52 53
nešto će nas žuljati, netko od likova bit roman zbiva. Mladi i još neafirmirani
Piše:
JAGNA POGAČNIK
književna kritičarka i
prevoditeljica
D anašnji status spisateljice Marine
Vujčić najjednostavnije bi bilo
opisati ovako - obožavanje čitateljske
publike i lakoća pripovijedanja koja
ne prelazi skliske rubove dodvorava-
nja i posljedičnog snižavanja kriterija
vlastitog pisanja. Premda djeluje
jednostavno, ako je vjerovati i samim
piscima, to je jedan od najtežih puteva
koji im se nudi. Marina, premda je s
pisanjem počela u zrelijim godinama,
što je vrlo brzo nadoknadila tem-
pom i kontinuitetom, danas iza sebe
ima književne nagrade (za roman i
dramu), uglavnom pozitivnu kritičar-
sku i medijsku recepciju te “vojsku”
čitatelja koja strpljivo čeka svoj red na
popisima rezervacija u knjižnicama.
Takav status očito proizlazi iz nekog
“recepta” koji je spisateljica primije-
nila na svoje tekstove, zato što je tako
htjela, ali prvenstveno zato što je tako
mogla i znala, a tu smo već u područ-
ju talenta. Istina je kako su junaci i
junakinje njezinih romana ljudi koji
manifestiraju neke od najtežih tegoba
suvremenog svijeta koje se ne prenose
virusima - osamljenost, otuđenost,
začahurenost u navike i očekivanja
drugih, disfunkcionalnost odnosa,
traume, želja, ali i nemogućnost da
se napravi korak kojim bi se izašlo iz
naizgled nerazmrsivih čvorova vlastita
života... Istina je da čitatelji, koji su i
sami dio tog i takvog svijeta, čitajući
Marinine knjige imaju mogućnost
osvijestiti vlastite čvorove, identifi-
cirati se, pa i pronaći neke utješne
odgovore, no premda knjige mogu biti
od (samo)pomoći, ovdje ipak nema
mjesta prigovoru o promišljenosti i
pucanju na tu vrstu recepcije. Marina
Vujčić, naime, to uvijek ponavljam,
posjeduje ljubav prema tekstu i
brigu za budućeg čitatelja koji
će osjetiti kako njezina empatija
nije rezervirana samo za likove,
nego i njihove konzumente, ali
je prije svega vješta pripovje-
dačica priča koje je i samu
diraju i intrigiraju, priča koje
su trebale i njoj i njezinim
čitateljima.
“Pedeset cigareta za Ele-
nu” je jedna od takvih
i u njoj ćemo se, kao
i u životu, suočiti s
raznim stvarima -
će nam antipatičan, ali ćemo probati
biti empatični i shvatiti zašto je tome
tako, no prije svega suočit ćemo se s
onim životnim aspektom koji nikako
uhvatiti ni za glavu ni za rep, a zove
se slučajnost, možda i efekt leptiro-
vih krila. Oliver Radman “zaslužan”
je za njega; na svoj 50. rođendan, 15.
svibnja, odlučuje probdjeti dan i noć
te popušiti točno 50 cigareta. Potez bi
bio sulud da za to nema svoj unutarnji
razlog. Prije 26 godina, naime, pogi-
nula je njegova sestra blizanka Elena,
nakon čega se njegov život pretvorio u
preživljavanje i samokažnjavanje zbog
osjećaja krivnje što toga dana nije bio
Marina Vujčić posjeduje ljubav prema tekstu i brigu za
budućeg čitatelja koji će osjetiti kako njezina empatija nije
rezervirana samo za likove, nego i njihove konzumente, ali je
prije svega vješta pripovjedačica priča koje je i samu diraju i
intrigiraju, priča koje su trebale i njoj i njezinim čitateljima
s njom. U sjećanje na sestru, umjesto
svjećica na njihovoj zajedničkoj torti,
odlučuje se na taj nikotinski projekt.
Odlaskom u noćnu šetnju gradom
indirektno će utjecati na sudbine
još troje ljudi, jednako traumatizi-
ranih i nesretnih premda iz drugih
razloga, zbog čega se pripovjedačica
odlučuje za kompoziciju građenu od
četiri paralelne priče, tehniku krat-
kih rezova i samo 24 sata u kojima se
 Pedeset cigareta
za Elenu,
Marina Vujčić, Fraktura
novinar u noći prije važnog odlaska na
posao suočava se s traumom prerane
majčine smrti koja se manifestira na
njegov odnos s djevojkom, nakon što
igrom slučaja u kojem sudjeluje Oliver
ostane ispred zatvorenih vrata stana
i umjesto na poslu završi na policiji.
Oliverovo (treba li opet reći slučajno?)
prisustvo potaknut će na promjenu
ženu koja treba svjedočiti na suđenju
mužu kriminalcu i ovo je noć u kojoj
treba donijeti odluku treba li ga štititi
lažima ili sebe i svoju djecu osloboditi
stigme. Druga žena, pak, depresivna i
suicidalna, konačno se treba suočiti s
muževim preljubom i majčinom hlad-
noćom i kritizerstvom te se pobrinuti
za sebe, makar i u bolničkoj postelji.
Nijedan od spomenuta četiri lika neće
se susresti s onim drugim, njihovi su
životi paralelni, ali na trenutak ispre-
pleteni u zajedničku priču koje nitko
od njih nije svjestan niti je to uopće
potrebno. Žar cigareta je motiv koji
nam osvjetljava put do shvaćanja kako
potpuni neznanci, ponekad, utječu na
nečije odluke, strahove, nesigurnosti,
a upravo toga u likovima ovoga roma-
na ima napretek. Odluka da potpune
neznance, svojevrsne gubitnike, na
takav način spoji u istoj priči, dakako,
djeluje pomalo mehanički nategnuto,
no lakoća i vještina kojom to pripo-
vjedačica ostvaruje taj početni dojam
čini posve nebitnim. Jer u konačnici
smo dobili roman koji nije “opuštaju-
će slatkast” i koji snažno uvlači među
svoje retke. Čak i ako se tome opire-
mo, na neki način, kao i kvartet likova,
dobivamo priliku promisliti koliko
su negativnosti posljedica vlastitog
izbora i nečinjenja. Jedino što me zna-
lo zasmetati u ovom romanu, kojim
se Marina Vujčić ponešto odmiče od
prethodnih djela, neke su rečenice
koje na prvu djeluju lijepo i skladno,
ali na drugu su ipak malo coehlovski
“siraste”. O životu kao velikoj jed-
nadžbi u koju smo bez svojeg znanja
uvršteni, životu koji dolazi u jednom
primjerku, dubini kao prijateljici, ka-
lendaru jednine i sl. čitatelj bi trebao
promisliti sam, bez gotovih rješenja.
Kao kad vježba jednadžbe.