Sveučilište Sjever

Sveučilišni centar Varaţdin

Odjel za biomedicinske znanosti

Alergije u dječjoj dobi

Seminarski rad za predmet Zdravstvena njega djeteta

Predavač: Ivana Ţivoder, Studenti: Antonela Bešenić

dipl.med.techn.
Lidija Jezl

Varaţdin, travanj, 2016.

SAŽETAK

Termin alergija ili alergijska preosjetljivost označava pojavu oštećenja uzrokovanih

imunosnim reakcijama. Prema imunosnom mehanizmu COOmbs i Gell su još godine
1972.sve alergijske reakcije podijelili u četiri tipa.Ta je podioba još i danas u praktičnoj
uporabi. Prva tri tipa(reakcije rane preosjetljivosti)uzrokovana su protutijelima,
tj.humoralnom imunošću,a četvrti tip (kasna preosjetljivost) uzrokovan je staničnom
imunošću. Reakcija preosjetljivosti tipa I je u osnovi svih atopijskih i većine alergijskih
bolesti. Atopijske bolesti često napadaju nos, oči, koţu i pluća. Alergija je pretjerani
imunološki odgovor na strani antigen bez obzira na mehanizam. Oštećenje ili bolest
smije se smatrati alergijskim samo onda kada je dokazana uzročna veza izmeĎu
konatakta s antigenom i pojave oštećenja i nakon što je to oštećenje uzrokovano.
Uobičajeni simptomi su rinoreja, kihanje, nazalna kongestija (gornji dišni trakt);
piskanje (zviţdanje) u prsima i dispneja (donji dišni trakt); te svrbeţ (očiju, koţe). Tip
IV reakcije (odgoĎena ili kasna preosjetljivost) je stanično posredovan. Tip III reakcije
uzrokuju akutnu upalu kao odgovor na cirkulirajuće imunokomplekse sastavljene od
antigena–protutijela nataloţene u krvnim ţilama ili tkivu. Tip II reakcije su rezultat
vezanja protutijela na stanične ili tkivne antigene ili na hapten vezan za stanicu ili tkivo.
Anafilaksija je akutna, po ţivot opasna, alergijska reakcija posredovana IgE
protutijelima koja se javlja kod prethodno senzibiliziranih osoba kada doĎu u dodir sa
senzibilizirajućim antigenom. Budući da se s većini bolesti i rekacija opisanih u radu
moţe postići samo ublaţavanje ili u najboljem slučaju potpuno i trajno
izlječenje,posebno se značenje pridaje preventivnim mjerama.

Ključne riječi alergije, antigen, igE,

2
Sadržaj
1. UVOD ..................................................................................................................................... 4
2. ALERGIJE I TIPOVI ALERGIJSKIH REAKCIJA ............................................................................. 5
3. ATOPIJE I ALERGIJE ................................................................................................................ 6
3.1. PELUDNA HUNJAVICA (SEZONSKI ALERGIJSKI RINITIS) ................................................. 6
3.1.1. Klinička slika .......................................................................................................... 7
3.1.2. Liječenje................................................................................................................. 7
3.2. BRONHALNA ASTMA ..................................................................................................... 7
3.2.1. Epidemiologija astme ............................................................................................ 7
3.2.2. Klinička slika .......................................................................................................... 8
3.2.3. Liječenje................................................................................................................. 8
3.2.4. Napadaj astme ...................................................................................................... 8
3.2.5. Zdravstvena njega djeteta oboljelog od bronhalne astme ................................... 8
3.3. ATOPIJSKI DERMATITIS (NERUODERMITIS,DOJENAČKI I DJEČJI EGZEM) .................... 10
3.3.1. Klinička slika ........................................................................................................ 10
3.3.2. Liječenje............................................................................................................... 10
3.3.3. Zdravstvena njega djeteta oboljelog od atopičnog dermatitisa ......................... 11
3.4. URTIKARIJA .................................................................................................................. 12
3.4.1. Klinička slika ........................................................................................................ 12
3.4.2. Liječenje............................................................................................................... 12
3.5. ANGIOEDEM (QUINCKEOV EDEM) .............................................................................. 12
3.5.1. Klinička slika ........................................................................................................ 12
3.5.2. Liječenje............................................................................................................... 13
3.6. SERUMSKA BOLEST...................................................................................................... 13
3.6.1. Klinička slika ........................................................................................................ 13
3.7. ALERGIJSKE REAKCIJE NA LIJEKOVE ............................................................................. 13
3.7.1. Liječenje............................................................................................................... 14
3.8. ALERGIJA NA HRANU ................................................................................................... 14
3.8.1. Klinička slika ........................................................................................................ 14
3.8.2. Liječenje............................................................................................................... 14
3.9. ANAFILAKSIJA .............................................................................................................. 15
3.9.1. Etiologija .............................................................................................................. 15
3.9.2. Prevencija ............................................................................................................ 15
4. ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 16
5. LITERATURA ......................................................................................................................... 17

3
 1. UVOD

Što je to alergija? Kako prepoznati znakove alergije? Neka su od pitanja koja muče
roditelje kada se suoče sa dijagnozom alergije kod djeteta. Alergije su danas jedne od
najraširenijih bolesti , a svakim danom se javljaju neke nove alergije. Bez obzira na
veliki broj alergija, stanovništvo ne mora biti zabrinuto jer se one većinom uspješno
liječe izbacivanjem alergena iz hrane, blizine, korištenja. U našem radu ćemo vas
upoznati s alergijama u dječjoj dobi, kako ih prepoznati, koji su njihovi uzroci, te kako
su nastale.

4
 2. ALERGIJE I TIPOVI ALERGIJSKIH REAKCIJA

Termin alergija ili alergijska preosjetljivost označava pojavu oštećenja uzrokovanih

imunosnim reakcijama. Idiosinkrazija je kvantitativno nenormalna reakcija (najčešće na
lijek ili hranu) koja , nasuprot alergiji, nije uzrokovana imunosnim mehanizmom, već
nenormalnim često genetskim uvjetovanim biokemijskim reakcijama. Prema toj
definicij anafilaktički šok,atopijske bolesti i sve autoimunosne bolesti uzrokovane su
alergijskim reakcijama. Oštećenje ili bolest smije se smatrati alergijskim samo onda
kada je dokazana uzročna veza izmeĎu konatakta s antigenom i pojave oštećenja i
nakon što je to oštećenje uzrokovano.Prema imunosnom mehanizmu COOmbs i Gell su
još godine 1972.sve alergijske reakcije podijelili u četiri tipa.Ta je podioba još i danas u
praktičnoj uporabi.Prva tri tipa(reakcije rane preosjetljivosti) uzrokovana su
protutijelima, tj.humoralnom imunošću, a četvrti tip (kasna preosjetljivost) uzrokovan je
staničnom imunošću, iako su i u prvim trima tipovima sudionici stanice koji proizvode
humoralna protutijela. U klinici su najčešće uzrokovane istodobnom ili sukcesivnom
pojavom dvaju ili više tipova alergijskih reakcija. [ 1.]

Tip I reakcije (rana preosjetljivost) su posredovane IgE protutijelima. Antigen se spaja

na IgE (koji je vezan na mastocite u tkivima ili bazofile u krvi), i pri tome se oslobaĎaju
ranije formirani medijatori te dolazi do sinteze drugih medijatora. Ovi faktori uzrokuju
vazodilataciju; povećavaju propustljivost kapilara; hipersekreciju sluzi; spazam glatke
muskulature; i tkivnu infiltraciju eozinofilima, pomoćničkim T2–limfocitima, te drugim
upalnim stanicama. Reakcija tipa I je osnovna reakcija kod atopijskih bolesti
(uključujući alergijsku astmu, rinitis i konjunktivitis), preosjetljivost na lateks te neke
alergije na hranu.

Tip II reakcije su rezultat vezanja protutijela na stanične ili tkivne antigene ili na hapten
vezan za stanicu ili tkivo.

Tip III reakcije uzrokuju akutnu upalu kao odgovor na cirkulirajuće imunokomplekse
sastavljene od antigena–protutijela nataloţene u krvnim ţilama ili tkivu.

Tip IV reakcije (odgoĎena ili kasna preosjetljivost) je stanično posredovan. Ove stanice,
senzibilizirane nakon kontakta sa specifičnim antigenom, budu aktivirane nakon
ponovnog kontakta s tim antigenom.

5
 3. ATOPIJE I ALERGIJE

Reakcija preosjetljivosti tipa I je u osnovi svih atopijskih i većine alergijskih bolesti.

Atopija je pretjerani imunološki odgovor posredovan IgE protutijelima; sve atopijske
bolesti su bolesti preosjetljivost tipa I. Alergija je pretjerani imunološki odgovor na
strani antigen bez obzira na mehanizam. Prema tome, sve atopije spadaju u alergijske
bolesti, dok mnoge alergijske bolesti nisu atopijske. Alergijske bolesti su meĎu
najčešćim bolestima kod ljudi. Razvoju alergija pridonose sloţeni genetski faktori,
okolina te neki specifični faktori. Na ulogu genetskih faktora je upućuje obiteljsko
nasljeĎivanje bolesti.Vanjski faktori zajedno s genetskim faktorima odrţavaju stanični
odgovor preko pomoćničkih T–limfocita tipa 2, koji aktiviraju eozinofile i potiču
stvaranje IgE te na taj način djeluju proalergijski. Drugi faktori koji doprinose razvoju
alergije su kronična izloţenost alergenu i senzibilizacija, prehrana te fizička aktivnost.
Uobičajeni simptomi su rinoreja, kihanje, nazalna kongestija ; piskanje u prsima i
dispneja; te svrbeţ (očiju, koţe). Stridor, piskanje, i ponekad hipotenzija su znakovi
anafilaksije opasni po ţivot. Kod neke djece, usko i visoko nepce, mala mandibula i
izbačena maksila s malokluzijom su obično povezani s kroničnom alergijom.

3.1.PELUDNA HUNJAVICA (SEZONSKI ALERGIJSKI RINITIS)

Alergijski rinitis je sezonski ili cjelogodišnji svrbeţ, kihanje, rinoreja, nazalna
kongestija i ponekad konjunktivitis, uzrokovan izlaganjem peludi i ostalim alergenima.
Rijetko se javlja prije 4. i 5. godine ţivota, a s porastom ţivotne dobi sve je češća.
Sezonski rinitis uzrokuju slijedeće vrste peludi: proljetni rinitis uzrokuje pelud drveća ;
ljetni rinitis uzrokuje pelud trava i pelud korova a jesenski rinitis uzrokuje pelud ostalih
korova . Uzroci rinitisa su različiti u pojedinim geografskim područjima, a ponekad
sezonski rinitis (peludnu groznicu) izazivaju spore gljivica koje se prenose zrakom.
Cjelogodišnji rinitis je posljedica cjelogodišnjeg izlaganja inhalacijskim alergenima u
zatvorenim prostorima ili se radi o jakoj reaktivnosti na pelud biljaka koje su cvale
jedna za drugom u proteklim sezonama. Alergijski rinitis i astma se često javljaju
zajedno; nejasno je je li to posljedica istog alergijskog procesa ili je rinitis diskretni
okidač za astmu. Nealergijski oblici cjelogodišnjeg rinitisa su infektivni, vazomotorni,
atrofični, hormonski, medikamentni i okusni rinitis.

6
 3.1.1. Klinička slika
Bolesnici se tuţe na svrbeţ nosa, očiju ili usta; napadaji kihanja u serijama i do desetak
puta; rinoreju; opstrukciju nosa ili sinusa. Kašalj i piskanje se takoĎer mogu javiti,
posebno ukoliko je bolesnik i astmatičar. Najistaknutiji oblik cjelogodišnjeg rinitisa je
kronično začepljenje nosa, koje u djece, moţe dovesti do kronične upale srednjeg uha;
teţina simptoma varira tijekom godine. Svrbeţ je manje izraţen.Znakovi bolesti su
edematozne, plavkasto–crvene nosne školjke, a u nekim slučajevima sezonskog rinitisa,
konjunktivalna injekcija i edem kapaka.

3.1.2. Liječenje
Sezonski i cjelogodišnji alergijski rinitis se obično liječe na jednak način, premda se na
cjelogodišnji rinitis moţe pokušati utjecati djelovanjem na okoliš . Prvi lijek u liječenju
alergijskog rinitisa u djece jest lokalna primjena natrija-kromoglikata. Suvremeni
antihistaminici vrlo su djelotvorni u suzbijanju alergijskog rinitisa,osobito simptoma
svrbeţa,kihanja i rinoreje,dok odreĎeni stupnj edema sluznice što je uzrok djelomičnoj
opstrukciji nosa ostaje. Primjena oralnih dekongestiva u djece ne dolazi u obzir!

3.2.BRONHALNA ASTMA
Bronhalna astma je kronična upalna bolest bronha obiljeţena napadima reverzibilne
brnhoopstrukcije koja se klinički očituje ekspiracijskom dispnejom, sipnjom i osjećajem
stezanja u prsima te kašljem. U središtu patogenze je prekomjerna reaktivnost bronhana
alergijske, fizičke, kemijske, inektivne i druge podraţaje,što je posljedica kronične
upale bronha.

3.2.1. Epidemiologija astme

Astma je najčešća kronična bolest školske dobi. Uzrok je najvećeg broja izostanka iz
škole i jedan meĎu najčešćim uzrocima hospitalizacije školske djece. U razvijenim
zemljama Zapada računa se da će izmeĎu 5 i 10% sve djece oboljeti,da boluje ili je
bolovalo od astme. U 80-90% djece oboljele od astme prvi se napad javi prije pete
godine ţivota.

7
 3.2.2. Klinička slika
Bolesnici s blagom, povremenom ili blagom trajnom astmom su u pravilu bez simptoma
izmeĎu epizoda pogoršanja bolesti. Oni s teţom bolešću ili egzacerbacijom tuţe se na
gušenje, stezanje u prsištu, čujno piskanje i kašalj; u nekih od njih, kašalj moţe biti
jedini simptom bolesti. Noćna i ranojutarnja hipereaktivnost dišnih putova tumači se
većom izloţenošću alergenima iz posteljine, leţanjem u krevetu, rashlaĎivanjem dišnih
putova obično uslijed disanja na usta i GERB–om. Znakovi astme su piskanje u prsima,
paradoksalni puls,tahipneja, tahikardija i vidljivi napori pri disanju. Simptomi i znakovi
nestaju izmeĎu akutnih napada bolesti, mada se tiho piskanje u prsima moţe čuti
tijekom forsiranog ekspirija, nakon opterećenja, a u nekih asimptomatskih bolesnika i u
miru.

3.2.3. Liječenje
Astma se teško dijagnosticira u dojenčadi pa je obično neprepoznata i neliječena.
Dojenčadi i djeci mlaĎa od 5 godina koja moraju primati lijekove više od 2puta na
tjedan treba uvesti svakodnevnu protuupalnu terapiju. Djeca starija od 5 godina i
adolescenti sa astmom tretiraju se slično kao i odrasli, ali ih treba poticati na bavljenje
fizičkim aktivnostima, na tjelovjeţbu i sport. Adolescenti i zrelija djeca treba
sudjelovati u razgovoru o problemu njihove bolesti i planiranju vlastitih terapijskih
postupaka i ciljeva kako bi se poboljšala suradljivost. S akcijskim planom treba
upoznati učitelje kako bi mogli osigurati pouzdan i brz pristup brzodjelujućim
antiastmaticima. Dugodjelujući lijekovi sprječavaju neprilike koje su moguće prilikom
uzimanja terapije u školi.

3.2.4. Napadaj astme

Procjeniti teţinu napadaja, prvi lijek za kućnu uporabu selektivni beta2-agonisti brza
djelovanja davani inhalacijom ili insufilacijom. Kod dojenčadi ili male djece moţe se
dati i peroralno.. Korisno je primijeniti terapiju kisikom.

3.2.5. Zdravstvena njega djeteta oboljelog od bronhalne astme

Sestrinske dijagnoze:

 Smanjena prohodnost dišnih puteva u/s respiratornom bolesti

 Smanjeno podnošenje napora u/s respiratornom bolesti

8
  Visok rizik za anksioznost u/s strahom od smrti

S/D : Smanjena prohodnost dišnih puteva u/s respiratornom bolesti

Intervencije:

 Poučiti pacijenta o načinu i vaţnosti pravilne primjene tehnika disanja

 Ukloniti provokativne čimbenike(alergene) ako je moguće.
 Poticati pacijenta da provodi vjeţbe disanja.
 Nadzirati i pomagati tijekom vjeţbi disanja.
 Primijeniti ordiniranu oksigenu terapiju prema standardu i pisanoj naredbi
liječnika.
 Primijeniti propisane inhalacije prema pisanoj naredbi liječnika
 Primijeniti propisane lijekove, pratiti njihovu učinkovitost, uočiti nuspojave i
izvijestiti o njima
 Pratiti promet tekućine.
 Nadzirati stanje koţe i sluznica.
 Osigurati 60% - tnu vlaţnost zraka

S/D: Smanjeno podnošenje napora u/s respiratornom bolesti

Intervencije:

 Prepoznati uzroke umora kod pacijenta.

 Primijeniti terapiju kisikom prema pisanoj odredbi liječnika.
 Uočiti potencijalnu opasnost za ozljede za vrijeme obavljanja aktivnosti.
 Prevenirati ozljede.
 Izbjegavati nepotreban napor.
 Poticati pacijenta na aktivnost sukladno njegovim mogućnostima.
 Pruţiti emocionalnu podršku.
 Poticati pozitivno mišljenje „ja mogu, ja ţelim“
 Osigurati neometani odmor i spavanje.

9
 3.3.ATOPIJSKI DERMATITIS (NERUODERMITIS,DOJENAČKI I DJEČJI
EGZEM)
Atopijski dermatitis najčešća je kronična bolest u dječjoj dobi. Pojavljuje se u 3-5% sve
djece do pete godine ţivota. Mnoga stanja mogu dovesti do pogoršanja atopijskog
dermatitisa kao što su emocionalni stres, promjene u temperaturi ili vlaţnosti,
bakterijske infekcije koţe i dodir s nadraţujućom odjećom. U neke dojenčadi atopijski
dermatitis mogu izazvati alergije na hranu.

3.3.1. Klinička slika

Atopijski dermatitis katkada se javlja u prvih nekoliko mjeseci nakon roĎenja. U
dojenčadi se moţe razviti crveni vlaţni osipi i kraste na licu, koţi glave, mjestima na
koje se stavljaju pelene, šakama, rukama, stopalima i nogama. Često dermatitis nestaju
u dobi od 3 - 4 godine, premda se obično ponovno javlja. U starije djece i odraslih osip
se često javlja u obliku samo jedne ili nekoliko mrlja, naročito na nadlakticama, na
prednjoj strani lakatnog zgloba ili na straţnjoj strani koljenog zgloba. Premda su boja,
jačina i sijelo osipa različiti, osip uvijek svrbi. Češanjem i trljanjem moţe se oštetiti
koţa što omogućuje prodor bakterija i nastanak infekcije. U predškolske i školske djece
izmeĎu 4 i 10 godina obično su zhvaćene fleksorne strane velikih zglobova. Koţa bude
na tim mjestima hrpava,lihenificirana,s papulama i krastama od grebanja.

3.3.2. Liječenje
Nema izlječenja, ali odreĎene mjere mogu pomoći. Izbjegavanjem dodira s tvarima
poznatima da nadraţuju koţu moţe se izbjeći nastanak osipa. Kortikosteroidne kreme ili
masti mogu olakšati osip i suzbiti svrbeţ. MeĎutim, primjena kortikosteroidnih krema
na veću površinu ili tijekom duljeg vremenskog razdoblja moţe izazvati ozbiljne
medicinske probleme, naročito u dojenčadi, jer se ti lijekovi apsorbiraju u krvotok.

10
 3.3.3. Zdravstvena njega djeteta oboljelog od atopičnog dermatitisa
Sestrinske dijagnoze:

 Smanjen integritet koţe u/s osnovom bolesti

 Visok rizik za infekcije u/s oštećenjem koţe
 Poremećaj self-image u/s osnovnom bolesti

S/D: Smanjen integritet koţe u/s osnovnom bolesti

Intervencije:

 Primjeniti ordiniranu oralnu antibiotsku terapiju.

 Primjeniti ordiniranu transdermalnu terapiju.
 Podučiti pacijenta o vaţnosti osobne higijene.
 Osigurati dovoljan unos tekućine.

S/D : Visok rizik za infekciju u/s oštećenjem koţe

Intervencije:

 Odrţavati higijenu ruku prema standardu.

 Obući zaštitne rukavice prema standardu.
 Poučiti posjetitelje higijenskom pranju ruku prije kontakta s pacijentom.
 Podučiti pacijenta vaţnosti odrţavanja higijene ruku.
 Pomoći oprati ruke pacijentu.
 Prikupiti i poslati uzorke za analizu prema pisanoj odredbi liječnika.
 Pratiti pojavu simptoma i znakova infekcije.
 Educirati pacijenta i obitelj o čimbenicima rizika za nastanak infekcije, o načinu
prijenosa infekcije, o mjerama prevencije infekcije te o ranim simptomima i
znakovima infekcije.

11
 3.4.URTIKARIJA
Urtikarija ili koprivnjača zahvati prije ili poslije u ţivotu oko 20 % ljudi,većinom djece.
Obiljeţena je pojavom urtika: to su oštro ograničena izdignuta ţarišta koja nastaju zbog
edema i eritrema površnih slojeva koţe,nepravilna oblika,praćena svrbeţom. Urtike se
javaljaju na bilo kojem području koţe,pojedinačno ili višestruko,jednokratno ili na
mahove, prolaze tijekom 1,2 dana. Ako urtikarija traje dulje od 6 tjedana,riječ je o
kroničnoj urtikariji.

3.4.1. Klinička slika

Urtikarijske promjene bi trebale izgledati kao dobro ograničena područja prolaznog
edema dermisa. One su tipično crvene boje i različite veličine, od točkica do velikih
područja. Neke promjene mogu biti jako velike. U drugim slučajevima male promjene
mogu konfluirati. MeĎutim, u vrijeme pregleda koţnih promjena ne mora biti. Za
vrijeme pregleda se mogu poduzeti postupci za izazivanje fizikalne urtikarije,
uključujući izlaganje vibraciji, toplini , hladnoći, vodi ili pritisku.

3.4.2. Liječenje
Sve utvrĎene uzroke se liječi. Treba prekinuti primjenu svih tvari ili namirnica koje bi
mogle biti uzrokom. Korisno moţe biti kupanje u hladnoj vodi, izbjegavanje tople vode
i češanja i nošenje široke odjeće. Antihistaminici se moraju uzimati redovito, a ne
prema potrebi.

3.5.ANGIOEDEM (QUINCKEOV EDEM)

Angioedem i urtikarija su vrlo bliske,ako ne identične bolesti. Angioedem se u 90%
slučajeva javlja zajedno s urtikarijom. Za razliku od urtikarije,edem i crvenilo zahvaćaju
dublja tkiva,potkoţje i sluznice,a morfološki se razlikuju od urtikarije što nisu oštro
ogranični,imaju svoja predilkecijska mjesta. Osobitoopasno kada se pojavi u ţdrijelu ili
grkljanu,što se prepoznaje po inspiracijskom stridoru,dispenji,promuklosti. Mogućnost
ugroţavanja ţivota djeteta.

3.5.1. Klinička slika

Uz angioedem moţe, ali ne mora, biti izraţen blagi svrbeţ. Očituje se lokalnom
difuznom i bolnom oteklinom mekih tkiva, koja moţe biti asimetrična, posebno na

12
očnim kapcima, usnama, licu i jeziku, ali takoĎer i na dorzumu šaka i stopala te
genitalija. Edem gornjeg dišnog sustava moţe uzrokovati dispneju, a popratni stridor se
moţe pogriješno zamijeniti za astmu. Moguća je i kompletna opstrukcija dišnih putova.

3.5.2. Liječenje
Uzrok je često očit, a kada nije, obično nisu nuţni dijagnostičke pretrage jer reakcija
prolazi spontano i ne recidivira. Akutni angioedem se rješava eliminacijom i
izbjegavanjem alergena te ublaţavanjem simptoma. Ako uzrok nije očit, nepotrebne
lijekove treba ukinuti.

3.6.SERUMSKA BOLEST
Za razliku od drugih alergijskih reakcija serumska bolest se javlja već nakon prvog
jednokratnog dodira s antigenom,što znači da prethodna senzibilacija nije preduvjet.
Serumska bolest je primjer alergijske reakcije tipa III.

3.6.1. Klinička slika

7-12 dana od ulaska antigena pojavi se oko mjesta injekcije urtika i crvenilo uz svrbeţ
ili bol,koji se brzo generaliziraju. Mogu se pojaviti vrlo šaroliki osipi. .RijeĎi su bolovi
u trbuhu,mučnina i povraćanje. Nema laboratorijskog nalaza koji bi nedvojbeno
potvrdio dijagnozu. Budući da bolest spontano prolazi, bolesniku treba simptomatskih
ublaţiti tegobe. Prognoza je dobra,bolest traje od desetak dana do nekoliko
tjedana,ovisno o teţini i komplikacijama.

3.7.ALERGIJSKE REAKCIJE NA LIJEKOVE

Nepoţeljne rekacije na lijekove mogu s praktičkog stajališta biti predvide ili
nepredvidive. Osobe koje su alergične ili preosjetljive na odreĎeni lijek,u njih i male
količine lijeka mogu pokrenuti alergijske reakcije u rasponu od blagih i nelagodnih do
teških i po ţivot opasnih. U alergijske reakcije idu koţni osipi i svrbeţ, groznica,
suţenje dušnica s astmom, oticanje tkiva poput grkljana i glasnica s oteţanim disanjem
ili pad arterijskog tlaka. Alergija na lijekove je nepredvidljiva jer se reakcija javlja
nakon prethodnog, jednokratnog ili višekratnog izlaganja odgovornom lijeku bez

13
ikakvih posljedica. Obično se razlikuju dvije osnovne vrste. Prva predstavlja pretjeranu
reakciju u smislu očekivanog i ţeljenog učinka lijeka. Takav je oblik nuspojava
predvidiv, a ponekad i neizbjeţan. Druga skupina nuspojava posredovana je nejasnim
mehanizmima i obično je nepredvidljiva, sve dok se slične reakcije ne opaze u više
navrata na većem broju ljudi. Neke nuspojave je teško razvrstati u jednu od navedenih
skupina. Te su reakcije obično predvidive i njihovi su mehanizmi uglavnom jasni.

3.7.1. Liječenje
Lijenčenje alergije na lijek je osim u slučaju burne reakcije jednostavno: prekidom
uzimanja lijeka simptomi polagano nestaju,a štetni lijek treba zamijeniti drugim.

3.8.ALERGIJA NA HRANU
Kao alergija na hranu ili nutritivna alergija označavaju se sve alergijske rekacije
izazvane alergenima iz hrane,bez obzira na to očituje li se reakcija u probavnom sustavu
ili na koţi, na respiratornom sustavu ili generalizirano. Alergiju na hranu bi trebalo
razlikovati od neimunološke reakcije na hranu i reakcije na aditive, koji uzrokuju
većinu reakcija na hranu. Gotovo svaka hrana ili dodatak hrani moţe izazvati alergiju,
ali najčešći okidač u dojenčadi i mlaĎe djece su mlijeko, soja, jaja, kikiriki i pšenica,
dok su to u starije djece i odraslih orasi i morska hrana .

3.8.1. Klinička slika

Simptomi i znakovi ovise o alergenima, mehanizmu i starosti bolesnika. Mala djeca
najčešće imaju samo atopični dermatitis ili uz to i gastrointestinalne simptome. Djeca
najčešće prerastu ove manifestacije i reagiraju sve jače na inhalacijske alergene
simptomima astme i rinitisa. U dobi od 10 godina bolesnici rijetko imaju respiratorne
simptome nakon konzumacije hrane koja je ranije izazivala alergiju, premda koţni test
ostaje pozitivan.Starija djeca i odrasli koji ostaju alergični na hranu, kasnije imaju
mnogo teţe reakcije.

3.8.2. Liječenje
Ako se sumnja na reakciju na hranu, korelacija simptoma na hranu se procjenjuje
koţnim testovima ili IgE–specifičnim RAST–om. Pozitivan test ne dokazuje alergiju,
ali negativan je isključuje. Ako je koţni test pozitivan, ta se hrana isključuje iz prehrane,

14
a ako se simptomi poboljšavaju bolesnik ponovno uzima tu vrstu hrane kako bi se
utvrdilo da li se simptomi ponovno javljaju. Zamjena za koţni test moţe biti
izbjegavanje hrane za koju bolesnik sumnja da uzrokuje simptome, propisivanje dijete
koja se sastoji od nealergijske hrane čime se eliminiraju opći prehrambeni alergeni. U
tom se slučaju ne smije konzumirati hrana i piće osim one naznačene. Moraju se uvijek
koristiti domaći čisti proizvodi. Mnogi komercijalno proizvedeni proizvodi i jela sadrţe
velike količine nepoţeljnih sastojaka ili u tragovima u obliku pojačivača okusa i
aromatizatora, emulgatora pa je ponekad teško odrediti koji neţeljeni sastojak izaziva
poremećaj. Ako ne doĎe do poboljšanja nakon tjedan dana, potrebno je pokušati s
nekom drugom dijetom.

3.9.ANAFILAKSIJA
Anafilaksija je akutna, po ţivot opasna, alergijska reakcija posredovana IgE
protutijelima koja se javlja kod prethodno senzibiliziranih osoba kada doĎu u dodir sa
senzibilizirajućim antigenom. Simptomi su stridor, dispneja, piskanje i hipotenzija.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike. Bronhospazam i edem gornjih dišnih
putova se liječe inhalacijskim ili parenteralnim –agonistima, a ponekad i
endotrahealnom intubacijom.

3.9.1. Etiologija
Anafilaksiju u pravilu potaknu lijekovi, hrana, bjelančevine, ţivotinjski otrovi i lateks.
Alergeni kikirikija i lateksa se mogu prenositi zrakom. Pozitivna anamneza na atopijske
bolesti ne povećava rizik od anafilaksije, ali povećava rizik od smrti ako do anafilaksije
doĎe.

3.9.2. Prevencija
Primarna prevencija je izbjegavanje poznatog okidača. Desenzibilizaciji se pribjegava
kad se okidač ne moţe izbjeći. Bolesnici koji su već imali reakciju na radiokontrast ne
bi smjeli više primati tu vrstu radiokontrasta. Bolesnici s anafilaktičnom reakcijom na
ubod kukca, hranu ili druge poznate tvari trebali bi nositi narukvicu s upozorenjem i
ampulu adrenalina kako bi brzo mogli dobiti adrenalin ukoliko doĎe do ekspozicije.

15
 4. ZAKLJUČAK

Budući da se s većini bolesti i rekacija opisanih u radu moţe postići samo ublaţavanje
ili u najboljem slučaju potpuno i trajno izlječenje, posebno se značenje pridaje
preventivnim mjerama. Alergijska senzibilizacija na veliku većinu alergena nastaje u
najranijoj dječjoj dobi,već u to vrijeme treba početi s provoĎenjem mogućih
preventivnih mjera kao što su rano prepoznavanje tzv.rizičnih skupina djece, smanjenje
izloţenosti potencijalnim alergenima, smanjenje mogućeg oštećenja respiratorne i
probavne sluznice raznim nealergijskim okolinskim agensima,što otvara put alergijskoj
senzibilizaciji. Danas je s velikom sigurnošću utvrĎeno da samo dojenje tijekom
najmanje četiri mjeseca značajno smanjuje vjerojatnost pojave atopijskih bolesti tijekom
kasnijih godina u visokorizične dojenčadi.

16
 5. LITERATURA

[1.]Duško Mardeši i suradnici,Pedijatrija,Školska knjiga Zagreb 2003.

[2.]Alergijske i imunosne bolesti, Jasna Lipozenčić i suradnici,Medicinska

naklada,Zagreb 2011.

[3.]Puretić Š,Reiner-Banovac Ţ. Urtikarija i angioedem u djece,Pedijatrija ,1991.

[4.]Dekaris D. Temeljna alergologija,Zagreb 1988.

[5.]http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/imunologija-i-alergije/alergije-
i-druge-preosjetljivosti/atopije-i-alergije

17