Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

Tuzlanski kanton

PRIPREMA
ZA NASTAVNI SAT

Škola
Razred
FARMAKOLOGIJA
Predmet
Datum 15.10.
Nastavnik Maša Mostarlić,mr.ph.
Nastavna
Farmakologija organskih sistema
cjelina
Nastavna
jedinica Tuberkulostatici i citostatici

Tip časa Obrada novog gradiva.

Upoznavanje učenika sa djelovanjem tuberkulostatika i citostatika.

Cilj časa

Obrazovni zadatak: učenici će u toku nastavne jedinice usvojiti osnovna znanja

lijecenju tuberkoloze, te mehanizmu djelovanja tuberkulostatika i citostatika.
Odgojni zadatak: pobuđivanje interesa kod učenika za proširenje vlastitog znanja
kao i stvaranje pozitivnog stava i odnosa prema radu, razvijanje tačnosti,
Zadaci časa sistematičnosti i urednosti u radu. Osposobljavanje učenika za samostalno
procjenjivanje i odvajanje suštine.
Funkcionalni zadatak: jačanje aktivnosti učenika u procesu učenja i
osposobljavanje učenika za samostalan rad te donošenje zaključaka na osnovu
prethodno usvojenih znanja i novih interpretiranih činjenica.

Oblici
nastavnog rada Rad u parovima
Metode
Monoloska i dijaloska metoda.
nastavnog rada
Nastavna
Tabla, kreda, stručna literatura,
sredstva
Korelacija sa
drugim Fiziologija, mikrobiologija, patologija.
predmetom

Farmakologija. Varagić Milošević. Medicinska knjiga Beograd Zagreb 7 izdanje .

Literatura
1988

TOK NASTAVNOG ČASA- STRUKTURA RADA

UVODNI DIO ( 5' )

U uvodnom dijelu ponoviti prethodno obrađenu nastavnu jedinicu:

1. Kakvo dejstvo imaju sulfonamidi?
2. Koja je uloga folne kiseline u životu bakterije?
3. U terapiji kojih bolesti se koriste sulfonamidi?
4. Šta je kotrimoksazol?
5. Koja je karakteristika antibiotika širokog spektra i koje antibiotike obuhvata ta grupa?
6. Koje su indikacije za hloramfenikol?
7. Koje su indikacije za tetracikline?

GLAVNI DIO ( 35' )

Obrada nove nastavne jedinice.

Tuberkulostatici
Mikobakterijske infekcije se najteže liječe, jer mikobakterije sporo rastu što ih čini relativno
rezistentnim prema antibioticima. Njihov lipidni ćelijski zid je neprodoran za mnoge lijekove.
Zato je potrebno primijeniti kombinaciju lijekova da bi se postigao uspješan efekat.
Prouzrokovaci tuberkoloze (Mycobacterium tuberculosis) su veoma otporni prema spoljnim
uticajima i vrlo brzo postaju rezistentni prema ovim lijekovima. Pet lijekova prve linije u
terapiji tuberkoloze su:
1. Izoniazid
2. Rifampicin
3. Pirazinamid
4. Etambutol
5. Streptomicin

Pravilo je da se lijecenje zapocinje istovremenom primjenom tri lijeka: najcesce

izonijazidom, rifampicinom i etambutolom. Čim se postignu prva poboljšanja, jedan lijek se
izostavlja, a terapija se nastavlja davanjem preostala dva lijeka, npr. Izoniazida i rifampicina
ili izoniazida i etambutola. Poslije četiri mjeseca liječenja, vecina bolesnika vise nije zarazna
ali se lijecenje ipak nastavlja radi potpunog izljecenja. U ovom periodu obicno se daje samo
izoniazid. Ukupna terapija traje 2 godine.
Izonijazid
– hidrazid izonikotinske kiseline i pirimidina
– Djeluje snažno baktericidno na mikobakterije u stadiju razvoja i
razmnožavanja
– Koči sintezu mikoličkih kiselina koje su važan sastojak zida
mikobakterija i taj mehanizam mu obezbjeđuje visoku selektivnost, a
takođe i sprječava mehanizme ukrižene rezistencije sa etambutolom
i rifampicinom.

Rifampicin
– polusintetski derivat jednog antibiotika iz Streptomyces
mediterranei (rifamicin)
– djeluje baktericidno na različite bakterije u razvoju ali je najvažnije da
djeluje na mikobakterije tuberkuloze
– djeluje vjerovatno tako što se veže na RNK polimerazu i tako
sprječava sintezu RNK . Na humanu rnk polimerazu ne djeluje

Citostatici
Citostatici su lijekovi koji koce razvoj malignih celija. Glavni nedostaci ovih
lijekova su njihova velika toksicnost i mala specificnost djelovanja. Ovi
lijekovi djeluju podjednakoo na sve celije koje brzo sazrijevaju, bilo da je u
pitanju maligno tkivo, bilo da su u pitanju normalna tkiva. Prema tome,
terapijske doze ovih lijekova mogu zaustaviti rastenje malignih tkiva, ali
istovremeno i ostetiti zdrava normalna tkiva.
Idealan citostatik bi bio onaj koji razara maligne celije, a da pri tome
ne ostecuje celije normalnog tkiva u organizmu bolesnika. Takav lijek ne
postoji. Bolji terapijski efekti se dobijaju istovremenom primjenom 2-5
postojecih citostatika.

OPŠTI MEHANIZAM DJELOVANJA: Prema djelovanju na celijski ciklus,

citostatici se dijele u dvije grupe:
 1. Citostatici koji djeluju na celije koje se intenzivno dijele. Ovi lijekovi
obicno imaju specificnu napadnu tacku u odredjenoj fazi celijskog
ciklusa.
Ova grupa lijekova je posebno efikasna u terapiji malignih oboljenja
krvi, kao i svih vrsta tumora koji ispoljavaju brzu proliferaciju.
2. Citostatici koji djeluju nezavisno od faze celijskog ciklusa, dakle
nespecificno.
Nespecificni citostatici, od kojih mnogi stvaraju komplekse sa DNA, su
korisni u terapiji tvrdih tumora sa sporim rastenjem.

REZISTENCIJA PREMA CITOSTATICIMA:

Izvjesni tipovi kancera, npr. Pluća i kolona, ispoljavaju primarnu rezistenciju prema
citostaticima, a to znači da ovi tipovi tumora ne reaguju čak ni na prvu primjenu bilo kojeg od
do sada poznatih citostatika.
Kod drugih tumora se može razviti stečena rezistencija. U ovakvim slučajevima tumor može
biti rezistentan samo prema jednom lijeku, ili prema većem broju citostatičkih lijekova.
PODJELA CITOSTATIKA: Citostatici se mogu podijeliti u sljedeće grupe:
1. Alkilirajući agensi
2. Antimetaboliti
3. Glikokortikoidi i spolni hormoni
4. Radioaktivni izotopi
5. Antibiotici
6. Alkaloidi i glikozidi
7. Ostali citostatici
Alkilirajuća sredstva
Alkilirajući agensi u kemisjkoj strukturi imaju jednu ili dvije alkilne grupe koje reagiraju s
biološki važnim dijelovima ćelije. Agensi s dvije alkilne grupe su aktivniji.
U skupinu bifunkcionalnih alkilirajućih agenasa spadaju: 
- dušični iperiti (ciklofosfamid, ifosfamid, mekloretamin, melfalan, klorambucil)
- etilenimini i metilmelamini (tiotepa)
- alkilsulfonati (busulfan)
- derivati nitrozoureje (karmustin, lomustin, semustin, streptozocin)
- triazeni (dakarbazin)
- lijekovi s mehanizmom djelovanja sličnim alkilirajućim agensima (kompleksi platine -
cisplatin, karboplatin te prokarbazin)
 Najvažniji citotoksični učinci ovih lijekova su onemogućena transkripcija i replikacija
DNA, ometanje metabolizma proteina i aktivnosti enzima. Stoga je njihovo djelovanje
slično efektu ionizirajućeg zračenja. 
Otpornost tumorskih ćelija na alkilirajuće agense posljedica je pojačanog popravka DNA,
smanjenja ćelijske propusnosti za lijek te povećanja inaktivacije lijeka.

Antimetaboliti

Antimetaboliti su sintetski lijekovi koji zbog svoje hemijske sličnosti s fiziološkim tvarima
blokiraju stvaranje DNA i na taj način sprječavaju rast tumorskih stanica i uzrokuju njihovo
nepovratno oštećenje. Tumorske stanice su osjetljivije na djelovanje ovih lijekova zbog
dokazanih metaboličkih razlika između normalnih i zloćudnih stanica. 
 
Antimetaboliti su slijedeći:
- analozi folne kiseline (metotreksat)
- analozi pirimidina (5-fluorouracil, 5-fluorodeoksiuridin, citarabin)
- analozi purina (merkaptopurin, tiogvanin, pentostatin, kladribin)
 
Svi ovi lijekovi djeluju specifično u fazi S staničnog ciklusa.
Primjenjuju se u liječenju akutne limfoblastične, mijeloične i limfatične leukemije, ne-
Hodgkinova limfoma, karcinoma dojke, testisa ili bronha.

Protutumorski antibiotici
Ovi lijekovi su inhibitori staničnog rasta. Njim pripadaju antraciklini (doksorubicin,
daunorubicin), aktinomicin, bleomicin, mitomicin, plikamicin. 
 
Postoji 5 tipova hemoterapije:

Indukciono lječenje limfnoproliferativnih bolesti (limfomi, Hodgkin, multipli

mijelom, hronična limfatična leukemija)
Neoadjuvantna hemioterapija-upotreba citostatika prije hirurškog ili zračnog
lječenja da bi se tumor smanjio ili zaustavio njegov rast
Adjuvantna hemioterapija-upotreba citostatika radi uništavajna preostalih ćelija
tumora nakon hirurškog liječenja
Palijativna hemioterapija-terapija kojom se više olakšavaju simptomi
prouzrokovani rakom, nego što se rak liječi
Hemioprevencija-terapija budućnosti koja se zasniva na uspostavljanju funkcija
normalnih ćelija. 

ZAVRŠNI DIO ( 5' )

U završnom dijelu zajedno sa učenicima ponoviti obrađenu nastavnu jedinicu.