POSEBNA PRAVILA O KRIVIČNOJ ODGOVORNOSTI SAUČESNIKA: SAUČINITELJA, PODSTREKAČA,

POMAGAČA

Saučiniteljstvo je moguće kad svi saučinitelji postupaju s umišljajem, kad svi postupaju iz nehata, kao
i kad neki postupaju s umišljajem, a neki iz nehata.
Vinost svakog od njih se utvrđuje samostalno, s obzirom na njegov odnos prema djelu. Nijedan
saučesnik ne odgovara za ispad/eksces drugog. Npr. ako se dvije osobe dogovore da napadnu treću
osobu i da je teško tjelesno povrijede, pri čemu jedna od tih osoba s umišljajem usmrti ovu treću, oni
će odgovarati kao saučinitelji, s tim da će jedan odgovarati za tešku tjelesnu povredu, a drugi za
umišljajno ubistvo.
To znači da postoji mogućnost da se zajedničko djelo svih saučinitelja, u odnosu na posebnog
saučinitelja različito kvalificira.
Ta mogućnost postoji kod jednorodnih KD, kao što su teška tjelesna povreda i ubistvo, ili krađa i
razbojnička krađa. Ta mogućnost posebno postoji kod onih KD kod kojih su zakonom određeni njihovi
kvalificirani ili privilegirani oblici na osnovu ličnog odnosa, svojstva ili okolnosti učinitelja.
Tako npr. muž i žena zajedno usmrte svoje dijete neposredno nakon porođaja, tada su oboje
saučinitelji, s tim da se muž smatra učiniteljem krivičnog djela ubistva, a majka je učinitelj krivičnog
djela čedomorstva.

Kada je riječ o odgovornosti podstrekača i pomagača postoji mogućnost da učinitelj učini KD različito
po vrsti i težini od onog na koje je podstreknut, ili u kojem je pomognut.
Tu se postavlja pitanje da li će i u kojoj mjeri saučinitelji odgovarati za djelo učinitelja.
Prema principu akcesornosti saučesništva, podstrekač i pomagač odgovaraju u granicama svog
umišljaja.
Ako se pođe od stava da saučesnici, saučinitelji, zajednički ostvaruju jedno djelo, onda je logična
pretpostavka da kod njih postoji jedinstveni umišljaj.
Ako podstrekač ide za tim da se ostvari jedno djelo, pomagač pruža pomoć imajući u vidu drugo
djelo, a učinitelj izvrši treće djelo, tada pada pretpostavka da je u pitanju zajedničko dogovaranje više
osoba, pa se mora odstupiti od pravila da podstrekač i pomagač zajedno odgovaraju za učinjenje KD.

S obzirom na razliku umišljaja, moguće su različite situacije:

1. Prije svega je moguće da su razlike u pogledu umišljaja podstrekača i učinitelja u obliku/vrsti
KD, u takvom slučaju između radnje podstrekača i radnje učinitelja nema uzročne veze, pa se
ni odgovornost podstrekača ne može vezati za radnju učinitelja. Tada nema zajedničkog
djelovanja, nema ni saučesništva. U takvom slučaju će odgovornost podstrekača zavisiti od
toga da li je radnja podstrekača predviđena kao samostalno KD. Tako npr. ako je podstrekač
navodio učinitelja na laku tjelesnu povredu, a učinitelj izvrši sitnu krađu, tada nema
saučesništva, jer nema uzročne veze između podstrekavanja i izvršenja, a pošto neuspjelo
podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kažnjivo, podstrekač neće ni biti krivično
odgovoran. Ako podstrekač podstrekne na ubistvo, a učinitelj izvrši razbojništvo, tada
podstrekač neće odgovarati za djelo učinitelja, jer nema saučesništva u djelu razbojništva, ali
će odgovarati za neuspjelo podstrekavanje na krivično djelo ubistva.
 2. Kada je umišljaj podstrekača i učinitelja upravljen na isto djelo, pa učinitelj izvrši djelo iste
vrste, ali teže prirode, tj. napravi ispad/eksces, tada će podstrekač odgovarati u granicama
svog umišljaja, tj. odgovarat će za djelo koje je podstreknuo, a neće odgovarati za djelo koje
je učinjeno. Npr. ako podstrekač podstrekava na KD krađe, a učinitelj izvrši razbojništvo;
podstrekač je odgovoran za KD krađe na koje je neuspjelo podstrekavao, a neće odgovarati
za krivično djelo razbojništva.
3. Kada podstrekač navodi učinitelja na jedno KD, a učinitelj izvrši blaži oblik tog djela; u tom
slučaju radnja podstrekavanja je uzročno povezana sa osnovnim djelom, i saučesništvo
postoji. Načelo akcesornosti – dolazi se do zaključka da podstrekač odgovara za djelo
učinitelja, tj. djelo koje je blaže od onog na koje je podstrekavao. Npr. ako podstrekač navede
učinitelja na tešku krađu provaljivanjem, a učinitelj izvrši običnu krađu bez provaljivanja,
podstrekač će odgovarati za KD obične krađe, bez obzira što je njegov umišljaj bio usmjeren
na izvršenje teške krađe.

UTICAJ LIČNIH MOMENATA: ODNOSA, SVOJSTAVA I OKOLNOSTI

Pod ličnim odnosima smatraju se određena stanja u koje pojedinci stupaju svojom voljim, ili sticajem
okolnosti (odnos srodstva, službene odgovornosti...).
Lično svojstvo je stanje u kojem se pojedinac privremeno ili trajno nalazi (npr. stanje neuračunljivosti,
maloljetstva, itd.).
Lične okolnosti su objektivne činjenice vezane za ličnost pojedinca koje mogu biti pravno relevantne,
kao što je: ranija osuđivanost, spolna zaraženost, da se nalazi u braku itd.

Navedeni lični momenti mogu biti od uticaja za zasnivanje krivnje, isključenja krivnje, oslobođenje od
kazne, ili ublažavanje kazne, na odmjeravanje kazne i drugih krivičnih sankcija.
Kada su u pitanju navedeni lični momenti, naš zakonodavac je u čl. 32(3) KZBiH postavio pravilo,
prema kojem osobni odnos osobni odnos, svojstvo i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivicu ili
dopušta oslobođenje od kazne, ili dopušta ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir kod onog
učinitelja, saučinitelja, podstrekača ili pomagača, kod kojeg takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

Tako npr. ako je učinitelj neuračunljiva osoba, a saučinitelji su uračunljivi, neuračunljivost učinitelja
dovešće do isključenja njegove krivice, ali nema nikakvog uticaja na krivnju saučesnika.
Isto je u slučaju ako je učinitelj bitno smanjeno uračunljiv, jer se tada samo on može blaže kazniti, a
ne i saučinitelji koji su potpuno uračunljivi.
Ili ako je učinitelj dobrovoljno odustao od izvršenja, tada se on može osloboditi od kazne, a to se ne
odnosi na one koji su mu pomogli.
Ili ako je neki saučinitelj, podstrekač ili pomagač dobrovoljno spriječio učinjenje KD, samo će se na
njega primijeniti odredba o obligatornom oslobođenju od kazne.

Navedeni lični momenti, izuzetno mogu biti od uticaja i na zasnivanje krivične odgovornosti. To su
situacije kad npr. neki lični odnos predstavlja obilježje određenog KD, kao što je odnos službene ili
odgovorne osobe. Kod takvih djela, taj lični odnos kao obilježje djela je motiv za zasnivanje krivice, pa
takvi lični odnosi koji postoje kod učinitelja imaju uticaja i na saučesnike, u slučaju ako on predstavlja
obilježje nekog djela, i na taj način zasniva krivičnu odgovornost učinitelja.
U takvom slučaju se taj lični momenat prenosi i na saučesnike, što znači da i oni odgovaraju za to
djelo, iako kod njih ne postoji taj lični momenat.
Tako npr. ako jedna osoba koja nije službena ili odgovorna, podstrekne drugu osobu na primanje
mita ili zloupotrebu službenog položaja, tada će i ta osoba ukoliko dođe do učinjenja djela biti
odgovorna kao saučesnik, iako nema navedenog ličnog odnosa, koji se traži za učinjenje tog krivičnog
djela.