1. In medias res je figura kojom djelo započinje direktno, u središte radnje.

Samim korištenjem
te figure nameće se misao da neće biti kronološkog oblikovanja likova, već će se likovi
oblikovati na temelju asocijacija i unutarnjih doživljaja Filipa Latinovicza. Filip se vraća u
zavičaj odlučan da riješi rebus i ustanovi tko mu je otac. Mnogo je pitanja koja se otkrivaju
Filipovim povratkom, no za njega ključno pitanje je pitanje osobnog identiteta i granica vlastite
osobnosti. No, na pitanje osobnog identiteta nemoguće je naći odgovor bez razrješenja tajne
očinstva jer pitanje očinstva zapravo je pitanje Filipova identiteta. Ali s ovim ključnim pitanjem
nameću se pitanja odnosa društva i umjetnika, te pitanje umjetničkog stvaralaštva.

2. “Ova stara žena, koja je prebacila šezdesetu, neobično je mnogo polagala na svoj izgled,
neprekidno se promatrala u ogledalu i govorila o »svom dobrom izgledu«, kao kakva stara
hirovita djevica.“

„Iz njenih kostobolnih zglobova, iz tog umornog tijela izbijala je zapravo duboka životna snaga,
zanos za doživljavanjem, nadarenost životna: veseliti se sporednim sitnicama, niz elemenata
Filipovu temperamentu dalekih i stranih. Ona je uživala u kupovanju svakovrsne, pa i
najneznatnije robe: svijeća, rozina, sapuna, čokolade. Ideali njenog života postali su paketi, i
koliko god je to bilo glupo, njoj su s općinskog trga slali iz dućana robu u naročito zamotanim
paketima“

„Blijeda, u crnini, s mirnim, voštanim izrazom lica, s molitvenikom u ruci, ona je ustajala na
rane jutarnje mise zimi i ljeti jednako ustrajno. Ona je klečala u crkvi okrutno hladno i tim
svojim klečanjem znala je mučiti Filipa do besvijesti.“

„Njeno mačkasto kreveljenje, prenavljanje, njena namještena ljubaznost, protuprirodan,

izvještačen smijeh, njena lažljiva pretvorljivost i namještena katolička trećoredaška skromnost,
sve su to bile duhovne naslage u koje je prodirao snimajući masku te žene u crnoj svili pred
sobom, kao da je posmrtna.“

3. Boje se povezuju sa njegovim zanimanjem jer je on ekspresionistički slikar. Iz ulomka je

moguće iščitati kako to bljedilo i sivilo predstavlja njegovu paraliziranu umjetničku energiju i
otuđeno stanje njegovog lika koji pokušava otkriti svoj identitet.

4. Frajle su u Filipovim pubertetskim opsesijama ženskom golotinjom, samo zamjena za majku,

a žudnja za njihovim tijelom hrani se u Filip u istom nagonskom energijom. Filipu je ta riječ
gnusna kada je pristupio javnoj kući/kupleraju gdje je ga je dočekala trudna žena koja je odmah
prepoznala da je on Reginin sin. Filipu se percepcija tog kupleraja počela gaditi pogotovo taj
neugodan miris. Žena mu je otkrila da je Regina bila frajla i da su ju mnogi muškarci plaćali, a
to je ujedno i sol na ranu u Filipovom traženju identiteta.

5. Motiv ranjavanja vezan je uz Baraku Pet Be. Vidovića i Filipa dijeli ista sudbina, oboje su
ranjeni zbog nemogućnosti ostvarenja svoga apsoluta. S jedne strane Vidović zatočen između
dvije dvocijevke koje ga sprječavaju u djelovanju, a s druge strane tu su Filipova ezoterična
majka i otac te drugi događaji koji Filipa tjeraju u otuđenje i depresiju.

6. Americi, Teheranu, Tajšet, Paris…

7. „Gorjelo je kod natcestara Hitreca, odmah pod vinogradom, na cesti. Štagalj, štala, ogromni
plastovi sijena i kuća, sve je bilo u plamenu. Spasili su blago, samo je bik simentalac ostao u
štali. Hitrec je očajno urlikao za tim svojim bikom. »Bik da nije osiguran, njega da izvedu, to
je jedino njegovo blago na svijetu!«“

„(…) ali što ga je zapravo bacilo u onaj pakao po Hitrečeva bika, to nije mogao da shvati.
Prebacio je gunj preko glave i uletio u goruću štalu: u onom sjaju, u vulkanskom blistavom
šumu, pod plamenim vatrometom, njemu je pala na pamet misao da bi bik zapravo mogao da
ga razdere, a što će se onda dogoditi s njegova dva Modiglianijeva portreta? Nije mislio na
svoje vlastite slike, nego na svoja dva Modiglianijeva platna i na to, što će se dogoditi s tim
platnima, ako ga razdere Hitrečev bik, koji nije osiguran. Bik je međutim instinktivno osjećao
paniku toga momenta i pošao je za Filipom mirno kao dijete.“

8. Pri samom određivanju Filipa, potrebno je prvo naznačiti neriješeno pitanje tko mu je otac:
“ Evo, ja sam navršio četrdesetu godinu, a još ni dandanašnji ne znam, tko mi je zapravo otac!
Čitavog svog djetinjstva ja sam se grizao nad tim pitanjem, moja mladost ostala je razorena
zbog te tajne, a vi, koji ste svemu tome krivi, vi ćete sada tu večeras meni govoriti nešto s
nekakvog moralnog pijedestala?“ Filip dakle iskazuje snažnu potrebu za ocem, nosi komplekse
iz djetinjstva u kojem odnos oca i sina nije postojao, štoviše Filip Latinovicz ne zna tko mu je
otac, pati od problema identiteta i neriješenog Edipovog kompleksa. Nastojanje da razriješi
enigmu očinstva sastavni je dio općeg Filipova nauma da se suoči s pitanjem vlastitog identiteta

9. „A kada je upoznao Kseniju, ona - kao ni jedna od tolikih žena dosada - znala je, da su
upravo ti najprolazniji, najneznatniji, najtrepetljiviji, prividno sasvim sitni unutarnji doživljaji
jedina vrijedna pojava u životu! Ona je to znala prodorno, iskreno, nepatvoreno, neposredno da
osjeti, i baš to suosjećanje s njegovim vlastitim razdraženim, nervoznim stanjima, to je bilo ono,
što ga je k toj ženi tako intenzivno privuklo. Sama ranjava, izubijana, nagnjila i krastava iznutra,
ona je osjećala, kakva se katarza skriva u ljepotama, i ona je s njegovim ljepotama poživjela
neobično jako i predano, od prvog dana.’’

10. Prije dolaska Bobočke, Vladimir Baločanski imao je sretan brak, bio je činovnik i imao je
troje djece, njegov život tekao je kako je on htio. Ljubavna afera između Bobočke i Baločanskog
postaje stvarna kada je na sudu zbog rastave braka Bobočku predstavljao Baločinski. Bobočka
je bez muža izgubila dinamiku življenja i postalo joj je dosadno pa je počela zavoditi
Baločanskog koji je se primio za njenu mrežu. Bobočka je svojim zavodljivim tijelom oslijepila
Baločanskog i koji je zbog nje počeo zanemarivati ženu i djecu. Bobočka mu je pružila ono
neostvareno i Bobočka mu je otkrila potpuno novi svijet u kojem prevladavaju nagon i tijelo.
Počeo je piti i kockati ulazio je u dug ove, a kasnije i u ludnice, zatvore. Njegov život je u
potpunosti uništen, a to sve zbog bobočke pa je odlučio da je na njoj da se brine o njemu jer je
zbog nje prokocka cijeli život. Bobočka nikad nije ništa osjećala prema njemu, gledala ga je
ravnodušnim pogledom tražeći od njega tjelesne užitke.

11. Njegov odnos sa ženama bio je inferioran, stvorio je kompleks inferiornosti koji ga tjera da
postane subjektom ženske strasti. „Ganjajući se više od dvadeset godina za ženama, za
ljepotama, za fikcijama, Filip je svoje sklonosti spram žena i ženstvenosti svrstao u tuđe
komplekse: osjećaj prolivene gorčine u bolećivoj samoći, to je njemu izgledalo, da pred raznim
ženama uvijek netko drugi u njemu čeka i stoji, a on je lično spram toga zbivanja potpuno
nemoćan i posve bijedan. Maternice, koje su njemu lično izgledale da znače ženstvo i
materinstvo, te bi se - obično - poslije pokazale kao tople utrobe, o kojima je sanjati jalovo. On
uopće nije imao razvijenog osjećaja za životnu stvarnost.“

12. Filipov odnos sa Kyrgialesom (Grk sa kavkaza) obilježava obostrani prezir, iako ga Kyriales
pridobiva svojim umovanjem s jedne strane, s druge strane ga uznemiruje zbog svojih pogleda
na život, a oprečno tome Kyriales u njemu budi vjeru u vlastita razmišljanja o besmislenosti
života jer je i sam Kyriales bio nihilist i opovrgavao je bilo kakve ideje. Filip vjeruje da je
Kyriales njegov alter-ego, njegov duboki glas koji govori antipatičnu istinu ljudske prolaznosti.
Kyriales završava tragično ispod mosta na tračnicama.

13. Baločanskome se nakon propasti njegovog života zbog nemilosrdne Bobočke javio osjećaj
unutrašnjeg bunta i svijesti o njegovoj ovisnosti prema Bobočki. Ta želja za slobodom
rezultirala je ubojstvom Bobočke.
14. Ni Leone ni Filip nisu uspjeli obuhvatiti slikarstvom smisao života jer su zapravo lutalice
koje u sebi nose već navedene nerazjašnjene situacije iz djetinjstva. Nakon verbalnog i fizičkog
sukoba s ocem i njegove smrti, Leone se sukobljava s barunicom, a u tom sukobu, unatoč
slikarstvu i duhovnim nastojanjima, u Leoneu je kao grmljavina, buknula i prevladala
glembajevština zbog koje je ubio barunicu. Ubojstvom Bobočke završila sva Filipova nadanja
o mogućem spasu i bijegu od besmisla.