Za društvo _______________________ sukladno Zakonu o računovodstvu (Narodne

novinebr. 78/2015, 134/15, 120/16) Uprava društva je na sjednici održanoj dana

...................... usvojila

PRAVILNIK
o primjeni računovodstvenih politika

I. Opće odredbe

Pojam i cilj računovodstvenih politika

Članak 1.

Računovodstvene politike Društva obuhvaćaju načela, osnove, dogovore, praksu i pravila

za evidentiranje poslovnih događaja u poslovnim knjigama, te sastavljanje i
predočavanje temeljnih financijskih izvještaja Društva.
Cilj utvrdjivanja računovodstvenih politika je objektivno i fer prezentiranja imovine,
obveza, prihoda, rashoda i kapitala.

Načela za utvrđivanje računovodstvenih politika:

 Načelo opreznosti i razboritosti koje se ostvaruje stručnim i odgovornim izborom
metoda za pravilno i realno iskazivanje poslovnih događaja i financijskih učinaka
koji se iskazuju u poslovnim knjigama i njihovog prezentiranja u financijskim
izvještajima Društva.
 Načelo prevage bitnog nad oblikom ili formom koje se ostvaruje tako da se u
financijske izvještaje unosi sve što je važno za iskazivanje stvarnog stanja i
objektivni prikaz poslovanja Društva.
 Načelo značajnosti koje se ostvaruje tako da se u financijske izvještaje Društva
bezuvjetno unesu svi podaci i informacije pomoću kojih će se istaći najvažnije
karakteristike i rezultati poslovanja Društva i koji će korisnicima izvještaja
omogućiti da objektivno ocijene poslovanje Društva.
 Načelo nastanka poslovnog događaja, kada se učinci transakcija i ostalih događaja
priznaju kad nastanu, a ne kad se primi ili isplati novac ili njegov ekvivalent.
 Neograničenost poslovanja, odnosno financijski izvještaji se uobičajeno sastavljaju
uz pretpostavku da subjekt vremenski neograničeno posluje te da će poslovati u
doglednoj budućnosti.

Članak 2.

Ovaj Pravilnik je sastavljen na načelima financijskog izvještavanja prema platformi

Hrvatskih standarda financijskog izvješćivanja, prema korporativnim propisima i
zahtjevima društva matice propisanim u korporatvnim računovodstvenim i financijskim
procedurama ( Accounting Manual, Treasury manual i Tax manual) baziranim na
međunarodnim računovodstvenim standardima, prema dosadašnjim metodama i
postupcima u društvu te spoznajama u suvremenom poslovanju.

Odluka sadrži izbor odgovarajućih varijanti u postupcima, metodama i tehnikama

financijskog izvještavanja kada Hrvatski standardi financijskog izvještavanja dopuštaju
više mogućnosti.
Ako standardi ili propisi ne dopuštaju izbor tada se primjenjuje takav zahtjev standarda
ili propisa izravno i ne mora biti sastavni dio ovog Pravilnika.
 Članak 3.

Polazne pretpostavke na kojima se sastavljaju financijska izvještaji jest nastanak

poslovnog događaja i neograničenost vremena poslovanja. Pri sastavljanju financijskih
izvještaji polazi se od temeljnih odrednica o: razumljivosti, značajnosti, pouzdanosti,
neutralnosti, razboritosti i usporedivosti iskazanih podataka i drugih informacija iz
financijskih izvještaja Društva.
U financijskim izvještajima prezentiraju se glavni sastavni elementi: sredstva, obveze,
kapital, prihodi, rashodi.
Temeljne definicije kojih se treba pridržavati su:
 Sredstvo (imovina) je resurs kojeg kontrolira društvo kao rezultat prošlih
događaja iz kojeg se očekuje pritjecanje budućih ekonomskih koristi.
 Obveza je sadašnja obveza društva iz prošlih događaja za čije se podmirenje
očekuje odljev sredstava koja utjelovljuju ekonomske koristi.
 Glavnica (kapital) je ostatak vrijednosti imovine društva nakon odbitka svih
obveza.
 Prihodi su povećanja ekonomskih koristi tijekom razdoblja u obliku priljeva ili
povećanja sredstava ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje
glavnice ali ne ono povećanje koje je povezano s uplatama udjela sudionika u
glavnici.
 Rashodi su smanjenje ekonomskih koristi tijekom razdoblja u obliku odljeva ili
smanjenja sredstava ili stvaranja obveza što za posljedicu ima smanjenje
glavnice (kapitala) ali ne smanjenje povezano s raspodjelama sudionika u glavnici
(kapitalu).

II. Nematerijalna imovina

Članak 4.

Nematerijalna imovina ima ograničeni vijek upotrebe, priznaje se po trošku umanjenom

za amortizaciju i akumulirano smanjenje vrijednosti.
Nematerijalna imovina u osnovi obuhvaća softver, patente, licencije, robne i uslužne
marke i goodwill.
Nematerijalna imovina obuhvaća i ulaganja u tuđu imovinu. Ulaganja u tuđu imovinu su s
računovodstvenog aspekta uređena MRS-om 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema. S
aspekta navedenog standarda, takva ulaganja predstavljaju dugotrajnu imovinu
poduzetnika jer, gledajući s ekonomske strane, sve potencijalne koristi i rizici prelaze s
iznajmljivača na poduzetnika koji je unajmio prostor.

Dugotrajna nematerijalna imovina uključuje ulaganje u tuđe građevinske objekte I

iskazuje se po povijesnom trošku nabave umanjeno za akumuliranu amortizaciju.
Povijesni trošak uključuje trošak koji je izravno povezan sa stjecanjem imovine.
Naknadni izdaci uključuju se u knjigovodstvenu vrijednost imovine ili se, po potrebi,
priznaju kao zasebna imovina samo ako će Društvo imati buduće ekonomske koristi od
spomenute imovine, te ako se trošak imovine može pouzdano mjeriti. Knjigovodstvena
vrijednost zamijenjenog dijela prestaje se priznavati. Svi ostali troškovi investicijskog i
tekućeg održavanja terete račun dobiti i gubitka u financijskom razdoblju u kojem su
nastali.
Amortizacija nematerijalne imovine obračunava se primjenom pravocrtne metode usvrhu
alokacije troška te imovine tijekom njenog procijenjenog korisnog vijeka uporabe do
rezidualne vrijednosti, kako slijedi:
Ulaganje u tuđe građevinske objekte: 10 godina.
Software: 2 godine.
Rezidualna vrijednost imovine predstavlja procijenjeni iznos koji bi Društvo trenutno
dobilo od prodaje imovine umanjen za procijenjeni trošak prodaje u slučaju da je imovina
dosegla starost i stanje koje se očekuje na kraju vijeka trajanja imovine. Rezidualna
vrijednost imovine je nula ako Društvo očekuje da će ju koristiti do kraja njenog vijeka
trajanja. Rezidualna vrijednost imovine i korisni vijek uporabe pregledavaju se na svaki
datum bilance i po potrebi usklađuju.
U slučaju da je knjigovodstveni iznos imovine veći od procijenjenog nadoknadivog iznosa,
razlika se otpisuje do nadoknadivog iznosa.
Dobici i gubici nastali prodajom određuju se usporedbom prihoda i knjigovodstvene
vrijednosti sredstva i uključuju se u stavku 'ostali prihodi' i 'ostali poslovni rashodi' u
račun dobiti i gubitka.

Umanjenje vrijednosti nefinancijske imovine

Imovina koja se amortizira pregledava se zbog umanjenja vrijednosti kad događaji ili
promijenjene okolnosti ukazuju na to da knjigovodstvena vrijednost možda nije
nadoknadiva. Gubitak od umanjenja vrijednosti priznaje se kao razlika između
knjigovodstvene vrijednosti imovine i njenog nadoknadivog iznosa. Nadoknadivi iznos je
fer vrijednost imovine umanjena za troškove prodaje ili vrijednost imovine u uporabi,
ovisno o tome koji je viši. Za potrebe procjene umanjenja vrijednosti, imovina se
grupira na najniži nivo kako bi se pojedinačno utvrdio novčani tok (jedinice stvaranja
novca).
Nefinancijska imovina, za koju je iskazan gubitak od umanjenja vrijednosti, provjerava se
na svaki
datum izvještavanja radi mogućeg ukidanja umanjenja vrijednosti.

III. Materijalna imovina

Članak 10.

Prirodna bogatstva (zemljišta i šume) u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima

društva iskazuju se po trošku ulaganja u njihovo pribavljanje.
Građevinski objekti, postrojenja, oprema, alati, pogonski i uredski inventar, namještaj i
slična materijalna imovina kod prvog evidentiranjau poslovnim knjigama iskazuju se po
troškovima ulaganja kao bruto knjigovodstvena vrijednost.

Dugotrajnu materijalnu imovinu čine zamljište i građevinski objekti (nekretnine) stečeni

kao ulaganja, strojevi, namještaj i instalacije, ostali strojevi i oprema.
Dugotrajna materijalna imovina prilikom nabave u poslovnim knjigama se iskazuje po
trošku nabave (bruto knjigovodstvena vrijednost).
Kalkulacija troška nabave materijalne imovine sadrži:
a) kupovnu cijenu,
b) uvozne carine i nepovratne poreze,
c) izravne troškove koji se pripisuju pribavljanju materijalne imovine (priprema
gradilišta, troškovi montaže, instaliranja i dr.),
d) ostale troškove koji se mogu dodati kupnji.

Naknadni troškovi se dodaju uknjiženoj vrijednosti imovine ili priznaju kao zasebna
imovina samo kad je vjerojatno da će buduće naknade prelaziti uobičajenu uporabu
imovine, a trošak imovine se jednostavno priznaje. Svi drugi troškovi se priznaju u dobit
ili gubitak u razdoblju financijskog izvještavanja u kojem su nastali.

Popravci i održavanja (servisiranja i remonta) nekretnina, postrojenja i opreme priznaju

se kao troškovi razdoblja u kojem su nastali.
Zemljište i zgrade su posebna imovina i obračunavaju se zasebno, čak i ako se steknu
zajedno. Zemljište obično ima neograničeni vijek trajanja i ne podliježe amortizaciji.
Građevinski objekti imaju ograničen koristan vijek trajanja i stoga podliježu amortizaciji.

Nakon početnog priznavanja kao imovine, nekretnine čija fer vrijednost se može
pouzdano mjeriti, treba iskazati po revaloriziranom iznosu, koji čini njegova fer vrijednost
na datum revalorizacije umanjena za kasnije akumuliranu amortizaciju i kasnije
akumulirane gubitke od umanjenja.
Revalorizacija se treba provoditi dovoljno redovito tako da se knjigovodstveni iznos
značajno ne razlikuje od onog do kojeg bi se došlo utvrđivanjem fer vrijednosti. Trošak
amortizacije nekretnine u računu dobiti i gubitka povećava se na osnovi revalorizacije
nekretnine. U iznosu razmjernog povećanja iznosa amortizacije nekretnine na osnovi
revalorizacije, revalorizacijska pričuva za koju je obračunat povećani iznos amortizacije,
na kraju godine prenosi se s revalorizacijskih rezervi u korist zadržanih dobitaka kako bi
se s gledišta poreza na dobitak zadržao neutralni porezni učinak.

Društvo nema u vlasništvu nekretnine. Politika vezana uz revalorizaciju nekretnina

propisana je za slučaj buduće kupnje nekretnine.

Bruto knjigovodstvena svota materijalne imovine nadoknađuje se iz prihoda poduzeća u

procijenjenom korisnom vijeku trajanja svakog pojedinog sredstva iz skupine materijalne
imovine. Vijek uporabe procjenjuje se u vrijeme nabave sredstva iz skupine materijalne
imovine.
Vijek uporabe utvrđuje se na temelju:
 očekivane uporabe sredstava u poduzeću (očekivani kapacitetili fizički učinak),
 očekivanog trošenja (broj smjena, program popravaka),
 tehničkog starenja (promjene u potražnji za proizvodom ili uslugom),
 zakonskih i sličnih ograničenja povezanih s korištenjem sredstava.

Pri amortizaciji dugotrajne materijalne imovine poduzeće primjenjuje linearnu

(ravnomjernu) metodu.
Obveza obračuna amortizacije počinje sljedećeg mjeseca nakon stavljanja u uporabu.

Društvo pri procjeni vijeka trajanja pojedinog osnovnog sredstva ne može koristiti vijek
trajanja kraći od onog kojeg previđa zakon ( čl. 12 Zakon o porezu na dobit), ali može
procjenom utvrditi duži vijek trajanja.

Svaki dio pojedine nekretnine, postrojenja i opreme s troškom koji je značajan u odnosu
na ukupne troškove pojedine nekretnine, postrojenja i opreme amortizira se zasebno.
Iznos amortizacije za svako razdoblje priznaje se kao rashod.
Potpunim otpisom prestaje nadoknađivanje vrijednosti osnovnog sredstva. Obveza
obračuna amortizacije prestaje kada se sredstvo proda, rashoduje, uništi ili na neki drugi
način otuđi i to s posljednjim danom u mjesecu s kojim je sredstvo prestalo biti u
funkciji. Jednom amortizirano materijalno sredstvo ne podliježe daljnjoj obvezi
amortizacije.
Knjigovodstveni iznos pojedine nekretnine, postrojenja ili opreme prestaje se priznavati u
trenutku otuđenja ili kada se ne očekuju buduće ekonomske koristi od njegove upotrebe
ili otuđenja.
Dobici ili gubici koji proistječu od prestanka priznavanja dugotrajne materijalne imovine
utvrđuju se kao razlika između neto prihoda od otuđenja i knjigovodstvenog iznosa
imovine.
Do razdoblja od 30. lipnja. 2010. dugotrajna materijalna imovina čiji trošak nabave iznosi
2.000,00 kuna i manje evidentira se kao sitni inventar i jednokratno se otpisuje. Od 01.
srpnja 2010. dugotrajna materijalna imovina čiji trošak nabave iznosi 3.500,00 kuna i
manje evidentira se kao sitni inventar i jednokratno se otpisuje.

Knjigovodstvena vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme na kraju svake godine se

preispituje. Ako je nadoknadiva vrijednost manja od knjigovodstvene zbog trajnog
smanjenja vrijednosti zbog oštećenja, tehnološke zastarjelosti ili drugih ekonomskih
razloga knjigovodstvena vrijednost se otpisuje do nadoknadive vrijednosti. Vrijednost
smanjenja predstavlja gubitak od umanjenja i priznaje se u računu dobiti i gubitka.

FINANCIJSKA IMOVINA

Članak 20.

Financijsku imovinu čine:

- udjeli (dionice) u povezanim društvima,
- zajmovi povezanim društvima,
- sudjelujući interesi (udjeli),
- ulaganja u vrijednosne papire,
- dani zajmovi, depoziti i kaucije,
- udjeli i dionice u investicijskim fondovima,
- ostala dugotrajna ulaganja.

Financijska imovina određuje se kao dugotrajna ako se radi o financijskim ulaganjima na

rok duži od jedne godine u svrhu ostvarivanja zarade ili profita. Ulaganja na rok kraći od
jedne godine predstavljaju kratkotrajnu financijsku imovinu.

Redovna kupnja ili prodaja financijske imovine priznaje se i prestaje se priznavati

temeljem računovodstva na datum trgovanja, odnosno na datum na koji postoji obveza
kupnje ili prodaje financijske imovine.

Financijska imovina klasificira se, zbog potrebe mjerenja, u četiri kategorije:

a) financijska imovina po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak,
b) ulaganja koja se drže do dospijeća,
c) financijska imovina raspoloživa za prodaju,
d) zajmovi i potraživanja.

Financijska imovina po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak je financijska imovina koja
udovoljava
jednom od dva uvjeta:
a) klasificirana je kao imovina namijenjena trgovanju,
b) kod početnog priznavanja definirana je po fer vrijednosti kroz kroz dobit i gubitak.
Financijska imovina klasificira se kao imovina namijenjena trgovanju ako je:
a) stečena ili nastala uglavnom u svrhu prodaje ili reotkupa u bližoj budućnosti,
b) dio portfelja identificiranih financijskih instrumenata kojima se zajednički upravlja i za
koje postoji dokaz o nedavnom stvarnom uzorku kratkoročnog ostvarenja prihoda,
c) derivativ.
Ulaganja koja se drže do dospijeća predstavljaju nederivatnu financijsku imovinu s
fiksnim ili utvrdivim iznosom plaćanja i fiksnim dospijećem za koju postoji pozitivna
namjera i mogućnost držati je do dospijeća, osim:
a) ulaganja koja su početno definirana po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak,
b) ulaganja koja su definirana kao raspoloživa za prodaju,
c) ulaganja koja udovoljavaju definiciji zajmova i potraživanja.

Financijska imovina raspoloživa za prodaju je ona nederivatna financijska imovina koja se

definira kao raspoloživa za prodaju ili nije klasificirana kao zajmovi i potraživanja,
ulaganja koja se drže do dospijeća ili financijska imovina po fer vrijednosti kroz dobit i
gubitak.

Zajmovi i potraživanja su nederivatna financijska imovina s fiksnim ili utvrdivim

plaćanjima koja ne
kotiraju na aktivnom tržištu. Ispravak (smanjenje vrijednosti) potraživanja provodi se u
razdoblju spoznaje o nemogućnosti naplate dijela ili ukupnog potraživanja, na teret
rashoda razdoblja. Otpis potraživanja provodi se samo u slučaju kada o tome donese
odluku uprava Društva.

Potraživanja od kupaca, države, zaposlenih te drugih pravnih i fizičkih osoba iskazuju se

po nominalnoj vrijednosti. Sva potraživanja iskazuju se na osnovi uredno ispostavljene
knjigovodstvene isprave i nastanku poslovnog događaja.
Potraživanja iskazana u devizama preračunavaju se po srednjem tečaju HNB-a na datum
bilance. Potraživanja koja proizlaze iz prodaje moraju udovoljiti kriterijima MRS-a 18.
Povećanje potraživanja za kamate utemeljuje se na ugovoru, nagodbi ili sudskoj presudi.

Derivat je financijski instrument sa sljedeća tri svojstva:

a) vrijednost mu se mijenja u odnosu na promjene kamatne stope, cijenu financijskog
instrumenta, cijenu robe, devizni tečaj, indeks cijena ili indeks kamatne stope, kreditni
rejting ili indeks ili drugu unaprijed utvrđenu (osnovnu) varijablu,
b) ne zahtijeva nikakvo početno neto ulaganje ili takvo koje je manje od potrebnog za
druge vrste ugovora od kojih bi se očekivao sličan odgovor na promjene tržišnih faktora,
c) namiruje se u budućnosti.

Kod početnog priznavanja financijske imovine po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak mjeri
se po fer vrijednosti, u slučaju financijske imovine raspoložive za prodaju mjeri se po fer
vrijednosti uvećanoj za transakcijske troškove koji su direktno povezani sa stjecanjem ili
isporukom financijske imovine.
Nakon početnog priznavanja, financijska imovina mjeri se po njenoj fer vrijednosti,
uzimajući kao relevantnu best bid cijenu na aktivnom tržištu, bez umanjenja za iznos
transakcijskih troškova koji mogu nastati prilikom prodaje ili drugog načina otuđenja,
osim vezano za sljedeću financijsku imovinu:
a) zajmovi i potraživanja koji se mjere po amortiziranom trošku, primjenom metode
efektivne kamatne stope,
b) ulaganja koja se drže do dospijeća koja se mjere po amortiziranom trošku, primjenom
metode efektivne kamatne stope,
c) ulaganja u vlasničke instrumente čija cijena ne kotira na aktivnom tržištu i čija se fer
vrijednost ne može pouzdano izmjeriti te derivativi koji su povezani i moraju biti
podmireni isporukom takvih vlasničkih instrumenata koji ne kotiraju, koji se mjere po
trošku stjecanja.
d) ulaganja u zatvorene investicijske fondove koja se mjere po neto vrijednosti imovine
(NAV) diskontirane za kamatnu stopu na dugoročne kunske depozite bez valutne
klauzule, iznos diskontirane stope određuje uprava društva temeljem odluke
Promjena fer vrijednosti priznaje se za imovinu raspoloživu za prodaju izravno u kapital
(revalorizacijske rezerve), a za ostalu imovinu kao prihod ili rashod u izvještaju o
sveobuhvatnoj dobiti.

Metoda efektivne kamatne stope je metoda izračuna amortiziranog troška financijske

imovine ili obveze i raspoređivanja prihoda od kamata ili rashoda od kamata tijekom
određenog razdoblja. U takvim slučajevima financijska imovina je stečena po značajnom
diskontiranom iznosu koji izražava nastale kreditne gubitke.
Kod primjene metode efektivne kamatne stope, amortiziraju se sve naknade, plaćeni ili
primljeni poeni, transakcijski troškovi i ostale premije i diskonti uključene u obračun
efektivne kamatne stope tijekom vijeka trajanja financijskog instrumenta. Upotrebljava
se na kraće razdoblje na kojeg se naknade, primljeni poeni, transakcijski troškovi,
premije ili diskonti odnose. To je slučaj kad je varijabla na koju se naknade odnose
izmjenjena u pogledu kamatnih stopa zbog usklade s tržišnim stopama prije očekivanog
dospjeća instrumenta. Odgovarajuće razdoblje amortizacije je do slijedećeg datuma
promjene kamatne stope.
Efektivna kamatna stopa je kamatna stopa koja točno diskontira procjenjena buduće
primitke ili plaćanja kroz očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta do neto
knjigovodstvenog iznosa financijske imovine ili obveza.

U slučaju kad Društvo posuđuje vrijednosne papire od trećih strana na kratkoročnoj

osnovi zajmoprimatelj ima pravo prodati posuđene vrijednosne papire. Posuđeni
vrijednosni papiri iskazuju se u okviru bilančnih stavki prema klasifikaciji financijske
imovine, s pripadajućom obvezom povrata vrijednosnog papira.

Na temelju sporazuma posudbe vrijednosnih papira kada društvo preuzima osiguranje

kao zajmodavatelj, osiguranje se iskazuje u okviru financijskih instrumenata ili novčanih
sredstava u bilanci uz obvezu iskazanu kao obvezu povrata osiguranja.
Prilikom otuđenja financijske imovine koristi se metoda troška prosječnih ponderiranih
cijena. Društvo prestaje priznavati financijsku imovinu kada ugovorna prava na novčane
tokove od te financijske imovine isteknu ili u slučaju prijenosa financijske imovine kada
taj prijenos udovoljava uvjetima prestanka priznavanja.

Društvo nema dugotrajne financijske imovine. Računovodstvena politika propisana je za

slučaj nabave istih.

Odgođena porezna imovina

Članak 42.

Odgođena porezna imovina predstavlja porezni učinak nastalih privremenih razlika, a

predstavlja dio tekućeg poreza (dio angažiranog novca za plaćeni porez na dobit) koji se
ne pokriva iz računovodstvene dobiti nego se njegovo pokriće odgađa do vremena
ukidanja privremene razlike, kada će knjigovodstveni iznos imovine biti nadoknađen ili
obveza podmirena.

Odgođena porezna imovina utvrđuje se u visini važeće stope tekuće porezne obveze.

Društvo će priznati odgođenu poreznu imovinu za iznos prenesenih neiskorištenih

poreznih gubitaka u visini za koju je vjerojatno da će buduća oporeziva dobit biti
raspoloživa i za koju neiskorišteni porezni gubici mogu biti upotrijebljeni. Visinu mogućeg
pokrića prenešenih gubitaka utvrđuje menadžment društva. U te svrhe menadžment
društva usvaja Odluku o vjerojatnosti pokrića neiskorištenih poreznih gubitaka
oporezivom dobiti za razdoblje od pet (5) godina od dana nastanka poreznog gubitka. U
visini iznosa za koji nije vjerojatno da će biti raspoloživa porezna dobit da bi se iskoristili
neiskorišteni porezni gubici, odgođena porezna imovina se ne priznaje. Odgođena
porezna imovina proizišla iz projekcije dostatnog pokrića prenešenih gubitaka priznaje se
kao prihod razdoblja.

Odgođeni porez na dobit

Iznos odgođenog poreza obračunava se metodom bilančne obveze, na privremene razlike
između porezne osnovice imovine i obveza i njihove knjigovodstvene vrijednosti u
financijskim izvještajima.
Međutim, odgođeni porez se ne priznaje ako proizlazi iz početnog priznavanja imovine ili
obveza u transakciji koja nije poslovno spajanje i koje u vrijeme transakcije ne utječe na
računovodstvenu dobit niti na oporezivu dobit (porezni gubitak). Odgođena porezna
imovina i obveze mjere se poreznim stopama za koje se očekuje da će se primjenjivati u
razdoblju kada će imovina biti nadoknađena ili obveza podmirena, na temelju poreznih
stopa koje su, i poreznih zakona koji su, na snazi ili se djelomično primjenjuju na datum
bilance.
Odgođena porezna imovina priznaje se do visine buduće oporezive dobiti za koju je
vjerojatno da će biti raspoloživa za iskorištenje privremenih razlika.

NAJMOVI

Članak 34.

Najam se klasificira kao financijski ili poslovni (operativni) najam.

Financijski najam je najam kod kojeg se prenose gotovo svi rizici i koristi povezani s
vlasništvom.
Poslovni najam je najam kod kojeg se ne prenose gotovo svi rizici i koristi povezani s
vlasništvom.

Financijski najmovi kapitaliziraju se na početku najma prema fer vrijednosti unajmljenog

sredstva ili sadašnje vrijednosti minimalne najamnine, ovisno o tome što je niže. Svako
plaćanje najma razvrstava se na obveze i financijske rashode kako bi se dobila
konstantna stopa na preostalo financijsko stanje. Kamatna komponenta financijskog
rashoda tereti dobit i gubitak tijekom razdoblja najma.
Sredstva kupljena pod financijskim najmom amortiziraju se po korisnom vijeku upotrebe
ili trajanju najma, ovisno o tome što je kraće. Plaćanja po osnovi poslovnih najmova
iskazuju se u dobiti I gubitku prema pravocrnoj metodi u razdoblju trajanja najma.

Najmovi u kojima Društvo ne snosi bitan udio rizika i koristi vlasništva klasificiraju se kao
operativni najmovi. Plaćanja po osnovi operativnih najmova iskazuju se u računu dobiti i
gubitka prema pravocrtnoj metodi u razdoblju trajanja najma.

ZALIHE
Članak 36.
Zalihe materijala, rezervnih dijelova, sitnog inventara, ambalaže i autoguma iskazuju se u
poslovnim knjigama po stvarnim troškovima nabave ili neto ostvarivoj vrijednosti, ovisno o tome
koja je niža.
Sitni inventar uključuje se u troškove metodom jednokratnog otpisa.
Troškovi uključuju trošak nabave te druge troškove koji su nastali dovođenjem zaliha na njihovu sadašnju
lokaciju i u sadašnje stanje, ali ne i tečajne razlike. Nabava zaliha se evidentira po stvarnim troškovima. Nabavna
vrijednost zaliha sadrži: troškove kupnje (kupovna cijena, carina, porez koji se ne može odbiti, troškovi
prijevoza i slično); ostale troškove koji su nastali u dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. U
nabavu vrijednost zaliha ne uključuje se: neuobičajena vrijednost otpadnog materijala i sl. troškova, troškovi
skladištenja, administrativni opći troškovi o kojima ne ovisi dovođenje u sadašnje stanje i lokaciju.

Zalihe se iskazuju po trošku stjecanja ili po neto prodajnoj vrijednosti, ovisno o tome koja je niža.
Trošak prodanih proizvoda iskazuje se po FIFO metodi. Neto utrživa vrijednost je procijenjena
prodajna cijena u tijeku redovnog poslovanja umanjena za procijenjene troškove prodaje.
Zalihe se uglavnom odnose na trgovačku robu koja se koristi tijekom redovnog poslovanja

Obračun utroška zaliha određuje se primjenom metode FIFO, po

pojedinim sličnim vrstama i namjenama zaliha.
(varijanta 2)
Obračun utroška zaliha određuje se primjenom prosječnih ponderiranih
cijena po pojedinim oblicima i namjenama zaliha.
Prosječne ponderirane cijene izračunavaju se prilikom svakog
ulaska robe u skladište temeljem utvrđenih količina i vrijednosti
nakon ulaska novih zaliha.
(varijanta 3)
Društvo primjenjuje metodu standardnog troška za potrebe mjerenja
troška zaliha. Društvo će primjeniti standardne cijene koje
približno odražavaju stvarne nabavne vrijednosti i ako je to prihvatljivije
iz praktičnih razloga.
Članak 45.
Zalihe nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i gotovih proizvoda
vode se po trošku (metoda ukupnih troškova) ili neto utrživoj
vrijednosti, ovisno o tome što je niže.
U trošak zaliha treba uključiti: trošak nabave, trošak konverzije i
druge troškove koji su nastali dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju
i sadašnje stanje.

Troškovima nabave ovih zaliha smatraju se: troškovi kupnje (kupovna

cijena, carina, nepovratni porez , troškovi prijevoza i sl.);
Troškovi konverzije čine troškovi direktnog rada i opći troškovi
proizvodnje koji se mogu dovesti u vezu sa sadašnjim stanjem i
sadašnjom lokacijom zaliha;
Ostali troškovi koji su nastali dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju
i u sadašnje stanje.
Opći troškovi proizvodnje čine sustavno raspoređeni fiksni i varijabilni
dio.
Varijabilni dio, kojeg čine indirektni rad i indirektni materijal, ovise
o obujmu proizvodnje.
Fiksni dio općih troškova proizvodnje temelji se na normalnom
kapacitetu proizvodnje kojeg čini prosječna proizvodnja u narednih
tri - pet (3-5) godina uz normalne uvjete rada. Eventualni gubici
zbog redovnog održavanja uključuju se u prosjek.
Članak 46.
Smanjivanje vrijednosti zaliha provodi se u slučaju neadekvatne
kvalitete izrade, oštećenja ili dotrajalosti zaliha odnosno kada je nadoknadiva
vrijednost (vrijednost koja se može realizirati prodajom
ili uporabom tih zaliha) ispod knjigovodstvene vrijednosti.
Članak 47.
Zalihe trgovačke robe u prodavaonicama vode se po prodajnim
cijenama s uključenim porezom na dodanu vrijednost i uračunatom
razlikom u cijeni.
Metoda trgovine na malo društvo će koristiti kad nije praktično
koristiti druge metode utvrđivanja troška zaliha, za skupine roba
koje imaju približno iste postotke marže. Trošak zaliha se utvrđuje
tako da se prodajna vrijednost zaliha umanji za odgovarajući postotak
marže.
Članak 48.
Ako su zalihe oštećene, u cijelosti ili djelomično zastarjele ili ako
je smanjena njihova prodajna cijena, njihova knjigovodstvena vrijednost
svodi se na vrijednost koja se može realizirati. Pri tome
se polazi od pojedinačnih vrsta zaliha. Smanjenje vrijednosti zaliha
priznaje se kao rashod razdoblja.
Kada prestanu okolnosti koje su djelovale na smanjenje vrijednosti
zaliha vrijednost zaliha se treba povećati najviše do troška nabave,
odnosno do vrijednosti koja se može realizirati. To povećanje
vrijednosti zaliha treba provesti kao smanjenje rashoda povezanih
sa zalihama u razdoblju u kojem je došlo do povećanja vrijednosti.
Članak 49.
Društvo će klasificirati dugotrajnu imovinu kao „namijenjena
prodaji” ako je imovina raspoloživa za trenutačnu prodaju i ako je
prodaja, procjenom menadžment u idućih dvanaest mjeseci, vrlo
vjerojatna.
Dugotrajna imovina ili skupine za prodaju svrstane kao namijenjene
prodaji mjere se po knjigovodstvenom iznosu ili fer vrijednosti
umanjenoj za troškove koji će nastati prodajom, ovisno koje
je niže.
Takva dugotrajna imovina, bilo kao pojedinačan predmet ili sastavni
dio skupine za prodaju, se ne amortizira.
XII. Kratkotrajna potraživanja
Članak 50.
Potraživanja od podružnica i drugih poduzeća, potraživanja od
kupaca, potraživanja za više plaćene svote s temelja dobitka, potraživanja

potraživanja
od zaposlenih, potraživanja od države i drugih institucija
te ostala potraživanja iskazuju se po nominalnoj vrijednosti uvećanoj
za kamate i druge naknade sukladno sklopljenom ugovoru.
Potraživanja iskazana u devizama i/ili uz deviznu klauzulu obračunavaju
se po spot tečaju na dan bilanciranja kojeg čini srednji tečaj
Hrvatske narodne banke.
Članak 51.
Ispravak (smanjenje vrijednosti) potraživanja provodi se u razdoblju
spoznaje o nemogućnosti naplate dijela ili ukupnog potraživanja
na teret rashoda razdoblja.
Otpis potraživanja provodi se samo u slučaju kada o tome donese
odluku odgovarajući organ društva, a kada je dužnik likvidiran
ili na drugi način prestao poslovati odnosno kada je po konačnoj
presudi izgubljen spor.
Procjena mogućnosti naplate potraživanja provodi se uvijek kada
potraživanje nije uplaćeno u ugovorenom roku, a najkasnije na dan
bilance.
Kada društvo otpiše potraživanja i/ili kada za ista nastupi zastara,
ista će se prestati priznavati u bilanci društva.
XIII. Kratkotrajna financijska imovina
Članak 52.
(varijanta 1)
Ulaganja/prodaja financijske imovine Društvo evidentira na datum
trgovanja, odnosno na dan kad se je ugovorno obvezao na
kupnu/prodaju financijske imovine.
(varijanta 2)
Ulaganja/prodaja financijske imovine društvo evidentira na datum
namire, odnosno na dan datum na koji je imovina isporučena
društvu ili ju je društvo isporučilo.
Sve promjene u tržišnoj vrijednosti ulaganja do dana namire
društvo evidentira kroz račun dobiti i gubitka, ako se radi o imovini
po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.
Sve promjene u tržišnoj vrijednosti ulaganja do dana namire,
društvo će evidentirati direktno ukapital (revalorizacijske rezerve
od usklađenja, ako se radi o imovini raspoloživoj za prodaju.
Članak 53.
Imovina po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka se u trenutku
stjecanja evidentira fer vrijednosti (nabavnoj vrijednosti).
Transakcijski troškovi kao što su: brokerske provizije, pristojbe,
bankarske naknade i sl. čine rashode razdoblja i evidentiraju se
kroz račun dobiti i gubitka.
Nakon početnog priznavanja, ulaganja u imovinu po fer vrijednosti
kroz račun dobiti i gubitka mjere se prema njihovoj fer vrijednosti,
koju čini zadnja cijena ponuda za kupnju na burzi na dan
bilanciranja. Ukoliko nema ponude na dan bilanciranja uzima se
zadnja cijena raspoloživa između dva datuma bilanciranja.
Derivativna imovina svrstava se u ovu kategoriju, osim ako nije
određena kao instrument zaštite.
Članak 54.
Ulaganja koja se drže do dospjeća, samo u iznimnim slučajevima,
kada je njeno dospijeće u roku kraćem od godine dana od
dana bilanciranja, društvo će klasificirati kao kratkotrajnu financijsku
imovinu.
Članak 55.
Dani zajmovi, depoziti i kaucije iskazuju se po nominalnoj vrijednosti
uvećanoj za kamatu sukladno sklopljenom ugovoru.

Dani zajmovi, depoziti i kaucije iskazani u devizama i/ili uz deviznu

klauzulu obračunavaju se po spot tečaju na dan bilanciranja kojeg
čini srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan bilanciranja.
Članak 56.
(varijanta 1 – obveznik HSFI-a)
Otkup vlastitih dionica/poslovnih udjela iskazuje se kao ulaganje
u vlastite dionice/udjele po nominalnoj vrijednosti uloženih sredstava,
uvećano za transakcijeke troškove.
Otkup vlastitih dionica/poslovnih udjela obavlja se sukladno Statutu/
Društvenom ugovoru društva i Zakonu o trgovačkim društvima.
Prodaja vlastitih dionica/udjela iznad knjigovodstvene vrijednosti
vlastitih dionica/udjela predstavlja kapitalni dobitak od prodaje i
evidentira se direktno u kapitalu na poziciji kapitalnih rezervi.
Članak 57.
Ostala kratkoročna financijska imovina iskazuju se po nabavnoj
vrijednosti uvećanoj za kamatu sukladno sklopljenom ugovoru.
XIV. Novac u banci i blagajni
Članak 58.
Novac na računima koji se vode u kunama u organizaciji platnog
prometa i bankama vodi se u nominalnim svotama prema izvodu o
stanju i prometu tih računa.
Novac u blagajni u kunama iskazuje se u nominalnoj vrijednosti.
Članak 59.
Devize na računima u banci i blagajni iskazuju se prema srednjem
tečaju Hrvatske narodne banke na dan bilanciranja.
XV. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela
naplata prihoda
Članak 60.
Plaćeni troškovi unaprijed za buduće razdoblje iskazuju se kao
aktivna vremenska razgraničenja, a obračunavaju se u troškove
razdoblja na koje se odnose. Razlog razgraničavanja, kao i svota
koja se odnosi na buduće razdoblje, mora biti iskazana na odgovarajućoj
knjigovodstvenoj ispravi.
Članak 61.
Prihodi obračunani u korist tekućeg razdoblja, a nemaju elemenata
da se iskažu kao potraživanje, iskazuju se kao aktivna vremenska
razgraničenja. Kada se steknu uvjeti za ispostavljanje
dokumenata po osnovi kojeg se stječu potraživanja, vremenska
razgraničenja se prenose na račune potraživanja. Osnova prihodovanja
i iskazivanja takvih svota na vremenskim razgraničenjima
mora biti utvrđena u odgovarajućim knjigovodstvenim ispravama.
XVI. Kapital i rezerve
Članak 62.
Upisani kapital iskazuje se na posebnom računu u svoti koja je
upisana u sudski registar prilikom osnivanja, odnosno promjene
upisa vrijednosti kapitala.
Članak 63.
Kapitalne rezerve s osnova prodaje dionica/udjela društvo će
iskazati u visini koju čini razlika između nominalne vrijednosti dionica/
udjela i svote za koju su prodani.
Kapitalne rezerve s osnova prodaje vlastitih dionica/udjela društvo
će iskazati u visini koju čini razlika između nominalne vrijednosti
vlastitih dionica/udjela i svote za koju su prodani.

Društvo će evidentirati kapitalne rezerve s osnova prodaje naplatno

i/ili nenaplatno stečenih vlasitih dionica/udjela.
Kapitalne rezerve s osnova prodaje neneplatno stečenih vlasitih
dionica/udjela društvo će evidentirati u visini nominalne vrijednosti
istih.
Članak 64.
Revalorizacijska rezerva formira se revalorizacijom nematerijalne
imovine, materijalne imovine i ostale nemoneterne imovine na
dan bilance. Iznos revalorizacijske rezerve utvrđuje se kao razlika
između knjigoovodstvene vrijednosti imovine i njene tržišne vrijednosti.
Revalorizacijska rezerva koristi se i za nadoknadu smanjenja vrijednosti
revalorizirane imovine do visine revalorizacije te imovine.
Revalorizacijska rezerva koja preostane prenosi se u zadržanu
dobit kada se proda ili na neki drugi način otuđi sredstvo koje je
revalorizirano. U tom slučaju transfer revalorizacijske rezerve ne
provodi se u računu dobiti i gubitka.
Članak 65.
Rezerve se iskazuju po nominalnoj vrijednosti izdvajanja iz neto
dobiti i to posebno za zakonske rezerve, posebno za statutarne rezerve,
te ostale rezerve.
Društvo će u zakonske rezerve unositi dvadeseti dio dobiti tekuće
godine, umanjene za iznos prenešenog gubitka, sve dok te
rezerve zajedno s kapitalnim rezervama ne dosegnu dvadeseti dio
(5%) temeljnog kapitala, ili veći dio ukoliko se je društvo obvezalo
statutom.
Društvo će formirati i koristiti statutarne rezerve ako je i kako je
određeno statutom.
Ostale rezerve društvo će korisiti u bilo koju svrhu, skladu sa
statutom i odredbama ZTR.
Članak 66.
U slučaju kada društvo otkupljuje vlastite dionice/poslovne
udjele, iz dobiti za raspodjelu ili iz zadržane dobiti će izdvojiti dio
sredstava za vlastite dionice/poslovne udjele u njihovoj nominalnoj
vrijednosti.
Članak 67.
(varijanta 1) – obveznik MSFI-a
Otkup vlastitih dionica/udjela predstavlja smanjenje temeljnog
kapitala i evidentira se u glavnici po nominalnoj vrijednosti uloženih
sredstava, uvećano za transakcijeke troškove.
Društvo može ukinuti rezerve za vlastite dionice/udjeli jedino ako
se iste povuku ili ih smanjiti za iznos za koji one prelaze iznos niže
iskazane vrijednosti otkupljenih vlastitih dionica/udjela kao korektivnog
konta unutar kapitala (glavnice).
(varijanta 2) – obveznik HSFI-a
Društvo može ukinuti rezerve za vlastite dionice/udjele jedino ako
se iste povuku ili ih smanjiti za iznos za koji one prelaze iznos niže
iskazane vrijednosti vlastitih dionica/udjela u aktivi bilance.
Članak 68.
U poslovnim knjigama društva posebno se iskazuje neto dobit
tekuće godine i zadržana dobit odnosno prenešeni gubitak u poslovanju.
Neto dobit tekuće godine društvo će najprije upotrebiti za pokriće
prenešenog gubitka, zatim za unos u zakonske rezerve, za unos
u rezerve za otkup vlastitih dionica/udjela ako ih društvo namjerava

steći ili ih je već steklo, te za unos u statutarne rezerve, ako ih

društvo formira.
Članak 69.
(varijanta 1) – obveznik MSFI-a
Dobit ili gubitak tekuće godine utvrđuje se sukladno Međunarodnim
računovodstvenim standardima i ovim aktom.
(varijanta 2) – obveznik HSFI-a
Dobit ili gubitak tekuće godine utvrđuje se sukladno Hrvatskim
standardima financijskog izvješćivanja i ovim aktom.
XVII. Dugoročna rezerviranja i nepredviđene obveze
Članak 70.
Društvo će priznati obveze za dugoročna rezerviranja samo ako
postoji obvezujući događaj koji će stvoriti zakonsku ili izvedenu obvezu
odljeva sredstava u budućim razdobljima i ako nema realne
alternative osim podmirenja iste.
Izvedena obveza društva je ona proizišla iz uobičajene i ustaljene
poslovne prakse kojima društvo ukazuje drugima da prihvaća odrđene
odgovornosti proizišle iz takve poslovne prakse.
Iznos budućih izdataka potrebnih za njihovo podmirenje određuje
menadžment temeljem njihove procjene. Uz suglasnost menadžmenta
društvo za procjenu izdataka potrebnih za izmirenje obveze,
na dan bilanciranja, može angažirati neovisne stručnjake.
Društvo će diskontirati iznos rezerviranja jedino ako je učinak
vremenske vrijednosti novca značajan.
Društvo će na svaki datum bilanciranja procjeniti dali postoje
realne osnove za daljnje evidentiranje rezerviranja.
Članak 71.
Društvo neće priznati moguće obveze kao niti obveze za koje nije
vjerojatno da će podmirenje obveza zahtijevati odljev resursa ili se
ne može dovoljno pouzdano procjeniti iznos obveze.
Društvo će iste tretirati kao nepredviđene obveze i iste objaviti u
bilješkama uz financijske izvještaje.
XVIII. Dugoročne obveze
Članak 72.
Obveze prema povezanim poduzećima, obveze prema dobavljačima
i ostale dugoročne obveze početno se iskazuju po nominalnoj
vrijednosti prema zaključenom ugovoru.
Obveza prema povezanim poduzećima društvo će iskazati u
iznosima koji bi se ostvarili da se radi o transakciji između ostalih
stranki informiranih i voljnih za transakciju u tržišnim uvjetima.
Obveze iskazane u devizama ili uz valutnu klauzulu preračunavaju
se po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan bilance.
Proizišle razlike evidentiraju se u računu dobiti i gubitka tekućeg
razdoblja.
Članak 73.
Nakon početnog priznavanja, društvo će mjeriti obveze prema
povezanim poduzećima, obveze prema dobavljačima i ostale dugoročne
obveze po fer vrijednosti. Fer vrijednost čini sadašnja
vrijednost diskontiranih budućih neto novčanih odljeva za koje se
očekuje da će biti potrebni zbog podmirenja obveze u normalnom
tijeku poslovanja.
Obveze za kredite, zajmove, depozite te obveze po dužničkim
vrijednosnim papirima društvo iskazuje po amortiziranom trošku

primjenom metode efektivne kamatne stope, izuzev financijskih

obveza po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.
Razlika između amortiziranog iznosa financijske obveze u odnosu
na knjigovodstvenu vrijednost evidentira se kroz račun dobiti i gubitka
tekućeg izvještajnog razdoblja.
Članak 74.
Društvo će isknjižiti financijsku obvezu danom podmirenja ili zakonskim
prijenosom na drugog dužnik uz uvjet nepostojanja bilo
kakvih jamstva novom dužniku za podmirenje iste. U tom slučaju
društvo će priznati novu obvezu u visini fer vrijednosti danoog
jamstva, a razliku između plaćenih primitaka i/ili knjigovodstvene
obveze umanjene za iznos fer vrijednosti nove financijske obveze,
druuštvo će priznati u računu dobiti i gubitka.
Članak 75.
U pasivi – obvezama, porezni učinak privremenih razlika iskazuje
se kao odgođena porezna obveza. On je dio poreza na dobit čije je
dospjeće – plaćanje odgođeno do vremena ukidanja privremene
razlike, koje će imati za posljedicu oporezive iznose pri određivanju
oporezive dobiti (poreznog gubitka) u budućim razdobljima kada će
knjigovodstveni iznos sredstava biti vraćen ili obveza podmirena.
Odgođena porezna obveza utvrđuje se u visini važeće stope tekuće
porezne obveze (20%).
XIX. Kratkoročne obveze
Članak 76.
Obveze prema povezanim poduzećima, obveze s temelja zajmova,
depozita i sl., obveze prema kreditnim institucijama, obveze
za predujmove, obveze prema dobavljačima, obveze prema zaposlenima,
obveze za poreze, doprinose i druge pristojbe, obveze s
temelja udjela u rezultatu te ostale kratkoročne obveze iskazuju
se u vrijednosti koja je iskazana u odgovarajućoj knjigovodstvenoj
ispravi.
Obveze po mjenicama i čekovima, odnosno ostalim vrijednosnim
papirima iskazuju se u nominalnoj vrijednosti vrijednosnih
uvećanoj za kamate ako su ugovorene.
Obveze iskazane u devizama ili uz valutnu klauzulu preračunavaju
se po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan bilance.
Proizišle razlike evidentiraju se u računu dobiti i gubitka tekućeg
razdoblja.
XX. Odgođeno plaćanje troškova
i prihod budućeg razdoblja
Članak 77.
Na teret obračunskog razdoblja uračunavaju se i troškovi za koje
ne postoje odgovarajuće knjigovodstvene isprave da bi se mogli
priznati kao obveza, a za koje se sa sigurnošću može utvrditi da
se odnose na tekuće obračunsko razdoblje. Kada se pribave dokumenti
za priznavanje obveza ukidaju se vremenska razgraničenja u
korist računa obveza.
Članak 78.
Prihodi koji nemaju uvjete za priznavanje u tekućem obračunskom
razdoblju odgađaju se preko vremenskih razgraničenja za
buduća razdoblja.
U korist vremenskih razgraničenja evidentiraju se i naplaćeni prihodi
koji se odnose na buduće razdoblje, a za koje nije bilo iskazano
potraživanje u poslovnim knjigama.

XXI. Prihodi
Članak 79.
Prihodi od prodaje proizvoda i robe priznaju se ako:
􀂄 s u na kupca preneseni svi značajni rizici i koristi od vlasništva
nad proizvodima ili robom,
􀂄 d ruštvo ne zadržava stalno sudjelovanje u upravljanju do
stupnja koji se može povezati s vlasništvom niti učinkovito
kontrolira prodaju proizvoda ili robe,
􀂄 j e svotu prihoda moguće pouzdano utvrditi,
􀂄 j e vjerojatno da će se prodani proizvod ili roba naplatiti,
􀂄 j e troškove koji su nastali ili koji će nastati u svezi s prodajom
moguće pouzdano izmjeriti.
Članak 80.
Prihodi od prodaje usluga, čiji je ishod moguće pouzdano utvrditi,
obračunavaju se prema stupnju dovršenosti (postotne dovršenosti)
transakcije na dan bilance. Prihodi se priznaju ako:
􀂄 j e prihode moguće pouzdano utvrditi,
􀂄 p ostoji vjerojatnost naplate,
􀂄 je stupanj dovršenosti transakcije moguće pouzdano izmjeriti,
􀂄 s e troškovi u svezi s tim uslugama i troškovi potrebni za dovršenja
usluga mogu pouzdano utvrditi.
Članak 81.
Kada se rezultat ugovora o izgradnji ne može pouzdano procijeniti,
prihodi se priznaju do svote nastalih troškova koji će se vjerojatno
nadoknaditi, a troškovi se priznaju kao rashod u razdoblju u
kojem nastaju.
Članak 82.
Stupanj dovršenosti ugovora utvrđuje se:
􀂄 udjelom nastalih troškova u ukupno procijenjenim troškovima,
􀂄 p regledom dovršenih radova,
􀂄 u tvrđivanjem fizičkih mjera ugovorenog posla.
Članak 83.
Ako se u trenutku nastanka događaja procijeni da naplata nije
izvjesna, prihodi se odgađaju. Za realizaciju iz prethodnih obračunskih
razdoblja i za onu koja je u tekućem obračunskom razdoblju
obračunana u korist prihoda potraživanja se ispravljaju na teret
troškova.
Članak 84.
Prihodi po osnovi kamata, tantijema i dividendi priznaju se pod
uvjetima:
􀂄 v jerojatnosti naplate i
􀂄 p ouzdanost utvrđivanja prihoda.
Prihodi po osnovi kamata obračunavaju se svaki mjesec po ugovorenim
kamatama, a najkasnije na datum bilanciranja. Kamate
se obračunavaju metodom efektivne kamatne stope i priznaju se
u prihode razmjerno vremenu korištenja sredstava od strane dužnika,
a sukladno ugovoru.
(varijanta 1) – obveznik MSFI-a
Prihodi od dividendi, odnosno naknada ulagačima obračunavaju
se nakon što je pravo na naplatu tih sredstava utvrđeno.
Prihodi od dividendi priznaju se prema nastanku događaja, a prema
ugovorenim uvjetima.

(varijanta 2) – obveznik HSFI-a

Prihodi od dividendi, za ulaganja u ovisna društva, obračunavaju
se nakon što je pravo na naplatu tih sredstava utvrđeno.
Prihodi od dividendi, za ulaganja u pridružena društva, a kada je
društvo istovremeno matica ovisnom društvu isastavlja konsolidirane
financijske izvještaje, obračunavaju se nakon što je pravo na
naplatu tih sredstava utvrđeno.
Prihodi od dividendi priznaju se prema nastanku događaja, a prema
ugovorenim uvjetima.
Prihod od tantijema priznaju se po načelu nastanka u skladu sa
suštinom predmetnog ugovora.
Članak 85.
Prihodi iz ugovora o izgradnji, kada je rezultat ugovora moguće
pouzdano utvrditi, treba priznati stupnju dovršenosti aktivnosti izgradnje
na dan bilance.
U slučaju ugovora s fiksnom cijenom rezultat ugovora se može
pouzdano utvrditi ako je moguće prihod i troškove pouzdano utvrditi
te ako postoji vjerojatnost naplate.
U slučaju ugovora tipa troškovi plus, rezultat ugovora može se
pouzdano utvrditi ako postoji vjerojatnost naplate, ako se troškovi
koji se mogu pripisati ugovoru mogu se jasno identificirati i pouzdano
utvrditi.
Članak 86.
Kada se rezultat ugovora o izgradnji ne može sigurno utvrditi,
prihodi se priznaju samo do svote nastalih troškova iz ugovora koje
je vjerojatno da će biti nadoknađeni.
Članak 87.
Prihodi od financijskog najma priznaju se u vremenu trajanja najma
prema ugovorenim uvjetima koristeći pri tome metodu istih
periodičnih stopa prihoda.
Prihod od najamnine pri poslovnim najmovima raspoređuje se
prema razdobljima na koja se odnosi za vrijeme trajanja najma.
Unaprijed naplaćena najamnina se razgraničava do razdoblja na
koje se odnosi.
Članak 88.
Državne potpore, uključujući i nenovčane potpore, priznaju se u
prihode kada:
􀂄 d ruštvo udovoljava danim uvjetima;
􀂄 j e vjerojatno da će potpore primiti.
Državne potpore priznaju se u prihode tijekom razdoblja u kojima
će nastati s njima povezani troškovi.
Članak 89.
Državne potpore koje se daju za već nastale troškove (gubitke)
priznaju se u prihode kada društvo udovoljava utvrđenim uvjetima
i kada je potpora primljena.
(varijanta 1)
Državne potpore povezane sa sredstvima priznaju se u prihod u
razdoblju u kojem se mogu povezati s odgovarajućim rashodima.
(varijanta 2)
Državne potpore povezane sa sredstvima priznaju se tako da se
njena vrijednost oduzme od knjigovodstvene vrijednosti odnosnog
sredstva.
Članak 90.
Prihodi su i dobici koji udovoljavaju definiciji prihoda, ali ne moraju
proisteći iz redovnih aktivnosti društva. Dobici su povećanja
ekonomskih koristi, a čine ih npr. dobici od prodaje dugotrajne imo-

vine, revalorizacija vrijednosnih papira, kao i iz porasta knjigovodstvene

vrijednosti dugotrajne imovine.
Nerealizirane dobitke od ulaganja u vrijednosne papire društvo
iskazuje kada je tržišna vrijednost ulaganja viša od troška ulaganja
nekog vrijednosnog papira.
(varijanta 1) – obveznik MSFI-a
Dobitke od prodaje dugotrajne imovine, utvrđene po neto načelu,
društvo će iskazati u glavnici, u korist zadržanih dobitaka.
(varijanta 2) – obveznik HSFI-a
Dobitke od prodaje dugotrajne imovine društvo, utvrđene po
neto načelu, društvo će iskazati u računu dobiti i gubitka kao ostale
izvanredne prihode.
XXII. Rashodi
Članak 91.
Rashodi su smanjenja ekonomskih koristi tijekom obračunskog
razdoblja u obliku odljeva ili smanjenja sredstava ili stvaranja obveza
što za posljedicu ima smanjenje glavnice, ali ne ono s raspodjelom
sudionicima u glavnici (vlasnicima).
Priznavanje rashoda pojavljuje se istodobno s priznavanjem obveza
ili smanjenja sredstava.
Rashodi se mogu priznati i u izravnom sučeljavanju s povezanim
prihodima, a koji proistječu iz istih transakcija i drugih događaja.
Kada se očekuje da će se ekonomske koristi ostvarivati u nekoliko
obračunskih razdoblja, rashodi se priznaju temeljem sustavnog
rasporeda (kao što je amortizacija nekretnina, postrojenja i opreme
i nematerijalne imovine).
Kada neki izdatak ne polučuje buduće ekonomske koristi, u mjeri
kojoj ne ispunjava uvjete za priznavanje sredstava u bilanci ili te
uvjete prestaje ispunjavati, priznaje se kao rashod.
Rashod se može priznati i u slučajevima kada je obveza nastala
bez priznavanja imovine.
Članak 92.
Gubici su druge stavke koje udovoljavaju definiciji rashoda ali ne
moraju proisteći iz redovnih aktivnosti. Gubici su najčešće smanjenje
ekonomskih koristi i smanjenja vrijednosti imovine. Gubicima
se smatraju oni koji su proistekli iz katastrofa kao što je potres,
poplava, kao i oni koji su proistekli iz prodaje dugotrajne imovine.
Gubicima se smatraju i nerealizirani gubici kao što je onaj koji je
proizišao iz revalorizacije vrijednosnih papira, kao i iz pada knjigovodstvene
vrijednosti dugotrajne imovine.
Nerealizirane gubitke od ulaganja u vrijednosne papire društvo
iskazuje kada je tržišna vrijednost ulaganja niža od troška ulaganja
nekog vrijednosnog papira.
(varijanta 1) – obveznik MSFI-a
Gubitke od prodaje dugotrajne imovine, utvrđene po neto načelu,
društvo će iskazati u glavnici, na teret zadržanih dobitaka.
(varijanta 2) – obveznik HSFI-a
Gubitke od prodaje dugotrajne imovine društvo, utvrđene po
neto načelu, društvo će iskazati u računu dobiti i gubitka kao ostale
izvanredne rashode.
Članak 93.
(varijanta 1)
Društvo će odgoditi (kapitalizirati) troškove posudbe (kamate,
amortizacija diskonta ili premija, amortizacija sporednih troškova

financijski troškovi vezani uz financijski najam, tečajne razlike do

mjere u kojoj se smatraju korekcijom troškova kamata) obavlja se
samo po osnovi kredita (zajmova) za proizvodnju i materijalna ulaganja
čija se proizvodnja ili priprema za namjeravanu uporabu ili
prodaju obavlja dulje razdoblje.
Društvo će prekinuti sa kapitalizacijom troškova posudbe kada
su dovršene sve aktivnosti potrebne za pripremu imovine ili njenog
dijela koji se može pojedinačno koristiti, za njenu namjeravanu
uporabu ili prodaju, odnosno dovršenjem njezine fizičke izgradnje.
Društvo će privremeno prekinuti kapitalizaciju za neopravdano
produženje ili obustavljanje razvoja/izgradnje klasificirane imovine.
U vrijeme produženih razdoblja ne računa se vrijeme kada se obavlja
značajan tehnički pregled klasificirane imovine. Troškovi posudbe
za tko produžena razdoblja predstavljaju troškove razdoblja.
(varijanta 2)
Društvo troškove posudbe (kamate, amortizacija diskonta ili premija,
amortizacija sporednih troškova, financijski troškovi vezani
uz financijski najam, tečajne razlike do mjere u kojoj se smatraju
korekcijom troškova kamata) smatra troškom razdoblja i ne obavlja
kapitalizaciju istih.
Članak 94.
(varijanta 1)
Za utvrđivanje troškova utrošenog materijala sirovina i sl. primjenjuje
se metoda FIFO.
(varijanta 2)
Za utvrđivanje troškova utrošenog materijala sirovina i sl. primjenjuje
se metoda prosječnih ponderiranih cijena.
Članak 95.
Pri ugovoru o izgradnji kod kojeg se rezultat može pouzdano utvrditi
troškovi se priznaju ovisno o stupnju dovršenosti aktivnosti
izgradnje na dan bilance.
Pri ugovoru o izgradnji kod kojeg se rezultat ne može sa sigurnošću
utvrditi troškovi iz ugovora priznaju se kao rashod razdoblja
u kojem su nastali. Očekivani gubitak po ugovoru priznaje se kao
rashod.
Članak 96.
Odobrenja (poticaji) za najam, kao što su razdoblja neobračunavanja
najamnine, društvo će evidentirati kao smanjenje rashoda
od najma tijekom trajanja najma.
Članak 97.
Troškovi primanja zaposlenih se priznaju u razdoblju u kojem je
subjekt primio usluge od zaposlenika, a ne u razdoblju isplate ili
obveze za isplatom.
Kratkoročna primanja zaposlenih (plativa u roku od dvanaest
mjeseci) se priznaju kao rashod u razdoblju u kojem zaposlenik
pruža uslugu. Obveza temeljem neisplaćenih primanja se vrednuje
u nediskontiranom iznosu.
Isplate udjela u dobiti i bonusa priznaju se samo ako društvo ima
pravnu ili izvedenu obvezu isplate i ako je troškove moguće pouzdano
izmjeriti.
Otpremnine se priznaju ako subjekt ima odgovarajuće dokaze o
preuzetoj obvezi raskida radnog odnosa s jednim ili više zaposlenih
prije njihovog redovitog datuma umirovljenja ili isplate otpremnina
na temelju ponude zaposlenicima da ih potakne na dobrovoljan raskid
radnog odnosa.

Otpremnine koje dospijevaju u razdoblju duljem od godine dana

nakon datuma bilance, iste se diskontiraju. Diskontna stopa treba
odražavati vremensku vrijednost novca (tržišni prinos visoko kvalitetnih
korporativnih obveznica ili državnih obveznica ili kamate na
oročene dugoročn depozite kod poslovne banke).
Članak 98.
Svi troškovi i rashodi koji nisu spomenuti u ovom poglavlju utvrđuju
se prema prethodno navedenim članakma, a sukladno Međunarodnim
računovodstvenim standardima.
Članak 99.
Svi troškovi i rashodi koji se odnose na obračunsko razdoblje
moraju biti obuhvaćeni u financijskim iizvještajima.
XXIII. Dobit
Članak 100.
Društvo je za potrebe financijskog izvještavanja usvojilo financijski
koncept kapitala, kao uloženi novac odnosno uložena kupovna
moć, budući da se polazi od težnje za održavanjem kupovne moći
uloženog novca.
Sukladno tom konceptu, dobit društva ostvaren je samo onda
kada je financijska vrijednost neto imovine (glavnice) na kraju razdoblja
veća nego na početku razdoblja.
Samo se priljev sredstava iznad povrata kapitala (uloženog novca)
smatra profitom - povratom od kapitala.
Dobit je ostatak vrijednosti koji se dobije kada se od prihoda odbiju
rashodi koji uključuju i usklađenje za očuvanje kapitala. Ako
rashodi prelaze prihode preostala vrijednost je gubitak.
XXIV. Temeljne pogreške, promjene računovodstvenih
procjena i obustavljeno poslovanje
Članak 101.
Ispravak temeljne pogreške iz prethodnog razdoblja iskazuje se
usklađenjem početnog stanja zadržanih zarada. Usporedne informacije
se prepravljaju.
Ako prepravljanje nije izvedivo, ukupan učinak promjene se
uključuje u dobit, odnosno gubitak. Ako ukupan učinak nije moguće
odrediti, nova računovodstvena politika se primjenjuje prospektivno.
Promjene računovodstvenih procjena uključuju se samo u dobit
ili gubitak razdoblja u kojem je bila promjena računovodstvene
procjene. Ako promjena računovodstvenih procjena utječe i na
buduće razdoblje promjena se uključuje u račun dobiti i gubitka
budućih razdoblja. U tom slučaju društvo neće prepravljati prethodna
razdoblja.
Članak 102.
Obustavljena aktivnost je sastavni dio nekog subjekta koja je ili
otuđena, ili je svrstana u kategoriju imovine namijenjene prodaji

􀂄p redstavlja zasebnu značajnu poslovnu aktivnost ili teritorijalno

područje poslovanja,
􀂄 d ijelom je jedinstvenog koordiniranog plana otuđenja zasebne
značajne poslovne aktivnosti ili zemljopisnog područja
poslovanja, ili
􀂄 s e radi o ovisnom društvu stečenom isključivo s nakanom
njegove ponovne prodaje.
Za obustavljeno poslovanje društvo objavljuje: prirodu obustavljenog
poslovanja, područje poslovanja, datum stupanja na snagu,
način obustavljanja (prodaja, napuštanje), dobit ili gubitak u svezi
s obustavljenim poslovanjem kao i korištenje politike procjene, dobit
ili gubitak tog poslovanja te usporedne podatke za prethodna
razdoblja.
XXV. Promjena računovodstvenih politika
Članak 103.
Promjene računovodstvenih politika provode se ako to zahtijeva
zakon, tijelo koje tumači računovodstvene standarde ili ako bi nova
računovodstvena politika prikladnije prikazivala događaje ili transakcije
u financijskim iizvještajima.
Računovodstvene politike se dosljedno primjenjuju na slične
transakcije.
Promjena računovodstvenih politika primjenjuje se retroaktivno.
Ispravak se iskazuje kao usklađenje početnog stanja zadržanih zarada
(prenesene dobiti ili gubitka).
Promjena računovodstvene politike primjenjuje se unaprijed
samo onda kada svotu vrijednosti koja korigira zadržane zarade
nije moguće razborito utvrditi.
Društvo objavljuje razloge promjene računovodstvenih politika,
svotu usklađenja zadržanih zarada, te činjenicu da su usporedni
podaci prepravljeni.
XXVI. Završne odredbe
Članak 104.
Ove računovodstvene politike primjenjuju se počevši od
______.
Odluku o promjeni računovodstvenih politika donosi Uprava/direktor
društva.
Za sve transakcije čije evidentiranje nije određeno ovim Pravilnikom
direktno se primjenjuju odredbe iz dotičnog MSFI/MRS,
odnosno HSFI.
Mjesto i datum: Odgovorna osoba:
M.P.
__________________ _________________