Matematika II

SADRŽAJ:

1. UVOD....................................................................................................................................4

2. NUMERIČKI REDOVI.............................................................................................................5

2.1. DEFINICIJA I OSOBINE NUMERIČKOG REDA........................................................5

3. INDEKS ZNAKOVA I SIMBOLA............................................................................................13

4. LITERATURA........................................................................................................................14

Страна 3
Matematika II

1. UVOD

Pojednostavljeno govoreći, red je suma beskonačno mnogo članova nekog niza (an)n∈ℕ,

tj. a1 + a2 + ... + an + ....

Objekti a1, a2, ..., an, ..., koji se nazivaju članovi reda, mogu označavati brojeve, funkcije,
vektore, matrice, itd. Već prema tome šta su mu članovi, red može biti numerički red,
funkcijski red, red vektora, red matrice. Umjesto navedenog, razvijenog zapisa reda, često se

∞
navodi skraćeni zapis ∑ ak , ili još kraće ∑ ak .
k =1

Formalno, red se definiše kao granična vrijednost niza parcijalnih suma. Za članove
niza (an)n∈ℕ definišemo novi niz (Sn)n∈ℕ, gdje je Sn zbroj prvih n članova niza, tj.:

S1 = a1

S2 = a1 + a2

S3 = a1 + a2 + a3

Sn = a1 + ... + an

Vrijednost Sn nazivamo n - tom parcijalnom sumom reda. Vrijednost S =nlim

→∞
¿Sn tada

nazivamo redom (ili ponekad, sumom reda). Ako je vrijednost reda konačna, za red kažemo da
je konvergentan. U suprotnom za red kažemo da je divergentan.

Страна 4
Matematika II

2. Numerički redovi

2.1. Definicija i osobine numeričkog reda

Neka je dat niz realnih brojeva a1, a2, ..., an, ... . Izraz:

naziva se beskonačnim redom (1) s opštim članom an, ili realnim numeričkim redom.
Najčešće ćemo jednostavno govoriti numerički red ili samo red. Izraz:

čitamo: “sumiramo članove an kada se n mijenja od 1 do ∞”. Veličinu n u datom izrazu

nazivamo brojač i ona je fiktivna veličina u tom smislu da smo umjesto slova n mogli izabrati
proizvoljno drugo slovo, a da se smisao izraza ne gubi, naprimjer:

Zbirovi:

nazivaju se parcijalnim sumama reda (1), tj. za izraz:

Страна 5
Matematika II

kažemo da je n - ta parcijalna suma reda (1).

Definicija 1: Ako postoji konačan limes nlim

→+∞
¿sn = s, niza (sn) parcijalnih suma reda (1),

onda kažemo da je red konvergentan i da mu je suma jednaka s. Tada pišemo:

Za red koji ne konvergira (bilo da je nlim

→+∞
¿sn = + ∞, bilo da taj limes ne postoji) kažemo

da je divergentan.

Primjer 1: Posmatrajmo red:

gdje je q ≠ 0.

Dati red se naziva geometrijskim redom. Njegova n - ta parcijalna suma je:

ako je q ≠ 1. Odavde se lako vidi da vrijedi:

Ako je |q|≥ 1, dati red divergira.

Specijalno, ako je q = -1, imamo red čija je n - ta parcijalna suma:

sn ¿ 1−1+1−1+... ± 1 {01, n, nneparan

paran broj
broj

pa u ovom slučaju nlim

→+∞
¿sn ne postoji, tj. red je divergentan.

Страна 6
Matematika II

Primjer 2: Posmatrajmo red:

Opšti član datog reda možemo zapisati sa:

te je n - ta parcijalna suma jednaka:

Odavde sada imamo da je nlim

→+∞
¿sn = + ∞, pa je dati red divergentan.

Uporedo sa redom (1) posmatrajmo i red (2):

...

koga nazivamo n - ti ostatak reda (1) i označavamo ga sa rn. Veza konvergencije reda (1) i
konvergencije reda (2) data je u sljedećoj teoremi.

Teorema 1:

1. Red (1) konvergira ako i samo ako konvergira red (2).

2. Red (1) konvergira ako i samo ako njegov ostatak rn teži nuli kada n→+∞.

Dokaz:

1. Označimo sa sn n - tu parcijalnu sumu reda (1) i sa s′k k - tu parcijalnu sumu reda (2).
Očigledno tada vrijedi jednakost: s′k = sn+k − sn.

Страна 7
Matematika II

Ako je klim
→+∞
¿sn+k = s, onda je lim ¿s′k = s - sn , tj. iz konvergencije reda (1) slijedi
k →+∞

konvergencija reda (2).

Iz klim
→+∞
¿s′k = s′ imali bi da je lim ¿sn+k = s′ + sn, pa važi i obrnuto.
k →+∞

2. Red (1) možemo zapisati kao:

Ako taj red konvergira i ima sumu s, onda je rn = s − sn, odakle je:

lim ¿rn = lim ¿(s − sn) = 0.

n →+∞ n →+∞

Obrnuto, ako ostatak rn teži ka nuli kada n → +∞, iz prvog dijela teoreme slijedi da red
(1) konvergira.

Iz ovoga tvrdenja lako se vidi da odbacivanje konačnog broja članova nekog reda hoće
uticati eventualno na sumu tog reda u smislu promjene vrijednosti te sume, ali neće uticati na
njegovu konvergenciju.

Primjer 3: Za geometrijski red:

vidjeli smo da konvergira za |q|¿ 1, i da je:

U kontekstu gornje primjedbe o odbacivanju konačnog broja sabiraka reda i red:

Страна 8
Matematika II

će biti konvergentan, samo što je sada:

Sada ćemo dati jedan od najopštijih kriterijuma konvergencije numeričkih redova.

Teorema 2: (Cauchyjev kriterijum konvergencije) Red (1) konvergira ako i samo ako
vrijedi:

(∀ε > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n, p ∈ ℕ)(n > n0 ⇒ |an+1 + an +2 + · · · + an+p| < ε) .

Dokaz ove tvrdnje nećemo izvoditi. Primjetimo ipak da nam ovaj stav govori,
pojednostavljeno rečeno, da je za konvergenciju reda (1) neophodno i dovoljno da proizvoljna
p-ta parcijalna suma, proizvoljnog n-tog ostatka reda se može učiniti proizvoljno malenom, što
naravno direktno koincidira sa tvrdenjima u Teoremi 1.

Teorema 3: Neka su dati redovi:

Tada vrijedi:

1. Ako red:

konvergira, tada konvergira i red:

i pri tome vrijedi:

Страна 9
Matematika II

2. Ako oba reda konvergiraju, tada konvergira i red:

i pri tome vrijedi:

Dokaz:

1. Označimo sa sn = x1 + x2 + · · · + xn, a sa Sn = ax1 + ax2 + · · · + axn. Iz egzistencije granične

vrijednosti nlim
→+∞
¿sn slijedi:

lim ¿Sn = lim ¿asn = a lim sn = as.

n →+∞ n →+∞ n →+∞

2. Neka je s′n = x1 + x2 + · · · + xn i s′′n = y1 + y2 + · · · + yn. Neka je:

lim ¿s′n = s′ i lim ¿s′′n = s′′.

n →+∞ n →+∞

Ako sa Sn označimo n - tu parcijalnu sumu reda:

Imamo: nlim
→+∞
¿Sn = nlim
→+∞
¿((x1 + y2) + (x2 + y2) + ... + (xn + yn))

= nlim
→+∞
¿((x1 + ... xn) + (y1 + ... yn)) = lim ¿s′n + lim ¿s′′n
n →+∞ n →+∞

= s′ + s′′.

Sljedećom tvrdnjom dajemo neophodan uslov konvergencije numeričkog reda.

Teorema 4: Ako red:

Страна 10
Matematika II

konvergira, onda vrijedi nlim

→+∞
¿xn = 0.

Dokaz: Neka je red:

konvergentan. To znači da je niz njegovih parcijalnih suma konvergentan.

Iz jednakosti sn - sn-1 = xn (n > 1), direktno slijedi:

lim ¿xn = lim ¿(sn - sn-1) = lim ¿sn - lim ¿sn-1 = 0.

n →+∞ n →+∞ n →+∞ n →+∞

Da navedeni neophodan uslov konvergencije reda nije dovoljan, pokazaćemo sledećim

primjerom.

Primjer 4: Posmatrajmo harmonijski red:

1
Opšti član ovog reda je xn = i očigledno je nlim ¿xn = 0.
n →+∞

Primjetimo kao prvo da za svaki prirodan broj n vrijedi red (3):

1 1 1 1 1
+ + ... + ¿n· = .
n+1 n+2 2n 2n 2

Grupišemo li članove našeg reda na slijedeći način:

Страна 11
Matematika II

1
koristeći red (3), svaki od sabiraka u zagradi je veći od , pa je suma svih takvih brojeva
2
beskonačna tj. dati red je divergentan.

Spomenimo ovdje jedan važan red:

Teoremu 4 često koristimo za dokazivanje divergencije nekog reda i to tako što ga

koristimo kao kontrapoziciju. Naime, naše tvrđenje je oblika p ⇒ q, gdje je p iskaz:

a iskaz q je:

Posljedica 1: Ako je nlim

→+∞
¿xn ≠ 0, tada je red:

divergentan.

Primjer 5: Ispitajmo konvergenciju reda:

Kako je:

Страна 12
Matematika II

Dakle, opšti član reda ne teži ka 0, pa po navedenoj posljedici polazni red nije
konvergentan.

3. INDEKS ZNAKOVA I SIMBOLA

Zbir, „suma“ (suminacija)

Zbir brojeva a1, a2,..., an

Limes niza ili granična vrijednost niza

ℕ Skup prirodnih brojeva

ℝ Skup realnih brojeva

Reimanov integral funkcije f na segmentu [a, b]

a1, a2, ..., an, ... Članovi reda

n Element skupa prirodnih brojeva

∈ Pripada skupu, ...je element skupa

Sn Zbir prvih n članova niza

≥, ¿ ,<¿ „Veće ili jednako“, veće, manje

(an)n∈ℕ Pozitivni numerički niz

∞ Beskonačnost
→ može značiti isto što i ⇒, ili može biti oznaka
→
za funkcije
Sn(x) Niz parcijalnih suma

∀a, ≠ Za svako a, nije jednako - različito

∃ Kvantifikator egzistencije, “postoji”

f(x) Vrijednost funkcije f u x

Страна 13
Matematika II

⇒ Implikacija, ako ... onda ...

|...|,ε Apsolutna vrijednost, Numerički ekscentricitet

4.LITERATURA

1. Lj. Gajić, S. Pilipović i N. Teofanov: Integrali, redovi, funkcionalni nizovi i redovi,

Prirodno matematički fakultet, Novi Sad (2002)
2. L. Stefanović: Teorija nizova I Izdanje, Studentski kulturni centar Niš, Niš (2010)
3. L. Stefanović, B. Ranđelović i M. Matejić: Teorija redova II Izdanje, SKC Niš, Niš (2013)
4. T. Pejović: Matematička analiza II, Naučna knjiga, Beograd (1967)
5. N. Okičić i V. Pašić: Matematika II, Skripta za ETF, Univerzitet u Tuzli, Tuzla (2014)

Страна 14