Analogno-digitalni i digitalno-analogni pretvarači

Signali predstavljaju osnovno sredstvo za prenos informacija. Stoga se signal može definisati kao mjerljiva
veličina koja nosi informaciju o nekoj vremenski promjenjivoj pojavi ili procesu. U električnim, a samim time
i elektroničkim, sistemima sve pojave i procesi su električne prirode.
Signali koji nose informaciju o nekoj pojavi, promjeni ili stanju u električnom sistemu u vidu struje ili napona
se nazivaju električnim signalima. Električni signali se mogu podijeliti prema tipu električne veličine i prema
obliku. Prema tipu električne veličine, električni signali se dijele na:
1) strujne i
2) naponske.

Strujni signali su signali koji informaciju o nekom procesu ili pojavi prenose i/ili prikazuju pomoću struje čiji
je intenzitet proporcionalan promjeni i/ili stanju iste. Analogno tome, naponski signali su signali koji
informaciju o nekom procesu ili pojavi predstavljaju u vidu napona čija je vrijednost proporcionalna stanju
i/ili vrijednosti iste.
Prema obliku se električni signali mogu podijeliti na:
1° analogne i
2° digitalne signale.

Analogni signali su signali koji su neprekidni u vremenu. Drugim riječima, to su signali koji imaju kontinualnu
amplitudu u vremenu. Amplituda analognog signala je proorcionalna ili jednaka vrijednosti informacije koju
nose, pa su po tome i dobili naziv analogni signali.
Za razliku od analognih signala, digitalni signali su signali koji su diskretni u vremenu, a čija amplituda može
imati samo tačno određenu vrijednost, definisanu konačnim skupom vrijednosti. U digitalnoj elektronici se
najčešće sreću binarni digitalni signali, čija amplituda može imati vrijednost 0 ili 1. Vrijednosti amplitude
ovakvih signala je u svakom trenutku pridružena odgovarajuća binarna vrijednost.
Na samom početku razvoja tehnike i tehnologije, analogni signali su bili dominantni. Oni omogućavaju
vjerodostojnu i skoro pa 100% tačnu informaciju o nekoj veličini. Međutim, oni su jako podložni šumovima,
skupi za prenos i komplikovani za obradu.
Zbog toga se u novije vrijeme sve bazira na digitalnim signalima. Digitalni signali omogućavaju brži, lakši,
jeftiniji i sigurniji prenos i obradu informacija. Međutim, digitalni signali ne daju tačnu vrijednost neke
veličine/informacije nego njenu aproksimiranu vrijednost. Stoga kvalitet ovakvih informacija zavisi od
kvaliteta rekonstrukcije i tumačenja digitalnog signala.
Obzirom da i jedan i drugi signal imaju svojih prednosti i nedostataka još uvijek su zastupljeni u tehnici i
tehnologiji. Stoga se često javlja potreba za pretvaranjem jednog oblika signala u drugi.
Digitalni sklopovi koji obavljaju funkciju pretvaranja jednog oblika signala u drugi se nazivaju pretvaračima.
Zavisno od smjera pretvaranja, pretvarači se mogu podijeliti u dvije velike grupe:
1. Analogno-digitalni ili A/D pretvarači i
2. Digitalno-analogni ili D/A pretvarači.

Analogno-digitalni pretvarači su elementi digitalne elektronike koji pretvaraju analogni signal u digitalni. Kao
takvi, oni predstavljaju svojevrsni generator digitalnog signala.
Digitalno-analogni pretvarači su elementi digitalne elektronike koji prevaraju digitani signal u analogni.
Naime, iako je digitalni signal mnogo isplatljiviji od analognog, sve pojave u prirodi su analogne. Stoga je u
konačnici i za prikaz i za upravljanje potrebno generisati analogni signal.
I jedni i drugi se realiziraju na bazi elektroničkih elemenata, a u novije vrijeme se javljaju i precizne
mikroprocesorske realizacije pretvarača.
Naime, za realizaciju analognih sistema potrebna je vrlo niska tehnologija i čim se ovladalo dovoljnim
naučnim znanjem, počeli su da se prave i koriste prvi analogni uređaji, najprije mehanički, a zatim i
elektronski. Sa druge strane, digitalna obrada signala se zasniva na numeričkoj obradi podataka kojima su ti
signali predstavljeni, pa je taj problem efikasno rješen matematičkim metodama. Također, postupkom
digitalizacije generiše se mnogo brojeva, što je dugo vremena bio nepremostiv problem i glavni razlog što je
obrada svih signala bila analogna. Ljudi jednostavno nisu imali neophodnu tehnologiju, pa nije bilo načina da
se ovoliko brojeva registruje, a kamoli memoriše, obrađuje ili reprodukuje. Stoga, digitalna obrada signala
ostvaruje pun razvoj uporedo sa razvojem računara, koji omogućavaju efikasno korištenje već postojećih
algoritama i podstiču razvoj novih.
Pretvarači su danas neizostavni elementi digitalnih uređaja. Oni omogućavaju bržu i jednostavniju
komunikaciju između čovjeka i/ili okoline sa digitalnim uređajima. Također omogućavaju bržu, jednostavniju
i jeftiniju obradu, prenos i memorisanje podataka. Stoga je poznavanje pretvarača i principa njihovog
formiranja od izuzetne važnosti za izučavanje složenijih elemenata digitalne elektronike.

Pitanja:
1. Šta je signal?
2. Kako se dijele signali prema tipu električne veličine? Kratko opisati svaki.
3. Kako se dijele signali prema obliku? Kratko opisati svaki.
4. Koje su prednosti, a koji nedostaci analognih signala?
5. Koje su prednosti, a koji nedostaci digitalnih signala?
6. Šta su analogno-digitalni pretvarači?
7. Šta su digitalno-analogni pretvarači?
8. Na koje načine se mogu realizovati pretvarači?