Na početku smo petog tjedna „nastave na daljinu“. U počecima smo svi
bili zbunjeni te imali poteškoća u novonastaloj situaciji, od tehničkih poteškoća do poteškoća u snalaženju u virtualnoj nastavi i virtualnim učionicama. Ovaj oblik nastave ima i dobre i loše strane. Pojedini učenici nisu ozbiljno shvatili da je ovo „nova“ redovna nastava te da se svakodnevno trebaju uključiti u nastavu na daljinu i izvršavati postavljene zadatke. Nadalje, komunikacija između učenika i profesora nije najbolja. Neki profesori rijetko odgovaraju na pitanja koja im se postave, a pojedini uopće. Treće, još nije definirano kako će učenici biti ocjenjivani, a nije pronađen ni način na koji će ih se zaustaviti od prepisivanja. S druge strane, učenici se napokon ne moraju dizati u rane jutarnje sate, što pomaže kod produktivnosti i zdravlja općenito. Pošto se nastava na daljinu odvija na internetu, učenici se mogu bolje povezati i zajedno riješiti poteškoće kod razumjevanja zadataka. Učenici više ne moraju trošiti novac na hranu u menzi, kod kuće imaju topao ručak te zdraviju i raznovrsniju hranu nego u menzama. Mislim da je nastava na daljinu dobro koncipirana i postavljena , s obzirom na količinu vremena koje je bilo dostupno. Ima još puno mjesta za poboljšanje, ali „kostur“ projekta je dobro postavljen. Iako sam zadovoljan s nastavom na daljinu, nedostaje mi nastava u učionici.