Professional Documents
Culture Documents
1
Kontinuirana simulacija
• Tri su osnovna tipa kontinuiranih simulacijskih
modela:
a) sistemi običnih diferencijalnih jednadžbi
b) sistemi parcijalnih diferencijalnih jednadžbi
c) sistemska dinamika
• Sistemska je dinamika metodologija istraživanja,
modeliranja, simulacije i optimiranja složenih
dinamičkih sistema.
• Sistemska dinamika počela se razvijati na
Massachusetts Institute of Technology pod vodstvom
prof. Jaya W. Forrestera. 2
• Prof. Forrester prvi je aplicirao široka načela
kibernetike pri istraživanju funkcioniranja
industrijskih sistema, te je svojim djelom „Industrial
Dynamics“ (1961.) inicirao rađanje nove znanstvene
discipline koja je u početku imala naziv „industrijska
dinamika“, no poslije je, zbog proširivanja područja
primjene, dobila novi naziv „sistemska dinamika“
(engl. system dynamics), odnosno „dinamika
sistema“.
• Sistemska dinamika počela se primjenjivati i na
druga područja, primjerice na probleme urbanog
planiranja razvoja gradova i njihove ravnoteže pod
nazivom „urbana dinamika“, pa sve do problema
prouzročenih nekontroliranim razvojem industrijske
proizvodnje, iskorištavanjem neobnovljivih prirodnih 3
• resursa i općim narušavanjem ekološke ravnoteže
na Zemlji. J.W. Forrester: Urban Dynamics, Wright-
Allen Press, 1968.
• Dosadašnji razvoj sistemske dinamike može se
podijeliti u četiri etape:
• Razdoblje od 1956. do 1961 - kraj prve etape
razvoja sistemske dinamike označava objavljivanje
knjige prof. Forrestera „Industrial Dynamics“.
• Razdoblje od 1962. do 1966. - karakteristično je po
istraživanjima čestog fenomena rasta i opadanja
poslovnih i drugih sistema.
• Razdoblje od 1967. do 1975. karakteristično je po
izgradnji simulacijskog modela svijeta (Forrester,
„World Dynamics“, 1971.), koji je bio nesavršena i
4
vrlo pojednostavljena slika svijeta.
• Razdoblje od 1975. do danas karakteristično je po
daljnjem intenzivnom znanstvenom istraživanju te
primjeni postavljenih sistemskodinamičkih postavki
na rješavanju raznovrsnih sistemskih problema, kao
i po daljnjoj edukaciji kadrova.
• U području matematičkog računalnog simulacijskog
modeliranja ide se k uvođenju kompleksnih
matematičkih jednadžbi, a u primjeni računala koristi
se, osim osnovnog programskog jezika DYNAMO
(DYNAmic MOdelling) , i veći broj pomoćnih jezika.
• Professional DYNAMO Plus (početkom devedesetih
godina 20. stoljeća ).
• iThink, Stella, Vensim i Powersim - grafički su
orijentirani i uključuju niz alata koji olakšavaju razvoj
modela. 5
• Sistemska dinamika (System Dynamics) jest
metodologija koja ima posebne programske
alate za istraživanje, modeliranje, simuliranje, i
optimiziranje složenih nelinearnih prirodnih,
tehničkih i organizacijskih sistema.
• Sistemska dinamika predstavlja konkretnu
primjenu sistemskog pristupa.
• Sistemski pristup navodi na sveobuhvatno
sagledavanje svih bitnih elemenata pojma
sistema.
• Sistemi s povratnom vezom su osnovni tip
sistema koji se modeliraju i simuliraju
sistemskom dinamikom.
6
• Sistemska dinamika je metoda za kontinuiranu
simulaciju sustava s povratnom spregom, tj.
sustava u kojima pojedini elementi mogu utjecati
na sebe same preko lanca uzroka i posljedica.
• Modeli pritom združuju pojedinačne događaje i
prikazuju ih kao kvazikontinuirane tokove
(primjer: skladište robe).
• Procesi koji se odvijaju u sustavu u pravilu nisu
lako uočljivi tako da je sustav potrebno
promatrati “iz daljine”, tj. u odgovarajućem
vremenskom okviru i s odgovarajućim stupnjem
združivanja događaja.
7
Sistemi sa povratnom vezom
(ponavljanje)
10
• Metode sistemske dinamike pogodne su za
razvoj modela koji omogućuju bolje
razumijevanje modeliranih sustava i
eksperimentiranje s njima te na taj način
omogućuju stvaranje virtualne okoline pogodne
za učenje: learning environment kod Vensim-a i
razvijanje sustavnog mišljenja (system thinking
kod Stella-e).
• Stoga se ove metode podučavaju na mnogim
sveučilištima i srednjim školama diljem svijeta,
jer pridonose boljem razumijevanju problema u
mnogim područjima.
11
• Sistemska je dinamika metodologija za
istraživanje i upravljanje složenim sistemima,
kao što su s jedne strane znanja o poslovanju
organizacijskih sistema i s druge strane njihovo
djelovanje na društveni sistem kojem pripadaju, i
obrnuto, te se pritom koriste sve vrste povratnih
veza.
• Svrha je sistemske dinamike stvaranje logičnog
simulacijskog modela nekog realnog dinamičkog
sistema, na osnovi kojega bi se mogle postaviti
odgovarajuće matematičke jednadžbe kojima bi
se moglo izračunati te računski i grafički
prikazati kretanje sistema u budućnosti.
12
• Sistemska dinamika temelji se na sljedećim
osnovama:
1. Uzročno-posljedični funkcionalni pristup
razmatranju strukturnih modela i uzročno -
posljedične veze – UPV
2. Povratne sprege - krugovi povratnog djelovanja
(KPD) (feedback loops - FBL), zatvoreni krug
uzroka i posljedica koji utječe na samoga sebe,
kružni lanci tokova materije, energije i
informacija
3. Jasno utvrđene granice sistema
4. Jednadžbe stanja (Level Eqautions)
akumulacija, zbrajalo, matematika – integrator)
5. Jednadžbe promijene stanja (Rate Equations)
matematika - prva derivacija, fizika – brzina) 13
5. Promatranje strukture, eksponencijalno
kašnjenje u materijalnim i informacijskim
tokovima, pojačanje i fazni pomak
6. Proces donošenja odluka
7. Učinkovitost digitalnih računala
14
Sistemsko dinamičko
modeliranje
• Sistemsko dinamičko simulacijsko modeliranje jest
višestruki dizajnerski proces izrade i sadrži najmanje
šest sistem dinamička simulacijska modela, od čega su
četiri kvalitativna:
➢mentalni
➢verbalni
➢strukturni
➢strukturni dijagram tokova
• dva kvantitativna modela:
– matematički
– računarski, koji je programiran u nekom od
kontinuiranih simulacijskih jezika
15
Proces SD simulacijskih modeliranja odnosno
stvaranja modela i eksperimentiranja pomoću modela
vrši se u 6 faza rada:
1. Problematika identificiranja i definiranja problema
• Proces SD simulacijskog modeliranja započinje varijablom
stanja količine znanja o sistemu koji se modelira, te se u
prvoj fazi sastoji od prepoznavanja i definiranja
promatranog sistema uz pomoć sistemskih termina, tj.
determiniranja mentalnog i verbalnog SD modela.
• Dinamički problemi sadržavaju tri važne karakteristike:
a. veličine se vremenski mijenjaju,
b. sile koje izazivaju promjene moraju biti opisane
uzročno-posljedično,
c. važna uzročno-posljedična djelovanja mogu biti
sadržana unutar zatvorenih sistema, tj. krugova
povratnih djelovanja (feedback loops).
16
2. Konceptualizacija sistema
• U drugoj fazi izgradnje modela bitno je uočavanje
i ucrtavanje najvažnijih uzročno - posljedičnih
elemenata za koje smo uvjereni da egzistiraju u
promatranom sistemu.
• Sistemi mogu biti predstavljeni na više načina od
kojih je potrebno spomenuti tri najvažnija:
a. uzročno-posljedični dijagram (strukturni
model),
b. grafički prikaz varijabli u ovisnosti o vremenu
c. računarski dijagram tokova.
17
3. Predstavljanje modela u algoritmu
➢ DYNAMO PRFESSIONAL PLUS PDP+, PDP4,
➢ STELLA
➢ VENSIM
➢ POWERSIM
➢ iTHINK
4. Model ponašanja sistema - simulacija
• U četvrtoj fazi procesa izgradnje SD
simulacijskog modela, računarska simulacija
se upotrebljava za determiniranje funkcionalne
i vremenske ovisnosti varijabli koje egzistiraju
unutar promatranog sistema, te determiniranja
18
• modela dinamike ponašanja simulanta te se
moraju se izvršiti mnogobrojni testovi radi
utvrđivanja kvalitete i validnosti modela.
19
6.Provedba politike – upotreba modela.
➢ U šestoj, tj. završnoj fazi, sistem dinamičkog
modeliranja model koristimo za testiranje
alternativnih politika koje bi se mogle ugraditi u
model.
➢ Zapravo se u ovoj fazi provjeravaju i konačno
determiniraju najpovoljniji scenariji, tj. politike
upravljanja promatranim sistemom, to jest
modelom koji je zamjena promatranog realiteta.
20
OSNOVNI ELEMENTI
SISTEMSKE DINAMIKE
21
• Sistemska dinamika je posebno korisna za
modeliranje kibernetskih sistema, tj. sistema s
povratnom vezom
• Pri istraživanju dinamike ponašanja upravljivih
kibernetskih sistema SD-simulacija se odvija u
kontinuiranom vremenskom području, te
principijelno razlikuje dva tipa tokova:
➢energetski/materijalni, koji ima više pojavnih
oblika - označavamo ga debljom punom
usmjerenom linijom i
➢informacijski, koji označavamo s crtkanom
usmjerenom linijom
22
Prikaz tokova koji se koriste u SD
Informacijski tok
Materijalni tok
Tok naredbi
Tok opreme
Tok ljudi
23
Vremenska os
• U sistemskoj dinamici vremenska os s označava
na način prikazan na slici
VARIJABLE L.J L.K L.L
STANJA
R.JK R.KL
DT DT
JK KL
J K L t
(PRIJE) (SADA) (POSLIJE)
J K L
(PRIJE) (sada) (POSLIJE)
24
• gdje su:
• J - prethodni vremenski trenutak (početno stanje,
trenutak vremena "prije")
• K - J+DT - sadašnji vremenski trenutak ("sada")
• JK – DT - osnovni vremenski period računanja prije
vremenskog trenutka K=“sada“;
• L - K+DT - sljedeći vremenski trenutak ("poslije")
• JK - diferencija, tj. diferencijal vremena DT= između
"prije" -> J i "sada" -> K
• KL = DT - diferencija, tj. diferencijal vremena DT =
između "sada“ -> K i "poslije"-> L.
• DT-vremenski interval između dva susjedna proračuna
promjena (iteraktivni simulacijski korak )
• T - vremenski period najmanjeg eksponencijalnog
kašnjenja I reda
25
➢ Vremenska os ima pri izvođenju simulacije s
modelima „skokovitu“ osobinu, jer se mijenja u
vremenskim intervalima DT (DT - osnovni
iteraktivni simulacijski korak simulacijskog
procesa).
➢ DT je određen sljedećom Shannon -
Koteljnikovom jednadžbom, tj. teorem o
uzorkovanju, odnosno nejednadžbom:
T
DT
2
26
• ili verbalno:
• "Vremenski interval računanja svake slijedeće
interakcije DT, koji je diskretan i konačan, može
biti najviše jednak polovini (1/2) ili manji od
jedne polovine (1/2) najkraće vremenske
konstante eksponencijalnog kašnjenja
materijalnih ili informacijskih tokova prvoga reda
- T u simulacijskom modelu."
• Veličinu vremenskog intervala računanja bira
osoba koja kreira model (modulator) i o njoj ovisi
točnost rezultata i vrijeme izvođenja simulacije.
27
• Simulacija se obavlja računanjem i pribrajanjem tih,
malih promjena u malim vremenskim intervalima: iz
vrijednosti varijabli modela u času t računaju se
promjene u malome vremenskom intervalu dt te se
njihovim pribrajanjem (oduzimanjem) izračunava
vrijednost varijabli stanja sustava u času t+dt.
29
1.Jednadžbe stanja sistema – L (eng.
Level Equations)
30
• Nivoi u SD su stanja resursa, odnosno različite
akumulacije resursa. Nivoi su mjerljive veličine, a
njihove dimenzije su u jedinicama resursa.
• Nivoi mogu biti npr. broj stanovnika, broj dijelova u
skladištima ili broj stanova. Također, nivoi mogu biti i
veličine koji koje se fizički ne vide, npr. iznos novca
na računima u banci.
• Stanje sistema stanje je svih nivoa u sistemu.
• Nivoima može se upravljati, i tako utjecati na brzinu
njihove promjene i na njihovo ravnotežno stanje.
31
• Promjene stanja sistema, tj. promatranih tokova
mogu rasti ili padati odnosno biti konstantni, te
predstavljaju početnu (inicijalnu) veličinu i ulazno
- izlazne tijekove promatranog sistema,
podsistema ili elementa sistema kojega
promatramo.
• U slučaju diskretnih sistema jednadžbe stanja
sistema predstavljaju sumu svih prošlih
promjena stanja kao i početnog stanja sistema,
dok su kod kontinuiranih sistema integral od
trenutka početka promatranja pa do vremena t.
32
• Jednadžbu stanja sistema kojega promatramo predstaviti
na ovaj način:
SS.K=SS.J + DT*(UT.JK – IT.JK)
• gdje je:
• SS.K = nova vrijednost stanja sistema u sadašnjem
vremenskom trenutku K (o.j.m. osnovna jedinica mjere
SS-varijable)
• SS.J = prethodna vrijednost stanja sistema u
vremenskom trenutku J (o.j.m.)
• DT = vremenski interval računanja ulazne i izlazne
promjene stanja u vremenskim intervalima DT=JK
(o.j.v.)
• UT.JK = brzina pritjecanja ulaznog tijeka u vremenskom
intervalu DT (o.j.m./o.j.v.)
• IT.JK = brzina istjecanja izlaznog tijeka u vremenskom
intervalu DT (o.j.m./o.j.v.)
33
• U SD literaturi uobičajeno je iskazivanje jednadžbe stanja, odnosno
diferencijalne jednadžbe prvog reda na sljedeći način:
Simbol:
34
Grafički prikaz za varijablu stanja sistema L prema
DYNAMO
AKUMULACIJA, STANJE,
IZVOR TOKA INTEGRAL
PONOR TOKA
L
(SS)
RA RS
(UT) (IT)
35
• Jednadžbe stanja sistema predstavljaju proces
integracije (kontinuirani sistemi), te je moguće
jednadžbu (prethodnu jednadžbu) predstaviti na
sljedeći način:
t
L = L + (RA− RS )dt
0
0
gdje su:
L – iznos stanja u bilo kojem vremenskom trenutku t
L0 – početno stanje u trenutku t = 0
RA – ulazna promjena stanja toka
RS – izlazna promjena stanja toka
t
0
matematički operator koji označava integraciju ili akumulaciju u periodu
vremena od t= 0 do t= t
dt – diferencijalni operator koji predstavlja infinitezimalni (beskonačno mali)
interval vremena kojim se množe promjene stanja
36
Simbolička supstitucija L-jednadžbe
AKUMULACIJA, STANJE,
IZVOR TOKA INTEGRAL
AKCIJA
LL t
(STANJE SISTEMA) = RTdt =
0
= INTEGRAL
RT
ODLUKA
37
• Za slučaj zatvorenog sistema, tj. sistema s krugom
povratnog djelovanja, odnosno s povratnom vezom,
imamo dijagram toka i programska sekvenca u
Dynamo jeziku.
LL
(STANJE SISTEMA)
RT
ODLUKA
AA
KPD
38
L LL.K=LL.J+DT*RT.JK
N LL=0
R RT.KL=LL.K/AA
C AA=2
• iThing
39
2.Jednadžbe promjene stanja sistema – R
(eng. Rate Equations)
40
• Jednadžba stanja je izračunata u trenutku K
vremenske osi , upotrebljavajući informaciju o stanju
u trenutku K i izračunava izlazni promjenljivi tok
za period KL vremenske osi.
JEDNADŽBE PROMIJENE
IZVOR TOKA STANJA, DERIVACIJA, RATE PONOR TOKA
JEDNADŽBA
(R)
RA RS
(UT) (IT)
R( t )=
(
d stanja sistema )
dt
promjena X
dX dX X
= RA − RS dolazi od =
dt dt t promjena t
42
• Jednadžbe promjene stanja se promatraju kao
prosječne brzine u nekom periodu vremena (a ne u
jednom času). Tako je količina novca na nekom
računu je nivo, a ulaganje novca na taj račun i
vađenje s njega je jednadžba promjene stanja tog
nivoa.
• Jednadžbe promjene stanja se zovu i funkcije
odlučivanja (upravljanja). Tako npr. moguće je
odlučivati o intenzitetu sađenja maslina što
povećava broj maslina u masliniku (nivo), ili o
intenzitetu ispuštanja vode iz bazena što smanjuje
razinu vode u bazenu.
43
3.Pomoćne jednadžbe – A (Auxiliary
Equations)
• Pomoćne jednadžbe upotrebljavaju se glede
pojednostavljenja jednadžbi promjene stanja.
• Pomoćne jednadžbe se moraju postaviti poslije
jednadžbi stanja sistema o kojima one ovise i prije
jednadžbi promjene stanja čiji su one dio.
• Ako u nekom simulacijskom modelu postoje i
pomoćne jednadžbe, tada će računanje otpočeti od
jednadžbi promjena stanja.
• Pomoćne jednadžbe mogu ovisiti i o drugim
pomoćnim jednadžbama.
• Pomoćne jednadžbe računski predstavljaju
informaciju u sistem povratne veze.
44
4. Jednadžbe konstanti – C (Constants)
45
5.Jednadžbe početnih vrijednosti – N
(Initial Value Equations)
46
Osnovni strukturni elementi
sistema su:
• a) Sistem povratne veze (feedback loop) – krug
povratnog djelovanja KPD, odnosno zatvorena petlja jest
zatvoreni sistem i osnovni strukturni element koji se
sastoji od: izvora, odluke, akcije, stanje sistema i
informacije o stanju sistema.
AKCIJA
STANJE
ODLUKA KPD SISTEMA
INFORMACIJE
O STANJU
SISTEMA
47
• Pri modeliranju sistema, nakon što smo utvrdili
matematički oblik, stvaramo strukturni simulacijski
model (uzročno-posljedični model-UPV).
IZVOR TOKA
AKCIJA
STANJE SISTEMA
L
RT
ODLUKA KPD
INFORMACIJA O
STANJU SISTEMA
48
Dinamički karakter KPD-a određuje se na sljedeći
način:
• Ako je ukupni zbroj negativnih predznaka
neparan broj, tada je ukupni dinamički karakter
kruga povratnog djelovanja također negativan (-),
što znači – samoregulirajući.
• Ako je ukupni zbroj negativnih predznaka paran
broj, tada je ukupni dinamički karakter krugova
povratnog djelovanja pozitivan (+), što znači –
eksponencijalno rastući ili padajući.
49
Uzročno-posljedične veze
50
Pozitivni UPV
UPV1
+
A B
A=>(+)B
51
• Pozitivna UPV znači da neki uzrok utječe sam
na sebe tako da pojačava promjene u jednom
smjeru, pa se povratnom spregom postiže ili
stalni porast ili stalno smanjenje tog uzroka.
52
Negativni UPV
UPV2
-
B C
B=>(-)C
53
• Negativna UPV znači da neki uzrok utječe sam na
sebe tako da dovodi do promjene smjera vlastitog
djelovanja (ako uzrok poraste iznad ravnotežnog
stanja, negativna UPV dovesti će do njegova
smanjenja, i obrnuto).
• Stoga negativna UPV dovodi do stabilizacije
veličine uzroka oko razine njegova ravnotežnog
stanja. Stabilizacija se postiže s većim ili manjim
fluktuacijama oko ravnotežnog stanja – to ovisi o
kašnjenjima u sustavu.
54
Pozitivni krugovi povratnog djelovanja
STANJE SISTEMA
+ (LEV)
KPD (+)
+
PROMJENA STANJA
SISTEMA (RT)
55
• Strukturni model sistema s pozitivnom povratnom
vezom upućuje na sljedeće dinamičko ponašanje:
56
Grafički prikaz KPD(+)
57
Negativni krug povratnog djelovanja
STANJE
SISTEMA
+ (LEV)
KPD (-)
-
AKCIJA
(RT) DISKREPANCIJA
+
OČEKIVANO STANJE
(CILJ)
59
➢ Što je veća diskrepancija, tj. odstupanje od cilja
stanja sistema, to je veća akcija približavanja
stanju sistema (prikazano je predznakom +).
➢ Analogno vrijedi i za veću akciju da će i stanje
sistema biti veće (prikazano je predznakom +).
60
Grafički prikaz KPD (-)
61
• S obzirom na krug povratnog djelovanja,
općenito važi pravilo:
63
Simboli koji se upotrebljavaju u dijagramima toka
64
A
65
PRIMJERI ZA KPD
66
1. POZITIVNE POVRATNE PETLJE (KPD)
(strukturni modeli)
+
porast kapitala banke
KAPITAL BANKE + BRZINU ULAGANJA
U BANKU
(kapital privlači ulagače)
+
BROJ ROĐENJA
STANOVNIŠTVO GODIŠNJE
+
67
-
PROFIT OD PRODAJE
PROIZVODA
+
+ INVESTICIJA U
RAZVOJ PROIZVODA
CIJENA PROIZVODA
68
2. NEGATIVNE POVRATNE PETLJE (KPD)
(strukturni model)
• Grijanje prostorije
+
GRIJAČ - TERMOSTAT
69
• strukturni model
+
KAPACITET TVORNICE
POTRAŽNJA
-
- +
PROIZVODNJA
+
C) PLANIRANJE GRADNJE STANA
71
Strukturni dijagram toka
BROJ
STANOVA-S
BRZINA
IZGRADNJE
STANOVA
DISC
(S-S0)
VRIJEME GRADNJE
STANA
CILJNI BROJ
STANOVA-S0
72
SISTEM GRIJANJA PROSTORIJE
(strukturni model)
Ciljna temperatura
+
DISKREPANCIJA
-
(-)KPD
+ Trenutna
Podešavanje temperatura
temperature
+
73
Povezivanje pozitivnih i negativnih KPD
74
KOLIČINA GORIVA U SPREMNIKU
75
Sistemsko dinamička podjela sistema
76
1. Stabilni i nestabilni sistemi
77
• Strukturni model stabilnih sistema
ŽELJENO STANJE
(CILJNO)
+
DISKREPANCIJA
-
(-)KPD
+ STANJE SISTEMA
DJELOVANJE (STVARNO)
+
78
• Nestabilni sistemi – sistem je nestabilan kad se
sastoji od parnog broja ili pozitivnih uzročno-
posljedičnih veza ili kad njime dominiraju pozitivni
krugovi povratnog djelovanja.
• Strukturni model nestabilnih sistema
ŽELJENO STANJE
(CILJNO)
+
DISKREPANCIJA
-
(+)KPD
+ STANJE SISTEMA
DJELOVANJE (STVARNO)
-
79
2. Hiperstabilni sistemi
(hyperstable systems)
• Ako pozitivno dinamičko djelovanje
povremeno dominira, globalni će sistem
biti nestabilan. U slučaju da dinamičko
djelovanje negativnih krugova povratnog
dijelova dominira, tada cijeli sistem ima
samoregulirajuće ponašanje, što vodi ka
željenoj globalnoj stabilizaciji sistema.
80
• Strukturni model
OČEKIVANO OČEKIVANO
STANJE STANJE 2
DISKREPANCIJA 2
DISKREPANCIJA
DJELOVANJE 2
(+)KPD
STANJE SISTEMA
DJELOVANJE (STVARNO)
DISKREPANCIJA 3
DJELOVANJE 3
OČEKIVANO
STANJE 3
81
3. Oscilirajući sistemi
30F
25F
20F
15F
10F
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 29 30
Vrijeme
82
• Kašnjenja uzrokuju da sustav neprekidno
fluktuira oko ravnotežnog (ciljnog) stanja:
premašuje ga, zatim mijenja smjer i pada ispod
ravnotežnog stanja, itd.
83
4. Sigmoidalni sistemi
50,000
85
Održavanje računalnih modela
86
Greške koje se mogu pojaviti tijekom životnog
ciklusa modela
87
• Održavanje računalnog modela provodi se sa
sljedećim ciljevima:
➢ uklanjanje pogrešaka i nedostataka u modelu
➢ poboljšanje arhitekture modela
➢ prilagodba različitom hardveru, drugom softveru,
svojstvima komunikacijskog sistema i sl.
➢ povezivanje programa s drugim aplikacijama
➢ promjene u datotekama ili bazama podataka
➢ proširivanje ili sužavanje korisničkih zahtjeva i
dr.
88
• Svrha održavanja računalnog modela nije samo
uklanjanje pogrešaka koje su nastale tijekom
njegova razvoja, nego se model i usavršava da
bi se prilagodio promjenama u podacima i
potrebama korisnika.
89
• Testiranje je proces izvođenja računalnog
modela s namjerom pronalaženja i eliminiranja
pogrešaka.
• Problem je testiranja računalnog modela u tome
što se ne može sve iscrpno testirati odnosno sve
scenarije.
• Poželjno je da osoba koja obavlja testiranje
računalnog modela bude nezavisna, tj. da nije
sudjelovala u njegovu razvoju.
• Nezavisno testiranje zahtijeva povećanu
komunikaciju između osobe koja obavlja
testiranje i programera računalnog modela.
90
• U softverskoj literaturi koriste se tri vrste testova, i to:
➢testovi koje napravi programer računalnog modela
➢testovi koje napravi nezavisna osoba i
➢testovi koji se automatski kreiraju uz pomoć
računala.
• Testiranje računalnih modela sastoji se od više faza, i
to:
➢testiranja modula računalnog modela
➢testiranja integriranih modela računalnog modela
➢testiranja cijelog računalnog modela.
91
• Opća su pravila testiranja:
➢ svaka instrukcija programa i svaki put kroz program
mora se izvršiti najmanje jednom
➢ češće korišteni putovi u izvršavanju programa
trebaju se testirati temeljitije
➢ svi moduli programa moraju biti testirani odvojeno
prije njihove integracije, a zatim se testiraju
mehanizmi veze između modula
➢ testiranje treba voditi od jednostavnijih ka složenijim
situacijama (znači, prvo testirati jednostavne
naredbe i postupno ići k testiranju složenijih
upravljačkih struktura)
92
➢ testiranje programa mora obuhvaćati i situacije
normalnog rada i ekstremne slučajeve te
iznimke.
• Aktivnosti održavanja računalnog modela:
a) tekuće izmjene proizvođača na modelu
b) preventivno održavanje softvera
c) korektivno održavanje softvera
d) adaptivno održavanje
e) perfektivno održavanje.
•
93
Generičke strukture
• Sistemski dinamičari determinirali su skup
generičkih struktura (templeti) koje se često
pojavljuju u praksi s visokim stupnjem analogije
ponašanja, iako su ti dinamički sistemi različite
prirode.
• Cilj je determiniranja tih generičkih struktura moguća
analogna upotreba dinamike ponašanja pri
determiniranju različitih krugova povratnog
djelovanja.
94