Muhamed Kondžić

I·
BOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST U 100 KNJIGA

v
Urednik
IRFAN HOROZOVIĆ
SUZNJI
Priredio
ENVERKAZAZ

Recenzent
JASMINA MUSABEGOVIC

Likovno oblikovanje
MEHMED ZAIMOVIĆ

Redakeioni odbor
ĐENANA BUTUROVrC, ENES DURAKOVIĆ, IRFAN

JA~~~Of~~I~A:icieIĆ~~~mE~~~~:~~VIĆ Preporod Sarajevo

I
,
j
H!STORlJA KAO OKVIR ZA PRIČU

Muhamed Kondžić u bošnjačku knjil!evnost ula7i sa

četrdeset i sedam godina života romanOItl Noć nema
svjedoka. Ovaj kasni književni start unekoliko upućuje
na net1pičnost njegova književnoga djelovanja. Većina
pisaca u godinama sa kojima on ulazi II književnost
zaokružuje svoj opus, a Kondlić ga tek otvara. tjerajući
nas da prije analize semantičkih, formativruh j ukupnih
strukturnih karakteristika njegova opusa postavimo pi-
tanje o uvjetima pod kojima ovaj pisac stvara, inspira~
livnim polazištima za njegova eyela. te pretakanju konk-
retne životne mučnine i tragike II literd1'IlU viziju stvar-
nosti, Ako kao tačnu prihvatimo postavku da bošnjliČk:i
pisci, zbog tragičnih okolnosti kroz koje II historijskom
vrtlogu prolazi njihov narod. II razvljanju univerzalne
književne vizije :svijeta polaze od konkretnog, počesto i
vlastitog životnog iskustva, onda nas Kondžićev slučaj
mora suočiti sa nooovoJjoošću ove postavke. Naime, či­
tanja Kondžičeva opusa na principima psihoanalitičkog,
biografskog, ili čisto pozitivističkog knjtževno-kritičkog
metoda pokazuju ne samo da su ovi tipovi knjižeVll(}k~
ritičkih mjerila nedovoljni za opis vrijednosti ovog opusa
nego i to da je ovom pi'tC1.l konkretna životna tragika
samo povod za oblikovanje univerzalne čovjekuve tra~
gcdije u svijetu nestalnih vrijednosti i tolatitarnog dje~
lovanja društvenih mehanizama,
Potiskivanje ličnog za račun historijskog, odnosno
pseudohistorijskog u Kondžićevoj literaturi rezultira

I lsp. pripovijetku U Jahru l biografsku biljcilku o piscu u

knji:ti SuZnji, S"jet!Qst, Sarajevo, 1991.

5
osobitim modelom novobistorijske proze u kojem sc,
kako 10 zaključuje Enes Duraković "povijesna perspek-
tiva u.kamje kao fon na kqiem se reljcfuo oblik~ie vječito
ista drama općeg i pojedinačnog j egzistencijalna mučni·
na svijesti zatočene usud.om historijs~e sudbine na ntZ~
među svjetova, kultura i ~-ivilizacija".
Surove životne okolnosti, koje su očito spriječile
Kondžića da se ranije pojavi u bošnjačkoj litemturi do-
laze, dakle, kao svojevrstan inspirativni impuls za priču
koja na historijskoj po74dini uUlverzallzim problem zla,
vlasti, sile, osvete i mržnje. ali i trijumfa Uudski au-
tt:ntičnih vrijednostl tl duboko neautentitnom svijt:tu. l
kao što Meša Selimović li Dervi.Yu i smrti zatomljuje
ličnu tragediju transponujući je u historijski prostor, stva-
rajući priču o nasilju totalitarne vlasu nad čovjekQm, isto
tako j Kondžić zatomljuje lično iskustvo, da bi tl svoja
četiri romana, Noć nema svjedoka (1979), Silicijum!ronl
(1982), Žive muke (1983) i Limeni JUes 74 Salcburg
(1989), te u dvije knjige priča H(lm~Dagova asve-fa
(1984) i Uvježbavanje boJi (1988) pretežno realizirao
model novohistorijske proze, priključujući se iako aktu-
elnom poetičkom toku li bošnjačkoj književnosti. Prika-
zujući modelativni razvoj bošnjačke proze, Enes Dura-
ković zapaža da godine II kojima se Kondf.ić pojavljuje l
stasava kao pisac karakterizira interes za hi!i<torijsku te~
matiku: "Sedamdesete godine su II bošnjačkoj prozi doni-
jele ponovnu aklualizaciju historijske tematike j Vffi-
ćanje korijenima nacionalne i kulturne baštine, ali i os-
vo.ienje širih duhovnib obzora i ono svojevrsno otkriće
Duha biblioteke lIterarnog univerzuma oslobodenog
kulturno-povijesnih zatočenja bića". 3
1 Enes D~lrakov:ić: Predgovor Antologiji bo.fnjačke pripa-
vt}etka J:'X vijeka, Alef. Sarajevo, 199:5, SIL 26- 7.7.
, fsto. s1r, 26.
6 7
Detaljnija analiza Kond!fJčcvog proznog postupka,
kakO' II pričama tako i II romanima, pokazuje da je histo-
rijski okvir II koji je smještena fabularna osnova samo
uvjet za i:r.gradnju teksta koji funkcionira na principima
parabole, Ptitom sc konkretno historijsko vrijeme i pros-
tor ukazuju tek kao nužan ram za reljefno slikanje uni-
verzalne ljudske tragike, a priča razara svoju historijsku
osnovu i iznosi psibološku. etičku, metafiZičku. i socio-
lošku dramu čovjeka suačenog sa neminovnošću zla i
zločina. Otud se u ovom Kondžičcvom pseudohistorij-
skom prostoru susreću. da parafraziramo T. S. Eliota, i
prošlost, i sadašnjost, i budućnost II slici hlstorije kao
procesa vjt;Čnog vraćanja istog, Ovu vrstu parabo1ičnos!l
Kondžičeva narativnog teksta poicrtavu i Enes Durako-
vić: "Jer, zadrlilUQ Li sc ovdje tek na opsesivnoj Kondži-
L'"eVOj temi sm.anjstva, onda sc u nizu njegovih priča prije
'istražuju' ponori zasutenja ljudskog u zlu i zločinu,
mržnji i oRveti, nego li su njegovi ~~ji i ,uznici slike
nekog sa."vim određenog vremena II povlJesH Bosne. Ko-
načno, pomnijim čitanjem Kondžlćevih pri~a i romana
lahko je utvrditi onu vrstu suvremenog narattvnog teksta
u kojem se smjcnjuj~ historijsko i pseudobistorijsko,
zbiljno i fantastično".
Razaranje historijskog okvira priče omogućuje njenu
polifonijsku strukturu. Ovaj princip organiziranja priče,
odnosno sižejne osnove djela nalazimo već u .prvO~l
Kond7.iĆ-evoO\ romanu NmF nema svjedoka, II kOJet?u~e
konkretno historijsko vrijeme poslužilo Zi! ra7.V\)an}c
svevremene drame čovjeka u fatalnom susretu sa na-
siljem koje potire njegovu indtvi~ual?ost. Glav~i .lik
romana s onim što ga karakteriztra 1 u lJudskOj 1 u
duhQvnoj ravni nosi odlike savremene svijesti suo~ene ~a
nasiljem totalitarnih sistema našeg dob.a" ~a taj "!la~lrl
pisae ostvaruje svevremenI) modeliran,le Ilka, pnklju-
4 ]sto, str. 27.
čujući se poetici naše modeme proze ko~a na historijskoj
pozadini razvija priču o savremenom l svevremenom.
objedinjujući II svojoj na.raciji različite rokove:. histo-:
rijski, politički, etički, sociološki. pa i kulturološki, da bl
promi teksL funkcionro:Q . kao .svoje~ mozaik, ~o
složena stnt.ktura II kOJOJ se lsprepbcu I nadopunjuju
raznorodni prozni diskursi.
Težnja da se na historijskoj osnovi razvije polifona
prozna struktura obiIjei1.ava znatan dio naših savremenih
prm::aista: Karahasana, ibrišimoviča, Horozovita, Kule-
novića. ali i druge koji II svojim pričama i romanima
zapravo viši:: tragaju za onim što možemo odrediti kao
postojanje, kao polje ljud'ikih mogućnosti i sposobnosti,
sve ann, dakle. što čovjek jeste; što može i za šta je
sposoban, nego li što nastoje predočiti sliku konkretnog
historijskog vremena i prostora. Na planu fonnativnih
načela i proznih postupaka ovo nastojanje da se u poje--
dinačnom j bistorijskom traga za oPĆim, univerzalnim i
svevremenim rczu1tira ispreplitanjem i ukrštanjem razli-
čitih, čak raznorodnih proznih tehnika u skladnu cjelinu.
otud kod naših prozaista počesto susrećemo stapanje
simboličke sa realističkom, pa i dokumentarističkom
proznom tehnikom, tehnike ispovijesti i epistolarnih for-
mi sa dramskim načclima: konstruiranja proznog teksta,
te na poseban način stapanje filozofsko-esejističkog sa
čisto proznim diskursom. Stoga se mQže zaključiti da je
bošnjačka prm,3 na.kg doba obilježena procesom is-
traživanja. mogućnosti proznog iskaza, procesom koji
rerultira složenim narativnim strukturama što se razli-
jevaju II više naporednih tokova, da bi arabeskna cjelina
djela na koncu funkcionirala prema načelima parabole.
Kondžić pripada tom toku naše savremene proze, ali
u procesu istrdivanja mogućnosti proznog iskaza on ne
zahvata toliko kao npr. Karahasan, Ibrišimović, Kule-
nović, već ostaje dosljedno na nivou stapanja realističke
i simboličke prozoe tehnike, pa njegova naracija neri-
g 9
jetko crpi više iz iskustva tradicionalne proze nego li iz
mnogostrukih iskustava savremenih proznih tokova. Ali,
na nivou makrostrukture nje~"{Jvi rotrnUli umnogome sli-
jede taj glavni tok naše savremene proze. Na.ime, Silici-
jum{ront, Žive muke, Limeni lijes ta Salcburg, ana speci-
ftČaIl način i njegov prvjenac Noć nema svjedoka sastav-
ljeni su iz niza manjjh cjelina čije radnje uporedo teku,
međusobno se povtwju i presudno uvjetuju jedna dru~
gu, tako da u njima naracija ne teče pravolinijski u
vremenu, kao u njegovom prozama, već se razlama stva-
I rajući mozaik ručaka na kojima se održava romaneskna
priča. N(J(: nema s1ijedolm u tom je smislu roman slika,
dakle, po prirodi stvari statičan roman II pogledu njegove
i, fabularne, događajne osnove, ali istodobno i roman sa
jakom. gotovo dramskom tenzijom k(~a proizlazi iz su-
koba pojedinca i vla."iti. Otud se statičnost dogadajne niti
fOtl13Il8. razlaže na niz situacija dramskog karaktera i
intenziteta, tako da bi se muglo reći da iz ovog principa
razloženosti romana na čitav ni;.'; slika~$jtuacija proizlazi
arabe.'1lma struktura ostalih Kondžićevih romana. Jer,
dok se prvi Komlžićev roroan okuplja oko glavnog lika i
funkcionira kao precizna !l.lika ne samo njegova dje-
lovanja vt:ć i psihološke, etičke, pa i metafIzičke drame,
ostali romani nlI:lažu se na više naporcdnih priča u kow
jima je II centnl pažnje lik kao nosilac romanesknog
zbivanja. U Silicyumfrontuu prvi plan ilbijaju dva napo-
redna toka naracije, onaj što prati sudbinu porodice nje-
mačkog pekara Alfreda Knabca čiji sinovi učestvuju II
Drugom svjetskom ratu kao vojnici njemačkog Venna-
hta, i onaj koji se prikuplja oko sudbine komunističkog
revolucionara Juke Terzića. Oha toka, pak, ispunjena su
nizom digresija, nizom manjih cjelina, pa je SilicUum-
.front kao roman sastavljen iz niza priča. Princip ruslo-
javanja romaneskne stl1lkture kao njeno osnovno orga w
nizaciooo načelo još više dolazi do izražaja tl tivim
mukama i Limenom lijesu za Salcburg.
 U pokušaju da odredi strukturnu organizaciju Kon~i­
čevih romana, književna kritika je odustala od termma
roman freska, roman rijeka, i odlučila se za termin roman
deltaS koji se razlaže na čitav niz rukavaca-priča. Me-
đutim ni ovo određenje ne iscrpljuje složenu sliku nara-
tivnih' tokova u ovim romanima. Polifoničnost njihove
strukture teško je svodiva na termin metaforičkog karak-
tera,jer separaleinost planova II toku sižejne niti romana
ne odvija u skladu sa hronologijom, već prije u skladu sa
zakonitostima i prirodom sukoba - idejnim potkama u
romanu. Stoga se ovi romani u pomacima naprijed-nazad
u vremenu, stalnim retardacijama i naporednim pričama
ostvaruju na principu arabesknog ulančavanja u cjelinu
višestruke skale nijansi ljudske drame u svijetu koji je
izgubio ne samo svoju etičku vertikalu već i teleološku
svrhovitost. Na unutarnjem, sadržajnom planu razbije-
nost romana održava se zajedničkom sudbinskom niti
koja presudno odreduje djelovanje svih likova i koja
opstojava koliko po mjeri slučaja, baziranog na logici
histOrije i društva, isto toliko i po mjeri svoje metafizičke
determiniranosti. Sukob izmedu onog što je kao sudbin-
ska neminovnost zadano odozgo, iz perspektive meta-
fizičke uslovljenosti čovjekove sudbine, i onog čisto
ljudskog principa, koji nastoji da prijeđe granice svoje
historijske i društvene zadanosti, objedinjuje II sebi svu
raznolikost dramske napetosti što se ispostavlja kao oko-
snica pričama, dakle manjim, gotovo potpuno zaokruže-
nim i time samostalnim cjelinama iz kojih su sastavljeni
Kondžićevi romani.
Upravo se ovdje najbolje ogleda priroda Kondžićeva
proznog umijeća. On kao romansijer veoma dobro koristi
svoj dar za kratku priču, da bi romaneskni mozaik izgra-
đivao od zaokruženih priča, koje kao cjeline mogu stajati
5 Isp. npr. Željko Ivanković: Svj Kondžićevi .sužnji u knjizi:
Muhamed Kondžić; Sužnji, Svjetlost, Sarajevo, 1991.
10
i samostalno. Ali, u ovakvoj organizacij i romaneskne
strukture i postavljanju sukoba u romanima otkriva se
njihova veoma bitna odlika. Historijske i prostome ka-
rakteristike hronotopa u njima time gube svoju konkret-
nost ~slobađajući simbolički višak narativnog teksta.
Otud Je doba turske vladavine u prvom Kondžićevom
romanu, te vrijeme Drugog svjetskog rata u Silicijum-
frontu i Limenom lijesuza Salcburg, kao i vrijeme nepos-
redno poslije Drugog svjetskog rata u Živim mukama
samo povod piscu da na podlozi njihove iščašenosti traga
za univerzalnim konstantama čovjekove tragedije u svi-
jetu koji je izgubio svoje moralno uporište i u kojem
logika ratnih igara dokida metaftzičku zalogu bivanja.
Kondžić, dakle, ne traga isključivo za značenjima i zna-
čajem datih historijskih zbivanja u povijesnom toku, već
prije za onim što ta historijska zbivanja znače za čovjeka,
suočavajući ga sa krajnjim pitanjima svoje egzistencije.
Njegovi romani zato i ne slikaju kolektiv, niti se
historijska zbivanja u njima samjeravaju iz ugla ideo-
loških projekata. U romanu koji sc bavi ratom izostaje
kolektivna polarizacija, bolje reći ona se urušava pred
saznanjem o relativnosti pojmova dobra i zla promovira-
nih iz ugla ideologije i normiranih mjerilima kolektiva, a
priča se koncentrira oko tragične sudbine pojedinca, koja
koliko godje određena neminovnošću historijskog toka,
isto toliko korijen vuče iz svoje moralne imetaftzičke
predodredenosti.
Ratni sukob u Silicijumfrontu i Limenom lijesu za
Salcburg nije dat u ravni ideološkog, već u ravni sukoba
čovjeka i čovjeka, a baš se tu, u samoj žiži ljudskog gdje
je čovjek napregnut do krajnjih svojih moći, pokazuje sav
njegov besmisao, kao i sva tragičnost u svijetu koji je pre-
sudno određen slijepim silama zla. Nestajući sa društve-
ne pozornice, pakao ratne stvarnosti preseljava se u čov­
jeka, postaje paklom pitanja na koja nema odgovora, a
ona tanka nit kolektivne polarizacije na mi i oni urušava
II
 se pred vlastitim besmisloIIl U takvom poretku stvari
svaki čin i oblik djelovanja, svaka misao postaje prc~
sudno važna, jer se zbivanja ne mjere spoljnim, id(,'O-
loškim, već unutamjim, čisto ~judslJm mjerilima. Zato i
pitanje koje sc kao svojevrsni refren provlači kroL Si/ici-
jumfront - "Može li se lancem sačuvati sloboda, život
metkom, ljubav mržnjom, sreća zlom?" ne suočava
čovjeka samo sa odgovornošću za konkretan čin i nje w
gove posljedice ve(; prije sa besmislorn svijeta. Ovo
pitanje povezuje sve Kondžičcve junake sa obje strane
rata, baš zato što Ile uspijevaju djelovati prema mjerilima
koje ono podrazumijeva. Upravo tu počinju žive muke
njihove II stvarnosti detenninirane silama lJa i nasilja,
kao što na ehu ovog pitanja počinje i uVježbavanje boli II
njihovom životnom trajanju. Osnove svoga odnosa pre-
ma historijskoj tematici koje je postavio u mmanima
Kondžić će održati i u knjjgama priča. To se prije svega
odnosi na priče iz knjige llam~Dagava osveta koje su
dosljedno vremenski locirane u vrijeme bune protiv tur~
ske vladavine u Bosni pod vodstvom Husein-kapetana
Gradašćevića, ali i na više priča iz knjige Uvježbavanje
boli koje na podlozi historijskih slika grade svoja para-
boličDa značenja. I dok je Ham-Dagova (Jsveta kao knji-
ga koncipirana na načelima mozaika, pri eemu svaka
priča i po ambijentalnosti, j po konstmkciji narativne niti,
profiliranju likova i njihovih suodnosa, djeluje kaD svo-
jevrstan nastavak prethodne i osobit uvod u narednu,
Uvjeibavanje boli kao knjiga ima višc vr!;}lnenskih iz-
yor}šta i planova. S jedne :Hrane, priče u ovoj knjizi
locJrane su u doba otomanske Turske, s drugel u vrijeme
Drugog svjetskog rata i, s treće strane, pisac praveći
odmak II vrern~u n;ke priče prihl.j~ya sadašnjosti. U
tom pogledu poča Usahtu predstavlja Izuzetak u Kondžiw
ćevt;t. pnJ)Ovjedačk,om opusu. Ostvarena na principu i5-
povIJestr, ona nUSl odredene autobiografske crte, ali U
procesu umjetničkog nadrastanja autobiografskog njen
12
semantički luk scŽ.c do univcu.alne slike ugroženosti
modernog čovjeka unutar totalitarnih sistema.
Kada se imaju u vidu karakteristike hronotcpa tl Kon
džicevim pričama i postupaka građenja umjetničke vizije
na veoma labavom historijskom faktu, opravdanje zak-
ljučak da ove priče opstoje na dva kraka koji nose pa-
raboličnost njihovih semantičkih mreža~ jednom koji je
smješten u historijski arnbliel'lt, najčešće turskovaktov-
ske Bosne, i dmgom koji polazi iz iskusiva modernog
čovjeka da njegov svjjet i uije ništa drugo do organizirani
lan~c nasilja, svijet legaiiziranih zločina, svijet, dakle,
kOjI se održava na nasilju i zločinu. Taj svijet pOl'etue-
ćenih odnosa i mjerila vrijednosti ukazuje se samo spolja
:1 svojoj historijskoj dimenziji, pa bilo koji njeguv isječak
l1';vremena i prosrorazadohija simboličke oznake univer-
zalno!!; i općeg. Opsesivna Kondžićeva tema sužanjstva
time bIva dvostruko zasnovana, S jedne strane pojedinac
u kontekstu tako doživljenog SVijeta tekjc sužanj, čovjek,
dakle. osuđen bez stvarne krivice da traje u lancu nasiija
postajući njegovom žrtvom, a s dnlge strane on kao nosi-
lac ideje, ili čina osvete postaje zarobljen tom idejom i
činom.
"U slučaju Kondžičevih djela i života njegovihjunaka
spominjanje prostom i vremena ima, možda, pomalo
BOlJe perspektive, gledanja odozgo na čovjeka kao ne-
kog II labirintu tko se muči da pronađe izlaz; a trebalo bi,
moguće, govoriti lz poloLa:ia čovjeka pred kim se svaki
put j~ova, kao nepremostiva planina ispriječi sudbi-
na ... " Ovo IvankovIćevo zapažanje o optiCi iz koje je
izveden svijet Kondžićevih priča l?odrazumijcva i trdži
šira obrazlaganja. Kondžić relativu.ira historiju i njenc
vrijednosti, jzdtžc se iznad njih upravo II pokušaju da his-
torijskim vrijednostima i postulatima st~rotstavi ljudska
mjerila. Otud u izvođenju tragičke vizije svijeta, stalno
6 7,cljko Ivanković, nav. rad, str 6.
13
ukršta optiku društva i ideologije, apsolutiziranih načela
i vrijednosti, i optiku pojedinca. čije su vrijednosti i snaga
relativi7.imne. okrnjene ili potpunopotrte II kontekstu zla.
Zato on hvata čovjeka u iščašenom vremenu prevrata, da
bi ljudske vrijednosti napregao do maksimuma i iskušao
II sihlacijama njihove potpune ugroženosti. Situacije u
koje su dovedeni Kondž.ićcvijunaci, sudbine koje moraju
ispuniti i istIpjeti obilježava apsolutizacija načela; oni se,
poput junaka tragedije, kreću u svijetu ncokmjcnih VC~
ličina I apsolutizQvanihmjerila. Naspram tog svijeta stoji
čovjek sa relativizmom svojih vrijednosti, ali i svoje sna·
ge, čovjek sveden na svoju ljudsku mjeru II vremenu II
kojem, kako ga II priči Jarak preaočavasam pisac: "Sv<lk
se :svakoga ptašio, svakoG svačijoj glavi radio, zlo sc zlim
btisaio, a dobra niodakle".
Trytgična pozicija Kond~ićevih likova i proizlazi up-
ravo iZ ovog nesklada. Pred njima stoje apsolutizovana
načela sile i nasilja, čija ?rtva postaju na različite načine
i kojima mogu suprotstavili satOO relativizam vrijednosti
u: nastojanju da očuvaju ljudsku datost. Taj sv~iet apsolu-
t170vanog zla i nasilja dovodi Kondžićeve likove ili li
poziciju krivca i žrtve, iIi tl poziciju osvetnika, odno~'1l0
nekoga ko o..'iVetom pokušava odgovoriti na zločin svo-
deći se isldjučivo na ideju osvete.
A na ideji osvete uspostavlja se sistem etičkog radi-
kallzma koji diktira sve odnose pojedinca prema vlasti,
,to Je opet nova 7JUttka, novu apsolutizacija vrijednosti,
ovoga puta iznutra, iz psihološke i etičke određenosti. Na
tom I.1}.lCSttl uspostavlja. se i nov oblik čovjekova sužanj-
stva. Covjek sada postaje SulJrnj i vlastite optike. vlastite
ideje, a ne samo sužanj II vanjskom svijetu. Onog tre~
nt;tk~ ka~~ se javi, ideja osvete .i ka<!a su uspostavljena
~Jenla ,etlcko~ radikahzma, čovJek b.IVa sveden na samo
Jednu dimenZIJu i zapostavlja opmm i moralni trijumfnad
svijetom koji je izgubio m()ralno uporište. Upravo zato II
priči Sužnji i progonjeni i progonitelj trpe isto suž.unjstvo,
14
da bi se II brisanju razlike izmedu njih ukazao sav apsurd
podaničkih odnosa II ~vijetu koji je detcnniniran prin-
cipima nasilja. Pritom izrasta novi paradoks Konožićeve
vizije svijeta. Osjećaj sužanjstva kao rezultat intime, unu-
tamjegplana postaje intenzivniji od onog kojije diktiran
vanjskim mjerilima.
Upravo na toj osnovi iz Kondžićevih priča Iščiljava
historijski sadrl.:aj, prctaC"UĆi se II etičku i psihološku dra-
mu lika. Naz-Omcr u spomenutoj priči ne ra7.riješava
svoju dilemu: "Da ubije psinu, ili da ruČ'ii ?I' etički ekspli~
citno, niti u njegovom odustajanju od osvete postoji ideja
oprosta kao presudnog motiva. Prije bi se reklo da nje-
govo odustajanje od osvete simbolički wači uspostav lja-
nje distance izmedu ljudskog i zločinačkog, između sile
i nasilja, sa jedne, i njihovog besmisla, sa druge strane.
Ova.polar~za~ija i omogoc\ye završnu scenu priČe ukc;oj
se slmbohčkJ, preko Nazovili ruku, uspostavlja veoma
oštra razlika između Radžovog zločinstva i Naz-Ome-
rove ljudske. ravni: "Redao je komade siTa i pogače,
batake mesa 1 meduprstke soli, usput promatrajlIči kra-
jIčkom očiju svoje mke~ činilo mu sc da su· modre i
natečene. isto onako bespomoćne i beživotnc kao što su
bile uvezane ruke psine, Rađž silahdara, Jedino šIo je.kod
svojih ruku primijetio da jc drugačije, i to ga obradova,
to su bi~ bijeli nokti. kao da su izrezani iz najčistijeg
sedefa."
~:itirana poenta prič~ na najbolji način pokazuje sim-
bohčke planove Kondžlčevc naracije. Slaganje naracije
iz dvije tel:t:nike, realističke i simboličke, razara historij-
ski okvir koji u ovoj priči služi kao potka za imošenje
psihološke i etičke drame lika suočenog sa apsoluti-
zovarum principima zločina i naslija. Na taj način histo-
rijski sadrž..'\i pretače sc u čisto egzistencijalni, koji na
7 Muhamed Kondžić: HamwDagova osvettl, Veselin Masle..
!a, SaraJevo, 1984. str. 12.
15
drugoj strani uvjetuje i omogućava ,,;mboJička :mačenja
na nivou mikrostrukture, te paraboJičnost semantičkih
mteža teksta na planu makrostrukture.
U ravni egzistencijalnog sadržaja, kao u čvorištu svih
značenjskih sl~eva narativne strukture, Koudži-ceve pl'i~
če su književno najintenzivnije. Jer, tu sc gubi poJariza~
cija izmedu progonjenog i progonitelja, !mmja i sužnjo~
vlu:.nika, žrtve i mučItelja, da bi se dvije, na prvi pogled
potpuno suprotstavljene sud.bine, postupno izjednačile
postajući sužnjima sila zla, koje zadobiju svoje iracio-
nalne i metafizičke osnove. Otud Kondžićeve priče nose
mnogo od dramskog naboja, Dva nepomirljivo suprot-
~lavljena lika, dvije sudbine koje se moraju ispuniti do
kraja prema načelima višeg, transcendentalnog reda, su-
sreću se, spoznavši besmisao vlastitog položaja i predod-
redenosti, II tački koja hrise sve drugo osim onog što oni
nose tl čistoj ljudskoj ravni. Čak i onda kada j\: osveta
uzdignuta na pijedestal vrhovnog etičkog zakona ih na
imperativ krvi koji raelooalizira osvetu, kad je, dakle, u
samom startu priče uspostavljena čvrsta granica Izmedu
7.1očinca i žrtve, i tada sc po principima dramskog obrata
suočavamo sa njenim besmislonl. Na toj oSflovi izvedene
su priče Ham~Dagava osveta i Musafi1'. U obje priče
osvetu pokrećc zločin učinjen sa pozicije vlasti i site, pri
čemu intenzitctosvete svjedoči o mjeri primljenog pOl1i~
ženja~ uvrede i 7JoČina. Ali želja za osvetom na paradok~
j
salan način postaje l.eljaza moći, a ne samo izraz nemoći,
očaja, iH imperativa krvi koji se, ustvari, prima kao
imperativ etičkog radikalizma. l Ham-Dag i Musa, u 1.clji
da ubistvom uzvrate počinjenom zločinu, identificiraju
ukupnost egzistencijalnog smisla sa činom osvete. I u
Ham-Dagovnj spoznaji: "Kako os.tade sam. bezimen,
prazan i bcz ikog svoga; ni ~cne-osvete ne oćuti u sebi da
ga osokoli i osnažili, i u Musinom pitanju nakon izvršene
osvete u priči Musafir. UStojeći jednako u avliji pitao se
što je ustvari oboriQ olovom i koga je uhio? Svoju podlost
16
i mržnju, ili AIi-'Kalimovu čovječnost i hrabrost" - zrcaH
se ista spoznaja besmisla čina osvete. iako je izvršena
osveta izjednačila žrtvu j krvnika svodcći ih na sužnje
nasilju. na ljude koji su počinjenim nasiljem izgubiH
svoju ljudSku mjeru j svoju ljud.<;ku d.atost. Tematski
okviri priča u knjizi HamwDagova osveta ne kreću se
samo II ravni psiholoških lomQva, koji nakon istrpijenog
llasi~il bivaju suočeni kroz ideju ili čin osvete sa rasapom
Uudskih vrijednosti u burnom vremenu historijskog pre-
vrata. Slom Gradaščevićevc bune kao društvenog preok-
reta koji upravlja ljudskim sudbinama, ma koliku piscu
bio J>Ovodom za pokušaj da kroz malog, običnQg čovjeka
razvije viziju tmiverzalnog ljudskog stradanja, isto toliko
je i tematiziranje procesa ~amoidentifikacije bošnjačkog
nacionalnog korpusa u kontekstu tragičnih historijskih
zbivanja., Na ovom planu svojih priča Kondžić nastavlja
najplodotvorniju liniju bošnjačke pripovijetke koja kroz
malog čovjeka predočava univerzalne vrijednosti bosan-
ske historije. Tragičnom bodu historije akteri Kondži-
ćevih priča suprou.1avJjaju stroga moralna načela u nasto-
janju da očuvaju autentične ljudske vrijednosti u duboko
neautentičnom vremenu. Historijsku l'1tdatost svoje sud-
bine koja sc svodi na pc>zlciju žrtve slijepe sije vlasti onaj
mali Kondžićev čovjek nadrasta svojom moralnom sna w
gorn, U prićama Turkuša j Dukat, bez obzira na to što
junak prve pripada sistemu vlasti, a junak druge postaje
žrtvom licemjernih moćnika, his1or~jskom usudu Kon-
džic suprotstavlja ideju dobra i djelovanja po njenim
principima. Turkuša. junak istoimene priče prekor.at'Uje
granice vlasti i moći, da hi pomogao sredini koja ga ne
razumijeva j ne prihvata. Meho Prikaza., junak priče
Dukat, dolazi II sukob sa sredinom koja ne prihvata
čistotu njegovih moralnih načeta, lažno ga optužujući za
krađu, Međutim,junaci obje priče trijumfuju u sukobu sa
sredinom, iako su II odnosu na nju njihove pozicije bitno
drugačije. Ova različitost se gubi kao spoljnja, društveno
17
zasnovana odrednica sudbine pred unutarnjom snagom
autentično ljudskih principa djelovanja u oko!n~<;tlm.a
koje poništavaju etičku zasnovanost društva. OVIm pn-
čama mogla bi se pridružiti i priča Jatak, čiji junak,
ostajući di)!\ljcdan moralnim vrijednostima i činu 7Adate
qječi. UgIDt.ava vlastiti život - da bi sakrio pobunjenike.
Ah, koliko god je Jalak priča (I moralnom trijumfu, ona
je isto toliko priča o strahu pred v1ašću nasilja. No, i ova
priča objedinjavanjem psiholo..4kih i t:tičkih tomova lika,
koji se medusobno uvjetuju i omogućavaju, svjedočIo
tome da je Komlžić pisac koji se otvara za neposrednu
životnu stvamost nastojeći d..1. čovjeka uhvati 11 3vim
nijansama njegove egzistencijalne zamke, on u tom smi-
!:>lu podsjeca na ono najbolje u bošnjačkoj pripovjedačkoj
tradiciji. prije svega na Skendera, Humu i Muradbe~
govića. da navedemo samo naše pripovjedače izmedu
dva svjetska rata, koje u pojedinim aspektima narativnog
postupka ovaj pisac ponekad i direktno nastavlja. Kon-
džićevo otvaranje 7,8 neposrednu životnu stvamos:t i ma-
log čovjeka u njoj, književno je najuvjerljivije u trenu-
dma kada se taj čovjek dovede u situaciju suočenja sa
vlastitim etičkim normama. Rezultat takvoga suočenja
jeste tragična sudbina, ali počesto i trijumf elementamih
životnih vrijednosti, kao u priči Obećan.je, koja je po toj
svojoj osobenosti paradigmatična za prozni opus ovog
pisca. Za razliku od ove, priča Džela!ov san, koja također
tematizira nadu kao osnovno ži votno načelo, donosi pot
pun slom junaka, čije se ludilo na kraju ispostavlja kao
kazna za počinjeni grijeh, ali i ka7.na koja do1azi iz meta-
fizičke zasnovanosti egzistencije. U laljizi priča Uvježba·
vIJftje bvliKondžić će unekoliko llačinjt1 odmak u odnosu
na priče iz Ham-Dagove osvete. Na jeduoj strani to sc
ogleda II otvaranju priče spram realnog svijeta, pri ČCll'!u
ona nos) ohilje7Ja fantastike u onoj mJen u kojoj je
neposredna stvarnost iracionalna, paradoksalna i nevje-
rovatna Na drugoj strani pak, taj postupak ogleda se li
18
napuštanju ~ta hisrorijske, odnosno pseudohistorij-
ske priče i pribli7.AVanja vremens.ke osnove ka sadaš-
njosti, Veoma mali broj priča u knjizi Uvježbavanje boli
lociran je u turskovaktovski period, pa sc ona parabo w
ličnost narativnih stmktura iz Ham-Dagove osvete ovdje
lnmsfonnira II neku vrstu magijskog realizma, ili pak u
priče koje crpe II izvjesnoj mjeri iskustva stvarnosne
proze. Promjene na makroplanu proznih struktura uvje-
tovale su j promjenu narativne optike. Sveznajući pri-
povjedač iz priča II knjizi Ham-D<Jguva osveta objedi-
njavao je II svom govoro perspektivu odozgo, svojevrstan
božanski pogled na čovjeka koji se muči, sa perspek-
tivom odozdo, perspektivom ljudskog pogleda na vlastitu
ograničenost i tragičnost. Ukrštanjem ovih dvaju pogleda
na čovjeka u vremenu društvenog prevrata i nasilja uka·
zivala se sva tragičuos:t njegova položaja II svijetu obi-
Iježenom silom, :?:lom i lancem zločina, te S1JŽaujstvom
ideji osvetekojaje završavala uspoznaji egzistencijalnog
besmisla. U pričama iz Uvježbavm~ie boli sveznajući
pripovjedač razlQžm je u nekoliko pozicija nepou7jla~
nog pripovijedanja, pri čemu pripovjedač II priči što je
predočava provjerava i vlastiti etil:ki stav, koliko j sta~
vove svojih likova. Književlla kritika je u pokušaju da
definira Kondžićev narativni model uvela razlikovanje
izmedu pozicije p~čaoca i pozicije bilježnika II samom
narativnom tekstu. poredcći Kondžićev narativni postu-
pak sa postupkom Camila Sijarića. Medutim, ovo oore~
đenje biljeinik, kao pomoćni književnokritičk:i termin,
niti pak određenje pričalac, koje prije svega važi 'TJ!
klasičnu epsku situaciju, ne zaklapaju orlnQt>e na skali
narativuih postupaka u Kondžićevim i Sijarićevim pro~
zama:. Postoji 7natTia mzlika između Sijarićevog 1 Kon-
džićevog narativnog modela, ali O1t3 se bazira prije svega
na tome što Sijarie ostaje dosljedan tradicionalnom pri~
fl' lsp. Zeljko Ivanković, nav. rad. str. 12-13.
19
povjedaču. dok Kondžić tu vrstu pripovjedača
pnollžavajući sc savremenom narativnom tekstu tl kojem
se isprepliću realistički sa motivacionim tokom fantas-
tike, iH se pak osamostaljivanjem junaka i njegove is-
povijesti, kao npr. u priči U §ahtu, te njegovom identi-
fikacijom sa aktuelnim autorom dostiže no samo priča sa
autobiografskim crtama već onaj tip narativnog teksta
koji lebdi izmedu dokumentarnog i simboličko~, između
priče o pojedinačnoj sudbini i općem udesu svtjeta.
Taj princip organiziranja naracije naročito dolazi do
izražaja li priči Covjek sa broja tri. on je u ovoj priči
prisutan čak i na nivou ek:!.plicitne poetike; "Čudo sc
dogodilo, zbog čega vam i kazujem ovu priču." Priča sc
od ove početne rečenice nadalje ostvaruje kao doslovno
preuzimanjejunakove ispovijesti, bez bilo kakve piščeve
intervencije tl njoj, ne barem intervencije ek."'Plicltnog
karaktera, Postupak potpunog prelaska u optiku lika re~
zultira pričom koja je doslovan snnnak same stvamosti,
ali stv'amosti zasnovane na čudu, na fantastičnim obrd-
tima. na nizu JXlradoksalllih situacija lzkojih proizlaLi da
naš svijet i nije ništa drugo do beskrajni nered, Otud i
misao iz priče U Jahtu: "b'",sleda da je u živutu redovito
sve u punoj suprotnosti", djeluje kao iskustvena konsta-
tacija o neredu svijeta u kojem se zlo nasladuje vl~stitom
~voljD;?šću. U La~V?m. kontekstu čitanja i naslovna
smtagma knjige mctarončkt pokriva gorko životno is-
kustvu, 7ivot, dakle, kao stalan proces uvje!bal,lanj(~ boli.
Logika s~učaja i pa~~uksa koje vladaj,u II nepol-.'Telinoj
stvarnOSti, zoogrcahsnčke zasnovanostI Kondžičcva na-
rativnog postupka, i omogućavaju da ove priče funkci-
oniraju kao doslovlli l;nimci svijeta kao prOt:csualnog
nereda.
Život kao zbir slučajnih i paradoksalnih okolnosti
temeljna je ideja ,ll pričama Tajna jevrejske kut'e, tula
angorska mačka 1 Hajka, a pogotovo u već spomenutoj
priči Čovjek sa broja tri. Paradoksalnost čovjekova
20
razara položaja u svijetu obilježenom surovom silom možda se
ponajbolje ogleda II ovoj posljednjoj, Kao podloga nje-
nim složenim semantičkim mrežama dolazi sasvim jed-
nostavna fabularna osnova: čovjek p<lveden na strije-
ljanje jz straha da st' ne prehladi mijenja mjesto u stroju
sa :wojim susjedom, da bi ba~ na tom mjestu u njega upro
pn-tom njemački oficir i odredio ga za strijeljanje. U
sudanI bizarnog straha: od prehlade i zbog usuda koji
odreduje tragičan kraj lika, pIsac razvija efektnu gro-
tesku, na kojoj ce kao jednom od formativnih načela biti
bazirano još nekoliko priča u ovoj knjizi, Prijt; svega
priča Tajna jevrejske kuce. 1 II njoj se groteskna vizija
svijeta razvua na jednostavnoj i bizarnoj fabuk majka
vodena fiks-idejom da je u staroj jevrejskoj kući sakri-
veno blago najprije otkupljuje ovu trošnu hlĆ'\1 a potom
cijelU porodicu ~era u potragu :ra blagom. Ova ~e fiks-
-ideja razvija tl karikaturalnu zlatnu groznicu, koja će
majku odvesti u smrt, a cijelu porodicu u lančano ludilo
inata da se "nadmudri Jedan mudri na1'od" pronalaskom
nepostojećeg blaga. Kopanje po kućnim zidovima i po-
dovima vodi potpunom rušenju kuće, ali time ludilo"
zlatne groznke" ne prestaje. Jer,jednom predena logika
prirodnog poretka stvari proizvodi cijeli ni?: paradoksal-
nih situacija koje neumitno vode tragičnom kraju cijele
porodice.
Podloga za grote~nu sliku našeg svijet1 11 priči o
l
žutoj angorskoj mački takoder je veoma jednostavna-
Mački, je naime, ljepše u zatvorskom kru~u medu raz-
bojnicima i ubicama, nego u svijetu izvan njega. Na priči
? ma~ki utc~djuje.se ~rot<.;kni šok spoznaje p~a kojoj
Je sVIJet zločmaca, SVIJet zatvora, zapravo, SV1JCt reda j
humanih odnosa. dok je svijet sa ove strane zatvorske
ograde :t.asnovan na neredu i nasilju.
f lJ tom aspektu Kondžićeve pripovjedačke filo7nfije
otkriva se moden1;l srž njegovih priča koje se književno
održavaju na tanahnim. gotovo neprimijetnim vezama i
I,
i
21
 prelazima realističkog. u fantastično, koje potom dobija Imajući u vidu činjenicu da Kondžić priču gradi line~
obilježje sarkazma i ~teske. Taj trenutak narušavanja arno od početka prema kraju, onda se.kao treči meda.<i od
prirodnog pore1.kn. ih barem onog poretka za koji smo kojeg 011 polazi II profiliranju svoJe poetike nužno name:
uvjereni da jc prirodan, Izdiže slučajno i paradoksalno će i jsku~tvo klasične, tradicionalne proze, a ne samo ovaj
na nivo zakonitosti prema kojoj funkcionira čovjekov asocijatlvni priziv Harmsa~ ili pisaca latinoameričkog
svijet. Stoga bi kao moto ovim pričama mogla doci magijskog realizma. No, 'upravo sc tu ogleda. jedlUl od
rečenica iz priče U Jahtu: "Zar nije život jedan stalni najizrazitijih osobenosti Kondžiča kao prozaika - prt;-
nesporazum, ali tako izrnontiran i udešen da funkcionira danost priči i pričanju, pri čemu je a1a.:enat na svijetu j
upravo savršeno'l. Moto, zato što upućuje na svu čudo­ svijesti junaka kao polazištu za izgradnju univcf7A11nc
višnu zasoovanQst našeg svijeta, ali i 7,ato što na nivou čovjekove drame u svijetu zahvaćenom rasulom vrijed-
eksplicitne poetike ukazuje na bit Kondžićeva priVO"ie- nosti, svijetu kojim dominiraju nasilje i zločin te logika
đačkog postupka. Naime, priče iz knjige Uvježba;.'(fflje Slučaja i paradoksa kao krajnje odrednkc čovjekove
boji u ironijskoj i grotesknoj dimenziji svoga značenja sudbme. Baš po tom osianjanju na tradiciju, da bi na njt>
utemeljuju se na iskošenoj narativnoj optici. na onom nim iskustvima i vrijednostima dosegao maticujecmog
fenomenu koji su ru~;)ci formaJisli definirali kao postupak oci kljm.'<nih tokova naše savremene proze, Kondžić za-
očudenja. Kondžić postavlja priču tako da ruši automa- uzima značajno mjesto u kontekstu bošnjačke književ"
tizanl naše percepcije, da bi na ovom iskošcnom pogledu nosti.
razvio niz grotesknih situacija kruz koje provodi svoje
likove.Pokušavajući da definira poetičke osnove Kon· EnverKAZAZ
džičcveproze, književl:ijI kritika uspostavlja veze izmedu
našeg pisca i Hann<;a, ali i veze sa nekim aspektima
latinoameričkog magijskog realizma. Pri uspostavljaIUu
ovih komparativnih paralela tl Kondžićevu sJučaju nužno
je imati u vidu i nelto šire obzore. Ironijska j groteskna
dimenzija književnosti obilježavaju gotovo sve moder~
nističke poetike. kao što na drugoj strani ispreplitanje
zhiljnog i fantastičnog kao postupak organiziranja ll1oti-
vacionjh tokova dolazi do izražaja u evropskoj prozi od
Džojsa i Kafke na ovamo, Zato se u povodu Kondžićeva
povezivanja, ~ i onog asocijativnog tipa, sa piscima
magijskog reaJrzma teško može podrazumijevati odnos
uticaja, ili oponašanja, vet prile ona duhovna srodnost
razvijena na analitičko-ftagrnentarnom doživljaju svijeta
koji karakterizira naš vijek . l
9 bp. Željko Iv:mlwvić, t1av. rad. s.tr. 16.

I
22 23

,
SUŽNJI
 SUŽNJI

UQd Ćelebića kuća do tvrđave ima oko šest

puškometa, a to su dva~oda, i dok ne
stignemo moraću smisliti šta da učinim s ovim pas-
jim sinom!l - slagao je misli u glavi Naz Omer i
usput posmatrao Radžov potiljak i one mnogobro.jne
bo~g ma~nt?jj llZ.'g9j~~ ko~J, zulufu ~~O su oštro
štrljac.li ispod m.lo nakifvTjene đulabije niz oba
obraza,.Pogl!:dlllJ.ljeJMim silazio paniže, ukoso niz
RaMova leda uokvirena II jelek od gv.~~~a
zatim niz dvije __z~~~_~nLžicom J.ltkane zmije po
mkavima na,§.YilenQj apteriji, do _~g:~.mth ~!lDo~
bro sam ga pritegao, krmka" porillšII Naz j zas~
tade s očima na Radžovitn zaledušenim šakama i
zgrčenim prstima s l!!@~ noktim~Konop8c se
gotovo samo mogao nazrijeiITNažOmer othuknu:
- Stala krv. psmL..
UkrltellJLRadževdal;;e na ledima bijahu modre,
s bIljedim zapi.oŠtima. i da nijiqmvJesamattrnWtlr
kovrdfa i nekoliko nabreklih žila i brzog hoda koj im
je i?lao -ispred njega, Nazu bi se činilo da ~~ to ruke
mrtva čovleliiL TakveJivitast~, beskrXDe š!!.k"-l:le·
dao je čitavo ovo vrijeme -dok je trajala pobuna' - i
kod onih što su vješani po krošnjama lipa i kod svih
onih oborenih olovom li trku i metežu, Svi su imali
isto ovako beživotno modrilo u šakama;pTave-IlliIk~- .
oko _.usana, a' -nokti su--kiid ~_v-iju~_inga -'še- dobro

27
 priJtieć~J!Dah !mju ~el~_Y~flrka() da imj~_
-SVJl-1<rv-i;<~~
-~-~' "Božije davanje" - pomisli i jstovremeno oćutje
težinu puške na ramenu i prženje rane na trbuhu
ispod kožnog pojasa, "Kako bi bilo da ga zavedem
za onaj šumarak i ubijem. psinu?"
Gazili BJLuskom priječ~!1illD.-kroz nepregledno
polj~-;;~ie r~hoz -riimsedavno uzrele 7.ohve i
dogotJe1e-ljetmeiz koje se nisu mogli čuti ni popci,
a šutnarak.)cao.--kak\LO....OgroJlUlQjailo ptice, pribli-
žavao se da ili poklopi. Naz Omer je znao da u šumi
ima ,de~l~ hladovine, ima zasigurno i kakav potoćič
ili dubolijež s hli;dilQ)J1-vodom. i moglo hi se sjesti,
skinuti puškupa zatim razmotati rubac sa strom i
pogačom. Odlomiće hatak mesa, r:as:porcditi me-
duprstke soli, ali sta dn prvo učini? Da ubije psinu,
ili da ruča?Ijedno i drugo, znao jeto, moraćeučiniti,
ali šta od toga dvoga prije? Jesti, pokupiti mrvice
kruha s boščice. napiti se, s Božijom pomoću. vode
i podri gnuti jednom, dva puta~ a onda ovom zlotvonJ
reći: Ustaj! Stani uz to drvo! Ne tako, tamo poda)je 1
Okrenider glavu. hajde ... [jj da uradi obrnuto·· da
čim zadu u šumarak, oprezno da psinanc čt~je, napne
horoz na pušci i krehne krvniku u potiljak, u onu
oznojenu gutu kože na vratu, pa da tek .QnQl:l_kao...
čovjek u miru jede?
Dok o tome razmišlja idući iza Radt.ovih leđa, i
dok im se sjenke pogdjegdje i pokatkad s"stignu i
dotaknu na puteljku kojim hode, Naz se istovre-
meno, u potaji, na najskriventjem divanu svog bjća,
pitao šta će slag-.ti dizdaru D-lanu kad ga ovaj bude
pitao šta je sa sužujemJJltE.arnisli..a.!t&Jl".Ilili'IY.!l.~
kao}l!kl.llC.l'Jl!letlja jezikom?Gotovo pogađa šta bi
mu di,,dar mogao reći: .."l:'.'a.Ul~.()ll1ere.J!l'ltanie
tcl?Lpamet 1>9piol Zar nisi m~gao _drugač~j~? TaJ-
Sužanj je .l!Qle!lla ~e1'irova.. zvjerka,. tahinšah, si-
lahdar, i.nali li? I ti ga, Naz Omere, ubi? R"'ta, ako
--
Bbg~?··erlVrći!" ... .
-S:uru;e.s<I:mz\!lĆiyl\kl
-~---
.
kao ogroman dukat, njih.lo
Kizn~~njihovih glava, a zemlja je ječala od '.ege.
Šumarak šc' sve brže primicao na horizontu, j obo-
jica su, činilo se, shvatili-daće se baš tu, u toj zeleni
i hladoliježu punom Božije ljepote i davanja, ili na
.Y~.-.u bujadima, razmrsiti sve što jedan
plete u glavi, a drugi očekuje da se okonča.
"Počeo da bježi'! - da tako počnem dizdaru,
vagao je, ~'Trj
puta sam ga odvracao da se ustavi, a
on, Džan-dlzdare, ni bijele nl crne, no zaopančio niz
urvinu, j šta? Uzmem ga na nišan. spustim cijev na
plećku~ pa onda mnijem - bolje je ruže, u butinu, da
ne padne mrtva glava. ali puška, Džan.dizdare, new
vjeran drug. zanese pod sisu i eto šta hL." Nije mi
loša ta laž, jokl Aliako dizdar priječne~~'to će
priječnuti: "Jaz;JJk,. Naz. O_I1lc",L Grd1ln..Jll2uk i još ~._
grd.jtetaii<>tehe i po .ntene!Kako.. ću..saJli prati
obrazprc.d p!!ffiom Fidiijićcm kad mu siđem rta Drinu
jkllŽel!lštajehilii,~ati?A II čimli.ces ti izacipreif~~
Gazij.uJ!~~eina? Mene-Će Naz Omere, u penjge.
h~~~t~_Y:(t\tpa u surgun da tueam kamen u Vran-
duku zbog toga, .a tf ćeš, Ila moju dušu i vjeru, '
29
· . omastiti konop na najvišoj grani. Hoćeš, Iijcpog..mi .
-dinafff ~~----~-"", ,.' " da ga ustavim~ da ga okrenem. da se pogledamo i da
,-" '-',
.Pf'q)g~'!Y~~.NazoyojgJ~vi}l~Č.~1t~y~rJ'11}!1
prij~j. a šuma se~mi~mi~~.l.p]Jš.lQl sve teža:--
'~~IiOfurbensi!ab S liaburama i fiŠecima
iuli."'llJ<:oi.,j~siegnima, a isptei! njega: pOgnut i
~~ y~~ g~ lOVrine: š!~ m~ j~_ppJ!ip_~~!tĆu i
majkikSIika je jasna.\c'<t:elIi kao kašika islnllličilll:
oJoy~_ ~ JmJn\Llu:ed očima avlija. sluša ponovo
- odnekud, kao s drugoga svijeta. pucanje pušaka i
njisku mamenih paripa Radžovih paš.lija, fijukanje
kamd:!ija, i n'j2l!d, sve to nadjačava, majčina vriska:
"Ne, sa~Jb!ilb_ako si brat (ID Bogu! Nemoj mi biti
djecu> kukavici!" Taj strašni košmar igra Nazu II
očinjem vidu, sjedi u ušlm' da ogluhne..Kao da sad
sve to pred njim započinje, raspoznaje Radža kako
praznHg1!I!<~lll'šk,'Lu !smtvo meso njegove sklupča·
ne braće dok mu majku nagone Radžovi momd uz
kameni zid i biju tatarkama. R.adž viče: "Nju~ zmiju
kapetansku, zadnju! Da gleda, da sc nagleda!"
Dok se to pali i reda u mozgu, dok nanova
preživljava prošlogodišnji pokušaj pobune i pokolj
koji je odobrio Ali Namik-paša, a ovaj pas Rad:! to
izvršavao sa buljucima marnenih i kjvt1th Turaka po
derventskoj i ostalim krajiškim kapet.anijama, Naz
odjednom oću~e oštrim bolom u trbuhu ranu od
Radžova olova kojim ga je onog popodneva sastavio
~a prašinom nasred avlije i mislio daje mrtav. "Je li
i to Božije davanje što sam pre1.ivio i lar ne brbilo
ljepše da sam od ove runt: i ja umro n - pomisli i
30
ishuknu iz prsiju vreo. usopljen dah. )tKako bi biJo
ga upitam pozna li mc" - misao mu dode u mozak,
ali odmah zatim učini mu se to jalov posao, jer
ovakvi koljači i ubice nikad sc ne dosjećaju ni
imena, ni izgleda, niti bilo kakva biljega onih koje
ubijaju i muče. "Nemaju ovakvi vremena da 7.agle-
daju ono što čine" - Naz Omer odmah sastavi misao
kaQ .9pravdanje na prVu pomisao. ilA i što bi mi to?
Da nanovo palimw~rženj;u1u.šlLovom pogani" - i
zato prevrnu nevidljiv list rustvorene knjige u sje-
ćanju l pred oči mu izade Gazija Husein.kapetan kad
ga je jutros pozvao da izađe pred njega,
"Ti si Naz Omer) sin CerimovI što ga posiječe
prije tolikog vremena Dželalija na prevaru? Rekli su
mi d. su ti lani kućni prag mrtyim.ku<:.!'m priklopili
i da si i sam_ži~ glavu na jedvite jade izvukao, Akol
sinko, ako! ZajmTiisu paćei vratiti! Nego, imam lAl
tebe važan l.adatak, boljeg nisam mogao naći.
Odgt1aĆCŠ u tvrdavu i predali dizdaru sužnja, vezi-
rovu desnu ruku. Ja bih ga rado posjekao, ali teže
prete7",. Valja nam spašavati beg. Dwnlagića. Ti
njega otjeraj II Travnik, a neka ga dizdar sutradan
otpremi II Zvornik paši Fidajiću, da na Drini :izvrše
razmjenu. Upamti da na dlanu nosiš živu žeravicu,
pazi da te ne zaskoči. HQtu da ga živa j zdrttva
predaš u tvrd.vu, a sad otiđi do čauša da ti ga
predaju ... "
Ni u snu jutros ne bi mogao usnitj da će lt carskom
čovjeku j vezirovu silahdaru~ zarobljenom negdje
31
 pod Sarajevom, raspoznati ovog Radža~ ubojicu koji
muje zatro imc. lO Je li i to Božije davanje1' - ponovno
othuknu, pokttšavajući da li prsima stiša oganj i
gaseći sjećanje kao što se oštrim nožem siječe ko-
nop. Ali se taj~nevidljivi struk. kojim je~ htio to ih
ne, bio dobro uvezan za ovog sužnja ispred sebe. ne
pretrže, i Nar. Omer se pitao ko sc to tako strašno
poigrao s njim i gurnuo ga pred ovajJ~ov""
Ako ubije sada zlotvora i poklekne pred osvetom,
moraće pogaziti datu riječ Gaziji. Uradi li obrnuto i
ne ubije krvnika,l']11a zemJj~ pod njim proplakati.
Dokle god bude živ neć<: imati obraza da ude u
šljivik gdje su mu zakopalla braća i mati, i kako da
im kaže molitvu? Postoji Ji mučnlja i teža kušnja od
ove II kojoj je sav do gule duše.j osjeća je kako ga
sapinje j davi mnogo čvrŠĆe negoli konop ovog
zlotvora štn ide ispred njega. Neka!foJ>Lmogao .
pregOljeti namijenjenu mu smrt od Radžova olova,
koju joo i danas nosi kao modru zmiju preko cijelog
trbuha, i što sc javlja_ošlcim~Čim se vrijeme
uzjoguui j zapogani,~M zar _je moguće potrati u
mozgu i duši onu prošlogodišnju klaonicu koju je
zapamtio dok je nedouhljen le71lo u prašini i krvi?
Može li zaboraviti majčino zapomaganje i sve one
molbe da joj ne biju !!~akujJledužl!l!: djecu? I li šta
se to sada sve spepeli1o, izmetnulo? U šta? Šta je
sada moja .mrtva majka, šta su moja braća iska-
sapljena olovom i nadžacima na kućnom pragu?
~ J~.akQjhi\! ovaj pasjj }ri!Ull:er.lori~uJm?t:tju koju
nosim) u osvetu koju ~lim.svakim damaroni1~~·
~-~~~--- ---"
32
"Bože" - pomisli Naz Omer - "je li i to Tvoje
davanje, ilL .. !' Misao se ustavi bez odgovora i on se
nanova okrenu rnalopredašnjim pitanjima: "Šta su
ona tri me7.ara u šljiVIku, poviše kuće? Šta su ti
grobovi u meru, sada 1 ovdje na pustoj, osunčanoj
ravnici bez~'pune polegle raži, na puteljlru
što krivuda prema tvrdavi, na domakn kasabet.šta....
jc Radž učinio od njihovih života, ljubavi kojima su
-- --
se voljeli i kojima sam ih vulio, od sitnih radosti i
-. ,.-- - -
sreća, od majčine neizmjerne ljubavi i oili:lcanja da
nas trojicu} nakon očeve pogibije u Travniku, očuva
i izvede na pravi put, da budemo ljudi od imena i
časti. čisti od svake nepravde i mržnje? U šta je to
ovaj pas spepelio'/"
Konačno, kako gO'd okrenuo i sveo račwl pod
jednu nevidljivu crtu u mozgu, Na;>; Omeru se činilo
da su mu braća i mati. ona tri groba kojima više neće
smjeti ni pristupiti da izmoli oproštaj, niko drugi do
ova mrtnja koju nosi u duši i osveta koju plete u
gl.vi. Čudno. A kad malo bolje porazmisli - oi
mržnja ni osveta nisu ništa drugO' već ovaj pasji sin
Radž-silahdar, osoba koju nikad ranije nije ni vjdio
ni čuo i kojega jc upoznao prošle godine !md je s
vojnicima upao u njihovu avliju j počeo da kolje.
"Bože, odakle mi to dolazi u pamet" - poknša da
se oslobodi doticanja svojih najdražih s ovim zlo-
tvorom pred sobom; aH ko može mislima zapovi-
jedati, ko?
til šta na kraju krajeva im~ Nuz Omere? Ovog
sužnja l psinu koja tl ne vrijedi ni šaku pišljiva boba?
33
 Njega će i zemlja iz svog trbuha izbaciti da je ne
-pogani. alThko god okrenuo i obmuo, Nu Omere,
moraćeš priznati da Radi ima svoju Ctjenu, golemu
kao...najviše brdo nanizano s dna pa do vrha duka-
tima. I ti ga, makar to nećeš reći) vagaš na svom
kantaru, Naz Omere, je li tako? Eto~ zbog čega ga
loliko mrziš, Naz Omete, kazujLZbog č.~~si mil.
toliko utegao konop oko ruku da su modre kao čivit,
a?~i?stieni tvoga1uvopiju, i di7.dar Džan zna
vrijednosI njegovu, pa i palia Fidajić ga očekuje kao
rijetku zvijerku sa skupim krznom> a ako ćemo
pravo i caru gospodaru je stalo do njegova života,
čim za njegovu glavu nudi bega Džonlagića, je li
tako, kazuj?"
Ko mu to govori? Nikog nema izmedu njega i
sužnja, svud gluha tišina,jedmo čuje svoj i Radžov
topot nogu, ali neko guvon: "Zašlo si dao riječ
Gaziji da ćeš ga živa i zdrava predati II tvrđavu i da
ćeš ga pazhi law dva oka u glavi? Ima 011 svoju
cijenll~ Naz Omere, jmaU?!!~~n~ nc bi ga sutra
otp!aĆali s pratnjom kao vezira u Zvomik paši Fi-
dajiću,a on će ga lično, kad živ dopadne na Drinu,
i pod čador uvesti i svakovrsnim jelom i pićem
ponuditi, pa i na splav izvesti i kao kakvog pobjed-
nika prevesti na drugu obalu rijeke gdje ga čekaju
Ali Namik~paliini momci ...
!~ koncuko~ Naz Omete, šta si ti, a šta ovaj
R.dž-silabdar'UigJUl'!.!Lrvi pogled držiš II šaci kao
miša, kao kakvu bubu -vlasnik $otmu i života i smrti.
Pušk"Ji je ~a l1l!!lJ:llll. pY!l~a kao zdrigao ždral, za
34
PQjasom su ti dvije kubure napunjene .~pni~
zrnom. a 1 jatagan ti viri iz hensilaha. Možeš gallif[~"
, rb1fismrću kakvu izabereš, ali što onda. Naz Ome-
re? on je tvoja Hčna mržnja i tvoje je pravo da
zadovoljiš tu osvetu koja te stisla za dušnjk i s tim
nema niko nikakva računa, pa opet ćeš ti morati
polagati račun ako mu se illo dogodi. Pa ako se
nekako i opravd~ pred dizdarom i Ga;rijom, što si
učjnio'] Nisi li sam priznao da tc Ra~ ub~j~iući ti
braću i majku, izmemuo u mr).nju i želju da se svetili,
a šta su te dvije riječi? Kazuj, NazOmere! Maloprije
ti je došlo II pamet da su i mržnja i osveta Qna tri
groba II šljiviku, • Radi jc tu pred tobom, gazi
pognute glave~ i ako ga sad ubiješ, ponovo ćeš ti
ubiti ono što si najviše cijenio i volio. Ubio hi t braću
i majku, a ona te je učila da nikog ne mrzi!, da se ne
svetiš. a na koncu konaca, ubio bi i bega Džonlagića
koji čeka da ga razmijene ... "
~i!iDjm" _ činilo mu se da će ga taj
nečiji glas kojt mu sjedi u ušima 7AlgUšiti. HDobro.
ko jc taj Radž? Čarobnjak ili dim iz likveLZa<uJuh-
koji jednom u hiljadu godina izađe na svijet iz
_llajmračnijeg k!lt1@..pakla i započne pretvarati sve
ljubavi II mržnje i osvete? Je li ovaj pas Božije
davanje i da li je bto puki slučaj što je Gazija odabrao
kod tolikih ajana baš mene da ga danas gonim II
tvrđavu i da ti njemu prepoznam dušmanina? Ko me
to tako strašno kuša i opominjc, ko ... Eto, zbaciH
smo carski pašaluk, Bosnaje bošnjačka i umjesto da
se radujem.,,"
35
 ,_,~~~!t~~~~}~rOlijec.1Uroz ~ posmatrajući krajičkom očiju svoje ruke; činilo mu
~.JJ.I.m!Jmmnzak,J11Je nl zamijetio kako su davno tza se da su modre i natečene. isto onako bespomoćne i
sebe ostavili šwnarak i kako je l1lŽevo polje. zeleno heživotDe kao što su bile uvezane ruke psine} Radž-
kao jod, već II prirubu horizonta, a ispred· to tek -silahdar•.
spazi i to ga najednom istrijeznt -- nizali su se Je.dioo..~IQj;J~Ylliih ~~11!iietio d. je
krovovi Travnika kaoJmleni~li su mu drugačije, i šIo ga obradova, lo su bili bijeli nokti,
prod očim., bij.eli dimm<Uznad kuća i mahala, bi· kao da su izrezani jz najčistijeg sedefa."
jeljeli su se vramvi \lII1kib džamija.llIakos!rijei!e~_
kao o~dnogrba deva, primicala se travnjčka
-'"tvrđava fi tabijama i kulama.
Sunce je i dalje žeglo iznad njih i Naz Omer je,
umoran od malopredallnjih .trabota u glavi, od puta
šm ga je pmgazio goneći ispred sebe ovu psinu,
Radž-silahdara, od puške na ramenu i težine kubura
j fIšeka za kožnim ~om, istovremeno osjećao 1
nešto gorko u ustima..Neš.l9..Q1lQmLnp.no kuc _~llll._
hrdava nol'.. ili zapoganjena bakra; ta mnka u njemu
se širila niz jezik i sve nju do skrivene iznutrice,
kao da mu je neko nazor, krvnički zabadao krezubu
sablju II žlIčicu.
Taj ukus nije nestajao ni kad su stigli pred g>iDZ-
den'LI;m!aY!!l<!!~ ni kad je kundakom udario
nekoliko puta da im straža oslobodi ulaz, niti kad je,
predavši dizdaru živa i 7.drava RlIdža silahdar., sjeo
sav od nekog olova \I tijelu i duši pored.hla<lllog
kameno~zidaJl' tabiji da predahne. ilida ga grizla
po nepcu i jeziku, bola j :Merala sve do živa srca, i
on, ne znajući šta bi sa samim sobom, sjeti se ručka
i poče razvezivati, šareni lUbac..,R<:daoje..koro,,<k.,
sira i pogače, batake mesa i mcduprstke soli, usput

36 37
 DŽER-BABA
"Što li je toliko gJanjca j doćcrujc?l> - nemajući
kud s mislima, ni kud sa samim sobom. meškoljio
se II dokonosti gledajući kako mladi Drljević pns-
rnotkomjambeza umočenog u rastopljen loj obigra~
va poopružellOj, teškojjezičini sablje. "Kud me Bog
kazni da mj ga da za društvo u nevolji?" - nastavljao
je mukom, neknd duboko II svom mozgu da se
prekorava. jagmeći one nejasne slutnje što su nasr-
tale, gnijezdile se ništa ne obećavaJućI, niotkud ne
sokoleći II čamotinji pritaje i zamctenjaštva; već
treću :ru heftu, bje~.eći od odmazde •.a učešče II
pobuni protiv turske uprave u Bosni, iza teških
tavanskih vrata ležali na prljavim krpama. puni neiz-
vjesnosti i straha da ih ko ne oda, ne proda. Stariji
Drljević je ležao drven, sklopljenih očiju, a znao je
da ne spava, već da kao i on misli, prevrće kao
lastavica ona sve debela, teška obećanja da će na-
novo, s prvom priHkom, uz austrijsku pomoć~ Bosna
pravo II ruke Gradaščeviću, Fidajiću,agama j ja-
njičarskim bezimo, pa zošto onda ne biti strpljiv i ne
čekati? "Mater im poganu, da im mater ugursuskull<
~ cmok:tao je jezikom u usnoj duplji, osjećajući
gorku pljuvačku od dima, od neopranih zuba, od
kiseline što se iz trbuha pela naviše, ljuta kao zeher.
"Utekoše preko Save s hanumama i zlatom, a ti sad
lunuze, l ti Naime, Buska - vi prdite u Ahmića
38
čardaku i čekajte da vas pohvataju ulani i povješaju
nasred Travnikal!! -- okrenu sa teško, ljuto, kao da je
željo tim pokretom sve zaboraviti, obrisati, poslati
li materinu. ali džaba; od misli ni preko mora, ni
preko plavog neba uteći ne možeš, Pa i da mu sad
veZirovu unuku metnu pod njega. opet bi misli bile
tu, zakofrJjene. neraspletene, pod čeonom košću­
rom, u kutiji glave. Pa tek ona b1entovina, jaramaz
Huska?! Glanjea sablju kao da će u svatove. Jara-
bumtobe ekstafirala! Vrati mc, roba svog, Bože, na
pravI put' Vratil Noćas će opet, kad sc duboko
l.anoća, izaći kao utvare na avliju, protegnuće noge
i pokullati da poko~ju Arnaute što su II koljem ogra-
đenom brlogu čuvaH okovane buljuke ustanika. UMi
idemo, !unuz-efendija, ali ne bježimo. Mnogi će
ostati kao inat, kao prkos turskom zulumu. Kamo
sreće da im mogu pljunuti II brade, pa neka ide glava,
aH postoje, Junuze, više stvari, veće od vjere, pa
moram. Taman kad se učvrste, razrahate, kad budu
mislili da su nas ko muhe podavili, ti sa ljudima,
ožeži. Prži ih i ognjem i sabljom. Ne dajte im mira
da oko sklope! Neka znaju da Bosna ne miruje i da
ih neće.'! - zvone mu u ušima Dcvlct~begove riječi
kad su se rastajali na pounskom putu, "Zašto sam
dao besu, zakletvu? Zbog toga što su konjima ras-
trgali Mustafu? Može li ~e zaboraviti meso koje,još
živo, još vrelo, drhće u krvavoj pjeni? Pa one Mus-
tafine jauke~ kosti poprskane krvlju i otkinutu
ruku?"
39
 Ponovo se okrenu na tankom dušeku i daske na
tavanu škripnuše, !luska se prenu, prekide podmaz-
IV1lllje sablje, pogleda ga široko otvorenim očima;­
Ne drinjaš bah?
- Baš te briga - odvrnt. mu ljut što raskide
sjećanje na dvoje. nekako ukoso, pa mu osta onaj
manji dio: samo Mustafina ruka na u1aru oznojenog
konja, a one dvije trećine pokri nešto crveno kao krv,
- ČUj, baksuzc, možeš li mi reći, zbog čega toliko
gajdariš? Gledao je krvavim, neispavanim očima II
Husk.u.
~ Da lm lakše mater kroz mater proćeram, eto
zašto, beže! -momak se smiju1jio onim nekim samo
njegovim keserenjem, koje mu je ličilo na prezir i
na jed, na zehcr i na stvarnu radost; u tom izmi-
ješanom. bućkurišastom licu stajali su samo bijeli,
četvrtasti Huskini zubi kao potvrda da je ona gri-
masa osmijeh, a ne nakupljen ijed, otrov zbog za-
paljene koće i povjeilaoe braće,
- Misliš da če nočaske bolje sjeći ako je polojiš?
- sad mirnije, upita,
- Lakše se vadi. A kad se ćorda lahko vadi, pola
posla ti je završeno, b~.e,
I ponovo podiže sablju, ispravi je :iznad glave i
gledaše jc odozdo poluzatvorenih očiju, Zatim je
polahko, nježnu utisnu u kaniju i metnu pored sebo,
Reče : ~ Dina mi i imana, noćas ću poginuti. To
reče mimo, jednostavno kao da je već pokopan, kao
da g. nema, I sad samo valja popričekati da naplati
dug za braću, za čardak, 2'.a Bosnu,
40
- Šta kažeš? - upita kao da je prečuo momkove
riječii 7.ag1eda mu se II lice opcrvaženo kukičavom,
žućkastom bradom. - To što čuješ, beže. Sve mi se
čini da ni mene više nema, Čudno.
- Ne bl.ntavi, još ćeš tl...
- Ne sokoli ti mene. ja znam svoje, I pravo je.
Kud mi braća, neka j mene. Ali samo da namirim,
ne svoju, no njihove glave, Halal im moja krv!
Šutjeli su, Izmedu njih je stajalo jedino živo
disanje i 1ahko hrkanje starijeg Drljcvića, - Neće
dati dragi Bog-reće. Samo to, P.ponovo potonu u
sjećanje.
- Šta gledate? - vikao je Drer-Baba, Nosite psa
pa zakopajte. A još bi bolje bilo da ga psi izjedu!
Pih,
... Pa šta sad čekaš? Šta misUš? Da se miriš s
njima? Nema s njima pomirbe~ ni nagodbe. Klaćeš
lh ko domuze! Klati!
U glavi mu odjekoje očev glas i vidi ga raspo-
jasana. isko!3ČCnih očiju, Stajali su prvo nijemi,
sakati, pobijeni nad Mustafinim iskomadantm ti~
jelom. Pa onaj crveni ben na hcu. Oči otvorene,
prepadoute kao da još iz njih izbija urlik smrti,
Pod rebrima ga žuljaju Kubure, Neka žuljaju. Ako
se makne, ponovo će biti vraćen na tavan čardaka,
za teška vrata, fluski na oči~ pred proricanje da će
noćas izgubiti glavu mže KaIi-bunara kad budu
pravili pometnju i gungulu, Zato ide nekud, a kobu-
re, pune pralJa i olova, žuljaju rebra.
Neka ih,
41
 Da mu jc nekako prerušen da i7.ađe na čaršiju pa
da vidi dvoličnjake, šićafdYjje, pehlivane što sad
ljube skute kajmakamu. muftijid, kadijama i svoj
~noj silesiji čerke.koj i anadolskoj što se slegla
nskon provale i pokolja. A kao jučer su u svih
dvadeset trdvničkih Marnija iskali od Boga Gospo-
dara da poživi gaziju Huseina-kapetana, da mu dad-
ne sreće i zemana što razagna sultan Mahmudove
izjelice i kaure. I što još? Da vidi... Zadrhta li Junuzu
žila pod grlom. Ona žila što ide lijevom stranom
vrata i uvire iza uha. Zadrhta tl njemu žut mozak,
stresoše se džigerice ...
Da vidi Dm-Babu!
Džera' Eh, Džera ... suhe usne obliznu jezikom,
učuti so po skorenoj koži. Obliznu se opn!. Šta radi
Dm-Baba? Hoda li opkoljen subarijama? Neka je,
pa šta? Neka ih ima uz njcga i desetorica! Opet bi
ga sjeckao, komadić po kDmadić~ ovako na rezove.
Rezao bi ga 7..3. Mustafu. Za oca. r za sebe, zbog ovih
modrica po ledim•.
I tad Junuz poče da važe na nevidljivim tasovima
ono obećanje dato Dev leI-begu da nuču napada i
kolje Kara Mahmud-pašine ubojice i oslobodi .ur-
gunlije što .u čekali iz Kali-bunara da ih otjeraju u
Carigrad i ovo iično~ njegovo, to što mu je unutra, u
duši, Mustafinu smrt, osvetu i mržnju. I to pretegnu.
Visoko odskoči obećanje dalO razbj.žalim gazi-
jinim bezima. a ovo potonu II njemu teško kao
topovsko dule. Džerova glava pretegnu; on je vidi
odsječenu 8 iskeženim ustima, iskolačenim očima
kOJe mole. Junuza mržnja ttže, krv ga uspravi do
Šindranog krova na tavanu ...
Ustade.
~ Čuj, Huska, kako bi bilo ... ?
I poče da ga navraća. Huski ponovo zaigra on~j
težak, zagonetan osmijeh na licu. I damar mu Je
igrao na lijevom obrazu. I ruka mu je na mahove.
sama za sebe, bez njegove volje, poskakivala kao
tuda, Samo upita:
~ Šta će nam dimije, beže? Zašto fcreW"?
- Nećemo dimije, samo feredže da nam sklone
lica i o.wJe. Eto.
Huski sad sijevnuše oči. Kucnu tri puta u kapak
ispred sebe i za neko vrijeme proviri Zam~lf, ~jihov
j.tsk, - Šta je? -- blehnu. - D. niste ogladnjeh, hah?
- Ne. nijesmo gLadni. Nismo ni žedni, no nam
donesi dvije feredžc. Huskino lice mu sc primače.
- Ama da budu prostrane, znaš."
- Šta će vam feredžc, Bog s vama? snebivao se
Zarnfir, - Jednu nekako, otkud mi dVije? ~- ali on
odmah klimnu g1avom, jer se u Huskinim očima
zapali nekakva crvenkasta vatra, pa brže;oolje spu-
sti kapak i mudrlja niz basamke. Sad cu Ja~ sad -
vikao je.
Izašli su na baščanska vrata pa uz mczarlnke. Išli
su polahko, pogureni kao dvije nene, Obidoše me-
dresu u velikom luku. pređoše kamenu Ali-pašinu
ćupriju, stadoše malo ispod sahat-kule: Ispred. f~re­
dia, u konturama, mutno počeše naz1ratl vOJmke\
konje, ljude što su žurke pored njih prolazili; čuli su
arbanaske riječi, turska dozivanja, zveket oružja,
Izriad svih ti zvukova treperile su im tl ušima do-
maće riječi, cjenjkanja trgovaca i kupaca isprcd
ćepenaka !1ll Donjoj člriiji.
I Junuz i Huska su se ISPU<! feredža osjet.1i
sigumi l čvrsti, gotovo tljetinje radosni što su ponovo
slobodni~ negonjeni, bez srkleta i straha da će izgu~
biti glavu, Junuz gotovo zaboravi zbog čega je izišao
i upustio se u ovu nciZ\jesnost ispred sebe, ali ga
tJ1.e Huskin glas: - B07,e, miriši mi Džerova krv.
tuješ Ji kako je vjetar nagoni? Tu je negdje pa.':;ji i
krtnski sin! Te riječi II Junuza strovališe crno brdo~
onu mržnju i onu slatku jezu; oćuti on taj belaj što
spopadne čovjeka koji čeka svoju zgodu, ljut, una-
kažen. iskrvav(jen, zadojcn svetoŠĆu osvete, pa kad
napet, u zaletu, kao dule iz wpovs!rog grla, krene,
onda ga ništa, niko i ničim zaustaviti ne može, ulma
li što slade od osvete? Je lj žena slada? Da li hunna
može biti tako slatka? Poljubac? Šerbe iz velike
ma.~fe?"
Pitao se. Pitao-o Eto, i feredžu je navukao da može
u po bijela dana izaći s tavana da ga ne otkriju, Zbog
čega'? Je li w lbog Džer.? Zbog Mustafine teške,
čemerne smrti na at-mejdanu? Zbog sebe, mQžda?
Stvarno, zbog čega to čini? Je li to mržnja uzrok?
Da li Husein-kapetanu data besa, lbog bega Dcvle-
ta? Odakle mu toliki poriv da ubija, kažejava,
nas!će? Koje, !ltoje, kakavjenajedruJm postao? što
je od njega ostalo. Zna Ji se? Je Ji još u njegovom
44
biću negdje zaturen onaj mimi, vrijedni mualim,
učitelj vJere."
- Eno ga, beže. Šta ja tebi kažem, šta - opriji ga
HusItin glas.
- Koga? upita još pod dojmom razmišljan,ia o
sebi.
- Džer-B.be, eto koga. Nuder ga, nuder kako
Jordami?! Daj ga meni, beže, i meni je dužan, do-
muz! Svi su mi danas dužni, svi...
l zaista, pred konakom. naslonjen na ogradu ćup­
rije što je vodila II vezirov ružičnjak, zamišljen
nekako, povijenih leda, Džer je gledao u vodu ispod
sebe. pred njimje bio jedan od najstrašnijih ridžala
i krvnika koji su ikad poslani ti Bosnu. Prilazili su
mu polahko, nehajno kobajagi. a srca su im u prsima
udarala kao dva mala bubnja, - ĆUj, Huska. Ka<! mu
pridemo skinućeIno feredže do pojasa. I nemoj na-
mah, po lahko! Neka malo smrti pogleda II oči. Ne
odmah, nikako! - šaputao je Huski.
I taman kad se Džer okrenu prema njil11l!, Junuz
ujagml pIVi da otkrije lice i da potegne koburu.
Serasker se trže, ne prepozna Junuza i to ga prevari,
ustavi, zadvoumi da i on ne krene rukom za pojas,
gdje se sijala drška srmom okovane kubure; gledao
je II to neobično čudo pred sobom crvenkastim
zjenicama, a zatim ga grlo kratke puške ukopa, a
odsjev Huskine sablje, ~io ju je upravo izvadio jz
kanije. dokusuri - noge mu postaše nejake da zadrže
težinu tijela, zato pribježe glasu, onom lsk:ušanom
45
drugu i ahbabu od kojega su drhtale ,uharije, tabor-
imami; ulani.
- Kar bihuzur, efendum? - izvali, ali ga Junuz
prekide:
Bihuzur, bihuzur, kar bismilcsw: šejtanl Ne
znaš me, ha? A :maš li mi brata što si ga na konjske
repove rastrgao. hah? Znaš li me sad?
Džer-Baba setanjio kao fitiU, kopnio, gorio; gdje
je sad Muh,in, Arslan, Sab, Mensur? Gdje su psi?
Gdje za imc Svemogućeg Boga? Gledao je Ožcr
kako puščano grlo gleda u njegova prsa čadavim
okom.
Tad Junuz reče:
~ Krebni ga tom sabljom malo Huska! Krobni,
šta čekaš! Neka oćuti svoju knnskukrv. nekajevidt,
da upamti prije smrt.... hajde, šta čekaš?
I Huska ga znalački, kao da udara kladu, ne baš
milo. ne baš malo, sjecnu ispod pojasa, po onom
mjestu gdje rebra dotiču trbuh; od udarca i posje-
kotine Džem pade karuk s glave, • pretrgnut pojas
pod težinom njegove mnom optočene sablje tupo
udari o daske na ćupriji.
7.ačudo, D:f.er-Baba ne jeknu, ne dreknu, ne pusti
glasa. Samo se povi za bolom ŠID ga zadobi, pokupi
rasječenu iznutricu i kleknu na koljena. S desne
strane, taman dva prsta ispod slabln~ kroz stisnute
prste obiju ruku ključala ic cm., ljepljiva krv i brLO
bojila pod njim daske na ćupriji. To ih zaprepasti,
gotovo naljuti, što Ofer-Baba šutke podnosi bolove,
što ne jauknu i ne zatraži milost. Odjednom, kao da
46
ih neko rukom zaustavi II namjeri da gamuče j ubiju,
svaki na svoj način osjeti nešto neobično - što Ji to
bi, kakvo Ji je 10 čudo, ima li ime, javku, ili doziv?
NJiIta.
Da Je bar jeknuo, da pade niČIce i da zamoli, da
mu kanu S1J7jJ. Možda bi tek tada ~ osjećao je Junuz
- ona olovna mržnja izazva1a nagon za osvcrom,
klanjcm, mučenjem. Sje<:kao bi na komadiće dokle
god bi u njemu damari igrali. Ali što je ovo? Ova
šutnja što nije ni molba, ni predaja, ni strah prad
srnrć~ ni lelek za životom?
Samo Džerova gotovo crna lov u ključevima
izlazi iz presječenih žila pod rebrima.
Ta krv Junuza trl'Jl, z.čovječ;, rasplaka II njemu
dijete, i on, ni sam ne shvatajući što se s njim događaj
obori grlo kratke PUSKe naniže, zemlji; i ne krenu
rukom da izvadi bandžar i prekoIje Džer·Babu.
Umjesto toga on gotovo radosno osjeti kako iz njega
nekud prhnu, pobježe mržnja. Ničeg više nije bilo
što bj ga moglo potjerati da ubija zbog bratove smrti,
zbog očevih preklinjanja da se osveti. Pred njim je,
previjen, na jedl'lom koljt.>'Du, bio čovjek i on mu
h\jede pomodi, podići ga na leda i ponijeti džorahu
da mu zavije onu t~ku ranu, ali ne stiže ...
Ni cn. ni Huska, ne primijetiše kako im iza leda,
na prstima, kriomice, prilaze ulani s povadenim
sabljama. Odmah ih poćešc nemilice udarnti njima
- snažno, bez opomena i riječi. tako da ni oni, bez
obzira na iznenađenje i bolove što .su se redali j
47
smjenjivali, sve žešći od žešćeg, ni na bijele munje
u očima, ne ujagmiše da. viknu~jeknu,
Pado!e odjednom obojica pod udarcima sabalja,
i Junuz, umirući, i II očekivanju onogzadnjeg udarca
sablje, kojim Anadolci obično odvajaju glavu od
trupa, poželi tome iztnaći~ da ga sm~ prije .~ga
odnese nekuda kako ne bi čuo hrskanje kostIjU II
vratu, pritisnu u onoj golemoj muci i s ono majo
preostale snage horoz na kuburi koju je jednako
držao u ruci.
U tom pucnju on vidje nečije svatove~ ču svirku
zurI.la, ugleda mladu na konju II bijeloj bošč~ vidje
i jcnge i jengibule.
Ciknu negdje u njegovom mozgu djetinjstvo. !
tako umrije ne čekajući svog sciza Hus-ku čije se
tjjelo drhteći, polahko i oprezno opruž.lo ispred
crvenib či~ma carskih ulana.
48
TURKUŠA
Ni sam davo nije znao kako se on propenjgl1o
kroz onoliku silu i ordiju, kako ga nisu Kara Muh-
mud-pašine katane i<jelde posjekilicama, ili objesili
na prvu granu prema Travniku i Sarajevu; ier bilo je
to guduo i vrelo doba kad je s podivljalim Anadol-
cima, Kirgizima i Arnautima pošao da miri upeksi-
njenu Bosnu ovaj naopaki Turčin; pa bašl za Mila
Boga i kuku do nebesa -. kako Ji se samo mogao
ukrasti onQHkoj vojsci~ a da ga ne oglase za murtata
iGradaščevićeva akoljicu?
Čodao.
Ali, to on samo zna, a daj ga sad pitaj kako, rašto.
kuda-kadje kroz gungulu i pometnju, lelek i ogunj,
u doba što je za malu dlaku, lli kriv pogled, zlo-
namjerno uperen prst, odnosilo i čifluke i dućaneJ a,
Miloga mi Boga, i glave sa ramena - eto, Uf>"pio, pa
neka ga, sa srećom mu bilo! U početku ga u kasabi
niko ne upjta ni za ime, niti odakle stiže, ni šta mu
je zanimacija; svak je svoju čemernu borbu vodio
da kuko-tuko izmalrne sablji i osveti carigradske
Porte, pa tuko, nau7J1ak, obezglavljeno, j oni najpo-
dozriviji, prihvatiše neobičnog hodžuljka kao nešto
obično, baš kao što nahrupiše neobična vremena;
ako pitaš moglo bi se do oba pašinih ,ubala i suba-
rija dočuti, pa eto ti belaja! A laj hodžica čudne
odjeće i još čudnijeg žutog saroku oko fesa, kozije,
49
ušiljene bradice, mogao bi, na vjeru i dušu, biti i
neka vezirova golema zvijerka, dojava, 7.akrabu1jen
ridiSal, pa iako čovjek ne bi želio upasti II oči novoj
i ponovnoj upravi Carigrada II Bosni, mogao b~ eto~
zbog radoznalosti i podozrenja n.trap.ti na grdnu
nevolju i ispitivanje. I zamisli da ti Sl\ sačuvaj Bože,
il'.beči i iskezi mrk Arbanas pa upita: "A što te, mukte
bio, briga 7J1 hodžu? Da te to Gradaščević ne plaća
da zavlačiš Jabrnju gdje joj nijemjesto !?" E. to u ono
doba niko nije želio.
l tako hodža poče.
A u Travniku tada, Bog i bogme, malo ih je - što
begova, što aga, pa ako neko hoće i serdara i trg0-
vaca - bilo, koji nisu 71ISlužili da im carski gajtan
mgne gnšu, jer su odmah, s prvih dana prevrata i
ulaska Husein-kapetanovih pobunjenika ikatila,
kad se rastelati da će porezi biti umanjeni, počeli
naglas hvaliti novu upravu i isturad male puške
habctdarke. I eto zbog čega niko u neobičoog čovje­
čuljka ne pipnu~ ne obazrije se za njim, ne šapnu:
neka ga, gluho i wravo bilo, kad je takav zeman!
A hodža je, u meduvrememl, našao sobita}( u
Hatića mahali, ispraznio sanduke s debelirn, II kožu
uvijenim k:itabima, zapisima, denjcima čudnih tra~
va, obojima, i polahko, kao da je baš II sred travničke
Gornje čaršije roden, hodao i seirio kako se nova
vlast smješta i učvršćuje; sad bi sc nadvirio kroz
oniske prozore u meščemu, čas bi s kamene ćuprije
gledao kako Kirgizi vješaju mule i kadije. One što
su ostali u kasabi i sa strahom to doživljavali, zag~
50
nju"",i U h.lvate ili iza zaklopljenih ćepenak. na
radnjama, hodža je, kan nalet i šejtan, bez uzbU-
đenja, mimo, kao da tako mora biti. posmatrao.
Prolazeći, svako je za njegovim kožnim pojasom od
nekoliko pregradaka mogao vidjeti dvije nejednake
lule, proturenu duhankesu, tefterčić i dva mavi ka-
letmI, • kad bi u Beginoj kahvi zatražio čemernicu,
svi su boči li oči II njega, gl~ući kako umjesto s
gnadvom !lećera, kahvu ispija sa česnom bijelog
luka!
E, ljudi, za moga vakta i vijeka svašta sam na ove
moje buljave oči vidio, a1i ovo~ na moju vjeru i dušu,
nikad! - pol.hko, gotovo šapatom, dok bi išli
kućama, govorio je Mahmut Pilav, jedan od rijetkih
kasablija koji je bio i ostao vjeran i caru i vezlruJ pa
je, kad Posavci i Krajišnici oboriše i zasubtjiše Ali
Namik-pašu prvi ostavio i kuću i dućane s ma-
gazom. i utekao u muhadžirluk preko Bekije, čak
tamo pod Uskopje. Vrati se prije mjesec dana na
bijelom konju. i sad su mnogi prevrtljivci, što su :la
onu godinu pašovanja Huseina kapetana u Bosni
izlijetali i dičili se prevratom, čvrsto držali njegov
binjil da pomogne, ako, ne daj Bože, ustreba ...
- Pravo veliš, Mahmut-aga, pravo-. Gdje si~ bo-
lan, vidio da se kahv. pije s lukom? l to bijelim!
Anah hifzejle, hintum bclajetum! Svašta na ovom
mahnitom dunjaluku! - gmboći ukorak s kinkatim
Mahmutom Pilavom,jagntio se Š~h-Dedija, onaj u
svemu prijeki čovjek što je prvi poljubio GradllŠČe­
vićevu ruku na Musa1i.
51
 - J vi ste mi neki - jetko, u hodu, protiskuje
Mahmut. ~ Pitate li vi. mazlumi, oklen on u Travni-
ku? Pimte li se bar ponekad, hah? - najednom, kao
da otkri svih sedam kata nebesa, jeknu Pitav i zas-
tade. Za njim i svi ostali. I na svim licima se najed-
nom uhvati jsti. Mahmutov, izraz; na isti način lm
se pokupiše usta II bašlije, obrve,_ to onako kao kad
se mjeri maslo i1i med na kantaru, iJi broje suhe
jagnječe kože; kao da su bačeni ti zembilju na crnu
zemlju ispred Begine kahve, kasablije su i posram-
ljeni, i izigrani naneki način, i ljuti, dabome, kopkali
po svojim bunovnim mis1tma kako se 10 moglo
dogoditi da im tako važna stvar izmakne?
- Deder~ ti, Mahmut~aga, ispred nas; brate si moj
lijcpi~ podj do Juz-efendije pa neka on to izvidi: i ko
je, i ok1en je, što je. koje ga vile baksuznice u
Travnik doniješe... i tako to ... ispitaj, ti si drag ovoj
vlasti, a i nemaš oraha u unkašu da ti zvekaIje, kao
mnogi od nas.,. - Takoje govorio nekadašnji tabor-
-imam NUI"-efendija, što je čak na Orlovu Polju
blago blagosivIjo dovom bošnjačke alaje. USP"!
streljnu očima na Šejh-Dediju što se isuviše jagmi j
lijepi uz Mabmum.
- Ali, oprezno, znaš kakva su vremena. Oprwmo,
brate, jer moglo bi ispasti baksuzli. Ko, redmo. da
se mi miješamo u carsku upravu, Hi tako nekako"
Hvala Bogu, 7.nOŠ i sam da nas Bošnjake zbog onog
hajduka Grndaščević. više niko iz Carigrada lijepim
okom ne gledn. Pa, ko velim, izdaljeg ti to opipkaj,
52
onako kob.jagi, eto, ko biva radi čaršije... Z11l!Š ti to
kako hoda - savjetovao ga je Nur-efendija.
I zaista, sutradan, čim otvori magaze i izobara
ćepenkc na dućanima, Mahmut uspravan, ozbiljna
lica, zakuca na muftihazluk. Jedan nizamlija ružnih,
prljavih zuba, hraneći mu d. ude gotovo ga upljuv.
zbog neke falinke u govoru:
- Ne moš unu - nutral Jo~ muslime ! Muftija
kkk1aa-nja beš namaz! Odbijaj!
- Znaš li~ robe Botjji. ko sam ja ? - i7..micao sc
Mahmut, ali ne da ode, več da prepadoe, da prude.
_ Da si vahjin tet~ak. ne mošt I miHči mi se s
ooočiju i ispred kaplje, jer kaa-ko sssam juuutros
naa-grabusio goneći upeksinjene begove u V ran-
dok, moggg-Io bi se, Ujepoog mi Booo-ga, de-
deesit da te ošinem oo-vim kundakom! Mahmut
nemade kud i vrati se, a II bodu mu pade na pamet
misao: kako bi bilo da sam upozna i razvidi kakav
je čovjek mj hodža?
Navrati prvo u dućan pa momkn reče da mu fišek
napuni ušcćerenim smokvama i da ubaci koju re-
začiju pa onda krenu uHatića mahalu. Išao je žuri-
mice. Pred vratima Nezić" kuća, gdje se neobični
hodža smjestio, zateče Arifa; obojica uhvaćeni ne-
kim čudom gledali su se nekoliko časaka, a onda
Mahmut reče:
_ Nisam do tebe navratio) :nego do musafira, do
onog hodže što je uselio kod tebe pod kiriju...
_ E~ mene. A ja mislio da si merti došao pa se
čudim: oklen mko dičan aga da udari pred moju
53
avliju? E. hodža ti je, dragi moj dostu i manu,
izašao nekud. Ko zna gdje je. Jc li II džamiji, iti uz
muselima, ko zna?
- Jazuk! -- samo reče Mahmut) pa ne znajući kud
će s onim fišekom, tuli ga Anfu II ruke pa nazori ce,
ne okrećući se više. side II čaršiju.
Pred dućanom na klupici ?.ateče kako ga čekaju j
Nur-efendija i Šejh.Dedija. l>rimakao im se i Meho
Prikaza.
- Pa? - to samo roče Mebo. - Ko ie? - ujagmi
Dedija. - Mora da je neko? - pridruži se i NUT-
·efendija.
- Niko - samo huknu Mahmut. Niko, braćo. U
muftihazluk mi ne dadoše ... ne dede onaj Arbanas s
voloV1lkim očima, • kod kuće ga nijo".
-Nije?
- Pa gdje se zadio?
- Bog ( bogme~ on UZ vlast sjedi..
- Misliš?
- Mislim i znam. To je opasan čovjek. Kažem ja
vama da je on ridžal...
- Ne valj•.
- Ne valja, i ja velim.
- Tri pum ne valja .. zaključi Mahmut. Zatim
ušutiše.
Iznad njih Se gotovo neprimjetno hvatala pod-
nevna izmaghca II čistom netm, iznad kqje se kao
usijano svrd1oprobijaJo sunce, prteći amorinom sve
pod sobom; bio je to onaj dopodnev što znoji i ata i
insana i ne da ničem živom da dahne dušom;
54
odsvakle :znoj. zaduha i zapara, a vjetru ni traga nj
glasa. A povrh toga i ovaj hodža, sumnja, pitanja hez
odgovora, čudesa,
I dok su trgovci i čariijski ljudi razbijali glave ko
je pridošlica} kakav mu je zanat, za koga radi i šta
se sve krije iza njegove ličnosti~ hodžica je II Džem-
kinoj avliji liječio njegova sina DmruJ.nu; taj Du-
mana, najmlađe Džemkino dijete i najnesretnije, jer
se zametnuo kad je Džemko uveliko počeo lobti
rakiju i maivasiju. ostade faličan u govoru, a što je
rastao i stario i pamet mu se tanjl1a, pa ga više niko
II sokaku u kasabi nije nizašto ozbiljno zarezivao;
neko bi se s njim našalio, neko razonodio dajućI mu
trubi. jabuke ili ubajačenu lcpinju, ali kao što Bog
uzima jedno, odmah daje drugo. Dumana je bio
lijep, zdrav momak, širokih ramena, jakih mišica,
či.sta, rumena lica i plavih očiju kao da su iz mora
izvađene. I ko zna kako je hodža natrapao na Du-
manu i njegovu nevolju sa govorom, ali evo ga sad
ti Džemkinoj avliji, zasjeo na skemliju i tibo uči
neko sure iz male, cme hamajlije, zatim stavlja na
momkovo tjeme obje ruke. spušta ih niznjegovo lice
kao da JZ. njega izvlači neku dugačku, Jjutu zmiju.
Zatim otvara mali sandučić što je ležao pored njega
na šarenoj bašči, otvara ga l.agahnim kretnjama ru-
.
ku vadi tri vrste različitih trava, postavlja ih na,
komadu crijepa, raspureduje iznad !Java ćukurt l
onda potpaljuje; Dumanu pokriva komadom krpe,
oban.. mu glavu naniže, i onda svi: j Džemko, j
njegovih troje djece, i žena Zulka, i dvojica kom§ija
55
 što su navratili da vide kako hodža liječi Dumanu i
vraća mu govor - svi oni osjećaju nekakav težak, ah
ipak prijatan miris dima .to lagahno izlazi ispod
b~če; nije to miris hajdučice, niti miris metvice,
njje ni ovnakov korijen, ni kadifica nije. Što Ii je? -
Hodža neprekidno uči molitvu iznad momka,
šapuće teške, nerazrnrsive riječi, zatim ustaje pa
ponovo sjeda na koljena, i nanova; po ko zna koji
put. s obje ruke, šrodro, uvjerljivo, kao da 7.aistaima
pred sobom zlu ćud, neku živu vradžhim~ jedru, još
snažnu, on izvlači tu neman, inak:raju i sam umQran,
wojava lica, zaklapa očice, sakriva ih ispod dugih.
obješenih obrva i ostaje tako jedno vrijeme" dok svi
oko njega teško prepadnuto dišu. Dumana ispod
bošče najednom vikuu:
- Babo! B.buka!
Jasno, razgovijelno. Prvi put!: Babo! Hcj narode,
hiti duI!ialuče, šta to bi - riče u Džamki oeilto, piŠli
u ZuIki, cvrči u glavama komšija. Dtemko skoč~
skida ho!ču djetetu s glave, gleda ga kao da ne
vjeruje. pa onda upire crvenkaste zjenice u hodžu
koji jednako žmiri, žmirka -,- ko zna?
- Der, sine, kaži babi jo! Jednom! Hajde, rodila
te vila, hajde. de? - Džemko drhti, ne vjeruje, ne zna
je li to stvarnost, ili laž, pa se tako i vlada .. bi li
hodžu poljubio u ruku i nogu, bi li ga ponUdio
dobrom rakijom, ili bi ga opalio u bubrege? Bi li
zapjevao. molio Boga (odavno nije). a sin mu već
podobrano razgovara s hodžom; jest poteško, kao
56
kad tek progovara prohodenče, ah g-ovori, nema
šta ...
Puče glas ko top s tvrdavske !abije.
Jeknu kasaba ko prazno bure; mnogima oči u
glavi stadoše. Niti se može lijevo, niti desno -čudo!
Jedni govorahu da je hodža čudotvorac izmolio
Boga da momku prosvijetli razum i vrati govor, a
drugi opet, oru kojima ni vjerovanje ni vjera u
kojekakve čudotvoračke moći nisu išle u glave, brzo
zaključiše da je hodža nožićem ispod Dumanina
jezika presjekao Jednu Ži1icll~ pustio mu krv i eto ~
kakvo je to čudo kad to već i oni stra:nJski hećllni
rade tl .alijinoj bolbani?! Bilo kako bilo, hodž",
zadobi ugled i on ga je znalački umio održali; i
hodom i eglenom, i mudrom op')menom, i dobrom
dosjetkom, pa i pričama o davnim vremenima, što
ih je on umio, po godinama jednu po jednu, kao
kuseve hunna..~ice. slatko l llŠeĆereno slagati najedw
nu tabiju da je milina bilo slušati.
- Čim otvori usta, nešto pametno i teško izvali,
pa ti sad; dastu i prijatelju~ kontaj i traži odakle mu
to sve stade II onu malu, škoravu glavu, zakofrčenu
s nekoliko pramenova rijetke kose? - pitao sc Šejh-
-Dedija t čupkao bradu umaŠĆenu pilavom.
~ Jah, ko bi rekao, moj brate lijepi - vajkao se i
Mahmut u -mislima, i s nekom osobitom 7.ebnjom
očekivao petak i džumu da bar hodžu pogJedom
dotakoe. l kud će sreća, pa na hodžu: II G.libovce
krave najedno~ kao da joj poturiše zle kQmšije
si hire. nestade mlijeka; pa kud će žena, već hodži.
57
On to brzo i s nekoliko poteza izvede, tako da još za noge na gazijinoj čcsmi sa tri lule. -,Na moju vjeru
akšama Galibovca namuze pola kablice mlijeka - i dušu, s tim hodžom nijesu čista posla, Jok!
njje baš puno kao što je ranije bio red i njena mjera, - MOrd daje neki plaho golem sihirbaz?
ali opet o hodžj krcnuše bvale i čudesa kasaoom: te - Ja li šejtanov brat?
onakav je, te ovakav je, nikad kraja. Raščuo se hodža Tako su govorili mještani,
na daleko. Liječi uroke, zacjeljuje mehlcmima žive, Neki opet šutke: Hm. Hm. Što li je to značilo? Da
zapoganjene mne, e-me prišteve. pa rane od pušaka li su prist~iali uz nepovjer(iivog Nur-efendiju i Šejh-
i handžara~ izbavljuje pijance od rakije č:im im dadne Dediju, ili su imali i neko svoje objašnjenje ovom
čudu.
da popiju nekakvu smrdljivu vodu. Jednog dana
Oni treći u čaršiji, koji su na hodh! gledali dru-
dotjeraše u kasabu oo kolima trojicu pašinih askera
što su ih II begazima prema Visokom dočekali raz- gim očima. dadoše 7.a neko vrijeme njegovom jme-
nu i onu neobičnu. teško dodjeljivu, ali vrijednu i
bježani kapetanski ulani i izranjaVali dugim puška~
temeljitu riječ: Dobri.
ma i odmah muselim posla P<I hodžu i on stJ:re sa Pa ostade: Dobri hodža Turkuša ..
onim sandučicem, obojima, flašicama; započe da
reže, da sastavlja polomljena rebra, uvaljuje meh-
leme j povezuje. Ljudi nakon nekoliko dana prizdra-
više, pa opet hodžu ponese glas kao vilu krila.
Mjesecima i danima on je stvarao čuda, redao dobro
za dobrim iza sebe, zaradovao mnogog kasabliju i
niko ne otkri, ne doču javkom, ne vide okom kad
hodža nestade!
Baš onako kako je uz carsku vojsku upao naglo
II kasabu, neobično i teško, tako je i sada, II miru -
kad je izvješano vješivo, posječeno sječivo, utamni-
čeno tamničivo - najednom. bez odziva i alabame-
neta nestao. Kud~ kada, kako? Niko Ilije znao.
Niko .
.- E, ljudi i braćo ste mi lijepa, ja čudna čuda! -
upiljena pogleda šaputao je Nur-efendija pereći

58
 ZEMLJA
Kroz ravnicu, otuda od mime~ debele vode što se
iza njega ljeskala kao zamorena zmijurina zelenim
kr1.iuštima~ i preko koje je prešao zahvaljujući duka-
tima. bija!;e mu najteže) najmučnije. Ćim je splav
jučer udario u desnu obalu i on posrćući iskočio na
glib.vu 7.etnlju, zaplićući se O korijenje vodoliježnih
trava, oćutio se kao daje bačen zembiljom izubJaka;
je ij ovo moja zemJja, Bosna? Još mu je II ušima hitro
?dveslavanje onih smrknutih splavara s lijeve obale,
JOŠ su mu pred očima njihova lica s kojih Je, kao iz
kakve rasklopljene knjige, mogeo pročitati da mu
se dobro ne piše) i zato je danju, skriven II vrbacima
i napetih damara osluškivao svaki šušanj što bl
dopirao s carskog puta, a noću, čim bi za oblak za~
micao mjesečev srpuljak, kretao oprezno zastajku-
jući u hodu, bečio oči u tami, jer su svuklld ispred
njega, i lijevo i desno, cičala 7tnijska gnijezda i
klokotale baruštine pune živog kuma i gliba.
(zaći na put nije smio, jer mu niko živ tvrdo nije
mogao obećati da će se nanmdti na ramenima glave
i naživjeti života. jer sultanova naredba nakon od-
laska Crnog Vezira Mahmuda iz Bosne da se oprašta
svim zavedenim Bošnjacima koji nisu II krvumočili
ruke, ma kakobilaijasna i kratka, po njcmujeroogla
zastati i zabasati negdje na pola puta izmedu Stam-
bola i Travnika, pa su ga mameni i kivni mrski
60
graničari, žedni osvete i svakakva zuluma) roogh i
mimo te carske naredbe, ne polažući računa nikome,
mime duše, podići na prvu granu ili raznijeti na
sabljama.
Sjećao se kako su mu jučer skelcdžjje govorile
da su straže ua karaulama prema Savi udvostručene
i mnogo su gušče zasjede nego ranije kad su granicu
pašaluka prema Austriji držali Bošnjaci prije prevra-
ta II Bosni, i :zato su mu posavjetovali, ako misli
kriomice II Bosnu, da mu valja otvoriti četvore oči.
lJUtvru.j",;; se po tome, polahko je napredovao i to
noću. Danju je II vrbacima, ili II niskom gnn-
umoran, kroz polusan~ plašeći se da tvrdo ne
očekivao noć kaKO bi nastavio put. Uz stalan
i drhtavicu u čitavom tijelu, još jučer pri
~ilaslcu sa splava, oćutio jc~ pored zimogrizlicc i
ItrIma, i još jednu n.običnu, ati slatku jezu - ponovo
let!"",io bosansku zemlju, udisao zrak s njenih pros-
oćutkivao vjctar kako ga dodiruje kao krilo
,c"idlji,'. ptice, a kroz sve to - i kroz strah i oprez.
~ežniu i radost - provlačilo se kroz njegovu uznc-
/niltenu krv i nastojanje da preživi ovaj mučan i
PP'SOLl! put do kuće, pa da nanova. nakon tolJkog
~:;::. izbjeglištva, zagrli djecu i poljubi ženu.
~ strahom, i pored silne želje da neopažen,
od rijetkih prebjeg. u Austriju nakon
r! I
~:~:;~~:~'UStanka Bosni, uđe u samo srce nizamom
Bosne, sve je više gubio prisebnost Niti
znao kojim putem da udari, a da ne nabasa na
carski put. niti je li PrisaV'jni bilo sela niti usamljenih
61
kuća da se raspita kod koga kako da se domogne
Derbenta, • onda bi i sam lahko, prječacima došao
kući. Zahvaćen panikom - bilo je trenutaka kad je
zastrt neizvjesnošću, tišinom koja ga je stiskala i
plašila, htio to razagnati krikom, pjesmom - računao
je usplahireno, idući pognut, da bi ga vlastiti glas
okuražio, a i onim tamo, skrivenim karau1džijama~
poslao upozorenje daga skinu s cijevi svojih pušaka,
koje je u onoj izbezumijenosti već osjećao uprte li
5vQle tijelo. A odmah zatim, tek što bi mislio da
krikne i pozove nekoga iz: mraka i mrtve tišine,
povraćao bi ga strah li pritaju, zatnetao bi trag sa-
mom sebi - ponekad čučeći, ponekad b.ulj.jući kao
kurjak nastavljao je da se lomi i hrva sa 'trahorn i
čežnjom da se dočepa kuće, istovremeno. A kroz Ill,
i iza tih samo njemu znanih osjećanja, provirivale
su puške potajnice. izlazila su mu pred oči smrknuta
lica turskih karauldžija, onih strašnih Laza iz Ana-
dolije, o kojimaje čuo mnoštvo ružnih priča: ''Vratio
si se, izdajniče. i misliš da će ti puhati ispodsamara?
Znao si, psino, da nam nož u leda zabad.! podmuk-
bje i žešće od Bugarina i od hajduka! Dođider ova-
mo da te ovim handžarom pomilujem gdje Sl naj~
tanjjI"
Kakvj Ii SU, Bože? Da li su doista takvi krvnici
kao što se o njima pričalo l prije i pOSlije bježanja
preko Save?
Iza potiljka, uz samo uho, kao da idu naporetke,
kao da čuje hadži Remzijin glas, To je on~j isti
zastrašujući glas kojim muje opisivao nevolje II koje
62
će upasti ako prede vodu: nEj, muslime, musHme,
bolje da si zmiju u njedra metnuo pa da s njom
spavaš. no što vjeruješ katilima i murtatima! Ne znaš
ti njih, sinko! To je bagra nad bagrama; biju nalie
slađe no tudina! Pa uzmi samo za zdravo ono što
trgovci kazuju, nc treba ti vi~e. A šta govore o
njihovom paši} karavlahu! Kazuju da sve zatra pred
sobom što je bosansko. Jedva se dočepao sultanove
dozvole da udari na Bosnu! Tri roba ga, sinko,
dvore. a II njega~ murtatina, oči ktvave ko u vola.
Jedan mu rob krvavu sablju drži, drogi bardak s
vinom dodaje, a treći mu leruen potura da bešiku,
karavlah, pramL pa kad se podnapije i i'pil!a, onda
onim krvavim očima priječne na roba i on mu doda
sablju. Kad se IWori sijekući, onda migne na onoga
drugoga roba pa se napije vina. I sve tako. Takav je
Crni Vezir. crno mu bilo na obadva ~'Vijeta! A kakvi
li su im, sinko. oni anadolski gurbeti i Jenncni? Sve
grdi od grdeg. Iti se "aputio krvniku pod sablju.,,"
Dok mu hadži Remzijin glas cvrči II nAooj
školjki, gotovo jasno vidi sebe naopako vezanih
ruku kako pred ozloglalenim Turčinom stoji pog-
nute glave, a malo dalje Jermenina s velikim mačem
u ruci. Vidi najednom i pa~u kako mu pokazuje
prstom da mu se primakne kojjenu i tad mu pašio
kliješteći gl.s udara li tjeme: "Ako nisi bio kriv, kao
što veliš da nisi, zbog čega si onda utekao preko
Save, aako si kriv~ kao što mislim da jesi~ zbog čega
si se onda vratio pred moje oči? Kazuj, pasji i krmski
63
 sine! Ti si uhoda bečkog cara! Poričeš li? Ne po-
tičd'! Odsijeci mu glavu!"
Sablja 7.Viždi iznad njegove glave. bjelasa se~ i on
bau~iajući najednom zastaje, hvata se za glavu i pita:
jesam li živ, moj Bože Stvoritelju".
Strah ga hoće smrviti, sagorjeti. Hoće da ga
satrati u zemlju kao kolac na koji ćc ga karauldžije
nataći. Zbog čega se vratio kad je kod tudina bio
siguran, a zlata je bilo da se moglo rabat živjeti i
čekati bolja vremena pa da se vrati sa ostalim bosan-
skim izbjeglicama. Eto, niko ih nije dirao tamo, niko
biliuzurio, a druga su vjera, drugi narud, druga krv
U njima, pa zbog čega se otisnuo iz te sigurnosti i
gostoprimstva u ovaj džehenem pred sobom i II
sebi?! I čega se sad plaši kad nije ktiv ni onoliko
koliko bi muha pod krilom mogla ponijeti? Je li kriv,
nije li?
Ni sam više nije dovoljno siguran da može čvrsto
stati na carslci put, pa ako ustreba i pred samog cara
gospodara. Da, lahko bi se moglo izaći pred sultana,
još lakše bi izašao pred vezira, pa i pred njegova
čehaju, muhurdara, ali kako će izaći pred ove koje
niti čuje niti vidi. kao što i oni ne znaju za njega, Ili,
ko zna, možda i vide i čuju mu korake dok se pognut
šunja preko ravnice i samo čekaju da ga bolje uzmu
na nišan svojih pušaka i smišljaju kakvom li će ga
smrću umoriti?
Tek sad mu, dok o svemu razmišlja i iskušava
sama scbe, bi krivo što nije ponio oružje. Noge drhte
pod njim, ah korača. Što ga to -pitao se ~~ pored ,vih
64
opasnosti i muka~ drži: na nogama j vuče naprijed?
Zemlja po kojoj hod.? ona njena čudnovata moć i
snaga kojom iz svojih moćnih njedara pretače i II
njega nepresušnu snagu? žena i djeca, avlija, ma-
hala i dnćani šI<> su ostali iza njega? Ej, zemljo! Ej,
Bosno. Ej, kamenu, snago moja! Ej, korijenu, žila
čemeri ko!
Ravnica probran. pol.glim žbunjem sad se na-
jednom ogoli kao kad sa ženskog tijela, II polumraku
halvata, u hamama, spadne najednom anterija i onda
sve bljesne mehkim sjajem - sinu ženske sise, sinu
stegna i kukovi. zamiriši vratJ zanjišu se ženske
ruke; zaigra II čovjeku duŠ>, ,..igra sva krv u d.-
marima,.,
Tako pred njegovim očima b1jesnu zemlja Bos-
na, Razgolitila se, skinu sa sebe svih sedam košulja.
I (}ll sam osta go ko prst. Bez ijedne vrbove grane,
bez žbuna i busena.
Sam s tom bjelinom žene, sa samoćom zemlje.
Eto ti, Nadire, ono što si tražio i zbog čega si prešao
rijeku j zagazio II strah i neizvjesnost! Eto tije sada,
voli je, namiluj sc. ~ta čekaš?
Pored usamljenosti i strana, sad je u njemu iz-
niklo ijedno novo čuvstvo - bjo je nekako sićušan,
nepojmljivo beznačajan j za ženu i 7..a djecu. za kuću
i imetak, 7A sav svijet koji postoji. Šta je jedan
čovjek kao on na ovolikoj širokoj, hijeloj zemlji;
posutoj mjesečevim srehrom, tihoj i bezgl~noj?, Ni
ta zemlja ispod njega ne može ga raspoznatI. kojiko
mu se čini da je ništavan.
65
 Ali ipak na njega je neko čekao. Ko?
!>uška.
Kad ču PUCaĐ;l bija§e mu kasno da biJo što učini
osim što pade II prhut srebra rasutog od mjesečine
po zemlji. Kroz tamu je, padajući, jasno razabrao
plamen puške i on mu se učini daleko, tamo negdje
ispod hrastova prema kojima sc uputio.
Prasak puške se valjao kroz tišinu noći. ječao
negdje iza njegovih leda, ohohokao kao ranjen kut-
jak, zatim gnulo i onda ga najednom nešto pridavi i
pojede; prasak utihnu pod grlom zemlje, u granju
vrbaka, U zmijskim gnijezdima, Istovremeno, s pras~
kom puške. kao nekim nepojmljivim čudom. nesta
i straha II njemu. Sad je sasvim odredeno vidio gdje
se i sam nalazi i odakle ga vrebaju, s kakvim su
namjerama. Čim to pootkriva, bi mu lakše i mnogo
jednostavnije; mislj su se sad vraćale jednim putem
II njegov m07.ak, zastajate su tako da je uspijevao
polab.ko, ne žureći više nikud, jer nikuda i nije
mogao, sastavljati kraj s krajem. Oslobođen svih
muka i svjestan da sada samo može izgubiti glavu,
čekao je priljubljen uz zemljina prsa na drugu pušku.
Ako je jedan - razmišljao je - onda puni nanova) a
ako ihje više rasutih po zasjedama, onda će ih pr>lSOk
brzo sakupiti po ravnici. Ali, ako je ipak samo jedan
kara.uldžija, sigurno će nanova, Ali, ako misli da me
je pogodio, onda će sigurno dOCi da vidi kakva fi jc
to zvijerka izletjela pred njegovu pušku? U svakom
slučaju. računao je, bio je pri kraju svih muka.
66
Što misli čovjek na koga pucaju bez pitanja,
opomene, razloga i milosti? Što misli onaj koji je
maločas potegao horoz na svojoj pušci iza nekog
l,buna pod hrastovima'!
,.- Ehtti? Ko si i kako siti! - najednom ga prenu
povik odande odakle je sijevnula puška. UčinlIo mu
se daje glas nesiguran, drhtav.
Moradasei on plaši-pomisli. Sad više nije žurio
ni kući, ni ženi. ni djeci! nl imetku, Bio je na7..etnlji,
u Bo&1';, pred puškom, bez ikakvog straha II sebi, ali
s Č'Yrstlm saznanjem da onaj tamo nepoznati, skri-
veni karauldžija, također leži na zemljI> ah i da
strahuje od ncčega. To mu je očigledno izviralo iz
glasa, iz pitanja. Kao da je samo to čekao. i kao da
je ovo što se zbiva pred njim objčna igra a nc smrtna
opasnost, on se opusti j još komotnije pruži po svojoj
zemlji, kaodaje nasred avl~je, pod ružičnjakom. Baš
ga briga 7.a sultana Mahmuda. za carske naredbe i
srdite vezire a kamoli da se brine za onog vašljivog
karauldžiju! Ko j~ taj, majčin sin! Ko? l da mu sad
odvraća, damu odgovaraj e li živ ilije ranjen'! Neka
misli, pasji sin, da je ubio, neka se raduje, Ili, neka
i strahuje, neka se ježi u onom žbunju i tišini kao što
sam se i sam ježio i plašio,,,
Sluša nekom tajnom dojavom kako u graničaru
pod hr.stovima užurbano bije srce: tak-tak-tak-tak!
Ha-ha, ha-ha! Kucukaj, jašta, tako i treba' Da vidiš,
gurbete, što je strah i derman! Ja sam na svome. a ti
Sl na mome, pa strahuj! Ovo je moja zemlja, moj
kukaV1čluk, moja ilovača, moj vrbak i moje srebro
67
mjesečevo u kome ležim, a gdje su.. gurbete, tvoje
7.emlje i tvoje vrbe i tVQji korjenovi? Kaži, majčin
sine... Zaintačen posve nekim novim mislima sladio
se ležcći na zemlji mukama onoga tamo skrivenog
graničara; i goloruk kakav je bio, oboren ničice
čitavom težinom na prhut zemlje, s nebom iznad
sebe i mjesečevim srpuljkom nad glavom, nije se
plašio. Kad si Da svom i u svome - čega bi se čovjek
plašio?
To zem~iakuraži. to ga ona... zna on zemlju, 7J1U.
Tad nanova, još nemirnije, dreknu onaj sklonjeni
graničar: - Ej, čuješ li met robe BožijH Odazovi se,
ehee<ti!
- ČUjem, čujem - šaputao je. - Lijepa ja tebe
čujem, pasji i krmski sine " mrmoljio je u njedra
zemlje. - Dobro ja tebe čujem, ali ti mene nećeš čuti
- voJio bi mu to naglas dovjknuti, ali bolje jc ovako
- neka pas drhti, neka piša u gaće, neka mu ~TCC
stane...
Eh, da ga sad vidi hadži Remzija! Da samo vidi
kako II Turčiou mre govno od straha. I kod pu.'ke i
fišeka, kod sablje i dobra zaklona, krepaje od straha,
krmak' Šta li bi hadži Remzija rekao, ha? Došh na
njegovo pa paje i '..are, Tolike mjesece i godine se
lomatao po tudini i da mu sad ne bude milo što
dušIlll11l strahuje? Da samo vidi i čuje hadži Remzija,
ch!
Da zna samo hadži Remzij. kako je lijepo biti
priljubljen uz svoju zemlju i mirisati njena njedra
puna jeseni, ljeta, ptičijih gnijezda i busena trave.
68
Nikad ranije, otkako zna za sebe, ni na pamet mu
nije padalo da zemljina njedra mogu imati ovakav
miris, da mu se mogla toliko primaći očima da je
vidi izbliza, da čuje njeno srce i osjeti njen ogroman,
nesavladiv život Eto, sjećao se živo" mnogo puta je
kosećl otavu, ili ležeći za medom u hladovini, bio
b1iw zemlje. ali ntkada ovako, nikad na ovaj način,
ničice! Ranije bl to bivalo hodajući, sjedeći na njoj,
oruči je i sijući u njene crne džigerice zrna žita, ili
gazeći je na mamenom atu, a sad, pritiješnjen zlom
pred sobom, bačen praskom puške na njena prsa kao
na jedino utočište, shvaćajući nešto ogromno u tum
značenju zemlje pod sobom, on je potpuno gubiO iz
svijesti i onog graničara, i blizinu smrti, i potrebu da
se spašava. Jednostavno, smatrao je da sjedinjen
ovako sa zemljom može odoljeti svim nevoljama. A
tamo, pedesetak o!koračaja ispred njega, sigurno je
vrebala i druga turska puška potajnica. Zbog toga i
onaj lukav glas koji ga pozivao da se odazove i
pomakne. pa da ga i lakše i bolje uzme na nišan i
douhije. I zbog toga je odlučio da sc ne pomiče, da
bilo što poduzme.
Le71LO je bezbrižan i moćan. Više nije ni gledao
prema šibljakn i hrastovima odakle je sijevnula puš-
ka i javljao se glas. MIslio je na svoju djecu i ženu,
i mislitna ih doticao - počevšl od najstarijeg do
najmlađeg. Slamo se u živim, mirnim slikama, pos-
matrajući avliju i šljivik iznad kuće l mislima je
dozvoljavao da lzotvaraju sve skrivene kutke nje~
gove duše, i da u njih porazmješta j ka.<;abu, i pozna~
69
ni~ mahale i Go~iu čaršiju s dućanima, izginule A 7.atim pogleda II mrtvo tijelo Bošnjaka ispred
poznanike u pobuni prošle godine, nasilje j zlo pred sebe i zapazi kako su mu ruke. raširene kao II nekoj
kojim je utekao preko Save u tuđinu.,. A odmah golemoj čežnji, grlile zemlju.
iznad toga) vire dvije dječije glave i on ih II naramku
nosi prema rijeci da ih okupa i ispljuska. Sjećao se
i momk:ovanja 1 aštka, ženidbe i prvih dana nakon
toga ... Sve se pred njegovim očima otvaralo tako
jasno j tako hlistavo kao da se život vratio nazad sa
svim čarolijama koje minu. I svirka i pjesma. žetva
i glasovi momaka kad sc brola šljiva bardak lij. - sve
je raspoznavao, doticao i s nasladom u duši uživao
što može još jednom. daleko od svega toga. zaroniti
u mladost i bezbrigu davnih, proteklih dana.
Ni osjetio nije kad mu olovo izbliza, odmah iza
potiljka, uletje u glavu; zasigurno ni sam nije znao
na koji način se ID najedooIU I1l7Jetje j zašto sve
posrnu u mrak ..
Zemlja, j sama skamenjena čudom što se dogodi
na njoj~ duboko zadrhta II svom ogromnom srcu.
Činilo sc da su se stresla i dvojica turskih karauJdžija
što su se polabko prikrati Bošnjaku iz. leda j sasuli
mu olovo iz pušaka u potiljak.
SIl\i.li su tako šutke, a onda stariji, gurav malo u
leđima, pokaza prstom prema plavom, čistom nebu:
- Vidi, Hureme - pokazivao Je na rasprsnuto zrnce
zvijezde kOJe rog časa preletje iznad njih.
- Kad ovako padne zvijezda, Nadž·Jazija je ka-
zivao da nečija duša ide pravo pred nebeske kapije...
- Aha .. kimnu s1ariji. - Izgleda da smo ubili
prava čovjeka.

70 71
 DUKAT
Meho Prikaza je bio sedmi kalupdžija fcsova u
Gornjoj čaršiji. Dok Su ih bil. trojica - Saro Gaun,
Jevrejin iz Latinske mahale. Dedo Murtatina i on-
posao je išao kako-tako. Nekad tri, nekad pet, •
Boga mi. ponekad i dvanaest oka1ufitanih fesova.
Zveknu groši. Meho zadovoljan, a 1 kako ne bi; sa
dvanaest groila mogao si, dragi moj dostu i prijatelju,
namaknut svu gibin> 7.. ~estoro čeljadi i da ti preo-
stane nešto u U7lić, za obošvu na čiliirama. Neka
se nađe. zlu ne treba1oLAl.i...bko nahrupiše mu-
hadžiri iz bježancije pred ustankom u Srbiji i bu-
Dama po Sandžaku, još četiri dućana zašehatiše.
prvo uz Kazazoviče, pa oada i u Mehin komšiluk,
tako d. se i ono tanke mj.re od posla gotovo raspoluti
J<:!!.l<eJa ~i on niti viđe knd ade, niti ko je zbobli
i izje.re. Bilo je, n. moju dušu, dana kad je Meho
Prikaza. makar i II pola cijene~ jedva s1ijetao ujag-
miti dva-tri fesa - i to ona seljačka. znojava i kisela,
zgužvana i ižvakan. do zle neVOlje - ispred ostalih
i imućnijih i okretnijih kalupdžija.
Pored sipljive žene i četvoro djece uz Mehu je
bila i stara, gotovo obnevidje1a mati l tako da je
mučno i teško živio. Pokušavao jc da nadmudri
ostale kalupdžije na taj način što je rano mimo sve
čaršije, raspretao vatru u rnangalama l iznosio skem-
lije i polijevao utabanu prašinu pred dućanom, samo
n 73
ne bi li ujagmio kakva zO~laka - namjemIka, za-
basalog sarhoša ili zloćudna bekriju i tako uhvatio
ono 7Jlačajno, predojačko his. što se zvalo sefte. Ali,
dosjetiše se i drugi, naročito Jevrejin Saro Gaun~ čim
Meho prihvati ćepenak i makne glavom niz čaršiju
prema KaLinoj Glavi, namah ga nešto štrecne -
ugleda maviča:st pramen dima, Zna se ujagmio
Sam prije njega! To počeše i ostali, pa tako, II toj
čudnoj, nenajavljenoj utakmici, kalupdžije su ko
zapete puške dočekivali čaršijske trgovce i haru.le
već s prvim sabahom,
Uz Mehin dućan jc gadin.ma držao raduju Zelj-
ko Tabaković. Na njegovom ćepenku su bile izre-
dane sve vrste trava, za svaku bolest ponaosob,
mehlcori za uboje. stakleni sudovi s pijavicama)
masti čudnih, teških miris., štake i čudes•. Svakom
bi on umio objasnili kako se kOJi lijek koristi, • kako
je na svijetu, pa i u kasabi, vazda bilo 1 onih što jh
dovi zaduha, raspinje kostobol]., pekn žgaravice,
njemu je posao išao taman tako da se ne ža1i niti da
j
razbija glavu kako će nahraniti knćnu čeljad.
Kako Mehu nadmudriše i nodbilie u ranom ust.-
janju I otvaranju dućana ostali majstori njegove
struke~ on okrenu drugu kartu - čim pasvandžija
počne da broji kako je vakot noći na pragu I okrene
paliti fenjere niZ čaršiju i mahale, Meho šmugne II
dućan, pa čeka li čeka. Izviri tek d. odrajeri jesu li
ostali pozatvarali i otišli, a onda on padjan vatru
pad ćomur i sjedue na tronožac pred ra.rejom. I
bogme isplatilo mu se što bi sah.t-dva dulje ostajao
 na pustoj, :larorloj čaršiji; uvijek neki aga, ili kara-
vanbaša, trgovac, menzildžija) Tatar, bilo ko, zas-
tane pred Mehinim kalupima, skine vruć, uznojen
fes s glave i naredi da mu ga dogera da mu gornja
žica muhi trbuh raspori,
- Bezbeli. jakako! - potvrdivao bi Meho igrajući
oko vrelog kalupa, okrećući i pritiskajući drugi me-
talni kalup koji bi se navlačio na postavljeni fes, I
dok bi ga znoj obJiv30, onjeu sebi račwUto kakoće
ipak sutrašnji dan biti boiji od prošloga, da je Bog
svemoguć i sveznajući, milostivatl, i da sve vidi i
sve čuje, pa i njega, Mehu Prikazu, kalupdžiju iz
Gornje čarIlije.
_l ~_večeri, kao i nakon mnogih prije nje~ kalup-
džija Menone spusti ćcpenak i ne unese manga!e,
)''''le~l tri teška kalupa. Ult\Lesto da Z.tV]lD -
radnju kao l ostah, on umde pa iz we&' zagrabi dva
.J!obra pregršta_drve~OR ćyltmra j podjari mangale,
Bili su to za njega neki ~§~nj>-_@dllj i slatki
trenuci; em, oko njega noć plava kao d~čiJa du~
---em-mtr nahatluk kao da si II ~m l>ašč;uli"a,
em čekaš ko lovac u zasjedi da naleti utva zlatokrilai
Nanule mu na nogama, fes malo zabacio na potiljak~
a ljetna noć mjesec sav od srme, oči da tc zabole
od ljepote! Puši Meho 1'rika7.a, oćutkuje korake,
škripu kolskih točkova i cvilenje nepodmil7.anih
osovina neke daleke kolije koja se valja sporednim
sokacima prema kasabi, ili zamiče za Kali-bunar i
prti nekud prema Vakufu i Jajcu. A to je ono na-
j.lađe, To je kolut pite, lepinj. dobro namočena
74
saftom ti Ga1ibovoj ćevabdžinici. pa hurmaš.ica jeto,
dragi moj, kako da nije - zar ima što slade j mc-
račnije od ove tišine, od ove travničke noči u kojoj
si svoj gazda u čitavoj> pustoj čaršiji? Čeka Meho
neće li ko il: džamije, sa mcvluda. ili sa tehvida, a
može dali Dragi AlIab pa da udari kakav silan beg
od Visokog u karavanu, ili kakav pašin ridžal. može
i murtatin -samo neka udari i vikne: "Deder starino.
j
skalupi ga da bude ko britva!" - Eh, kamo puste
sreće! Daće Dragi Bog, daće - šapuće Meho, gricka
čibuk u u.... tima.l pored sve svoje bIjede l neimaštine,
čemerna i smjerna posla, Meho se nikad nije žalio
kao oni bogati !tJ9_l{C;;! Jro. oa stotine oka masla i na
stotine alilina svije i kadife dnevno prodaju. Na-
viknut godinama da iz vlastite kore ne može priječi
II kakvu drugu, niti da se može što u njegovom
žimfu lzmijeniti~ jer tako je, vatjd~ Božija volja,
kalupdžija je i II malim radostima znao da uživa kao
_~ mu i mod j mlijeko prcsipaju sve posude u kući.
I njegov otac rahmetJi bijaše iste sreće - sav život je
proveo uzkalupe, a oni su mu, ako ćemo pravo, došli
i glave - za zimskih dana umio sc dobro oznojiti, i
dok bijaše mladi i u snazi, hrvao sc nekako s kašljem
i podrebricum, ali kalupi mu najposlije dodoše ži-
vota. Meho nastavi poštenim radom i poštenim živo-
tom da nosi kuću na svojim leđima. I sigurno bi
bacio i kalupe i zabravio radnju da u njemu nije
stalno. kao neka nevidljiva vatrica. tinjala nada da
će Dragi Bog providjeti i njemu i njegovim ukuća~
75
 nima, I u toj skrivenoj nadi život ga je na sve moguće
načine čepao i gtrrkao - ,ad tamo, sad ovamo!
Dok ,jadi pred dućanom do njegovih nosnica
dopiru mirisi trava iz ZeJjkinih maga7.a; u noći~
tišini, pod mjesečinom ti_mirisLnžive kao da-~
šehit~ ili poklani ljudi, njihove duše, ; i';-liko ~u se
učine opipljive da bi s tim povehlim dušama trava-
slačikovinoID, jetrvicom~ bnbnjom, ovnakom.
sljezovinom, džuburhanom i svim onim bezbroj-
nim, bezimenim gorskim truvama, koje su rasle po
tajnovitim, nepristupačnim mjestima - sad mogao
divaniti, ili ih dodirnuti, Da li to čuje šapote meh-
lema, onih tajnovilih, čivitaslih, hUl1lll<lžastih masti
i njihove dozive, škripu uteza od JlInkib dašči<:a za
"slomlj!'IllL!!!!!~" cikot malih, ali ljulih pijavica u
§taklenim t1ašama?..Sva ta čudesna. noć i mir po-
srnula, umorna života kasabe I čaršije - sve to
razabire, žvaće i tim meli svojom mišlju, sv~jim
željama,
~ Izvadi težak, velik sat sa bakar-
nim kapcima i kad ga otvori shvati da je zl!dr\je
vrijeme da i on zamandali Ć<penak, pritegne kalau-
7Dm bravu i pode kući, Ustade teško sc razdvajajući
od svojih maštarija i prvo un""e tri kalupa, zatim
, vrel" cillk.mangalu i onda podiže kapak
Vraćao se polahko oborena pogleda, Razmišljao
je Q sutrašnjem danu i o jednoličnosti svog života.
U pamet mu dođe i obaveza da mora vratiti uzajm~
IjenllČeti,rigr9iAbamurdžiji Rašidu, a to ga podsjeti
76
da je i Bogu ostao dužan dva namaza - ikinrliju i
akšam, a jaciju će nadoklanjati
Najednom, dok se polahko vukao oiz Latinsku
mahalu. noga mu ndto nag3zi i to što nagazi ~ nit
je kamen, ni truhla kruškal ni zmijsko gnijezdo." ali
šta je? Sagnu se, a ono što mu je noga nagazila
jednako drži pod opaakom pa kad pomakuu stopalu
samo što ga grom ne ošinu - kožna kesalI:l.~u_
ruke, drhti sav. znoji se1 uhvaćen. osakaćen, nl gore
ni dolje, već kako se 7.1Itekao sagnut
Koliko je takt) ostao ni sam nije znao; tek kad
rukom dohvati dobro napunjenu kožnu kesu, osjeti
da će pasti s nogu, umrijcće na prečac! Srebrol
l'J1<le_M~h!,-d<! !epuće neko sure iz Kur'ana, ali
mujezik suh, otvrdnuo 1<:'!!'-J1l!ll!lča, Ustade, obazrije
se oko sebe i lijevo i desno - jemw vidio? Odahnu
pa napokon krenu kući._Kesa mu u r~t~
olovo, a že-le kao da je najkmpnijLkomad !eraYiQe~
iz njegove mangale. Kad odmače malo, počeše mu
se misli sređivati, ohladnješe, shvati kako mu je
Dragi Bog providio čemerni život.
Ali, čijaje kesa, ko ju je izgubio, ima Ji na njenom
šavu pri vrhu upisano ime vlasnika? Da nije muhur-
dareva, silahdareva, 6ebajina? lli kakvog trgovca
stokom iz G.eka,! Mot.ebit je Adem-begova? on
vazda za pojasom nosi po tri ovakve kese dukata ih
srebrnih groša?
Prvi put otkako zna za sebe i svoje poštenje poče
da se dvoumi - vrijedi ti ova nađena kesa so novcem
njegova poštenja? Je li II njoj zlato?
77
 Odluči onako u hodu da je otvori. Pogleda - sve
sami dukat, žežen i prežežen od..sul!ojJ ziat'!clsplati
li se pred samim sobom pretvoriti li lopova i prisvo-
jIti tuđu kesu s dukatima? Vrijedi li ta hrpica dukata
njegova poštenja kojim se čitava života dičio? Vri-
jedi Ji ~ razmišljao je sve brže grabeći tliz mahalu
prema kući Ko može u njega uprijeti prst~ ili mu iza
leda govoriti da je hrsuz i nepošten kad samo on zna
za ovo'! [ dalje bi on 7.a svu Gornju čaršiju bio stari,
pošteni Meho Prikll7.a, kalupdžijakojinikad i nikom
nije ni pare učinlo podvalu. Ali, lagahno će on s
čaršijom - sa svima onima što ih susreće svako-
dnevno~ ali kako će sa samim sobom? Je li to Božije
davanje, Njegova kulinja da sazna je li Njegov rob,
ovaj Meho kalupdžija, pod kraj života preokreno list
životnom tefteru i pob'tao neko drugi?
A možda je to njegov dar, poklon i nagrada za
sve što je propatio 7.a ove duge godine'? - javlja mu
se nečija misao II glavi~ kuraži ga i opravdava da se
ne koleba. LJ tim mis1ima. sav iznakažen u glavi tim
pitanjima i odgovorima, umoran ponajviše - ne od
posla i nestrpljenja da mu ko stane pred dućan, već
zbog ove kese dukata što ju Je gurnuo za pojas.
Sjede. Večera. Jedva kome što da odvrati. Ni s
onim najmanjim sc ne pozabavi. Usta, opra noge, pa
ode u gornju sobu. Svima čudno. Nikad ga takvog
nIsu upamtili. Šta može insan, možda je i njemu
muka sjela pod grlo? Tako razmišlja Mehina žena.
A gore, uz čirak, Meho istresao dukate i broji, a
ruke mu drhte kao u pijana čovjeka kad osvane pod
78
kakvim hambarom ili pod ćuprijom pa sc napije
vode na vreo trbuh. Ravnih šezdeset i pet dukata, ni
manje ni više, Toliko ih je, u tri navrata, izhrojao
Meho i ponuvo sasuo li kesu od kože, zatcgao joj
grlo llllakašićem i turio pod jastuk Unoćalo se, svi
spavaju - i vile i šejtan~ samo Meho žmiga, trepće,
ne daju mu misli da utrne m07.ak~ da gazagasi snom.
Ne da ono zlato pod glavom. rrži, škuklji, nav"",a
svaku misao - te evo Mehe u mejhani, te eno ga
otvorio novi dućan i trguje maslom, smokvom. pek-
simitom, rezaćijom i čudesima. A vidi se i li Dub-
rovniku. Eh, bogo moj, kakva li je to čaIŠija! Ka-
zival1 su mu trgovci i slušao je age i begove iz
prikrajka kako u kahvi govore o 10m neobičnom,
bogatom latinskom gradu, i sad l sam već sjedi na
konju u karavanu i putuje ... Putuje Meho Prikil7.a niz
urvine, kmz bogaze, gleda sviJet, neobičan dunj.-
luk oko sebe, grli i Latinke i pije C'IllO vino ko zočiju
krv! O, Bože Gospodaru! Uzdahne Meho, prevrne
se n. dušeku, a san ~o od njega na tri puškometa
pa sjedi i rugamu se.,Vrcojastuk podo~ml vrele
mu noge, kvrče mU.crijeva". _.-
Svanu a on ne ustaje iz dušeka, Samo kadikad
j
pipne rukom ispod jastuka onu kesu što _~t?ri kao_
žeravica i nanovo :zažmuri, utone II misli.
Tako šest dana. Nit je bolestan, niti je zdrav.
Nešto oblll7.ne kad mu žena unese saban 8 jelom, pa
opet okrene glavu i nikom ništa ne odgovara.
Šuti.
)
79
 Sedmi dan ustade, urni se, klanja sabah-namal, -Baš.
nazu opanke~ uze ključ od dućana pa polahko krenu. .-lrezdi.iet j~t2.
I umjesto uz Latiniuk, on krenu mešćemL Strui~~ ---=-Nimanje ni više.
~~PEQ.~da premišlja pa upade u pisarnicu~punu - A čiji su, kukavče'?
debelih kojižurina i mirisa ltuhlog papira i vehte - To i ja tebe došao da pitam - veli Meho.
kože. - Ne piše na 'latu čiji su dukati, Je II de? veli
-::1<ciim dobro,!,.>. muslime'? - Upilll ga iza brda kadija.
knjiga ncKa.Kav momčuljak s kaletnom II ruci. --- Ne piše, učeni kadija.
- Je li učeni kadija u meićemi? - Pa šta ćemo) kukavčc sinji?
- Jest. Hajde kroz ona vrata... - To i j. tebe došao da pitam. Ako se ko javi da
- Salam alejk, čestiti kadija - reče s vrata. Reče mu se vrati, eto...
pa onda izvadi onu kesu s dnkatima i baci je prod - E, pada ZMŠ, Illj se ijavio .. najednom će kadija.
kadijn na pešknn. Kadija se trže, pomače dozlnke na - Javio?
čelu. - Baš. Prijavio pasvandžtji, a pa8vandžija pisaru,
-- Šia to plaćaš, Božij! rohe? Globu, nićah, ras- a pisar mufUjl, a muftija menL. Samo, on velj da je
pu.st, ili muftijinu tevabijn? dukate izgubio prije sedam dana, a ti ih jutros do-
- To sam ti, čestiti kadi]o, našo, pa vraćam da mi nese. Gdje su bili do sada?
duša ostane čisll!, eto ... Ka_dililieponovo počeo d~ škilji.lLMeh\l k.i!ll...da .
- Našo? Kalro: našo? Gdje našo? kadija ga je nišani. puškoll1 uz obraz, i kao da će ga sad,..samo
zasipao pila!\iima i gledao u čudu. Čas njega, čas što neće, skresati s crnom 7.emljom i zelenom tra~
onu kožnu kesu što je ležala na pelkonu ispred vom.
njega. - Gdje su bile? Kod mcnc t moj lijepi kadijo!
I Meho mu ispriča sve o kesi, sve o zlatu, a - Baš kod tehe? Što kod tebe, što dukate nisi
najmanje o svojim mukama. ranije donio II mešćemu?
- Ej kad je tako, valjano je to od tebe ~ reče na .- Mislio sam...
kraju kadija, pa uze kesu s dukatima, mjernu je. - Šta si mislio? - kadija sada spust j onu kesu s
zaškilji malo, pa dodade: .- A koliko jc u njoj dukatima i dohvati malo zvonce ispred sebe, j sitno~
dukaIll? bolećivo zatandrlja, a vrata se odmah otvoriše jza
- Šezdeset i pet - odvrati Meho Prikaza. njegovih leđa i ude sejmen Baro Keskin, štrldjast ko
- Baš? - škiljio je kadija ne pušllljući kesu. najdulji kolac u stožinj sjena.
,
)
81
80
 - Na volji ti, čestiti kadijo.
- Privedider roi Zaim-agu Kapirlžiju, i poseJa-
miće! ga lijepo i reći mu da su mu dukati u mešćemi
kod mene_ Hajde!
-A ti tako-ne srneC. očiju kadija sa Mehe. - Ti
baš tako: htio da utu)i~ tude zlato, a možda si za ovih
sedam dana i pola potrošio...
- Nisam amana mi...
- čekni malo dok Zaim-aga dođe pa ćemo i tn
vidjeti.
Kad je Zaim-aga prebrojao dukate podigao je
glavu, odmjeri Mehu, zamislio se, pa gotovo ra-
zočar'.mo reče:
-Na moju dušu, čini mi sc, da ihjc bilo šezdeset
i šest, ali opet ne mogu ret5i sigurno. Ko će svaku
kesu brojati, ali gdje smo, tuj smo...
- Veliš šezdeset i šest? - podiže obrve kadija i
pogleda u Mehu. - Kud si djeo doka!, g.zape?
- Na moju dušu i vjeru, čestiti efendija, ni nok-
tom.,.
- Šta ni noktom·· dreknu kadija i prekide Mehu
usred riječi. - Ded, nemoj da te dadoem II Keskinov.
šake, bolje tije kazuj kud si s dukatom. Zar ne čuješ
Zoom-agu da veli da ih je bilo ravno !ezdeset i šest
u kesi, a ne kako ti kažeš da si izbrojao samo še7.deset
i pet dukata?
Dokje kadija drečao n. Mehu, a ovaj sav zblanut
iznenađenjem i naglom mijenom što se dogodJla i
na kadijinom držanju, i na ovom trgovcu Zaim~agi
Kapidžiji, pa i II samom sebi. da, eto, najednom, na
82
pravdi Boga i na čistom miru, od poštena čovjeka
ispade lopov i lažovčina. Zaim~aga je, držeći onu
kesu sa zlatom, najednom, htijući valjda da svemu
dadne pečat svoje aginske volje i samilosti~ pravde
i merhameta, pomirljivo izgovorio:
- Ma, nije neka šteta, kadiefendija! Pa ako je i
uzeo. nije plaho ušićariQ.pomJl,g!\Z<l sil~ uz obraz .
kao 01'()m~Ill!Jlaic PQšlenje~n.jveći Božiji blago,:
lov!
Na tome se u mešćemj sve završi, a Meho Pn-
kaza, još ti čudu, još u nekoj obcndiJ3nosti -niti da
shvati šta se to dogodilo s njim i ovim ljudima, niti
da se pomiri s onim dukatom manjka što mu na vrat
i Zaim-aga i kadija natovar:iše - polahko krenu uz
mahalu, nagazi u Latinluk pa u čaršiju. Stade ispred
svoje kalupdžijskc radoje, okrenu se okUj.ebc kao
da nešto traži - dali ljude, ili poštenje, ili onaj dukat -
iz kese, to nl sam nije znao.
Otvori ćepenak i spusti kapak. ali ne iznese ni
mangaiu, ni kalupe.
Jedino što je živo oko sebe oćutkivao to su bili
mirisi planinskih trava što su do njega dopirali iz
Zeljkine travarnice...
)
83
 JATAK
- Sigurno ti je II glavi da: će biti po njihovom, čim
ih toliko maziš i nutkaš, a ovamo si gaj j djecu, i
mene, i sve što smo stekli, gurnuo niz cn)l vilajet!
Okani se, bolan Firduse, jatakovanja! De, kaži mi,
kud si s njima nakanio? Dc, kaži! Nikud. no II crni
džehenem! I da si s kim, već s onima što im carski
gajtan odavno visi nad glavom!
Kad bi se lll1oćalo i kad bi po razastrtim dušecima
~-pala djeca, ne mogavši navesti sa~ na oči od
silnih i naopakib briga, Pirdusova!:ena Camka šišta-
vo bi mu kvocala na uho, na rutav obraz, dok bi mu
rukom štipala ljutito kožu po prsima,
- Uduni, jezik sebi prigri.zlat Uduni, ćuće, pa mi
ode glava ko horozu! - i sam napetib damara, li
strnhu1 kao što može preplašen biti siromašan i
nevičan čovjek golemim i preteškim teretima što ih
najednom dokotrlja vrijeme, razapet izmedu date
zakletve i zahvalnosti na jednoj strani, i straha i
vAlije, oa drugoj, Firdus hi ljutito okretao glavu od
ženjna lica na drugu stranu vrela, uznojena jastuka
i počiojao osluškivati dječije disanje,
Svako oo njih je kroz tolike dane i mjesece
raspoznavae po uzdahu, kašlju, po hodu, pa j po
disanju kad ovako umorni od igara i bezbrige pospu.
Dok nije izbjla buna. a zatim i dok ne navali
sultanov nizam, i kad se živjelo II miru, Firdus bi u
sobi, kad svi pozaspu,još zadugo, i sam se otimajući
umoru i slatkom i2'AZOVU sna, osluškivao primiren
život svoje čeljadi; uživao je u tom golemom, pre-
golemom imetku, u toj tihoj sirotinjskoj sobi kao u
kakvom carskom saraju, Od tog krupnog saznanja,
j pored teškog ku!učenja, on je žiVIO puoom dušom,
veseo na sve što donosi Božije davanje, i ništa mu
nije bilo teško učiniti i zapeti, samo da bi goluždrav-
cima svakog dana pred akšam uzmogao donijeti
vrućeg somuna, koji usjcčak mesa i zeleni.
Ali kad planu Bosna - prvo pod Gradaščevićem
i Fidajićem, pa derventskim i krajiškim krajc.w, od
Une do Bekije, a ?.atim se razgori Kara Mahmud-
-pašinim dolaskom - Pirdus, mada nikad nije okre-
tao glavu ni prema caru ni prema Stambolut a još
manje prema beztma i agama i njihovim poslovima,
oćuge kako sretna i mirna vremena tonu i nestaju,;
svak se svako.lUllllŠID, SlIakO o sv":ijoj glavi radio,
zk.-Si-ZIlffi" brisalo
, - - , a dobra niodakle!
- Dok je bilo
mmd dok su se ljudi medusobno trpjeli i poštovali,
Firdus je. radeći kao baščavao u beglerbegovu ko-
naku. uz dvadeset sag-akči mjesečno~ lijepo sas-
tavljao kraj s krajem. IakQ su se II konaku veziri
mijenjali, odlazili i dolazili si1ahdari i ćehaje, mu-
hurdari i izun-čauši, Firdus je, okrenut svom ta~
nušnom majstorstvu uzgajanjaru7.a i katmera, O1a10-
azijskih grmova i bugarskih povijaša, vazda, čitav
niz dugih godina, ulazio s prvim sabahom pored
straže na kapiji vezirova konaka, II izlazio kad hi
sunce sjclo na Bojnu" U konaka bi mu aščija Nurko
davao ručak, tako da bi j na vlastitom gr1u uštedio.
Kad .u ga jo! kao momka zapošljavali kao vezirova
baščov","" rahmedi Nah-efendija, miran i učevan
čovjek, pozvao ga je na divan i rekao mu šta se od
njega traži, i da li to može dati, i čvrsto obećati da
usta ima, a jezik nema: 1I0č i imaj, to ti niko ne brani,
sinko, ali ave što vidiš, čim i'.adeš iz pašina kUDllka,
kao da si crnom ma:hramom obrisao_ Tako ćeš i dulje
ovdje raditi, a bogami. sinko, l pozadugo živjeti.
Čuo sam da i dvoje sitne djece imaš, pa ako radi
koga, a ono radi njih."
Držeći se te opomene, gledajući samo svoj posao
u bašči i avliji, ne dižući pogled , motike, kose i
grabalja, vidio je u vezirovom konaku i oko njega
svakakvih čudesa: i kad je pod Dželaludin-pašom
potekla krv po .vlijskoj kaldrmi od isječenih ka-
petana j begava, pa do one goleme .trke i furtutme
carskih službenika pod Ali Namik-pašom, kad je
valjalo praviti hježaniju pred Gradašč<vićevim bun-
džijama. Ali, i što bi mu oko uhvatilo, i što bi mu
uho čulo, Firdus to nikom nije kazivao.
Ali u čovjekovom životu, ma koliko on sam ntio
da ostane po strani, ma kako nastojao da ide vazda
jednim putem, poguren ili prav II pojasu, irna i nekih
naopakih dana, koji donesu čuda nad čodesima, i on
im sc, makar se tl to mogao zakleti, nije mogao oteti.
A oo što se na Firdu,a navalilo imalo je svoj pečetak
još dok je kao momak, idući poguute glave, sav II
nekakvu teško strahu, ulazio s Ali-begom Sejfič<m
II vezirov konak Firdusov otac je kodAli.begačitav
život proveo radeći II magazama, slažući l1št.avljene
kože, i kad je umro~ beg se zauzeo kod vezirova
ćehaje da Firdusa uposli u baščovanluku, a on će za
njegovu smjernost i radinost dati svoju čvrstu~ ak-
ransko riječ. I tako, zahvaljujući Ali-begu, Firdus je
dobio stalan i čvrst posao u konaku. Ali-begu je
poljubio tada ruku i u sebi se zakl"" da mu tu
dobrotu nikad ncće zaboraviti ...
U prevratu je taj Ali·beg imao golema učešća.
Prvi je na konju ujahao II travničku tvrdavu, prvi je
potpalio fitilje na carskim topovima, da se na nji-
hovim pucnjima raznese gla.."t da je Bosna u do-
maćim rukama, a bogami, pričalo sc da je taj isti
Ali-bag Sejfit i podobro i ruke ukrvavio ...
Za Kara Mahmud-pašina osvetničkog puhoda liO;
Bosnu Aji-beg je utekao preko Save, a njegov ime-
tak - dućane, magaze, zemlju i kuće. Turci raz-
vukoše i odniješe, a onO što se iz zemlje nije moglo
iščupati podijeliše svojim pnmenicima. Njemu po-
ručiše, sko ga ikad unvate, da će ga objesiti nasred
Donje čaršije, pod musalom ...
Jedne noći, tek što se ponovna turska uprava
ugnijezdila i uljuljkala, i nakon što su i posljednji
robovi otpremljeni u surgun, na prozor Firdusove
sobe, koji je gledao u mali š~iivik, kucnu neko. Taj
kucuk Firdusa zateče budna - opet je, po ko zna koji
put, osluškujući svileno disanje svoje četvoro djccc~
uživao u blagodeti dunjaJuka kao u čaši slatkog vina;
prvo mu se pričini~ ali kad se kucanje ponovi. on
87
skoči, maši se sjekire iza vrata, pa OOškrinuvši kanat,
viknu: - Ko je u dobar čas i u bolji sahat u ovo doba!
.- Otvori, ja sam ... Ali-beg - iz mraka, otud iz
onog nevidje)a, udari ga šištav glas. Kad se majo
bolje nagnu kroz odškrinut prozor, on zalsta opazi
medu nekoliko stisnutih prilika s dugim p1L<kama i
Ali.bega Sejfića.
• Bujrum, beže, ulazite - požurio je da im otvori
kućna vrata, a kad su ulili, on poteče da odvrne fitilj
na lampi, ali beg mabeu rukom: - Ne odvrći, prvo
zastri prozor, opasno je.
I tek kad je zašulikao prozor debelom baščom i
kad lampa veselo cikuu svjetlošću po ljudima i
zidovima, Firdus smognu da bolje sagleda svoje
neobične musafire. Beg je bio isto onako rumen u
licu kao što ga je mao i ranije, s nazor izbijeljenim
rulufnna, obučt,'Il poluvojnički, kao što je vidio da
se odijevaju Prekosavci kad bi dol."ili da trguju po
čaršiji; o ~jasu mu je visiJa prava, neobična i srebr-
nasta sablja s tri kićanke, Druga trojica begovih
pratilaca, od kojih je Jedan imao svježe zaraslu ranu
preko lijevog obraza i uba, bijabu u pobobanoj odje.
ći, ali svaki s dvije puške za pojasom. l dok ih .lc te
noći šutke mjerio, očekujući da sazna razlog ove
neobične. noćne posjete, Ah-beg ustade sa scćije pa
malo pridiže oči prema kućnom naboju i upita: ~ Je
li ti, domaćine, Otla:l hambar u avliji prazan'"
- Hambar? - zatreptao je tad Firdu,. - lest,
prazan je ko Cocin bub"'\i! loš od <>Čeve smrti II
njemu ti miševi kolo vode...
88
- Znači." prazan - r.stegnu beg i pogleda u onog
što je bio po licu posječen sabljom.
- Šta veliš, Rahime?
- Ništa - istisnu ranjeni. - Ništa, šta da zborim-
zatim pogleda II Firdusa. Je li čvrste riječi, to mene
brine...
- Ko'! Je li Firdus! Nemaj hrige, Rahimel Uzdam
se ja u FIrdusa ko II samog sebe! Je li tako, do-
maćine?
~,Va1a, beže. ko da si u svom i na svome". ali,
traže vas... svašta se priča, svašta...
. Znam, Firduse - mabeu tmurno Ali·beg -
znam, zato sam i došao da poravnam račune, Znaš i
sam da su mi svu očevinu na bubanj razdijehli...
U sobičku je neko vrijeme trajala nekakva zlo-
huda šumja, a onda beg izvadi komu kesu, odriješi
je lahkim kretnjama, kan što čini osoba kojoj je to
čitavaživota bila navika ijeđini posao, prosu dvade-
setak žutih, ciktavih dukata po minderu i reče:
- firduse. ruko moja, ovo će ti biti za trošak.
Znam ja da ti jedva čeljad možcš prebraoiti s ono
crkavice što ti plate li konaku i neću da ti budem na
teretu. Nismo izjelice i nećemo dugo, aJi 7..atO ne
pokazuj nikome da ne ispadneš sumnjiv. Danas
svako O svačijoj glavi radL Jednom dnevno nam
donesi Iro za jelo, malo duhana i koji bardak vina.
To nam je najpreče. Nah, uzmi! Kupi tc dukate, što
si se uklipio!
- Ali.", kako ću." moj lijepi bd.e"" ja sam tebi
du.ža14 a ne ti meni. ako si brat po Bogu...
 - Ne zevzeči, uzimaj! negovska se ne poriče!
I tako, iste noći kad su u njegovu kuću ušh. u
Firdusov miran i hlagodetan život ugazi ~iva muka;
svaki korak mu se u strah pretvori, svaka riječ u onda bi se nanovo, kao utvare uvlačili na tavan.
konopac oko vrata; čim nešto šušne iza nje~ kao
d. ga strijela prostrijeli. Dok bi u vezirovom konaku
potkresivao ili rasad1vao hakore ru7.a, 7.alijevao ka-
dificu ili milodnb., svakog je sekunda očekivao da
ga ščepaju ruke sa1am-čauševih Uudi i izvedu pred
vezirova juzbašu i počnu biti i mučiti da im ka1~
gdje krije bega i njegovu tajanstvenu dru~jnu.
Dani su 711 Firdusa tekli mučnOj da mučnije ne
mogu bIti, a noću, kad bi nekako dvostruko umor~
niji dolazio s posla - jer ga je strah više umarao od
motike i grabalja -lijegao bi olovna tijela, sa živom
drhtavicom u trbuhu, II krvi i prsima. Niti je čestito
jesti mogao, niti se kao čovjek mogao zaradovati i
nasmijati. I rodena mu sc čeljad II muku pretvoriše.
Nesta one zlatne kućne slaliti II njemu, onog osje-
ćanja zadovoljstva i bogatstva u duši. Sad noću više
nije imao želje da sluša dječije disanje, njihove
sl.atke, poluglasom, u snu izgovorene riječi, a j ženu
bi, kad bi mu se noću primakla, otiskivao od sebe
kao najcrnjeg dušmana: - Nuto ti njc! Okani mc se,
davolušo!
Čudni, tajni musafirj II hambaru nikad nisu izlaz-
ih. malo su govorili, malo jeli, više bi na sofei iza
njili ostajalo; povazdan su kao klade ili isječeni
šehjt1 ležali na slami i Flrdusu se činijo kad bi ih
obilazio noću da oni žive samo od nekih svojih misli
90
i nakana. Noču, kud bi mjesečina bila najtanja, čuo
bi ih kako opre-mo otvaraju vrata nahambaru i izlaze
II sjenu kuće; šaputali su o nečemu, protezali se, i
Ono zlato što gajedobiou prvo vrijeme i,;anjega
i za ženu bijaše mali imetak, pa su počeli i da kontaju
i namiču u mislima šta će, kad se ovo s Alj~begom
i njegovim ljudima okonča, kupiti, ali kako jc vri-
jeme teklo i mučnina i strah se uvlačili sve dublje u
njihove Žlvot~ oni dukati što ilije zamotane u bošču
tutnuo u rog sanduka omrz.oše mu kao najveći po-
ganluk.
- Hoće1i dati Dragi Bog da nam se skinu s vrata
- odrnabivala je Firdusova žena razvijajući jufke 703
pitu.
- Valjda će ... d.će Dragi Bog - pristajao bi i on
na te njene riječi, ali čim bi izašao na sokak da što
kupi, ili svraćao u džamiju, odmah bi ga nečiji glas
dovodio do \lt.a,a: - Ama, Firdu.e, ako sl bral po
Bogu, šta je to s tobom?! Eto si se utanjio ko
čobanska motka! Da nijesi, knknvčc, kakvu boljku
zaradIO, a?
- Ja." ma jok! Zdrav sam ja ko drijen." Nego,
nakopam se i nagrnačim, a ova žega udaril~ pa niti
mogu čestito da prezalogajim, niti da se mubareć
vode napijem! Eto~ to je moja boljka od'vraćao bi
Firdus. za četiri nedjelje, koliko su do!lj.ci bili u
njegovom hambara, on ih je samo dva puta obišao.
Prvi put kad je donio vijest što ju je čuo U konaka
da Kara Mahmud-paša neće odsjesti II Travniku, već
91
u Sarajevu, i drugi puta kad Je Ali-begu u ubo, da ne
čuju ostaJa trojica, išaputao kakva je straža oko
konaka, ko su prokazivači turskoj vojsci, ko je od
Bošnjaka utamničen u tvrđavi. ko u Vranduku, a
koga su okovana otjerali II Carigrad.
Hranu, vodu i duhan nosila im je Ć~ ali ne
kroz kućna vrata, već' kroz kiljcr. Kako se hijabu
dogovorili, ako bi se što naprečac i posebice zbilo,
ili .ko bi begu i njegovim ljudima što hilno ustre-
balo, oni će na hemherskom krovu izdignuti jedan
crijep i kroz otvor isturiti komad štapa.
Te večeri. dok muje žena ponovo i po ko 1.na koji
puta prigovarala što ih je primio i otisnuo se II
opasnu vratolomiju s njima protiv vezira i sultana II
ovakvim naopakim vremenima kad Je bio dovoljan
jedan pogrešan korak pa da i najpravijem čovjeku
skinu glavu s ramena, dok je završavao molitvu i
pripremao se da legne, opazio je kako na hambar-
skom krovu proviruje iz odškrinutog crijepa onaj
ugtJvoreni znak, ona motka. Toliko se trgao da je
gotovo zaboravio i molitvu i Dragoga Gospodara
Boga pred kojim je na koljenima čučao. Brže-bolje
nazu opanke i oprezno uskoči tl daščaru.
- Ti li si1-trgošc ga ljutite, piskurnveriječi onog
visokog došljaka s JlOsjekotinom na obrazu. Dva
sahata čekamo~ a ti ni mukajct! L~jcpo li se ti brineš
o svojim gostima. Penji 5e~ de ...
Kad promoli glavu kroz tavaoska vrata, Ali-beg
mu mahnu: - Sjedi, abb.bu! Smotaj jednu, možda
nam je posljednja ...
92
Dokje drhtavim prstima zamotavao. duhan, oćut~
kivao je, pored zujanja u glavi i ušimll; i tišinu
prozračne ljetne noči bez mjesečine. To su one
predjesenske večeri kad svaka travka, voćka Hi za-
ostala bundeva II bašči, uspJahirena ptica pod kuć­
nim krovom, oćuti nadolazak mrzlijjh dana", pa II
nekom nesuvisiom bunilu i strahu~ pO<:"IlC da živi
život na dušak; II tišini onda čovjek, ovakav kao što
je Firdus baščovat1, što je čitav svoj život proveo s
biljem i koviljem na gredici zemlje ili uz bokorruža,
oćuti kako i pored prividne noćne tišine sve vrije od
nekogpritajenog straha. U zraku tad čuči kliktaj kao
plavičast dim iz kućnog odžaka, ha! kao pripet konj
koji bi klisnuo ispod ljutog biča, ali mu ne daju tvrdo
opallčeni kolallL
~
Puših su svi, i vatrice s vrhova cigara. kao mali
svjetlaci, sadnajednoj, sad na drugoj strani prostra-
nog tavana, sijevale su, a dim je razgaljIvao duše i
smirivao ustreptalu krv; taj koloplet krvi i misli
vraćao je II mozgove zavjerenika poredcrnib nakana
i poneIto od onih lijepih dana kojih više ni sabljom
ni dovikom nisu mogli dozvati.
- Mi noćaske izlazimo, Firduse iz ~ od
one strane gdje sc svjetlucala žeravica s AJi~begove
cigare, dopre mu do ušiju melanholiČ3n glas. -
Noćas je nOĆ uoči Lejlcti·lcadra, to je moj sretan
znak. Zbog Inga znaka sam i došao s momcima da
izmirimo račune, pa ako Dragi Bog dadne, još ko-
liko sutra, druge bi nam ptice pjevale...
93
 - S hairdovom i Božijom voljom, Ali-bože. A
kanite li se vraćati? -jedva je ček.o da čuje odgovor
pa da može bar jednu noć tl miru, bez onog ženinog
kvocanja i p"'1'adanja, sklopiti oči.
- Povratka ~ više nema,. Firduse - ponovo je
melanholično odgovorio beg. - Je li tako, Rahim.?
- vatrica so cigare se pomakla ulijevo prema onom
dugajJiji s posjekotinom preko obraza.. Ovo je,
Firduse, Hl - 1li. Ni prvi pijetli neće 7.akukurijekati.
li od nas će do tebe stići haber, Je li tako, Rahimc,
ba'! - ponovo je primijetio kako se Ali-beg obratio
dugajliji, a ovaj je samo klimnuo glavom.
Izljubiše se mjom, bez riječi i bc, 'uze, ollllko;
Firdus da ib se što prije riješi, jer je i on i njegova
dječurlija, i žena, i posao u kollllku sve je to
njihovim odlaskom iz njegove avlije dobivalo
uobičajenu boju~ a oni, sva četvorica zanesenjaka,
ukrvljenih protivnika plIŠine tiranije, da što prije
krenu II svoju dugo očekivanu pustolovinu.
ČU" ih je kad su kroz kan.t iza kuće izašli, čuo
je kako trava pod njihovim čizmama cvili, pratio im
je korake prema Potur-mabali~ s koje su, zasigurno,
skrenuli prema Gornjoj čaršiji i konaku...
J da mu ne bi ženjni.h natucanja i opomena možda
bi lIlIkon tohkih noči uspio tvrdo zaspati, ah ne dade
Ćamka; te ovo, te ono. - A šta, kukavče, ako ih saleti
carski nizam pa ih pohvata makar i upola žive?
Turiče ih na muke i čengele i oni će. kukavče. reći
gdje su bili i šta su radiJi, i šta će biti, crnakukavico,
šta? Eto ti carske vojske, i ode ti ta blentava glava
94
sa ramena! Hajde de što će tvoja, ali odoše i glave
ove djece, Božijih maksuma, • ode i moja, cm. ku-
kavice! A ko zna, bak.uze, možda ih je ko i vidio
kad su izlazili iz avlije" pa kad sutra nastane strka i
potraga, svako će za pišljiv groš uprijeti na našu
kuću, ha? I opet odosmo pod led!
Firdus još brže i dublje okreče glavu od ženina
glasa) a najradije bi ustao pa. sjeo na mamena konja
i utekao i od A1i~bega, i od vezirskog konaka, a
ponajprije od ove 5vQje žcnturače što mu pije m07..ak
na w.evu slamku!
Najednom II daljini zagrohtaše puške. Firdusa
kao da neko ubode nožem u najtanje meso; trže se i
ustade s du.~eka. Hodao je po sobi II gaćama. a onda
poče samog sebe prekoravati: - uh, braćo moja
lijepa! Pa kud vam ne kazah da ne idete preko
musale, grom mi oči izbio do sabaha! Kud vam ne
rekoh da je tamo juzbaša iskopao hendeke i tl njih
postavio busije koje čim omrkne pucaju u sve živo
što naide! 0, majko moja, ja čemerna dana! Kud
smetnub iz glave da im kažem, zmija me ujela!
Puške, medutim. ponovo grunuše, Još složenije i
bezbrojnije, gotovo veselo, I onda se sve najednom
uttša i smiri. Nad kasahom ponovo zavlada duboka
noć} a Firdus je. hodajući po sobi, uhvaćen i oka-
mcnjenog izraza na licu, sa Rtrašnim slutnjama i
krivicom u mozgu, slušao kako se travke na avliji,
stabla kestenova i gml0v:i vrijeska uzbunjuju j otva-
raju svoje tajne, bezglasne razgovore, U tom ne-
moštom kolopletu on dočeka jutro i kad izmoli
95
jutarnju molitvu krenu PO~ .u struku i s ?t0-
tičkom u ruci prema konaku. Čmdo mu se da nikad
u životu nije bio više prepadnut nego tog jutra. Pred
sejmen,kom džamijom ugleda hrpu ljudi i kad se
malo bolje primakao raspoznad. prvo onog vIsokog
s posjakotinom na obrazu kako leži na bijeloj bošči,
a onda vidje i drugu dvojicu. Trećeg nije mogao
vidjeti s liea, jer je ležao potibulien, glave uronjene
u ,a,mljen binjiš.
Ipak ga prepozna.
- E, moj Ali-beže, muko moja - šaputao je okre-
nuvši glavu kao da BC nečcga postidio. Tek li konaku
je od pašinih sluga i straže doznao kako su izginuli
posljednji Gradaščevićevi zavjerenici.
Te noći je ponovo budan slušao svilenu predu
disat1ia svoje djece i gledao kmz polumrak sobe
njihove snom povaljane glave, r~~ene ručice, i
noge po jastucima i dušeku. I čIm bl majo tanje
stisnuo očne kapke i mislima potonuo u jučcrašnje
dogadaje~ a zatim nanovo bacio oči na p~~pal~
djecu. odmah bi, kao utvaru., ugledao medu ll:llma l
Ali-begovo opruženo tijelo...
96
IlRAĆA
Posmatra ga ruku vezanih kožnom uputarom i
vidi mu b~jclu pjenu iml~iešanu sa sukrvicom ~
krajičcima usana; i govor mu je ljut kao čemer pa Je
sam sebe posjekao zubom i uživa II tom malo,
skrpIjenom bolno rakav je Pir-baša i kad ne bije, a
kamoli tek kad bije. Thlšao ispred čitave vojske dao
hoda prije da posVl'Šava sve one goleme mučne
poslove, i kud god prošao - od Prizrena, preko
Sandžaka pa do Sarajeva i Travnika - svukud su Iza
njega ostajali belaji; mnoge ,.skući, dosta ih ulam-
niči, a najviše podavi. Davio je lju~e kao mišc;ve., a
dok ne zadavi, moj Bože, valjalo Je to dočekatt ~
mnogi su, dok im konop nisu navukli na vrat, klell
svoju rodenu majku što ih rodi.
Takav je bio Ćor-Ilnlj•.
Znao je da će ga sresti i da će, jednom za svakad.
izmiriti račune, onaj golemi hespap što mujeu raboš
urezan dok je služio pobunjenoj Bosni. ĆUj me
dobro kopilane - kazao je Cor-Bulj a motajući ci-
garu. - Vidiš li onaj sanduk? Vidiš, je li de? E, ako
vidiš sad ću ti reči šta je II njemu. U njemu su haIke.
no~, tanka žica, dever-vode, jad i sav šejtanluk
ovog s~jeta. j pomažu tni ta čuda da otvorim s:ačija
usta i da čujem sve što čuti želim i moram. A Imam
IZUll, taman toliki. kopilane. da mogu pola ove sm:d-
lJive Bosne u vatri sažeći! (:uješ li što zbonm,
97
kopilane? smolavši cigaru Ćor.Bulj. je gledao
nekud iznad njega u šiše ohojene zelenom bojom
kao da mu nije važan, ali znao je da to nije tako; ko
nije znao Pir-bašu skupo bi ga platio, ali on ga zna
još iz Đilit·konjice kad je bio alaj-baš. i kad su
z.jedno oo Bi1anaj-biljegu učili janjičare da sijeku
lijevom rukom, Zna on, zna Pirwbašu. Zna ga kao
kmjavu paru, a zna l on njega. Elem, lijepo. Zato on
ovako - prijeti, Prvo Ildari pa onda prijeti.
j kome su kuke i čengele, no~jćj i žice. čavli-podbijači
- Pa, da počnemo? pubao je dim iznad gl.ve.
- Ded, kazuj gdje su tijarnrri. Bra. nemam vremena,
ruSI sam kome valja lomiti rebra. puna ilije čaršija,
deder...
Zar baš tako, Bulja'l
- Tako.ja kako, Mem? - rekao je mirno,jednak.o
gledajući u šiše iznad glave za mavičastim obla-
čićern dima iz cigare. - lli misliš da je bolje da
otvorim ovu kutiju - prst je stajao na rezi od sandu-
čića i Mem nikako nije mogao razumjeti svog ne-
kadašnjeg prijatelja da bi mogao baš OTI, s kojim ga
vežu mnoge i lijepe i ružne uspomene~ posegnuti za
njegovim životom; prije da bi mu morao odriješiti
ruke, činilo mu se, i kazati - hajd s MIlim Bogom!
On bi tako, alL. Bulja jc drugačiji i nisu mu zato
džaba dali odriješen.ruk.da bije i kažnjava izazrno
kakva grijeha. I pored onih računa, zakletve koju je
Bulja dao veziru da neće imati milosti ni prema
rođenom ocu ako se doka1.e, bar trunčica, da je bilo
ko igrao u istom kolu s kapctanima i janjičarskim
bczima uprevratu, Memu se činilo da bi ipak našao
98
hilo !to čim bi opravdao čovjeka - stavljao bi na
ta."0ve srca i duše. sve izmjerio) pa i kad bi grijeh
protegao, on bi ponovo nabacio na onaj drugi tas
nešto žmureći, svojski - hajd s Milim Bogom Gos-
podinom! Što to ne čini Ćor-Bulja - pitao se. Hej,
Bulj, sjećaš li se ratovanja, karaula, dobrih ata i
Jcoge1i-mahala?
Ništa. Bulj puši i prsi mujedu.ko na sanduku II
za nokte; pile i ljuta so za otvorene rane, .. "Ko će to
izdura6?1t - mislio je Mem prateći Bu~jov žut, du-
hanom izjeden vrh prsta na onoj gvozdenoj rezi na
kutiii.
" Jes, ue mogu reći, bio si mi jaran, desna ruka,
pa i glavu si mi zaklonio na Je1eču. Sjećam se ja, ne
misli da mi je to iz giave utcklo, ali baš zato ću te j
7,ešće i ljuće klat( i mučiti. Moram, Mem, jer si mi
otvorio mnu. Ovoliku, evo ovdje pod sisom. Zgazio
si II meni sve što smo nas dva zajedno podigli u
priiateljstvu. Razumiješ li?
Buljove riječi su ječale, zvečale: .. Ne bijem te
znog vezira, cara, za pobunu; već najviše zbog sehe.
M(,,'!Il! Zbog sebe. i tebe! Drugima sam brzo, napre-
čac, dolazio glavi. Ti si drugo. I sebe ću danas
ubijati, ne beri brigu, Jer kad čovjek :izgubi vjeru II
prijatelja~ što će mu život. Razumiješ li me što
govorim, Mem?
Da hi ga ustavio. prizlvnuo, rečc: - Ja bih tebe
puslio da ideš i opel bih potvrdio dosluk. Smrću se,
Bulj, nišla ne dobiva...
99
 - Pa šta ja k!lZlljem? Zborim li to drugim je-
zikom?
- Sta imaš od mog života? Hrpu kostiju i mrtvo
meso, Bulj?
- To je njšta~ ali bolje ni~ta nego išta, Neću išta,
Mem. Bolje neka bude ovdje prazno, Prvo ću ti
odsjeći jezik, pa iskopati oči, prebiću tj obje noge,
izvadiću ti i srce i dušu...
- Baš tako, Bulj?
- Tako, ne može drugačije, a evo j :rA-što. Mem,
jezik ću ti odsjeći da mc ne podsjefuš govorom, ruke
jer si me njima doticao, oči što si me gledao, noge
što si lila mnom njima išao, a srce će mi biti meza,
Mem! Srce ću ti n~zadnje. Voljo si me srčano. je li
tako, Mem, pa opet si prišao pobuni, krenuo na
vezira, na cara, na mene. ponajviše na mene, Mem!
- Na tebe'?
.-. Na mene, ponajviše. Kazao sam - briga me sad
za cara, za vezira, 7A mene mi je D.uveta muka.
- Pa šta ne zap<lČneš, Bulj?
- e.krun da mi kažeš za braću Tatareviće, Ko ih
krije, eto što čekam.
- Uz moju, hoćeš i druge dvije glave, Bulj?
- Ne jagmim se za glave, hoću kraj s krajem da
sastavim, Golem je moj račun, kraja tuu nije. A ako
ćeš pravo, i krvi su nam različitc - II meni turska. II
vall1ll bošnjačka, pa i tu valja naći kraja,
- lb1a nam je krv, Bulj. Ista joj je boja i obje su
slane kao ~io su nam i suze slane. I li tebe i u menc",
100
- I hajdoćka je po tebi iste boje i jedaako slana,
pa nas opet biju, I bugarska, i karavlaška, i madarska
- sve njihove su krvi slane i crvene, Mem. Pa šta je
bivalo? Stotinama smo se godina s njima krvili i
davili, Vidiš kako ti je mozak oplić'o i otanjo ko
oštrica noža. Nego, hoćeš II mi reći gdje su Ta-
tarevići?
- Traži sam, neću ti reći ni kad bih znao a ti čini
svoJe .. ,
-Baš tako?
-- Tako. Izravnavaj račune, a i lahko će ti biti, jer
su me tvoje ćivtelije dobro pritcgle uzicama. Ba~ će
od tebe, Bulj, ispasti golema junačina - odnekud
mu, pored sve nevolje u kojoj je bio, pade na pamet
jedna od bezbroj misli što su '"' kovitlacim. rOjile
po glavi - kako bi bilo izazvati Pir·bašu, is~erati ga
iz kože da pogriješi :I na1juti se pa da ga naprečac,
bez mučenja, posiječe, jer akO' ostane s njim u golom
natezanju, sigurno će mu, pomahnitao od upeksi-
njene krvi. skinuti živom kožu s tijela. Zato odmah
nadoveza: - Neće ti bitl teško da mi iščupaš dušu, I
dijete bi me ovako upenjgana moglo britvicom
posjeći,
Ispod oka, kob.j.gi nehajno, posmatrao je Ćor­
Blilju~ njegovo lice ponajviše: da vidi ~ta može
ovakvom k.tilu učiniti riječ. I vidje MemkakoBulj.
nešto strese; oči mu planuše kao dvije puške, garež
mu prelt'ltje preko lica, a donja mu usna zadrhta kao
u padaviĆUfa, Shvativši da više nema šta izgubiti
osim glave na ramenu, Memjošžešćeuskoči u oganj
101
zapaljen II Buljovoj krvi: - Izvuci taj nož. šta čekaš?
Hajde, izvadi mi džigericu. I da znaš, Bulj. duša će
ti pravo u dženet! Zaklati prijatelja golema je čast
Deder, majčin sine, sini sabljom!
Umjesto toga, Bulj je jedno vrijeme kao zatečen
i te~ko prevaren gledao u Mcma., a onda mu se koža
na licu opusti, razvuče i na ustima mu zaigra zamje-
tan i7.raZ vedrine, a zatjm se nasmija široko, jetko.
ludo: - Nu, psine, misliš mene na tanahan led!
Mene, kopilane! Ko devu na Kara-kum pustinju,
hall? E, tnoj bHmeze, jatačino i mazlume! ĆOl"­
Bulju, hah? Da te sjecnem, baš? Dobro si to, lopove,
zamislio, ali j ja imam svoje knjige iz kojih učim. I
gori su mene htjeli žedna preko vode prevesti, pa ltl1
dadoh šipak! Ovako: Nah! - Bulja n.čini dobro
poznat pokret rukom, ispruživši šaku prema Me-
movu licu, zadrža je neko vrijeme, a onda, pre-
krećući i ton u glasu i sadržaj govora, nastavi: --
Hoćeš li teći za onu dvojicu? Ne tražim ih što mi se
kolje radi klanja, no jer su pod kapetanom dosta zla
počinili. Kazuj, nemaš kud, Mem!-
Vidjevši da mu izazov ne pomaže, Mem je žu~
rimicc~ usplahireno kucao na sva vrata svog razuma~
od kapije do kaPlje, nevidljivim sokačićima, prc-
čacima, niz rafe l bogaze, trafio je neku mudroliju
kojom bi se odbranio od ovog strašnog ukoljke.
Znao je Pir-bašu još iz malih dana i još tada su mu
njegovi postuJ)<->} bili nerazumljivi i surovi. a bijes
kojim se isticao II Đjht-konjici sad je još više potvr-
divao da se radi o nezapamćeno zlom čovjeku. Zato
102
su ga l okrenuli na Bosnu pod Kara Mahmud-pašom.
Glasovi o njegovoj 8Ufovosti iš.H su tri dana ispred
njega, a da jc bio kakav junak i delija, pa bi čovjek
mogao reči: poginuhodjunaka l Ali,j(}k! Buljje bio
njska rasta, više grbav no prav u leđima, kratkih,
zatubljenih ruku, krivonog kao da je čitava života na
buretu jašio. Ali kad se dočepao vl""ti i odriješenih
ruku, govorilo sc da mu je najslađe bilo biti i mučiti
svoju vjeru. pogotovo ako bi nekog od tih nesretnika
1lično znao-takvimaje krv s noZa pio, l,eto, kojom
je davo1skom dojavom dočuo za Mema i njegovu
službu za Husein-kapetanove bune, kako li je i od
koga sve to dočuo, ni sam Bog ne bi mogao znati.
Našao ga je II avliji i naredio svojim ljudima da ga
vežu kožom s biča za konjski stremen i takvog ga
nakon pesničenja, već treći dan J bez kapi vode i
mrve kruha, drži u jednoj izdvojenOj odaji u ne-
kadašnjoj mcšćeml. Za tri dana kad bi kojem
krajiškom serdaru, ili begu, sjekli glavu u .vliji
mešćeme, Bulj bi otvarao prozor ii dva kanata j
nutkao ga da gleda kako Sijeva ..džak, a glave
nesretnika odskaču ko stambolke.
Džaba su bile i molbe i preklinjanja Memovih
rođaka iz kasabe j uvjeravanja da je njegova služba
Husein-kapetanu bila samo mimohod i privid. da je
kao učen i pismen čovjek koristan svakoj vlasti -
sve bijaše uzalud; car daleko, Kara Mahmud-paša i
gluh i nijem, a Ćor-Bulja soli čorbu! Stislo, krv da
ispišul
lOJ
 I evo ih ohojice jednog naspram drugog~ Mem
upcnjgan ko:t.l1im remenjem~ a Cor-Bulja mota dru-
gu cigaru otkako je jutros ušao do ga ispituje i kinji.
Dok u sohi prijalno miriši dobar duhan, ispod niskog
prozora u meštomi odjekuju zvuci čekića Cuee ko-
vača. To on okiva one što će za koji dan krenuti
pješke i bosonogi u Carigrad do surgunaju. Mem se
sjeti Cuci ne kovačnice koja se nalazila na samom
izlazu iz ka.sabe, t'dlllO gdje sc svode prirepci šehit-
skih stijena. Odvajkada, otkako i najs1llriji pamte u
k.sabi, stajala je tamo naberena, čadava Cucina
kovačija; oo š!rkljast s obješenim brcima, zarastao
u bradurinu, sitnih, zakrvavljenib očica, garav kao
da su ga iz džebenema šejtar" izvadili -Iakvom Cuci
kovaču nikad niko! nijemogao vidjeti lica; niti kako
izgleda izbrijan i umiven, ni kako kad se nasmije iH
podvikne. Cumurska prašina l garež šIo bi sc otki-
dala s raskovanih potkovica. opruženih sabalja, ili
dugih, povijcnib kosa koje su brđani za Jefun gro!
ili sag-akru kupovali za ljutu vlašićkn !ravu, skri·
vala je, činilo se, pon.-rl lica, i narav ovog neobičnog
čovjeka. Naviknul na samotinju j čamovanja. bez
evlado i jarana, vazda okrenul mijehu i nakovanju,
s bripom džigeric. i lupom IcIlkog čekića, euco niti
je imao prijarelja, niri dušmana; nikad ga niko nije
vidio ni II d7.amijj, ni il kahvi~ ni II eglenu~ ni u nekoj
besposlici, a kamoti da je taj čudni kovač kome
otvorio srce pa bilo što ka7AO o svom neobičnom,
zaključanom životu? l kad bi neko od narujernikll
za!ražio da mu potkuje paripa, ili okrpi kazan, pok-
104
Jepa kosu, iH otkuje klinac za direke, Cuco bi taj
posli': obavljao šutke, pokorno predan onome što bi
radio i nikad ne bi dizao glavu i zagledao mušteriju.
- Koliko ti je to, majstorino? - pitao bi seljak
razvezujući platnenu kesu obješenu na vratu, a Cuco
bi, okrećući glavu nekud ustranu kao da se stidI i
svog posla i tog seljaka, jetko i škrto odvraćao: -
Koliko je pravo.
Kasablije su, čim bi pao prvi akšam, zabranjivali
nejači da se motaju oko eueine kovačije j ali ne zato
što su se plašili njegova neobična. usamljenićkog
života i izgleda, već 71>og onih šehitskih stijena pod
kojima se nalazila njegova kovačnica, i o kojima su
postojale čudnovate priče - te da ustaju mrtvi, po-
vampireni vojnici i preklane karavanbaše. te da
tamo pod tim stijenjem Hazeeti Hrzul broji golemo
blago i ko ga pomete u računu odmah ga rastrgaju
vile. Lsve tako.
Sam Cuco se nije mnogo obazirao na tc priče i
izmišljancije i vezivao je noć s jutrom, fazgrtaO
'.eravicu. ra.."Ipirivao ugljevlje mješinom, kamčio i
nikad mu se ništa nije dogodilo. Njegov život je bio
pust i jednoličan, siv, prekriven najfinijom željez-
nom prašinom što bi se u tankim Listićima otkidala
sa srpova i potkovica, Nikom on nije dozvolio da
mu se isuviše primakne, da onaj neprobojni veo, što
se spolja ogledao u gardi i prašini, a iznutra u teškoj
i dubokoj mandalčini, raskine i dopre do živa mesa,
do čovjeka Cuee. Ali kad provali Kara Mabmud-
-paša s nizamom u Bosnu da dokusuri račune koje
105
njje umio dovdlti Ali Namik-paša, kovač Cuco
najednom, kao da ga zembiljom tutnuše II mešće:­
mat, postade jedna od llčnosti o kojoj se svukuda sa
strahom govorilo; i po ćoškovima, j po ćepencima
šapatom, i po kahvama, a bogami i u travničkoj
tvrđavi. Njegov golemi čekić je već drugi mjesec
ve."eJo poskakivao na uglavljenom nakovnju uz na
br,lu ruku sklepano ognjište, II popločanom dvorištu
mešćeme. I tog jutra, dok je Mem sjedio pred Ćor­
Buljom, čuo je Cucin čekić. Udarao je 'tedTa, ve-
selo, s odmorima između dva udarca i onim cikta~
vim odzivom nakovnja kad bi čekić II kovačevaj
ruci, u predasima od udarca do udarca, odgovarao
khkteći: cang-cang.·dng! To je Cuco kao i mnogih
dana ranije za nasilja Kara Mahmud-p~e okivao
šejhove~ kadije, age i begove kojima je nova turska
uprava izrekla teške kazne SUfgl.ma u Vranduku ili
Carigradu.
Mnogi su se u kasabi pitali zbog čega je pašjna
uprava odabrala baš eueu kod tolikih i mlađih i
sposobnijih kovača u gradu, aJi što je tu je- posta u
tom baksuzli~ ružnom vremenu bijaše toliko za ko~
vača, jer su nizamlije svaki čas dogonili ponekog da
mu Cuco okuje lijevu ruku i desnu nogu i da kroz
ljut, težak okov provuče i spoji dug, svjetlucav
lanac. Bilo je medu tim nesretnicima ugJednika iz
Livna, otuda iz Krajjne~ ili pak iz Travnika i Herce~
govine. Prašnjave, u dronjcima, izundžije hi prvo
izlazile pred vezirova kadiju, a onda bi ih, pu izri-
canju kazne, gurali pred kovača da ih opremi
106
l na ~1arom kovaču su se dogodile promjene, baš
kao što je i vrijeme bilo izmijenjeno; bradu je Cuco
skresao. one obješene brčine raščelHjao, a lice mu
umiveno, oči bez knnelja, žive kao dvije žlšk:e. 1
odjcea na njemu dmgačija, a čakšire nizamske. Hm,
šta li je to, bogo moj~ pitahu se u čaršiji...
o,d1\o.
Kad okiva, radi to pažljivo, mjerka i nišani, pa
kad zakariči lanac s ruke na nogu, mjerne očicama,
drmusne i na gornjoj i na donjoj straui, pogleda
zatim uznika, one njegove odnjegovane ruke, izbi-
jeljene, nenavikle na motiku i muku pa mu na licu
j
7.atgra nekakva svjetlost.
I kad su Mema proVodili kroz me.~ćemsku avlJju,
Cuco je pridigao glavu, čekić mu '" naglo, u izrnahu,
gotovo ustavio. Ali nUc to potrajalo dugo, aii i to je
Metnu bilo dovoljno da brzimice. onoliko koliko je
!loljov. straža dozvoljavala, uhvati taj kova~ev po-
gled, da ga slOŽI u svojim očima j da kasnije po--
razmisli zbog čega je u njegovom pogledu vidio
neku iskru~ a na licu grč? Da li ga je prepoznao?
Otkad? NiJe li to još otprije~ dokje Mem bio momčić
i dok bi, i pored zabrane roditelja, ipak ponekad
odlazio i satima sjedio pred njegovom kovačijom;
biJo mu je čudno to koščatOj neobično tijelo kako
pognuto nad nakovnjem jednom rukom izmahuje
tešagijom mijeha, a drugom hitro majicama pod-
gurkuje ugljevIje pod jezike plamenova na ognjištu.
Merou se tad kovačnica činila najčudnijim kutkom
pod nebeskom kapom, a on, taj neobični, šutljivi
107
čo~ek. najtužnijim Božijim robom kojega je ikada
vidio. U tom okviru unutrašnjosti kovačnice -O(isli-
kavale su se tad II dječakovim razgorenim očima
obješene kuke, polomljeni nacižaci, tcstcre i budaci,
seljačke vile i raspukle motike, Stlre, krezube sablje-
tine j klinci raznib oblika i veličina. A kroz svu tu
čaroliju - sjeća se Mem - kretala se Cuein.dugačka
prilika - od ognjišta i mijeha do nakovuja - čitavo
vrijeme dok bi on s meraje, ispred kovačnice. to
posmatrao~ osjećao je kako je nepl"dYU sve ono pri-
čanje o ovom čudnom čovjeku. On gaje više sažali~
jevao,jer je otkrio, svakudoevno dolazeći pred nje-
govu radnju, kako je kovač običan, miran čovjek..
okrenut svom teškom, garavom poslu i da nije nj~
kakva nakaza kako se svukud o njemu govorilo.
Mem je - sjećajUĆI se sada dok je slušao kako
kovačev čekić bije po nakovnju ponovo vraćao
slike iz djetinjstva pred svoje oči i najradije se
zadržavao na onima kad bi pred kovačjju zastao
kakav konjanik i zatražio da Cueo potkuje njegova
konja. Utim rijetkim trenucima- i sad muje to bilo
II živom sjcćanju, i pored svih nevolja ti kojima se
nalazio .. zapažao je kako bi ga kovač ispod oka
mjemu(), baš kao i dan-dva prije kad su im se oči
srele dok su ga pregonili kroz avlijumešćeme. U tim
susretima jz djetinjstva susretanjem očiju - Mem
bi II kovačeVQffi pogledu razabirao neku tešku, bol·
nu bionu. Jedoom, kad jc izgleda i Cuci bilo čudno
što on gotovo svakodnevno sjedi pred otvorenim
vratima njegove kovačnice, on je izašao; sagnuo se
108
i otrgnuo nekoliko strukova repušike, obrisao njom
ruke, pa upitao: - Ciji si tj, momče'! - glas muje bio
dubok, tajanstven kao što je bilo neobično sve kod
tog kovača. - Tehvidov, hamurdžijin - jedva je iz
sebe istisnuo Mt-'tn. - A taaako! Ideilli u mekteb, ha?
- pitao je tad Cnco. - Idem - rekao je Mem. Na
godinu ČU i hatrnu dodao je. Aferim, tako valja,
veseo ti bio - kimnuo je kovač.
Nakon nekoliko dana, dok je kao i običuo pro-
davao zjale pred (""'udnom kovačnicom. on mu ma-
hnu rukom da pride. Sjećao se sa kuliko je straha
prilaziO rastočenom pragu na ulazu II kovačnicu i so
koliko rddoznalosti upijao pogled u sve što se poka-
zivalo u tajanstvenoj tami unutrašnjosti; prvo ga je
dodirnuo miris garcži~ zatim su mu pred očima
počeli igrati tinjajući odbljesci vatre na ognjištu,
potkovice što su se užarene zlatite oko malog jaza
iz mijeha, a zatim su mu se približili kosiri i noževi.
I sad, u mcšćemi. dok se to sve nekud skrivalo II
daljini iza ovog trenutka dok je slušao eucin čekić
kojim je okivao surgunlije u dvorištu, kao da ponovo
ču njegov glas dok je bojal-ljivo stajao na pragu
njegove kovačnice pod šehitskim stijenama:
- Bi li ti momče! volio da izučiš kovačiju, hah?
- smješkalo se tad Cucino lice, a on je, prepadnut i
zatečen tim neobičnim pitanjem! brle-bolje odvra-
tio: - Bih, volio bih kovati sablje... E, kad bi, deder
onda dohvati onu ručku pa potegH, evo, ovako -
Cuco je pomakao onu ugaravljenu ručku na mijehu,
uzeo njegovu drhtavu, ukočenu ruku i tutnuo mu da
J09
pomiče mješinu. U početku, sjetao se Mem, ručka
mu je izmicala iz znojnog dlana, a kasnije kad se
malo navikao i na kovača i na njegovu garavu rupu,
ne osjećajući umora, pomjerao je s Iahkoćom drvenu
sohu, a iz ustiju mjjeha je izlazio zlatan, piskutav
dah. Cuco je tad, oslobodivši drugu ruku, bl'2'.o pri-
nosio kliještima noževe, zapretao ih nakratko u
ugljevlje, pa ih, jednog po jednog, ozl.ćene, raski-
vao na nakovnju i zatIm bacao u kantu sa vodom,
Noževi su cvrčali, a Mem je izmahivao sohom< ..
Čitava t. niska dalekih dogadaja proletjela je kao
najbrži konj vranac kroz Memovu glavu. I ko zna
koliko bi još ugodnih doživljaja vidio i izredao tl
svom sjećanju da nije bilo Ćor-Bulja,
Znači, nećeš viile da mi odgovaraš kad te pitam.
E, pa kad je tako, onda ću ti razvezati jezičinu -
zatim je otvorio prozor poviš sebe, gurnuo glavu u
rešetku i viknuo: - Ej, kovačino! Ugrijder mi jednu
šipkU - a ondaje vratio glavu l kazao: - Hoće kovač
da te malo odsciri, hajdel
Onako uvezanih ruku Ćor-Bulja ga gurnu pred
eueu: - Kad se usija. prilijepi muje 72. debelo meso
nekcvrkoe!
Tad Mem prvi put ugleda razrogačene kovačeve
7Jenice, napeto lice i luku što jepodjadvala ugljevlje
na onom ognjištu; ta ruka okićena bjeličastim čeki­
njama osta na gvoz.denom rnandalu čije se tijelo do
polovine gnjuri lo ti žeravici, a onda se, kao da je
opeče vatra~ tržc.
110
- Ti si onaj dječarac. a? Tebvida hamurdžije, je
li? - pitao je kovač i gledao ga prd.vo II oti s nekim
čudnim grčem na licu.
- Jesam - kazao je Mem.
- Odakle ga znaš'! - Buljova glava se primače
kovačevoj i Mem najednom, u nekom i?:nenađu~
jućem košmaru prepO-lM kako su ta dva lica -
Buljova i eUclna - iz jedne krvi iznikla.
- PuS1.ićeš ga, brate - dahnu kovač i proguta
pljuvačku, pomače se od ognjišta i sad je stajao
naporetke naspram Buija. Ispravljen II svoj svojoj
štrkljatosti i pored dobrih. teretnih godIna što su mu
bile na grbači, kovač je stajao kao kobac.- Pustiće!
ovog kasabljju - II njegovim riječima je stajala neka
čvrstoća, a II pogledu nepokolebljiva odluka da dru-
gačije ne bude i da iza ovih riječi i ovog pogleda
može hiti samo on ili smrt Bulj se odmače od njega,
zažmiri malo na oba oka~ porazmisli, pa buknu: - Ja
s ovakvim ni kravlju baljegu ne bih ubrisao ... šta ti
je stalo do njega. Znaš li ko je on? Izdajica da ga
žešćeg ni grdeg u čitaVOj Bosni nema - sad su
Buljove oči bite duboko pogledom zarivene II Curu.
- Stalo, ne stalo, pusti čovjeka, ne gari duše. Ako ti
je do krvi i belaja, evo ti menc. Udri mc, brate, tom
sabljurinom gdje sam najtanji, halal ti krv!
Bulj postaja njišući se u tijelu kao da će sad pasti
mrtav na kaldrmu u mešćemskoj avliji, Memu se
činio raskopnjen, a onda s~ umiri i krenu mu ruka
za pojas i kad načini tu kretnju i Mem i stari kovač
Cuco zadrhtaše istim damarima, Obojica pomiSliše
III
da će pasu mrtva glava. alj čija - ni jedan. ni drugi
to nisu znali. Bulj pride Memu l jednim oštrim
pokretom. oštrijim možda DO što je bio oštar njegov
jatagan koji sijevnu, presiječe na Memovim ntkama
kožnu konopinu. Zatim se okrenu l od brata i od
Mema. I ne ču kad ovaj izađe ne obzirući se jz avlije
j ne vidje kako na Cucinom licu zaigra jedan damar.
Da li je to bio osmijeh?
Ko bi to mogao znati.
112
HAM-DAGOVA OSVFTA
Nepovratno i bezglasno dogOljevaJa je godina;
njena smrt se očitavala na s.v.eženoj traviI na skore~
pljenom lišću hrastove šume, u liien<\Wlr~oj
igri zadnjih leptirova, Hila je to najtužnija smrt
ljetine koji.iJe ikad upamtio Ham-Dag,
Sjedio je pod teškim zamrlim hrastom na rubu
Šemsi-begova gaja odi.kle jc mogao vidjeti sve: i
nekadašnju svoju kuću u velikom .š!!!~om šljiviku
kako sc bjelasa,kao vitak ždral, idervišku tekiju koju
je podjgao za Mensevije njegov otac, i carski put što
se svjetlucao II žutom mom kukun;zištakao izgull.€L
jatagan iz kanije.
" U njegovu pogledu nije bilo sj.jakao što &ll
imaju oči zdrava čovjeka, niti je II njima bilo želje,
niti straha, niti O:užnje ~ sve što su one mogle tog
časa upiti oko scbe i pokazati nekome bija§e neka
teška, olovna tuga, Taj čo'Cjck što jc bezvoljno gle-
dao U neku tačku ispred sebe mogao je imati člArrle­
set godina, crnu put kože) kratak vrat i šjroka leda.
Bio je sličan svim ljudima II svim kasabama vilajeta
i niko ga ničim ne bi mogao izdvojitI od ostalih da
nije u lljegovjm očima bilo onog pogJeda - a taj
pogled je mogao biti izraz zadovolj.tva, žalost z.
nek.m golemlm.gubi!k9!!L!llZOčaranje II neku dragu
pusto'iovmu, zamišljaj daje svemoglo biti drugačije
nego što je sada, boj zadat od najmilije osobe, krah
lB
 svih nnova u koje je vjerovao. Bijaše ..:agonetan
Ham-Dagov pogled. Ham-Dag je, uz sav prezir koji
se najsnažnije očitovao u njegovim očima, uz sav
čemer što se provlačio i::r.a tog odsjeva prezira, bo-
lovao na neki svoj osebujan način 1 ovo ljeto, nje-
govu tihu, bczglasnu smrt, Pod teretom tog olovnog
osjećanja, izmiješanog sa beznadnošću svoga života
s kojim se ~rva?", odavno j koji ?~U se, im!eda, oteo
. ~aq.gpf!~I~~1Ulmazan zCJtmom, H~o-­
načno priznao i razUmio da nema više kud; smrt je
nakon svega bila jedini jzlaz iz te goleme duševne
patnje, iz bezumlja u kome je živio. Smrt ljeta ga je
stoga \Oliko opčinila i podsjetila na vlastito umiranje
da je istinski II odlasku godine vidio i svoj nestanak;
valjalo mu je poći nekuda - ostaviti ove proplanke
po kojima se lomatao tolike godine II odmetništvu,
rastati mu se valj.lo od puteljaka, planinskih baiti i
. _~enjb mahala po kojima bi tajom, najviše noću,
oprezno hodao. Valjalo se rastati od stabala, od
trave, planinskih potoka i od puške što mu je u krilu
dok sjedj na rubu :Semsi-begQva gaja, Pa i od osvete
mu se valjalo rastati, jer i ona je značila nešto u
njegovom dvadesetogodišnjem odmetnjštvu; kad je
bio od svih odbačen i zahoravljen, ta čudna, ne-
vidljiva žena - osveta u njemu grijala mu je dušu,
sokolila ga da izdura sve one~dyg~! ~~e z~~,sva
on~ šarena,Jww>vll proljeCa od kojih duša boli, da
preboli; sve. .J,eške, tnžn.e misli da rasprede i da ih
navede jednom cilju - l1lldi da ćc kadli·tadli sresti
Gar·Šiša. A bilo je muogo nevolja kad je htio da
skrasi svoj život. Bilo je dana kad je gotovo čvrsto
odlučivao da sc preda kadiji ili sejmenskom baši.
Ah, vazda bi se iz njega, po nekom neznanom putu,
iz njegova bića javila osveta; da ruje rano za tu
odluku, llam· Dag'! Kud si se namjerio, Ham'? Kud
misliš? Zar si sve 7',aboravio. oprostio. Ham-Dag?
Opraštaš ti to komad svog života nekome? D. Ii si
razmisho Ham? Oni tebi nisu ništa oprostih ... I tad
bi mijenjao veC donijetu odluku. l'UnD'iO. bi. još
du~lje,još oštrije, gazio kroz ljut snijl'l1 kroz guš~,
~b!mje, u više stijenje iznad-sebc. I joS ljuće bi mrzio
i u sebi stiskao tu ~e7nanu ženu-osvetu.
Kad se ona u njemu okotila, kad se javila, kako
sc II njegovu dušu uselila - to ne zna Ham·Dag; hoće
li to biti onog dana kad se vratio IZ vidinsk:e bitke i
kad je saznao d. muje Gar·Šil silovao sestru, ubio
brata koji ju je štitio od njegovog pijanog zuluma'?
ni se u njeg u....-ukla osveta možda onog dana bdje
kadija presudio dmgačije nego što je trebalo, i zbog
čega je bacio carsku zastavu pod noge i morao onda
llicžati da ga ne popljuju pa ohjese? Kad se to
dogodilo? Ili se možda nikad i nije desilo, već je ona
u njemu bila s rođenim danom?
Danima. mjesecima i godinama bi, kad god bi za
to imao mirna trenutk.a. razmišljao o toj utvari II sebj,
ali nikada je nije mogao dovoljno snažno uhvatiti za
kose, za stegno, za ruku i reći joj: čuj, beštijo, ko si
1 odakle u meni, i šta hoće~, i čemu mc to vodiš? r
kad je ubio jednog sejmena što ga je prepoznao i
potegao za kuburu, i kad je isjekao Gar-Šišova brata
j namirio ujam u krvi za svog mlađeg brata, i kad je
noću sačekao kadiju i oborio ga olovom u prašinu
pa mu poslije zapalio kuću ...
Ta čudna kurvetina II njemu. ta osveta, s kojom
je bio prinuđen da živi što god je ljuće svetio ne-
pravde učinjene prema njcnru, sve više je fallJa po
njegovom biću, sve jedrije je cvjetala; mila je kose
njegovom krvlju. mirisala svoje~!lj!yidljivo; vit.!co.
,--
besmrtnQ.J~o njegovim dahom, protezala sc neu~
.--
morena ničim, nevina ali tvrda u njemu, odlučna da
nikud i nikad iz njega ne utekne. Ham-Dagje silazio
II tekiju kod derviškog šejh. i moho g. da iz njega
molitvom iS~lera tu nakazu, aji nije uspjelo. Išao je
i II Tešanj preko planine Rastu!e i Borija kod hodže
čudotvorca. ali ni to nije pomoglo. Kupao se u
obljevima planinskih trava; salijeva1e su mu nene
olovnu stravu, molio se Dragom~ Svemogućem Bo-
gu, ali ni to nije pomagalo .. ,
"Hajde, idi iz mene, nesrećo!! - kazao je II tami
planine uoči najčudnijeg d.na Lejletul-kadra. Tad
se ona javila zmijskim glasom: lOOtići ĆU, Ham!
Otići ću iz tebe kad ubiješ Gar-Šiša. Tad će! i ti
umrijeti. Bez mene ti nema života. Kad ja odem i
tvoj odlazak je suđen, Ham."
"Jz tebe će je jedino isljcrati dječija duša, sinko"
- kazala mu je jedne večeri stara nena kod koie se
svratio da zanoći II planini "Samo dječU::I duša,
razumiš me, dječija" -- slušao je sparušen, vehal glas
iz staričinih usta.
116
- Ali gdje ću naći djCČljU dušu, majko" pitao je
dalje Ham.
- U rebi je, zametenjoč•. Nigdje je ne traži, u tebi
je. S.mo kaži: Kulhuvelahu ehad, allahhusamed.
Hajde z. mnom, ponovi zorn.tenj.če... Iliam-Dag
je ponavljao čitavu noć tc teške, nerazumljive riječi
što mu ih je rekla starica. Ponavljao ih je i sutradan
i uz lo stalno tražio u sebi dječiju dušu, kopkao po
razumu, po krvi, po kostima ne bi h odnekud, iz tog
neizmjernog neznanstva u sebi. iskopkao dječiju
dušu.
Lutao Je mislima po svom" dalek.offi, ljupkom ..
djetinjstvu, trčkarao po3arenQ1l1.~!limuJlSllillllellll.
hV'lllo se z'l'irage, t.o.Ele tijočiJ.flladosti i za golern-,,_
_~ U tim rijetkim,..hljdlllv !Ill_!!fisjećl!lliima, 0'-
veta~'.ena bi II njemu nestajala, prhutila se i nebt se
javljala sve do časa kad bi se nevidljivo klupko
prediva uspomena razmotalo do povratka iz Vidina,
s onog strai:nog vidimIkog polja gdje je sabljom
sjekao pobunjenu vojsku Adžami-bega RustL"II1a;
tad bi. kao .tonoga Ž;V9J;i!lja_ ružna hka iz njega
'iskljjala osveta;grohotnjena zlog smijeha za čas bi
porušio sve nježne uspomene i tad je Ham.nemgt<'no
6unava.g kako muje.dllleka dječija duša u njemu i
da je sve ruŠt u provaJiju_CrIlQg čemera. Ostajao bi
sam baš. kao što je i danas. sam pred~Qm.
U očima - umirala jeJiho ljetinu on nemoćan da
bilo šta poduzme ili spriječi da se to neminovno ne
dogodi, da se bar odloži za kasnijelsamo da ne bude
sad. ne nikako sad.
117
 Nije mogao.
Cekao je da se i to zadnje dogodi. Još jednom mu
je valjalo kleknuti pred osvetom u sebi, Morao je toj
neIllsitoj zvijeri, što mu godinama gospodari bićem.
razumom najviše, dati još jednom demirh tepsiju sa
glavom, sa mrtvom, odsječenom glavom Gar-Sj~a,
A onda <:e mirno ubiti i sebe i nju; vjerovao je da-
kad ne može dotllći II sebi91~iju dušu - može
,:>:lastitom smrću konačno odagnati i tu sll:;!šn~ne-
znanu ženu-osvetu iz sebe. Još se II jednom kulklC
svojeg razuma nadao da će kao maksum, kao tek
rodeno dijete, krenuti put Božijih perivoja gdje za
njega postoji odvojen divan da pred Božijim licem
ispriča lIVe kako je bilo,
Jučer je ćekao Ded-Molim.da, Ded-Mehmed je
bio njegov vojnik kad su išli na Vidin da gase vatru
pobune u Bugarskoj. Ded-Mcluned je bio tad njegov
!:ieiz, a sad dojavljivač svega što se zbiva u kasabi
ispod njega. Ded-Mehmed je jučer sav zadihan,
i7.deranih čakšira došao II planinu s torbom fišeka za
pušku, s olovom i prahom. s dUhanom i ćagetom i
kazao. Nije ni sjeo, a kazao je kro-L; pljuvačkuJ kroz
.tisnute vilice:- Begerendi, kod kuće .ie! Samjc! l
došao je iz Carigrada!' ..
- Ko je stigao iz Carigrada? -' pitao jc Ham. -
Smiri se, pa polahko kazuj, Ded-Melimede. Hajde
sjedi pa kazuj odreda i polahko, Ded.
I Ded-Mehmed je počeo da kazuje kako je uvre-
bao u karavanu koji se nije ustavbao II čaršiji Gar-_
-Šiša. Vidio je kako je hez pratnje, zavijen beduin~
skim bumusom ušao u svoju kuću., u kuću svog oca,
i njegova, očeva mu oca kuću. l zaum je Doo-
-Mehmed skriven iza pojata zapazio da će ostati te
noći, a ujutru gaje ponovo vidio u vnloyima, i kazao
je zatim Ded-Melimed:
- Eto, begefendija. i tvojim arslanskim očima
životne rado..'tti! Ubićeš zasigurno Gar-Ši~a i na-
mirićeš krv tvoje krvi i obraz tvog obraza, obraza ti
očina, i obraza njegova oca, amin Bože, jedini
Gospodaru Zemlje i nebesa.
- Amin - ka7JlO je Ham-Dag. - Vrijedan si glas
donio Ded-Melim.de. Čim da te nagradim? Hoćeš
li onaj mlin što je ostao, ili čardak II Sočkovici. ih
šljivike uz Jaliju? Slobodno reci i biraj, Ded-Meh-
mede. I hodi da te poljubim i da sc hal.limo kao brat
s bratom. I daču ti tJlpiju da ti moji odsijeku sve što
poželiš za ovaj glas. '(:lapisaću im da ti dadnu onaj
komad zemlje koji poželiš, Ded-Mehmede.
I lad je poljubio svog nekadašnjeg seiza. l sadje
sam dok popodne gori u žutoj. čistoj vatri i doktiho>
bez ikakva glasa i znaka,,_umire ljetma,,- Dolje, ispod
njega je kasaba i vidi Gar-Šišovu kuću. Vidi i dim
iz odžaka, kapiju i basarnkc do gornjih soba.
,Ham je čekao svoju zadnju noć pa da krene na
svoj zadnji put, II 7.adnjU pustolovinu ~metenjaštva,
a onda će, uz Božiju pomoć, krenuti na još jedan,
dalji, neznan put, II plavo DCbQ.. izmedu zvijezda do
Božijih vrtova. Sta~e i zakucaće na..ogr~
Jupnuće_2;Ja~i~~naz1atnim..\!ratima.i me-
lekj će mu otvoriti dženctska vrata i On će ući i staće
pred Njegovo lice i reći: ".P~tŠ&Lje Tvoj rob Hmn~
~daJ<ažeJ;Y~i-grijch",drugih ida Te
_pitil".o Neuništivi~ ima li mjesta llIDj.Oj. duši. fl
Kao u nekom bunilu. ukočen, zakovan ~ii~dom
u prazninu umiruće godine ispred sebe, kao da čuj~
nevidljivog sugovornika: !ljesi li pronašao dječiju
dušu u sebi, robe moj, Ham? Dodaj mi dječiju dušu
i mjesto ti je osigurano, robe moj, Ham."
l kao da se vidi kako pretražuje po sebi, kako
prazni dio po dio svog bića, aJj niotkud, ma kako se
naprezao da nađe, ne nalazi, ne javlja mu se dječija
duša
"Imam samo djetinjstvo, 0, moj Stvoriteijuot - tišinom odaje, Harnjeu vilinskoj brzini motao život
čuje i svoj glas, a zatim mu se vraća odgovor:
"Tražio sam dječiju dušu~ robe moj Ham. Bez nje ti
nije mjesto u vrtovima. Bez nje ćeš lutati ispod
nebeskih kspija do kijarnetskog dana, • tada ću ti
presuditi, robe mQj Ham. Idi sad i traži svoju izgub-
ljenu dječiju dušu ... "
Ni l»pazio nije kad ga hlad akšama dotaknu po
licu i on se trže, Iagahno se vrati samom sebi i prvo
što učini u tom povratku. bijaše pu.~ka; dohvati .Ic i
pregleda da li joj jc grlo puno fišekom, zatim to isl:<J
učini s objema kuburama za pojasom pa ustade
polagahnim korakom, pognut malo li leđima, krenu
s ruba Šemsi-begova gaja prema ka.liabi ispod sebe.
Bez poteškoća je došao do Gar.Šišove kuće, još
lakše joj zaobi~ao ulazna vrata i preskočio jza kuće
pJot na avliji, a zatim sc, izuvšl čizme i s kuburom
u ruci, lagahno ispoo drvenim basamcima u gom.ie
120
odaje. Otvorio je vrata i ugledao Gar-Šiša kako stoji
pred Božijim licem i klanja akšam. Kako mu je bio
okrenut ledima. htio je da sačeka dok Gar izmoli
zadnju dovu i dok ne preda selam i okrene mu lice.
Sjedeći na sočiji iZl! njegovih leđa, gledao je llam
Gar-Šiša kako pada na serdžu, kako šapuće molItvu,
kako s.e ponovo teško previja u struku j nanova pada
čelom na postekl)u i zatim kako podvijenih nogu,
Mleći ruke na prsima. očekujući da u njih Sve-
mogući spusti nevidljivim putem nagradu 7.a ono što
Gar čini.
Dok se molitva iz Garovih usta mrmoreći širila
ispred sebe - sad je nanova bio pred kućom i čuo
lelek gorak kan ''Pečena krv od ljute rane u grlu. U
oči mu se vrati bratov tek zatrpan kabur - žuta
ilovača ga gru!mu tl prsa i on bi posrnuo da nije
sjedio u Gar-Šišovoj sobi. Zatim mu II oči ude sestra
Namka l njen izluden pogled, uhvaćena donja vilica,
pa onda kadija., pa onda zastava, pa onda sve što se
oduljilo ravnih dvadeset godina·~ svako brdo, UfVl-
na l klanac, svaka noć puna cvokota zuba, na hladnoj
vjetrometini, pa vrela Cijev pu.'!ike. pa hladan jezik
sablje, pa smrt 2a smrću, jaz za jazom, most za
mostom bespovratno srušeni i nikad više, nikad
prema drugoj obali ...
- Esselatu vesselamu, alejhe ...
Gar-Šiš predade selam na lijevu, pa zatim na
desnu ~1ranu i ugleda iza sebe sjenku na duvaru Sto
ju je čirak mutno iscrtao na suprotnoj strani. Zatim
!21
se po-lahko okrenu i oči mu se ukočiše kad ugleda
Ham-Dagovo lice.
.- Ako si brat, nem~j - istisnuo je Gar-Šiš gle~
dajući u kratku pušku. ~ Budi čovjek ~ hvatao sc
Gar-Šlš za nevidljivu uzicu prema Hamovom srcu,
- Budi čovjek, llam~ ne čini to ...
~ Ćov;ek sam, Gar ~ rekao Je tvrdo Ham. Pipni
mc> Gar-Sišu, pa ćeš se uvjeriti snažnije i od samoga
Boga.
- Ubić-eš me. zar nije sve zaboravljeno, Ham? -
jagmio se Gar da podsjeti Hama kako prošlost nema
duga korijena II čovjeku.
~ Jakako, ubiću te, Gar, Moram te 'Ubiti i tj zna.~
zbog čega te moram ubIL Ti to najbolje znaš. Zbog
sesU. k<\ja j< peludjela i sad je mazIum, naivka i
vuca Se sa trhnošanla po kasabi. I zbog brata te
moram ubiti, Gar. Znaš da si ml uzeo krv i kuću
zavio II crno'! A n(\jvjše te moram ubiti zbog oye
kurve u meni koja stalno vlče: Još, Ham! Još, i stalno
još! Zbog tebe se ona naseJiJa tl mojoj krvi, ušla mi
u kost, sjela ped grlo, sledil. srce, Gar-Šišu!
- Nasvetio si se, Ham. Dosta si pustio krvi, dosta
kuća II crno zavio za sve ove duge godine, pusti me,
Ham.
U Gar-Šišovim očima je bilo jednoJilleln....uže...
opružena i 7,ategnutoJgia-kad vjeŠaJu čo~... j on
sc po njemu primicao Hamu, plazio potrbuške, pro-
tiskivao se s očitim strahom da ne omakne u bezdan
ispod sebe. To je hilo sve što je Ham vidio u Ga-
rovIm očima.
122
~ Uzalud ti je, sve ti je uzalud, Gar ~ kazao je
mimo Ham. Samo mcjoš više ljutiš~ Ga.r. Ncpoz1vaj
me na čovjeka. na Boga, na ljubav. na merhamet Tl
si od mene načinio ovo što sam sada- ubojica, kati),
šumnjak i bezumoik. Ne dotiči me se čovjekom kad
si ti to davno ubio u meni Jesi li ti, Gar, bio insanske
sorte kad si mi silovao petnaestogodišnju sestru i
ubio brata!? Šta si ti bio tada, Gar-Šišu'! Kazuj!
-- Bio sam pijan, Ham. l;naš da sam bio izvan
sebe. Ništa nisam znao. ništa. Šejtan me je zaveo,
znaj..,
- Pa ko je kriv za sve. Gar? Reci, ko je krivac?-
Ham je osjećao kako mu je kratka puška otežola u
mei, kako mu se tijelo, do maločas nategnuto kao
luk strijele, polallko opušta, gubi snagu. Umjesto
dugogudišnje želje s kojomje vrebao čas da uhvati
Gar~Šiša i da ga,~~_ ima u ruci pred
sobom ud.vi,l\!o f i l kao š~ sad je osjećao
neku ravnodu~nost i želju da s njim razgovara, da ga
kori, umjesto da ga bUe. da ga~ ako bi se ikako
moglo, izvuče od smrti pred kojom je sjediQ na
kOljenima, ih da mu bar dopusti da se isplače, da ga
,vidi majušna,-kag-Zm Q ječma,....da s~im moguć­
nostima opere svoju dušu .. ,
Samo da nije rekao: "Budi čovjek, Ham". Samo
đaje prešutio tu riječ, mof.da bi se i pokupio. pljuno
mu u bradu~ savio pušku u bensilah i izašao u noć,
u nedoš. II nepovrat, tl ludilo...
- Dragom Allahu sam molio milost za sve što si
učinio. Ham. I za kadijinu ružnu smrt, i za."
123
 - Kušaj, Gar! - viknuo je Ham~Dag. - Kušaj,
k~jn si~e, i,ne moh za ~~, za sebe moli! ~a s1be
molt; pusku Je ponovo ocut1o tešku. hladnu l on je
snažno stisnuo za tankovijrui vratbo da day} Gar-
Šiša, ~ nio? Može li ovom smrću oživjeti brata, vratiti
Dizao je kuburu polahko prema Garovom licu i
kro~e4unjavo svjetlucllJ1je pepeljastog gy.Q..žda i
z~~tne n:ačke nade koji su se odbijali od dva naPeta'
fioroz., lI.m je ugledao ogromnu, žutu p.laniJ:!!l....
Garova lica, pa dvije krilate ptice obrva. pa ravfto
polje čela, pa gustu šumu sijede brude, pa klanac
njegovih stisnutih, ukočenih usana, .Cijey' Iqatk~, ~
puške sepolahko i prijeteći pndizal. prem. toižumj,_
masnoj. znojem orošenoj poljanii Ham, prlje nego
što sastavi horoze kubure s kremenom i prahom
fišeka, kroz kratak i glasan pucatY-lIuškc i jezičac
plamena koji"sunu iz"obiju cijevj kroz bljuvotinu
,llubi~to.l! povjesma di!1la, ugleda kako se na O.ro-
vom čelu~ taman pn samom karuku, ukaza~a ~
-1llega koja se II tren rascvjeta i otvori, Vidio je još
kako se Garovo tijefo presavi udesno i kako mu
jedna ruka, da li lijeva~ il' desna, krenu prema tom
čudnom, rumc:nom cvijetu1Jmji i bijaše nešto na·
Jljepšo što mu ostade u'JeCanju .1' ne stiže da ga
dodime~ ubere, pomiriši; ruka se slomi negdje na
pola pull! i pade na serdžadu nekako talasno.
Gledajući smrt ispred sebe, Ham naprečae shvati
kako ostade sam, bezimc~ prazan i bez ikog svoga;
n1 žene-osvete ne oćuti II sebl da ga osokoli i osnaži
"J(a'L!tQj~ _tp.......!iillUr;Lčinila j niti da mu ko aferim
124
izrekne što je dokrajčio bratova krvnika i sestrina
unesrećitelja. Ni prasak puške nikog ne domami da
ga napadoe i da se brani do zadnjeg fišeka u preo-
staloj ]aalkoj puški, Ništa, Samo tišina, Šta je uči­
obeščašćenoj sestri obraz i zdrav razum? ledino što
živo oćutkuje to je.pštar miris b~ta.
Nikad u životu nije bio tako usamljcnkao lenoći,
ni preplašeo tom samoćom kao sad.
Kao da je bježao od nekog strašnog, opasnog
neprijatelja, Ham, preskačući po Iri stepeoika, spade
II avliju, a zatim upade u busiju tamnog sokaka; išao
je žurno. bezobzjrice, napamet i bez ikakva cilja, i
kad shvati da više nema kud, zastade kod Alajh-
-džamije i udišućj.l;ratklm dahom hlad!!nzIllknoći
kasnog ljeta, napipa dmgu kuburu u pojasu i hitro je
izvadi; dok ju je prislanjao na vrelo čelo, sjeti se
onog rumenog cv1i~~ ~što ga je spazio maločas n<l
Garovom licu pa podcšavajući djevi puške nasJično
mjesto među očima, pritisnu, ..
U trunčiću sekundc~ u onom njenom neizmjer-
Ijivom dijelu, dohvati mu razum tens,ku anteriju i
jedou bijelu, pa zlatnu ruku, koja ga pnvučc nekud
u člvitastu maglu.
Ujutru j njega i Gar-Ši<ia pokopaše izvan mezar-
luka~ jer niko nije mogao dokazati da S~ nisu sami
odmetnuli od života.
- Čudo nad čudima - govorili su ljudi.
Dva zakleta dušmana II jednoj noči sami sebi
(!okundisaše, Čudo, pravo čudo,
125
•
 OBEĆANJE
Majci
Snijeg je toliko napadao, toliki dubok da je naš
so~ ~no zasut do taraba, do polovine svih kaplja i
kapIdžika, gotovo du kućnih vratiju i prozori Bilo
je to jodnog tihog jutra kakvo zna nastupiti nakon
gOlemog nevremena. Učini se tad kao da tu tišinu
nije niko umio izmisllti već mećava i tmasto, sru~
šene nebo iz kojega danima l noćil113) kao kroz
prodrtu ponjavu, padaju guste pabuljiee snijega,
Nevrijeme je tad, činilo mi se, sjedjelo, češkalo se
po bijeloj, ogromnoj bradi, izmišljajući ti~inu do
najvećih razmjera kako bi se ljudi, oni odrasli i
najstariji, i djeca, plašili kako da izađu iz kuća, jer
valjalo je nekom ići na posao, nekom se žurilo
otvo~t~ dućan na čaršiji, a svima je valja10 prvo
otvonti kućna vrata, progaziti dubok cjeiac snijeg
do avlijskih vratnica.
Ja. sam tog jutra, vrela obraza prislonjena uz
prozorsko staklo, čekao brata.
M'\ika nam je vcć nekoliko dana kroz neku zgus-
nutu brigu na licu govorila da će se Mustafa vratiti.
I dok i sad, nakon toliko godin. slušam kao edzvon
n~ene ~ječi ~to su ličile na čvrstu, nepokolebljivu
Vjeru, IStu onakvu kakvom je vjerovala II Boga, ja
se ponovo vraćam u to jutro; na obrazu osjećam
126.
hladuoću prnzorskog stakla, ispred očiju mije ogro-
man smet snijega iz koga proviruju vršci mladih
džanarika i ožilici vinove loze uz ogradu_ Mi tlismo
imali tada razloga da ne vjerujemo njenim riječima,
ali kad je počeo da pada snijeg i kad je sve snažnije
počeo da puše vjet.ar zavijajući oko kuće kao bijesan
vuk, nanoseći i redajući nano~ j smetovima zasi-
pajući avliju i sokak, mati nije vi!Se biJa tako sigurna
u glasu kad namje govorila: "Kad se vrati MustafaU.
Nije završavala započetu rečenicu, i b~ taj ne~
dorečeni dio njenih misli što su se kidale na ovom
najvalinijem mjestu koje je obećavalo i dosta su-
džuka. i peksintite, i pune bisage robeJ kese srebra i
darove od teške, žute svile, fesave i čizme - sve to
što smo danima i daoima očekivali i .Iušali iz majči­
nih ustiju otkako se Mustafa s karavanom trgovaca
otisnuo u svijet sada je ostalo na neodređenom obe-
ćanju "kad sc Mu~iafa vrati", a ml smo, siguran sam.
svi mi tada u kući, svako za sebe, duboko U tajnim
rafovima mozgova pomišljali: "Šta će nam sam
Mustafa ako neće doći s konjima i bisagarna~ re-
7.aćijama j smokvamat šcćerlemama j sjajnim ogle-
dalima? Što bismo sa samim Mustafom dok pada
snijeg i zvi1,di mećava oko kuće?"
U sobi je i danju i noću ložena vatra te zime i
najstariji brat Abrno morao je predvečer sprenuti
jednu golemu kladu koja bi svu noć cviljela II pećici
hrveći se s tankim plamičcima, Sjećam se, kad bi sc:
~ lampa gasila i mi polijegali po dušecima, sigurni i
zaštićeni kućnim vratima i toplinom sobe koju su
127
grijah plamenovi iz peći i posebnom toplinom š.to
namjuje ulijevao majčin glas, tad bib kroz polum-
rak sobe mogao vidjeti najneobičnije šare što ih je
stvarala vatra odsjevima po serdžadama na podu, po
zidovima sobe, na tavamei obojenoj zelenom bo-
jom. Uz to bl, jedući nevidljivim zubllUa kladu,
vatra šaputala najneobičnijim jezikom neku svoju
uspavljujuću priću od koje sc i sirova. čvornovata
klada II pećnici raspadala od miline, pretvarala II
drago kamenje i žute komade zlata, Priča se kroz
cviljenje mokrog drveta širila svukud po sobi, Iznad
naših dječijlh glava, plazila je mirno po našim tldma
uljuljkujući nas svojim slatkim čarolijama.
Zadugo sam takve jedne zimske noći, dok sam
.Iušao kako majka teško i zabriDum uzdiše, dok se
tiho moma 7.2- sretan ishod Mustafina puta. ostao
budan. Otvorenih očiju prestrašen pomišlju kako je
sada užasno ne imati ovakvu sohu, braću j majku,
vatru i dušek, l stajati negdje II pustoši u snijeguđok
sve mrzne i puca od hladnoće u deblima živo meso.
'Uz to sam osjećao neku slatku, prijatnu jezu što
nisam tl karavanu na nekom sumom putu dok snijeg
zasipa oči i zastire tragove.
"Noćas će zec tražiti svoju mater" - sjećam se da
je predvečer, dok je izlazila iz naše kuće, rekla'
Ćamilovca. - l sačuva,
"Takav tije H.rusin, draga, i da $" nJje stid starije
sestre Zehmerije. 7lUlUZO bi, moja Cami1ovce,lonac
za vatrom i ždrijebe ti kobili" - odvračala je majka
ispraćajući našu konu.
128
Te nerazumljive, strahom optočene riječi~ imale
su tada II sebi. za mene neku svoju duboku poruku.
zbog čega sam, gonjenradoZl1alošću da je razmt1!'m,
da shvatim njen pravi smisao, ronio po uobrazi1ji i
najmaštovitijJm dnima svog bića, tražeći tog si-
romašnog, malog zečiča koji sad, dok sc nevrijeme
primiče svom strašnom vrhu, traži svoju izgubljenu
majku da ga zaštiti i spasi sigurne smrti u nekoj
dubokoj. mračnoj šumi. I tad bih, slušajući cviljenje
klade II peći, jače stiskao jastuk i primicao svoju
glavu majčinoj.
I kad je svanulo jutro odmah sam prislonio lice
uz prozorsku srču i sledio se od jeze videti pred
sobom smetove snijega, poleglo granje sa stabala u
Zaim-aginom vrtu, polomljene plotove i pred ti-
šinom što je sjedjela u praznom, bijelom prostoru
njiva, avlija, sokaka. Tad sam, iako nejasno i iz
daljine, shvatio zašto Je majka ostavljala nedorečenu
svoju misao o Mustafinom povratku. [zgleda da ni
ona. inače puna nepokolebljive vjere i nade u njegov
povratak i sretno završen put~ sada više nije vje-
rovala da će biti onako kako očekuje. Od dana kad
je brat otišao majka je svakodnevno, poluglasno
završavajući mo1itve~ pominjala Mustafu j tražila
svim svojim srcem od Boga da je čuje. da ga zaštiti
Mene kao najmlađeg li kući nije više kao ranijih
dao" dok je bezbrižnost živjela u našoj kući, do-
vodila pred prozor okrenut istočnoj strani da se
nasmijem na sunčevu kuglu što je s ranih jutarnjih
,
129
sati pržila lice, i bilo mi je zbog toga poma1o i drago
što više ne sudjelujem II tom besmislenom cerekanju
kad od ~'UIlca sada nije bilo ni traga ni glasa, Samo
je šu1jela tišina II sivom, be',dičnom prostoru dok je
S vrhova snježnih nanosa kao sitan šećer, ili dobro
smrvljenu so, vjetar otpuhivao smrznute pahuljice
snijega.
I što su dani odmicali II kući je bilo sve manje
brašna, masla, drva i novaca, a kako je zima bila sve
nemilosrdnija i hladnija, li našu kuću se počela
neprimjetno uvlačiti neimaština. Uz to, od Mustafe
nije bilo vijesti j braća bi kroz prtinu. modrih obra:m
i ruku, svakodn<."V1lo
. satima čekali pred menzil-
hanom glas. gdje je zastao bratov karavan. Vraćali
su se tul,nih lica i oborenih glava i majci nije bilo
potrebno da oni bilo što kalu, jcr je i pogled na njih
bio dovoljno jasan odgovor da ni danas, kao ni
ranijih dana, nema nikakvog ohrabrenja za našu
kuću.
Na sofrit dok bismo jeli, bivalo je sve manje
pi1ava. bamnjc, ćevapa j sutlije, a sve češće bi majka
poslavIjala pite od krumpira i bundeve i bilo je tužno
pogledati majku kako pronalazi na stotine razloga
da ustane od jela kako bi nama ostajalo više,
Jednogjutra, trećeg po redu otkako je pao duboki
snijeg i dvadeset i sedmog otkako je s karavanom
trgovaca otišao Mustafa sa ovčijim kožama da trgu-
je l ušao je Ahmo i rekao majci vlažnih očiju kako
sijena na tavanu~ta1e ima još samo za nekoliko dana.
Majku je to snawo po1reslo, jer što će se s nama
130
, 131
dogoditi ako nam glad obori s nogu našu jedinu
kravu? Zato je ona nakon premIšljanja skinula svoj
prsten čiji je gornji dio imao oblik koštice šljive J
bio sav opervažen b~jelim. isknčavirn kamenčićima
i dala ga bratu da ga odnese i založi kod Sulje
Tabora.
Svi smo tad znali da se nešto stra.~IlO dogodilo,
jer majk.jc taj prsten neizmjerno voljela i uvijek bi
se sjetila da ga skine dok bi pripremala Ijjeslo za
pogaču, ili kad bi izlazila li bašču da donese krumpjr.
ili mahune. Prsten je za sve nas bio i neki tajni,
nedostižni znak moći i snage na~e kuće; dok je bio
na majčinoj ruci i blistao se u stotinama najrazličiti­
jih varnica, mi smo u tome vidjeH njen ugled, hrab-
rost i odlučnost da !lama svima zapovijeda, da nama
vlada. da nas vodi i čuva, bori se i pati,
S prstenom, za veliko. nepojmljivo čudo. krenu
i zima; sunce je izlazilo tačno iznad kućnih vrata~
veliko i sjajno, i pred njim bi, čimje ono započinjalo
svoj zlatni hod nebom, nestajalo smetova snijega) a
pomaljali su se glogovi grmovi. plotovi, zelene kape
granja, rebra stare dunje II bašči, izlomljeni vršci
Zaim-aginih šljivaj počeli su u jatima i uz snažnu
ciku prhulati vrapci i Klin-dede oko tek pomoljenih
nagOljetin. lernlje.
"Kad se Mustafa vrati dobić~ nove opanke!! -
luto da se i u majku vratilo odlaskom zime i pojavom
sjajne sunčeve kugle neko zapreteno l"db'j}Olo.1.enje.
Ponovo je njen govor o Mustafinom povratku bio
odredeniji~ ptm nade i obećanja i mi smo, svi odreda.,
vjerovali da će on ipak doći s dalekog puta. Za-
mišljao sam tad. kako je za prodane kože kupio
svima nama obuću i nove ječenne za bajramske
praznike, majci svilu za dimIje, a sestri bošćaluk kad
se jednom bude odlučila udati za Šefku Berberina.
"Hajde, Namko, du!lo, odnesi napoj kravi, pa kad
se Mustara vrati, majka će ti kod Fadil-bega u du-
ćanu kupiti papuče\!- kao neku nagradu za to što će
sestra po jutarnjem mrazu i pok1izici ići do štaJe da
nahrani kravu, poticala ju je majka, a mi smo svi II
kući, bez obzira što majka više nije na ruci imala
prstena s jskričavim kamenčićima, ponovo na njoj
vidjeli onu staru, dobru, junačko majku; bez obzira
na neimaštinu, beznade koje donosi 0d137..ak iz kuće
najstarije mu!lke glave- mi Smo UIlJOJ vidjeli neko
svoje skriveno bogatstvo i tvrdo smo joj vjerovali
da će sve biti ponovo bogato i puno II našoj kući,
srcima i očima, I zato smo, svako II svojim mo-
gućnostima. slomo, ohrabreni majčinom samou'\je-
renošć~ obavljab sitne kućne posliće: donosili vodu
s Dervi~ina bunanl; cijepaU drva i unosili ih u kuću,
hranili naliu kravu Višnju~ čistili avliju l bašču. Svi
smo kroz to vrijeme kao nikad ranije sigurno zbog
toga što nas je majka kuražila nadom da će Mustafa
doći s pula - počeli sve više i predanije misliti na
njega. 1 to ne zbog njega, Mu."ltafe, crnoputog. kvr-
gavih prstiju. i orlovskog nosa i teških, svedenih
obrva, najstarijeg medo nama, grubog ponekad i
zamišljenog često vjerovatno zato što je težinu
života shvaćao ozbibnlje od nas - ne takvog brata
,
132
Mustafu, već veselog, zdravog, u novoj, begovskoj
odjeći. s ćurkom preko ramena. crvenim gajtanom,
u dubokim čizmam.a. s tri debela ata, ti bisagama
prepunim poklonima za:nas i kesama madžed~ja i
dukata koje ćemo brojati i ređati ih u male, svjetlu-
cave kuie do vrba kućnog boja." u
l>Dobro, dobro dijete moje, ne moraš, ne siH tebe
tvoja majka, ali kad se Mustafa vrati neću ti kupiti
tahan-halve kod Džodži-Imšira" - sa nekom sto-pos-
totnom sigurnošću, nedvosmisleno, kao da je brat
već pred avlijskim vratima, tek što Dije ušao u
ganj~ iH sjeo na sećiju j pored sebe spustio golemo
blago, majk. bi opominjala nekoga od nas, ako bi
mu na licu zamijetila i najmanju mrzovolju. lli ako
bi dureći sc, šutke odbijao da ob.vi dio svog svako-
dnevnog zadatka.
"Vidjoče.!, Tulo", govorila je ...tra začikujućj
brata i praveći poluvreli.m msšicama šiške na čelu­
"kad se vrati Mustafa, kako ću se satno dotjerati i
biti jedna po jedna, a ti - crkni-pukni!"
Obećanja o Mustafmu dolasku bjla su i II našim
snovima j dok bisrn<J zajedno molili Boga, dok smo
jeli ili sjedjeli, pa i kad bi nam misli bile uperene
prema nečemu drugom - Mustafa je stalno bio tu,
izravno iznad očiju. pod čeonom kosti. u novom,
sjajnom odijelu, okružen slugama, na razigranom
konju. Majka, i sama u oblacima, opsjednuta čvr­
stom vjerom da će brat dOĆ4 sIgurna da je prodao
pet stotina. ovčijih koža, maslo l konje, počela je da
pozajmljuje od komšija brašno, drva, sjeme za sjet-
t33
vu, novac, i svakome bi. kao objašnjenje za poza-
jmicu, govorila da će sve biti vraćeno i još dodato
ponešto kao zahvalnost čim se Mustafa vrati,
Tako se naša velika nada počela prenositi i na
druge ljude II sokaku~ 1 oni su zasigurno o Mustafi-
nom povratku pričali. mjerili II mislima s kolikim li
će se on bogatstvom vratiti. što će od toga i njima
pokloniti. pa kad bismo izlazili II rijetkim prilikama
da se poigramo na Mula-begovoj meraji, djeca našjh
komšija bi nas pitala; "Kada će se vratiti Mustafa?"
Sigurno su od roditelja čuli priče o njegovom
zagonetnom putovanju, pa su i ti mamanj, naši
vršnjaci, nesvjesno, kao da je tnQl brat neki izmišlje-
njak, dobrotvor kao Hazreti Hrzul, očekivali njegov
dolazak s nadom da će i njima možda donijeti n.
poklon igračku ili slatkiš iz dalekog svijeta,
I jednog predvcčC1ja, pred sam Bajram, po sum-
raku, da ga niko ne vidi i ne prepozna. vrati se
Mustafa. Bio je u dronjcima, nateklih nogu i izmn-
nutih prstiju, tako da smo mu jedva skinuh činIle.
Neob~jan, žut, mršava tijela, poguren u leđima i
stariji II licu nego što je ranije bio, sjeo je pored
prozora i stavio stenjući noge II legjen s toplom
vodom i mi smo vidjeli kako mu je meso na nogama
modro, kako se razdvaja.
Začudo, niko ga od nas ne upita, niko se i ne sjeti
poklona, novaca od prodanih ko:7..a. svih onih čudesa
o kojima smo toliko sanjariIi~ Jer kao da nam je
svima bilo preče da majčino obećanje o sretnom
hratovljevo povratku; dalje traje",
,
134
MUSAFIR
I njihovu kuću obilježiše.
Muhtar Salih, koji je nekad, prije; nakon pre-
vrata, bio glasnik njihova oca! ozbiljan! mrka lica l
stranog držanja, predade Alibegovici kukičavirn
slovima ispisan nalog nizamskog zapovjednik.a da
će u njihovoj kući. u gornjim sobama i na neo-
dređeno vrijeme, biti musafir Ali Kalim-efendija,
serhatbašu postavljen ispred seraskera Omer-paše
Latasa u pobunjenoj, pa zatim p<)korenoj i nizamom
pritisnutoj kapetaniji.
Predvečer istog dana dva romka vojnika II krat-
kim modrikastim dolamicama, preko kojih su bili
pušteni izukrštani kaiši, dodoše pred kuću i na ko-
lima dovukoše nekakve svežnjeve i sanduke, j kad
to uniješe na gornji sprat, jeda.n od njih, brkajlija
orlovskog nosa, izlazeći reče nekim unjkavim gla-
som da ga jedva razumješe kako ć. se begefendija
hraniti u aščinici i da ga niko ne nudi ni šerbetom,
ni lokumom, ni čašom vode.
Kako su Đolnagići pripadali pobunjeničkim ku-
ćama. Turci su, nemajući povjerenja u takve do-
maćine - da ne bi otrovali vojnog zapovjednika l
na taj način postavljali nevidljivu ogradu između
sebe i njih. Ahmed-bega Đolnagića kao j mnoge
kapetanijske prvake Turci ubiše još prošle godine
kad su se zadnji Kara Muhamed.pašini os-vehlicl
135
povlačilis. granica palaluka, a sada su, pod Lata-
som, kao odmazdu koja se nikad neće ugasiti. II
svaku kuću koja je bila prokazana i pod krvavim
zakonom smj~tali svoje vojnike, ranjene i bolesne
komordžije~ baše i suba~, juzbašc i miralaje. Nije
bilo dana da se u kapetattiji zbog toga nisu dešavali
sukobi~ izricale teške kazne. surgana, pretraživali
šumarci i čardacj~ Hi da nije bilo pripucavanja sa
7A{)Stalim razbijenim kapetanskim pristalicama.
Sve je to činilo da, i pored vojne nadmoći i
svladanog bosanskog ustanka kojeg je započeo u
krvi gušiti Crni Mahmud-paša a nastavio Latas·~ rat
i daJje tinja i da se miris netrpeljivosti osjeća na
svakom koraku; Turke su najcrnje gledali oni čiju
su braću, očeve l rođake pobiti pri ponovnoj provali
nizama ili otjerali II progonstva. Takvi su ih ljuto
mrzjeli i psovali im sve na svijetu, a kad bi ih II
pro!azu ponekad moraH sresti kako na konjima po
trojica ili hrpama jašu niz sokalec, obarali su oči
7.emlji kao da su l1JIgazili na davolsko sortu. l pet-
kom, kad je valjaln zajednički !noliti u džamiji,
mještani su pobaška klanjali <!žurnu, i u nekom
dičnom prkosu dokazivali da im ni pred Bogom ni
pred ljudima, nije mjesro zaiedno. U svakom Turči­
nu gledali su ubojicu i zlikovca. a tome je~ pored
ostalih nevolja, doprinosila i njihova neobična odje-
ća, govort prez.ir kojim su svi odreda bili okićeni,
smrknuta lica i bezobzirna surovost, tako da je svaki
od njih, bez obzira da li je koga od mještana oštetio
ili nekom nekoga ubio~ ličio na ubojiCU ikalila
136
krvavih ruku; reci mi der, zar onaj tamo grbavko, iH
onaj žutih, mačijjh očiju, ili onaj brkonja s dugim
rukama j fesom nakrivljenim na lijevo uho, nije
mogao ubiti Mehina srna, Redžepova brata, Nuha-
nova amidžu? Kapetanijska zla volja svakim danom
je rasla kao tijesto u hamuriuko, pretvarajući se, što
bi dulje stajalo II ljudima, li otvorene izljeve mt1.nje
i žclje za osvetom,
Turci su to znali i plaši1i su se da podignu Jogor
čadorova pod vedrim nebom za svoje vojnike,jer Su
predviđali, i pored snage dobra oružja i brojnosti
svojih alaja, da ih mješlllni kapotanije mogu napasti,
pa su u svom lukavstvu pronašli da je najpametnije
izmiješat! se baš sa onima kojima duguju krv; ras-
porediš<o se po kućama i domaćini SU, ni krivi ni
dužni, na taj POdaJ način, i pored prirodue slobode,
II svom i na svome postaH njihove sluge i sužnjevi.
Oficir što je dodijeljen Đolnagićima II kuću bija-
še domaći čovjek od majke Turkinje iz Burse i oca
Hercegovca. Visoka rasta, oštra boda i prava drža-
nja, okretan l nadasve mima, dubokog glasa, j];hje~
gavao je ukućane krijući oči, a kad bi se ipak pone-
kad morao sresti s nekim od njih, samo bi kao
najveći krivac, koji vrlo dobro zna težinu svog gri-
jeha. obarao glavu zemlji i jedva 7.amjetno izgo-
varao: Selam aleikjum!
Jednog popndueva doveduše ga dvojica vojnika
mrtva-pijana. Predvečer, kadje izgledaJu da se ras~
trijeznio. ali ne toliko dovoljno da moJ.e upravljati
svojom glavom onako kako je to činio trije7;tn. sišao
137
je u čarapama, raskopčane dolamice i raspuštenih
gajtana, bez onog krutog vojničkog dr~anja na koje
SU ukućani bili navjkli. Ušao je u sobu gdje su
Đnlnagićevi, stiješnjeni njegovim useljenjem, pm-
vodili vrijeme i prvi put ih sve odreda pogledao
širokim, pomalo iZaz1vačkim pogledom. Izgleda da
ga jc vino obrdbrilo na takav postupak Stojeći os-
Jonjen na dovratak počeo Je da govori nekim dru-
gačijim glasom; ne onako dubokim, rihim, podrhta-
vajućim, vcć jasnim. Ipak, nije se mogla prikriti u
tom glasu gottina kojom jc bio preliven kao d. je
izlazio iz nekog staklenog vrč. n.punjenog ijedom
taložemm dugo vremena.
- Evo, istrijeljajte me očima, izvještajte mislima,
isijecite jezicima, otrujte čemerom. Evol nauživajte
se što me vidite pijana. raspojasana, neobična!
Ljuljao se u strnko kao da će svaltirn časom pasti
s nogu, a zatim je nastaVLO: - Dugo sam pripremao
ovo poznanstvo i na ovakav način j II ovo vrijeme.
Zatim se ispravio, ukočio čitav svoj stas, l dok
mu je donja vilica, opervažena t.'l1l0m, kukavjčas~
tom dlakom, drhtal. isturena ispred čitavog lica kao
neka vojna predstraža, nastavio je da govori unim
istim, zvonkim, pametnim glasom, čistim riječima:
Lelek se, domaćini, čuje bilo da daješ ili primaš
degenek. Lelek se stalno čuje. Žao mj je što sam pod
vašim krovom, što sam II Bosnu s vojskom došao,
što sam dao zakletvu veziru j što Salt1 uopće rodeo.
Žao mi je i što nas mrzite. Zbog svega mi je žao.
Gledate me kao krvnika jer su varn drogi ubili
138
roditelja i hranitelja, a čuo sam glas mu se sniziO,
postao onaj bojažljivi,jedvačujni grgot kriva čovje­
ka - a čuo sam da je bio jedan po jedan ... Tu prekide
kao da se sjeti nečega. lli da je pretjer.o, ili da je
zašao preduboko u neko vrelu vodu od koje mu znoj
izbi na čelo. Pokrenu svoje visoko, koščato tijelo,
pokloni se i vojničkim korakom ode.
- Pasiji sin .- šapnu Ahmedbegovic.a milujući
dvogod~njeg sina na koljenu.
- KrnJak nad kimeima - reče Adil.
- Kati1 - kao da prosu srebrn groš iz kese, bo-
jažljivo izusti Ilak.
- Šta li mu znači ono o leleko i degeneku - z.
sebe, poluglasno reče Musa~ najstariji sin Abme~a
Đonl.gić. koji je z.vrliio VIsoku medresu II CarI-
grado,
- I žao mu, kob.Jagi, psu? - istesa Ahmedbe-
gaviea i polj lIbi žutu kiku mališana na krilu.
--Odakle mu samo obraz da ulazi II našu sobu?-
razmišljao je glasno Adi!.
- Vrijcmejeda osvetimo oca-najednom kao da
puče kamdžij. i udati ih sviju po golom tijelu, trgoše
ih Musine rijoči. - Što šutite, što me tako gledate?
"'Da niste već zaboravili očev kruh i majčino mlijeko.
ili ste gujavičari'! Što ste od tog dvoga. braćo?~ ti
njegovim očima pojavi se sukrvica, zatim su sc
vidjele kandže, pa noževi.
- Danima razmišljam kako da ubijem jeduog od
tih pasa, dok vi tu - tu je pogledao po braći kao da
je tražio nešto - dok vi. svi vij gJedate krvnike kako
139
gaze babin meru! Ponovo je po njima prešao onim
neobičnim pogledom kojeg oni nikad ranije nisu
zapaziH u njegovim očima.
- Hoćeš d. nas izvješaju na čengele'! - reče teško
Ahmedbegovica.
- Da nam kuću Z2paJe~ to bi htio? --javi se Hak.
I ovako nam je puna kapa belaj. -- othuknu
mati
- Ako je mIm, onda ću se ja, Dolu'gići, pokrstiti.
- Musa je ustao i krenuo dužinom sećije po kojoj
su sjedjeJa njegova braća i počeo ponovo da im
svima zagleda u lica. - Vjeru ću promijeniti7 čujete
li me. Ako ne osvetIm oca nisam niko! Neću da
nosim sramotu na obrnzut a vi ljubite skute ovom
psu! Ja neću!
Smjao je na kraju sočije i gledao n.knd kro.
prozor, nekud daleko, kao da njih, njegove braće i
majke više nema, kao da ni zidova nerna~ ni kuće da
nije, već samo da u nckoj magli plete svoju osvetu.
- zar su te tome u medresi učili? Znaš li šta je
Pejgamberrekao, sinko? Ko ubije bližnjeg svoga, ili
mu zlo smjsH~ o glavi r.idi, ili zlu pritekne, dušu će
svoju tl šejtanove ruke staviti".
I '" njih t.j zakon vrijedi, pa šla čine? - nije se
okretao od prozora, aH su mu u napetim teti vama
vrata i na koži Hca~ ruku, II raskreč6nim nogama,
ukrivljenom tijelu, bil. pitanja što su tražila odgo-
vor. Odgovor ne dobi. i zato, naslađujući se kao da
jede masnu pitu, radostan glaliorn što izlazi iz nje~
140
govog grla, nastavljao je izazivački, nepobrtnom
tačnošću;
- za nas! majko, vrijedi Poslanikova zapovijed,
a za njih ne? - zatim se okrenu i s rafe dohvati svetu
knjigu, pa je izdiže i, pokazujući je kuko bi se šio
botje mogla vidjeti i zapamtiti, nastavi: - Zbog toga
nas i kolju kao jagnjad, jer su nas na svom jeziku
učili da budemo pokorne sluge, ludi Bošnjaci, koji
se lijepe kao muhe na med na sve što oni otuda iz
Stambola narede i što smisle! A zatim su narn, kad
smo prvi put htjeli reći i mi svoju riječ d. se čuje,
poslali puške i topove da nas biju ...
Kao da nekom udara ćušku, njegova ruka snažno
udari po svetoj knjizi a zvuk udarca muklo odjeknu
u sobi
- Pravo kuže Musa -!rže se prvi Hak.
- Niko nije kazao da ne govori pravo ~ kimnu
glavom Adil, ali odmah dodade .li, kako ćemo
kasnije, jer ako uzmemo njegovu, oni će uzeti naše
glave? ..
--Djeco, budi Bog s vama! - umiješa se Ahmed-
-begovica. - Sta namje kriv on? On nije ubio vašeg
1"" ...
- Samo ti njih uči ropstvu I Poduči ih dobro da
valjano opruže vratove kad im budu sjekli glave ko
horozima! Ja neću j, evo, kunem vam se BOŽljun
imenom: ubjću AH Kalimal
Zatim izade iz sobe. I"" njeg. osm teški, gvozd<>-
ni okov šutnje. Svi su znali da će održati riječ, i,
stavljeni pred to strašno saznanje, svaki od njih je
141
posebice sebe vidio pred opuštenom omčom ili pred
alajem vojnika sa isturenim puškama. Najednom,
kao da im nešto u krv, mozgove i srca uhuknu neku
otuđenost prema bratu, a malo zatim, dok se to novo,
neznano raspoloženje pribra po njihovim mozgo-
vima i razgrana jasno i duboko po svim osjetilima,
Đolnagići u pravoj liniji, u visini očiju odakle sve
počinje u životu, po nevidljivoj uzici što ih je kao
nikad do tada čvrsto spojila, oću~eše zajednički
osjećaj mržnje prema bratu, a na donjoj strani, od-
mah pokraj onog odziva, primijetiše kako im Ali
Kalim postade i blizak i drag ...
Svaki od njihje u dubokoj šutnji i u šumi vlastite
krvi pronalazio hiljadu opravdanja zbog tog ne-
poznatog Turčina: i da je dobar, i da je čestit, da je
pošten, da nikad nikom zla nije mogao napraviti, pa
da ga valja paziti kao rod najrođeniji.
- Bogami je poblentavio - podiže iz krila oči Adil
i pogleda po ukućanima. - Hoće da ubije ni kriva ni
dužna čovjeka; - zabode tu glasnu misao u njihove
razume ...
- Vidjeste li vi kakve su II Muse oči? Kao da nije
s naše loze - javi se Hak. - Za mene je Ali Kalim-
• dok bi se čulo pljuskanje vode u legjenu i zatim
-efendija čestit čovjek, a to što je ispred turske
vojske, ne mora biti razlog da mu se skida glava ...
- Što traži belaja bez ikakve nnžde, moj Bože
Stvoritelju - jecala je Ahmedbegovica, držeći jed-
nako na koljenima dvogodišnjeg mališana. - Još će
mi i ovom maksumu doći glave zbog svoje pasje
naravi!
142
- Da je pravi brat, dnnnuo bi glavom pa razmislio
šta čini! - vikao je Adil!
Od tog dana u njima se najednom ugasi bratska i
majčinska ljubav prema Musi; niti su željeli da ga
vide očima, niti su riječ mogli s njim izmijeniti, ali
su zato, vođeni neobjašnjivim i bezimenim u sebi,
svakim čulom svojih bića, udruženih kao nikad do
tada, pazili na serhatbašu Ali-Kalima. I dok bi pro-
lazio avlijom sa dugačkom sabljom o pojasu, i dok
se uspinjao do svoje musafirske odaje na spratu
kuće, ili dok bi išao prema štali da obiđe svog konja
- stalno je bio praćen brižnim pogledom ukućana.
Bio im je pod trepavicama, u krvi, po kostima, u jezi,
u snu, u kašiki čorbe. Osluškivali su sa hajata i ispred
kućnih vrata njegov hod i kašalj, pazili da im ne bi
neopaženo promakao i nabasao na Musu, kome je
mati izmišljala tih dana sto poslova samo da bi ga
odmakla što dalje od kuće; čas bi ga slala u ćifluk,
sad opet do vodenice, ili u gajeve i voćnjake da obiđe
kmete. Samo što dalje od musafira!
Ta iznenadna pažnja, za koju nije znao serhat-
baša, svakim danomje bivala sve uočljivija. Ujutro,
njegovi koraci na basamcima, Đolnagići bi za čas,
kao po nekom već zacrtanom putu, redoslijedom u
koji su se uživljavali, izlazili iz sobe, nazivali mu
selam, otvarali vrata zaklanjajući istovremeno Musi
pogled, i dok bi Ali Kalim prolazio avlijom i s·am
pomalo začuđen takvim postupcima i razmišljajući
sigurno što je razlog toj napadnoj pažnji domaćina,
143
Adil bi ga s leđa 7.aklanjao svojim tijelom sve dok se S njegovim ponosom. Ubiti jednog od očevih
ne bi u2jahao konja i uspravna dr1.anja odjahao pod krvnika u potaji, podmuklo i iza leda, više bi u očima
barutanu gdje su bili carski topovi. kasabe ličilo na kukavičluk, nego na muško, ju·
načko djelo, A i činjenica da bi to učinio u svojoj
- Hvala Dragom Bogu, ode zdrav i čitav - othuk-
kući, av Jiji, ili u štali, priječila se ispred njega starom
nula bi Ahmedbegoviea.
bošnjačkom porukom da se gostu mora sve oprostiti,
- A. gdje je onaj? . okretalj su se, i ta riječ, što S~ Nošen' mržnjom i praćen osvetom, jednog tre-
odnostla na Musu, na njihova brata, na njenog sina~
~u~ se prisjeti povIjesti islama l jedne zgode koju
bij~ hladnija od oslllhh riječi, rruska. olovna.
- U štali je - odgovarao hi najmlađi Đ<>lnagić.
le lOS kao dak medrese pročitao u kujizi Kita-hul·
hazna, napisanoj rukom po7.n.tog persijakog mud-
Petlja nešto oko koševa".
raca Ibn Sine. On je~ pišući O Tirnur1anu i njegov1m
- euj, sine - šaputala bi majka gledaj da si
nasJjednicima~ pomenuo i međusobnu borbu za
stalno uz njega, da ne bi, ne daj Bože, nasrnuo na
vlast, pa i on.j događaj kad su se mlada braća htjela
musafInt...
osloboditi najstarijeg, čijem su konju II uši utisnuli
Tu bi se Ahmedbegovicine riječi pretr7..a1e, mr-
vosak pa je on pomahnitao i toko ubio svog gQSPo-
zle, sjekle, ali se znalo šta one znače, na koga se
dara. "Tako bi i vuk mogao biti sit i sve ovcc ostati
OdnOSL.
na broju" - razmišljao je Musa.
Šta znaš, kakav je mazIum, mogao bi ...
Jednog dana popodne, dok je serhatbaša bio u
I Musa se odstranio od majke i braće. Izlazio je svojoj sobi, ispod kuće, otuda od štale, začu se
II ade, satima, kao izgubljen vrludao uz rijeku l n~bično snažna njjska njegova konja. Lupa i larma
mlinove, sjedio sa seijacima, i kad bi se vraćao kući, d'goše Đ<>lnagiće n. noge, i oni, kako ko, popadale
osjećajući da ta kuća više nije njegova. da II njoj više
J'o prozorima, po vratima.
nema nikoga svoga i da nema nikakva mosta izmedu
Dok su uznemireni slušali njisku i lupu konja po
njega i njih, najvolio bi svratiti u tor ih tl koš i II
štali, Ahmedbegovica ugleda svog dvogodišnjeg
samoći slušati kako vjetar perja vrške kukuru7.0vih
sma pod dunjom na avhjL l dokje 1z1az.ilana kućna
stabljika II hašči. Stalno muje u glavi bio Ali Kalim
i o~o njega je pleo svaku misao tražeći pogodna
vrata" konj je pretrgnuo vezivo najaslama, izbezum-
ljen, iskolaČCI1ih očiju i s bijelom pjenom na žva~
načma da ga makne kao neku crnu sjenku ispred
očiju. Svako !jelenje - bilo da ga zadavi na sp.·
lama, izletio kao oblak na avl~lu,
~ Sejfo! - vrisnula je AhmedbegoVtc3 i pošla niz
vanJu, lb sačeka prc:d kućom j probode nožem, ili
ubije puškom - imalo je mnogo nedostataka i kosilo bas.mke prema djetetu koje se, ugledavši bijesna

145
144
 paripa. s uspravljenim repom i nakostriješenom gri-
vom kako se propinje po ogradi bašče, ukočilo od
straha. Niti je imalo snage da se pomakne prema
majčinom glasu, niti da ostane pred !udim konjem.
Njena pojava još jače ga rasrdi i izazva i on se
okrenu, ustrijemi prema mališanu. U punom trku,
kao da ga bodu oštrim motkama, uvrćući gJavom i
izbacujući komade kaldrme ispod zadnjih nogu,
išao je pravo da nagazi i ubije. I kad su SVI već vidjeli
malog Scjfu pod kopitarn. pomahnitalog konja,
odozgo. s prozora, kao da je bačen iz oblaka, ili
spušten II 7.ombilju od saJnog'Buga Gospodara, klis-
nu Ali Kalimova duga prilika pred konja; sra~Jrenim
rukama, visok. prav, čvrsto ukopan u kamen na
avliji, on uspije da vikne na turskom jeziku neku
poznatu riječ koju je konj inače f'dZUmjev8o, a od-
mah zatim, svi čuše strašan, tup udarac konjskih prsa
o serhatbašino t~jelo.
Konj ga slomi po sredini i odbaci nekoliko ko-
raka unazad, i II tmnutku, dok bi neko udario dlanom
o dlanom, Ahmedbegovica se prv'<l snade i ujagmi,
dok se konj u trku ustavljao na drugom kraju avlije,
da uzme dijete i unese ga u kuću. Konj to uhvati
krvavim očima i kao da ga to joo jače rasrdi, ponovo
krenu prema opnJl.enom Aji Kahmovom tijelu. Pro-
pe se gotovo do prozora kuće na zadnje {lOge i. kao
da rozgazuje zmijsko guijemo ili vučiji brlog, još
jednom. svom snagom, udari prednjim nogama u
prsa svog gospodara.
146
Avlija se brzo ptmila vojnicima i kofl1Šijama.
Oko mrtvog serhatbašina t.ijela pravio sc živi,
šutljivi krug, a on, raširenih ruku, kao da i mrtav
ustavlja nekakvu veliku nevolju, odozdo s kaldrme,
gledao ih je široko otvorenIh očiju s duboko
UfC'"~ izrazom čuđenja na licu.
- Lijepa i čista smrt - prekinu nečiji glas opnu
šutnje.
- Kakav čovJek, kakav čovjek, Murteze kimao
jc jedan vojnik glavom<
Serhatb3.Šin seiz donese bošču u koju povališe
mrtvog Ali-Kalima, a zatim ga ponijelie da ga oku-
paju j pripreme za ukop.
Još se svijet čestito ne snađe u toj nevolji i ne
raziđe iz avlije, II iz Đolnagića štale, u koju su vojnid
utjerali bijesnog paripa, odjeknu pucanj puške. Mu-
sa zatim izađe žurna koraka, pa kad ugleda ukućane
i Šemsi-begove sinove pred vratima, zastade. baci
vrelu pušku pod noge i reče:
- Morao sam. Taj konj je pravo kurvansko ko-
pile ...
Niko mu ništa ne odgovori i on tu šutnju shvati
kao \eilku osudIL
Stojeći jednako na avliji pitao se što je, ustvari,
oborio olovom i koga je ubio'! Svoju podlost i
mržnju, ili Ati-Kalimovu čovječnost i hrabrost?
Odgovora nije bilo.
Ah, ku zna. moždaje i ubIO nešto? Nešto sasvim
on
golemo što nije mogao dokučiti ...
141
 ŽENA
U nekQ doba noči na Džanova vrata neko snažno
zalupa~ onako bunovnom učini mu se da sva kuća
ječi kao da su udarili hajduci, ili odmetnuti bogovski
i aginsk:i sinovi, utvare, ko li; pa i ne bi bilo nikakvo
čudo da i sam Husein~kapetan lično izroni iz noći II
ovim nemirnim vremenima kad niko ne zna šta nosi
noć, a šta dan,
". Čuje! li? -javi se Džanova žena. Ko je u ovo
doba?
- Čujem - odvraća Džan i po mraku pipa rukama
čakšire,
.. Uzmi sjekiru -- šapnu mu ŽCDa.
Otkako su age i begovi, bundžije Husein-ka-
petana Gradaščevića, izbjegli pred carskom vojs-
kom j konopcem, Džan više nikom ne vjeruje; vazda
mu je nadžačina na dugačkoj držali iza vrata, a
kubura pod jastukom; šta čovjek zna, kome da vje-
ruje? A pogotovo sad kad mu je pODovna carska
uprava gotovo džab-džabile, na kulu!< i otplatu, pre.
dala nekadašnje aginsko imanje u Pafaliću. I on,
nekadašnji, aginski sluga, kobajagić inikogović,
7.umza1o i baljega&, nakon poja "fjjeka jadne i če­
merne sJužbe. nadziranja beskrajnih imanja, vode-
nica i voćnjaka, što ~teglja~...mji-~as
eto najednom. Bog se na
njega smilovao - dopade
mu gotovo trećina zemlje, dvije vodenice uz rijeku,
148
šljivik bardaklija, stoka i ova vitka aginska čarda­
čina gdje su ljeti hanume i agiM djeca uživali.
Od posla i muke ni na um mu nije nikad palo da
se oženi j zakući kuću kako-tako; a govorio mu je
aga, nemoj bolan, Džan, da samuješ, oženi se pa
ćemo tl i kućerka nešto sklepati Govorio je, aga,
nema fajde dušu gariti, ali on - kakogod okrene,
najvolio je kako je naučio - samovati. Kad se vri-
jeme okrenu naopako, pa oni što su u buni kolo
vodili izbjegoše pred vezirom j sultanom, Džan se
z,aimade, porazmisH, dobro i duboko, odahnu nakon
tolikog vakta, podrigJ1U.e kao sit, prejeden kulučar,
pa odluči da se oženi. Iako već u godinama, pogr-
bljen. ižvakan teškim radom i mučnim životom, lAl
mjesec nađe curu, privede je i okrenu šenluk.
, Kad se sve smiri - i ona go!ema, nepre.dvidh~<! _
radost od dobivena imetka, i kad se nauživa ženina
tijela i dobrih jela, i kad oči nasiti dobrom zemljQm.
stablima šljiva, koševima i stadima stoke, Džan poče
da razmišlja, da sve više i ozbiljnije tone u neku
izmaglicu straha. Osjećao se kao krivac što sjedi u
tuđem i na tudeut. Dok je bio sluga i bezimenjak.,
bar je bio slobodan da mimo zaspi, da gleda oblake"
hvata krupnu pastrriiku košem pod lm.acima jza
vodenice, da priča II kmetima. Sad, nakon ovog
naglog pre\'rata u životu, niti da mirno ?.aspi, niti da
slobodno hoda. Odsvakle mu se pričinjavalo da
vreba nečija puška, odzvanja nečIji glas: "Zar tako
Džan!'! Jedva si đočekao da izgubimo i odmah si
poljubio vezlru papuču, i on ti - ko će kome ko svoj
149
svome ~ odmah pola mog imanja i zajimeta! Deder,
Džan, položi račun u rabošl"
Ni kao novi gazda l domačin Džan se nije naj-
bolje snalazio niti zna narediti, niti podviknuti, ni
izmjeriti. Učen i naučen da samo sluša, da se čitava
života samo sklanja s puta agi i njegovoj braći i
sinovima, oborena pogleda~ zatvoren u sama sebe s
devet brava i ka1au7.a~ Džan je sve prepustio svojoj
!eni, 3 ona niti se plašila. niti se krila od sluga i
kmetova. niti se kome uklanjala s puta. Jedra. zdrava
seljanka, i samadonedavnakulačaIka i najmuša, ona
jeJ'rlo-!m<lU!I:mal'!) zemljom, i ljudim., i kućom i
njim samim. Džanom!
I te večeri dok je neko nezvan i neman tukao po
vratima čardaka, dok sc Džan nespretno i bojažljivo
oblačio da spadne II dO"ji hajat da priupita ko je i šta
traži u ovako kasne sate noći, žcna mu je govorila:
~ Prvo dobro odmjeri pa onda digni mandal s
vrata!
Silazio je s čirakom u ruci, I ruka i on sav, i čirak
u ruci i noge pod njim, pa i dubokl. stnni basamci
što vode iz gornjih odaja II hajat čardaka sve se
treslo, drhtalo, otimalo u njemu i iz njega: Ko li je,
Bože moj Stvoritelju? Aga? &ošid-aga! On je, on.
Bezbeli, Hi on ili mu braća! Vratili sc... ko će im sad
dževap učiniti, ko u oči pogledati, Bože moj~ moj
Mi1osniče...
Tako stiže pred teška hrastova vrata. Plamičak s
čiraka liznu glatko, o~tro sječivo sjekire jza vrata i
on se sage~ dohvati dr',alicu, pa upita:
150
-Ko je u dobar čas i bolji sahat?!
Glas mu se učjni tuđi, hripav, neodlučan. Nije
njegov, to iz njega viri strah,
Zato još jednom, jače, dnblje, vikuu:
- Ko si, Bouji robe, u ovo doba no6i i šta hoćeš!?
- Ne baljezgaj, Džon, već otvaraj vrata! - glas ga
ošine ispod same sise, pa ukoso ode u žile, prorovi
malo po džigerici~ zamuti mu mozak u glavi, jeknu
ti njemu i odazva se prijekim, strašnim glasom stra-
ha. Prepoznade: Demir, agin najstariji sin. Onaj što
se pod Graddčevićem bio na Sarajevskom polju i
nasjekao Anadolaca kn pljeve, Onaj goropadni De-
mir, snažna hitra i oka i koraka. svilene kou
- ljudina,
i zelenih očiju,
, ---
- Jesi li ti 'Demir-aga? - grobnu II njemu to ime
kao d.a ga ubLpuška, kao da sam sebi _sasu vrelo
olovo u čelo.
-- Ja sam - sad je glas bio ttšL povjcrljiviji,
oprezniji, glas spreman na pogodbu i nagodbu, glas
koji više ne straši.
- Sad ću ja, sad, Demir-aglll batrgao je Džan
oko mandaja, pomicao ga nespretno, ustreptalo; kad
otvori, šta če prvo vidjeti; pušku ili sablju? Smrt ili
život? Mora da zna da je prisvojio njihovo, mora. I
kako mu pogledau tl lice pa makar i ne bile puščane
cijevi) niti oštrice sablje? Kako sjesti na scćiju s
aginim sinom naporetke i pričati?
Mnndal se pomicao teško i onda vrata odskočiše,
svježina noći i gluho doba uđoše prvj, Zlltim čirak
151
zaigra na bradatom licu, pa na gunju, na očima, na
oružju.
- Akšamhajrulah, Džan! - reče Demir. Pusti me
da prođem ...
- Hajiralah, bujrum i mašalah! -,odahnu Džan i
pomače se s vrata, a Demir u prolazu spazi u njego-
voj ruci sjekiru pa zastade, pogleda ga prodorno
zelenim, vodnjikavim pogledom:
- Šta će ti nadžačina? Koga to čekaš i koga se to
bojiš, Džan?
- Ružna vremena, aga. Niko nikom ne vjeruje,
niko nikog ne poznaje. Pa mi žena veli: "Metni
sikiru iza vrata, zlu ~ trebala.~' I tako ...
- Olden ti žena? - Demir ga je čekao dok je on
nanova, nešto spretnije, zamandaljivao vrata. - Kad
si se oženio, Džan?
- E, moj, lijepi Demir-aga, kad? I sam se pitam,
kad? Obenđijalo me, pa smo ko govedo na so, Eto,
ko velim ...
- Šta: ko veliš? Dopalo ti aginsko, pa zasjeo ...
Eto, počelo je. To je najmučnije za njega. Počeo je
da daje dževap, da polaže crn račun za crnu rabotu.
A sve do skora je njegov životni račun biQ čist ~
suza. blistav kao sunčevo s~etlo, sve do ovoga ...
- Gore ćemo, aga, gore - pokazivao je Demiru
rukom basamke kao da je Demir u svojoj kući
stranac, kao da je tu prvi put, a on, Džan, gazda,
domaćin ...
- Ti ćeš ispred mene, Džan - reče Demir. - Ne
vjerujem ti više. Džan, promijeni~ s~ se kao što se}
152
vakat promijenio. Da sam znao da ćeš se u to izmet-
nuti, što si sad. svojom bih te rukom, Džan...
Demir ne dovrši misao, ušuti, ali su mu oči
nastavljale da govore i on krenu ispred njega s
čirakom u ruci, bosonog, s lahkom drhtavicom u
prsima, i dok su basamci škripali pod težinom nji-
hovih tijela, Džan je svaki čas očekivao da mu aga
zabode nož u plećku i u tom strašnom, maglovitom
stanju, ispeše se u gomj.L~prat-čardaka, zastadaše
obojica kao da ih neko ustavi - aga se sjeti s nekom
bolnom ranom pod srcem svoje mladosti, sile i
meraka, ovog istog hajala, soba prekrivenih ćili­
mima, -sećija zastrtih kadifom,. zarova na pendže-
rima. dolafa, rafa po kojima su sluškinje redale one
najkrupnije dunje od čijeg se mirisa topila ova pros-
trana kuća okružena voćnjacima inepreglednim
pašnjacima. Zaboli Demira djetinjstvo, zabolje ga i
onaJcratk.otrl!i..!!a slasfpobjede u Travniku i sjeti se
zastava i cike kad su ulazili u Sarajevo a on, jedan
po jedan, prvak na bijelu konju, u trećem redu alaj a,
iza Gazije Huseina, begova i aga, ustaničkih prvaka.
Pa se sjeti munjom i poraza, raspada svog što se
kovalo toliko vremena, bjekstva se sjeti ponajdublje
i ponajžešće. A sad ga kuća, očevina predata na
doboš, oteta i data drugima - ovom nekadašnjem
slugi, hizmećaru Džanu i drugima kao što je on -još
jače zasiječe i on samo puhnu iza sebe nekakav dert
~ i jed. Reče:
- Od večeras sam ja ponovo aga, a ti sluga, Džan.
I tako će ostati dok sam ja II ovoj kući. A ako Bog
153
 dadne pa sve krene kako mislimo, j kad odem iz ove
kuće opet i nanova ćeš voditi račun da samja ovdje
gospodar. Razumi.icš li što govorim, Df.an'!
- Sve kako kažeš, aga. Sve ...
Na tome se završilo ~ niti je Demi! kasnije spo-
minjao njegovu pohlepu, a niti je Džan više ra7.-
mišljao u strahu za svoj život. Ponovo je on bio
sluga, i ta ga promjena nije nimalo zaooLjeia, jer kad
.. ~-I<a<>..onJ.dnoin~d•• luži, da kuluči
poLovinu svog ~ivota drugome, onda ga nIšta ne
možc začuditi; više ga je čudilo otkud da on najed-
nom, gotovo preko noći, postane vlasnik toLikih
dobara. Ali, Džanova '.ena nije sve lahko i jed-
nostavno podnosila. Njoj je sve smetalo niti Je
imala hrabrosti da podvikne na sluge i kmetDve u
avliji. niti dase izdirena sluškinje, niti dazapovijeda
Džanu. Svud u kući, u avliji i ti štalama i koševima,
odsvakle ih je više nju nego Džana, vrebale agino
j
prisustvo, mada on nijednom., II već je kod njih
skriven i tajan gotovo mjesec dana, nije izašao iz
sobe. Čuli su ga kako kasno noću hoda po sobi,
kako škripe podnice, kak.. vadi sahlju IZ kanije,
škljoca puščanim horozom. !{ranu mu je donosio
Džan na velikoj, bakamoj d~mirljjj, II nekoliko sa-
"" hana i ćasa od q:istog srebrn, a razgovarali su njih'
dvojica rijetko i to samo kad je Demir to želio.
l svaki razgovor bi počinjao:
- Šta ima novo, Džan? Ima Li što sumnjivo?
Pripazi na onu svoju ženturinu da se pred kim nc
izlane."
154
;:- Sve j e mirno kao ~at. Niko ne pita, nikoga
nema. A za nju, ne brini, moj lijepi Demir-aga! ona
usta ima, a jezik nema! Ništa ti ne beri brigu ... nego,
ako dadne Bog da se vrati sve na staro, nešto mislim,
kako bi se ti, moj aga, sretan osjetio, ..
T" je Džan izgovarao iskreno, bez ikakve zadnje
mislir zlih namjera, određen, čist kao sunce~ onakav
~~ se znao odranije, bez mrlje, Potpuno se uživto
u.\mtt-odnosc sluge i gospodara, alije sad. u ovom
susretu nakratko, dok bl postavljao demirJ~ju s jeli*
ma ispred age) u sebi osjećao, pored poniznosti. još
jednu brigu - hoće li dati Bog da se age vrate? Da
bude kao nekad i veselo i sito i on u svemu rome
ponovo Dbn na koga viču, 7.apovijedaju mu, pone-
kad g. pohvale, progovore poneku riječ s njim, od
čega je on danima znao živjeti kao da se najeo, i
prejeo_slatke, preslatke pite,
Ali, Demir-agaje bioncpovjerljiv, Što je vrijeme
prolazilo ou se sve vi!;e ~tio, zatvarao i šutio.
Jedino kad bi Džan za koji tren s njim razgovarao,
a čulo se šuštanje dimija i prigušen hod njegove žene
po hajatu ili sobi nasuprot aginoj, Demi! bi živnuo;
s lica bi mu bježale mračne zosjekotine bora, obrve
hi mu se na čelu izvijaJe u nekom jasnom očeki­
vanju, a Hce rumenllo. i tada bi Džan oprezno.
7nalački hvfttao tc kratke časove agina raspoloženja
kao neobjč~a leptira i, unoset1 .se i želeći da agu
malo razgal1, govorio:
155
 -I pi~ me, moj lijepi aga, što se Džan u zamak-
Hm godinama ot.enio? Eh, što? Pustaje i duša i kuća
bez ~"'nske ruke, moj aga, Jab!
- Pa kako 17..duravaš s onako.ml~~~
bockao bi ga Demiri ~llžavao oči. škiljio u njega kao
da mu se ruga. i to je Džana II početku samo razga1ji-
valo, davalo mu povoda da se slobodnije ponaša
pred agam. da osjeti kako je među njima sve zabo-
ravljeno, ali kad se svaki njihov razgovor poče
okretati na njegovu ženu, na Hankiju, Džan oćuti II
sebi nešto; da objasni nije umio, da pregori ni to nije
i.~lo, ali štl!jeto? Zna li mu lijeka, odakle to u njemu
i čije je?
NeznaDžan,
Ali vuče tu boljku i otima se da ne zamrzi agu,
da se ne poruši ona nevidljiva ćuprija kOju je tokom
ovug proteklog mjeseca izgradio prema njemu.
Dani teku i već stigla ljetina, viču kmetovi, is-
tovaraju treć-inu. obaraju s kola bundeve. vreće ječ­
ma i pšenice, sepete jabuka i kmške jeribasme. Džan
nadgleda i žena se \'r7Jna po avliji - ne da joj šejtan.
naučila da zabada sV6j nosić, pa i sad ... Ion, kad
ujagmi, bad oči na pendžere i ugleda agino lice uz
d.žam. iza spuštena zara, kako prati Hank.iju. Ponovo
u Džanu ona boljka, Raste, bokori se, pali.
Uvečer kad legnu, žena mu kaže:
- Mora da pati aga u zatvont. Teško njemu. ..
- Jab·· odvl'llta zamišljeno Džan,
>
_- Sl<>g.drl.iš-pa<l!dlu~"",l.::_opet čuje-'!i.eJ1 gl!'."
__ kaQ.da_ga.J'-,ek~ra~a,
156
- Sam sebe zatvorio. Znaš kakvo je vrijeme, ..
- Bar da s nama jede, da popije kallV1I",
- JaIl - mnn<l\i' Džan,
Samo toliko, A",na ponovo:
- Reci mu neka se ne usteže zbog mene. Ne
krijem se ja od aginskQg pogleda, Kad me mogu
gledati sluge, može i oo ...
- Jah - ponovo pristaje Džan, a ona boljka sad
još više prlji, muti mozak~ nagoni ga da svašta
pomišlja,
I tako, aga poče s n;jima jesti, s :njima utroje
pozadugo u noć sjedjeti, pa i šalio se Demir) ali ne
s njim, već sa Rankijom. I jt.'tinom ju je~J$lL
_ dugo ~1lLPa i rukom jc dotakao, a ona,
ooŠtij" rospija, ništa.. Sm.!ic-sc,.jnrdami,-<>kn:će !.,_
,.J!-YfĆC kao nikad do tada... Šta je to? Je li to ta boljka?
Pita se Džan i zatiče se s..cmiln.rncQPr:~nim mislima.
Ali poće da motri na agu, poče da p;!i(;:;a-Ž.;'u,
l poče d. računa; pa, tako ti jc to, DŽil/l, .l:LstaJ;:,
zahasao II godine, a ona mlada, šejtan u dušeku,
šejtan u halvatu, a aga u najboljem dobu ... Eto, neka
ide čardak, neka ide zemlja, vodenica, krave, košcvi
l VOCflJ3C1 - - neka ide. i nije moje nikad ni bilo, ali
sad da ti i žena ode ...
Džan sad tatno ,,",,--Zna kao svoidian. Ali šuti,
opre7~~>_ mim9 _~y~~ neki svoj t;\jm:rrit, m:o~
račun.
Jesen stiže u žeravinu i PofaHć žurke; slisti voć­
ke, obrsti šume i gajeve, skresa trave do pod koljena,
- zamirisa Sfl1fČevin3 po furullama buhnjanuna, De-
157
 mir-aga žiYnuo kao dnlgi; ne šuti ne hoda 7.amišljen
j
po sobi i hajatjma~ ne izviruje oprezno iza džarnova
na avliju, nema mu na licu nijedne bore, a oči mu
gore nekom tihom, ali jasnom vatricom. Sve to
oprezno, naoko SJpireno. zapaža Džan, Hankija nije
-vise tužna zbog istine-a<ice- sve nanova postati agino,
ne pdječa ga očima, ne kori u dušeku što ne ode i ne
prijavi Demira suMnjama, pa da nanova žive slo-
bodno, ga:z.dinski. A i ako ga nelro vidi i dojavi
rižaHma iH museHmu u Sarajevu, eto bel~a! Sad oni
ni mukajet. Gotovo joj drago agino prisustvo u kući.
Sve češće ih z.tiče kako se gled.ju, kako šapuću.
Ona mu kuha jela ponaizbor. pite i rahatluke, unosi
maštrafe s džulsijom, doliva vino malvasiju, dvori
ga kao svog Čllvj~a njega, D:I'.arul, tek pusti da joj
se u dušeku primakne. a onda gotovo vikne:
.. Jopet nisi opr'o noge, d7ulupe!
Boluje to Dbm, smanjuje ga boljk. j u strahu i u
razumu, II nešto neznano niče II njemu kao da .uije.-
stigla jesen. Ugušiće ga.
.. Kako bi bilo, aga, da pođe! malo u lov. Dolje
u gaju srna do sme~ pa ko velim, da iskušaš sreću j
oproba! oko!? Hah, šta veliš?
_. Opasno je, Džan. Misliš da me SfCe ne zaboli
kad čujem kako ždralovi kevću iznad šwne, a rikne
jelen u pri stranku? Eh, zeman-aman]
- Kad Sl sa mnom, ne beri brigu. Krenućemo pred
akšam, • znaš hvala Bogu da jeleni u to doba izlaze_
Da krehnei jedoog, hah? -- potp.ljivao je Džan
Demjra.
158
- Pa kad misliš da bi bilo ponajbolje?
~ Može i sutra. aga - veselo se natrk:uje Džan.
- U dobar ća....
Džan ženi nb(eče ništa. Samo je opomenu da ne
izlazi j dodade n~eno: - Aga će malo izaćL.
Idućeg popodneva Džanje napunio puške i kubu-
re, osedlao i sebi i Demm, konje, pripremio bisage
i kriomice pod unkaš svog vranca pritegao kratku
lo~u..J(renuli su čim se odozgo s brda~ iz njedara
Treskavice) sasula prva modrina. Jahali su napo~
retke, šutke. Obojica su bm zaokupljeni svojim mis~
lima - aga brigom da ga neko ne prepozna, a Džan
da Jov uspije."
Stigoše pred gaj, odjahaše konje i uzeše puške.
Demir je dugo rrtierkao dugu šišanu~ vagao je II ruci,
zagledao da li je valjano potprašena i jesu li još
kapaluci ukremenjeni Zadoše u šumu. Svud je još
živim sjajem titrala trava~ a šuštanj~ liš~!L.bijašc
jedini glas II mrtvoj, sumrakom zaogmutoj:~šw.nL
- Šta tije, Džan? - gledao gaje Demir prodorno.
- Šta bi bilo l aga? - trgao se. - Ništa, mislim
nešto...
- Ja ću lijevo, :a ti desno, Tri puta zvizni ako što
spaziš reče aga i krenu.
l tek što je okrenuo leda, Džan prinese obrazu
kundak puške, nakratko nanišani i opali. Pucanj
snažno presiječe tišinu~ raspori je od grla do trbuha
i ona .kleknu gro",oyiJ!),!)hohoknu..kao. j!l1llija-
vm~o.=_._~ .....
. Kad se vratIO. žena ga upita:
159
 - Gdje je aga?
- Otišao sa srećom odvrati nekakvim tudjm
gLasom i otvori oba pendžera na njegovoj sohi.
Hvala Dragom Bogu kad ga sc kuta1'isasmo ~ pre-
nerazi ga njen odgovor i on ništa ne odvrati. r ne
požali što joj ne odgovorit prvi put se is~nski oćuti
vlasnikom svega što je mogao zamisliti, a ponajvjše
vlasnikom sama sebe.
Te noći njti.je dotaknu, niti je poželi. Nakon svih
muka sad je morao razmišljati o njoj j pitati se ko je
ona...
, tl, za Boga ne znao, koliko si samo trgov~a'p?­
160
PLUbN
Uoči četrnaestog petka otkako se otvorila hajka,
odozgo s vrleti Guče Gore prema Travniku, II tro-
moj, umornoj hIpi mrkih konj~ika> sV:de.n II sr~
dinu i S konopom o vratu, Kahriman-basa Je vodio
svoj golem, neprocjenjiv plijen. Eto, nakon gerove
puna tri mjeseca, uz živu muku i strahovanja: nepro-
spavane noći po bujadima i urvinama, uspjo JC uhva-
titi živa Mada O,trofiča!
l dok su se ispred konjanika kroz maglu prvog
sVItanja ukazivala stremena ladovnicc i Ćemerkuše
pred Travnikom, Kahriman-bašaje tri-četiti konjske
dužine isprcdostalih suharija gotovo mrmoljeći raz-
mišljao:
~ E. Markane, kako ćemo naske dvojica, hah?
Kako. sinja kukavice?! Da je do mene kao što nije.
pasji i krmski sine, lagahno bih ja tcbc preko duše
prevalio. Svu bih ti krv iz poganog tijela na pipu
pustio. Bih, Marlcelj~ na moju vjeru 1 dušul Znaš li
harčio karavana u crno zavio, hah? Znadeš h. s1nJa
kukavice? Koliko si meni j ovijem bedehma jada
zadao. a1 Čuje§ ti ti mene, Marko ~strožjću? ~~
čuješ, zna to i ovaj moj parip, ne čUJeš~ a kako bl 1
čuo, crna tico nesretnicol
Dok se s tim hrve II glavi l dok mnnolji sebi 1.1
bradu, Kahriman-ba..~a krajičkom oka sijevne u stra-
161
nu i mjerne zaregnut konop na jabuci ~'Vog sedla za
čiji je kraj privezao hajduka. Iza sebe istovremeno
oslu.~k:uje njegovo usopljeno disanje, kroz mehki
hod konja iza svojih leda do uš~ju mu dopire klepet
opW'lIle i oružja, malo zatim ga trgne cik tek razbu-
đene ptice; svi ti zvuci u polumraku tek najavljenog
svitanja drhte u nckoj lagahnoj, vlažnoj z1omorini.
j sam osjeća tu plijesan iz kiselog daha što izlazi IZ
njegove ječerme, iz kostrijetne kabanice) pa i iz
spr~jene, neprane kože na rukama. [ konju se č1t~i
nekako pokunjen 1 prljav. Slijepljene grive, pun
čičaka i trnja nakupljenih u toku mučnih vucaranja
kroz šumu, kao da je i sam jedva čekao prvu zgodnu
priliku p. da i njega, Kahrirnana, i onaj denjak
smotane čadorovine. strese II prvi jarugu.
Nije mu trebalo okretati glavu da pogleda iza
sebe orošovjela, žuta i mršava lica svojih hajkača,
Nije čak trebalo ni da ih pita kako im je - sve je
izviralo iz njihovih krrneljivih i natečenih očiju, iz
mlitavih pokreta 1 zle volje.
A zbog čega, de?
Zbog ovog rusuza Marka Omoži':a! Em zbog
koga! A ko mlje on- pitao se Kahriman-baša. Ko?
Em, kad ga insan malo bolje mjerne i zagleda, nema
se rallta ni okrenuti a kamoli zbog njega toliko
vrijeme vrat lomiti po planini. Vidider ga, nu!?
Krivonog, čumav, natečenih nogu od mučna puta po
glogu i kamenu. zaratitao II bradurinu ko Moskov.
sipljiv ko ovaj moj dutururn Vehbija - eto ko ti jc,
162
dragi moJ. taj čuveni Marko Ostrožić. Mrka Nedelja,
p ih .
'
Dok o tome ramlišlja, Kahrirnan~baši se odmah
pred očima otvara slJka zgun..'11Og Vehbije i istog
Lrenutka mu se vilice stegnu kad se malo bolje
PQprisjeti koliko mu je Vehbijino sipljivo kašljanje
pokvarilo zasjeda l zadalo muka. AJi, nije rnogao
bez tog sušičavog varošanina i ihriktarage i na dale-
ko čuvenog kalauza u svim ranijim i skorašnjim
hajkama.
Kahriman-b3Š' se poduzeo ove naporne hajke i
nadmetanja po Gučoj Gori j Ravnom Rostovu s
lukavim hajdukom na izričitu zapovijest travničkog
diz.dara i livanjskog kadije_ kojemu je ovaj isti Mar-
ko Ostrožić prošle godine, na golemo ruglo, obrijao
i bradu 1 perčin.
- Čemerna ti i žalosna majka poluglasno mu se
ote prijekor~ a odmah zatim započe rasplitati pretr-
gnutu svađu u mislima s hajdukom. Đe jaono 7.llpeh,
Markane'! Oli ćeš reći, a'! Pa de bi, kukala ti nana,
no kod menzildžija šro ih lani podjesen sačeka kod
Šehitskih stijena i poobara iz busije! Tu smo naske
dvojica :?.apeli, sunce te nebesko sprJji1o! Tuj i nikud
dalje! Pa kad se nešto samo dosjetim onc tvoje dreke
kad sa zlobrda vikneš: "Ehcecj, Turci mrki vuci!
ČUjete li. Turkesmce-ee!? Ovo vam je zla nedelja
osvanula!!' Jest, Markanc, sve tija pamtim, sve ti sad
na prste mogu izbrojati. sve. A ja te, Marko, slušam.
Pošao ja u Poiimac, u Strukovder, da pokupim Ta-
hir-aginu trećinu. Znaš li dc? od tvog zuluma ni
163
 kmet ne smije II kasabu da caru dadne carevo, agi
aginsko. E, j tamokarce je, Marko, iza tebe garež
ostajala, pa si ti tako, kukavče, i nabasao na one
razularene konje i livanjskog kadiju. Beli si mu zort
utjerao ko niko na ovom svijetu, a znaš li ko je on,
a? Niko drugi do Selim Firdus. E~ ema kape, lijepo
si ga sklepetao i obričio ko stambolski berber! Jesi,
Marko zI. nevoljo, jeSi. A on, kukavac, pomodrio,
sav II vatri, usta ne umije rastvoriti ... Imaš sreću,
Marko, da će ti baš Ftrdus sjediti II mešćemL. jab.
Kahriman-baša tu svoju neizgovorenu polusva~
du, koja nepristrasnu uhu više liči na kafanski eglen
i mehak prijekor bez mržnje i otrov~ njiše u mozgu,
miješa je s radoŠĆu i onim nemjerljivim zadovoljs-
tvom što ga može samo oćutjeti čo'\jek njegova
položaja i iskustva; povjereno mu je da goni i pro-
goni hajduka, a d. ne štedi ni snagu, ni suharija, ni
dukata. Da jednom zauvijek pričepi i dokusuri Mrku
Nedelju, Marka Ostrožića!
I upravo zbog ličnog užitka što je posao obavio
s uspjehom, bt.'Z rane i mrtve glave, ali uz dosta
nevolja u skoro tromjeSCČtlom vuearanju po planini,
Kahriman-bašinamržnja prema ovom hajduku i nije
više tako srud.na. ni lična kao što je imala intenzitet
s početka hajke dok je postavljao zasjede, lomatao
se j drhturio s napetim kuburama pred očima, po
ćuvicima Guče Gore, očekujući kroz strah i oprez
da i njemu) starom i iskušanom predvodniku svih
ranijih i sadašnjih hajki, zaigra damar nad lijevom
164
obrvom - on je, drž'se sad, Kahrimane, i nek ti je
Bog jedini na pomoći!
Začudo, K.hriman sad drugačije gleda, drugačije
razmišlja, posve na drugi načtn osjeća slast ovog
valjano izvršenog zadatka.
Eto, dok sa Markom nije sastavio oči i pogledao
ga izbliza II lice, on je o tom neobičnom, odvažllom
i lukavom hajduku imao sasvim drugu sliku. Po
kasabi se o Marku Ostrožiću pričalo uz kahvo I
šerbe. uz mangalu i ognjište, po vezirovom konaku
medu pašalijoma i ajanima, a, Boga mi, ako bi se
pravo llzclo~ i on sam, K.ahriman, po ko zna koliko
puta je u ma.~tru~ima o ovom hajdučinl vidao strašna
protivnika i ukletog krvopiju. Pa i kad su ga opre-
mali u hajku - sjećao se on toga do tančina - dizdar
mu je stisnutih obrva nad čelom pripominjao na šta
mu valja sve ohratiti pažnju - te daje Marko lukav,
vješt i dobar na pušci i nišanu, otet od Boga i od
vlasti. :1.edan krvi i ko znojan rob vode. ITaj ti se
svukud nade, odsvakle vreba, a ti sad~ Kahrimane,
kako znaš i umiješ ... Otvon četvore oči, da iza tebe
kuću mrtvim kocem ne pflklope... !!
Ali, šta.ie sad ovo ~ pitao se u nekakvom ne-
razgovjetnom, smršcnom čudo: Dok je u hajku kre-
tao prepun zle slutnje, straha i nadasve mržnje, sad.
nakon što je lukavstvom j potplaćivanjcm uspio na
lahak način uhvatiti hajduka, II njemu su sad i
mržnja, i strah, i oprez, pa i slllst pobjede sve se to
odjednom pretvorilo, rekao bih, u odapotu strijelu iz
luka, koja je fijuknuvfli, nestala u daljini!
165
 • drugačije, Taman ga je toliko volio koliko je njemu
l s.d kad pogleda ovog selj.ka zdepasta tijela i
krivih nogu~ kad mjerne njegovu izderanu košulju,
kratke, hijele gaće~ natek10 [ice od uboja i pesnica i
onaj konop što mu ga je ovio oko vrata, Kahrimanu
najednom dođe da pljune j na hajku i na sama s~be!
Rai;1a li je tolike noči i dane strahovao, noći ne
prospavao 1 muka se namučio? Rašta, mili bogo -
pitao se II sebi.
I kad bi ko nepoznat na njega bacio pogled kako
se umorno klima na još umomijem kljusetu ispod
sebe. kako su mu ertena licu izgubilc i mog, naopak
izgled 1 kako mu oči više nemaju one prvobitne
otrovne žestine i vatre i bilo kakve relje da se sveti
i kinji~ zasigurno je da II tom čuvenom vodi hajkača
i sada!njem predvodniku raštrl<ane grupe suh;mja i
domaćih bedela, niko nc bi mogao prepoznati ljutu
zmiju Kahrimana!
Eto, na šta je spao,
Njemu se više nikud i ne žuri. Sve je završeno j
otišlo u nepovrat: i slatka jeza zasjeda, njuh tragača
i raspoznavca svake staze u ŠumI koji bi ga mogli
odvesti do Markovih jataka i konačišta. oni slatki i
zorli srsi kad bi mu do uha i samog moždanog živca
doprll samo njemu čujni šumovi i šapati šume; on
se Marka doimao na Istovjetan uačin kao što je lovac
ćutio neviđenu l nikad uhvaćenu šumsku zvijer.
All, čudno je to - Kahriman je u tim časovima
pritajenosti i vrebanjana poseban, skoro neobjašnjiv
način, volio Marka Ostrožića, Mrku Nedelju!? Da,
upravo tako; Sto puta volio ga je! Tako i nikako
166
7.nano da čovjek njegova položaja može voljeti pri-
znanje i nagradu, Onoliko koliko se o Marko po
kasabi pričalo, toliko je Kahrimanbaš. t.elio da se
priča o njemu. Ijoš više: l'Ene ti ga, onaj s brcima.. ,
Vidiš U. torav bio, onaj prvi što su mu oči ko u
pašina hrta, E. on ti je dobakao Marku Ostrožiću!
Jedan po jedan! Da mu je mjesto do vezira, ne bi se
prevario u računu!"
Kao u nekom polusnu) slatkom i punom zora i
metaka. Kahriman-baša se sad najednom, kao da su
ga hitouli iz zcmbilj. ispod samih oblaka, pitao kod
to sve ispred njega nestade i prhtnl u nepovrat? Niti
se radovao. niti dičio, pa šta mu ostaje? Ovaj seljak
što iza njegova konja t~ povodi se l poč-tRto
padne'! Hrpa zlovoljnih suharija, izmoždeni Vehbi-
ja, livanjski kadija ili dizdar? Caršija ~ia će danima
razglabati i blatiti sve što je propatio goneči Os--
!rožića i kuditi mu rod i porod jer je, eto, umjesto
onog goropadnog hajduk. zboblio usput prema čar­
šiji nekakva grbavog kmeta!?
Još sinoć, dok su se spuštali s planine, zapazio je
kako sc i kod njegovih pratilaca nešto promijenilo u
držanju: oni više ne grde hajduka Ostrožića, ne biju
ga, niti na njega natjcluju konje kako su to s početka
činili. I njima se, izgleda, činilo da to nije onaj
prokazani i IzvIkani zulumćar. ukoijica što robi i
pali, vd običan seljak ispodno Rostava koji pa:t.ar~
nim danom, ko i stotine drugih, silazi u Donju čar~
šiju, pod Musalu da proda sepet krušaka oskofUŠa!
167
 [ tek što je ta nova zapažanja složio u glavo, u
Kahrimanovom mozgu živnu nova slika, i to ona
kad se hajduk spotakao u 1l1nlku II hitnji i pao kao
proštac na kamenu stazu. Konop kojim je bio 2a-
omčen oko vrata zategao se j konj je, ko zna zbog
čega i zašto - da ti zbog umora .li zato što je, i on po
svom hajvanskom čulu osjetiQ Ostrožićevu nevolju
konj je stao kao da su mu sve četiri noge ulegle u
crnu zemlju i ljut kamen, Nekoliko momaka iz
njegove pratnje brže-bolje su poskakali s konja i
žurke pridigli bajduka, olabavili mu omču oko vrata
i počeli ga nutkati čuturama s vodom I tepati mu kao
kakvom znancu kad se pijan spotakne i ljuljne u
Jarugu.
ČUdo - zvonilo je u Kahriman-bašinim ušima.
Čudo nad čudima.
Pa i on sam, dabome, u tom zgromuJjanom se-
ljaku izderane odjeće i iskrvavljenih nogu, kukavcu
nad svim kukavcima koje je ikad II životu sreo i na
sličan način vidio ~ eto, ni on u njemu ne može
raspoznati čovjeka kqjijc i njemu i družini iz hajke
zadao toliko grdnih muka!
- Božije čudo -- ote mu se polugJasna riječ i
prhnu .
.• Šta reče, baoo -javi se iza njega Vehbija.
- Ništa, šta bi bilo - trznu ramenom kao da od
sebe odgoni i Vebbiju i sve ovo što mu sc najednom
lllIkupilo u glavi
Jah, šta bi bilo? Šta'! Da mu obja.\lljava sada i
kome to da objašnjava? Tom sušičaru, ibriktaragi iz
168
mel!ćeme ŠIO noge lomi ud !Tke kad čuje kadijino
zvonce danru prinesemaštrafu ili džezvu skahvom?
Da mu otpovrće i raspliće kad ni samom njemu nije
jasno rašta se lomatao po planini, strahovao i vrebao.
Da Vehbjji kaže kako mu jc svega dosta - i baj-
dučije, i šume, i onili obećanih dukata? Hm, 7.ar bi
on to i razumio? Da mu izbroji kako mu je do grla
svega dosta i da bi od muke sad, da mu je kakve
zgode. pLjunuo i na diz.rlarevu volju i kadijinu zlo-
volju. Obojici bi smrsio sve što ima razmršcno ti
glavi i pud jezikom jer oni su ga, niko drugi, u ovo
uvalili, napojdali ga kao hrta da lomi noge i gine po
urvinil 7.ar Vehbiji o tome da kaznje kad je tup ko
tokmak!? Zar da shvati da su poslani ko psi ti šumu
l da oni što su to sttljslili sjede na dušecima i piju
kahvu, a ovamo, kobajagi: HNiko to, Kahrimanc, ne
može bolje od tebe, nije ti prva hajka i prvi lov ... "
Fuj l - h~ede da pljune preko konjske grive...
Htjede da ispljune gorku pljuvačku s jezika, ali
usta su mu bila suha j on samo žvaknu vilicama i
trznu U7Aama.
Konj pod njim stade i obori glavu.
Slušao je dahtanje konja koji su naglo iza njega
zastali. Okrenuo se i prvo što mu oči kroz polumrak
dotakoše bilo je Vehbijino uvehla lice, a onda mu
se oči ustaviše na hajdukovoj pogrbljenoj prilici.
Suharije su pristizale i ustavljale konje, praveći
oko Marka OstTožiča šutljiv, čemeran vijenac. Kroz
stisnute vjeđe Kahriman je pol anka mjerkao njihove
glave oborene u konjske grive i vratove. Jesu II se i
169
oni stidjeli. ili mu se to samo pričinjalo'! Što se konji
trzaju i zašto UVfĆU vratove od zaomčenog hajduka?
Šta čekaju - pitao sc. Sta ja čekam. Misle li i oni kao
i ja i znaju li da su psi-tragači a tle nekakvi lovci na
hajdučku glavu?
On to nije mogao znati,
jedni su iz njegove pratnje posjgumo imali II
pameti mogućnost da će Kabriman-baša posjeći
iznurenog i neuglednog uznika što je s početka i sam
zamišljao da je ponajbolje učiniti i ne voditi plijen
kroz čaršiju kad ne vrijedi ni pišljiva boba, ali Ile bi
tako.
- Jesam li ja lovac ili brt što njuši trag i Z\jerku
vuče pred noge dizdara?! - izgovori glasno i poče
da ih prol1latra. za!ro sam ja pas? Zbog ooe kese
dukata koju ću dijeliti s vama, a šta je dukaf! Dukat
je čizma, sedlo. prah i olovo puške za mojim i vašim
pojasom, dobro ispečen jagnjcći but l maštrafa
Vlna. ..
Svi su šutjeli i Kahriman shvati daje uzaiud tr~tio
riječi.
Kao da oslobađa samog sebe nečeg sumornog II
duši. on se nagnu nad sedlo j poče privlačiti konop
i zaomčenog hajduka i kad mu ruke stigoše do
Markova vrata, on razveza omču i sklupča konop 7..3.
jabuku na sed1u, Šutke je okrenuo konja i ne obzirući
se više na Vehbiju. ni na svoju pratnju, a ponajmanje
na hajduka Marka OstrožiĆ3, žestoko je matnll2'.nuo
konja pa, kao da ga neko isgeruje iz vlasttte kože.
pobježe prema kasabl...
170
POSVEĆENIK
U tamnici je mogao mirno, gotovo be7brižno~
razmišljati, jer je shvatio da vi~e nema kud; niti ga
je što brinulo, niti je što želio, niti se čemu nadao.
Osta.~e mu misli. Čopori gladnih struja po dubini
mozga, tako da je kao na dlanu ugledao - život se
pred njim opružao koliko je dug i širok.
Vraćao se li polumraku tamnice unazad i počeo
tražiti pravu oit, onaj nevidljivi, tanani tračak svjetla
kojim ~e ide da sve postane jasno .. ,
Iz crnog nebo izleIje ptica. Kruži, lomata krilima
imad zapaljenih vatri pored kojih je sjedila pobu-
njena vojska Ad~.ami-bega Lala. Iz kazano, kao da
- ih sad gleda ispred sebe, lagahuo titraju oblačići
pare. osjeća miris ovčijeg mesa, čuje klokotanje
vode po bijelim kostima i ciku sokova jz prebijenog
granja nabačcnog na vatre,
°
Vojnici pjevaju pjesmu Vazmi, o Budimu, stare
ratničke pjesme k~je su njihovi pomrli i davno
izginuli preihodnici,još za Sulejmana Veličanstve­
nog, kad su smirivali bune i pobune, ispjevali pod
zelenim carskim zastavama fl mjesecom i zlatnom
zvijezdom.
Vojnici pjevaju tiho, bolno, i on l sad, tolike
godine una7.lld, raspoznaje re glasove, osluškuje ih
kao daje ponovo tamo, tridesetak otkoračajaodnJih,
dok je ležao priljubljen uz kiselu vidinsku 7.emlju. I
J71
sad vidi kako sjenke PQb1mjene vojske igraju odsje-
vima ognjeva, kako sc zastrnirujuće dižu kupe s
poredanim puškama na kamen, Nije vidio tijela
vojnika povaljena pored vatri, ali su svi iz opko)a
zrntli da su tu. Pored njega je bilo sedamdeset mo-
maka iz konjičkog alaja i svi su imali osamnaest
godina i~ sigurno to zna. isto osjećanje straha i
neizvjesnosti od koje sc usta suše i jezik odrveni,
otekne kao papuč •.
Koliko li će biti posječenih glava - razmišlja"'je.
To je bila njegova prva sječa II koju su ga poslali
kad je završio medresu i nakon što je upisan II
vojnički tefter Jatagan-konjice.
Brojao je vatre te noći, upijao oosjeve što su se
sablasno iskrili i plazali po MtIoj, spečenoj zemlji i
gledan neobične utvare šio ih je stvarao svaki pla-
men okn sebe. I nririse ljudskih tijela je osjećao.
Mirise čolaba, kapa, gunjeva, konjske pišake, du-
hana i rakije.
Ponekad bi samo kroz tu čaroliju ispred sebe čuo
ra~omjemo hodanje čuvara, njegovo ti~o pjevu-
šenje.
Znali su, izgleda. da dolazimo, ali nisu vjerovali
da smo došli tako blizu te noči njihovom logonL
Ponovo se pitao: koHko će noćas hiti poklanih,
raščerečenih ljudi i s njihove i s ove, tUegove strane?
I pjesma, što se kao dim s upaljenih vatri diže i
preplavljuje ravnice, za koji deklk, 7.1$ pola sata
možda, rastrgana bošnjačkim sabljama iskovanim u
Sarajevu, po Bjel.vama, po gatIčkIm kov3Čnicama,
172
u Ključu i Iravničkom serdarluku, gdje kovači bolje
poznaju gvožde i od same ćudi svojih sinova. A
pjesma je, prisjećao se te noćj, zaista jmala u sebi
neku toplinu - bijaše mekahna plačna, previjala se
j
kao žena i od nje se ta prokleta noć ispred Vidiua
bogatila, plavila se kao baršun. a i zemlja se šUlt:ći
pod njegovim tijelom pretvarala u ženu, rađajući
novi život kad bude uništen ovaj ispred njega.
Znao je d. su pred njim isti ovakvi mladići kao i
ovi s kojima je došao. da su iste vjere, da su braća
od krvi i mesa. Te noći su ih morali pobili. J'reklali
i ovu njihovu pjesmu o BUdimu, o Vjazmi~ o .1unaci~
ma Mehmed-paše Sokolovića što su ih naučih od
starih, a ovi opet od još starijt~ što vojevahu ispred
njih. Ostaće samo noć j jutro, koje će neki od nje-
govih, ako prežive, pokloniti molitvi krvavih ruku.
Odakle su, gdje su rođeni, čiji su sinovi, braća?
Sutra će ih gledati mrtve na Vidinskorn polju, iza
koga su baruštine a zemlja ljepljiva, mrtva, puna
magle i bolesti kroz koju su jučer progazili konjima.
Vidio je grobove iskopane plitkOj jer vojnici nikad
nemaju vremena da čestito ukopaju pobijeđene, pa
ni tri dana ne proda a zemlja ih izbw;;uje te im čaplje
i zmije piju oči, a gavrani u jatima, uz kriještanje,
nadlijeću razbojište i kidaju. njih plavo, poduadulo
meso. I sutra će jesti vojničko meso koje će trn
ostaVIti njihove sablje. PO glasovima 'što jh je te noći
sJušao~ znao je da su njegovih godina, kad sc n~iviše
voli j najmanje misli. Zar ova njihova pjesma to nij~
potvrđivala? Eto, znali su d" dolazimo i opet im je
J 7J
bilo svejedno - nisu se krili iza grmlja, već sjede uz
vatre i pjevaju.
"Kad slomim ljeskov prut i kad čujete, povadite
sablje i navalite" -prisjećao se te strašne presude što
ju je izrekao alajbaša Ćamil. "Sve i jednog pod
sablju, da niko ne izmakne!"
Pored njega su ležali Muzafer, Mem, Orhan i
bubnjar Pedo. Pedo je bio dugačak, krakat momak,
odnekud od Mostara, i teško je disao čim bi se
uhvatila magla. Muzafer je bio begovski sin iz Bi-
jeljine, pirgav, tih i nikad nije mnogo pričao, a
Orhan je s njim završio medresu i volio je da čita
Saadija, prevodio je Hajama i zanosio se vjerom.
Guravi Mem bio je nizak, kratkog vrata i jakih
mišica, najbrži na sablji i vješt na konju. Majstorski
je bacao koplje, a u njegovoj ruci je sablja postajala
zmiJom.
Evo ih, svi su u jednoj crti, pritajeni. Leže i šute,
lica su im pripijena uz zemlju koja miriše kisel-
kastim dahom, truhlim korijenjem, tek pokrenutim
sokovima. Lijevo od njega, povijenije malo, leži
prva grupa Jatagan-konjice. Konje su ostavili po-
dalje da hrzanjem ne bi pokvarili alajbašin plan.
"ČUješ li?" - šapnuo je Mem. "Šta?" rekao je
okrećući glavu. "Pjevaju". "Nije pjesma, uče jaciju.
Mole se, zar ne čuješ?" ponovo se javlja. "Pjesma.
Ratnička pjesma, jesi li gluh?" izgovorio je teško
dišući. "Uče sure naglas. Eno, klanjaju: Ešhedu
enlailahe ilelah. Lijepo čujem" - tvrdoglavo se brani
Mem i stvarno tadje i on ugledao kako vojnici ustaju
sa zemlje, savijaju ruke na prsima i mole se Bogu.
"Moraćemo sačekati dok završe" - rekao je šapa-
tom Memu, a on se pomakao k njemu toliko blizu
da mu je čuo lupanje srca u prsima. UNe budali,
alajbaša i čeka molitvu. Sad će slomiti granu!" ''To
u
je nemoguće - pobunilo se nešto u njemu. "Ne
možemo ubijati ljude dok mole i dok im vjera zapo-
vijeda da se ne brane." "Vidjećeš, sad će dati znak
za napadU - siktao je Mem. "Baš njega briga šta
nalaže vjera. On hoće pobjedu!" Memovo lice se
ponovo odmaklo od njegova i potonulo u mrak.
Medu njima je bilo samo disanje. Nije mogao vje-
rovati da će ubijati ljude u trenutku kad ne budu
pružali otpor, ali baš tada je do njegovih ušiju resko
dopro zvuk slomljene grane, prasnula je u tišini noći,
iakikotala se kao razuzdana žena, i tad su odrvenjela
tijela, kao da su odbačena nekom silom poletjela sa
zemlje. Zaorio se urlik što su gajoš za vojnikovanja
morali naučiti. Vidio je svjetlucanje sabalja i sjenke
svojih drugova kako uskaču u područje što ga je
zahvatio odsjev vatri, pa je i sam, iako zadnji, zbu-
njen, s nedovršenim mislima, ustao ne vadeći sablju.
Išao je, sjećao se, polahko kao omađijan kletvom,
još drven, još pod dojmom urlika i srebrnastih sje-
čiva koja su se te noći pred njegovim očima izvijala,
padaJa negdje i rušila nešto ... Jasno se sjećao kako
je znak napada trgnuo njegove drugove što su bili
pored njega. Mem je među prvima potrčao sa isu-
kanom sabljom, a bubnjar Pedo za njim. Muzafer se
 probijao prema najbližoj vatri u skokovima. Ugle-
dao je mo probadaju ljude što su .tajali pred Bo-
gOIn, predani molitvi i sudbini.
Eno, l sad mll je II očinjem vidu lik Zarifa, to je
onaj sićušni Gačanin što će možda sutra postati
hodža ili imam u jednoj od džamija. I on znalački
vrti sabljom, diže je iznad sebe i nejako spušta,
ponavlja udarac i on je II tom prokletstvu ubojstva
ugledao kako obori mladića uz sam oganj na prostr-
toj kabanici na kojoj se mollo.
Prilazio je zaprepašćen~ goloruk, Pred njim je
bila klaonica koju i sadpamti. Zato su mu ta sjećanja
oštra, ničim se ne mogu potrati; ni tamnicom li kojoj
je sada. ni nadom, ni tugom, I kad bi poludiot činilo
mu se, to ne bi moglo ostati prekriveno tamom jer
mu se j sad kroz sjećanje javlja sl(ajbašin glas kojj
nagoni i upravlja tim zločinom.
S njihove straue nije čuo molbi, jauka, psovke,
niti jedne jedine riječi. Samo su sablje završavale II
nekom svetačkom miru OVU strahota, a one što bi se
pridizali od udaraca. alaj baša bi dovršavao nožem.
Iz poizvrtanih kot1ova cvrči prolivena Č.orba, pri-
jatno miriše ovčebna. Razmirisala se nagOljeJa gra~
na, evili pepeo poliven masnoćom, iskre napola
pogašeni ognjevj, a preostali, tanki pLamičci prave
jezive slike povaljanib i isječenih tijela, a gorej iznad
njih, obigravaju kao kakvl §ejtani njegovi drugovi.,"
Ni dan danas ne zna šta muje bilo dab.ci pogled
na svoju ruku. Bila je krvava j pitao se tad. kao što
\ jargatluku.
će se čitava života pilati: odakle? kako? kada? A krv
176
je ljepljiva, brzo sc suši, hladi mu nadlaktiCUl srne-
žurava ko',u i zaVf{.te dlake. Urucije S\'ojoj tad vidio
i sablju. lona je bila crvena. masna. gadna. Kad ju
je potegao na koga, šta se desilo s njegovim razu-
mom, voljom? Koga je posjekao?
Ruko, čija je ovo krv? Ruko, kurva, koga si
ubila'! Sabljo, prokJetniee ... Pitao se i pitao, sto puta,
i udarao drugom rukom po onoj krvavoj i ništa nije
čuo, niko ne pisnu, niko mu ne odgovori
Tu mu sjećanje sahne~ gasI se i sve se ispunjava
neprozirnošću od koje ne može dalje, ZnačI, klao
sam molitvu, mladost, Boga i pjesmu? SabJjaje stala
između toga dvoga, popriječila se izmedu molitve i
Boga, mladosti i pjesrne.
- Allah rahmete·ulahi! Bore moj, GOSPlldaru,
uzmi njjhove duše pod nebeske kapije i podari im
mira i spokoja.
Proučio je Fatihu i zarnrzio svoju desnu ruku.
Što su misHIi mladići dok su se klanjajući pre-
davali nebu? Svaki je, posigumo. imao svoje snove,
svo.iu ljubav, sanjao neku daleku sreću) molio Boga
da mu ta želja postane stvarnost Jer u molitvi se
najslade sanja kao na javi, sve se ispunjava. tu je
nadomak roke jer moliš i znali. Vjeruješ u tl> dn te
neko strašno moćan sluša, smješka se i dobroćudno
kima glavom. Tu su trenuci kad se vojnik vraća li
mislima kUĆ4 toplom dušeku i sećiji, tepsiji, vruće j
majčine pire, zdjeli mlijeka, mušepku i curi. dućanu
177
 Svi su oni nekud putovali u molitvi. Molitvom su
milovati žene, gladili im prsa j butove svojim že-
ljama i kidisali na njih gubeći se II slatkom polusnu.
Koliko je izginulo vojnika te noći II slatkim mO~
lilvama, pred licem svojih dragih bogova'!
Stajao je podbočen sabljom, svjestan svog učešća
II tom 7Jočinu II prvoj svojoj bici. Razbarušen, bez
fesa, zavrnutih rukava na anteriji i modra lica slušaQ
je kako njegovi drugovi govore: "Ja sedam, koliko
ih ti slisti, Adžule?" "Ko će brojati, znam da mi ne
mogu stati na jednu ruku. tl 'IOnaj dugački me napati.
Udatim jednom, drugi put i ništ•. Ne upada. Stoji
ovako ko što ti stojiš, a sav krvav. Strašno! Udarim
ti ga ja onda ovako, sječimice iza vrata. Tad upa-
de,",lI "Mislio sam da će biti teže. Nagrabusi li ko od
naših?" Prepoznao je Tahirov glas. To je onaj živi,
okretni brico. serhatlija što su mu ruke prekrivene
tnujasilom. I po licu mu se modre pjege od teških,
tek zaraslih rana, "Jesi li vidio, Zarife?i Hah, Vlah!
Sve tako, po Šerijatu. Naklasmo se VidinČ3na ko
pljeve! Sedmoricu i jednog nedoklana, evo ovijem
.. >I
mOJIm ...
I~Hajde. momci. da pohrojimoP' ~ udara ga alaj-
bašin glas pravo tl čelo, ruši ga, ravnj sa zemljom.
Da nije bio podbočen sablj011'l, čini mu se, pao bi.
, Kroz odsjeve tinjajućih vatri promatra te momke i
primjećuje na svakom ponaosob neku promjenu.
Kod sviju jc doskora zajednički bio strah. Dok su
ležali čekajućj znak 7.ll napad. linije straha bile su im
urezane ti lica, iz.virdo im je iz njihovih očiju, a sad
178
su to bm drugi mladići, nekakve utvare, krivci koje
nikada do sada nije vidio. J sam se tražio~ pipao po
scbi, ra7.grtao pepeo ,voje dme luJšnj_ rojio se
.mislima po tamnom vilajetu nedozova i pitao se
tada, kao što se još uvijek i sada pita. li tamnici, šta
je to učinilo da !'ie ovi mladići i on sam najednom i
tako strašno izmijene? Činilo mu se da bi j sad, ako
bi im alajbaša naredio, ponovo sjekli i ubijali,
"Eto, vidiš li, Muderize, kako se pravi teferič?
Tako s njima treba, paliijim i kunskim sinovima!
Digli se, pMčadija, na cara... !!
Ugledao je pred sobom alnjb.šino lice sa sitnim,
žućkastim zjenicama. Sijao se od zadovoljstva a po
obrvama su mu visile kapljice zgrušane krvi kao
bobice crnog gro~...đa. "
"KoJiko si ih ti, momčmo, posjekao, hah?U
''Ne znam", rekao je. 'fNe znam, ali znam da smo
prevarili Boga. Pobili smo ljude na molitvi. " "Nji-
hova se molitva ne priznaje! Onl su izdali i Boga i
vjeru! Pravu je što ih nema!"
"Tj si, Ć'~mHe. običan. prljavi pasl" - rekao je
alajba.!i lagahno, jer tog trenu~ obuzet strahotom
i prepadnut sabljom što ju je dl7.ao u ruci, nije mogao
da mrzi niti dase s.rdi. Zatitnjepomjeriotcžinu tijela
sa sablje na koju se hio oslonio i podigao je do lica.
Drugom rukom je uhvatio za vrh, za onaj krvavi dio
j tako pošao u nekQm bunilu prema njemu. Ni sad
ne zna da li ga je htio prekl.ti, da li prepasti, ali je u
svemu tome, u toj izmaglici pred očima~ samo čuo
prasak kubure i žuto sunce mu se najednom srušilo
17Q
na glavu i bilo je toplo. I tonuo je u toplo. I onda je
sve mirisalo na sumpor, na garež i gorku krv, na
džigericu. Paje zaspao."
Bilo je~ sjećao SC! strašno buđenje. U ustima je
biJa gorka pjena, a činilo mu se tada da su mu oba
oka iziIŠla na vrh glave. Prvo što je ugledao bili su
leševi pobijenih vojnika pobunjenog vidinskog ja-
njIčarskog beg•. Ugledao Je, razbacane ruke, otvo-
rene očj~ bjeloočnjačc, krv~ poderanu odjeću, ispre-
turana tijela.
Jedan se na njega smiješio i gledao mu II lice
pravo kao da traži nešto. Neki svoj dug, ono što su
mu uskratili sinoć? Sto su raznijele sablje? Momak
je imao plavu košulju skrojeuu uz tijelo. Bila je
razdrljena. Na prsima nije imao malja. Lice mu žuto,
natečeno, a kosa kao ~,eva slama razbacana po
čelu, Sve na njemu mrtvo, samo oči sijevaju željom.
Živ ic! Da li se tad varao?
Pokuša se pridići dAseu\jcli "Hej!" viknu. "Hej,
ti! Javi se, brate, aIro si živ! javi se.,," Ništa, Vojnik
ga je i dalje gledao živo, mehko. Kao da traži.
tIHoćeš li vode'!" - ponovI. lj glavI mu se zavTtje,
zašumi. Kuršum mu je al~jbaša ispalio iznad desnog
oka, očešao je kost, spržio kosu, ali niJe ubio.
Sunce se pojahko radaJo iza baruštIna i mekahno
peklo lice, Stenjući je okrenuo glavu i ugledao stru-
čakjetrvice, vidio jejednu bubu kako čisti nožicama
glavu. Mrav mu stao na krvavoj ruci i kao da se pita
gdje je, kud ide, trna li smisla nasrtati na tu crvenu,
spečenu kožu ili se vrabti'! Buba s-e strese, poletje j
180
on je prati dok je oči mogu Sti7.at1, zatim ponovo
gleda prema vojniku. Prepade se, trže, oživje, nesta-
de onog bola u glavi i pljuvačka sc gorka ispari.
. Vojnik sa. sabljom se pomaknu, krenu pTh'fl1a
njemu porebarke i on tek tad vidj~ ispod, njcgoy-e
desne strane baneu zgrušane km. Sablja ga Je,
izgleda, sinoć udari Ja po ramenu i raznijela desnu
ruku i sva rebra do pojasa. Bila je to str.lšna, otvo-
rena rana, ali on se ipak primicao šuteći, s teškim
grčem na licu.
Što hoće? Želi da me ubije'! Da se osveti za onaj
sinošnji pokolj? I pravo je. Pravo. Momak se, među­
tim, i dalje primicaQ na lijevoj, zdravoj strani tijela
ne puštajući sablju iz ruke. Ubiće, vidio je. To se
vidjelo na vojnikovom licUj u očima s nekim metal-
nim odsjevom, s bionom što se kupila po krajevima.
Bio je goloruk. Tražio je zato pogledom nešto pored
,ebe, .li šla'! Sablju, bilo što. Ugleda slučajno za
svojim pojasom kuburu. Je li puna'! D.lijojje prah
suh? Muž.e li se POU7,c!ati'!
A vojnik se i dalje primicao stenjući, Sad ih je
samo korak dijelio.
"Hoćeš da me ubiješ'?>! reče suhih usta. "Je li,
glavu mi hoćeš?"
Ranjenik nije Djšta odgovorio i išao je svom cilju.
Uporno j S jasnim odredenjem; ide da posiječe, Zato
je hitro napipao kuburu i polabko nategao oba horo-
7.,. Bila je tn kratka pušku što ju JC pomo od Kuće
kad su ga pozvaH u vojsku j nije znao da li je
napunjena ih mje, AH je zato bio slguron da će za
181
koju minutu jedan od njjh dvojice umrijeti. Raz- U momentu kad je mladićeva glava klonula na
mišljao je brzo upinjući se da pronađe neki izlaz iz prsa, a ruka kojom je prjdržavao slomila pod teži~
ovog iskušenja. Ako ne ubUe, bjće ubijen. S ovim nom njegova tijeJa t povukao je oba obarača i kroz
što je bio pred njim i što je svakog časa mogao plamen je posve jasno vidio kako zrna pogodiše
izrnahnuti sabljom nije bilo razgovora. Zar ponovo vrhove grmlja i7,a vojnikovih leđ•. Zapazio je, toga
mora bez nužde nekome uzimati život kao što je to, se dobro prisjećao, njegovo lice preliveno nekim
možda. činio? - pitao se li sebi dok mu je bičem rumenilom. I osmijeh mu je, činilo mu se, stajao na
vladala neka neobjašnjiva sila, jača od ra::mma i usnama.
volje. Bio je sretan jer jevjerovao daje umro vojničkom
"Ne primiči se dalje, ubiću!" krkljao je pokuša- smrću i da će postati posvećen.
vajući bilo što reći, jer više nije imao kud; sablja ga "Ruko~ jesam li te rastemo sablje i one sinoćnje
je vet mogla dohvatiti po licu." krvi" -- šaputao je gledajući zgrčene prste Ila kun-
"I želim da me ubijaš. Čitavu noć se borim ~ daka kratke puške. Zatim ju je odhacio daleko ispred
dušom j molim Boga da me ostavi na životu do jutra sebe i počeo razmišljati kako da se izvuče iz ovog
kako bi me vaši doubih, ali otišli su", otišli, nj mrtve belaja.
ne pokopaše. Zato me moraš ubiti, ti! Hoću da odem I sad, mnogo godina unazad, strese ga to strašno
sjećanje ion pogleda svoju desnicu, koja je kratkim
pred Božij,:..!;.e kao šehit. Pucaj, šta čekal!" -
mladićevo lice se grčilo, jedva je istiskivao iz sebe
lancem bila spojena sa lijevom rokom.
riječi, Glas mu se gasio kao i pogled i činilo mu se
"Eto, uvijek zajedno, ajednajc kriva", prošaputa
i poče da hoda uz kameni zid tamnice.
d. će svakog časa pasu, umrijeti pred njegovim
očima.
"Tako ti Stvoritelja... pucaj" ~ moUo je ranjenik
otimajući posljednjim snagama život od očigledne
smrti.
"J){)bro" - reče. "Ako baš hoćeš, poslušaću",
podigao je kuburu prema vojnikovoj glavi i preko
dvije naporedo sastavljene cijevi male puške vidio
je pramen žute kose na njegovom licu, izmedu dva
nategnuta horm2 stajale su mu oči; gotovo zgas1e,
plave, prekrivene bijelim krilima bione.

182
 DŽELA TOV SAN
Za lje1nih žega, kad rijcka Bosna oplića i utanji
na nekim mjestima kao topovski fililj, vrandučka
tvrđava nekako čudno poraste u visinu i :l8.dobije još
nakostriješeniji j crnji izgled. Ispod njenih l.idtna, na
mjestu gdje se vodeni tok zanosi ulijevo i kao u
kakvom bunilu i strahu st:rmaka pjenušavu ispod
kamene obalc~ II te dane iz korita iznikne mrka i oštra
stijena koju danas stariji ljudi nazivaju dželatskim
kamenom. Zagleda li se namjernik ma10 pažljivije.
učini mu se da II ljetnoj jari II zelenoj vodi rijeke leži
ogroman~ crno obučen čovjek razbačenih ruku i
povaljen nauznak,
Priča o tom neobii5nom kamenu nastala je ravno
prije stopedeset godina, u doba kad je salam-čauš
Abdurahman, adutant Kar. Mahmud-paše, završa-
vao svoj krvav i nezahvalan posao II pobunjenoj
Bosni. Pohvatane posavske j kntjjške kapetane i
viđenije ljude što nisu uspjeli prebjeći preko Save,
nakon kratkih i prijekih osuda II Travnik--u i bosna-
brodskom kadiluku, nizarnhje su sproveJe u vran-
dučku tvrdaV\! da tamo sačekaju dolazak Tatara s
potvrđenim smrtnim osudama i:t: Carigrada, a svaki
čas je u Vranduk trebalo da dojaše i carski dželat.
Posada utvrde, sastavljena mahom od domaćih
ljudi iz Vrace, Buljije i Temašuša, koji su se najed-
nom našli II sredi~tu neobičnih i strašnih zbivanja
IB4
poslije bogovske pobune, doživljavali Sll dolazak
okovanih velikaša kao smak svijeta; iščekivanje
Tatara s kalil-fcmanom i dolazak carskog dželata
preraslalo je domašaje njihoVlh razmišljanja, p. su
i priče, što su se sašaptavale po tabiji i kraj puš~
karnica, dobijale neslućene i ne'\jerovatne razmjere.
Svima je pred očima igrala stralina slika - jednima
je carski dželat ličio na džina s teškom, blistavom
sabljom, brcima i hradom do pojasa, drugima se
utvarao obučen u crn kaftan, krvavog Jica i izbu~
Jj enilI očiju, a većina njih je, ko zna zbog čega,
osjećala njegov umašćen konop obvijen oko vlasti~
tog vrata, Jer, ako bi se pravo potegla i razvidaio, na
ovom bijelom svijetu i ne bi bilo Božijeg roba koji
nije nešto skrivio ili mravu, ili caru gospodaru,
Deset dana pred veliki Hadžijski bajram II vean-
dučlru kulu stigao Je i dželat Džafer; ujahao je kasno
noću kroz istočnu kapiju pognut i nekako ušinut u
struku ispred dvojice svojih pratilaca i tovarnog
paripa, koji je s obIju strarut samar. tegljačio du-
guljaste sandukeutegnute konopom. Moglo se satno
nagadati šta je II tim drvenim tabutima - jesu li teški
nad74lCi oštrih sječiva, sablje kojima se odsijecaju
glave i ruke, ili su daske za davljenje, a m07m je "
njima bilo sijaset drugih, još strašn~jih naprava ~'to
ih pri ruci vazda ima pouzdan i nemilosrdan carski
d'l;clat? Ko bi to umio reči?
Dolje, u dubini kamene kamule, u nekadašnjem
pdžak-tersanu, koju su Turci na brzinu pretvorili u
oveću zajedničku ćehju. nalazili su se nekadašnjI
185
derY'entski kapetani Naim Džonlagić, zapt~iZlllldžija
Saret-beg Mul.begović, cazinski Šeh-haša Aladin,
zvornički i gradačački ajani, Salih Zlatarević i Šem-
si~beg Grada.~čević. Ovaj zadnji je bio II nekom
daljem srodstvu s vođom bosanske bune, Husei-
nom-kapetanom Gradaščevićem, Pored njih, II ne-
kadašnjem spremištu baruta i ostale džebhanc, bili
su unski k~etani i njihovj istomišljenici - dva ro-
dena brata Cohadžiča, zatim zet uskopjanskog kape-
tana Firdusa, Ali Jusuf i najstariji medu njima, ug·
ledni posav,ki serdar i daleko poznati pobornik
Gradaščevičevih prigovora sultanovim refonnama,
Malik-beg Topčagić iz Pow,iee.
Sutradan, nakon dolaska u vrandučka tvrđavu,
dželat Ožafer sc budio iz nekakV'. memljiva, teškog
polusna; soba II koju su ga smjestili da otkonači bila
je polumračna i s one jedne uske maz.gale II zjdu
iznad njega II odaju je ulaziu, kao kakav isplažen
jezik od suhog zlata, trak sunca, Ležeći je slušao
promukao glas mujezina s tvrdavske džamije, neko
daleko, nerazgovjetno dovikivanje ljudi izvan be·
dem", šum rijeke i gukanje grlica. U toku noći, prije
nego štc je smožden napornim jahanjem od T ravni-
ka zaspao, pričinilo mu sc da čuje romor ljudskih
glasova iz susjedne odaje i pokušavao je, hrvućj se
sa snom, da razabere bar kakvu riječ IZ tog grgorenja
što je izviralo u tišini noći iza kamenog zjda.
Ne mičući se~ još teških ruku i nogu, s kiselom
pljuvačkom li u.o;;tima~ gledao je kroz polustisnute
metlice trepavica zlatno talasanje svjetlosti na
186
suprotnom zidu, koje se skladno, kao po nekom
dogovoru. miješalo sa šumljenjem rijeke i gukanjem
grlica na šindranom krow tvrđave. r u svom, l u
probudenom životu oko sebe, Dlafer je otkrivao
razliku između prethodne noći i ovog jutra što se
oglašavalo probuđenim životom, i nehotično mu se
zavuklo u glavu pitanje: Je li noć smrt, ajutro život?
Šuteći kao u nekoj tajnovitoj busiji, prisjećao se
svog života i svih onih potucanja s vojskama i
izun-čauširna, u noćima sHčnim ovoj što ju je ispra-
tio j ugazio II novo jutro u zindanu tvrđave, i onih
kišnih i usamljeničkih. pod dmnjavim krovovima
čadora, uz dreku komordžija i uznika, ciku žena što
su ih vojnici razgoljavali gladnih očiju; u sjećanje
nUl se vraćahu kaljavi putevi, tanki vojnički ručkovi,
što ih je jeo uz konjske sapi i slojeći, večere što su
preostajale u dnu kazana iza redovne voske i bašt-
bozuka: u njegovoj glavi mJsLi su se motale kao
usplahirene guje sikćući kao da su ga pitale da II je
razumio da ga je B~Ji dar stvorio da bude svemu
žIvom na teret 1 da samo ponekad, kad vojske 1:1:\'0-
juju po'Qjede ili dožive poraze. kad se vlasti učvrste
ili raspuste - da li je razumijevao da bi ga tek tada
izvlačili iz one duboke odbačenosti kao l7. kakve
mračne i bezdane kace i postavljali na svjetlo dana
uz kvrgav panj da dovrši ono šw ni vojska ni car nisu
stigli, niti mogli da urade? Pa, i tada, u tim rijetkim
trenucima lične spoznaje da je nekom potreban i da
ga zovu po imenu, to nije za Džafcra bila prava
radost, niti vezirska milost i nagrada,. već bi se prije
IR7
moglo reći jedna nova kazna i poniženje; čim bi
popadale mrtve ljudske glave i razišla se svjetina,
17.oharah čadori pobjednika i u srmu nagizdanih
paša i juzb3Ša, Džafer je ponovo padao u anonim-
nost. II onu nevidljivu kacu iz koje su ga vadili.
Za tolike godine službovanja nagledao se i nas-
jekau bezbr<ijnih glava - i onih što su varali i izda·
vali, i onih što su biH moćnici i zanesenjaci, a
ponajviše onih što su stajali na čelu svakoj vojsci iza
koje se i sam vukao i koje je iz daljine slušao i na
kratak mig potezao uma~ćen konop iza pojasa usmr·
ćujući bezbroj nesretnika od kojih je pola carske
vojske strepilo. Ali ne bi prošlo mnogo vremena l ti
lbi). na čiji je pokret prstom uzimao serdarima i
pašama živote, i sami su obarani na koljena pred
"jegove noge d. im sabljom odsiječe glave. U sve-
mu tome džela! Džaier Je otkrivao jednu te istu
pojavu - i pobjednici i moćnici štO su doskora
vladali svim životima oko sebe. i oni što su bivali
uadbijeJri - svi oni su nakon pobjeda podizali č<t
dore, nagonili i narod i vojsku na meraje i mejdane,
izvodili kadije i mule, sudili u imc Boga i sultana, i
nakon svega tražili od "jega da bude carska ruka
koja davi i odsijeca glave i da gleda zatim krvave
panjeve i sluša dreku pomahnitalog svijeta oko
sebe."
Mnogo puta je htio napustiti i vojske i paše,
mešćeme i kadije, i zalomatati se bestraga u široki
bijeli svijet} daleko od svih nadl.aka i panjeva, sa·
balja i dasaka za davljenje. Ah uvijek bi ga, II tim
188
riJetkim trenucima lomova i odvažnosti, opomi-
l1Juće trzao očev promukao šapat: "'Neko mora činiti
i to. što :m~ ja za života činio i što ćeš, s Božijom
voljom l ml1ošću~ činiti ti, jer Svemogući je, Du·
fere, praveći ovaj vascijeli široki .svijet, načinio
jednu malu pogrešku koju više nije htio da po-
pravlja, i ~o. je stv01io džeJata. On ov~j svijet nije
mogao uredIh bez dželatske ruke. Uvijek će, Sinko,
biti onih što drugačije misle i ,ade ito Dragi Bog
zapovijeda, i to je ona Njegova, svemoguća po~
greška, i zato dobro upamti da ćc ti pred očinjim
vidom čjtava vijeka stajati hrastov panj j ljudski
razgolićen vrat. Odrekni se svoje ruke i nikad ne
priznaj. da je tvoja vet carska. Kad glava padne ili
kad život zamre pod konopom na tas-taht.i podi~i
oči nebu i reci: tevekeeltum Allah - u tv~jc ruke,
Svemogući! I oću1;jeće,š} sinko, kako ti svemoćna i
nevidljiva ruka spira iz mozga i iz duše strahotu
smrti što ti bude čučala pod nogama ... Il
. Je ~i .to zai:rta sve tako? Da li samja Bo1Jja volja
l da lt le mOla ruka sultanova? Aku je tako, zbog
čega sam ja onda svu svoju mladost proveo u onoj
dubokoj kaci, zašlo mi jc odredio da se vučem kao
posljednji pas iza svilI vojski i pobjeda, zbog čega
me svi mrze i preziru kao da bolujem od sakag~je?
J foću li polagati račun kOlne za svu silesiju smrti što
su iza mene ostajale. jer tt 1judl, makar su bjli krivi
ja li caru. ja li Bogu, meni nisu rekli nl crno ti ~
noktom, pa opet sam ihja pobio? Ako je tako ko što
je otac kazivao, onda je greška Svemogućeg na
189
drugoj strani - zaštoje baš moga oca, a zatim imene
okrenuo da uzimamo živote ljudima koje nikad ti
životu niti smo vidjelI, niti su nam što nažao učinili?
Sto 10 nije Dragi Bog svojom emerli rukom, odozgo,
sa sedmog kata nebesa, posvršavao. hah?
Potcdu~en! s glavom na svojoj smotanoj kabanici
od samurovjne~ jednako ,je, razmišljajući o svom
životu, posmatrao onu igru blještave, ustalasane
sunčeve svjetlosti po naboju kamena II zidu ispred
sebe; kao kakva žežena sablja od najčistijJ:g zlata, ta
svjetlost je, činilo mu se, s: kamena skiilala memlu i
kao jed zelenu mahovinu i otkrivala mu neobične
slike pred očima i stvarala čudoe zaključke u glavi.
Da Ii bi mu nakon smaknuća, dok bi u sebi
šapatom izgovarao riječi "u Tvoje ruke, Svemo-
gući", bivalo Jakše, i da li je samim tim sa sebe
skidao krivnju za smrt onoga kome bi ll200 život''?
Zapisuje li to Bog II Svoje knjige, i da li će, kad i
njegova duša bude stigla pred Božije lice, On reči:
aferim. Džafere! Valjano si radio za života, gledao
sam Ja, misliš da nisam, ali, ne misli kao što misliš
da ja ne znam da si ti, robe mnj. mnogo puta mene
iz mojih misli trzao. Pitao si se, je ii de~ vidim li ja
to što ti činiš. a1 Vidim, sve ja i vidim i čujem!
Ali, ali šta ako je Bog prespavao laj njegov
sićušni i kratki život? Zar kod tolikih golemih i
važnih zbivanja na ovom neizmjernom svijetu Bog
ima vremena za njega, i da li može uopšte čuti one
tajnovite riječi koje izgovori nakon svakog pogub-
ljenja? Šta. uistinu. ako Svemogući i Sveznajući to
190
ipak nije čuo? le Ll nog svemoguć, da li on sve vidi
i čuje...
Zna li Bog kakvi su dželatovi sni, šta sanja i da
li uopće ima tvrd san? Javljaju li mu se u dugim,
besanim noćima unakažena lica podav~jenih osu~
đenlka, prikazuju li mu se obcz.g:lavJjene utvare i da
li čuje s onog drugog, neznanog svijeta, njihove
glasove i optužbe'? Je li bilo dana, dok je jahao iza
vezirskih seb..a i vojski. sam i odbačen i od onih
ko.iima je služio, s pogledom u sapi konja upovocu
što je teg~jačjo sanduke sa nadžacima i sabUama -
da li mu se kad prikradala kakva sjenka, lik ili
uspomena na be7hroj onih što su svuda ,- od Vidina
i Trakije, Basre i BHole-ostajali iza njega pod žutim
humkarna zemlje? Šta će biti kad ~mre i ako se
dogodi da ga i Bog odgurne nogom II džehenem, kao
što su ga za života otiskjvah II onu Tnračnu kacu?
Zna li d1--eIat za strah, ima li dušu. srce? Što mIsli
M,elat dok se noć nadvija nad ravnicu i dok gore
vojničke vatre, vriju ka7.ani naput\ieni komadima
mesa, ili dok ispod nekog od raz.polih čadora sjetno
kuca saz? Sanja Ji o jednom jutru sličnom ovome,
dok u zraku trepti gukanje zaljubljenih grlica i igra
zlatni vez sunca - može li d.t.elat sanjati svoj san u
kome po popločanoj stazi kroz avliju ulazi II kuću
kao i ostali sv~jet i izuva čizme, umiva ruke i sjeda
sa ženom i djecom za kućnu sofru?
Pitao sc, kao da to o čemu razmišlja stisnutih
trepavica i očaranjutrom i dod1rirna spoljnjeg života
j nije njegova tegoba i životno breme, niti da je on
191
dželat kojega su po ko zna koji put, poslali da obavi
ono što je preostaJo od pobjede i vojničkjh zuluma.
od ljutih i nemilosrdnih Ennena i LaZJl. već neko
sasvim drugi. njemu nepoznat i stran čovjek, o
kakvom je kao i svi njegov] vršnjacI iz djetinjstva
maštao l gradio kule po zraku."
Sjećao se kako mu je Kebir, prvi pomoćnik kod
panja, čiji se posao sastojao samo da osuđeniku
savije g1avu i drleći nesretnika za perčin omogući
njegovom oku i ruci ispravno izvršenje smrtne kaz-
ne i koji je za tako sitan posao dobivao isto toliko
dukata kao i on sam -- e, taj isti Kebir mu je ponekad
tunio reći: "Hoće Ji biti kakve sreće, DžodžDžafere,
da se okučiš i oženiš s haimm. a? Pust je tvoj život
ko Kara-kum pustara, a ,-ve Je prolazno ko rosa do
sunca. Oženi se, Džodž Džafere, skući kuću ko lasta
grujezdo pa živi ko ostah mHet i Božill rob, de ... "
tiKuŠ-, tamo! Tebi tvoje a meni moje hise od
života" - odgovarao hi II tim rijetkim ~godama i
stiskao ohrve nad duboko ukopanim očima pod
četom j Kebir je obarao nosinu zemlji i na.-;tavljao
da oštri nadžak ili da podmazuje lojem dugu jezičinu
sablje, ali ta pitaoja, sjećao se jutros dok je ležao
poledušen II odaji ispod tvrdavske tabije, ostavljala
su u njegovom samotnom i strašnom životu, kao što
iskra, čini. zapaljenu vatricu; bilo je bezbroj noći u
kojima se, spoznavši sve muke j ponj;tenja., nad-
nosio čitavom dušom nad taj plamenčić 1grijao kao
smetovima zameten, prutnrLao jabandžija.
I 7'.ato je prekjučer, prije no što je primio izun j
dever-dovu od bosnabrod'!kog kadije, unišao II pri-
zenmu odaju vrandučke tvrđave gdje se nalazio
baš-dcfterdar Hatun-efcndija i zatražio da mu una~
prijed isplati dva dukata po glavi osudenik •. Hatun-
-efendija se začudio i Džafer mu je tad zapazio
nekakav čudan osmijeh na licu dok je odvezivao
kesu sa zlatolTI. - ~to, m,or Džafere? .. pitao je
!kiljeci Ilatun-efendija a onda počeo prevrtati tan-
kim prstima tefter ispred sebe na peškunu. - Je li
prijeka nužda~ Džor Džafere? ~ ponovo je škiljio II
njega, - Prijeka je, baš-Barune... Prijeka da ne može
biti preča. Kaparisao bih kučera!<, a zgoda vern
takva, a kasabhji se žuri, a ment se žuri, a ja ko
rekoh, eto! - mucajući je izgovarao, a onda sc
Hatun-efendija nasmijao i rekao: - Mašalah, nekje
kićeno i viđeno, Džor Džafere! - i onda započeo da
broji med~.edije sve jednu po jednu dok nije ~eknu­
la četrnaesta, zadnja zlatica s turom i jazijom sultana
Medžida. .. I kad je prekjučer osjetio umilnu težinu
zlata u šaci. znao je posigumo da će onaj kućerak u
Podbriježju bjti njegov i da će nakon povratka iz
Vranduka predati izun vezirovom ćehaji Naz-Ma-
liku j otvoreno mu reći svoju namisao da je ostario
i da muje ruka onejačala a očinji vid utanjio: "Naz-
-efendija, dosta je bHo. evo sam ti pišman, aKebira
sam izučio taman toliko koliko mu je nužde. Muhu
sabljom rasijeca i mnijem da će mi biti valjana
odmjena, a carskoj VOlji potaman. Halalosum mu
bilo na obadva svijeta!l!
 Putem od Travnikaje stalno sebi ponavljao tu što
će reći pašmom službeniku i nije se osvrtao na
seoske rnuhtare što su ga usput, od mjesta do mj.esta,
dočekivali glasnom drekom: . Sklanjaj sc s ceste ide
carski d:'.elat! .. Izađite na doksate da vidite carsku
ruku, tti. ljuuudi! ~juljajući se u sedlu mislio je što
će činiti dalje. Kuća što juje unaprijed platio nalazila
se na osami uz rcbrajednc uzbrdice na Bojni, i to
onom zapadnom grohotu kamenitog brda što se
okomito otiskuje prema Kali-bunaru i odakle za-
rnjče put prema Karau1i i Vakufu. Sviđala mu se
avlija i raspored soba II toj niskoj lo.Jćicj, Mali šljivik
iza nje i loza čardakHja što se uspinjala pored ulaz-
nih vrata podsjećali su ga na očinsku kuću u Prizrenu
i zato se nije mnogo dVOU1Uio kad jc vlasnik zam-
jenio sve đuture na četmaest medžedija,
Jašući za Vr.mduk oborene glave i polu stisnutih
očiju, ba.~kao što su mu poluzalvorene i sad dok leži
u soblčku pod tvrdavskom tabljom, pitao se u glavi
kakav posao da okrene; mogaoje otvoriti kasapnicu,
a zatim da obrne trgovat ovčijim kožama, a Ilije mu
bila daleka ni pomisao da se javi Radž·Tahu. što je
odnedavna podučavao beskućnike i bašibozuk ba-
ratanju sabljom i da mu se ponudi lAl lhtiju? Hm y sve
se može kad čovjek hoće, sve.,"
Sjećao se Džafer prhutavim sjećanjem daidk
oIlog njegovog ćcpenka s bezbrojnim kamarama
šarenih Š-ećerki i rezaćjja, okruglih kolačića, lokuma
llosutih sitnom, šećerastom prašinom. izredanih hr-
pica gurabija i kupica tahan-halve, Dobro je pamtio
194
tog visokog, mršavog Leventinca i rođaka po majči~
noj Jozi, kl~i se umio hvaliti njegovom .ocu kad bi
ga za ruku. II rijetkim zgodama, izvodio u čaršiju i
kad bl navraćali u mirišljavi dućan na prizrenskoj
Jaz-ja1iji. IrDžOOžor Meša" - kao da sad čuje daidžin
glas - "ja malo radim ali dobro živim. Ti radiš carski
posao, a bogami ti tanko ide je Ji tako? Jer vazda će,
j
rode, žene rađati djec~ a očevi ih izvoditi na Jaz-
·čaršiju, i do smaka svijeta će djeca lizati ovaj šaretli
~ećer~ a to je ono što sam naučio od mog oca, on od
svog, a ovaj, opt.>t, od svog i sve tako. I svi smo mi
znali tu slabost djece, Džod!or Meša, II preko njih
još više smo upoznaH mekahna srca njihovih očeva,
jo li tako. hah? l deder mi, Džodžor Meša. upli
prstom U oca koji će odbiti da razveže kesu i odbiti
da kupi djetetu šaku reza<iija, ili dva lok,mla! Upri,
de! E, ne možeš, dabogme! U tome i jeste tajna ovog
posla, baš kao što je carstvo kojemu ti služiš zasno-
vano na slabostima bezbrojnih carskih sluga i služ~
benika, naroda i fukare,., ,~
Da, sjećao se D~Afer tih daidžinih riječi, sjećao
se svog uznojenog dlana li gQlemoj očevoj ručerdi:
kojom gajcvooio na čaršiju, j sjećao se kao sad onog
ušećerenog kokota kojega je nosio u drugoj ruci.
Činilo mu se da su ga razmišljanja na te daleke
doživljaje više umorila dokje jahao, više l od samog
krivudavog puta od Travnika prema vrandučkoj
kuli, aH pomisao na trenutak kad će Jednom zauvijek
bata1iti dželatovanje nakon što pogubi ovu sedmo-
ricu osuđenika, i daće zadomiti svoj dom i uknračiti
]95
u posve nov život - ::ove te razgovijetne nade činile
su da mu ovo jutro, što se uvuklo kroz mazgaJu i
pružilo svoju zlatnu ruku, razgaljuje dušu i iscjeljuje
umor i vuče nekud kao mamen, ođmoran konj vra-
nac. A onda. Boga hvaleći, mogao bi sc oženiti i
okusiti slast ženskih njedara j mehkotu njenihruk:u ...
Pa. ako bi bilo Božije milosti j volje, ćuće se i dječjjl
plaču kući, a tojcono na štajeodavnočekao, .. Nije
Džafer Božija pogreška" živ sam ja stvor, ništa na
meni niJe naopako postavljeno i ničim se ne razliku~
jem od drugih ... Ako sam bio dželat. ako ... i dobro
je što ću ~.ivjetj gdje me niko ne poznaje... Pa šta?
Ako neko j sazna, pa šta? Carsku sam volju činio,
Bogu se Gospodaru klanjao, a carska i vezirska ruka
nikad no odgurkuje svoje hizrncć.ro, je li de? Ako
mi ko život bude mrčio i gorčlo, vjere mi hjepe, zna
Džafer gdje je pošin konak... M. ko bi mene i
poznao! ko? Kad obrijem ove brčine l skrcšem bra-
du, pottrešem perčin s fesom u jednu crtu, nazujem
venecijske čah,re II žute čizme, ko što ih nose
ča!Štjski ljudi, Bog me UbiO ako me i Kebir i Azil
uzmognu poznati, a kamoli tamo neki .. Ni sam sebe
više neću znati. Nisam ja više Božija pogreška. a ako
j jesam bio, više nisam, pa makar i orilo i gorilo!
Neka Dragi Bog traži s.ebi novu pogrešku i I1Dvog
dželam i neka mu taj dalje popravlJa onu Njegovu
zabunu kad je stvarao ovaj vascijeli dunjaluk od
mord do mora! Eto Njemu Kebira, eto Azila, neka
oni popravljaju tu fa1inku! Dosta je meni mrtvijeh
glava i krvavih panjeva! Dosta, povrh glave! Jah!
196
Ko ma koliko bi Džafermaštario i u glavi razmr-
šavao čitava klupka neobičnih misli da ga nije ll3 w
jednom trgla buka konjskih kopita i vika stražara 5
tvrdavskih bedema: - Hnir~doV1l carskom glasniku
- vikao je neko. - Otvarajte kapije, ide carski Tatar!
Eeeeebej. čuli ste vi mene!? Otklapajte kapiju i
napravite mjesta carskom glasniku!
- Znači, to jc to ... Božijom pomoći da i te prode
~. šaputao je, a onda se hitro pridigao, zasukao
rukave i nad čabrom s vodom uzeo abdest. Iz bisaga
jc izvadio prostirku i započeo dever~rnohtvu zaduše
sedmorice osuđenika kojima ce pred ikindiju na
tabijl uzeti živote.
Nj sam nije znao da li se moHo za te nepoznate
ljude ili je razmišljao o ODom kućerku na Bojni
kojeg jejučer kapari,ao, ali tekkadgajenečija ruka
trgla iz tog dvostrukog polusna, shvatio je da je pred
njim stajao Kebir. - Čuj - kazan je - Hej, Džor
Džafere, čuješ li što zborim'! Neće biti sječe, prekini
dovu! Hej, rasani sc, šta ti jc - drmusao ga je Kebir.
- Sultan im oprostio živote...
Čiji je to bio glas? Da lije to doista hio Kebir. ili
Azil? Je li mogućno da je Tatar umjesto katil-fcr-
mana donio oprost bosanskim hund7.ijama? Ne, to
se nikad nije dogodilo za ovih tridesetak godina
otkako zna džclatsk1 zanat... Prestao je da trepće
očima, da se pita, da se čudi; polahko se okrenuo i
u vratima ugledao Kebirovo jzmoždeno lice i ćili­
barske bjeloočnkc, a onda promuklo upitao: - Je li
istina što wortš?
197
 - Istina je, sultan im se smilovao ... Sad će ih
otkovati ... Odoh osedlati konje pa da krenemo ... -
Ma, je li to ... ozbiljno? - još nije mogao da shvati i
govor mu se kidao kao trubo konac. - Nije valjda,
neće biti - mucao je. - Nije valjda još jedna greška ...
- Da opremim konje - njihalo se pred njegovim
očima Kebirovo tijelo u vratima odaje.
- Konje? - pitao je. - Kakve konje?
- Konje ... takve, naše konje ...
- Mog ne opremaj ... ni živ ni mrtav! Čuješ li što
ti zborim?! - vikao je iskolačenih očiju.
Klečeći smožden tom neočekivanom i strašnom
viješću koja je najednom u njemu rušila i onu kuću,
i avliju i sve srmom protkane slike, Džafer nije čuo
kad je Kebir pritvorio vrata, niti da li je što na kraju
rekao, a zasigurno nije zamjećivao ni kako vrijeme
lagahno i nezamjetno prolazi i da se kroz mazgalu u
odaju uvlači prvi suton. Činilo mu se da se sav živi
svijet sunovratio u onu duboku kacu punu mraka iz
koje su ga jutros izvadili i da više ničeg pouzdanog
i tvrdog nema oko njega za šta bi se pridržavao da i
sam zauvijek ne potone. A gore, na tvrđavskoj tabiji,
upravo na panju gdje je trebalo pogubiti osuđene
kapetane i begove, kovač je oprezno raskivao Dža-
ferove nesuđene žrtve.
- Sultan im oprostio - šaputao je u nekakvom
bunilu, posmatrajući izbuljenih očiju kameni naboj
koji ga je dijelio od odžak-tersane. - A rašta im je
oprostio, rašta? - pitao se. - Da ne laže onaj pasji
sin? Ili on, ili Tatar? Jedan od njih dvojice laže. Zna
198
li Kebir da sam unaprijed uzeo kati l-paru? Krivo
mu, knnku, što sam kaparisao kuću... Hoće da osta-
nem do kraja života Božija pogreška, to je! Svi hoće
da me vrate u kacu, pa da me vade kad im se prknu
htjedne ...
Šutio je teško dišući, a onda se u njegovu upa-
ljenu svijest kao oštar nož zabode nova, neobična
misao. "Vidi, kako se toga nisam sjetio? To su oru
potplatili Tatara! Ta bosanska žgadija... vidi, vidi,
kako to nisam znao, kako? To su oni potplatili i cara
i Tatara, a ko zna, zlatom su kupili i čauša i vezira i
onog matraka Kebira? Sviju su ih zlatom kupili i svi
bi mene u kacu... II
U posve smračenom mozgu jedino je jasno vidio
sebe kako ga bezbrojne ruke dave i guraju u nekakav
žitak i hladan mrak, i zato je naglo skočio kao da ga
neko goni, pošao prema sanduku s nadžacima i
sabljama, i u žurbi i usplahirenosti ni opazio nije
kako je rasjekao podlakticu, niti da mu krv lije niz
ruku. S teškom blistavom sabljom krenuo je prema
vratima. "Ako je pogriješio Bog, i ako su zlatom
kupili sultana i Tatara, nisu mene" - šištala je iz
njega mržnja, i jedino što je tog časa htio to su bili
oni nepoznati uznici; uzak hodnik je bio mračan i
pust, ali on razabra vrata od ćelije i otisnu ih nogom.
Svud po sobi učinilo mu se da vidi mnoštvo blijedih,
raspamećenih lica, i on poče da izmahuje sabljom, i
što je više udarao i sjekao ljudska tijela, njih je
bivalo sve više; hrpe odsječenih ruku i ljudskih
glava punile su ćeliju. Sav li znoju od neprestanog
199
izmahivanja sabljom, sve žešće se branio od bezb~
r~inih utvara, i samo bi na čas, dok bi si.jev sa
O<h;jevom sablje rastavljao tamu ćelije. uspijevao
ugledati svoju krvavu ruku, i to ga je po opnama
preosta1ograzuma uvjeravalo daje odaja zaista pW1a
n.opakih dušman•.
Izmičući se natraške oprezno je uzlazio uz ste~
penice, a onda sve dalje preko puste tvrd:avske ta-
bije. U mraku se spotakao na oboren panj s rasko-
vanim lancima, a zatim, raspamećen, okrećući se u
krug i mašući sabljom, zapeo o nizAk 7Jd. Ko zna šta
je oćutio padajući prema koritu rijeke, ali kad su ga
sutradan našh mrtva na oštroj litici u vodi, niko nc
htjede da ga pokopa, jer niko nije znao da li su ga
dolje otIsnule ulvare ili se slučajno stnnaknuo niz
bedeme. Voda ga je već idućih daoa, kad udariše
ljetni p1juskovi, otplavila maticom,. ali i danas onu
oštru i neobičnu stijenu ispod vrandučke tvrđave i
putnici i čamdžije s oprezom i strahom obilaze.
Džaferova želja da se otme od svoJe prošlosti i ne
ostane BOŽIJa pogreška i danas se vidi ispod vran-
dučke kule kao skamenjcni san carskog džetam...
200
KAZNA
Dok je ispred sebe posmatrao pogurena i umorna
giasnikova leđa jz Carigrada, sultan Medžid je tek
to~, .treDl~~a s~vatio ~ znači ostaviti prijestolje i
OhCI umtnvati malOa2IJske pobune; trebalo je da
produ samo dvije godine pa da se dogodi ovo što mu
je po tajnom glasniku poručio Topal-paša!
A sadržaj te ru'.ne vijesti bio je kratak i jasan kao
dan: baš-defterdar. nekadašnji selam-čauš vaJjje iz
Jedrena Makbul-h<!j potkradao je carsku riznicu! U
podužem pismu što g. je zgužvanog drl'"o II šad
Topal-paša je potanko opisao razvratno ponašanje i
rasipnički život carskog ministra fmancija .- ku-
povao je naJskuplje konje od Laza, p<ldiza~ banove
i. zadu1.bine, priredivao gozbe i dobavljao ponaj-
lJepše Jermenke. Na kraju te poruke paša ga je
ponizno moHo da sc hitno vrati u Stambol kako bi
kradljivcu državne bolhane odmjerio pravičnu i
strogu kamu...
Sedmog dana) nakon što je vojevanje predao II
ruke najodlučrujeg pal';e. sultan se kriomice otisnu
prema Carigradu i prvo što je učinio kad je ujahao
kroz gradske kapije bilo je da svrati u janjičarsku
školu Adžami og)an II Galata saraju i da iz redova
muderi7..a i ,šejhova odabere sedam najmudrijih sta-
raca. On im je naredio da se zatvore u džamiju i
smisle dostojnu) ali stravičnu kaznu 7.a rizničara
201
Makbul·beja. Istog danaje naredio da se otvori tajIla
istrag'd i7~ leda ministra financija i kad je sve ura-
đeno) sultan se povukao u svoje odaje da sačeka
odluku šejhova 1 mudcrisa.
Mudraci su VIjećali puna 1ri dana. Njihovi uvehli
pogledi od napornog razmiš.ljanja bili su tupi i go-
tovo ugaseni.
-- S Božijom pomoći, pronašao sam kako da
kaznim prc:stupnjka - iz ugla tišinu razdrma jedan
glas i svi podigoše glave.
- Kako, šejh-Aslane?· upita njemu najbliži.
- Tn se ne kazuje. To ću reći samo sultanu, i to
na njegovo uho - odgovori starac.
- Zal;to nama ne kažeš - uglas upitaju učitelji iz
janjičarske škole Adžami oglan.
~ To nije za vaše uši. To mora čuti samo čestiti
car. To nije dostojno za vašc uši,,,
- Ti želiš da se istakneš pred carem i da nas
poniziš - rekne ljutito šejh Daut, a ostali kirnnušc
gJavama II znak potvrde i sumnje.
., Mislite šta vam volja - odvrati ljutito šejh
Asian, ali znajte da krivo mislite o m{''TI.i! Ko se može
dičiti pred carem rugobom koju nosim u glavi? Ko?
- Ali >:bog čega smo tu. Zašto smo tri dana i tri
noći lupnU glavama o zid - ponovo sc javi šejh Daut
i upre pogled u njega.
- Razmišljao sam i o tome i vi ćete biti zadovoljni
ovom kaznom -- smireno izgovori starac smirujući
u njima sumnju da sc želi jstaći pred sultanom l
istovremeno njih poniziti U njegovim očima.. I nje~
202
gova carska svjetlost će biti zadovoljna ovim što mi
je kao nekim čudom došlo ti pamet i zbog čega to
ne bi bila Ilaša zajednička mjS3O? Neka to bude naša
zajednička pamet!
-- Da, ali mi nismo sigurni da ćeš sultanu reć1 da
smo ro što imaš II glavi zajednički l:Imisliii - muklo
se javi starac Lajtan,
- Dosta! Prekimmo ovo natezanje! Car čeka našu
odluku, a ml sunmjičimo jedan drugog - odsiječe
šejh Daut i ustade. Ti, šejh·Aslane, ti što imaš tu
strašnu 7..amisao O načillu kazne za podlog i gram~
zivog rizničara carske bolhaznc otiđi smjesta pred
cara J kaži mu svoju tajnu kao da je izmišljena u
svnkoj ud naših glava ...
Savjet mudraca se razišao, a šejh Aslan je uzeo
abdest, obukao svečanu latu i navukao žute, mekah-
ne meslve na noge i zaputio se prema carskom
konaku.
Prošao je Topkali-kapiju i ušao u carski saraj, ali
je sultan tog dana imao prečih poslova i zato je šejh
morao čekati tri duga dana j tek pred veče trećeg
dana selam-čauš mu je dao znak da će biti primljen.
Vrata na kapijama sultanovog dvorca, sa čijih se
visokih, uskih prozora gledalo pravo na more, otva-
rali su mu cvnusL Ispred njega je i~o selam-čauš s
fenjerom i mahao njim lijevo i desno, što je bio znak
da carskom gostu niko ne pravi smetnje.
Šejh Aslan je dostojanstveno koračao uz ste-
penice prema gravnom ulazu u carski dvorac. Na
svakoj od trideset i osam kamenih stepenica stajao
20)
je s ohiju strana po jedan šamski ili alepski Arapin
s dugim kopljem II ruci. Nijemi, ukipljeni, pogleda
uprtih nekud ispred sehe, oni SU se šejhu učinili kao
nestvama bića, Penjući se uz s!epenjk on nije primi-
jetio kako je najednom jza njegovih leda nestalo
selam-čauša. Vrata pred kojim se našao najednom
su se sama od sebe raskrilila i on je kao kroz izma-
glicu punu blje!tavog svjetla ugledao beskrajno du-
gačku prostorijU j, koje je dopirala svirka. U toj
iznenadnoj tiepoti starac je gotovo izgubio svaku
stvarnu vezu sa svijetom jz kojeg se zaputlo u ovo
nepojmljivo blještavilo -7eabomvlo je čak 1kako se
zove l zbog čega je došao u ovu kuću ljepote i sjaja.
Ali! hvala Svemogućem, i to čudo se raspršilo j on
je, još uvijek ne shvaćajući do kraja da na ovom
svijetu postl\Ji takva ljepota, ugledao sultana, koji je
mato pokrenute glave u stranu slušao dostojanstve-
nika sa svoje desne strane kako mu nešto tiho govori
u uho.
Sultan Medžid je imao okruglo, svjetlorumeno
lice~ vedre i :f.ive oči i crnu, potkresanu bradu, koja
je oko usnica bila pro§arana sijedim dlakama. Bio Je
odjeven II zlatom iskićenu dojamu. Naslonjen o
prijesto, car se igrao sa majušnom, 7latnom ptič1com
II krletki koja mu je bila s lijeve strane postavljena
na visokom stolcu,
Šejh Aslan se primicao polahko, pognut II tijelu,
odan, ali dostojanstvena izraz.a na Hcu, upravo ona-
ko kako i priliči muderizima i učiteljima carske
janjičarske !kole Galata-saraj iz Jedrena. Starac je
204
vrlo dobro znao da su vijećnici kakav je on oduvijek
bili od koristi svim hivšim i skora~njim, pa i ovom
sadašnjem sultanu, i svi su odreda cijenili njihovu
mudrost i zato se šejh osjećao sigurnim pred carskim
licem 1njegovim brojnim dvorjanima.
- Ti, mudri starče, sigurno ima.~ važnu poruku za
čestitog cara? - trgnuo ga je gJas onog dostojan-
stvenika s kojim se sultan maločas, dok je starac
prilazio prijestolju, tiho sašaptavao.
- Da, ja donosim ono što mi je došlo II pamet dok
SOlO razmišljali o rizničaru i njegovom grijehu i to
želim saopštiti samo svijetlom sultanu - tvrdo je
odvratio šcjh. a sultan se začudio. Trepnuo je onim
malim očicama prema svom veziru kOj] je takoder
biO jznenađen onim što je čuo. f ostali dVOIjanl su
se mjerno, u čudu zgledali, jer niko do tada nije bio
toliko slobod~ pa i drzak:> da traži bez okoJišenja
takav ustupak - razgovor II četld oka sa sultanom
Mcdžidom. Ali. stari šcjh Aslan je uporno piljio II
carevo lice j svi iz njegove okoline mogli su zak-
ljučiti da je to neki prkosan, neobičan starčić. Zato
sultan prekide neprijatnu tišjnu u carskom saraju:
- Tvoje neobično držanje je izazovno, all ja sarn
milostiv kao što je milostiv Svemosući i upitaću te
zbog čega nam ovdje, javno i glasno, ne rekneš svoje
ulisli?
- Čestiti care, misao je ptica i ja ne bih htio da
pobjegne. Ova odaja je toliko prostrana, a mIsao je
opasno i strašno čudovište i sumnjam čita vim mojim
iskustvom i knjigama što sam ih pročitao i iz njih
205
mnoštvo toga naučto da bismo je mogli zadržati.
Ova mjsao je samo za tvoje sveznajuće uši - od'vTati
starac i ponovo upre svoj svehli pogled u sultana.
Dobro, rekne sultan. Dobro~ preči ću preko
tvoje drskosti i zaobići ću pravila mog divana i
razgovaraću s tobom nasamo, ali ako tvoja misao ne
bude dostojna moje pažnje i moje milosti, budi
~preman da ti evnusi odsijeku jezik?!
- Neka mi Bog bude na pomoći i neka se izvrši
tvoja volja t čestiti care, tvrdo pristane šejh Aslan.
Tad sultan dade znak da je divan završen i pozove
starca da ga slijedi.
Što su jedan drogom rckH. niko nije saznao, a1i
tek kad je mudrac iza§ao zdrav i čitav iz sultanovih
odaja i kad je jasno i glasno izgovorio pozdrav na
rastanku sultanovom selarn-taušu, bilo je jasno da
je sultan bio zadovoljan onim što mu je saopštio šejh
Aslan. Još iste noĆ1 sultan Medžid je dozvao zapov-
jednika dvorske sfT'a2l~ i naredio mu je da utamni-
čenog nzničam preda najpovjerljiv1jem straT.aIU, ali
prethodno da se rizničaru obrije perčin do ~jemena i
da se UVe7Zt1 II konope odvede u močvaru iza carskih
vrtova, a zatim damu se tjeme i lice namažu tečnim
medom.
- Tako uvezanog - da ni jedllimjedinim dijelom
ne može ni mrdnuti - zagnjurite kradlj ivea II barsku
vođu, j to tamo gdje ima najviše komaraca - na-
glasio je sultan zapovjednJku dvorske straže. Asker
što ga odabraše neka bude uz osuđenika dok ne
umre. a tj ćeš, čaušbašo, pred akšam svakog dana
206
mene lično izvještavati o ponašanju i mukama pas-
jeg sina! Jesi Ji me dobro razumio što ti zborim?
- Jesam, čestiti care - dahne čaušbaša, pokloni
se i krene,
Učinio je sve kako mu je naređeno: našao je
Amauta, jednog od najčvršćih vojnika i naredio mu
ono što je njemu saopćio sultan.
.- Đibrile, dobro pazi kad ga budeš vezivao uz
kolac poboden u močvaru da ga potopiš taman
toliko da mu iz vode proviruje samo glava. Lice i
tijelo mu namaži medom i dobro pazi da upam1iš sve
što će se u toku dana dešavati s osuđenikom. Svaki
jaukJ riječj biJo što da izgovori - sve popamti i ftlći
ćeš mi uvečer kad sunce zađe. Je li tvrdo? - zakleo
je vojnika zapovjednik dvorske straže.
- Ko kremen, baš-efendija! Ko kremen - po-
tvtdiojeĐibril Arnaut i nakon toga izvršio je upravo
ono što mu je čaušbaša naredio. Kad je rizničar bio
uvezan remenjem od nogu do ramena, došao je
berberin i obrijao mu tjem(,':~ a zatim mu je tjeme
premazano medom. Odveli su ga u najgJibaviju
močvaru - tamo gdje su bila najgušća legla krvožed-
nili komaraca, Kad je potopljen i privezan uz kolac,
Arnaut je sjeo na obalu, na dva-tri koraka daljine od
osuđenog rizničara j počeo da čeka kad će pasji sin
ispustiti svoju poganu dušu ...
S prvim jutarnjtm zracima močvara je oživjela.
Kliktale su divlje patke. ciča1e su zmije, klokotao
je mulj i živi gJib Se mijestio oko potopljenog rizni-
čara kao da ga nečije mO\.'1le ruke gnječe i izdižu,
207
Jata gladnih komaraca su odmah, povučena mjri~
som tcčnog meda s tjemena j lica osuđenika, u
nebrojenim rojevima pohrlila i počela pokrivati gla-
vu nesretnog sultanovog blagajnika. Svaki i naj-
manji djehć njegove glave bio je prekriven tamnim
velom bezbrojnih tijela malih krvopija.
Asker Đibri1 pažljivo je posmatrao kako se uža~
reni sunčevi zraci cakle na ri:wlčarevu \jemenu,
kako mu se lice grči od silnih ujeda koje mu zadaju
riJice gladnih komaraca. Zagrijana baruština je la-
udarala na truhlef, a Sllnce se nemilosrdno penjalo
ka zenitu.
Osuđenik bi se s vremena na vrijeme trl1luo~
otpuhIvao kroz nosnice one najnasrtljiv~le komarce
što Su mu pili krv i pokušavao da lagahnim maha-
njem glave tamo-amo har malo ublaži muke što ih
je trpio, Da ne bi gledao strašne muke osuđenog;
Dihril Arnaut, koji inače nije imao ni srca ni milosti
prema dušmanu u otvorenoj i časnoj borbi, suočen
sa strašnom i polagahnom SlllrĆU čovjeka koji mu
nikad u životu nije ništa nažao učinio, oćutio je u
duši samHost. Okrenuo je glavu da ne gleda ispred
sebe jednu od najstrašnijih smrti koju je uopće mo-
gao i zamisliti Pred podne. kad je žestina sunčeve
jare bila najžešća, Đibril odluči da nckada>njem
viSOkom carskom službeniku o)akša bar na časak
muke i da s njegova Hca maramom rastjera popadale
komarce.
- Prckršiću naredbu -izgovori glasno. Vidim da
se mučiš ko šejtan u tamjanu. Otjeraću ti komarce s
208
lica da bar možeš još jednom do noči vidjeti sunčevo
svjedo - i kad se spremao da izmahne rupcem,
ri7ničar mu dadne znak pokretanje-m glave tamo-
amo da to ne čini i da on to Ile žeH.
- Ne dIraj ih. sad su siti i spavaju iz bare se čuo
tek čujan šapat bivšeg rizničara,
Asker Đlhril uvečer sve po pravdi Boga ispriča
čauš~baši. Potanko muje opisao sve što se dešavalo
u toku dana, pa i ono kad mu je htio maramicom s
lica otjerati rojeve komaraca.
- l šta je kazao? - mrka liea i očito rozočanln
Arnautovim priznanjem, pitao je čaušbaša.
Kazao je da ih nc gonim, da su siti i da spavaju ...
-Dobro, to ću reći sultanu, ali znaj da češ za ovo
što St uradio pojesti vruću poparu! Božijeg mi ime-
na, Đibrile, pamtićeš dan kad si prckIšio moju za~
povijestl
Čauš. baša je sve prenio sultanu i car ga je paž1ji~
vo, ;t.amišljeno saslušao a onda se okrenuo prema
zidu j dugo šutio. Nakon toga se okrenuo OZarena
lica i naredio mu da osudenika odmah oslobodi
konopa, da ga izvedu iz: baruštine, umiju i obuku i
na kraju da mu odmah vrate ključeve od riznice t Sve
počasti koje: iz toga proizla7,e imaju mu se od večeras
ukazivati, To je moja carska volja - čvrsto izgovori
sultan i otpusti zabezeknutog čaušbašu,.,
SuitaoDva čudna odluka je zaprepastila sviju,
Šaputalo se po dvom o toj neobičnoj odluci kao o
nerazumno1, tražeći razloge zbog kojih je sultan
Medžid pljunuo samom sebi u bradu. Ali, naravno ,
209
to niko javno nije smio izreći. Sta je utlcalo da mu
poštedi život? Zbog čega mu je ponovo ukazao
povjerenje i dao riznicu s nebrojenim blagom?
Sultan je šaputalo se po saraju - sigurno donio
tu odluku pri kratkoj pameti. Možda je pio bllniku,
ko zna?
Makbul~bej je, međutim, nastavio vršiti svoju
staru dužnost: isplaćivao je dub.vljeno drvo za grad-
nju lada, mjerio kantarom dukate za dobavJjeni kat-
ran i olovo, zapisivao tl raboš prispjele dažbine iz
rumenlijskog pašaluka i isplaćivao tain i džebhanu
za vojsku kao u najstarija vremena! I da~ic jeod1azlo
u dvor j sjedao na svoje staro mjesto trećeg vijećnika
tl Velikoj porti, j~io ponajbolje arapske konje i
zabavljao se s lijepim ženama onako kako je to i
ranijih godina činio, a1i na svačijem licu od tog dana
naglog preokreta u carevom držanju, na svačijem
licu je bilo zapisano pitanje: zbog čega je zaslužio
takvu sultanovu milost kad se znalo za njegova
podla nedjela.
za tu čudnu sultanovu odluku doznaJi su i mudra-
ci i ponovo su tri dana i tri duge noćj proveli u
lupanju glavama i u traženju odgovora na pitanje:
zašto se car predomislio? No. odgovora niko nije
umio naći,
~ Ja moram otići sultanu da tražim ra~ašnjenje
ljutito rekne šejh Aslan. Toje biJa moja misao j moja
kazna i zato želim da znam pravi razlog zbog čcga
je car poništio svoju odluku!
210
Sutradan ga sultan Mcdžid primi kao da jc i
očekivao da će doći pred carske odaje. Čimje ušao
sultanu, on ga s osmijehom na hcu uzme pod ruku i
povede na minder. Kad su sjet., šejh Aslan roče:
- Sultan-care, svečevo koljeno, zbog čega? -
dalje nije imao snage i zašuti.
Ti si mudrac, odgonetaj!
~ Razmišljao sam, 10 je duboka !ajna kao što je
duboko nebo iznad nas i nisam kadar da je odgonet-
nem - odgovori s mukom šejh.
~ Svakako ~ osmjehne se sultan Medžid. No,
kako smo nas dvojica ovdje sami i kako samo nas
dvojica znamo za tvoju prvobitnu zamisao o načinu
kazne za mog rizničara, tako ćeš i ti sad saznati
razloge zbog kojih sam postupio onako kako sam
postupio. Slušaj.
Starac je pristupio još bliže i car mu je ispričao
razlog zbog kojega je oslobodio rizničara i ponovo
mu vratio ključeve od carske kase.
- Veličanstvena misao! - ushićeno izgovori šcjh.
- I ja mislim tako - potvrdi sultan. Da je stražar
otjerao one. već site, komarce s: njegova lica i tje-
mena, posve je sigurno da bi došli novi rojevi glad-
nih komaraca i šta bi se desilo. mudrače? Dogodilo
bi se to da bi ti novi komarci gladni krvi, brzo
popadali na mjesta onih sitih. koji su se već nasisaIi
rizničareve krvi i drijema1i bezopasno na njegovoj
glavi. Zbog toga mi je došla misao u glavu daje i .Il
ljudima slično. Slično je i sa mojom riznicom. Da
sam ostavio novog blagajnika u riznici. on je po
211
strastima prema novcu potpuno sličan komarcu.
Gladnom komarcu, starče! Nije se nasisao krvi i
počeo bi iz petnih žila da sisa državnu blagajnu.
Krao bi i brže i žešće nego doskorašnji rizničar kojeg
sam bio osudio na smrt u živom blatu. Stari rizničar
se već dovoljno zasitio državnog zlata, nauživao se
svih životnih slasti i zato sam ga vratio na njegovo
staro mjesto ...
- Baš sam budala nad budalama - kiselo se
osmjehne šejh Aslan i krene prema izlazu iz carskih
odaja.
Išao je niz široko stepenište teška, olovna koraka
kao da je na leđima nosio čitav nebeski svod...
212
TAJNA JEVREJSKE KUĆE
Džodžorevi prodadoše kuću takoreći preko noći.
Bio je to visoki, osmosobni čardak, kojeg je još
za života Maš Džodžor u svom odabiru dao ozidati
po ugledu na stare turske kuće, ali u unutrašnjostije
nastojao zadržati tlala franko tl udobnost i stil; vrata
na sobama su nabavljana čak u Osijeku, kvake od
žutog, sjajnog mesinga izlivene su u Požegi, ajedan
plafon, i to onaj u njegovoj sobi pravljenje s mukom
i mnogom psovkom majstora nevi čnih takvom pos-
lu, baš kao što su u svim modernim kućama koje je
podizala austrijska ruka.
Po Džodžorovoj smrti brojna porodica od pet
članova živjela je od njegove mirovine i ni u čemu
nije oskudijevala. Poštar Nikola Skoko svakog pr-
vog u mjesecu, još s vrha sokaka, vikao je: tiSto
srebrnih banki, biće šljiva ranki!" To je Džodžore-
vima bio dobro prepoznatljiv glas i svi su poimenice
znali da će novci skoro u kuću i da će - na toj maloj
svečanosti upriličavanoj svakog mjeseca na početku
- stari, brkati poštar Skoko popiti pravu crnu kahvu,
nadimiće se soba od nekoliko svijenih cigara duhana
i onda bi se ta svečanost što je dolazila s poštarom
prenosila na planiranje što će se nabaviti II Potro-
šačkoj zadruzi - ko će dobiti nove cipele, torbak za
školu, košulju, ili neku drugu potrepštinu.
213
 Prije svoje smrti, koju je stari Maš Džo<lit.or vrlo
dobro predvidio, kao i uvijek, strogim gJasom je
naredio iskupljenoj porodici da izvrše njegove pos-
Ljednje zadatke- ko će od djece kakvu srednju škoJu
završitlj kakav će mu pokop biti, koje dugove i kada
vratiti vjerovnicima. Tako on sve svede pod konac
j zavješta i za koji dan umnje. Ali kako rat uskoro
izbi) mnoga Mašova naređenja ostašt:" ncizvfŠena.
L1enzija je jedno vrijeme zastala u novoj državnoj
upravi, sve poskupje i utanča pa se siromaštvo nag-
nu nad visoki čardak nekadašnjeg sudskog pristava
Maša DžodžonL Najstariji sin mu na jedvite jade
završi Građansku školu i ujagmi da se zaposli kao
pisar II Zempru, nekoj 7.emljoradničk:oj nabavno~
-prodajnoj .zadruzi, a srednji,; tu onaj muškić što mu
je otac na samrti bio namijenio da završi Geodetsku
školu i postane geometar !Ikoji će se čitava života
voziti II fijakero kao gospodin" ~ taj momčuljak
okrene šverc .krušnim brašnom iz Slavonije, Naj-
mlađi ne stiže završiti gimnaziju ali je zato vrlo
spretno pomagao II piljamici prvog komšije Šeka
Biluma. Kćerka Mašova ne posta krojačica, makar
.lc pred sami rat II Kolu srpskih sestara bila jedna od
najhistrijih učenica.
Ali kako i rat irna svoj kraj, tako l nevolje odoše
dalje - daleko im lijepa kuća! Penzija uskoro puće
kapati kao j prije rata, sve sc smiri i izmiri, ali ko da
vrati vrijeme, ko? No, nije samo to; kako je kuća
Džodžorevih bila i visoka i prostrana i u samom
centru grada, odmah je pala u oči novim vlastima j
214
godinama su II njoj po odluci Povjereništva za
smještaj prvo boravili poluizliječeni ranjenici, zatim
kojekakvl općinski službenici dovedeni pitaj boga
odakle, tako da kuća poče propadati jer stanari nisu
vodili računa ni o podovima, ni o zidovima sve je
beznadno propadaLo. Nekadašnji čardak, visok i
vitak kao bijel ždrnJ, poče skapavali II čemerštini. l
ograda što je bila načinjena od ravnih, pažljivo
sastavljenih čamov;h daaaka, grobnu kao kad s.
raskreveLje """,čka usta. Osta samo pokoji direk, a
kapiju razvukooe noćoici i badavadžije. Avlija je
više ličila na razbojište nego na nekada urednu,
okićenu cvjetnu oazu. Videći kako sve n,\:j~igled
propada i da su bez mogućnosti da nešto poprave i
dovedu II nekadašnji, makar i pnbli7.an red, D7AldW-
rev) tajno, prešutno, na majčin prijedlog, dunijclie
odLuku da, čim zadnji stanar iseli, bez ikakvo če­
kanja i zvaničnog odobrenja općiu.~kih vlasti, obore
kuću i rasprodaju gradu - kamen, (.,"fljep i ciglu, a za
veliku bašču sa svakovrsnim voćem nadoše mušte-
riju u svom prvom susjedu Šek:u Bilunu.
Zgodno to smjsliše; u sebi se ponajviše smijuljila
stara Džodžorevica - kako li će izgledati lice Dama
Kokota, službenika Povjereništva :za smještaj kad
ugLeda za koji dao, stigne li pred avlijska IT.ta s
novim nalogom za useljeJye nekih novih stanara u
gornji sprat, da čardaka više nema! E, ba.~ će to biti
i lijepo l zgodno - vidjeti Damovo pirgavo hee!
Šek Bilun noću izbroja novce staroj Džoo7.ore-
vid na d)an~ mučio je prst kod svakih deset izbro-
215
janih novčanIca, puhao je u njihove rubove da se ne
prevari i ne dadne više nego što je bija pogodba. I
tako se to svrši, tako reći~ preko noći. Čardak pade,
klQnu kao bijel, vitak ždral kud ga obore puškom
S3.Čmarom. Džodžorevi II meduvremenu II avliji PO~
digoše nešto nalik na baraku i tu su čitavo ljeto
kukumčili, jer se vlast dosjetila njihovoj majmuniji
pa, makar to bilo j protivno zakonu, staviše im
zabranu da kupe već kaparisanu jevr.jsku kuću i gle
ti sad goleme muke?! Ide jesen, valjaju se kišni, teški
oblaci, a Džodžorevi pod daščanim krovom. Hm.
kako da se izvuku, kako? Mati je već isplatila i
kaparu i sav novac za kuću u koju su namjeravali da
se usele, ali vlast stala 1 zapela iz petnih žila pa ne
da! žalili se Džodžorcvi i Predsjedništvu najviše
državne vlasti, opi.ali sve kako je i šta je - kuko
propadaju pod vedrim nebom! Izađe komisija, raz-
gledaše baraku u kojoj su IY,rodžorevi živjeli, mrJni
tamo, mrdnl arno - stiže crno na bijelo i s golemim
otiskom pečata: Džod',orevi moraju kupiti jevrejsku
,-uću ud jedine preživjele - Hane Rihter!
"Kažem lija vama" -mahalaje stara J)7,()džore-
vica onim rješenjem ispred očiju ukućana. "Pravda
je spora, ali dostižna kao Bog!\! '~Dobro. majko. ako
ćemo pravo i po zdravoj pameti, ta jevrejska kuća je
većatUŠevina nego što je bila naša? Zbog čega si baš
kupila tu bijedu?" - zamjerao je majci najstariji sin,
ali i ostala njena djeca - svako na svoj način - čudiJa
su se doista majčinoj odluci. jer ta stara, ohrdana
kućetina, s dva dućana ispod stana na gornjem spru·
2]6
tu, više je ličila na mrtvačkJ lijes nego na stamheni
objekat. Ali, mati je samo odntahivala tajan:rrvcl'lo
glavom, smirujući čeljad nekom neprikosnovenorn
mimoćom. tako da za koji dan, kadsc iselio tamošnji
stanar, oni predvečer preseliše u jevrejsku kuću.
Umjesto prostranih, svijetlIh sobaJ velikog dvo~
rišta i bašče s voćkama, II novoj sredini zatekli su
dvlje mračne~ nepravilnog oblika~ istesane sobe s
jednim pro7.orom, dvorištem kojim se jedva moglo
proći, kojim je dominirao dud i naheren da.~čani
zAhud, Ispod kuće bijahu dva "'Puštena dućana u
kojima su Rihterovi prije rata i pogroma držali trgo~
vinu kolonijalnom robom.
U početku su se teško snalazili pod krovom kuće
koja im je bila tuda i strma i pomalo mrska, Svaki
iz obitelji Džodt.orevih, kada bi se VraĆaO s posla, ili
iz škole, nehotično, po navici, upravljao bi sc soka-
kom koji jc vodio njihovoj nekadašnjoj kući i tek
kad bi nagazili na razvaljene temelje svog kućišta i
nakazno izmijenjen Izgled dvorišta i bašče - dakle
svega za što su bHi duboko vezani i što je značilo
tophnu i radost življenja - oni bi fie trzali S gorčinom
u srcu i vraćali kao izbchućeni nazad, prema kući
koju su kupili ud Rihterovih, Začudo, staru Džodžo-
revicu nije progonila nostalgija za bivšim čardakOtl1,
a trebalo je - ona je tamo dovedena kao nevjesta, tu
je izrodila četvoro djece, nauživala se prostranih
odaja, izđočekivala gostiju, Ona je. pored mnogih
prednosti stare kuće, dobila preseljenjem jedino to
što je s pro7.ora mogla posmatrati život grada na
2I?
glavnoj ulici 1 da tako, na svoj osebujan način,
učestvuje II njemu. AH, stara Džodžorevica je u
glavi, tajno, nikom ništa ne kazujući, imala i nešto
drugo,još jednu, veliku prednost što je našla tl staroj
jevrejskoj kući. Bilajeto njena tajnovitamisao zbog
kojeje j snlŠilasvojukuću i kupila baš ovu. Tamisao
u njenoj glavi bijaše zlatna. golicava, zvonila je II
njenim ušima i ona jedina je \jerovaJa koJiko ta
zamisao ima svoju težinu. Ona je s tom mišlju
7.atva.rala oči i s njom ujutru zagledala u svijet pred
sobom. Kad bi ostala samu u kući, išla je od zida do
zida, pažljivo razgledala moierajl podove, izbočenja
dvaju dimnjaka, pragove; očima je pipkala po
dovracima, čavltma u podnicama, razmacima pod-
nica. PQnekad bi lahko lupnula prstom pu izbočini
u zidu, oslu.škivala, stiskala očne kapke i pučeslo bi
zakašnjavala da pristavi ručak: zanoseći sc tim svo-
jim neobičnim ispItivanjem soba i podova u ujima.
Za nju, čim bi osta1a sama, nikad nije bilo dosadno
da. kao obendijana,. švrJja po sobama ~, od zida do
zida, od podnice do podnice, od ugla do ugla, Ah.
činilo se, da stara najviše pažnje II tom svom zane-
senjačkom i~'1raživanju unutrašnjosti kuće poklanja
jednom dijelu poda II trudom hodničiću i7.medu
dvije sobe. Ustvari, bila jc to jedna daska II pudu uz
sam dimnjak izbočen II uglu. Ta podnica je bila
ravno presječena i zatim naknadno sastavljena. Ko
je to i zbog čega učinio? - razmišJjalaje Džodžore-
vica. Rihterovi, ili stanari što su tu stanovali? Hm.
ko bi to znao reći. Ma ko biol ta podnica je nepl'i-
21R
rodno bila presječena, a zatim ponovo sastavljena, i
to tako da su čak i čavh II daski bili tačno vraćenI
gdje su bili Da nisu možda njemački vojnici tu
ostavih kakvu minu? Hm, ko to zna, ko? Tu, kod te
daske II podu Džod7.orevica je satima čučala ne-
odlučna što da čini - ako Je radoznalost jako povuče,
mogia bi ispasti smiješna u očima djece, a na taj bi
način otkrila i svoju tajnovjtu zamisao vezanu za
kupovinu kuće, a ako tu zagonetku II podu ostavi
neriješenu, moglo bi baš tu pud pudnicom u uglu,
uz sam diumjak, biti baš ono što joj nije dalo mira
ni daI~ju ni noću. Što da učini?
Alata nije imala. a ni dovoljno snage da to sama
uradi. Ako bi to učinila sjekirom - daj sjekirom bi
doista mogla - ali ako to što zamišlja da je pod
podom uz ditnn,jak ne hude tamo, šta će reći djeci,
kako da ih uv:ieri, :ili kako da im o~jasni to rušenje
poda'! Kazaće. sasvim je sigurno, daje poludjela. Pa
šta da se čini, šta? Kako da se oslobodI misli koje su
je progonile da se baš na tom mjestu, tu i nigdje na
drugom mjestu, da, svakako, samo tu i nigdje - tu
pred njom, pod tom nakazno j nasilno presječenom
daskom, nalazi 7.akopano blago starog Ernesta Ri-
hteral No, ako i ne bude tu, onda je na nekom
drugom mjestu. Tu je II kući, to zlato mora biti tu
negdje, nisu ga va\ida sa sobom ponijeli II logor, u
grob! Mora da je na tavanu. u jednom od ovih
zidova, pod nekom gredom, II dimnjaku... Znala je
ona koliko su Rihtcrov:i bili bogati - čak su godi-
nama davah novce na pozajmicu i uzimali kao zalog
219
 od mnogih zlatno prstenje. narukvice, dukate, teške,
draguljima optočene. minđuše, sve... i gdje su to
sakrili prije nego su ih otjerali, gdje? Osim toga -
stara Džod1orevica se izvrsno sjećala - pred sam rat,
kad se počelo šuškati fl ulasko Nijemaca, kod tih
istih Rihterovih i danju i noću su dolazili i drugi
Jevreji iz grada: Gaunovi, Hajtnovi, Pesahovi, Štra-
usovi.,. j svi su bogati i imali su što da sakriju. I ko
je može razuvjeriti da to nije tu? Godinama je raz-
mišljala o toj kući, o blagu koje se u njoj krije i
sasvim je sigurna da to niko nije pronašao 1 sad kad
je kupila tu kuću, kad je ta tajna pred samim raz-
rjcšenjem, ona ne želi da to propusti, ona to mora
naći. uzetI... Dobro. ako taj sanduk sa prstenjem,
narukvicama, grivnama i napoleondorima l nije tl1
pod ovom podnicom u hodničiču, ondaje taj sanduk
zazidan u jedan od ovih zidova, ili uznesen tajom
noću, opkovan i pri svijeći. tajno, zazidan II dimnjak
na tavanu? Hm, možda je pod kućnim pragom, ili II
dvorištu pod dudom, možda su taj sanduk bacili u
zahodsku jamu da se niko ne dosjeti? Dakle, ti
Jevrttii su dostaneobičan soj ljudi! Šta njima sve n~le
moglo pasti na pamet! No, doći cemo mi, Džodžo-
revi. vama ukraj! Ganjaćemo se pa kud pukne, aU
pući mora! Nije ona luda, nUe nerealna, zna ona što
čini Blago je II njenoj kući i samo joj je smetala
jedna razarajuća misao pa da povjeruje do kraja-
dobro, ako je zlato u kuĆi skriveno~ zbog čega bi
Hana Rihter, jedina prWj"icla, kćerka starog Er-
nesta Rihtera, prodala tako glatko tu kuću, ako Je
220
znala da je zlato skriveno u njoj?! Tu je nastajao
tajac II glavi stare Džodžorevice, tu se stvarala praz~
nina, pucalo je nešto i rušilo se sve U neki nepovrat
u kojj ona n*ie vjerovala, aH mogućnost je tu, ona
postoji objektivno i šta onda? Zbog toga ona i nije
hljela djcci reći zbog čega je bai! kupila tu staru,
ružnu kućerinu, Da je znala odgovor na to pitanje,
ona bi im već prvog dana ka7.a)a, ovako .. , Ali mora
tu ipak biti nekog izlaza, mora. Da, dabome' Ta
flana nikad nije dolazila u grad~ niti je, koliko se ona
sj<..>Ća, ulazila u sVQju nekadašnju kuću. Da. to ona
takoder zna, ali nije sasvim sigurna, jer ti Jevreji su
dosjetljiv narod -- mo&ruće je, i to vrlo moguće) da je
ta Hana ipak jednom dolazila noću~ tajno i pokupila
zlato i sad, naravnOt živi u Zagrebu kao bubreg II
loju ... Da li je to moguće'! Ne! Nikako! Hana je,
koliko se mogla sjetiti stara Džodžorevica, bjla vrlo
mala i nikako nije mogla znati šUI su radili odrasli,
Zar bi stari Ernest. promućurni tajanstveni čovjek,
ili Saro Gaun ili Aleksandar Štraus ili Moša Hajam,
ili Jušta Kopehnan, ili bilo koji od njih što su te
večeri složno zakopali sanduk sa nakitom -- zar bi ti
iskusni ljudi to činili pred dječurlijom? Ne, apso-
lutno ne! Zlato je ipak tu, Hana ništa o tome nije
mogla znati. Nema nikakve dvojbe, tu je to, tu... Ona
mora djeci osigurati Udoban., sretan život, a sebi
priuštiti rado~i da to sve posmatra. Na. taj način bi se
odužila za propmteno što je obećala mužu na samrt-
ničkoj postelji. Konačno. to bogatstvo ionako neko
mora nači i zašto da to ne bude ona?
22!
 Ali, ako ipak ne bude ispod ove daske pred kojom
čuči i raztujšlja taj sandučić sa ljatom, njeni sinovi
te biti :lauvijek siromrutci, tude sluge, a njen život
besmislen, monoton, prožet bijedom na kOJu nije
navikla dokje muž bio živ. Šta onda? Šta, šta onda?
Ako n~je tu, mora se tražiti na dmgim mjestima,
mora d. je II kući skrivcn !'Ii nakit, to malo bogat-
stvo! Ona ga oćutkuje kako zvecka II nekoj maloj
škrinji ... ne baš II tako maloj, U jednoj dosta poza-
mašnoj kutiji od gvožđa, kao II nekoj maJoj kasici~
tako nekako ... Kao da vidi svjetlucanje prstenja,
miruluša, ogrlica, narukvica... pa kako da ne! ona
čak prepoznaje u toj škrinji svoj prnten što ga je
morala davno založiti kud Kopcimana kako bi pla-
tila sudske troškove kad se parničila posJye mu-
ževljew :;meti S jednim od vjerovnika svog muža.
Da, vidi ona taj prsten II obliku ko>~ice šljive. Čak
joj pred očima svjetlucaju silni kamenčići kojima je
bio optočen", Pa i zbog tog prstena, za koji je vezana
njena mladost, mora tražiti kovčežić s jevrejskim
zlatom. Pa i kad bi Joj djeca kazala kako je to sve
skupa besmislen postupak~ ona bi tražda, I sav svijet
kad bi to rekao, ona bi vjerovala, jer ona 10 zna.
čvrsto, nepokolebljivo...
Nije to prvi put kako stara Džodžorevlca pada u
trans kojj je obuzme čim malo dublje porazmjsli o
tom ogromnom bogatstvu što ga krije jevrejska ku-
ća. .Koliko je puta pomišljala na trenutak kad će pred
sobom imati to 7Jat01 Kako bl to izgledalo? Svjma
bi u mašti kupovala bogate poklone, pa čak i onim
222
svojim nekadašnjim susjedima što su je za vrijeme
rata ogovarali da je krišom sJu§ala Radio London.
Naravno - razmišljala je godinama o tome, još dok
je bila u starom čardaku, dok nisu preselili ovamo-
sve se to moralo činltl oprezno, pametno. jer svijei
je zloban, ljudi samo misle da jedni drugima učine
neko zlo, Preselili bi II neko drugo mjesto, kupih bi
kuću u nekoj zabitnj, maloj uličici, ne bi stvarala
poznanstva. djecI bi izričito naredila da budu op~
rezni, da se u svoje sjenke pretvore) a mirovina bi
bUa pokriće njihovom lagodnom životu. Pa, dobro,
ako bi neko dublje počeo da vodi računa o njima -
razmišljala je nekad - ona bi uvijek imala alibi: to
je njen miraz, njena djevojačka muka - svi znaju da
je njen otac biO imućan čovjek. Da, naravno. ko bi
tad mogao Ito d. kaže? Djeci bi otvorila malu trgo-
vinicu - ni veliki, ni maH obrt tek da se nečim
zanimaJu, a kćerku bi poslala II Zagreb da završi
započetu krojačku školu, a kasnije bi se već našao
pristojan momak da joj usreći život Or kako bi to
bilo divno! Pa i sama ona - razmišljala je-nije bila
osoba koja je otpisana, Oblačila bi se pristojno,
ljetovala bi, putovala. Možda bi negdje srela i neko-
ga - nekog pristojnog čovjeka finihmanjra. pažljivu
ofiobu s kojom bi stvorila prijateljstvo... 7,aštO ne?
Djeca tu ne bi pravila '<unjerke,jer kad imjepružila
sve, zbog čega blje mjerili poprijeko? Iona, makar
u godlnama, i ne bogzna kako lijepa, ima pravo na
život. Dabome!
223
 l zato, dok je tog dana čučala pored načete pod-
njce~ još čvršće je bila uvjerena da je škrinja li
jevrejskim blagom tu. i,.qprelt nje, a ako nije tn, onda
je skrivena na nekom drugom mjestu. J zato, kad se
djeca vrate S posla i iz škole, kazaće im sve. Ne, više
ne može to tako! Već su tu gotovo mje-sec dana. a
ona ništa ne poduzima. Djeca će razumjeti ... nema
više skrivanja ...
Ttako je majčina tajna objelodanjen•. U prvi mah
su Džodžorevi tu majčinu nOvost primili s dubokim
rezervama, čak su se i osmjehivali škrto, preko
usana i iza majčinih ieđaje! nisu imali hrabrosti, niti
je bilo pristojno otvoreno reči kako je taj majčin
zaključak o nebrojenom zlatu i bogat';tvu sulud! Ali,
kako je vrijeme odmicalo, pojmovi o neslućenom
bogatstvu počcše II njihovim zamišljaI\jima dobijati
sve jasnije dimenzIje. pa su se i najskept1čniji jz
obitelji Džodžorevm punekad s razlogom, ponekad
hez ikakva povoda, počeli zaticati II maštanju kako
otvaraju opre?no onu škrinju s nakitom. Čudno,
doista čudno ~ mrmljali su oni. Hm, do vraga, tu
ipak ima nek. logike ~ šaputllO j. najstariji od Džo-
~.orevih, onaj što je bio zaposlen u Zempru. Onom
najmladem se čak, kad bi legao, prividalo svjetlu-
canje dragog kamenja II stropu iznad glave i on je
već u nekoliko navrata ustajao i oprezno, da ostalu
braću ne izbudi, primicao štok:rlu i penjao se kako
bi izbliza osmotrio strop iznad sebe. Polahko je
škrinja s blagom izvršila svoje osvajanje svih nji~
hovih osjetil~ ugnijezdila im sc u krv,'u kosti, sjela
224
II mozak j oni su, makar škrinju i nisu vidjeli, niti
podrobno znali gdje s. nalazi u kući, potpuno bili
svjesni njenog posjedovanja. "1 ~1.a misliš 7.3 onaj
automobil'!" - znao bi neko od starijih Džodžorevih
upitati. "Pa te 'škode' što ih sad svukud ima i nisu
bogzna kakva vozila. Na Velesajmu će biti izložena
i bolja kola, to tr.ba pogledati."
Oni su svakodnevno j sami počeli da obilaze
prostorije, da njuškaju po tavanu kuće. razgledaju
dvorište, kućne pragove, pa i onaj prag preko kojega
se ulazilo u staru jevrejsku kuču. U polumraku
tavana najdublje se 7.a.državao najmlađi jz porodice
Džodžo.revih; II polumraku tavana i obješene pau-
čine on je četveronoške bau1jao l ispjtivao ozidani
dimnjak koji se završavao iznad krova kuće. Zaviri-
vao je oprezno pod sastavke kućnih rogova, zavlačiO
ruku pod natisnute koruge. I što je kod svega bilo
najčudnije. najmlađi Džodžor je sebi uvrtio u glavu
da će on biti baš taj koji će prvi donijeti vijest da je
. škrinja s bogatstvom najzad otkrivena. O, kakva bi
to bila divota! Svi bi ga konačno shvatili kao sebi
ravnoga i više ne bi morao držati jezik za zubima
kad bi ostali razgovarali,
1 dvorište je, razumljivo, biJo pod budnim, za-
mišljenim pogledima ukućana. Sad bi lo bila dža-
narika u samoj medi, malo zatim dud, maio kasnije
kamene stepenice kojim se jz dvorišta ui3.:l.ilo u
kuću. Jer, ko bi mugao ustvrditi da zlato nije baš
tamo, pod onim prvim stcpenikom, ili pod žiljem
225
duda, u bIlo kom kutku dvorišta? Ko to sa sigur-
noŠĆu može reći?
U toj napregnutoj atmosferi~ kad niko nije htio
biti prvi s: nekim p~jcdlogom odakle da sc krene u
traženju kovčežića s nakitom, po nekom prešutnom
dogovonl pretraga jevrejske kuće ipak. započe od
one podnice u uglu hodnika. Ioni jednog dana. s
nekim snažnim nemirom na licima, s tremom u
svakom djeliću tijela, odlučiše da razvale načetu
dasku uz dimnjak. Doniješe sjekiru. tu je bila i
lopatica za izgrtanjepepe1a iz peći, a u bakarni lavor
će stavljati lzbačenu zemlju Ispod daske. Oprezno,
kao da će svakog časa naići na minu ili na stra.~nu
otrovnicu, Hi pak kao da će im sad neko zaurlao iza
potiljka. Džod~.orevi su II strahu počeli razmicanje
podnice, jzvaljivanje ebera i sječivom sjekire izdi-
zati onaj komad sumnjive daske. I kad se ispred njih
ukazala pravougaona površina s vlažnom zemljom,
svi su sc kao po nekom naredenju ispravi1i~ pred
qjihovim očima stajala je najveća i naJbJistav~ia
tajna. Niko nlje imao hrabrosti da prvi započne
razgrtanje nasute zem\te ispod odva1jene podnice,
jer kao da je svako od njih ponaosob u sebi osjećao
golemu odgovornost i strašan poraz ako pod na-
sipom zemlje, hezobzira koliko bude otkopavil<J, ne
bude one škrinje. AH, opet, svako od njih htio je biti
taj koji će prljavih ruku, rijući prstima po tom pra-
vougaoniku crne, vlažne zemlje, osjetiti metalni
dodir kutije i prvi je izvaditi. Raz.apeti tim dvos-
trukim čuvstvom, prikovan i nekim posebnim stra-
226
honl- jer to blago ipak nije bilo njihovo, a kako su
biii odgojeni da ništa ne diraju što pripada drugome
i što nisu vlastitim rukama zaradili - ukućani su
tešku dišllČi, kao prikovani, čekajući da se neko
izdvoji medu njima l7..agrebe zemlju, slušali lupanje
svojih srca II prsima.
"Hajde, Fern. zakopaj tu motičicu, što čekaš" -.
javila se prva mati.
!lAll, zašto baš Ja? Neka to uradi Dema, NOt kreni
već jednom) Dem!" - branio se najstariji D7Aldžo(.
"Ipak učini ti" ~ brisao je Dema znoj sa čela. "Ti
SI prvi i započeo taj posao ... "
"Ne. ja sam se dosta umorio lzvaJjujući dasku.
7M ne vidiš koliko sam znojan? Valjda bl to mogao
učiniti Hasla. Majko, neka to obaVI Hast../'
"Dobro, kad sie svi tako klimavi. ja CUli - rekla
je mati j počela da razgrće lopaticom zemlju.
"Naravno. i mislio sam da to treba da učiniš ti.
Tn je tvoja ideja!! - iznad njena poti1jka, o:lbiljna lica
i napetih žila po vratu, govorio je Fema.
Ispod lopate zemlja se otvorila kao velika, crna
rana. Onaj bakarni lavor se brzo punio izbačenom
zentljom. Stara Džoo7.orevica je lopaticom 1':U žem~
vicu hrZ(), nestrpljivo razgrtala zemlju. [šla je njom
i po dubini i lijevo i desno. ali ništa se ne pokaza,
Istina, lopatica bi ponekad udarila u neki čavao u
gredi 7..a koju su bile vezane ustale podnice i tad bi
svi oćutjeli lahak trzaj u iznutricama a pred očima
bi im se pokazala ona skrivena škrinja. Medutim,
kako se bakami lavor plmin zemljom, a ona rupa
227
ispred njih otvarala II svoj svojoj dubini, Džodžorevi
shvatiše s nekom dubokom tugom i vidnim raz0-
čaranjem da na tom mjestu zlata nema.
"No, šta misljš, Fern, kako bi bito da podignemo
i ovu podnicu" pokazivala je stara na drugu.
susjednu dasku.
"Ne bih rekao. nikako ne bih rekao da to uradimo.
jer Jevreji su mudar narod, Nešto sam razmišljao o
toj daski i došao do zaključka da su to oni narujemo
učinili kako bi skrenuli pažnju s nekog drugog
mjesta. Koliko ja mogu znati, ta škrinja bi mogla bili
na sasvim drugom. beznačajnom mjestu, To valja
znati,. Jevreji su vrlo mudar narod zar ti mudraci ne
bj mogli tu škrinju da zakopaju u dvorištu, ili da je
jednostavno bace II ld07.etsku jamu? Ti su mogli
škrinju uviti u nepromočitu tkaninu, ili II gumenu
vreću j potopiti je u jamu bez bojaznj da nekom
padne na um da zlato traži na tom prokletom mjestu"
- posve mimo, s nekom totalnom samouvjerenošću
u glasu izdeklamovao je Fern svoj stav.
!IBogamu. kakav je to narod!'1 ,~ ljutito reče De~
ma. ~ IfZlato bacati II bogamu, pa to je da čovjeku
"0
stane pamet! Ali ja ipak mislim da moramo prvo
pretražiti kuću od tavana do temelja! Jedni neka
traže u potkrovlju, drugi dolje u zapuštenim duća­
nima pod kućom,,,"
"Da, ija tako misHm" -sl07j se stara DžOOžore-
VIca pomislivši s gađenjem na :lahodskujamu.
Pretraga je nastavljena pojahko, predano, samo-
uvjereno. Svaki slobodan trenutak, kad hi se ukuća-
228
ni našli na okupu, iskorištavan je za izmjenu miš-
lJenja, nagadanje odakle da započnu, koji pravac II
potrazi 17.abrati? 'l'ražili su po zidovima kad bi se pod
njihovim prstima, kojim su kuckali po izbočinama
multera" začuo sumnjiv, mukao odziv. ili bi dizali i
izmještali pragove pod vratima soba, iti su svako za
sebe. nošeni neldm neobičnim Instinktima, lunjali
po dvorištu. zabadajuci duge šipke U svako sumnji-
vo mjesto, I što su bivali uporniji a samim tim i
uvjereniji da je majka u pravu i da se ne vara u
svojim zaključcima, da blago stvarno postoji. nisu
nijednog trenutka posustajaJi. Stalno su, makar sva-
kim danom bi.va!i sve r3.7,očaraniji novim neuspje-
sima~ iznalazili neki novi, neobičniji nagovještaj
kojemu bi se odmah svi. 7.d'ušno i bez pogovora
opredjeljivali i nastavljali neobičnu potjeru za skri-
venim zlatom.
Stalnim kopanjem, razmicanjem i premješta~
njem. Džodžorevi su i zidove i podove kuce teško
oštcćiv.J~ pa kad bi im ko od rijetkih komšija b.h-
nuo II kuću i ugledao oštećene sobe, stara Džodžore-
vica bi im objašnjavala kako se sprema da kuću
iznutra preuredi i zidove mo)uje.
"To će nas zlato poslati u grob!" - umjela je
ponekad II iskrenoj srdžbi reći jerju je tajna dovodila
do očaja. "Pa, gdje Sll~ za ime Boga, sklonm taj
nakit? Gdje?"
"1'qjih je lukavstvo i održalo da ne propadnu" -
na tc majčine upite odgovarao je Fern i zabrinuto
kimao g1avom.
229
 UTo jc najlakše kazati!" - oštro bi se obrecnula
stara. flPitamja tebe šta imaš II toj svojoj glavurdi'!"
U Džodžorevima se počeo javljati jedan no\-"
posehan nagon, ravan po snazI onome što je prvo-
bitno u njima proizvela škrinja sa skriv("-nim blagom.
Bio je to, ustvari džodžorevslci kapric da pobijede i
nadmudre tajnovite Jevreje koji su tu nekad stano-
vali. Stalno razmišljajući o njima i vodeći duge,
lscrpne razgovore o nekadašnjim stanarima i njiho-
vom načinu života još od Sinaja i prapočetka svijeta
pa do vjerskih progona, o njihovoj ži1avQ:j upornosti
da sc održe II tom strašnom haosu u koji su bačeni
zahvaljujući religiji - sve je to kod I1fJ)džorevih
budilo neld poseban inat da istraju u svojoj nakani i
otkriju tajnu sa 7Jatom. Zato su s još Jjućom upor-
nošću grizU svojim mozgovima onu predratnu noć
o kojoj je majka pričala o noći kad su se u Rihtero-
voj kući, a sada u ovoJ u kOjDj oni jjve, sastali svi
imućniji Jevreji kako bi nadmudrili i pedantne Ni-
jemce i lakome susjede i sve crne vragove ovog
svijeta. Ali Džodžorevi Su u životu sve radili moz-
gom, pogotovo sada kad je utrošeno toliko truda i
muke - nanjušjće oni j zametak tc jevrejske tajne.
kako da nef
Kapric da se razmrsi čvor što je iza njih ostao
učinio je od porodice da budu još beskompromisniji
i - besrnisleniji: kopali su i gdje je bilo logično i
tamo gdje je započinjao besmisao. Rušili su, prem~
ještah pragove, kopali po dimnjacima 1tavanu, boli
dugim šipkama po dvorištu, zavlačili se tajom u
230
dućane ispod kuće i dizali čitave blokove kamena jz
temelja, gatima razbacivali prašinu i podnice po
tavanu ..,
Jednog dana oboriše i ulazne stepenice pa su ti
kuću ulazili preko koso postavljene daske.
1'])0 vraga, majko, pa mi ćemo na kraju krajeva;
snlšiti ovu prokletu kuću!H - ljut.io se najstariji
D7,odžoL
"Pa, šta? Na~a je! Ako je i srušimo do temelja!
Zlato koje budemo našli biće dovoljno za pet ovak-
vih barabatijal" - namrgođena. ali posve odredena
bila je majka.
"Još namje preostao zahod. majko'! --jednog od
narodnih dana rekao je Dem,
"Ne, zahodska jama ostaje zadnja, U toj kućerini
imajoš toliko tih neistraženih kutaka i škulja.,. s)1tra
ću sama pokušati da vidim šta leži u onom po-
prečnom zidu" -" odvratila mu je mati
"Ali, majko, taj zid samo što nije pao. Već smo
ga toliko .. ,"
"Dobro, de ... valjda :r.nam šta činim. Još bi se
moglo desiti kad se sutra vratite iz škole i sa posla
da 7.:ateknete punu bOŠČl1 napoleondora... Osjećam
ja zlato. Tuje, kucuka mj u moždall(~i ži1L."
Ujutro, kao i inače svakog dana, Džodžorevi su
se razišli svako za svojjm poslom, ali nijedno od
njene č~tvoro djece nije iz glave ispuštalo i dragu i
mrsku tajnu o skrivenom zlatu, I na poslu, i u školi
-. kako ko - svi su oni tJvjeli dvostruk život; ovaj na
poslu lli li školskoj klupi, na ulici, u dvorištu s
23t
vršnjacima i onaj drugi, snažniji i intenzivniji kod
kuće, u strastvenoj hajci za nakitom i bogatstvom. I
zato su svi odreda jedva čekali da se što prije nadu
u kući, u onom intenzivnijem i sladem dijelu njihova
života.
Tog dana se prvi vratio Dem i kad je ušao u
predsoblje, odmah je zapazio da je poprečni zid
oboren, a zatim, kad su mu se oči navikle na polum-
rak i haos od maltera i opeke, spazio je jednu majči­
nu papuču, zatim njenu nogu...
Drugi dan nakon što su ukopali majku, Džo-
džorevi odlučiše da obustave dalju potragu za zla-
tom, ali ih kapric nije napuštao; bilo je dana nakon
majčina ukopa kad su sjedeći za stolom, iskupljeni
oko večere, kao po nekoj tajnovitoj zapovijesti na-
jednom svi, istovremeno prekidali s jelom, podizali
glave sa zdjela i ispravljali se, pažljivo osluškujući
nepostojeće šumove po kući.
Što ihjenajednom udružene zaustavljalo i privla-
čilo njihovu pažnju?
Je li to bio majčin duh, njen glas da ne. odustaju,
ilije to možda bio zveket onog nebrojenog blaga iz
metalne škrinje što suje davno nekad sakrili Jevreji?
"Po meni, momci" - prekidao je tišinu Fem - "po
meni preostaje još samo zahodska jama i ja mislim
da to učinimo ovih dana" ...
HU svakom slučaju, to srno još ranije odlučiliH -
pristajao je Dem i onda bi nastavljali da bulje u
prazne tanjire ispred sebe ...
232
ČOVJEK SA BROJA TRI
"Nisam im rekao sve" - šaputao je. "Samo ja
znam kako je bilo dvanaestog oktobra hiljadu devet-
sto četrdeset prve. Samo ja znam i niko drugi. Ni
oficir što je lagahno, nevoljko koračao u visokim
čizmama ispred stroja iz kojeg su virila zapanjena,
zblanuta lica ljudi. Ni oni ispred, ni oni iza mene
nisu ništa znali. Ja jedini to imam u mozgu, u
kostima i krvi, II očima i zraku što ga i sad, nakon
toliko godina, udišem. Izgleda da sam prevario smrt
i onog ispred sebe, i to samo za jedan iskoračaj,
jedan izgovoren broj. Onje otišao, aja sam_ostao i
često kazujem kako je bilo i ljudi se potom čude i
redovito kažu slučajnost, sudbina, nevjerovatno!
I dok sam im pričao, ljudi bi me pažljivo slušali,
ježiti su se neki od njih, a ja bih onda namjerno
prekidao priču. Stanem - kao odmaram se, hvatam
predah, a nije mi bilo do odmora,ja sam samo pratio
pomno promjene na njihovim licima i viđao sam:
grče se, ježe, zgražavaju i pate. A zatim sam osluški-
vao kako dišu. Da, zašto me tako gledate? Ja sam
prekidao svoje kazivanje najčešće na onom mjestu
kad je njemački oficir odbrojavao: ajns, cvaj, draj!
Jedan, dva, tri! Kad izgovori ta tri broja, on bi
pokazivao prstom i resko zapovijedio: raus! napolje,
van! Znate vi valjda Švabe, zar ne? Pedantni do zlog
boga. U njih vam je sve po redu, ništa izvan toga.
233
 Sto se tu može, takvi su valjda od rodenja, pa neka
im jc! Ali, da nastavim,
Dakle, svakog trećeg iz stroja izbacivao jc nje·
mački oficir i ja sam vidio kako ljudi i prije smrti
umm, odrvene. Čudite se, a? Doista je rako bilo -
pre:l$,lvJjavah su metak u potiljak: i prije nego što bi
ih pogodio. To je susret metala i bcringovog mosta,
onog kralježnika što spaja Jobanju i kičmeni stuh.
Čuo sam da su to mjesto na ljudskom tijelu Nijemci
detaljno izučili, a znate li ;.o:ašto? eudno je i mali·
ciozna, ali pošto sam ČUO. po to i prodajem: da ne
troše za1ud municiju. Moglo bi se reći da je to
ubijanje u potiljak po rljihovoj logici bilo racio-
nalno. Po nekima, Nijemci znaju na kom dijelu
ljudskog tij~la S!lU1 najlakŠ\' mogu probuditi. Ko
zna, Ja sam na svoje oči vidio taj posao Švaba
dvanaestog oktobra devetsto čctrdeset i prve godine.
Jednostavno, ljudi su tog dana umirali dvostruko,
Prvi put kad je Nijemac izgovarao onaj famozni broj
"tri" i drugi put kad bi ga lzvlačili iz ~tr{)ja. Od tih
ljudi nije ostajalo ništa. Zgužvana odjeća umazana
blatom, gromade teškog~ beživotnog mesa koje se
drži na nogama,.,
A on, kurvin sin - taj njemački oficir što je
nonšalantno, lagahno išao i&'Proo nas II stroju~ 101ao
je kožne rukavice od smeđe kože i dug, opasačeJl1
utegnuti šinjeL Odmah uz šnalu kaiša to sam vrlo
jruono zapazio - s desne strane, stajao mu je maj ulian
revolver u žutoj futroli. Da nije bilo što jest, da on
nije bio Nijemac, vjerujte mi, rekao bih da je to bio
posve dopadljiv momak. Držanje, struk, kapa, kre-
tanje, izgled lica, mirnoća što mu je izviraia iz
pogleda .,., sve je odavalo dojam koji se dugo pamti.
Polahko je koračao ispred stroja kao da ide kroz
aleju stabala, a pri tome je pazio da ne ispr\ja čizme.
Iza njega na nekoliko koraka išla su dvojica pod-
narednika u gumjranim kahanicama s automatima j
kad god bi on jzgovorio "raus" i pokazao prstom na
jednog od nas II stroju, oni bi dohvaćali onog s broja
"tri" i gurali ga kao živinče desetak koraka i:-:pred
nas što smo ostajali postrojeni.
Eh) da, taj njemački oficir o kome sam vam
započeo govoriti, ali i svi oni te daleke godine. bm
su vlasnici naših života, a život nije samo čovjek od
dvadeset, trideset ili pedeset godina. Čovjek, <ti-baJ,
to su milioni mislil uspomena, radosti j tuga,. ljubavi
i botova, patnji i nadanja... Pametujem, mudrijašim?
Lahko je meni sada da rezoniram, pi,~em i brišem,
analiziram, Tog dana meje muški bilo strah, jer sam
shvatio da mi žele uzeti sve što sam imao li životu.
Moje snove, moje nade, ljubav, iskustvo, pa me
danas i nije sramota priznati da sam istrahovao tog
oktobarskog dana sve strahove - od djetinjstva pa
do tog kišnog oktobarskog dana. Zato ne volim ljude
koji kažu da ih nije strah i da se nikad li životu nisu
uplašili. Zbog toga ponekad krupno opsujem ili
jednostavno okrenem glavu jer znam da lažu. Zato
i ima puno lažnih priča. To je i razlog što vam pričam
ovu priču punu straha, Istina je".
235
 Žao mi jc itwog aji šta mogu; sudbina ~e ndabla
i ja za njega više ništa ne mogu učiniti, izuzev da
kažem kaloo je bilo, pa kome se to svidjejo, kome
ne. MisHm da starcu više nije potrebna satisfakcija.
Više bi se reklo da je {)vo kazivanje molitva, neko
tiho priznanje da sudbina ipak postoji. Meni nije
teško da se svega prisjetimjcr sve je tu, Vidite -1u.
u mojoj glavi nalazi se jedan kalendar sa .likama,
sličan onim kalendarima što ih možete nači li svakoj
kući čijoj čeljadi jc stalo do nekog prnznovanja,
svetog Jurja, ili korizme, duhova... E~ tako jei s ovim
ovdje. Zadnjih godina ja vrlo često prelistavam taj
nevidljivi kalendar, sjećam se, oživljujem, ježim se
i stresem~ jer ono što mi il.ade pred oči njje baš za
praznovanjc. Redovito ugledam starca u iznošenom
kišnom mantilu. Vidim ga jasno kako drži zembilj
tl ruci iz koga vjre jabuke i jedna 7.amotana cipela u
novinski papir. Sve mi se čini da je to bila naslovna
stranica polunjemačkog časopisa "Signal!', Ide tako
starčić po mom sjećanju, gazi po blatu ugalošnama
koje šljapču i govori: ja ću vas. gospodine, pod
ruku." ako se dogooi da se pokliznem. Vi ćete mi
pomoći. zar ne? Znate kako je godine su tu~ moj
gospodine. Skoro će sedamdeseta. Bio sam na tržni-
ci kad sc ovo dogodilo. Ali, molim vas, šta je ovo?
Znate li mi, lijepo vas molim. reći šta namjeravaju
tj vojnici? Ja mishm daje u pitanju neka zabuna, 7N
ne? l vojska pogriješi. ali ispravIće se to ... jer, na
koncu konaca, gospodine, šta smo mi krivi? Neka
traže na drugoj strani one koji im pale kamione i
236
provijant Uvjeren sam da će to biti ponajprije djeca.
jer kome bi, mo1imja vas, palo na pamet da ispum-
pava gume na autima, iH da pali cerade na njima'! A
danas su vam djeca - da Dragi Bog sačuva! Moj sin,
ako bi pravio usporedbu, dosta se kasno ožemo i
Imam unuka i da znate, to vam moram naglasiti,
meni je zaista krivo što se on uopće 07.enio. Nije ovo
neka staračka bolest, niti sam ja opak, mušičav
čovjek - o, ne nikako ne! Meni je krivo samo zato
što taj moj unučić nije na moju narav. Ništa tom
svračiću nUe dovoljno dobro da ne bi na ~voju ruku
to prevrnuo ili pametovao ...
Vidim čičicu jasno. Drži onaj cekcr lijevom ru-
kom, a istovremeno ćutim kako mi prstima desne
ruke stišće mišicu. Osluškujem kako šljapkaju nje-
gove galoš". po blatu ispod nogu, vidim jabuke što
ibJe imao u zembilju, onu poluzav*jenu cipelu koju
je digao od postolara s opravkc ... Tu mi je, odmah
ispred očiju, i trenutak kad je započela racija. Voj-
nici su ga tiskaJi u kamion poprijeko držeći puške i
on je jedini od nas, a bilo nas je poprilično - onje
protestirao, tražeći pogLedom po našim hcima onoga
koji bi trebalo da se složi s njegovim otporom Ni-
jemcima i njihovom brutalnom pOb1upku. Htio je
prona6j b110 koga medu nama koji na isti način misli
kao on da ovo što se: čini - to bezrazložno hapšenje
bez ikakvog pardona i objašnjenja, dernjava kao da
nije riječ o ljudima, već o stoci ili razbojnicima da
su ti postupci neljudski i protiv svih pravila pravnog
ponašanja. On je, to sam duboko u sebi zapreo, bio
237
sudija Apelacionog suda, kojije tolike godine obav-
Ijao svoj častan posao štite6i pravdu i sad ... najed~
nom ovakav rusvaj iz čislog mira. To je ...
Medutim, niko nije imao vremena ni sluha za
njegove proteste od prvog izbczum1jenja. Niko ne
lzdvoji ni jednu jedinu riječ saučestvovanja. pris-
tanka na starčeve riječi. Niko ne izusti ništ:a~ niko ut:
otvori usta, niko čak nije poku~ao da umiri starca.
Svi mi što smo već bili ugurani u kamion prvo
smo biH pod dojmom Zbunjenosti, pa zatim neiz-
vjesnosti, a tek kad se sve II nama sleglo kao talog,
doša.o je pravi osjećaj straha. Držali smo SVJ odreda
čvrsto stisnute vilice, II glavama nam je biia samo
jedna misao, i tu smo misao svi odreda čuvali kao
golemu tajnu. kao neku skupocjenu, rijetku pticu.
U toj tišinl. muku i strahu, pred nama su iskr-
sa.vale najdraže stvari, najmiliji likovi~ najmžičastije
uspomene i svi smo - da, baš bi sc moglo tako reći
- svi smo tlm našim unutrašnjim svetinjama h-ycli
zakleti vojnike da mi. kao ni čičica, nemamo ni-
kakve veze s tim paljenjem kamiona, S tim mangu·
parijama, s porazbijanim izlogom u kome je bila
mapa. s naznakama njemačkib pobjeda na istoku, aji
nije ništa pomoglo. Naša usta su ostala zatvorena,
nismo imali glasa i svi smo se odreda pitali u polum~
raku kamiona: zašto srno tu, zbog čega su nas sa
ulice potrpali u te vražjje kamione kad nismo ni za
što krivi?
Sjećam se da je čičica jedini imao pctlje i snage
da glasno viče, pobuni se, ali kad sam mu kaZaD da
238
nema nikakve koristi od toga, jer je ova situacija
jonako privremena, smrde sc naglo smirio, istopio,
ohamro i klonuo. Šćućurio sc na podu kamiona i
samo UlUahnUO: stvamo, vi imate pravo, gospo-
dine ... sigurno će se sve razjasniti Hoćete li jednu
jahuku?
Otvorio je onaj stari cekl,,'T kupljen, najvjerovat-
nije, još dok je bio u prvim godinama bračnog
života, od svoje sudijske plaće i pružio mi žutu,
krupnu jabuku_ DeJišes, jako su ukusne_ Neki ih
zovu kra1j Aleksandar. Uzmite samo, no?
li meduvremenu su vojnid baš tog trenutka po-
čeli spuštati zadnji dio cerade na našem kamionu,
batrgali su oko konopa i hatkica kroz koje su pro~
vlačili uže i onda je kamion krenuo, Nijemci su
žestoko pokrenuli mašine i mi smo, nošeni inerci~
jom, počeli padati, hvatali smo se Jedni 7-3 druge) a
starac je bio čvrsto pripijen Uz mene l grčevito mijo
stiskao mišicu prstima, dok je IzmedU koljena imao
svoj zembiIj. Neko je tad iz dubine kamiona povi-
kao: Pohiće nas, pogledajte l Voze nas izvan grada,
(l kad nekog voze izvan grada. onda će učiniti nešto
ružno! T ~jetos su tamo strijeljam Hei, ~judi, nešto
bismo jpak morali učinitil Čujete li?! Zar ne vidite
da nas voze pravo na klaonicu!
Nakon tog povika ljudi su sc uznemirili. Usta što
Smo doskoradrl.ali ČVIsto zapušena, najednom su se
rastvorila. Glasovi su klokotali, miješali sc i postah
jedan nerazum1jiv, ali snažan grohot, ali, za veliko
čudo, starčić je ovaj put šutIO. Bio je zgrčen uz mene
239
 kao da ga više ništa ne zanima - nl šta će biti, niti
šta bi se moglo poduzeti da OVQ što sc maločas
lsprorokova1o spriječi. Ni na mene više nije obraćao
pažnju. Bio je~ izgleda, i {fi vezan za neku svoju
nadu i u njoj .lc tog trenutka nalazio neki poseban
dosluh sa svojim spokoj~ivom. Mene je lično bilo
,trah.
Neko tad reče razgovijetno. nadjača onaj mnu-
goznaČ3n, ali i bezličanmrmor, da bi hi1oponajbo1je
i'kakati iz kamiona i bježati! Hej ti - vikao je jedan
i711 mojih 1eda - evo ti nož pa sijeci te konope i diži
ceradu! Držder. uzmi, u pohunraku se zaista zasvjet-
lucalo dugačko sječivo no"a, all ja nisam mogao
vidjeti ni jednu ruku da je krenula prema nožu.
Uzmi, crko dabogdal - jednako je urlao onaj iza
mojih leda. Tek kadje ponovo nastala Šutnja}javlo
se onaj kojemu je vjerovatno bio upućen poziv da
prihvati nož i siječe ceradu. Imaš ruke. stjeci sam!
Hoćeš mene da uvališ u nevolju~jc li! Vrag te odnio
i s tim nožem - dodao .Ic na kraju. Dabome. taj bl
htio da nas uvali u još veću nevolju od ove: ~ krenuo
.lc podmukao komentar nckoga kome nisam mogao
vidjeti pod ceradom lice, aji sam zapazio da glas
dolazi s one strane gdje je bio hrbat vojničkog
kamiona. Pravo veliš - pristajao je uz taj glas odmah
jedan novi~ trezven, pomirljiv. On l ne vidi da iza
našeg kamiona idu dva motocikla sa strojnicama, ..
budala! Eno i bornih kola' - viknuo jc jedan dngaj-
lija na ulazu kamiona. Bogtcmazo, ovo je ipak:
240
ozbiljno! Gdje nas ovako lijepo (skupiše, da nn
majčinu, ..
Psovka je biJa prekinuta jer je kamion naglo
usporio brzinu i masa sc zaljuljala, Šta ćemo, ljudi
_ tek što se malo primirilo tresuckanje. upitao je novi
glas, BIO mi je nov i zbog toga što je u tom pitanju
bilo čuđenje I što iz njega nije izvirao strah. već
nešto posve be7llZJeno - kao da se našao na nekom
proplanku pa sam scbe pita: šta ćemo. ljudi? Odmah
se javio i onaj S nožem; Šta ste se ukipiH ko drvene
Marije? Gdjevamje petlja iz pameti, mora postojati
neki izlaz uzrujavao sc čovjek s nožem, Zar ne
vidite da će nas pobiti? Briga vas što ja imam djecu.,
briga vas...
Glas sc smirivao, nestajao, nekako istog trena
kadje ustanovio daje nama na kraj pameti to što on
ima obitelj i što će ... Tad je starčjć ž1vnuo iz svog
mrtvila. Nešto ga je trgnulo i on je sav zadihan
započeo govoriti: (~ujte - drmusao mi je mišicu -
recite tom malodušnom čovjeku danas neće pobiti!
Dajte, molim vas, kažite onome što proklinje! Recite
mu da će sve biti dobro i da ti vojnici nisu divljaci
da bi to mogli sebi dozvoliti. Šta to on bulazni,
ušutite ga, molim vas! Zašto unosi nemir među nas?
- starčić je sada gledao prema mjestu odakle je
maločas svjetlucao nož. Zašto bi nas, na koncu;
pobili? Ne ubijaju se tek tako ljudi pokupljeni s
ulice, bez sudenja, krivice, svjL>doka .. , Nijemci su
civiliziran narod. Hajde, kažite mu...
241
 Starčić je čvrsto upiljio svoj pogled u moje lice i
ja sam mu kroz polumrak 7~pazio crte lica, suhe _
usne i OČI pune straha, a dolje, ispod 2jenice, u
njihovoj dubini, titrala je neugašcna, snažna nada.
Strah sc potom kao poskok, spreman da II očaju
ugrize, nadnio i nad mene. Mrlja straha razlijevala -
se vrlo brzo ija sam II njoj vidlO kako pliva starčev -
ŽlVOt, mladost i zrelost. .. činilo mi se daje pod njom
nes!'\iala i jedn. dobrodušna .tarica, koja ga je jutros
ispratila na kućna vrata i pripomenula mu da na
tržnici probere kiseie jabuke za štrudlu, da sc pri-
čuva prehlade i da od obućam podigoe cipele s
opravke. Strah se zatim prenio II dubinu njegovih
zjenica i poput dima zamagljivao onaj snažni poriv
nade što je do maločas bio II njima,
Analizirajući starčevo lice izbliza i kroz poJu-
mrak, i samog sebe sam vagao na teraz.ijama hrab-
rosti i osjetio- sam da je tdJna straha II meni imala
prevagu - nisam se mogao pomaknuti s poda ka-
miona ispod kojeg su brundale osovine i tutnjali
kotači bacajući kamenje i blato. Nisam bio sposoban
da se pokrenem i nije mi hito ni na kraj pameti da
prenosim starčićeve savjete onome što je zahtijevao
da se nožem preTežu konopi na zadnjem dijelu ce-
rade. Možda bih nešto i poduzeo, aji jezik mi je bio
natečen. Utroba mi se grčila.
Kamioni su brektali, mi smo na čude..;;an nacln
postali tibi. izmireni s neminovnošću. Naše glave su
se njihale, iz pogleda je izvirala predaja, Osjećao
sam u tom mnoštvu, čija je sudbina odjednom
242
postala zajednička, kako pojedinac postaje dIO opće
cjeline~ a mnoštvo dio svakog od MS. lmao sam
utisak da ljudi II tom trenutku imaju iste misli i da je
baš to stanje uslovilo da nas obuzme obamrlost i
opaka ravnodušnost. Pitao sam se gdje je moja
hrabrost i da li sam je ikad imao? Jadno, la.r ne?
Jadno~ ponavljam, jer mnogi to izgovore kad im
pričam, Illi šta se tu može.
Dok sam lutao lavkintima kOŠJnara, kamioni su
usporili i stali. Nije više bilo inercije. Čulj smo
otvaranje vrata na voziJima, do naših ušiju dopirale
su kratke, isprekidane rečenice vojnika.
Raus! Šnel, šne!'
Pod kruvom cerade u našem karuionu vladala je
tiŠIna. Bm smo složni i neka ko šta hoće kaže, ali ja
mislim da je i to hio remltat straha. Svi smo se
pretvorili u uho i to uho je bilo jedan ogroman
lijevak kroz koji je do naših nutrina dopiralo i ono
što se stvarno čulo izvan ove polumračne pameti
grobnice prekrivene gumiranom eeradom i što je
bilo izvan svake logike i razuma. Ja sam, naprimjer,
čuo kapanje ulja iz osovine kamiona koja je bila
upravo ispod mene, vidio sam zatim zupčanik i
bt!zbrojlle zavrmje, široke glave eksera, žute, umr-
ljane podnice, vojničke coku1e... l što je najčudnije,
ja sam posve jasno vidio jednog leptiral Znao sam
da je kasna jesen l da vani sipi kiša, ali doživljaj
leptira je bio sndan, istinit, da mi nije bilo ni na kraj
pameti da se ra.zuvjeravam. Leptir je prhutao teškim,
šarenim krilima ispod platnenog krova kamiona i ja
243
 sam ga pratio pogledom, tako da nisam ni bio svjes-
tan šta se oko mene zbiva. Nisam više na desnoj
mišici osjećao starčeve prste, nisam raspoznavao
lica oko sebe, nisam čak bio ni svjestan kakva nam
strahota predstoji. No, to je bio moj krupan dobitak
- taj leptir. Moja pažnja je bila skoncentrisana na
njegovo tijelo jer sam ga vidio kako se nožicama
opervaženim peludom prihvaća za limenu šipku po
kojoj je bila razapeta cerada. Njegova krilca su
drhtala i tek tada sam se vratio II stvarnost: zar je i
tu životinjicu bilo strah?
Kad su vojnici spolja raspetljali užad i počeli
dizati prijeklop cerade, vičući da izlazimo van, či­
čica je teško dišući pokušao da ustane, ali nije
mogao. Podigao sam ga i zbauljali smo se napolje.
Zemlja je bila blatna, išarana lokvama, a ispred nas
su bile puške i mnogo vojnika pod kacigama. Iznad
naših glava dizali su se oblačići pare od naših izdi-
saja. Disali smo oštro i oblačići pare su se brzo
gubili. Ali, disali su i njemački vojnici. Njihovi
izdisaji bili su dulji, sporiji, zavisno od toga da li su
stajali ili koračali, saginjah se ili micali ruke. Tad je
čičica rekao: Neće valjda to učiniti...
U međuvremenu, vojnici nas počeše stjerivati II
zajedničku grupu ispred vozila i započe postro-
javanje u jednu dugačku vrstu - čovjek do čovjeka,
rame uz rame. Dug, beskrajan red od stotinu ljudi.
Bili smo raznih uzrasta, godišta, li kaputima, man-
tilima, golobradi, stari, mršavi i krupni, svakakvi.
Svi smo gledali ispred sebe II ravnicu bez ijednog
244
stabla. Oko nas su, i sprijeda i otraga, vojnici na-
pravili šutljiv vijenac. Zapazio sam da su ti ljudi u
kacigama i gumiranim kabanicama radili sve šutke,
kao da su se unaprijed dogovorili, a mi smo - da, to
moram pomenuti - kao da smo postiđeni, svi gledali
ispred sebe.
Ćega smo se stidjeli? Straha, ovih dobro uvježba-
nih vojnika, njihovaoIUŽja, ili svoje bespomoćnosti,
iako smo bili i brojniji i jači od njih? Nisu li ti
pogledi uprti u zemlju bili neka vrsta pobune, mo-
litve nekom svom božanstvu, nekom general-bogu,
svecu ... Ne, nije to pravi svetac, ni pravi bog koji
sve stvara i rastvara, čuje i vidi, onaj što mu ljudi
pale tanke ili deblje svijeće i traže ... Bio je to neki
naš lični bog što ga svi nosimo u sebi kao zavjet, ili
strah, kao ljubav ili nadu ... Možda je to bio bog-
-nade? Starac je stajao desno od mene, ali sad mi
nije držao prstima mišicu. Njegove galošne bile su
do mojih cipela, ali on je, svrstavajući se, stao II
lokvu vode. Oktobar se bio duboko strovalio na
zemlju, u nebu su počivali mrki teški oblaci, a iz njih
je u kosim slapovima prskala hladna kiša. Oktobar
nam je, pored straha, bio u kostima. Tad je iz oklop-
nih kola izašao onaj oficir koga sam pomenuo s
početka ova moje priče. Utegnut u struku opasačem,
s onim majušnim revolverom, on je počeo polahko,
gospodstveno da prilazi našem jednovrsnom stroju.
Ne dižući glavu, iskosa, ispod trepavica pratio sam
pokretanje njegovih nogu. Vrag me odnio ako to nije
bio hod oprezne srne, ili koketne uspaljuše - tako
245
 nam je prilazio} birajući. nogama tvrđu zemlju i
izbjegavajući one bare s nakupJjenom vodom. za-
pazio sam kako jedan njemački vojnik ubrisa dlaw
nom lice j kako sc zagleda u nebo iznad glave. Vidio
sam kako se nervoza uvuče u dotad mima, ukipijeoa
tijela vojnika II kacigama. Jedni su popravljali oruž-
je II rukama, drugi micali ramenjma, jedan od tri
podnarednika jc čak kašljlK'ao i oborio pogled n.
svoje čizme.
I tlId sc dogodilo. ČUdo se dogodilo, zbog čega
vam i kazujem ovu priču, ako bi se uopće ona mogla
nazvati tim imenom. Čičica je šapnuo: - Mogu ii da
predem na vaše mjesto iz ove lokve? PrehIadiću se '
na ovom nevremenu) a II vas je obuća bolja - po-
kušao je da sc osmjehne. aii to nije bio smiješak, to
je bila grim..", i ja sam starcu ustupio svoje mjesto
u stroju i on je sad bio na onom parčiću suhe zemlje
na kome sam ja do tada sticajem okolnosti stajao.
Oficir je već nailazio ispred našc vrste i mi smo
osjećali, kako ko, miris njegove odjeće, miris gumi-
rane kabanice, vonj njegova tijela - 10 je ona mješa-
vina znoja, parfema. karbolneurna i duhana. Na
lijevoj strani lica, odmah ispod donje usne, imao je
mladež, na ramenima srebrnu pletenicu s dvije za-
tubijene zvijezde. Ja sam bio siguran da je to čin
mlađeg poručnika. Odakle mi u tim trenucima zi~
mogrizlice i jada pomisao: koliko ima godina?
Starac je stajao sad s moje lijeve strane i mladi
poručnik Vcrmabta je idući ispred naših tijela malo
zastao pred starčićem, zagledao se na trenutak II
246
njega i onda nastavio da defilira, Kad je obišao
čitavu vrstu s početka do kraja~ kad se nagledao
naših lica. pa čak i mjerkanja onoga što je imao na
glavi kariranI kačket i što se II kamionu šalio na
račun Nijemaca !Ikako su nas ovako hjcpo sakupili",
oficir je nešto tiho rekao jednom od podllarednika
što su ga na udaljenosti pratili. Sadje pošao s "repa"
vrste i započelo je brojanje. Ćim bi njegov prst
7.astao na onome koji je II vrsti bio treći. podnarednlk
bi ga izvlačio iz stroja l predavao vojnicima,. oni su
ga priključivali jednom novom stroju, desetak ko-
raka udaljenom od nas. Tad se poručnikov prst u
kožnoj rukavici zaustavi tik U? mene, na starčiću u
kiŠIlom mantilu.
TRI!
Htjo sam da protestiram. da viknem daje to moje
mjt.'Sto. ali podnarednik ga je već gurao ispred sebe
i priključio onoj manjoj grupi. Starac je jednako u
ruci držao svoj zembilj s jabukama za štrudlu i
cipelom uvijenom u stranicu polunjemačkog časo­
pisa !lSignal".
Koga će poubijati - njih što su odbrojani ili nas
štO' smo ostali?
Dok sam se pitao, ugledao sam vjetar. Cudi vas?
MOle se ponekad ugledati vjetar, vidjeti u kasnu
jesen leptir. Vjetar, kazao sam, idi odavde~ Idi. šta
čekaš!? Idi, vjetre, nekud u granje, pod leptirova
krila, u božju mater, ali kidaj! Nije tl ovdje mjesto,
skloni se da te ne ubiju ...
247
 Vojnici 7.1ipOčeše slomu. brzu pucnjavu. Pucali
su izbliza i mirno. Starac je pao među prvima.
Njegov ceker mi je pokazivao u gomili tjelesa nje-
gov leš.
Kad se pu~čana i automatska vatra stišala i kratki
dimovi razišH~ ugledao sam tri otkotrljane, žute
jabuke iz starčeva zembilja.
Prilazeći, vjerovatno da do kraja ubije one što su
eventualno davali ?nake života, jedan vojnik se
sučeli sjabukamai onjednu Qdona tri krupna pLoda
mehko šuttm - kao malo zlatasto sunce, jabuka se
otkotrlja i nestade u Lokvici prljave vode. Pitao sam
se usnjje da li je to sudbina, kama ili puka slu~
čajnost što je starac sa mnom jzrnijenio mjesto II
stroju. Jesam li sretnik što sam preživjo rdciju j
strijeljanje dvarurestog oktobra? Što više starim, sve
više oćutkujem težInu onih olovnih kugli kO.lC su
pokosile starca II kišnom manti1u. Ponekad mi se
čini da je i u menj, kao grumenčič leda, duboko
sakrivena i živi svoj nesmiljen život olovna kugla s
proživljenog strijeljanj.".
248
RAKA
Mirisala je robika.
DYa brata Garabina, Rašo i Vukoja, kopali su
vojničkim ašovima rupu u ~oju će ~koro biti zatr-
pan Radušin Ilo. Malo dalje, vczlInlb ruku na le-
đima, uznik je povraćao u teškim, grčeV1t1m ~jlma
iznutrice jučerašnji ručak koji~ su ~~ru;!~l sve
pohapšene Lupljančane i VrhovJjake; n~aJ~:11 tra-
jući gornjim dijelom tijela, pokušavajućI lsto~e­
meno da otpne zavezane ruke s leđa ne da bt se
oslobodio i utekao, jer 7..3 to on niti je imao snage,
nIt bilo kakva jzgleda - već da bi mu iz želuca lakše
isticala teška, ljepljiva pjena.
BraCa Uarabin, Rašo i Vukoja, načas bi sigurno
čujući muklo riganje i ~tegnuto 0th.u~ivanje svog
komšije, zastali u knpanJu, pogledah Jedan drugog
ispod teških obrva i škrljak. nabijenih nad čelo pa
nanovo kao da se utrkuju ko će pnJe I v;še Izbaciti
zemlje rupe, zariH ašove II rahlu, krečom i bje!ut-
iz
kom načetu crnicu. Kako kopajU, tako sve manje
mogu očima iz rupe uhvatiti Hinu pogrb~jenu priliku
kraj brvana II lagerištu Tvomice štapova. Izbačena
zem1jurina raste baš na onoj s~~l s. k,oje su". u
početku argatluka mogli posmatrati sta Čllli Radusm
Ile. Što brzaš~ šapuće mladi Garabin Rašo. Polahk~
- de, crn bio, svaki ti izbačaj ašova cmu smrt kUIDl
onom RadišinoID. on to kazuje mtmOrom da ga ne
249
čuje Markica što iznad njih na otkoračaj-dva stoji
oslonjen na pušku trometku, ali i sam zna da to što
govori bratu neće zaustaviti smrt što stoji na rubu
rake.
Ne svršavaju misli. ni riječi, a i čemu bi ~ oni
govore očima, pokretima ruku kao u mohi kad svak.o
tačno zna šta mu je činiti. Padne otkos, klisne li
zlatna pregršt klasa, ruka im je il štitu, pa izmah.
noga u korak, iz bijele džigerice škripi: hab-hoh-
hah-hoh i sve tako po korak, ukorak, noga za
nogom sve do odmorišta i med~ pa hajd' za bdegi-
jom, a znoj .- curak za curkom ~ do pojasa!
Miriše ljetina, drŠĆe sunce na listu kruške, II
žbunu, na sprIjenoj lopatic~ a polje puklo, bogma t~
oo pod brijeg, do Jusufuvc. i akšama, Nikad doći!
Vukoje pljuje II oba dlana kao kad hi se dohvaćao
kose i vreba okom ispod škrljaka ustašu Markicu s
krivom nogom i prebljenim stopalom u prelom-
ljenoj i po mjeri njegova sakatiša skrojen~j cipeli.
Vidi: cravi Markica oslonjen o grlo puške stoji, ft
druga trojica iz zbira za strijeljaqje leže - kako koji
- pova1jeni po !rupcima l puše. pomiču katkad kape
na uznojenim busenima kose, gledaju u praznQ,
plavičasto nebo iznad njih i pokatkad štnrkuu. po-
maknu nogu iJi ruku, ali ne obraćaju nmogo pažnju
prema b.lv.nu pored kojeg je skrl,.n Radušin Ilo,
On, kukavac, gleda ispred sebe i čeka da mu braća
Garabini izdube zadnju kuću i narede zemljan tabut;
i gdje, kumim ja tebe Bogom, već u štaciju, uz
prugu, pod fabričkim zidom gdje su do jučer, reko
250
bi čovjek, rintale mašine i pravile gospodske ki-
šohrane, štule i potpiraljke, bastune za sudije i gaz-
durine i za one što usred srijede seljačkog kola,
četvrtkom kad je pazarni dan, uskoče ko mahniti i
izazovne hitnu štapinui viknu: Ko je~ deder, momak
da ga pomakne!? Deder! A za pasom mu~ ukoso
gurnuta II kaniju, klima nožina ko dječija ruka ...
Ej, bogo bogovetni! Đe mu je zadnja kuća korak
ujagmila - braća Garahini, stariji i mladi, oba jučer
uhvacena na prevaru kod kuća i SO još tridesetoricom
i nekim više -- evo ti ih dc rodaku duberaku. Ilo neće
u zbjra1ište, neće u voz pa u logor, neće prema
Gospiću kao što Će oni, tu će: kreh jednom, kreh dva
puta. oli jedno, oJi dva olova j zanoćiće tu de stoje,
li cm mrak, Bog ga zaman proklo."
Ponekad ašov; krellllu, a kamen bjelutak ispod
njih cikne i obojici se naježe dlake na leđima i niz
kičme strckne bijel hič jeze, pa potom ašovi nanova
gri:mu podatnu rahlu zem\ju. podatnu 7.3. sjeme bun-
deve, za mahunu. za ranu ljetinu. Zemlja je ubijena
od duge vlage i hlada kraj fabričkog zida i prošarana
.ie pepelom i ugljenom prašinom kojom sc godinama
iože kotlovi za kuhanje drveta. Desno od njih je du-
gačka hala s mnoštvom prozora u limenim ramovi-
ma iza kojih vire pokupljeni domaćini sve komšija
uz komšiju. kum do kwna - to su oni što su ih zajed-
no knez Mihovil l logomilc. jebli matere svoje. na
laž jz kuća domamiti prvo pred mlin~ a onda pred
puščane djevi u magazu. I tu ih zabraviH do svitanja
251
 ] sad su m, pored stanice, pored pruge kojom će ih
voz odvesti II nedo~!
Đe ti je pamet, Vllk:oje? Što ti pamet ne prosinu
jučer, a? Što ne vagnn Mibovilovu tažda je zbor, da
je stigla vlast da s nama prozbori? A stalno si sedićJu
da ti je pamet ko u popa Nove> je Ji? Jest, evo, na!
A umio sit kad žandari nahrupe, da ih uzapriš ko
mamene ždrijepce. ObJizneš ih lagarijom~ mekah-
nom rakijom i kaišom slanine, je li. Vukoje? Umio
si svakoj kravI urok naći kad im vimena presuše j
pop te htiQ iz parohije na glog turit. Dobro ti znaš
šta je govorio: Iš, đavole nakazni, ne uzimaj mi
kruv! Pa i komandir iz Bišinje kad navrne II selo, ti
mu prvi pod brk staneš pa razvučeš o Solunu, o
majčici Božijaj, a dc si jučer, Vukoje? Nadmudri te
trblavi Jogormk i knez Mihovil, deveto mu koljeno ...
Oba Garahina mishma se kunu. popriječe, ali
vrijedno rade od ljutnje. Misli su im ponao:mb, no,
opet, llzme li se uz neku podgradu i različje~ iste su
ko dvije sestre: hoće ubit Radušina Ilu, a šta će fi
nama, ej ...
Još uvijek iznad rake> II kojoj ont pogrhIjeni
kopaju i dube, pažljivo tešku stranicu rupe ako se
zemlja odaspe. stoji Markica. Kapa mu na strani,
limeno U sijeva s nje kao potkova~ a zrak vreo,
miriše odnekud zobika. Seljaci, i oni pozatvanmi u
fabričk:oj radionici za doradu štapova i bastuna, što
kriomice vire kroz uzane prozorčiće i prate što- se
zbiva, 10\'11 dvojica što izbacuju zemlju iz rake svog
komšije Ile, i ona četvorka ustaša što lijeno čarouju
252
pored trupaca i čekaju svoju redu da ustrijele uznika
i tako svrše svoj vojnički posao - svima njima II
nosnicama burgija težak l omar miris avgustovske
zobike.
Početak avgusta i kraj žetve su dani 7",bike.
Kad ona umje, onda čitav mjesec, sve do zadnjeg
kptira, miriše čitava ulica, svaka ograda. Iz kitnjas~
tih cvjetova u obliku okrugl.stih bobica, kreće po
užaremm talasima zraka težak. opotan miris zalu ~
datih sabalja, miris starih sanduka i oonara, dotapa
i koparana; dobro složenih ženskih anterija. Mirišu
srebrna dugmad po seljačkim ječermama, pucalu-
cima i bjnjišima, Zuta, reska cvjetka zobike pretvara
se li tepeluk nanizan dukatima nad ženskim čelom j
fino svijenim obrvama, u pojasu od suhe snuc s
dvije kopče nad djevojačkim pupkom, II zao'talu
halku na avJijskim vratima,
I sunce je mirisalo na zobikti.
Tog dana, dok su braća Garabini vojničkim te~
saeima k:resali bridovt.'t take. nena Mačku.l';;a je u
mutvaku salijevala olovo l istresala ga li ćasll s
vodom iznad Pindine glave - da mu js~era strahove
što su mu se smi tl tijelo kad su ga bili II ustaškom
logoru.
I nena Mačkuša ušmrkuje miris avgustovske zo-
bike.
I uznici II tvomičkoj radionici šmrkutaju miris
ljetine i zabe i ko zna šta misle dok čuče uz zidove,
pod limenim prozorčićima i dok ponelci od njih,
kuražnjji i željnijih očiju ~poneki od onih što bi sve
253
htjeli znati unaprijed. To su oni rijetki providuri koji
raznose prve vijesti o ratu ili mJI14 o rodenju ili
smrti, o pljački iH ubistvu. Oni prvi zapaze na puško-
met s~etlucanjc žandarske bajonete na pušIti, vide
vampira i gdje ga nema. Ti viruekaju oprezno ti
tvornička lagerište i prate braću Garabine kako iz·
bacuju crnicu; i njih zobin miris prlji i vraća nado~
mak gradu, četvrtom ili petom kilometru odakle su
ih jučer pod f!1uškctama usta~e poveli --- vraćaju se
težaci u svoje šljivike, ko vilenjaci obilaze pašnjake,
sjede po vodenicama j slušaju kako kamenje melje
mlivo, šunjaju se oprezno žutim. ilovačastim pU M
teJjcima i zaviruju za plotove jer i tamo danas miriše
avgustovska zobika, ili zadu II po\ja sa žitom
razmeću kukuI1lZIli obljub i zubom
- mHječas, je Ji mu vrijeme, napreduje IL ..
I trojica ustaša što dokoni sjede na balvanima
zasigurno ćute miris zobike; Mato Ba1maz je riđ.
bljedolik momak u bluzi od prostog: sukna i u crnim
pantalonama. Pušku kao siguranciju drži među no*
gama i uopće Ile sluša Ramu Gnlića ni Iliju Grebu.
Dok ova dvojica. poluglasno čavr~iaju, on samuje i
ponekad krajičkom oka hitne pogled na liu Radu-
šina, svog školskog parnjaka, komšiju s kojim je
godinama prtio vreće kukuruza bjelić. prema S!aŠ-
kovoj vodenici. momkovo S njim i u kolu igrao.
Mato Balmaz p1jcčnc okom i na čelnika Marldeu što
se ne miče iznad rupe j zapaža kako mu curak znoja
silazi niz obraz ispod kape i ponekad mu do ušiju
dopre njegov unjkav glas: "Morete li vi hitrije, đaja
254
ne uzimam motku"! Tad Mato primjećuje kako iz
rupe započne učestali.je i u nejasnim mlazevima da
Mjae. zemlja.
Matu Balmaza prolazi jeza, on skuplja ramena i
šrnrče, kupi teškc cokulc na nogama pod trupac na
kome sjedi. Ion, kao i čelnik Markica, udiše ljut
miris zabe. Markica istovremeno osjeća i potrebu da
Ulokri i on otkoračujc ka zidu. namješta onu sakatu
nogu i otkopčava aluminijsku dugmad na šlicu i
mokri; posmatra mokraću kako žustro, u žutom
mlazu vlaži zid i s njega ljušti nabubrelu koru kreča;
posmatra svoje sp<>JovHo j prisjcća se kad su ga
pregledali liječnici da jj će biti sposoban da služi u
Ustaškoj vojsci, kako je jedan od njih poluglasno,
preko stola, kazao svom kOlegi, nekom domobran~
skom satniku: HOvaj je zasigurno bio medu magar~
cima kad je Bog dijelio pendreke, vidite li vi to
čudo".,. Markicin udje abnonnalan. najveći koji je
ikad iko imao II PrekOljcčju i 7bog te obdarenosti,
valjda je tako sudbina htjela, Markica nije nikad
mogao uspostaviti polnu vezu ni sa orum izvikanjm
ženturačama iz kupleraja pored kasarne, ali su mu
mnogi 7.avidjeli što oni to čudo nemaju među
nogama...
7Alk.opčavajući šile Markica se pitao da li bi va-
ljalo sačekati logornika ili da i bez njega obavi
strijeUanje - nehajno makne glavu prema uzniku i
zapazi kako su mu laktovi mku vezanjh na leđima
oslonjcni na trupac. Dok ga je mjerio 1 dva puta je
proma..~io prstima proreze 7.a dugmad i usput se pitao
255
šta ako je izmigoljia ruke iz konopa i iza leđa drži
skriven oblutak ko grumen sira? Šta ako najednom
sune i zatekne ga tu pored zida i izmahne kamenom
pa posred čela?
Markica uzdahnu i teško dokorači do jame. Prig-
nu se da na oku može držati i ovu dvojicu u rupi i
onog s laktima na trupcu hrastova balvana, ali kad
se prignu, oćutje u kuku onaj dobro znani, mukli bol
s kojim se upoznao još u djetinjstvu kad muje fijaker
točkovima unakazio nogu. Žig mu sinu u mozgu, oči
mu se rastvoriše - oko njega se roje djeca iz komši-
luka i uglas viču: Šepa-klepo! I baš kao da se to sad
zbiva, on u jari popodneva, u mirisu zobike što
oblijeće oko njega kao čarobnjak, jasno vidi kako
padaju kamenice, klipovi i komadi starih potkova iz
Šlehtina dvorišta. "Šepo-klepooo! Šepicaaa-Marki- ,
caaa!" Ječi mu u ušnim školjkama poruga i on
pokriva rukama glavu da ga kamenje ne pogodi,
izmiče se ispred suhe balage što po njemu frca i on
stiska zube baš kao nekad u djetinjstvu i ponovo
doživljava trenutak kad su mu ruke grozničavo do-
hvaćale prve, kliske grane Šlehtinog duda i kako se
desnom nogom odupire i pomaže onoj lijevoj, kljas-
toj nozi i ide u visinu; dreka ispod njega nestaje, ali
on jednako, stisnutih vilica, gonjen kapricom i bi-
jesom, granu po granu, račvište po račvište, ide
prema vrhu ogromne murve s koje se vidi čitav
svijet i fabrički dimnjak, i ravnica, rijeka, stanica,
čitav grad ... Zastaje jednonog, sam, visok i najviši.
Ćuti kako mu srce lupa u prsima, ali vilice stišće ...
256
- Kopiladijooo! -najednom drekne da se sve ori.
Uživao je u pobjedi i nije se tada uopće pitao da
li će moći ponovo sići na zemlju, na utrinu, medu
vršnjake, ili će pasti i prebiti i onu zdravu nogu. Bili
su to trenuci koje on ni u snu nije mogao dosanjati
- da bude najviši i najmoćniji. Ti što su ga svakod-
nevno ponižava1i i vrijeđali sada su ispod njega,
šute, oči im izbečene i pune straha; zar je moguće
da se kljasti Markica mogao ispeti na vršiku murve,
šepavko što ni loptu krparu nije mogao šutnuti, ni
piriza čestito poigrati, ni preko plota preskočiti ...
Eto, i sad se prisjećao živo toga - naočigled te
kopiladije popeo se na sam vrh duda i baš ga briga
da li će moći sići s te tek dosanjane visine ili će na
njoj zauvijek, kao ptica, kao jastreb što jagmi pilad
ostati.
Markica iz tih dalekih dana, iz svih mnogobroj-
nih jutara i popodneva, kao iz špila karata, vadi samo
taj časak, to jutro kad se iz prkosa i nekog snažnog
gnjeva, za ogromno čudo, uspeo na vrh Šlehtine
murve. Pred očima mu ponovo jarka zelena boja
lišća murve s plodovima modrim kao galica. I tad
je, u tom dalekom djetinjstvu, kao i sad, mirisala
zobika iza plota Rogine avlije i on je stisnutih ka-
paka nad očima šutio i uživao u svojoj jedinoj,
najvećoj pobjedi. Otada ga djeca više nisu zaobilaz-
ila u igri škole, piriza, niti su odmahivala rukama
kad su se rasporedivala za igru loptom krpenjačom.
lova uniforma na njemu sada, kapa, opasač od
žute kože i revolver bubnjar, puška belgijanka,
257
srebrnaste oznake na reverima bluze i na kapi, is-
pravljen hod i posve drugačije ophođenje mještana
- dojučerašnjih vršnjaka iz susjedstva - sve se to,
takoreći, zbilo preko noći, baš kao što se i u njego-
vom djetinjstvu naglo, ni sam nikad nije rnogao
otkriti kako, dogodilo da se odluči popeti na vršiku
Šlehtine murve. Za njega je ova uniforma i nasto-
janje da ga pod svaku cijenu, i pored kljastosti,
prime u ustašku vojnicu, također bila nova, još veća
pobjeda.
Bol što ga je maločas sjeknuo jz kuka i podsjetio
ga na ružno djetinjstvo, na onaj fijaker koji mu je
stalno bio pred očima, na kotač sa željeznim oko-
vom što mu je zgnječio nogu, uvrede koje je zbog
nakaznosti svoje noge preživljavao - taj bol kupljen
mjesecima i godinama sad se suočio s pogrbljenim
leđima braće Garabina koji su kopali zadnje kućište
Ili Radušinom.
Bez ikakva povoda je podigao pušku i iz sve
snage spustio njeno kundačište na leda onom bližem
sebi i rubu jame, Raši Garabinu.
- Oca ti 'ajdučkog, govorih li ti da pohitiš! -
viknuo je. - A vi tamo, jebena seljačka kopiladijo!
- sad se derao na trojicu ustaša iz streljačkog zbira.
Što ne motrite na tog tamo, a ...
Ustaše se trgnu, Mato Balmaz pride svezanom Ili
i šapne: "Ne boj se, svima će crni petak nad glavu.
Neće te, Ile, bolit. Neće. Isusa mi Boga! Ko da te
'čela ujede, i manje. Ti samo zažmiri i okreni glavu
kad budu šćeli. Nu, vidi, ovako!"
258
Mato tobože zaviruje Ili za leda i kao da pregleda
jesu li mu ruke čvrsto sapete u zglobu, a usput
šapuće i pokazuje i riječima i glavom i pokretom
očiju kako bi on, ako bude nevolje i ako bi umjesto
njega bio ubijan on, Mate Balmaz; okreće glavu,
stiska žućkaste pervaze trepavica i stiska zube ... U
tom trenutačnom, neobjašnjivom polumraku pod
očnim kapcima Mati prolijeću godine, mjeseci - ona
tri razreda pučke škole što ih je s Ilom proveo sjedeći
u istoj skamiji, sva ona kola što su igrali pazamim
danom na pijačnom trgu, vašari i cure, šargije i
pjevanja, vreće kukuruza što su ih prtili zajedno
prema Staškovoj vodenici... A sad: hoće lIu da
ubiju ...
- Mate, reci im ... čuješ, Mate ... N e daj da me
ubiju, a i rašta bi, ti si mi svjedok, je li, Mato ... Zar
zbog podreska što sam ga u muci ispalio zar.. .
Mato otvori oči i u njih mu ulazi mrko, bes-
korisno Ilino lice, kahvene zjenice, udubljenja na
bradi, pa crna dva podlivka od udaraca... Glas šišti,
zjenice se šire - čovjeka da popiju. Mato ne zna šta
će sa sobom - da li da se vrati Rami Goliću i Iliji
Grebi na one balvane, ili da pobjegne čelniku Marki-
ci i kaže: Ja ne mogu, pa ubij, eto ...
Spušta se uz uznika na balvan i oćutkuje gorčinu
na korijenu jezika. Gorčinu kakvu je i jučer po
podne osjetio kad su lIu ispitivali u Ustaškom lo-
goru, a on bio u dvorištu. Tad se otvori prozor i
logomik ga je vabnuo: "Balmaze, ej, dojdider gore,
tebe trebam"! Kadje ušao, opazio je lIu, alogomik
259
je rekao: "Ovaj ovdi zbori da si mu školski
i da ste pučku tri razreda išli skupa i u istu M"VU.
sjedil~je li'! Dodider kumpanijo, sjedi tuka uz njega,
taaakooo" - razvlačio je logomik kao d. barata •
uskršnjim tijestom.
Balmaz se prisjeća da je u logomlkovom uredu
ugledao Iste ovakve Ihne zjenice: "Reci Mato, kaži
ko Boga te moJim~ ovom gospodinu da nisam ništa
kriv! Ako sam i puko iz puške na Postaju, puko sam
Dd muke. ali ne na oružnike, no II nebo! puko sam,
gosn logorniče!t - Mato se prisjeća kako je Ilo
okrenuo glavu prema logorniku i njegovih zjenica
je nestalo - "Puko sam što mi je 1~u vatao 7)1 sise
onaj narednik - vodnik Rašid, mate vi njega, onaj
što propusnice pregleda kad seljaci idu u čaršiju,.,1I
~. Pipo ti ženu, ha? - Balrnazu zuje logornikove
nječi II ušima.
-. Jest, pipo i u njedra joj ruku gum kad je išla na
pijacu i nosila dvi kokoši da proda) so i gas da kupi
-- 110 je brzao kao da sustiže samog scbe.
-- Iii - ponovo Matu bije rastegnut logomikov
glas. - Šta bi spipanjem? - ŽTI1irucka ovaj i to mu
žmiruckanje liči ovom njegovom žmirkanju dok,
sjedi u tvorničkom dvorištu na balvanu uz lIu Ra-
dušina. I šta je bilo dalje - ponovo se javlja lo-
gomikov glas.
- Pa~ bilo je, gosn logomik, to da mu je ona
pokazala propusnicu i otkrila maramu s košare da
vidi šta nosi kući, a on nju za njedra. Veli: "Deder, '
da vidim da nemaš šta u njedrima". "Nejmam'~ -
260
kaže njemu moja žena Anu!a,. on '\ioj; "Partizanska
sU vremena; snašo, puna šuma šumnjaka, daj da
vidim ta njcdarca... 11 i tako...
- Iii - ponovo će logomlk., sjeta se Mato i gJedi
ispred sebe II cakule.
- Pobudalijo ja od neke muke, eto šta je' Nadem
puščurinu i s ruba šmne opalim. ko biva da čuju
moji ukućani da imam petlju, a ovamo me strah, de
ću ja na ~.ndare, na domobrane, ajd, Boga ti! Neka
Mato kaže daja nisam od togposia}jc li, Mato) kaži,
kumim te Bogom, reci .. ,
... StreljaĆll tc - Matu nanova strese eho logomi-
kova gLasa koji mu se zadržao u sjećanju i sad
ponovo cvrči iz lijevog uha. Logornik to izgQvori
lahko, kao da otpi iz ćaše gutljaj vode. Streljaću te,
makar ti to sa ženinim sisama vjerujem. Znam ja
Rašida} huljaje to j t~nskaroš, ali streljatu te i zbog
same nakane da se puške mašiš, eto ... Vodite ga...
Miriše zobika
Sjede njib dvojica kao nekada u klupi do prozom
seoske škole - on i Ilo. Dišu kao što Su nakad disali,
grije ih sunce kao kad su se iz škole vraćah žutim,
ilovačastim putem.
Markica izgoni iz rake braću Garabine i gonj jh
u veštet gdje su i ostaH seljani, zaključava vrata i
viče na Ramu Golića da privede Hu Radu.<;tna. Za-
čudo, ovaj se ne opire, ne moljaka, kroči mimo kao
karl brava povedu pod klallični zid. Survavaju ga u
mpu, a Mato jeduako gleda u svoje cokule.
261
 _ Mato viče čdnik Markica i tura ruku niz kaiš beniš. a? Žao ti ga, je li. Pa i njje.čuda, parnjaci
i vadi revolver dobošar u kojeg staju puščani meci i s.te...
nanova dreči: Šta je, šta blejiš kojeg boga!? Fataj se Mirisala je avgustovska zobika...
posla, na - gura Mati revolverčinu u ruku.
Šta će ubiti? Svoj život, djetinjstvo, šta ...
Ilo, čuješ li što tl zborim, Ilo...
Iz rake se ne čuje ni glas, ni pokret se ne javlja,
samo miriše zobika.
Ruka s revolverom traži Hinu glavu,zjenice, t.:rdŽi
one vreće s kukuruzom, one plsa1jke i tablice, spuž-
ve, dvadeset prutića kad se računalo na prste, prut
od ljeske za nemirnu i nevaljalu školsku dječurliju.. ,
Ilo) neće boJiti, samo glavu makni, ne gledaj 'varno.
ej, Ito. Isusa mi neće boHt, ko da te čela ujela, vidi.
na ...
Odjekue jedan pa drugi pucanj, izbije plavičast
dim kao kod bi čovjek puhnuo cigaru. Odjekue i
drugi, ope! plav, m.vičast dimuljak i ništa. Tek da
bi ga oko sletjela uj.gmili da vidi, ali zato miriše
robika, ali ječi pusto popodne. Seljaci se krste po
svom takonu i šutcći zgledaju, zasigurno II tim
pucnjevima traže svoje sudbine što ili čekaju. Iznad
njih tvornički tavan I svuda okoJo bezbrojna okna u
limenim ramovima. Odnekud pisnu voz, zatutnjaše
vagoni, pa nadvlada miris zobIke.
Čelnik Markica prilazi rubu rake i posmatra već
smireno Hiuo tijelo,
- Daj to 'vamo - istrgne iz Matine ruke revolver
i zadjene ga u kožnu futroJu za pojasom. Šta je, šta

262 263
 DAN KADA JE NESTAO HODAM
Posljednjih dana sve češće, kada hi se budio,
)ogorniku se redovito smrkavalo pred očjma - u
glavi mu je ostajao onaj ogromni pacov sa šiljastom
njuškom od kojeg se tako naglo i sad 22. avgusta
1941, godine, trznuo iz sna, Da~ iz sna se moglo uteći
preko merdevina straha u stvarnost, stresti se 1pri-
brati. othuknuti l opsovati kakav važan iH nevažan
sakrament, ali gdje da skloni ro šro mu preostane II
mozgu i šta da učini sa slikom tavana od prije
pet-šest godina? Onom nepromišljenom pijačom
kad jc saznao da je atentat na kralj. uspio'? Zbog
čega se morao te noči prcžderati svinjskih kotleta i
zašto se prelokao i zaboravio ubrisati brkove od
masnoće? Da nije bio mrtav pijan. mogao je osjetiti
štakora i njegove zube kako mu grizu hrskavicu
izmedu nosnica l zasigurno bi ga ščepao rukom i
zadavio. I sad - svaki dan. makm trajao dnk bi sitan
horoz sklopio krila na pJHkit hakorova glava! Pa i
kad malo prozebe, kad se jz nosnjca otisne slap sline
na brkove i kad pokuša rupcem da ro ustavi, opet ga .
1:0 podsjeti na onu nepromišljenu žderaneiju i pi-
janku. Kad govori - unjka, nije to kao kad ostali ljudi
7bore, već kao da reve lički uškop, 'il magarac.
U glavi muje šumjelo kao da kroz nju puševjetar;
sto i jedna misao, sve brža od brže i neobičnija od
neobičnije naklapale su se i sudarale, vr.cmale i
264
pitaje: ko mu je mogao garantirati da ball sad, dok
leži tek razbudeo u krevetu kraj prišmnuta prozora,
neće kakav šumnjak iJi internacionalac na njega
hitnuti bombu kruškaru s poteztcom? I dc si bio -
uide' Šta si radio - ništa! Ode Jere pod ledinu op!
Ili. može j ovako - ide II red ko i ostali narod i flJšta
ne sluti, a ako koga sretne, otpovrne pozdrav, ide
kao sretnik, kad najednom snaša iz koliare istegli
livor ko opanak pa njemu II toku !lli kaiš i - kreb! I
ode ti. Jere, krvcu ti svetih mučenika!
U tim sve češćim nasrtajima opakih misli to-
gomiku ni na kraj pameti nije stajala Margitina gola
stražnjica, l~ene ovalne, pune sise, pupak kao zrno
graha, niti njene noge sjakim listovima. Nije bilo ni
Luce, žene mu, ni njenih čangrižavih gtupacija kako
joj smeta miris ljekarija u jevrejskoj kući, ncstajala
su strasna iščekivanja II polumračnoj veš-kuhinji i
špajzu, gdje je postavljao mišolovke od pletene žice,
nije mu li glavi bilo mjesta ni za one osvetničke
časke kad bi ulovljene miševe potapao u škafu s
vodom ...
Popodne je, i to jedno od onih popodneva kad ::Iti
žega miješa li mirisom kože, a znoj se uopće ne može
razlikovati od konjske mokraće. Jere Trtica se prevr-
će po krevetu i noge izvlači ispod plahte koju je na
njega nabacila Luca. Što god takne oko sebe, vrelo
je kao žiška od njegova tijela - on živo osjeća kako
II njemu dogorjeva polutka pečene patke S reš prIe-
nom kožom po stegnu i krilu i pita se koji gaje vrag
siHo da onoliko ždere bez ikakve potrebe',
265
 Dok trepće i bulji prema poluotvorenom prozoru
i sluša svirca u busenu trave uz kućni 7,ld, Jogomik
sc pokušava oteti strahu od paklenih misli i utećl u
Klis, leći pod hriješće, u jaru kamenja i vrebati
žandare _. onog št:unjogu Ercegovca, materinu mu
sisu~ ili onog narednika - vodnika Simuiju iz Kra-
jine, 'ljeb mu se u trbuhu opoganio!
Đe li su sad, akrapi? Pod zemljicom, dakako, tu
im je mjesto! Bi dao, čini mu se~ dva prsta s mke-
hjeve ili desne - d. mu je kojom 7.godancijom bilo
sad, ispred sebe, imati Simuiju vodnika. Pa, kako
smo, Silnulja, hah? Jebeno, je li, de? lzuhijala te
družina kundačinom i žilom, porode moj! Ajme,
ajme! Nu, što ti je to pod okom, kukavče sinji?!
Podlilo, je li? E, Simulja, da vili, kako to biva kad
družina bije ko ti mene u gr.biku, pa II zindanu,
doljena pod kasarnom, pa II cugu i putem, i tl ko~
!indt.am.? B~o si me, Simulja, a sad došo redak n.
mene da bijem...
Logornik Trtlca sa stolice dohvaća revolver što
ga nose njema~k:i tenkisti !il velikim sklopom i dd,a-
čem i nišani izbliza li nečija usta: prst izjeden du~
hanom, znojav, s kalcifidranim noktom i rošavom
kožom miluje otponicu. Ujedno se pila s koliko bi
brzine, ako bi neko II sobu ubacio bombu~ uspio da
je otpovrne niUrag kroz prozor'! Jen, dva - n.gib,
drhat.. ona pišti i dimi i ja bez prilega - hop! Još je
Jere stllli kurjak, ako trbušine, ako zaduhe i naJečena
očnog kapka... Ako i godinica, ako, neka ih je.
266
Nezadovoljan što pred sobom nema narednika
vodnika Simu1ju, on spušta ruku s revolverom na
stolicu pokraj kreveta, a zatim j7.A stakla upire oči
prema Oršaničevom dvorištu i zapaža kako lišće po
okrajcima krošnjijabukovlh stabala žuti, ali se '.hu-
njosti vrijesak drži dobro. Pogled mu ide krul'.no,
onoliko kojiko to dozvoljava ram stakla na prozoru
_ prema nastrešnici j vellkom, granatom dudu iznad
dvorišnog zahoda za advokato\ll poslugu.
Kad se nagledao pojedinosti preko ulice, započne
buljiti u dvoja razjapljena lavovska usta shalkama
između zubi na jastucima plišanog otomana.
Pitao se ima Ji II tom komadu jevrejskog nam-
ještaja stjenica, buha ih ruseva - onih ž.uckastih,
hitronogih baja kojih im. u svakoj ličkoj kući po
čitavo rešeto? Ne bi se moglo ret:' - 7.aključi po-
luglasno pa se obazrije po sobi da ga ko ne sluša.
Okle u gosposkim kućama i stvarima s~cnicc i buhe,
okle? E, da mije kako istjerat taj doktor!;ki smradež
iz zidova, bogo? Svenu Luca, pojede je miruh tZ
zidova.,.
Logomik se još jednom upno čitavom svojom
voljom ne bi li nadovezao prekinuti san~ aJi nije išjo;
odnekud iza ušne školjke i onog tvrdog zadebljanja,
kljucala su mišija usta. PO podne, II pet~ tma taj
sastanak stabomikom - kucnu ga dužnost po čelu.
Pazi. sunca ti, kojaje ura- zrikne na taman, pilotski
siferblat i skoči. Nakon što se umio, kao j objčno
pred ogledalom je isplazio je:dk i lijevim kažiprstom
svojski otpoče s njega strugati bjeJičastu skramu,
267
Kad ispljunu, opazi kvržičak zgrušane krvi i oćutje
slanka~1: okus na dnu jezika. Kad pomisliš, kruva ti,
čovjek i nije ništa drugo no krv i voda...
Tek II sobi, ispred velike psihe
rezbariji za-
II
kopčao je dugmad i sa stolice je uzeo kapu s tri
pletena svrtnja na desnoj strani. Opasač skine s
vratnice ormara i II fu1rolu k1jukne revoiver. I ne
misleći više na umor, stresucka se niz stepenik na
dvorište. Opazio je ženu kako sa susjetkom razgo-
vara preko niske ograde.
- Ideš - rečo kad ga ugleda.
- Pos~{) je pos ~ o. je li tako, susjedo? -- 7.llčavrlja
na advokatovu ženu j uskoči ti vL'Š-lruhinju. Margite
nije bilo i on se prisegnu pod šparet i II kafeščtću
ugleda majušnog, sivkastog miša koji se zasigurno
II znatiželji ukoprcao u vra1llŠca kaveza. Logomik
dohvati životinjicu za vrh rep. i oprezno je izvuče
kroz otvor mrežaste kupe, a zatim izađe na ulicu.
~kafje bio na dvorištu, ali zbog susjetke nije mogao
da se zabavIja s potapanjem miša. Išao je uz ulicu
trotoarom~ po kome je već bila pala mirna, široka
sjenka i kad je stigao do poštanske zgrade, iz brpe
dječaka jedan se izdvQji i stanc ispred njega i viknu:
Ruke uvis! Predaj se! -- šmrkavac je II rukama držao
drvenu mušketu j logomik iznenadeno zastane. Nije
znao šta da učim. Odluči se na predaju i kad podiže
ruke, primijeti miša, Na, rekne i baci SIvkaslog
mišića prema dječurliji.
268
Kad je ušao II Logor, tabornik je već bio tamo
tačan kao sat. Stajao je nz Fakijev sto i čavrljao o
zapan.
- Spremni vikne logomik čilo.
- Vlast ne bi smjela da kasni - tabomik pokrene
glavu na tankom, škoravom vratu.
- Točno! Jesam ponekad &por~ ali sam dostižall
ko onaj gore - logomik skide kapu j upre prst u
plafon misleći na Boga. - Vruće je ko u paklu - doda
i trudne glavom prema svojoj kancelariji. Hoćemo
li? obrati se tabomiku.
Ovaj je i dalje nastavljao započeti razgovor o
oblacima) strujanjima zraka, vakuumu koji stvara i
Trtica je to sve slušao iz svog ureda kroz nepritvo-
rena vrata i pitao se odakle tolika snaga u tako
mrlj.vom čovjeku? Šta li mu žena daje jesti kad je
tako suh ko motka? Ima takvih žena, čuo je on te
priče, koje svoje ljude more na taj način što im II
sanuu ili filovaou papriku s rižom umuljaju sitno
sjeeanu konjsku dlaku i kad oni to pojedu, onda im
se dlake pozabadaju u crijeva i zato, šta god izjedu,
ne prima im se." Majke ti Božije, zar ima taki'
škorpija na svijetu - pitao se, a onda ga trgnu ta-
bomikovo objašnjavanje Fakiju kako bi valjalo što
prije jz pria-rnlja gimnazije iseliti domobrane: "Do-
mohrane) su domobranei. a daci su dad, škola je
škQlu) je li tako'! Đaci na odmorima više nauče od
njih bezohf1!Zllih riječi i kojekakvih drugih svi-
njarija nego na svim satima pjevanja kro? čitavu
godinu ... "
269
 - Tabomiče~ nismo se dogovorili da rakiju držite
pridiku iz nadzorruštva - vikne logornik prema vra-
tima, a zatim čuje:
"Nu, ga, djelatniče, bić mu božiji!"
T.bornlk Hado Bišbegović, naslje<inikjake i ču'
vene loze veleposjednika i jedin] školovan i7.danak
nekadašnjeg bosanskog begovata iz ovog kraja, va-
žio je za osobu odanu hrvat.'itvu~ ali samo zato što je
kao učitelj dugo godina službovao po sehma sa '
življem hrvatske narodnosti. Prepanmdiju jejoš pri-
je rata završio u Zagrebu i otuda je donio pune
bisage manira uškopljenm Evropejaca, govot' pur~
gerskih četvrti i pedanteriju u odijevanju l k1tnjastu '
retoričnost Izasvega toga nije se moglo skriti pravo,
tr.diciollalm vaspitanje ovog čovjeka mcr.kluk i
bonovanstvo iz turskih vremena, silovitost u ra~
dovanju l bolu, ncspokQj i nemirenje sa činjenicama
da više nijeonako kao nekada i da ona pusta uzrečica
da Olje at crko, ali njisak ostao" nije ništa drugo no
popišana uycha. Zbog upeicovane f..elje i!.:a vlašću i
bilo kakvom premoći nad svijdom oko njega, Hado
je odmah, čim se uljuljala ustaška vlast, prihvatio
dužnost ustaškog tabomika. Važio je ekspertom II
odgonetanju rebusa i davanju prognoza koje su PO~
nekad. ko zna kako 1na koji način. tačno odslikavale
dolazeće događaje, Onje na godinu ranije prorekao
"evropsku ka.~u" i sve što se zatim dogodilo. Nakon
uspostavljanja nove vlasti, Hado Bišbegović je PO~
red političke funkcije vodio i nadzorničku službu·
svih pučkih škola oa podmčju Kotarske oblasti.
270
Kad su sjeli naporetke, logornik je iz stola iz·
vadio svežnjić fotografija i razastro ih ispred njega.
.- Ovo nikako nisu mogla našvrljati djeca - rekao
je zamišljeno. Ovo je tekst intelektualca - nanirao
je mreškastu zavjesu kože po jagodicama i vrhu
gOnlie usne kao da ga neko ubada iglom u debelo
meso; taj bojan izraz tabomlk je stekao i ka1inije taj
manir pretvorio II navadu još II pučkoj školi, i to
nakon svakog izvlače~ia ušiju. I sam je učiteljujući
i čupajući vrele dječije ušne školjke kad II nečemu
zgriješe pravio sličnu grimasu. On bj u svakom
fizičkom W.njavanju prepoznavao sopstveno kaž-
njavanje iz onih dalekih godina kad su ga čas za ovo,
čas za ono, natezali za klempave ušj učitelji ili ljute
uspaljene učiteljice. Dok je istezanje UŠiju trajalo,
on je od boju stiskao zube, grčio lice 1 skupljao
gOTIljU usnu u majušnu, naboranu surlu, baš kao što
je to učinio i sada posmatrajući fotografije što mu ih
je pred nos turio Jere Trticu.
Gledajući tri vagona na njima, a zatIm i ostale, na
kojima je svaki vagon putnlčkog voza bio posebno
i uvećano snimljen, tabornik je čas izraženije, čas
tanje nabirao žućkastu, masnu kožu lica. Ne i ne!
Da Bog kaže, nije! Ovo nikako nisu pisala djeca niti
polupismeni dripci! - udarao je dlanom po razastr-
thn fotografijama nu stolu.
- Dobro, kako to misliš. nadzorniče'?
Logornik je s oprezom na licu pratio afektivnost
bbomikova izlaganja.
271
 - Kako mislim, bič ti božijH? Kako mislim?
Lijepo! Evo. vidiš li ovu crtu - prstom je pokazivao
na središnji dio teksta napisan kredom duž vagona·
prve klase. Dakle, vidiš Ji tu crtu što se nazire izmedu
prve i ostale dvije riječi? Zapažaš Ji ovu crtu
nječi "Poglavnik"? E, tu smo: Jere! Tuj smo! -ldik~
ne pobjedonosno t.bornik.
- Da, i šta dalje?
Jere kolutne oČima ne shvaćajući ni tn1\lička od
onoga na što je svoju odgonetačku pažnju skoncen-
trisao tabomjk.
Da Ih je neko promatrao II tom položaju nagnute
preko stola jedan prema drugom, zasigurno bi po-
mislio kako njih dvojica igraju tablanct.
- Sta dalje, šta dalje?·· zabrzavao jc tabomilr.
To je stanka, eto što dalje!
H.dn Bišbegović izmakne malo unaza<l glavu
jer se iz logomikova daha osjećao kiseo vonj nes-
varene hrane.
-- Ta crta govori i više nego što mi mislimo, ona
objašnjava svc - sad je s priswjne udaljenosti objaš-
njavao logomiku značaj one linJje u tek:sru što je
označavala stanku. odmorište za čitača. Tim pra-
vopisom se služe samo školovani Jjudi i obrazovani
tipovi. ..
- Jebeš ti tol Meni ta tvoja crta ne kazuje ništa-
buboe logomik i otpuhne ne<adovoljan tako žalos·
nim otkrićem, a zatim uzme jednu od fotografija sa
stola i upiljI pogled II kredom ispisana slova duži·
272
nom čitavog vagona prve ldase: HPoglavnik" kuč­
kin sin!"
- Dabome da ne govori, Crta nema usta, ali valja
imati pameti pa je razumjeti - staloženo uzvrati
nad7.omik Hado. Ti SIJ Jerčino, vičan drugom či~
tanju~ ovo je nešto drugo. Kod ovoga ti pljuska ne
pomaže,jok! Ovo je iznad razuma, kapiraš, a1 S ove
fotografije se vidi sve kao na dlanu. Ova crtica,
vidiš. naoko beznačajna kao jarčevo mudo, ali nije!
Nije, Jere) nijel Ta crta, za sebe kazuje sve! Tabornik
se oprezno, da nc bi bilo isuviše upadno, na ~'tolici
izmače OO Jogomikova lica i podigne proročanski
prst iznad svog tjemena.
To znači da imate stvar u svojim rukama
dahne logomik persirajući svog sagovornika. on se
samo II rijetkim trenucima ljudima obraćao na taj
način, i ro samo onda kad je bio u očjg~ednom
intelektualnom škripcu.
- Sad je prerano govoriti o tome šta imamo a šta
ne u rukama, mH tačno pokazati prstom u onoga koji
je napisao ovu svinjariju, ali ako bi se malo bolje
promućkao mozaik. sve je vrlo mogućno...
- Mozaik? Koji m07.ajk? Upri samo prstom i neće
taj kujin sin ni omrknut, nl osvanut!
Zagrijan time što mu je nadzornik nagovijestio
mogućeg delinkventa koji je ispisao uvredu za po~
glavnika, logomjk gorovo odskoči sa stolca, ali kad
je majo pažljivije osmotrio nadzomikovo ravno-
dušno lice i držanje, shvati da je ispao budala.
273
 .- Jere} ustavi se malo, de! Stani, takvog te volim!
Ova crta nam omogućuje da zamislimo kojoj sorti
pripada naš protivnik i da fi tim II vezi raščistimo
dvije stvari. Prvo, ovo nisu pisali polupismeni ljudi,
niti kakvi jebivjetri, već načitane osobe, potkovane
od glave do pete."
- Jebi se! - prasne Trtica još žešće prevaren.
Jebi, ne jebi, ali ja ti otvaram oči - jedna varnIca
kresne u zjenicama Hade Hišbegovića. Smiri igru,
danas živci odlučuju o mnogim stvarima, a ne taj
lvoj samokres na kaišu. U crti sva tajna - ne
obzirući se na logornikovo
izvadio cjgaretu jz kutije,
i stavio na donju usnu. Kamo sreće da su to
b.t. djeca, ni po muke I Lako bi se to
je tu uvredu napisao kakav besposlen,
skretnjčar ili onaj što obigrava oko vagona sa
ćem i kuvka po točkOvlmll.., E, nije, brajko! To
djelo promišJjenet obraz~vane osobe koja tačno zna
šta čini - gotovo presretan ~to može dr1ati intelek-
tualne pridike ovom bukvanu II uniformi, tat){)rnik
j~ s užitkom ispuIitao plavičast dim kroz obje noS-
mce,
- Ti samo o crti, daj ti meni ime i prezime, aru:e"l,
a ne tu crtu. Šta imam od te tvoje crte?
- Crta govori vapijućim jezikom. a ti tražiš
prezime. Nisam ja Bog da ti sad na sat,.Illl p(}tm1m
ilegalu I
T.bornik žestoko otpuhnu dim i zapazi kako
na logomjkovom licu uhvati nevoljka grimasa.
274
- Pisac tih slova tačno i odmjereno upotrebljava
pravopis, jer ako se zadubimo U parolu "Poglavnlk
"kučkin sjn". onda ga valja tražiti medu vrlo pis~
menim ljudima, a i to već znači nešto. Imamo prvi
orijentir kamo da upravimo naše noseve j naš mo-
zak. Druga je stvar što mi ne znamo odakle potiče j
na kojoj je stanici, oprosti, na kojoj je postajj na-
P1Slll10 to što pik ..
Logoonik je nekoliko trenutaka gledao ispred
sebe, a onda pokupi fotose i otpuhnu:
- Šta će biti ako fl ovom čuje doglavnik?
- Bić< što bude! To mu se mera priopćiti ~~stegnu
ramenima tabomik Ali, ja imam rješenje za to pis-
karanje ilegale. Svc ima svoju protivrežu u poHtici,
Jere. Samo valja malo ovako: nruć, muć ...
- oti ćeš opet o toj crti na vagonu? Ta crta je
veprov prdež za mene l eto ti što je!
- Polako, Jerkane, potako - pritiskao je dlanom
nešto u vazduhu tabomik. Što bi ti rekao ako bih ti
ja sad ponudio ~ešenjc za to piskaranje i ko bi to
mogao učiniti? Sta ve1iš~ a?
Logomiku se zatcgoše vratne žile: da Ji je dobro
čuo? on zna ko je napisao uvredu na račun pog-
lavnika?
- Je li ko iz gimnazije? Kazuj, krvi ti svetih
mučenika!
- Postoji osoba koja bi to mogla napisati ti ovom
gradu.
T.bornik je ",d posve hladnukrvno vladao i Je-
rom Trticom, i logorom, i ustaškom vojnicoUl, i ko<>
275
tarom i pljuckao s visoka i na doglavnika od kojeg .
je strepila čitava Kotarska oblast i Popunidbeno '
zapovjedništvo.
~- Je jj ti to mene podjebljuješ?
- Postoji osoba koja bi to mogla našvrljati. To '
tvrdim, ne podjcbavam - u glasu Harle Bišbcgović.
sad je bilo nešto nalik na tvrdoću gvožđa.
- A ko je~ dc reci!
- Luđ.k, eto ko je' Ludi Hud.m! On je kredom
ispisao na vagonu dok je voz stajao II stanici "Po-
glavnik - kučkin sintl, Shvaćaš li me što zborim?
Hado Bišbegović pritisnu ostatak dogorjele ciga-
rete u pepelnici
- Ti, Jere, tražiš krivca, je li? Dabome. ti Sl
izvr!na politička vlast i ti moraš naći krivca, inače
stagniraš, je li? Po gradu se već šire priče kako nam
vlakovi prolaze okićeni komunističkom propagan-
dom, je Ji tako, ili nije? E, vidiš, tu smo! Imaće!
kriVca, pokazate! svoju revnost i spretnoću, je li
tako? Jest, dabome da jest! Izbićeš onima što potaj~
no. tebi iza leđa, kezc žvalje zbog te škrabancije o
našem poglavniku. Ima ih, na pet ruku ne bi stali. Ti
ćeš uhvatiti krivca ... zapravo. on će dobrovoljno
priznati da je na vagonu ispisao ono što je napisao i
ti ćeš to objelodaniti da svi čuju i vide, Može se j u
tisak dati. E, sad da vidimo ko je tu osoba što se
drznuia da napiše takvu uvredu izvan svakog ra~
zuma? Ko? Budalal Obična budala, a budaletina je
niko drugi već Hudam i on će se keziti i kimati
glavom i upirati prst u sama sebe. (~itav grad pozna
276
ludog Hudama, ti si ovdje odskora, ti to ne znaš, je
li'? Kapito, Jere? D07.ovi se, šta trepčeš ko stidljiva:
nevjesta! Kapito!
Logomik se sav zaprep$ćen osovi na Doge.
~ Al~ kako to ... ovaj, pa taj !ludom nije školac-
jedva protisnu,
.- Nije školae?! I te kakav je on pametnjaković)
Jere! on je od silne pameti i pobudalio! Taj ti
Hudarn bolje zna astronomiju nego direktor gimna-
zije doktor Raušinberger. on zna na čemu zemlja
stoji, ali to nas ne zanima. Hudamje od silne pameti
pobenavio, to je fakat. i to upamtit Budale ne mogu
poludjeti, pamelni polude!
-I onda, šta da činim kad uhapslm tog Hudama'!
- TrtiC{l se sve vjše zagrijavao za taboIDlkov'U ideju
svaljivanja krivnje na osobenjaka Hudama.
Kako dalje?
- Fino! Prvo ćemo ga obradit da dobrovoljno
prizna, a ti onda razglasi da je uhićen ispisivač
pogrde na račun poglavnika. Slušaš li ti mene što ti
lborim, Jere? E, kad to sprovedemo. onda ćeš ga
nekoliko puta vezana i /oi plakatom obješenim na
prsima provoditi ulicama da ga svi vide, Kapiraš?
Suditi mu ne možemo, lud je, to svi znaju l ako ga
pustiš nakon dan-dva, đobićemo na ugledu i po.~te­
nju. Jasno?
,- Jasno je meni - reče Jogomik - ali, šta će biti
ako se prokljuje? Prolajaće~ to je fakat!
Ima i tome IlJeka ti našoj apoteci, Jere - pri-
brano reče tabomik. Neka ga ooda pojede noć, ili
277
neka ga neko sutradan nađe II rijeci? Zar to nije'
moguće? Mogućeje, Jere, kako dane. Svašta sc, žiVu
i neopreznu čovjeku može dogoditi. Noć ti, moj
Jere, nema svjedoka, je li?
II
Ko je ludi Hudam?
Nikao je u sreskom mjestu još davno, odJnal~ J
nakon povratka srpskih trupa sa zapadnih granica
U gunguli prevrata i slave, još dok su vojnici
vajući na otvorenim vagonima mahali ša1ren;m
rupčićima, i dok je voz nakratko stajao II stanici,
su mještani darivali cvijećem oslobodioce, i on
ko zna odakle izmigoljio iz putničkog voza i kr<Dčio
u varoš.
Dok se nova vlast smještala u još vruće [ot:elje
bivše austrougarske uprave, na Hudama niko
obraćao pažnju, a pogotovo nikome ne bi palo na
pamet da otkriva neobičnosti njegova karaktera.
Zato se niko živ ne sjeća kad je zakupio nal,uiit"'Dti.
radnju pored željezničke stanice u kojoj se
prevrata nalazila otkupna stanica vune i ovčijih
ža, niti kadje došljak unutra ubacio S~:io~::}j;~;~!
pak kad je doveo majstore da okreče zidove
prozore. Tu je on namjeravao otvoriti brijačnicu
onim rijetkim mještanima što su živjeli u blizi•• !
nekadašnje otkupne stanice objašnjavao je da će
biti nešto što oni nikad nisu vidjeli jer će se
šišivanje i brijanje, umjesto makaza i britve,
ljati pomoću tekućine. Taj izum je posve nov i
278
ga je izučio i kao najveću tajnu donio iz Čehoslo­
vačke kao poklon nekog mudrog Jevrejina iz Praga.
Nekima je čak otvarao sanduke i pokazivao du-
guljaste galone s ružičastom vodicom, koja će, izmi-
ješana s drugom, zelene boje, jednom iz onih mno-
gobrojnih staklenki što su također bile II sanducima,
kao rukom skidati čekinje s bradurina i zapuštenih
frizura.
I upravo kad je radnja bila okrečena a prozori s
dva široka krila utisnuti izvana II zidove i kad su
majstori završili unutrašnja pregrađivanja, li gradje,
kao da ga je davo bacio li zembilju, stigao mađi­
oničar i Hudam je nekoliko dana s njim provodio
čitavo vrijeme II hotelskoj sobi, tako da se najavljeni
brijački salon počeo pretvarati u vježbaonicu crne
magije. Zagrijan za nove, neobične vještine i uhva-
ćen na slatkorječivost putujućeg mađioničara, Hu-
dam je od njega otkupio sijaset rekvizita, počevši od
crnog sakoa i prugastih hlača, pa do čarobnog pru-
tića i visokog, svilenog šešira iz kojeg ga je bivši
vlasnik podučio kako će vaditi zečeve i bijele go-
lubove.
Hudam je danima i danima sjedio na sanduku u
radnji čitajući debelu knjižurinu Crne magije koju
mu je ostavio putujući mađioničar. Kad bi mu dodi-
jalo sjedenje u salonu, izlazio bi s knjigom pod
pazuhom i satima šetao pored rijeke, sve dok jed-
nom, zanesen čitanjem, nije strmaknuo s ohale u
vodu.
279
 Rezultat tog napornog proučavanja crne magije
iskazivao se kasnije na Eludamovom ponašanju;
razgovarao je sam sa sobom, zastajao bi II hodu i
okretao glavu kao da osluškuje neke glasove. U toku
dao. po nekoliko puta je u žuti poštanski sanduk
mnnoljio neke neobične riječi i tek tada su ljudi •
podozrivošću počeli ,,,gledati tog čudoog, nezna-
nog čovjeka. Ispod širokjh prozora njegova salona '
stalno su se prikradala i vrzmala djeca, prenoseći
starijima sve što su vidjeh ih izmislili. Njima je taj
neobični čOVJek bivao JOš čndoijim o1kako su ga
vidjeH kako stoji na sanduku na jednoj nozi pok..
riven baščom s koje su treperile bezbrojne, zlatne
zvijezde.
Za Hudam. se tvrdilo po gradu da nikad ne spava
i d. se noću pretvara II sovu. Jedni su se kleli d. on
ništa l ne jede jer iz njegovog dimnjaka Diko ni .
jednom nije zapazio ni najtanji pramen dima. za
prvu tvrdnju nije bilo čvrstih dokaza, izuzev što je
cijele noel Ž01jrkalo svjetlo ispod zavjesa na pro-
zorima njegovog salona. Šta se tiče druge opaske, tu
se doista moglo naklapati svašta Navodno g'd je
pekarski šegrt Cal.menta vidio kako jede suhu krav- ,
lju ba.1egu. ali kako to nije bilo dovoljno uvjerljivo
ni blisko normalnoj pameti, jer niko ni u bunilu
nikad nije vidio bilo koga da jede kravlju balegu - ,
radozna1ci su radije prihvatili vijest kao posve mo-- ,
gućnu da Hudamu vile donose hranu i spuštaju je
direktno kroz dimnjak na krovu.
280
Hudam je svakog dao. postajao osoba na koju
sve više motre i uhode svaki njegov korak, pa je sve
učestalije bio tema razgovora. Priče o njemu su išle
dotle daleko da su mu pripisivane natprirodne moći
l 7"tO su odoekud i§čeprkali prošlogodišnju sušu l
njegov susret sa župnikom DupiIom kojemu je
Z\jezdo711anac u prolazu rekao: "Velečasni, ne za~
mjerite što ne dolazim na va.~e lUise:, ali sutra ćemo
imati kišu. I doista, kad niko ni naslutiti nije mogao,
tt
kiša je iste noći počela padati, i to tako štcdro kao
nikad do tad•. Zbog poplave te godine od ljetine nije
ostalo ništa, aH Hudamovo proročanstvo nije zabo-
ravljeno.
Ogrnut svojim kišnim m3ntilom, da II je bila zima
ili ljeto, s leptir mašnom pod bradom i crnom knji-
žUflnom ispod pazuha, on je često obilazio okolna
prigradska naselja i ljudi su ga rado primali, naročito
oni što su II njemu zamišljalil zbog svih onih priča,
čovjeka što zna na čemu nebeski svod stoji. Ti
priprosti ljudi, mučeni svakojakim :tlvotnjm ne-
daćama i gladne duše za srećom i bilo čim što bi im
bar ti podsvijest unijelo nadu da j za njih negdje na
ovom svijetu postoji komadić radosna života, po-
stavljati su mu svakakva pitanja i on im je strpljivo
objašnjavao kako oko njih svukud lcže novd, nakit
i hogatstvo samo im se valja priviknuti vještini da
to što teži nadohvat ruke poberu i uživaju, Za svoje
savjete nikad nije uzimao ništa i tu jc i nesvjesno
podizaO svoj ugled kod pripmsta svijeta, Jer i kad bi
umanuo II ponekom predviđanju iH savjetu, ljudi su
281
preko toga prelazili, smatrajući da sve što nije pla-
ćeno nije zlonamjerno ni propalo.
Pred rat je Hudam postao sumnjiv sreskom načel·
niku Božaniću. Policajci su nekoliko puta upadali u
njegov salon i vIŠiH pretrese, ali nikada nisu našli
ništa opasnog i surmliivog po poredak i državu.
Svaka premetačina Hudamove radnje i nastambe II
gradu je propraćena šaputanjima i Žlnirkavim ne-
povjerljivim pogledima; govorkalo se kako je Hu-
dam njemački špijun i da svake noći, kad čitav grad
usni i pijetlovi ne kukuriječu.javlja kroz žicu iznad
oluka kojiko dnevno vozova prolazi kroz željez-
nIčku stanicu, da Ji II njima Ima ili nema vojske i
provijanta~ šta se dešava u kasarni pored kupleraja i
gdje se nalazi barutana i vojno skladište opreme. Da
je to tačno, zar bi badava svu noć tl salonu gOIjelo
svjetlo?
Hudam, međutim~ ništa (} tome nije znao pa zato
nije ni pokazivao hjlo kakvu uznemireno~t niti pro-
mjenu u načinu svog ponašanja. Upade PQlicije je
uzimao kao drage, neobične posjete zvanične vlasti
i jednom kad su policajci jzJazili~ on je njihovom
predvoclniku, vodniku Bari Kesniku poklonio b0-
čicu s onom ružičastom vodicom da njom trlja tjeme
tri puta dnevno uvjerivši ga da će mu kosa biti i
gušća i talasa<tija. Kad bi ga neko od radoznalih
mještana presreo i upitao šta su policajci ponovo
tražih u njegovom salonu, on bi se osmjehnuo i
kazao: uTrm nekog vraga kojeg su izgubili."
282
Tek kad se raščulo da je Hudam odlučio skočiti
s minareta ako mu muje-,dn jusuf-efendija Taba-
ković to dozvoh. ljudi se zapitaše je li s njim sve
čisto, ali objašnjenje je ubrzo došlo Hudam namje-
rava isprobati neobičnu napravu sa krilima kako bi
dokazao svakome da i čovjek i bez aviona može
letjeti kao ptica!
Iznova je njegov salon postdO mjesto odakle su
se širile najneobičnije priče. Mnogi su ulazili i 05-
vjedočava!i se da on zaista posjeduje krila i da je
čitav jedan zid iscrtan krivim i pravim crtama, ali
kad je sve bilo spremno, mujezin se predomislio i
pažljivo, da ga ne povrijedi, rekao mu kako minare
nije baš !lllj7.goclnije za te akrobacije i da se ako baš
želI letjeti kao orao~ obrati župniku i skoči s crkve-
nog tornja ili pak s dimnjaka tvornice tekstila,
Novo~t oko akrobacije sa džamije došla je i ti
sresko načelstvo, pa je vlast još jednom poslala
civilne agente da izvrše dtltaljnu premetačinu i us-
tanove šta jest, a šta nije oko tog Hudamovog pro-
Jekta. Agenti su marljivo pretražili oba krila od
dašč1ca 1 masnog papira kojim domaclce uvezuju
gajone sa turšijom, Ustali su od prve do zadnje
stranice onu crnu knjižurinu l sve što je bilo ispisano
rukom ili od~tampano. ali ponovo nisu našli ni TOr-
vička sumnjivog po državu. Zatim su zasukali ru-
kave t otvorili limena vrata na dimnjaku jer su
vjerovali pričama da bi tu možda mogla biti
smještena kakva naprava kojom se vlasnik služi u
nedozvoljenim,. opasnim rabotama, Gurali su ruke u
283
garež i prašinu i opet imje rezultat bio ravan ništici!
Jednom od agenata je sinula ideja da zaviri pod
daske poda pa su sve do kasnih popodnevnih sati
porili podnice i boli šipkama zemlju ispod njih.
Iduće zime Hudarn je viđen ispod mosta kako
sjekirom razbija led i kupa se u rijeci. Nešto kasnije
pričalo se da hrani golubove rižom i da je bez udice
uhvatio najveću ribu koju je ikad ijedan ribolovac
uhvatio na udicu. Ribu je poklonio pekaru Hajmu
jer je bio petak - dan kad Jevreji smiju jesti riblje
meso.
S proljeća se odigrao najneobičniji slučaj o ko-
jem je kockar Samija Pipić pričao još dugo vremena
nakon što je Hudama nestalo iz grada. Kockar se
kleo u oba oka da mu je Hudam pokazao iskrzan,
četvrtast papir, onakav na kakvom se obično izra-
đuju fotografije kod mjesnog fotografa Steve Svač­
ka i upitao ga: "Vidiš li?" "Štali - upitao je kockar
Samija jer je pred očima gledao prazan i iskrzan
karton. "Zagledaj se, stisni malo oči, tako! Eto, sad
sigurno vidiš? To je moja ljubav i moj život. Jesi li
ikad išta ljepše vidio u životu? Priznaj da nisi!"
Hudam je držao posve izbrisan fotografski papir
koji je vjerovatno nekad, pitaj Boga kad, i pred-
stavljao nečiju fotografiju po čijim se krajičcima tek
zamjetno za oštro oko nazirala kontura nejasne boje.
"Umrla je" - pričao je kockar Samija da mu je to
rekao Hudam. "Vidiš li ovaj osmijeh, ove oči, lice i
kosu? Umrla je prije trideset i jednu godinu u Pragu
284
i ja svake noći samo u ovu sliku gledam, milujem
Je ... "
Hudamje tad pred kockarem Samijom zaplakao,
a ovaj je - taj najčuveniji kockar od Pešte do Beča,
čovjek koji je znao dok bi trepnuo neko okom
izračunati bez ikakva bilježenja koliko košta trista
deset hiljada komada jaja ako imje cijena dvadeset
i pet para - dakle, takav logičar i vještak je ponovo
zirnuo u onaj papir što gaje čudak držao uroci i, za
strašno čudo, on je doista ugledao kako se sa čistog
papira najednom pojavljuje lik prekrasne, punačke
djevojke s nujnim osmijehom na licu ...
Tog proljeća u grad su ušli Nijemci i svi su se
sjetili Hudamovog proročanstva da će ispred zgrade
Hrvatskog doma svirati bečka kapela limene glazbe.
Nakon rasporeda trupa po podne je baš pred tom
zgradom svirala limena glazba njemačke borbene
marševe.
Isti policajci, što su nedavno po nalogu sreskog
načelnika vršijali po njegovom salonu i tražili kom-
promitujući materijal i sad su, izmijenivši samo
oznake na kapama, ponovo kuckali po zidovima i
slušali naperenih ušiju neće li se iz kakve skrivene
šupljine pod malterom odazvati kakva jeka da su
konačno pronašli ono što dugo traže - skrivenu
radiostanicu preko koje Hudam šalje podatke Engle-
zima u daleki London!
Njega su među prvima ustaše privele u nadzornu
službu kad su između novinskih stranica "Hrvatskog
lista" pronađeni komunistički leci, ali sve se završilo
285
saslušanjem s nekoliko škrti h bilješki koje je <lje-
Jovođa Taki kasnije bacio II korpu 7-3 otpatke. Tak-
vom ovlašnom saslušanju doprinijelo je da se rag..
predu nova nagađanja kako je Hudam ujutro osmog
aprila p=luhitrio inženjerijski vod bivše jugoslo-
venske vojske l presjekao kablove na kućištima
mina ispod betonskog mosta. No tu verziju Huđam
nikad nije prihvatio kao tačnu i odbijao je bilo kakov
fll7govor o toj temi. To jc, naravno, podgrijavalo
u\-jerenje II gradu daje on baš ta tajnovita osoba koju'
su vidjeli Cigani onog kobnosjutra kad je baterijska
sklopka li napravi za paUenje mina krenula uprazno,
a most ostao na svom mjestu gdje jest
Hudamovo privođenje II nadzornu službu
nje na slobodu stvaralo je nova nagađanja i
sanja. Navodno je taj putez uSIaške vlasti ..
trik kako bi Hudanl bez ,,,,,,iranj'ljudi mogao okolo
njuškati za općjnsko redarstvo. Bilo je ovakvih ra~
čuruca: Ludi Uuđam nije lud već se pretvara
prvog dana i da je on njemački agent i dala,~SU~~~::
istog časa j nakon što su saznali da je r:
saslušanje u Usta.~kj logor. intervenisali izatoje
brzo puštenl Navodno, Hudam je uoči bombar~
davanja varoši Njjemcimajavio gdje se nalazi hote)
tl kome su bili smješteni OfICiri, a kako je hotel
II hlizini njegovog salona, oni su s n;;!:r;:'~:,~:~:
preciznošću pogodili upravo gornji sprat te
jednom jedinom bombom! Toj verziji pridodao
neko i činjenicu da Hudam tečno~ kao pravi Švabo,
286
govori n.icmački j da se je prije rata družIO s Rudol w
fom Rilom, kojije sada voda domaćcg Kultuthunda!
Zhog svega toga sad pred njegovim kućerkom
više nije bilo dječurlije, niti mu je ko na ulici prilazio
da s njim pročavrlja. Ljudi su se plašili ludog Hu-
dama. Umjesto dobrohotnosti. krenuše nove priče,
ali sada s prizvukom opačine.
- Je U, Boga ti, pade li nam kad na pamet da sc
zapitamo od čega ta budala živi kad ga niko nije
vidio da bilo šta radi izuzev što iz dana II dan izvodi
majmunarije?
- E, ta ti je na mjestul - kimali su 7.abrinuto
glavama i svako je na svoj osoben način zamišljao
ludug Hudama kako broji dukate i napuleoodore,
preJistava kad se duboko unoća njemačke marke i
ustaške kune. Poneki od njih, razigranije mašte i s
manje rezona zamišljali su ga kako 1Z jednog od onih
sanduka li salonu što ih Je dotegljačio još prije
trid(""Setak godina vadi tajne pretince od kovanog
gVOŽđa pune nakita i dragog kamenja, odvaja ih i
prodaje Boga pitaj kome i gdje...
Tačno jet bilo je dana kad bi Hudama najednom
nestalo i niko ga sa svijećom njje mogao pronaći, ali
to se u prijeratnim vremenima nije uzimalo zdravom
razmišljanju, ali sadje i to bio ra7Jog više tvrdnji da
Hudam nije lud već i tc kako pametan, promlšljen i
opasan čovjek!
Kad su ga ustaše uhapsile, nakon što je II stanici
otkriven vagon po čijOj cijeloj dužini su bila ispisana
slova "Poglavnik - kučkin sin'\ u gradu je to bila
287
 prvorazredna sen7.acija. Ujutro su ga dvojica ustaša
s puškama o ramenu provela kroz sve ulice i svako
je na njegovim prsima mogao vidjeti komad kartona
'na kome je pisalo: "Ja sam vrijeđao poglavnika!"
Ljudi su bili zbunjeni i posramljeni, naročito oni
što su,šaputanjem širih priče kako je Hudam opasan
čovjek i doušnik. Opovrgnuta su mišljenja da je on
njemački agent, ali ko je Hudam? Sad ~.e p~stavIio
pravo aJi zagonetno pitanje, na koga nIJe hdo m.'?""
guće naći odgovora, ali kad je Hudama, dan pnJe
doglavnikova dolaska na politički miting, nestalo,
ruko nije mogaopretpostaviti da su ga ustaše noćnim
transportom s još tridesetoricom Ljupč~ina~ i ~:­
bovljaka otpremih u Gospić. u logor IZ kOjeg nlJe
bilo povratka.
Nekako potkraj rata kockar nad kockarima S.-
mija Pipić je pričao da je. v~ćajućl se kuči za. prvog
svitanja. vidio na svoje OČI kako Hudam Ide po
ogradi betonskog mosta.
za veliko čudo - svi su mu vjerovali. ..
288
MANUET! GOLUBOVI
~ Kasno tt je. sve, starkelja! Okasnio si sa. za-
dušnicom. - dobacivao je redovito kapo dok bIon
s mrvicama kruha pokupljenim s klimavih b!ago-
vaoničkih stoinva, šepuskajući i pogrbljen u leđi­
ma, izlazio na ošljunčen pn:'stor za PT?zivku da
nahrani golubove što su čekali po krovoV1ma logor-
skih barak•.
Starac Malmet jc svakodoevno trpio podrugljiva
bo<kanja tog surovog čovjeka koji je nadzirao ba-
rake j blisko sarađivao s upravom logora. Njemu Je
žestoko smetalo što starčić s toliko pažnje brine o
pticama pa je podgovarao i svoje privržen~ke j cin v
karoše da i oni ismijavaju čičicinu pažnjU prema
pticama.
Manuetje već navikao na te svakodnevne začko~
ljke. on hrani ptice već dvije godine, od prvog dana
kada je u beskrajnom dugom transportu za stoku
dotjeran II logorske 7.ice. On nije stvaraopoznanst~a
niti se upuštao s logorašima u razgo:,.~re. on Je
neprestano bio zabrinut i povučen s~.rclc. l. ka~ S11
ga upisivali u rrrntičnu logo~ku knpgu. ~~šah ?O
tjemena ili odvodili na kupanJc- onje odbtJao bllo
kakav kontakt i zbog toga su se mnogi pitali: kakav
je taj čičica~ ima li jezik. umije ll, gov~~ti. čuje li?
Slično se pitao i Luiđi Basera, ofic1rkollJ1Ckog puka,
starčjćev prvl susjed što je spavao na drvenom kre-
289
vetu iznad ležaja starca Manueta. Zbog čega taj
vražiji starkelja ne odgovara na njegova pitanja? Taj
italijanski oficir, živahan i pričijiv, koji je u afektu
ustrijelio iz revolvera svoju ljubavnicu Zinu, sestru
visokog civilnog funkcionera u okupiranoj Dalma-
ciji, čudio se što Manueta ne zanima njegova lju-
bavna drama. On je svoj slučaj na stotine puta
ispričao s kim god je stupio u razgovor i zato muje
indolentnost tog vražijeg starca išle na nerve. On
jednostavno nije mogao razumjeti svog prvog kom-
šiju u baraci broj sedam, nekadašnjeg sudiju Kotar-
skog suda II mirovini, da ga, ako ni zbog čega, onda
bar profesionalno, ni trunčicu ne zanima njegov
ljubavno-kriminalni slučaj ubojstva.
Naravno, Talijan nije mogao dokučiti razloge te
šutnje, ali da je bio upoznat da je Manuet nasilno i
bez ikakvih vrijednih razloga jednostavno pokup-
ljen sa ulice u raciji nakon paljevine italijanskih '
kamiona i da je otada u njemu pukla i ona zadnja,
nevidljiva nit kojom je inače bio vezan za ljude,
zasigurno konjički kapetan Basera ne bi imao takvo
mišljenje o njemu.
Za Manueta su, nakon hapšenja i sprovođenja II
logor, svi ljudi - i oni što su mu naprečac sudili, i,'
oni što su ga sproveli u ovaj vražiji logor, pa i ovi s
kojima je bio prinuđen živjeti i trpjeti teškoće suro-'
vog kažnjeničkog života - bili samo blijede siluete
onog svijeta iz kojega su ga nasilno otrgli i doveli
ovamo. Eto, da je bar malo o tome znao konjički '
kapetan Luiđi Basera, on nikada ni jednim čulom
290
svog bića ne bi osuđivao ponašanje penzioniranog
sudije Manueta Savantelija.
U nedostatku tog nasilno prekinutog dodira sa
svijetom oko sebe, starčiću je bila nužna makar
kakva-takva zamjena i on ju je našao u pticama. S
njima je do mile volje mogao šaputati bacajući im
krušne mrvice, tepati im i radovati se. U početku je
ptice mogao posmatrati samo iz daljine, a onda, kad
su se golubovi na njega navikli, kad su dobro uočili
kakav je, što želi - i to sve nekim svojim stečenim
instinktom - počeše da mu se primiču i da bez
zaziranja zoblju krušne mrvice s njegovih dlano-
va. To osvajanje ptica i njihove naklonosti za djedicu
Manueta predstavljalo je težinu neke posebne, in-
timne pobjede. Bili su to, ustvari, čudni inepojmljivi
momenti II kojima je on, inače izgubljen II hrpama
jednako odjevenih logoraša, istih izgleda i pona-
šanja, bio svojevrstan izuzetak, ličan, onakav kak-
vim je bio prije ove nesreće u koju su ga uvalili. Pa
I činjenica što svakodnevno za njim viču i podsmje-
huju se njegovoj brizi za golubove uz zlurade prim-
jedbe damu "je kasno da svom sudijskom poslu traži
oprost zbog izrečenih presuda" - on je to sve pod-
nosio, a ponekad muje ta pozornost okoline možda
i godila. Takav stav je bio neki njegov lični obračun
i izazov logorašima koji su bili i mlađi i snažniji od
njega, a to je opet po njemu bio siguran znak da on
ne pripada ovim surovim uslovima.
Razračunavanja između njega i okoline dešavala
su se prve godine rata kadje u logorima i kaznioni-
291
cama biJo koliko-toliko hrane, ah kad se rdt uW"",
obroci se počeše umanjivati, tako da je starac
nuet s teškom mukom, boreći sc s gladnim očima
logoraša i njihovim prijetnjama. jedva prona1azio :
mrvice za svoje golllbove. Sve što bi prikupio moglo :
je stati samo ujednu starčevu šaku, a i to malo kruha
plaćao je ponižavanjem j psovkama, aH sve bi to on
brzo zaboravljao čim bi se našao napolju, u društvu '
svojih ptic•. Pa:r.eći kao da razbacuje biserje, starac
je hraneći ptice vodio računa da svaka mrvica dos-
pije do gJadoih ptica.
- Matori, kad si već tako duševan, zašto onda tim
posranim pticama ne dadneš svoje sljedovanje kru-
ha? Zašto nam sc motaš ispod n<>gu i skupljaš naše '
mrvice? - vrlo o1hiJjnog lica i oštrim glasom mu je
priprijetio dežurni kapo II trepezariji, tako da mu je
Manuet mogao izbliza vidjeti ZlIkrvavljcnc bjel...
očnjače. Nemoj da te više vidim kako semotaš ispod
stolova, inače ću te poslati do stotinu vražijih vra- .
gova!
Zapanlčen nekIm unutr~njim nemirom za sud~
binu ptica kojima se obavezao po nekom prešutnom
dogovoru osigurati bar desetinu od one nekadašnje
količine mrvica kako bi preživjeli, djedica Manuel
je odlučio da od svog doevnog obroka kruha odvoji
jedan dio za golubove. Konačno~ i sam je osjetio da
mu pola parčeta kukuruznog kruha može biti do- '
vo~jno da preživi. npa, ako ću pravo, ja ne radim
mnogo, smanjiću svaku kretnju na najracionalniju
mjeru i zbog čega da strahujem" A i s tim nitkovIma
292
što mi prijete nedu imati više nikakvih nevolja. Da,
tako će biti najbolje!! - sam se sašaptavao ležcći
otvoremh očiju pod daskama iznad sebe na kojima
se neprestano vrtio u snu konjički oficir Basera.
Danima bi sjedeći na klupi~ dok su golubovi oko
njega, II talasima, i sami pogođeni smanjivanjem
logorskih obroka hrane, padali i usp.ničeno pre-
tražlvali svaki busen trave, Manuet je preživljavao
nešto što nije biJo shvatljivo ni Talijanu Baseri, ni
ostalim logora.<iima. Ve1.a.ne za tavan logorskih ba-
raka i upravnu zgradu načinjenu od betona. price su
jedino bile upućene na logorsko dvorište, za pro-
zivni trg i za mali, improvizovani park s nekoliko
ibkrivljenih klupa. Za golubove što su se izlegli na
tavanima i oiucima baraka i koji su upravo na ovom
strašnom prostoru napraviH svoje prve probne le~
tove - za te ptice drugog životnog prostora i nije
bilo. One nisu umjele poJe1jeti u polja preko visokih
zidova, zalepršati prema rijeci ili prema nekom dot-
gom jzvorištu na kome bi i lakše i brže mogle doći
do hrane. Zbog svega toga se i na njihovim tijelima
počeo ogledati mučan, paćenički život logora. S
dmge strane, zbog upadno smanjenih dnevnih obro~
ka jela, logoraši su kao ostrvljcni kurjaci, zažagrenih
očiju i ispijenih lica tumaraH za vrijeme obavezne
šetnje ne bi II našli krumpirove ljuske ili davno
zaturenu koru slanine još iz onih, boljih dana. U tom
hezizlazu mnogi od njjh, naročito oni što su radili
na težitn fizičkim poslovima, okrenuše svoju pažnju
prema golubovima. Po zabitim kutkovima logora
293
kuhali su ih u starim limenkama Ionako s kostima,
samo površno očišcene od perja, gutali kao izvan~
rednu zaStru i nasladu.
Starac Manuet je s užasom utvrdio da je u njego-
vom jatu svakim danom sve manje goLubova. Nije
više medu njima biJo onog krupnog, bjelovratnog .
goluba, ni onog s prošaranim krmma, niti potpuno
bijclog ljepotana što se najupornije jagmio za mrvi~
cama kad jhje hranio. Manuetje, mjescclmahl'aneći
ptice, tačno upoznao svakog posebno njihuve
odlike, broj u jatu, koliko je bilo starih, pa čak i one
što bi ko zna odakle 7",lutali na krovove logorake
upravne 7.grade ili na barake II kojima su logoraši
spavali
I sad, nakon tog otkrića i napasti, kad su ptice
postale meta svačijih očiju i gladi. jato sc svak1m
danom smanjivalo. S teškom gorčjnom II duši, mož.-
da jednakom gorčini što ju je osjecao zbog svoje
sudbine i logoroval1j~ čičica je bio nemoćan da bilo
šta poduzme i odbrani golubove -- svoje jato koje
mu je biJo nešto najvrednije na svijetu, nešto kao
neka daleka~ spasonosna nada ili svjet10st što mu je
grijala dušu, Bio jeto njegov golemi životni gnbitak.
i on se tome morao suprotstaviti, ali čime? Kako?
Kad hi nekom od logoraša pokušao gowvo mole"
ćivlm glasom iznuditi bar malo sućuti za ptice - da
je to što se čini s jadnim pticama pravi zločin ovaj
iH onaj od mnogih kojim bi upravljao svoje molbe,
odmjerio bl ga krvavim pogledom: "Pazi, pazi. pa
ti; stari vraže, imaš jezik? Cuj čičica, ako ne zatvoriš
294
taj svoj prokleti jezik, mogao bih i tebi zavrnuti tu
svračiju šiju!"
I šta se tu moglo učiniti - pitao se. Da se obrati
konjičkom oficiru Baseri, jer je znao da on irna
upliva na upravu logora? Da, mogao bi, ali on
upravo prednjači u tamanjenju ptica!? Ustvari, onje
prvi započeo taj odvratni lov, Mačkonja, fuj! Ne,
nikako njemu...
lj jatu ptica starac je imao i svog goluba-mi-
ljenika i ni sam nije znao 7.hOg čega je izdvojio tu
pticu od ostalih jer je nastojao da sve voli istom
ljubaviju i da se II svakoj brine s podjednakom
pažnjom. Nije li njega i7.dvojio zbog kadifllStib oči"
ea ili zbog sjajnog, pepeljastog pelja, ili možda zato
što mu se taj golub prvi stnnaknuo s krova na
ispruženu ruku? Zato je on toj ptici kriomice od
ostalih, pa i od samoga sebe i vlastite savjesti. i?d~
vajao mrvicu-dvije više pa je i ptica izgleda to uočila
jer je prva pele~ela čim bi se njegova pogrbljena
prilika pojavila na prozlvnom trgu izmedu baraka.
Starčić je dugo promatrao njegove očice, kljun,
osluškivao i primjećivao kako taj grumen perja dr-
hturi u njegQvoj rucL PrijateJj!ttvo čovjeka i ptice,
provjereno na najvitalnijem dijelu njihova zajed-
ničk~g trajanja - na onim mrvicama kruha što bi ih
golub dobijao od Manueta i obratno - na pitomosti
j dubokom, iskrenom i nCl.amjenjivom povjerenju
sto ga je on kao najdražu nagradu dobijao od ptica,
To je u danima totalne gladi u logoru doseglo naj-
veće i najtragičnije razmjere. Kao da su i starac 1
295
njegov golub-miljenik shvatili da više ne mogu
jedan bez drugQga i da im je dodir preko ispru'=
drhtave ruke s nekoliko mrvica kruha sve što i
jednom i drugom preostaje. Oni su se te čudne,
prisne ve?.e grčevito držali.
lJmjestopolovicekruhastaracje sada, u najtežim '
trenucima izgladnjelosti. pticama. a posebno svom
golubu, davao gotovo dvije trećine, tako da je od
posljedica slabe l nedovoljne ishrane jednog jutra
ostao u baraci iznemoćao i odrvenjeJih udova. Idu~
&lg dana t kad je s naporom izašao. u prorijedenom '
jatu nije bUo njegovog mj benika. Uspaničeu, s ne-
kim iZU7.etnl~ nadljudskim naporom, obilazio je
okolo kao lud j pitao svakog za svqju pticu. J..o...
goraš~ posebno konjičlti oficir Basera, mislili su da
je s njim gotovo. Ipak, na sreću, on je svoju pticu
ugledao -bilaje iza dimnjaka glavne zgrade i teško
se kretal. po krovu. Očilo je bilo - kažnjenici su
golubu slomili nogn. Starac jc pedigao raka i ~.lh_,·
nuo njome nekoliko puta, onoliko koliko mu je
snaga dozvoljavala. Mah"" je kao utopljenik, kao
osoba koja na horizontu vidi nešto sasvim drago i
blisko. Ptica je na čudan način prepeznala tu peraka .
i načinila je nespretan, težak luk imad njega, a 7.atim
se hramljući spustila na travu, tačno tamo gdje su se
inače susretali,
"Što je bilo u - - šaputao je. "Šta su tl učinili, dušo,
šta? Slomili ti zlikovci nogu'i - nastavljao je i usput
vadio iz rupčića sačuvane mrvice kruha. Ptica je
proždrljivo, kao nikad do tada, kljucala kao da je po
296
nekom tajnovitom čulu upoznata da mora jesti što
više ako misli preživjeti tešku ranu na n01i I starac
je shvatio da je u tome spas njegovom golubu pa je
odustao da hrani preostale, rijetke golubove iz svog
jata. Teška srca odlučio se: sada niko nije važnijj od
ranjene ptice i da za nju mora sačuvati sve mrvice
kruha. "To je sad na:lvaŽ11ijc) tako moram i nikako
dmgačije" - šaputao jc dok je ležeći na daskama
slušao snažno hrkanje kapetana Basere.
Narednih dana starac je kod goluba zamijetio još
jednu osobinu koju do tada golub nije ispoljavao;
ptica je postala agresivna 1 žestoka, Uuta i ubilački
raspoložena, Tukla je sve oko sebe, zaskak:ala se nad
preostalim golubovima., boreći se za svaki komadić
kruha. Pri lome je gubila iz vida da su te ptice njen
rod, isto jato. Rana je. za divno čudo, brzo zacjelji-
vaja, ali golub je ipak ostao na lijevu nogu hrom j
otada ga je starac prozvao Šepavkom. Na tu ilgo-
vorenu riječ ptica se navikla j čim bi je njen skrbnik
izgovorio, golub bi započtnjao kružiti iznad njega,
Jednog dana SC Manuet zbog prikraćenog mini w
muma ishrane, razbolje. Oficir Basera izvijesti kapa,
ovaj upravu logora i na tome se sve završi. jer oni
ni!iu mnogo marili za jednog starkelju, kojemu su
lonako izbrojani dani i 7.ato nisu ni prstom mrdnuli.
Kao da su SVJ željeli da se riješe nemogućeg, ludog
starca, ali on je stiskao zube. Znao je da su preostali
golubovi potpuno prepušteni svojoj sudbini i glad-
nim očima logoraša. Nemoć l izgjad.!\ielost, a za-
sigurno i godine u koje je zabasao sve je to
297
prikivalo starčevo tijelo za onih nekoliko dasaka na "Srce" - dođe mu li pamet pomisao, a1i je on
le~,.aju. Jedne večeri kad su već mislili da je starcu odmah izbrisa. "Ne, nije to srce. a1i šta je? To bi
stopostotno odzvonilo, Basera mu donese u limenki mogao biti moj golub'l - dosjećao se radosno, spa·
malo tople juhe i starac je posrka zatvorenih očiju. sunOSOf) hvatajući tu mogućnost kao nešto od čega
Osjećao je s maha na mah kako mu se na čudan način će moći živjeti stotinu dugih godina. "Dabome, to
snaga vraća i kako mu kroz tijelo struji 1juriša. krv. samo može biti on i niko drugi, nisu ga ubili ... "
Ukus te supe je bio blag i snažan i ta topla vodica Šaputao je dok je iznad njega u talasima dopiralo
bez ikakvog začina i sadržaja podsjetila ga je na hrkanje kapetana Luiđija Basere.
domaću, kućnu juhu koju mu je žena služila ljeti u
malom. natktonjenom hladnjaku ispred kuće.
Sutradan, za golemo iznenadenje, Manuet je po-
lahko i oprezno tzašao na ošJjunčeni prostor za
prozivku i počeo da traži pogledom svog šepavim,
ali njeganij. bilo. Nije bilo ni drugih ptica. Krovovi·
su bili goli. pusti j beživotni. Izgledali su još strašni~
je nego ranije. Dugo je čekao da spazi malu pepe-
ljastu grudvu na jednom od krovova, osvrtao se kao
Izgubljen, ali sve je bilo uzalud.
Prije prozivke i spavanja konjički oficir Luidi :
Ba..I)era potapša ga po ramenu i poradova se iskreno
štn je pri:rD.ravio. a onda mu Objasni da je to od one '
juhe koju je jučer posrkao. "T asupiea je, djedice, od
vašeg goluba. Onoga s kojim ste dijeliti zadnji za~
Jogaj. On vas je podigao iz mrtvih ... Il
Starac Manuet je ležao skamenjeno Tnmo je s
nogu, prvo u nekom užasnom beznadu očeklljući
ga osjećanja ubiju, ali kad se tuga po njemu raziđe
kao talas mr,lIe vode, kad svaka ćelija njegova
pravedno bi zasićena nesrećom, on najednom u
prsima oćutje neko nemirno, drhtavo pomicanje.

298 299
 ŽUTA ANGORSKA MAČKA
Ne, to više nije bila Ollll mačka koia je do neki
dan bila vesela i umiljata, S dugom. žućkastom
dlakom. Sad je to bio pravi begalj.
Poštar se prisjećao svega što je bilo vezano za tu
angorsku mačku dok ju je nježno milovao. Prizivao
je onaj dan kada su kopajući duboke rovove za
kanalizaciju budućeg televizijskog centra pod das-
kama, kojih je bilo svakud po gradilištu, prona.'li
žućkasto angorsko mače. Robusni Bokser, što je
zbog nekc tuče osuđen na nekoliko mjesed zatvora,
prvi je, po mačetovom mijaakanju, krenue u potragu
razbacujući grede i nabačene daske. Izgreben, uma~
zan ilovačom po koljenima i laktovima kroz lavi-
rinte građe, Bokser je sav sretan UZVIknUO:
- Hej. rajo, kužite li što sam našao!
Visoko iznad glave, s nekim oduševljenjem koje
njemu uopće Djje bilo svojstveno, pokazivao je tu
sićušnu. žućkastu grudvicu male i vlažne njuškice.
Začas se oko njega ok.upilo pol. radilišta i svaki od
zatvorenika-slobodnjaka, koji su polagali ogromoe
betonske cijevi za kanalizaciju, žeHo je da s Bohe-
rom podijeli radost; svi su h~lCli da je pipnu, pomi-
luju ili da je bar malčice, tek da dlan oćuti mehkoću
njene dlake, dotaknu rukom.
- ČUjte vi - vikao je brigadir. Dosta tih gluposti
s mačkom, prihvaćajte se šljake - nastavljao je
300
žmjrkajući, fi na licu mu sc vidjelo kao u zrcalu da
bi i on vrlo rado dotaknuo mačkicu. Njegov zadatak
jc bio da pazi na ispunjavao)e akorda poslodavcu i
zasigurno se plašio da ovaj neobičan stvončak ne
zarazi osuđenike i tog dana ne urade predviđene
zadatke.
- Daj, vjere ti, da je malke pomilujem - gurao se
onizak gorštak s Treskavice kroz hrpu znatiželjnika,
koji je zbog neke sječe, a i zato što je šumaru dao
žestok degenek, morao Notprditi" nekoliko mjeseci.
Vidi, vidi, što jc kOS!llllto, pas joj repić odgrizo'
Nuto, nuto - tepao je gor:štak mačkici, koju mu je
Bokser poturio pod nos.
Svaki od njih je imao što da kaže, da mačetu
protepa neku nježnu tepavicu, da je pomiluje rulje-
vitim dlanom. oprezno kao da dohvaća ekspJo71v.
Bokser joj je odmab iz tetrapaka nasuo mjericu
mlijeka u praznu limenka od mesnog doručka, a
mnogi su, kao svoj doprinos mačetovom o~jcdu)
prilazili sa slaninom, ostacima gulaša, sirom,
- Daj, miči tu slaninu! Gdje si vidio da ovoliki
Božiji stvorič jede slaninu - Bokser je odgurkivao
one nasrtljive od svog sićuštlog, ljupkog posjeda.
- Dobro, de, šta će joj biti ako malo proba. De,
ti, maco probaj malke salijetali su Boksera, nutkaJi
mače svim i svačim i kad je posao završen, brigadir
sjede pored floksera pa i on konačno spusti nježno
dlan na mačkicu, Ne gJedajući u Boksera, Opre7J10,
neodređeno izgovori:
- Mora se kretati, sad će Ilmarka" ,..
301
 - Pa, šta? - Bokser ga je gledao iskosa.
- Pa, to: šta ćeš s tom mačkicom? Vrati je pod
daske pa kad se sutra vratimo ...
- Šta reče? - buljio je u njega Bokser kao da je
pao s neba. Zar ovo Božije mačence da ostavim pod
gredama? A kiša, studen? Brigadiru, imaš li ti duše,
božiju ti materešinu?!
- Pa, šta misliš - osvrtao se brigadir.
- Šta mislim? - čudio se Bokser, kao da je tek
sad shvatio da se moraju vratiti II zatvor.
Oko njih su se već polahko iskupljali umorni
osuđenici. Praveći oko brigadira i Boksera šutljiv
vijenac, svima je na licima bila sjenka zabrinutosti.
- Čuj, brigadiru, možeš li ti bar jednom biti
kaj ada, a? Ja ću je prošvercati u muriju. Dajte vi nju
meni, kad sam pronosio politrenjake konjaka, mogu
vala i to mače - javi se Stevo, neko vražije momče
s Džidžikovca kome ništa nije bilo nemoguće.
- A šta će, kukavče, biti ako ti mače mijaukne
kad budemo ulazili, a? - kimao je nepovjerljivo
glavom onaj gorštak sTreskavice.
- Ti, stari, ne beri brigu! Znam ja svoj pos'o. Važi
Ji, rajo?! - Stevica je usijana lica promatrao hrpu
osuđenika. Izazivao je, vidjelo se, ali i tražio kolek-
tivno odobrenje. Ako me ufate, ja ću u samicu!
- Eto ti brigadira, ako on kaže ...
- Čuj, brigadiru, matere ti tvoje, zaklopi oči.
Ovako, vidi, a? Žmimeš, a Stevica će to dok trep-
neš... Valjaće nam ova mačka, vidjećeš. A i miševa
ima, hajde, zažmiri, baš te boli ...
302
- Kako ti to meni: baš me boli? Misliš ti da je
meni pravo da ona tu pod gredama propadne ili da
je kakav pas rastrgne, je li?! - ljuti se uvrijeđeni
brigadir rošavog lica. Uzimaj je, Stevice, i strpaj u
njedra pa neka bude što će biti! Furaj!
I tako je mala mačkica pod neobičnim okol-
nostima ušla u zatvor i postala najneobičniji zatvo-
renik. Jedno vrijeme su je skrivali u kutijama od
cipela u kojima im je rodbina donosila u dane pos-
jete kolače, kolute krompirske pite ili voće, a onda
- kad je mažena i dobro hranjena mačka porasla,
skloniše je u veću kartonsku kutiju od konzervi. S
vremenom i stražari naviknuše na mačku, a kako je
u prizemlju bilo miševa, niko ništa ne poduze da je
izbaci iz njenog prebivališta.
Mače je raslo brzo i napredovalo je svakim da-
nom, bivala sve ljepša i umiljatija. Naviknuta na
zatvorenike, bez bojazni se motala između njihovih
nogu dok su za zajedničkim stolovima u blago-
vaonici ručavali i večeravali, a oni su joj, otkidajući
od svojih usta, kako ko i koliko, davali najbolje
komade mesa, kobasice, pa je s vremenom potpuno
izgubila interes za miševe i bilo joj je sasvim sve-
jedno da li ih u njenoj blizini ima ili nema. Slobodno
je šetala iz sobe u sobu tokom dana i među zatvo-
renicima-slobodnjacima provodila vrijeme u igra-
nju i maženju.
Poštaru je bilo zanimljivo gledati te brojne ljude
raznih dobi starosti, socijalnog porijekla, inteligen-
cije i obrazovanja, kako pod istim okolnostima pri-
303
kraćene slobode, svi imaju ista osjeeanja prema toj
životinji Prvo čemu su obraćaJi svoju pažnju kad bi
se s radilišta vraćali bilajeta bjepa angorskamačka.
Još znojni, umornih tijela i načeti spoljašnjim živo--
tom i dotaknuti u dno svojih duša što moraju taj život
po višoj sili provoditi IZmedu zatvorskih zidova, oni
su svu svoju njeŽt10st i neku duboku čežnju, s ma-
njim izuzecima. poklanja1i tom ljupkom stvoru; mi-'
lovaH su je i podizali do Jica i II tim trenudma nekog
neobičnog, toplog sjedinjenja njihova bića, naru-
šena iznutra mučnim preživljavanjem sopstvenih
sudbina. najednom bi se raskravJjivala i očovjc~
čavala nježnošću i toplinom. I pored če~iih i grubih
ophođenja u međusobnim kontaktima, za ogromno
čudo, prema angorki svi odreda su bili uviđavni j
ljubazni,
Sve što je u njima ostavila prikraćena sloboda, U
doticaju s mačkom nestajalo je i<;tog časa i iz njjbje
izbijao onaj pravi, zapreteni dio ljudskih bića. Sve
je počinjalo i završava10 se s tom umiljatom i čistom
životinjom.
Ona je preko nekog svog, posebnog osjetila shva-
tila značenje l dubinu te njihove pa711je pa im je
pružala umiljatost i povjerenje. I kad bj II zatvor
priSti7.JlO kakav novi kažnjenik, ih pak ako je neki
od starih, što su kaznu izdržali ili bili pomilovani,
od1azlo -- mačka je bila prvi živi stvor s kojim su se
s punim povjerenjem upoznavali ili s iskrenom tu~
gom opraštali.
304
Poštar je mnogo puta posmatrao njihova lica,
pokrete, slušao im riječi dok su milov.li žutu mačku
i 7"'PažaO kako tvrde bore i natušten" obrve n.jed-
nom nestaju S njihovih lica, a umjestu zabrinutosti i
tuge, oči im ožive, riječi omekšaju kao da su od vate,
pokreti ruku i sve što se II njima krilo najednom bi
provaljiva!o kao da u krilu, iti pod dlanom, drže
nekog izvadenog iz sopstvene duk
Nije bilo nikakve sumnje - ta promjena je bila
nešto najčešće ŠID bi Poštaru ;oabljesnuJo pred očima
otkako je sudbinu dijelio s tim ljudima, Bio je sigu-
ran da oni, dodirujući žutu angorku, mHujući joj
dlaku i osjećajući kako im ona trlja glavom lica ili
nujno počiva li naramkul ostvaruju susrete s nekim
od svojih ukućana, S trogodišnjim sinčićem ili kćer­
kom što imaju istu ovakvu kasicu kao što je angor-
kina žuta dlaka, ženinu maznu riječ ili š.pat na
jt1stuku? On 10 nije mogao dokučiti, ali je te trenutke
duboko urezane nosio u sebi. Preobrat jednog gtu~
btjan. kakav je bio Bokser, ili neki od mnogih koji
S\1 i za bezazlenu riječ stiskali pesnice, očitovao se
do tih granica da ih on nije mogao prepoznati, I
dugo, nakon što bi im se angorka izvukla iz zagrljaja
ill skočila iz krila, njihova lica su zadržavala blagost;
pod snažnim unutrašnjim dojmovima Poštaru se
činilo du tonu u san i bude se iz njega,
Angorka je rasla, dl.ka joj je bivala sve duža, a
glava još Ulniljatija i ljepša, Potkraj zime ona se
uznemiri. Nije jela niti se umiljavala i svi su to
7.apazili,
305
 Ona više nije imala strpljenja za milovanja i - Vidite lt, ljudi, šta utadl krvnik? podbočen II
tetošenja, a ni jeia više nije kao ranije. Prvi se struku i srdita Uca zgražao sc onaj čiča sTreskavice,
dosjetio Bokser: T ostali su s bolom na licima prilazili Bokseru i
"-Sofiji stvor, valjda joj treba malo šetnje? Znači, 7..agJcdali ranjenu angorku, Sve je bilo srušeno II
tako, goluhice? njima. Jedino je Bokser, nakon što je preživio prvi
Dobroćudno, škiljeći na jedno oko lopovski, jz~ šok kad ju jc ugledao kako hramlje, poluglasno
nalazio je rjcšenje Bokser: govono:
~ Neka, curo, proći će to, proći će ... Kazao sam
- Nema veze, curo, udcsićemo nit to nekako.
Skoknućeš ti malke na kOr7,o, medu svoj svijet... ja tebi kakvi su oni tamo ...
r~ tako, jednog jutra, neopazice, dok su iznosili
l pri tome je neodredeno pomicao glavu nekud
smet.1je, žuta angork:a je šmugnula na ulicu. izvan zidova zatvora, nekud daleko ... Ni sam zasJ~
gumo nije znao na koga je mislio...
Oni kojj nisu bili upoznati s Bokserovim planom
da se mačka zakratko pusti napolje, kad su se vratil~
7ahrinUto su,. pitali šta je s angorkom. Krijući jedni
od drugih ono što lm je bHo na srcu, bezvoljno su
lutali bodnkima ih S prozora posmatrali zatvorske)
dvorište misleći da je odlutala napolje. Mačke nije
bilo ni sutradan. Tek trećeg dana je zalekoše kad su
se vratili s rad1Uita. ali to više nije hiJa ona mačka.
Sada je to bIO bogalj. Neko JU je, čim je istrčala na
ulicu i počela da se umiljava prola:micima, !estoko
udario nogom u kuk j slomio joj nogu. Ona sirota
nije razumjela da Uudi napolju nemaju smisla za
nježnost prema žutim mačkama l tako je njen prvi
susret sa spoljnim svij(..1om imao tragične poslje-
dice.
- Boga mu materina posranog - zgrčenih vilica i
još zgrčenijih pesnica siktao je Bokser držeći je na
krilu, dok ga je ona ti nekom mačijem čudu tUŽnO
posmatrala.

307
 HRAST
Hladolijež sc vukao niz prisoje, pravo kući Mitra-
šina Ovčine; pod nastrešnicom uz kućna vrata dvije
skemlije l grubo sklepan sto od čamovib dasaka. Tek
što je ispratio očima pismQnošu koji svakog trećeg
dana doprdeka na motoriću II planinu. l to samo ako
za nekoga II torbuljaku ima novine ih skupu i važnu
državnu poštu, Mitrašin vrati pogled na plavičastu
kovertu..štQ je II lijevom uglu imala onaj opasan žig
za svačIJe oko- zove ga sud da on. Mitrašin, i sudija
raspredu davno spletenu priču o hrastu, o šumarima
j argatima, O lovačkoj pušci j roguijama.,.
Dok posmatra omotnicu, Mitrašin ćuti II trbuhu
gorku, jektičavu vodu, a misao kuca kao čvorak II
objema sljepoočnicama. Goni ga misao da nanovo,
~on tolikih godina uranja II ranu jesen ]941, go-
dme kad su Nijemci kao mahniti opkoljavali Prlsoj
goneći i bijući sve zjvo jer su dan ranije partizani iz
zasjede napali njihovu motorizaciju i nanijeli im
golemu nevQlju. " komšjnske glasove, osluškuje plač nejači i pucnjavu
Zna Mitrašin šta za njega znači ponovno raspli-
tanje te jesenske noći. Zna koliko lo može zaboljeti
u iznutrid. negdje u nekakvu neznanu pregratku
duše koji se nikad i ničim ne može dotaĆI nhi bilo
kome ispričati. Da mu poštar nije donio to sudsko
pismo, 7Jisigumo bl misHo o penziji, o onom kaišu
zimtne zemlje pod krompirom. misli bl mu doticale
308
kravu Šibu!ju što su joj zadnjih mjeseci počeli is-
padati zdravi zubj od boUke kqju ni veterinar nije
mnio odgonetnuti ~ o svemu bi on lahko mogao
misliti i svesti račun~ ali ovo sudsko pismo ne d::L.
Kroz stisnute vjeđe pred njim se otvara prvo
modra. pa zatim l.agasita slika noći, žestoka kao ovaj
koverat što mu je na stolu ispred očiju, Otuda s
južina j prječaca gruhnule su puške složno kao da
idu svatovI, a zatim se od onih nekoliko nižih kuća
ispod njegove prolomila cika i strka bježalllje. gao
je Švabo da uzme ujam zbog svojih gubitaka u
ljudstvu i motorizaciji koje su im nanijeli partizani
noć prije ove što ju je proživio i o kojoj sad konta i
razmišlja,
Pucnjavu i lelek žena Mitrašin Ovčina nikad nete
moći zaboraviti, ničim izbrisati a i daje htio i mogao,
nisu dali argati, sjekire i providuri. šumari icapineri.
Pa j ovo pismo, pozivi i prizivi, poštari i općinari­
sve jc kao noktom rovalo i kopkalo po dubokoj, tek
zarasloj rani Mitrašinovoj duši. Zato mu je slika
II
pred očima čista
kao da se sve to zbiva upravo tu
ispred njega - razgleda lica i prepoznaje th, čuje
pušaka, lavež pasa, vidi i svoju pokojnu ženu Anu§u,
Mikana što ga ona drži za ruku".
Da je ko imao zgodu odakle posmatrati zgllrenog
Mitrašina kako oslonjen o šaku sjedi za stolom ispod
nastrešnice, nema dvojbe da bi pomislio da starac
kunja savladan ljepotom zdravog planinskog zraka,
Pa i moglo bi se reći da on sanja, sanjari jedan dalek
309
I neobičan događaj, Usnil. mu se mndm noć kad je
sa ženom, pokojnom Anuškom i Veselkom II na~
ručju i Mikanom iza sebe, zaprtio bježati ispred
pušaka i vatre popaljenih prisoj.čkih kuća, "Brže,
Anđo, potegli Mikana, pobiće nas, kruv im njihov,
Pohiti ... "
I dok su bez igdje Išta li rukama žurili kroz šumu
j bauljajući usplahireni za dječije i svoje živote,
Mitra3iin je najednom, taman pri izlazu iz šumskog
gustiša, osjetio udarac olova II visini svog pojasa
gdje muje u povojima bio dječak Veselko, Oćutio
je i kako se mališanovo tijelo trglo iz sna... a zatim
kako mu je niz ruke krenuo topal mlaz dječije !crv-
ce - mililo je kao kad bi dotakao smjet pčelinjeg
peluda",
HAndo. ubiše nam Veselka! Anđo" - glas mu se
oteo i nadjačao puške, lavež psina, ciku Izbezum-
Ijenog zbijega. Lelek mu je ostao II prsima sve do
dana današnjeg i budio bi ga i noću; drekne II njemu
neki skriveni Mitar, zdnnusa ga i pridigne: Zar ti je
do snaj grom te sagorio r Zar Sl smetnuo iz glave, je
lj?! Niko nije znao njegove sllOvidice, niti noći kad
bi ga iz najčvršćeg sna i umora trlaO taj jauk pun
olovnog bola,
Zbog toga i sada, sjedeći ispred kućnih vrata1
ukočen ad jeze drži toplo dječije tijelo i jasno vidi
ženu sklupčanu n. kuljenima kako ad metaka ti-
jelom štiti pod sobom trogodišnjeg Mikana, Puške
su se pucnjima bHžile. primicali su se i arJauci
ugojenih psina što su ih goniči vodili na dugim
310
kai~in\a ispred mušketa i ostale v~jske. Znao je
Švabo da oni što su izmakli njihovim puškama nisu
daleko, ŠI<> puška nije stigla, dostići će pseći zubi i
pronaći će njihov njuh.
Mitrašin sc strese od neke lahke jeze i prebaci
nogu preko noge ispod stola za kojim je sjedio pod
nastrešnicom U? kućna vrata, ali očne kapke ne
razmaknu - viruckao je kroz metlice trepavica u onu
noć, na sama sebe. čuvao u sjećanju sliku pokOjne
žene i trogodišnjeg Mikana, Stitio ih je svjetlošću
što mu se probijala kroz očne navlake do zjenica
kako bi što duže ostao na izlazu iz šumarka s mrtvim
djetetom na rukama. Zna on cijenu te svjetlosti, ma
cijenu sna; ali hoće -- mora da ispati. Patio bi on ko
zna koliko dugo da ga nije Anda povukla za rukav:
f'Eto nam ib za leđima" Bog s tobom Mitre~ ajmo.,,"
Nanovo su potrčali preko krša do Džebine šume.
on nije prestajao da pritiŠĆe uz prsa onaj zamotuljak
s djetetom. nije prestajao da tepa: "Rode ćaćin,
Veso, pritrpi se, izvidaćemo mi to, rano moja ... " Iz
povoja se nije rubia micalo, a krv se već na njegovIm
dlanovima sasušIla. iza njih je i dalje prrpucavalo
oružje - sve dok ih na izrunku šume n~je sačekala
jutro s povjesmima polegle magle. Tu se ustobočio
predjcdnim izdvojenim brastlćem. Tu se i prekrstio
po zakonu i izgovorio: »Tu ćemo ga sahraniti. bude
li zgode da prcduramo da mll biljeg upamtimo .. .'!
"Šta" ~ govorile su Andine oči. I>Tu ću zakopati
VeseJka, eto šta... "
311
 I zaista, pomoću suhe grane, više prstima. izdu~
bio je tog ranog jutra ispod hrastove mladice grobić
i položio Veselkovo tije1o, nabacio zemlju i po-
ravnao je dlanovima, a zatim još jednom dobro
odmjerio mjesto i stisnutih zuba izgovorio: "Ajde
nema se više rašta stojat... I~
Prošle su četiri zadnje ratne godine, vratila se
sloboda, započeli oni, što su nad!ivjeli rat i pre-
boljeli rane, gf11diti kuće na zgarištima ispod Prisoja.
Vratio se i Mitrašin sam samcijan, ko okresan bor-
ŽCDJI AmIŠa naprijeko ZJll11eteoa od tifusa trbušnjaka
a Mikan se nek1ld zagubio nakon što su scmzdvoji1i
- sin u zbjeg kakvoj tuđoj IDa:ici, on, Mitrašin, II
brigadu da ratuje za slobodu. ZacljeijeJe su rane, bol
nadbijen pjesmom i mrsnim ručkom. Dobrom. čvrs­
tom obućom i haljjnkom) državnim poslom i svako-
dnevnim brigama na zadružnjlTI plandištima stoke,
ali ono jznutra. ono što se ničim i nikad ne može
dotaći - to je progovorilo i Mitrašin nazuo cokulc,
obuo novo, mitinga!ško odijelo, uzeo ašov l trnokop
pa u šumu Ži~jušu. Otisnuo se da iskopa Vese)-
kove kosti i da ih u kartonskoj kutiji prenese poviš
kuće i ugrobi gdje mu i otac i mati miruju, gdje mu
sestra. Ranka, najstarija od Ovčjna, leži toliki vijek.
Tu sn i svi znani i neznani Mitrašinovi - djed i
stričevi što ih je prvi rat s kolerom II zemljicu
poJegao.
Dok je išao kroz šumu onim istim tragom kojim
je pr\jc sedam-osam godina bježao ispred Švabe !
njegove sile i ordije. ćutio je u grlu istu ovakvu
312
gorčinu kao što je osjeća dok sjedeći za stolom
razmišlja i otpovrće zapletaj II koji se sav zaroni kao
lihladnu. nabujalu vodu. Lahko je raspoznao mjesto
gdje je zakopao dijete; hrastić je već bio trsit, razgra~
nat. pun cvrkuta ptica.. Otbuknuo je i kriomice se
prekrstio na isti način kao i one noči kad je dječiji
leš polagao pod mladicu stabla, skinuo je kaput i
zasukao rukave.
Nešto ga je sjeknulo pod rebrima - je li sc to
javilo srce, ili duša progovorila II ~jemu - nije znao.
Možda je to bio strah jer kad je ašovom razgrnuo
zemJju, ugledao je žilje mladog hrasta kako se pre-
plelo s Veselkovimkostima. Stablo je branilo kori~
jenjem svoj ujam j Mitrašin je stao~ podbočio se o
dtžalicu ašova. Pitao se da li da iSIječe ži~je l uhije
drvo i pokupi Veselkove kosti, ilL. Nema tu ni-
kakva "iH" - nešto mu je zvrkoljilo iza uha i on se
ponovo mašio ašova, ali se jz: krošnje javiše ptičići
žune, čega li, ni dan-danas, dok misli o torne, ne
može se tačno sjetiti od kojih ptica je bilo gnije7.Ao
li krošnji drveta. Počelo mu se vrtjeti u glavi i zujati
II ušujrn školjkama - šuma je plesala oko njega kao
vrtlog pljeve na smetištu kad je vjetar razgonjQ II
virovc. Hitnuu je ašov i sjeo, Slušao je čavrljanje
ptica iznad sebe II krošnji drveta. slušao svoje srce
kako kucka 'll prsi1l1R, pod košuljom, i odlučio da
Veseika ostavi tu gdje mu je sudbina odlučila da
bude grob - pod korijenjem moćnog, zdt11vog stab-
la. Ustao je i vratio načetu x.emljll. pokrio žilje stabla
313
i utabao je bakandžama. Zametnuo se a.~ovom
trnokopom pa nazad.
tl Ako nemam Veselina živa, imam to drvo, imam
hrastić. Neka raste, neka se grana, neka se 't1čići
legu. Kud ćeš više, eto mi djeteta ... It
I tako je mrtvi Veselin postao hrastić, drugo biće,
~jegov sin - gorostas) momčina kakvog se poželjeti
može. Svakog proljeća kad olist.ju šume i kada se
behar raspe pošlj,vicimakao snijeg, Mitra.'innazuje
bakandžc~ otvori sanduk ispod kreveta i obuče novo
konfekcijsko odijelo, ali nikad ne zaboravi pticama
ponijeti g:romuljak mrvica krulinng bljeba i zapuca
pravo II ŠUllll!l:ak, Veselinu. Sjedne perl drvo i sluša
život šume. Mjerne mu isped t"'kih, plabovitih obr-
va grane, ponekad ustane pa obujmI stablo i konta
koliko je prstenja oko setike izraslo ,,, godinu dana
i šapuće: "Rasti, junače. guraj! Aferim ti bilo. neka
tebe.,,"
Pticama pod hrastom ostavi one rnrve što ih je
ponio u maramici.
Kad se vrati, preže voIove Jli unajmljuje traktor
pa ore njivu j sije krumpir, ponekarl7Me u kafanu.
Komšije ga nutkaju da se ženi, da ne flamuje, a on
samo odmahuje glavom: "Ajd s milim bogom, nije
to mene ... Il
7.3
Potkraj šezdesetih godina rašču se da država
probija put. Izašli geometri, izašle kornis~je sa spi-
sima, okupile se rabadžijc i inžcgjcri i kud će već
pravo na prosjeHnu, kroz šumu Zivinjišu, na onaj
Iira<t, na majulana VeseU,".
314
i Kad je Mitrašin to čuo i uvjerio SC1 krene u
općinu, u §umariju~ ali svi sliježu ramenima: Tako
su iodiliri ,kootlli i i,crtali. Viš,a sila, druže Mitre,
šta se tu može, de? Mitrašin nema kud: OrLava je
njegova, za nju je vojevao, aU i hrast je njegov, više
no drt.voi! Da im objašnjava - ne umije. A i da
umije, da li bi oni umjeli da gli razumiju? Šta bi rekli,
a'! Pobenavio Mitar pod sijede kOf:e i priča priče ko
stara baka Jandulj.! A ako i jesi kako zbori, onda
ćemo, druže Mitre, iskopati dijete o državnom troš-
ku, skovati mu sanduk s lakiranim pokrovcem, oki-
titi ga vijencima i sa školskom djecom II povorci Iza
sanduka dovesti ga gdje mu je mjesto i prilika. A
hrast'?! 'Ajd s milim bogom, druže Mitre! Hrast ko
i ostali hrastovi u šumi! Puna ti je šuma hrašća, sve
baUi od boljeg, biraj!
Znl!O je Mitrašm da bi oni njemu tako odpovmuli.
Argumentovano, kao k.d se otkup skupljao za rad-
ničku klasu i zato je šurio stisnutih vilica i čekao
~ječu. irgate i mašjne, komisije i inženjere.
Nije dugo čekao- sječa se on dobro tog vremena.
Brzo je do njega stigao haber da su 1l13šine stale pred
šumarkom. Skinuo je s duva:ra lovačku pušku: jednu
cijev je napunio za prvog ko sjekirom izmahne na
brastlĆ. drugu je namijenio sebi, pod lijevu sisu pa
!leka onda sijeku l krče do ravnoga mota ... Komisija
stala, stali radnici sa svIjetlim 8ječivin1ftsjekira, stalj
bageri što čupaju korijenje, stala bome j vlast... Stao
i Mitrašin ispred stabla) ispred Veselka j zaklonio ga
tijelom a obje cijevi pravo II onoga najkrupnijeg
315
momka sa sjekirom: deder~ ako si majčin Sin} ošini
tom sjekirom~'! Neće meni više ni bog-otac ni ŠU~
marija. nj Švabo sjeći i ni!ititi dijete! Taj hrast muje
sve što.odpo.roda_i~a. Nema :iše o~je nikakvog
umiranja! CuJete h VI što vam Ja zborim?
Ne, Mitrašin nije ni tad ništa rekao. Kome da
kaže, njima? Šta oni znaju () onoj noCl dok je upravo
na tom mjestu držao II rukama mrtvog Veselka? Ali
zbog čcga su radnici spustili sjekire kao da im je
svega dosta? Zašto su šumari oborili škrJjake i cijev!
pušaka nanjže, što. je ~jima tog dana bilo? Nak~n
toga, deseti dan, stiglo je ovo sudsko pismo, Tu Je
na stolu. Ono ga je navelo da još jednom razmišlja
o hrastu, šumi i državnom putu i da sc pita da li bi
valjalo otvoriti du~u kao kutiju bisera i ispričati sve
po redu sudlji kao bratu rođenom? O djetetu. o ratu.
o hrastiću, o noći II koju kad god ima vremena - i
noću i danju·- proviri raširenih zjenica.
Šutio je zureći nekud daleko prema magličastoj
plavIjeti iznad puta kojim mu je valjalu II grad, pred
sudiju.
"Majke ti Božije, valjda i II njemu ima duše ko i
li meni samome", protisnuo Je SlUnom sebi u njedra
i ustajući iza stola U7&o onu omotnicu, Krenuo je ka
šumarku, Da djetetu kaže šta jc odlučio."
316
lJVJEŽBAVANJE BOLI
Prije nego što je kroz lagahne dodire spoljnjeg
života oko sebe mogao shvatiti određenije svoju
situaciju, II glavi mu se kao kroz finu, o~n~stu
mrežicu počelo gubiti zujanje osinjaka; nes~J~h su
ljuti i oštri ubodi žaoka osa. Prva. organlZl~ana
misao uobličila se u pitanje: je li to povratak u život
ili početak novog nestajanja u ništavilu?
Odluči otvoriti oči iako je znao da ga čeka strah
ogroman kao brdo, Ustvari, strah možda l ~ije b~o
izvan njega već II njemu samome. aj' t,o ~nzn~~e
značilo bi novo odlaganjt: susreta s nelZVJcsnoscu
koja gaje stresla iz kome; po~~e )agalmo~ kao ,da S~
kao tat uvlači u nečiju kuću Jh kao da zavlačl cun
ruku u njedra, plašeći se od šoka da ne bi ponovo
razbudio onaj osinjak u glavi, pomicao je kožu na
čeonoj kosti, borio se nježno s mchkoćom mišića na
jagodicama lica ispod očiju i na objema sljepo-
očnjačama, T. ljupka pažnja kOJU mkada do tada
nije primijetio kod sebe mti Je pnmjefiJJvao bdo kad
prema nekome u životu, nagradi. ga ~ bez nap~ra,
bez ijednog trnca u glavi, rastvon methce trepavica.
Vrio oprezno jezario pogled II široko lice prozora
Ispred sebe.
Kao da je očekivao zelenu svjetlost spolja. Ona
je dopirala Iza gustog lišć~ pro:n0l)e~e granc: Trep-
nuo je nekoliko puta kajx.'1ma l uVJeno se da JC d~
317
da on postoji, da se svukud oko njega život nameće
i da bi uvećao tc doživljaje~ morao je načiniti nov
napor~~ da bi saznao šta se nalazi pored i iznad njega,
valjalo je pokrenuti glavu, Stisnuo je zuhe i gnjureći
je II mehkoću jastuka, istovremeno je dao na volju
koži n. čeonoj kosti da se ra.teže. Uspio je vidjeti
iznad sebe na neodređenoj visini bijel luster i kad je
pokrenuo zjenice naviše i i7balansirao sliku ispred
sebe. raspoznao je nekoliko nemirnih. vinskih muši-
ea kako mahnito, II vrtlozima besmisla igraju oko
staklene kugle.
Obrabren tim početnim uspjesima šio je ipak tako
lahko i jednostavno uspostavio kontakt sa svijetom
izvan mraka s kojim je drugovao pod očnim kap-
cIma, II njemu se rodi jedna nova želja·· kako bi bilo
upoznati prostor sa )ueve i desne strane? Obradova
se kad mu pode za rukom da pokrene glavu. od
lijevog ramena, kosimice~ prema njemu pojuri mali
kredenčić na kome je stajala čaša jf,l'unjena do po-
lovine nekakvom svijct1ožutom tekućinom, Nešto
zbog radosti §to je OO1lao svijesti, više zbog Qnemo-
ćalosti, Sanjar pomi,lt kako mu se ča,a naglo pribli-
žava i izrasta II kupu; staklo se iskrilo bezbrojnim
krlst:allćima i on - da bi sc odbranio od njihova
praskavog približavanja. brzo zatvori oči, ali glavu
ne vrati u prvobiroi položaj. Neka je za svaki slučaj
tamo - kad iznova smogne hrabrosti i otvori oči. .
Nastaviće da istražuje uzroke zbog čega su se oDi
kristalići rasprskavali. Da to nisu one ose žutih,
318
ljeskavih tijela koje su mu doskora, pred sam pov-
ratak II stvamos~ žestoko bockalo mozak?
Smatrao je rog trenutka da je mnogo bolje za
njega ispred sebe imati nOĆIli stočić ili tu neobjčnu
čašu nego bijelu kuglu na stropu s vrtlogom I1lZigra-
nih vinskih mušica. Dok je žmurio u prijatnoj hla-
dovini j žuti1u Of.,<tnih duplji, niz kolotečine žilica
kojim se sporo vuk1a tanka, izmučena krv ugledao
je kao na nekom panou treću smjenu u energam.
Likovi su, istina, presvučeni žutilom kao i sve što
mu se u početku predstavljalo nakon nesvijesti. Ta
okerasta boja poticala je od boje kože njegovIh
očnih kapaka i dodirivala je njegove znatiželjne
zjenice, pa je tako Arifuvo lice bIlo obasjano vošta-
nIm bljeskom. S trake davno snimljenog razgovora
s koje se upravo sad emitira Arifov glas. on posve
jasno ra7.abire priču o Bloku e, u kome na svakom
spratu on irna po jednu "mačku".
Mehka svjetlost pod Sanjarovim vjedima se po~
miče, ide, sklapa se u sasvim odredene slike i on bez
napora raspo2.naje i ostale kamarate iz smjene, dvo-
jicu ložača, Stevicu i Nikolu, zatim vidi Joška, čuje
i zaglušnu buku elevatora. Sva ta lica i šumovi koji
su mu bili itekako poznati izlazili su iz svijesti iz
onih nevidljivih i dubokih pretinaca u glavi; imao je
dojam da sU to voštani ramovi iz stričevih košnica.
pelud što ostane iza pčela kad ih stric najur1 za·
paljenom krpom kako bi lakše i brže došao do meda,
Na tim Jicimakao da zamjećujezabrinutosl PHao
se nije li to zbog onog fatalnog trenutka kad su ga
319
7Atekli pored beskrajne trake. ili kad su u nedoumici
pitali jedan drugog je II živ i da li mu ima spasa?
Po nevidljivim merdevinama izdizao je prispjelo
sjećanje na razinu dostupnosti logici, all negdje u
tom transportiranju nešto nije išlo, ruje štimalo;
jedan ZllpČanikje očigledno manjkao ...
Zar je i čudo? Pa tek sad je došao svijestI. t to II
času kad nije znao koliko ga je preostalo, šta ga dije1i
od smrti i kojim mostom mu se valja pl'Opentrati do
života. Ta spona izmedu neznanosti i mraka i shva-
ćanja da je ipak živ, bijaše ona ruka dežurne sestre
što ju je osjetio na svom vrelom čelu. Između tog
blagog, neopisivo čistog doticaja koj! ga je trgao iz
kome i bio neka vrsta paperjastog krila što ga je
izdiglo u bjelinu života, stajala je misao: šta dolazi
sad? On je uspio na čali, samo na jedan munjeviti
časak, nakratko kao kad prasne puška, ugledati mli-
ječnu ruku žene. Kroz te tanke očinje proreze shva-
ćao je da se nanovo rodio, ali to nije trajalo dugo kao
što je prvotno poželio da potraje, jer sve je uteklo u
široki, neomeđeni prostor tame, noseći iz njega osje-
ćaj sigumosti - tu ruku" njen dodir, zanos da pije
toplo mljjeko iz velikog suda...
Nije ni sad bio do kraja siguran da je stvarno
prošao kroz grozničavu fazu umiranja do življenja,
da li ga je bolničarkina ruka podsjetila na njegovu
ruku? U svakom slučaju, činilo mu se sad, i da je
umro i da mu više nije bilo moguće doseći onu oštru
liticu života za koju se uhvatio, posve je siguran,
stopostotno j neopozivo, da bi sa sobom i II smrt
320
ponlo bolničarIdnu ruku i ono pitanje u najdubljem
dijelu svijesti: da li su mi odsjekli ruku mne?
Na raskršću jave i bunila, s kisellm ukusom u
natečenoj usnoj duplji od posljedicaanestetika i tude
krvi koju su mu, vjerovatno, ulili u izmučeno tijelo,
jasno je osluškivao po najfinijoj sluzokoži kako se
njegova preosta1a i ova tuda krv susreću i miješaju,
ispituju i obje zasigurno čude tečnim čudum odakle
potječu i lill rade tu, u njegovim obamrlim žilama. ..
Nemajući hrabrosti da iznova pomjeri vjeđe, niti
da pokrene glavu s jastuka udesno prema svom
ramenu, šutio je skriven i jedino siguran od ra;t.DČa­
ranja II žutoj skrami sklopljenih očiju, pod kož.stim
prevlakama preko zjenica i bjeloočnjača. To je za
njega bilo trenutno jedino i7.bavljenje pred užasom
što se, uz pretpostavku da više nema desne ruke,
ptimicoo hladnokrvan kao smrt
No, postojala je i utjeha - umozgu mu se otvarala
magtičasta uzdanica kao proplanak koga se mora
domOĆI - slika treće smjene~ i to baš one večeri ...
koje večeri, kojeg dana, datuma, kada .. Ne, tu je
pramo, tu nt.'IIla ništa. Tu je nula. tu prestaje ... 0,
da! To je hila noć pred sutrašnjj praznik, aH koje je
10 sutra? Nije važno. Uopće nije važno. Važno je da
su se te večeri svi radovaH što im je sreća bila
naklo1\jena da ujutru budu slobodni, kod svojih ku-
ća. Sjećanje se izdužuje 1 ona ga dotiče sa svih
strana: i glasom, i likom. It'Iiriso~ bojom ...
Kao i svakog trećeg daoa, godinama, još od
osamnaeste - one najljepše godine kad se svake
321
sedmice zaviruje pod pazuh i broje žućkaste dlake.
ili spuštaju gaće najvećim kradom i oprezom da bi
se ispod malog 1l:buba škiljilo II busenčić kovrtl. -
Sanjar sc uspinjao sedam metara visoko na plat-
fonnu željeznim ljestvama ispod kojih su bili og-
romni kotlovi energane. Primao bi smjenske rezerve
ugljena od svog prethodnika i nakon što bi zatvarao
vrata l bar koHko~toliko umanjivao nesnosnu buku
džinovskih turbina, započinjao bi njegov radni dan
lli noć. zavisno od parnih i nepam:ih dana usedmici.
Škripa valjaka koji su vakli beskrajnu tnlku s pri-
premljenim granu1acijama uglja prema nezajažlji~
vim ustima pećnice bila je njegova jedina glazba za
sedam narednih salj.
Šta je to - pitao se. Je li to kucanje sata i da li je
to sat treće smjene što započinje šljaku tačno u 23
sata? Da~ to je sat~ nema dvojbe! Velikje i s okruglim
brojčanikom i srcem... Kako je lijepo bIti jedan
koračić ispred sadašnjosti'! Samo jedan dan, mjesec,
li o godini da i ne pomi~ljam! Da to nije čudesno
lijepo, zar bi otac neprestano, makar pričao i o
najobičnijim stvarima, hvalio prošla vremena i s
tugom u glasu govorio kako su vodenice mljele
finije kukuruzovo brašno nego što ga sad melju, da
su njive bile rahlIje i plodnije i da mu je ova kuća
bila mnogo i šira i ljepša nego što je sadu... Eto, umu
sama sebe - kao da sjedi u kući svake druge subote
kad bi dotazioda obideukućane~ eto. uzmidersamo
sebe, na! Otkako se mu1jaš po toj željezari, ko da
kruv ne jed~} e? Utanjio si, utanjio i nošnju ko da
322
sukna nema za panta1c! De samo nade tc s:ulunare u
kojim ko iosan ni iskoračit ne moreš, de?
Nema dvojbe - to je ćaća, to on brunda, broji,
škilji i okreće glavu u stranu, upravo ovako kao što
on ovog trenutka dok se prisjeća dr2i svoju na
jastuku u bolničkom krevetu.
Iskorak od sadašnjosti prema onome št() je bilo
neklUia velika jc nagrada Sanjaru da se spasi od
straha ~ šta ~"U učinili s njegovom desnom rukom?
Brže-bolje on nazor upriličuje sliku. napinje uši j
sluša: "Koliko popiješ vode. toliko iz tebe izade
znoja" -je li to Arif? On redovito u pauzama mudri-
jaši i izmišlja. Ko zna, možda i nije izmišljao, jer
vazda mu je u radnim pantalonama otraga II džepu
virila sad žutih, sad p1avih korica iskrzana knjižica.
A II knjigama. ako im se čovjek preda, vazda ima
ponešto čime se čovjek naoruža, pa i to sa znojem i
vodom... I sad je znao da ti vrelini energane ni tri
litre mineralne vode nlsu dovoljne da ubiju žed, a o
znoju ej~hajl
UA krv da ne raČ1.lllam. Koliko li sam samo krvi
ispišao za ovih dvadesetak godina? Brajko moj, ako
bi samo sve sabrao, plus kuršlus mojih bubrega,
onđa ti je to pogo lema potočina... liTo je glas ložača
Stevice, najstarijeg radnika li pogonu energanc. "Za~
to si ozidao kuću ko hotelI! - to se Sanjaru doimlje
kao Arifovo podbadanje, a ono što čuje iz daljine?
Je P to kikot čitave smjene. Cere se, vragovi) a kroz
to. ponovo Arif: "Ni dječurliju ne mož.eš iznaprav-
323
ljati bez krvi. a gdje da o2idaš kućurinu ko što je
tvoja... "
U neravno zabodenoj. plavičastoj slici što se
uramila pod njegovim čelom njiše se Arifovo lice.
Njiše se baš u sredini, u samom sazviježdu mozga,
i to II onom najmekšem dijelu gdje je ranije osjećao
nakupljenu najtežu tugu, onu recimo, kao kad mu
j - iz glave se otkida ovalan, bczbridan komad leda i
je smjenovoda lani dao zgužvan i prašnjavim ruka-
ma i znojem umrljan relegram da je umro otac. Na
tom mjestu II mozgu odzvoniše riječi !1boga mu
blesavog, taj je zaspo ko šIo 'u dva i dva, a pogledaj
manometre -pritlsakje pao a znate II da oni đavoli
svaki čali vadeno!:eŠčjće i rezuckaju pi;u i kad ti na
j
blagl\jnu šosnaesrog bub! Otfikare ti dvadeset
hodnv. na nebudnosti To je Nikolin glas, i to vrlo
Uutit glas, Lice mu ne može dokučiti ispod stisnutih
očnih kupaka, niti ga zacrtati u mašti, ali posve zna
da to on broji, Umjesto roga. iz plavičaste mase
izranjakonrura elektronskog sata. Limena kutija kao
snažno čudovište s ukočenim kaza1jkama korača
prema njemu, osvjetljava unutrašnjost njegove 10-
ban,ie i domnmljuje mnoštvo uporcdnih poimanja
tek isteklog vremena s ovim sadašnjIm trenucima II
kojim živi; to je onaj sat s jednom jedinom 1eluja-
vom kazaljkom što ga je osmatrao preko obrva imad
svoje glave u operacijskoj dvorani. Zvuci metala i
škripa žutog, naboranog crijeva od gume, hrskavi
šumovi gumenih rukavica koje su premetale po
staklenoj ploči svjetlucave nožiće dugih drški i špri-
ce - to ga nasilno zadrža da kao za kaznu istrpi s
324
onim dijelom svog sjećanja u kome su svi šutjeli i
kretali se oko i iznad njega kao da su duhovi.
Je li to bio razlog da se iznova sjeti svoje ruke?
Hi se ona sama nameće j trdi ga i pronalazi u busiji
u koju se ,.avukuo prije nekoliko trenutaka? Vodi li
g. ruka negdje, pita li ga. Nešto ga u prsima stišće
pada, pada. Šta su učiniH s mojom rukom - pitao se
Sanjar.
Da li su je zakopali na bolničkom groblju kuo šro
se zakopavaju nedonoščad ili bezimene posteljice s
bebama sprijcl;enim dažive prinudnim ili zakonitim
pobač'jima? Da li i l\iegov dio tijel., odvojen teste-
ricom i birutik:irn nožem, leži možda bačen u zem-
lju, iH su mu možda desnu ruku; kojom je godina-
ma pođmazivao zupčanike strojeva, oovrtao teškim
francuskim ključem matice zavrtanja - nisu li mu ID
ruku pomilovati i stavili je u veliki galon s formal-
dehidnm kako bi jc mogli posm.trati studenti?
Odakle mu ta mjsao'! Nije li ona u vezi s galonima
koje je gledao u ,.fovlma duž cijelog hodniku kud
su neke godine iiii uz sindikalni popust na Velesa-
lam i razgledali izložbo s posve očuvanom dječi­
com, mozgom, rukama ili drugim dijelovima ljud-
skog tijela u staklenim posudama ""ponjenim tim,
kako se kaže - formaldehidnm! Jest, baš je taku!
Arif je to sebi zacvrljao u notes i kasnije se hvalio
da će, umre li ili mu se šta desi. dati svoje tijelo
doktorima da ga stave II iste onakve galone...
325
 Da, možda je to pomisao upravo odatle. Lijepa
misao - čvrsto se Sanjar držao i nastavljao da sanjari
žmureći Studenh bi, a j profesori bl štapićem mogh
pokazivati ekskurzijama kroz staklo galona mi~jće
njegove ruke? Vraga, a šta ako su izlomljene kosri~
a dlan i prsti još U!llazani uljem i gareŽ! od ugljena?
Pa j nokti., za noktima je vazda bilo one crne
skrame... Nema veze, imaju doktori kojekakvih vo-
dica da to srede., ali sa žuljevima... Sanjar se žjvo
dosjeća da je na svakom prstu, po onim jastučićjma
od pregloba, imao i po dvije, pa i više ro!avih kvrga
koje su ga posramljiva1e kad bi izvodlO Jelenu II
Rudarski dom n. igranko ... Nem. veze, nck. tih
žuljeva! Bože, bi li iko ikad pomislio čija je to ruka?
Onako; na prvi pogled, mogla je biti s tamt.'Jla otfi-
karena od kakvog skitnice što je naprečac umro u
parku ili uz kakav plo~ pod mostom od muke i
rakije, ili da je na njega naletio automobil? Nema
veze~ uopće nema veze, važno je da:ruka ~jvl II onoj
tekućini i da se ne ~~a kao kad bi je zakopali II
zemlju. No, zasad valja žmurit1. žmuriti mora, i to
vrlo tvrdo i do bola. Valja izmišljati kojellta u ovim
trenucima...
Naravski. na njegovoj ručerdi će se učiti budući
hječnici i zarađtvaće svoje ocjene iz anatomije da bi
kasnije, kad stupe u ambulante ili bolnice, s lab-
koćom odsijeeali iste ovakve ruke. Jer kako svijet
žuri i juri, va?.da će biti onih koji će unepažnji
dolaziti u nevolju i gubiti noge ili ruke - to je fakat
1 on tu nema šta da zaobiJazt. I pored mučnine što
326
ga je vrebala i,prikrsjka dok se zadržavao II mislima
na tim mogućnostima, II saplitanju sa stvarnošću j
maštom, u Sanjarevoj glavi bHo je. kako da ne, on
je to istančano ćutio i razvrstavao, 1 nečeg ohrahru-
jućcg; osjećao se ponosnim na mogućnost da su
lijec'niei od mnogih odabrali baš njegovu desnicu
koja će biti kao kakav spomenik, trajan, ali ne od
kamena. ne od bmn7.e kakvi se izlijevaju u livnici i
usade na ozidan postament u parku ili za neke
svetkovine. već topal, stvaran, tako reći živ-živcijat!
Taj bi spomenik ostao i kad njega više ne bi hiJo,
kad bi umro danas, sutra, za dan ili dva: Ljudi bi od
te ruke iz galona imali dvostruku korist - i oni što
bi se na njoj osposobJjavaH i oni koji bi pali u sličnu
nevolju kao što je 'Ova njegova, jer taj gubitak svog
tijela bi mogli ka·mije. ako im se prohtje, vidjeti i
onda namignuti: Drž' se, ručerdo! Aktivna sj ti,
dabome ...
Patnja s kojom se sve do maloprije hrvao II
bobtičkom krevetu izgledala mu je mnogo manja i
snošljivija ako bi mu liječnici rekli, ma koliko to bilo
teško, da kad god zaželi može vidjeti svoju ruku~ bez
javljanja portiru, slobodno ti, momčino, navrni ko II
svoje i kod svoga. Vidiš onu rafu i onu vinjetu na
galonu - e~ tamo ti je desnica .•Ajd, II zdravlju!
Dobro, šta se tu može. šta? Ruka mi više neće
zavrtati šrafovc, niti lopa-tati ugljen na beskrajnu
traku, niti će otvarat] vrata, niti se zajebavati s onom
ručicom - sad dolje~ sad gore~ II vratiju mater! Neka
321
i ona malo odahne, neka sc progospodi i nek služi
onim silnim momčićima da šta fino i korisno nauče!
Zadržavajući tc vizuelne mogućnosti u čvorištu
zancsenosri~ misU mu se najednom usplahiriše kao
jato toskanskih vrapčića kad ih poplalii kobac -
bijalie to šum zupčanika. Odmah iza toga stiže do
njegovih ušiju jeka turbina, ventilatora, orljava pa-
rovoda lijigava cika umašćenih valjaka Ispod gumi-
rane trake za transport uglja, To je bila mv'prijatna
glazba koju je ovog časa najmanje poželio, ali ko ga
je pitao šta to on želi. šta hoće iIi šta neće - sve se
samo od sebe naturalo i on je kao kakav osudenik
morao da šuti i trpi. Morao je, na primjer, stati oči u
oči fi tom trakom i tim ugljenom što se odskora
počeo svjetlucavo njihati u njegovoj mašti j išče­
zavati u eJevatoru ... a odatle se kroz Ujevak sasipao
direktno u nezajažljiva usta pećmce energane, u
pakleni oganj pod kotlovima iz kojih hučući odalazi
para...
Ma kako to želio izbjeći, j~manevrirati nekom
ljepšom slikom, kao što je to, recimo, sjećanje na
kuću, onaj žuti puteljak kojim bi subotom išao d.
obiđe starkeljc, ili čak nekim novim bolom - ne
onim kojt boJi, ne tim bolom, već onakvim od
kakvog se drhti i od kog trepti sva duša - Sanjar to
ne uspijeva dohvatiti, jer to što tmlče ti njegovoj
svijesti je sasvim oporo i jadno titra u žučkastoj
svijesti ispod stisnutih vjeđa. Kao opomena da nikud
ne žuri i da i to što mu se natura polahko i do kraja
istrpi ~~ sjećanje planu kao da je neko namjerno po
328
mHionima i mIlionima nervnib ćelija u mozgu po;r.a-
p.ljivao kristaliće svjetiljki. U toj raskoši kao na
pozornici ili na nogometnoj utakmici uvečer. Sanjar
je ugledao svoju nesreću, ali ne u detaIjima,.jer to bi
već bilo isuviše ru;:l;no za njega. On se upit~ao do
granica gdje prestaju sjećanja a nadvladava fizički
bol. Prcpoznav81ye nevolje izbliza. njeno opipava~
nje, traženje za nju naziva i bilo kakvu mogućnost
da je kasnije, upita il ga neko za sve to što je preturio
preko glave. raspozna, ličilo mu je na gladak sapun,
Može li razum objasniti j predvidjeti, ili dosluhnuti
nevolju, maler? Onako kao što to oćute miševi II
rudarskim oknima i počnu mmut prije odrona da
bježe glavom bezobzirice? Kao golubovi kad se
primakne zemljotres? Ili kao šIO mačke oćute popla-
vu, iii na način kako to i inače životinje instinktom
predvide požar, usov ili nešto slično? Zbog cega je
čovjeku dato mnogo toga što ga i7.dvaja od životinja,
a zaboravljeno mu je dati namjerno iii slučajno
to čulo predviđanja'! Zbog tog nedostatka čovjek
mora biti hrabar, mora .tiskati zuba kao kliješta kad
stisnu ekser i trpjeti dok se smrt preko udesa pri-
bližava spokojno i samouvjereno po svoj krvav
ujam.",
Kao sićušan električni udar bez ikakvih poslje-
dica, Sanjar kroz čitavo tijelo osjeti opruŽ1l1lje drhta-
vice i on ju je pratio sve dok nije došla do desnog
remena gdje se nalazila njegova ruka. lako je vet pri
dolasku svijesti, nakon sminv~ja osinjaka u glavi,
odlučio da pokrene glavu na tu, desnu stranu. kako
329
bi konačno bio načisto da ruke više nema, on ipak
tog trenutka nije imao dovoljno hrabrosti za takvo
nakazno suočavanje. On to nije naprosto želio, on je
i dalje morao vjerovati du je sve san, da je s lukom
sve II najboljem redu, ruka je tamo gdje mora biti, u
ramen~ onje osjeća,,"
Da, jedno je nešto željeli, a po<ve drugo šio on
ćuti desnu stranu svog tijela, čitavo rame, moglo bi
se reći - da je tu nekako sve ispunjeno prazninom.
prikraćeno i kako b~ na tom mjestu živi čitav
njegov žjvot~ sve što ga je moglo zaraOOvati i zabo-
ljeti odjednom.l'raznina <e litil.kao što ju je osjetio
kako ga obuzima i onda dok je prvi put u životu
proveo noć kod Anušc u baraci. Da. upravo tako.
Noe je bila ludo puna svega - i blage rakije, i pečenih
batakll, i dima od cigareta, i Anušinih nO~ sisa,
bijelih bedara i pupka, a onda se sve iz njegovih
o<jetila ISpraznilo i on se ujutro vraćao kroz bagre-
mar kao dim, bez srca, duše, bez krvi, be'~ samog
sebe.
Uz bol što je sada samo mo~.e naslutiti na tom
mjestu, u ustima - kao kakvu pn,datražu najtragični­
jeg, što. ustvari, i jeste ..· SIl11jar osjeća ukus badema,
guši ga natečeni jezik i gorka sluzokoža ždrijela,
natečene usne. Nemoć sc utrkivala niz čitavo tijelo,
silazeći do nožnih prstiju. Za šta da se pridrži, ko mu
sada može pomoći? Je li se to desilo jučer? Ali,
kojeg jučer, ima li ijedno jučer kojeg bi se mogao
sjetiti na sličan način kao što se sjetio da je II toj
večernjoj smjeni, čim je iza sebe zatvorio željezna
330
vrata s gumenim zaptivačem, zamijetio da pod valj-
cima škripi uglavljen gmmen uglja. Toga se tvrdo
sjeća i tu uspomenu čuva pod sklopljenim vjedima,
II razbuđenom razumu, ali tog "jučerl! nikako da se
sjeti. Da li su javili staroj, bratu? Morali su javiti...
Ali, ko zna· sve su to političari: i onaj Stevica~ i
Ariicina, i Joško, pa i onaj Drcman Poslovođa...
Političari su to, ne ?:alijeću se, no misle i kontaju:
prvo čekni, pa potekni! E, to je njihova parola!
Nema II njih žurke i nizbrdice, jok! Vele i kontaju:
ko zna, može da i preživi, pa bi uprskali motku ... a
ako okine, jedan je trošak... Koji je to dan bio, koji
je danas- to buni Sanjara. ali sve što može u svijesti
ispisivati (} samom sebi - to je onaj grumen svijet-
lomrkog uglja. To je prvo slovo od kojeg sastavlja
Il1Q?.aik pun zubaca, masnih fleka, jeke elektromo~
tora što vuče čitav transportni sto za dotur uglja u
pećnice energane.
Sagnuo se, sjeća se - polahko se podvukao pod
~.eljezne prečage i prvo što je pokuliao konsno ura-
diti kad je primio smjenu bilo je to prokleto iščačka­
v""jeuglja ispod valjka. Ali ... V,di prste svoje desne
ruke i šrafctgcr sa čijim je tijelom podupirao zaglav-
ljenu granulaciju, ah nc vidi zupčanik, ne osjeća
ljjegovo prikrada»je Ispod tamnog postolja. Zloko-
han, zubat kao čeljust najljućeg kurjaka, on je po-
lahko prvo uhvatio rukav od radručke bluze, okusio
ga kao kad lisica '\iccne očuJ.eima kokoški grlo i
pijucne krvcu, a zatim ga je uvrtao i onda..
331
 Sanjar se trže i dreknu plućima, kičmom, svak.im
nervom ti sebi.
To je trenutak kad je ti mozgu osjetio žestok,
nepodnošljiv bol od kOg'd mu se čitavo tijelo trglo
kao da su ga bacili II jaru visoke peći: Eeee!.'!j} oeej.
Koliko je trajalo zaprepaštenje, razumijevanje
podmuklosti čeličnog ujeda u prsUl'/ Sekund, pola
sekunda, Božiji tren? Da, može biti Božiji tren, ali
to je bilo i,uvišedovoljno da zupčanik7"grize u dlan
i da na njega pljusne novi talas bola; čuo je u svakom
damaru kako mu pršte koščice kao ljeskovo pruće,
kako je na rubu ludila, ..
Očj - Sanjar se sjeti očiju i 1agahno ih pomilova
kapcIma, ali ih ne rastvori Imao je dojam da su to
glatke kugle, one biljurne loptiee , kojim se djeca,
kad izađu na odmore u školua dvorišta, igraju,
ganjajući ih 7~tubastim prstićima da upadnu u na·
br.linu iskopane rupc.
Oči su htjele da pobjegnu ispod njegova čela,
Jezik ga je već bio izdao. Bio je suh, drven j gušio
mu je onaj prorez kojim jc još mogao da uzme zrak.
Noge? Ruke? Kako je moguće da u jednom takvom
st:rašnom momentu sve što si volio i pouzdavao se
u to - kako to odjednom čovjeku okrene leda!?
Izdajice! Kurvine i2'.dajice - stiskao je zube kao što
ih je stiskao one večeri otimajući od monstruoznog
zupčanika svoju pedlanicu, Kolikojetrajala ta spoz-
naja beznadnosti i ko ga je najednom pokrenuo,
ošamario iza leda i viknuo mu: "~"Đavo tc odnio, imaš
nož II džepu! Vadi taj posrani nož i sijeci ruku, dok
332
ti nije zupčanik smrskao kičmu i rame! Mrdni se j
ne pizdi! Ajde! Brže, majku ti Isusovu."
Mrdni se - lijevom mkom, pognut, lJ poniža·
vajućem položaju pred strojem, Sanjar je munjevito
krenuo prema unutrašnjem džepu pantalona i brzo
napipao tijelO nožiča ..
Eh, nožić, Koliko je pUll! njim rezao slaninu i luk
desnom rukom, vadio kratkim, širokim sječivom
komade mesnog nareska iz konzerve~ sjekao režnje-
ve lubenice i jeo pod topolom za ljetnih pauza s
Arifom mirisne dinje?
- Jebem ti sjećanje - misao opsova i presIječe
jačom žutoćom onaj režanj dinje- pišam ti na dinju,
a de mije ruka! Ajmo dalje, ko na ispovijedi~ ajde ...
Opirući se nogama i koHko-toliko usporavajući
zupčaniku krvavu večeru, Saujar je i.kobeljao svoj
nož na preklop i lijevom rukom ga uz grdne muke
prinio ustima. Ajde zubi, ajte rodeni1 otvorJte mi
no~ vidite li šta biva, šta će biti... Kruv vam vaš,
zubiiH!
Nož mu je od boja ispao ispred samih usta i on je
več vidio kako zupčanik lomi nadlakom kos~ onu
najtvrdu mušku kost u tijelu koju ni dobra momčina
- kad izmahne II svađi štapinom ,~. ne može da
pr.bije,
Sanjar 7.afuluri od bola, N. čelu mu izbiše krupne
gmške znoja i on se koliko je dug istegnu ; tabanima
dotaknu hladne krevetske šipke. Odupirao se o njih
upravo S onakvom žeslinom kao kad je krenuo na
sve iH ništa .~ zupčaniku je jedino mogao suprotsta-
333
Viti život. smrt je već bila tu. Ruka je nestajala j sad
je bHo na redu desno rame, pa vratni kralježnici i -
kuršlus! Daci l predstava je završena, gasirno. svjetla.
'ajde', ajde...
Povukao je snažno raskomadanu. krvavu ruku
sebi odupirući se svom snagom o čelični potporanj
transportnog stoJa, Valjci su cičah, traka Je drhtaJa,
a Sanjar je snažno, kao mkad u životu~ vukao, VU~
kao",
Kroz zasjenjen pogled kao kroz. kakvu usijanu
zavjesu zapa:r.io je prije nego je sve potonulo u tamu
kako je traka zastenjala i onda ričući kao ranjena
~ivot1nja naglo stala. Elektromotorna sklopka je
izbacil. uredaj i zupčanik je izgubio bitku ...
Je li to bila podvala - da i u smrt ode s iluzijom
kako je zajebao mašinu snažnu ko pet volova?
Nećeš, majčicu ti tek zamjetno su mu se pomi~
caJe usnice, Pa l ako su je odsjekli, imaH su šta da i
sijeku, je li tako, a? Još kad bije... u onaj galon~ pa
da ko čovjekodseirim." neće! De bi oni iskasapljenu
ruku u gaJon pa da pokazuju studentima, jok'lmaju
oni ruku od poštara, od one fine gospode što s vrtj~
repkama pogube glave kad se pjani ko mila majka
vraćaju S kakvih izleta i tako to."
I upravo kad je sve sveo pod pravi konac, Sanjara
trže nečiji glas u vratima bojničke sobe:
- Drugovi, tiše ... molim vas polahko, na prsti~
rna ... i to na čas i bez priče."
Kroz metlice trepavica prepoznao je svoju smje-
nu - Arifa. Nikolu, JosKu i Stevicu. Nije rastvarao
334
oči, aji je kroz onaj majušni prostor izmedu vjeđa
ugledao kako oni na stOČiĆ pored njegova kreveta
! ostavljaju nekakve pak:etiće, a zatim polahko, na-
! frdške izlaze. Kad su se vrata zatvorila. u njemu se
poče stVllIllti jedan čudan, mekahan grč i razli se
najednom ravnomjerno po čItavoj iznutrici j kad
i dotaknu dušu. ono .što se nikad J ničim materijalnim
ne mOŽe dotaćl, Sanjar pod stisnutim očnim kap~
cima oćuti suze,
I Onaj vrlo sićušni prostor izrezuckan metlicama
trepavica kroz koji je zrikao u život,. najednom
bljesnu kao raznobojna prskalica.
Brant:ći sc od sopstvene duše. Sa.l1jar poče da
pipa lijevom rukom po pokrivaču ispred sebe, Prsti
su mu prelazili preko onih zamotuljaka i paketića,
po kosmatoj površini ćebeta, oprezno se šuUaH kao
d. r.skopčavaju prvo dugme na djevojačkoj bluzi,
ali nije bilo ničega čim bi mogao ubrisati SU7...e. Tek
kad je dlanom krenuo navJše - prL'"l1la ushitu Hi
grdnom razočarenju - prsti mu dotakoše nešto vrlo
mekahno i nježno i on tim ubrisa oči, a zatim ih
širom otvori
Pred licem je držao prazan rukav pidžame od
plavog satena.
Usplahiren i gotovo bez zraka u plućima, on ga
brže-bolje vrati onamo odakle ga je pobrao, prema
desnoj strani postelje gdje su ležali poklončići nje-
govih kamarata iz Energane,
335
 Ušmrknuo se jednom, dva puta i pokll~ao stisnuti UŠAHTU
zube očekujućijedan novi, nepoznat bol što mu se
prikradao iz dubine duk ..

U gradu su se rano zatvarale kafane i restorani, a

s posljednjim vozom prema ravnici i čekaoniea na
željezničkoj stanici. Novembarski mrazevi nisu
dozvoljavali sjedenje na klupi u parku, hau.<tori
zgrada i podrumi su II tim vremenima bm pod
strogIm nadzorom kućepazitelja. Istina, II gradu je
jedino radio hotelski bar, ali za konzumativnu ulaz-
nicu trebalo je imati novca bar za jedno ožujsko
pivo. Nije mi preostajalo ništa drugo već da hodam,
Još ranijih večeri tačno sam sebi zadao kružnu marš~
rutu pješačenja oko centra grada. Polazna stanicaje
bil. gradski park, a onda sam išao Sarajevskom
ulicom, Obalom i Kidričevom. Kontrolni punkt Je
bUa mjesna crkva sa osvijetljenim zvonikom na
kojemu je bio veliki sat. Tu sam kontrolisao vrijeme,
Obično bjh se otiskivao u svoj noćni maraton čim bi
se ispraznile ulice i pozatvaraje kafane, II kojima
sam se prislonjen leđima uz radijator grijao. Tako
sam svake noči do ranih jutarnjih sati - do onog
prvog ranog voza i otvaranja čekaonice -- propje-
šllČio trideset i sedam krugova, put dug oko pedeset
j dva kilometra. Maraton se 7.avršavao na žc1jez-
ničkoj stanici, gdje sam i upoznao jedeog hladoog
jutra Džimija.
Nije mi ličio na osobu koja nema svoj dom jer je
imao pristojan krombi kaput, ulaštene cipele i šareni

336 337
šal oko vrata, Istina, za sve ono dugo vrijeme izla-
ženja po parku za sunčanih dana. njegova masivna
figura mi se sama po sebi nametala da o njemu
razmišljam. U prvo vrijeme sam mislio da je penzi-
oner. pa rekonvalescent jer je hramao na jednu nogu,
a zatim sam otkrio da se vrlo često druži S grupicama
gradskih hipika i momaka sklonih džeparenju i alko-
holu.
Kao i obično, kad hih završio svoju noćuu ophod-
nju, mrtav umoran, podvijao bih ruke pod glavu i
ispru:i.en na klupi čekao osmu uru da čekaonica oživi
od vreve mladića i djevojaka kojt su vozom stizali
iz okolnih naselja u grad. Pripremajući se d. od-
morim noge, čuo sam kako se Džtmi prepire s
dežurnim željezničarem bez d""l1e nike. [danas mi
je zagonetka z!!Što je taj čovjek s crvenom IIakom
oko one zdrave ruke bio tako rigorozan prema meni?
Uvečer, dok je vani stezao žestok mraz, od njegove
dobrohotnosti je zavisilo da li će koga ostaviti do
ujutro II toploj čekaonici, Mene je~ k.o zna zbog čega,
čim bi otk:ueala dvadeset i četvrta ura, izgonio u
hladnu noć. Neki su imali sreću da tu provedu II
spavanju čitavo vrijeme do jutra. Jc li mene izgonio
zbog toga!to kraj mene nikad nije vidiopumu torbu,
dijete ili zato što sam mu ličio na "finog gospadina<l
s kravatom~ ili iz jednostavnog razloga što mu se
moja nju~ka nije dopala? Moja razmišljanja o tom
dežumom službeniku, od čije dobre volje zavisi moj
spas za tu, jedau od bezbrojnih noći, illa su dotle da
sam sebi utuvio u glavu darne on mM.da ne trpi zbog
338
toga što mu je neko sličan meni pt) izgledu kriv za
njegovu invalidnost?
D.kle, taj dežurni čekaonice to jutro se oštro
prepirao sa Džimijem.
- Ti si! -- vikao je dežurni. - Pi.šao si u ćo~ak!
Nemoj ti meni svojih folova, sve RU meni rekli, sram
te bilo!
Džimi je govorio tiho. Pravdao se nečim, mahao
rukama. Ja nisam mogao čuti ti kakvim se argumen-
tima pokubvao odbrdl1:iti od optužbe da je sinoć,
dok je čekaonica s vanjske strane bila zaključana,
mokrio u uglu, ali očigledaD je bilo d. to nije bilo
dovoljno za dežurnog. S treskom je zatvorio vrata
čekaonice i zasigurno je pošao do svog šefu da mu
raportira o ovom incidentu.
- Mokrio si - okrenuo sam se prema njemu i on
me pogleda žmirkavo. Lice mu je bilo natečeno~
bjeloočnjače zakrvavljene. Izgledalo je da mu se
jetra pretvorila u uštipsk od alkohola.
- Jesam~ pa šta - progundao je i prišao na moju
klUpu. _. A gdje da pišam kad zaključava vrata?
- Tamo gdje Sl morao - pnstanem.
- O tebi znam sve. Ti SJ propali novinar?
Gledao me je ravnodušnim pogledmn, a onda iz
unutrašnjeg džepa zimskog kaputa izvadio sme-
žuranu kutiju s cigarama.
- Na - kazao je, - Slični smo mj, Mene zajeha-
vaju za penziju~ a tebe pitaj Boga zbog čega Mora
da si im se podobro zamjerio, je li?
339
 Dok smo otpuhivali dimove, prešutno smo se
sponv,umjeU da zajednički dijelimo sudbinu ljudi
koji više nemaju gdje Qtputovati, niti da im ko drag
i zabrinut za njihove sudhine stigne neklm od vo~
zova kad pristignu u st.anicu.
Sa Džimijem sam počeo učiti jednu veliku školu
kako se bez zaziranja mo'.e presresti posve neznan
čovjek i zatražiti od njega dvoballku za porciju graha
bez priloga, ili krenuti pred večer II potražnju kar-
tonskih kutija koje se rastrgane po dužini mogu
poredati preko klupe II parku i tako sačuvati bubrege
da ne izmrznu kad me savlada umor i nesanica. On
mi je demonstrirao kako se rano izjutra, u prolazu,
sa sigurnQšću i posve hladnokrvno, iz rastvorenih
škrinja pred prodavnicama može uzeti plastična vre-
ćica s mlijekom, ili još topli kruh dok ga II žurbi i
nepažnji istovaraju iz velikih limenih automobila.
Džimije kao na dlanu znao svaku zgradu koja nema
zaključan ulaz! podrum nad kojjm nije 17:građena
željezna prečnica. On me je upoznao i sa haustorom
Dječijeg obdaništa, pod čijim krovom smo čak pro-
veli i jednu novogodišnju noć, Preko njega sam
došao u kontakt sa sjtnim kradljivcitna, majušnim
obijačima trafika, drogerima i hipidma bogatih 1
uglednih roditelja s kojima su izgobili svaki kontakt.
Mnogi od njjh su bili neprestano u sukobu sa 7..ako-
nom i prekršajnim normativima općinskog sudije.
Park je hio mjesto gdje se konzumirao alkohol,
prlila slanina na *taplćima iznad improvizovanih i
kratkotrajnih vatrica loženih kartonskim kutijama.
34!J
Na osamljenost, s kojom sam se hrvao i koja me
tohke sedmice i mjesece pritiskala, u dru.~tvuDžimi­
jevih poznanika, najednom sam 7.aboravio. hnao
sam osjcćaj da, ipak. pripadam nekome, da moj
život ima svoj smisao i da dani prolaze brže. Zim-
zeleno grmlje iza svake klupe krilo je bočice ko-
njaka, staklenke ljutih feferona. zamotuljke slanine
ili preostaju mezu od prošle noći, tako da smo ja i
Džimi tačno znali gdje leži naš doručak.
Ali, čim bi se približila noć, svi naši poznanici su
odlazili svojim kućama, mi nismo imali kud. Prema
čekaonici je bio put zatvoren, kafane su spuštale
plehnate roletne, a iz mraka, odozgo iznad naših
glava. sipalaje hladna rosa, a noge su nam mrzle do
kostiju. LJ početku smo :)paljivali kartonske kutije i
tako sc spasavali od hladnoće, naročito onda kad
nismo mogli prikupiti dovoljno novca da steknemo
privilegiju i uđemo II bar mjesnog hotela.
To su bili dani kad smo i ja i on padaH u neku
tešku, bolnu nostalgtčnost j kao da smo tačno mali
šta koji od nas dvojice misli i za čim žudi, naša su
bića, vrio je vjerovatno. žlvjela jedan život; on je
oborene glave snatrio o svojoj ženi, o stanu II kome
ona živi i prima švalere, o sv~loj ravlloj Slavoniji iz
koje jc~ ko zna zbog čega, pošao da dirinči po
Njemačkoj. a zatim - sigurno ne mogavši pobJeći
od svog bola j od samog sebe--ponovo došao nazad.
Nagrizen unutrašnjom boljkorn za koju nije bilo
nikakva lijeka, već II godinama i predat alkohOlu, ta
341
ljudina je, sjedeći pored mene, đavolski umjela da
trpi
Bezizl3:4 razočaranje i strah od onoga što tek
valju preživJeti, činili su da Džimi svakim danom
sve teže izlazi na kraj s paćeničkim životom u kome
se našao. Ja sam, medutim, svaki svoj unutrašnji bol
prebrodavao, ne :.rato što sam bio čvršćeg kova j
fizički snažniji od njega, vcć izjednostavnog razlo-
ga što sam znao vještije otrpjeti svoju prošlost j što
sam, možda, više vjerovao da će jednom ipak biti
bolje. Alkohol sam uzimao samo onda kad sam
morao i kad se nisam htio izuzeti od Džimijevog
društva, koji su me s početka vrlo sumnjičavo pos-
matrali, pia~eći se, va1jda~ da nisam potkazivač,
Jednom su me čak stavili na kušnju. Primicao se
Božić i oni su U nečijem kokošinjcu zapa.zili dobro
utovljene kokoške i prvi put su j preda mnom pravili
plan da ih pokradu. Mene i Džimija nisu uključili u
tuj noćni poduhvat, aU su njega obavijestHi da na
mene pripazi. Ja ne znam kako je to s kokošinjcem
prošlo, ali sam primijetio da je njihova sumnjičavost
otpala. Tako moćan kolegij me je nakon izvjesnog
vremena promovisao zu svog počasnog člana pa
sam svaki dan imao osiguran ručak u ekspres-resto~
ranu~ cigarete i redovitu nadoknadu tl novcu za
boravak II baru mjesnog hotela.
Jednog januarskog predvečelja neki od momaka
nam je donio vijest: tamo i tamo, stotinjak: metara
od parlt", otkrio je odlično konači!te 7"" oboljelog
Džimija i mene. RadiJo se O šahtu za kontrolu paro-
342
voda koji nije ničije vlasništvo, na njivi je, u blizini
nema ni paSl\ ni ljudi, unutra je toplo kao II raju, šaht
je izbctoniran i čist, a kao najvažniju pogodnost. taj
četverokut od betona ima i željezni poklopac!
Kupili smo dvije svijeće i Itminobacač" ruma i
krenuli s momkom u n~e sklonište. Momak nam je
putem pričao kako je lani u šahtu čitavu bogovetnu
zimu bogovski proveo AI Kapone, jedan starkelja
kojeg je Centar za socijalni rad zbrinuo u Starački
dom. Dakle, noćište je bilo slobodno.
- Nije loše - kv.ao je Ožim kad smo se upentrali
il šaht niz ~tepenice i navukli iznad sebe limeni
poklopac.
Unutra je zaista bilo toplo. Zidovj su bm vreli kao
ugakna pećnica ukojoj se peku blagdanski kruhovi.
Kad smo zapalili svijeeu, mogli smo ovlaš osmotritl
naše konačištc. S desne strane su bije tri velike djevi
sa zavrtnjitna kroz koje je hučala para, a na lijevoj,
sučelice nama, bila je prislonjena debela. čvomata
štapina koju je najvjerovatnije iza sebe ostavio Al
Kaponc.
Blago njemu - dahne Džimi, kao da je pogodio
moju misao. Taj bogovski živi. Sve mu donose na
noge, tri obroka, televizija, novine, papuče j pidža-
ma, krevet i kupanje..,
Hoćeš gutljaj'! - nudim mu mali "bacač mma"
s crncem kovrdžave kose na etiketi.
iznad nas je živio jedan grad svoje večernje sate~
čujemo buku automobila, glasove ljudi što prolaze
ulicom, čak čuje",o kako se prazne s podmuklom
343
tutnjavom željezne šarže na jednoj od visokih peći
u željezari Imao sam dojam kao da smo živi zako-
pani U betonskoj grobnici j dok je Džimi omli~
tavljenim usnama otpuhivao j hvatao svoj daleki,
polusvisli !'lan, ja sam se prisjećao jedne priče kojom
su nas plašili stariji dok sam bio 4jcčak. Pričalo se
kako je jedan čovjek umro i kako su ga polumrtva
zakopali i kako je upra. . o te večeri jedan pijanac, što
je imao običaj sa svježih humki uzimati ostavljene
boce s rakijom za dušu pokojniku, čuo promuklo
dozivanje iz groba i lupu po lijesu. Pijanac je. na-
ravno~ utekao glavom bezob;drice od straha i tek
sutradan, kad je onaj u grobu već zasigurno umro,
on je ispričao što je čuo na groblju. Njemu, me-
đutim, niko Ilije vjeroV1ID i daje to što je stvarno ČUo
ili nije. ispričao j odmah, iste noći; svi su znali da je
pijanac, a takvima niko ne poklanja pažnju kad
blebeću. Tako je ta priča onoga polumrtvog koštala
~.ivota, a pijančeva istina je ostala kao još jedan
dokaz da je alkohol zlo nad svim nevoliarna! Da je,
recimo, te večeri pijanac imao pri ruci lopatu i da
nije imao prišiven glas hallldnanta, da se nije upla-
šio lupe i prigušenih povika iz groba, sve bi imalo
drugačiji završetak. Izgleda da je II životu redovito
sve u punoj suprotnosti ...
1 dok sam se toga pnsjećao, u pamet mi dolari
mogućnost da nad našim glavama neki revnosni
kontrolor parnih cjevovoda zatvori potpuno metalni
poklopac što smo gadnneklen.vukli i da kroz žlijeb
provuče kakav komad žice'! Dojstal razmišljam. što
344
bi bilo s nama dvojicom? Džimi već uveliko hrče,
kmeći u snu i brblja koještarije pune hezveznosti.
trza sc s vremena na vrijeme kao umiruća životinja.
a noć sve dublje 7.avlači svoje pramenje II betonski
kvadrat u kome smo našli konak, Ja, makar sam
umoran kao najil'erpljenije živinče, nisam mogao da
sc domognem sna jer sam bio posve uvjeren da na
nar;; motri opasnost grozomomim oČima. Iako sam
bio načisto: da smo dežumom II čekaonici konačno
reldi zauvijek dovidenja i da smo namrgođenim
konobarima što su nas izbacivaJi u mrznu noć iz
kafana pokazaii :šipak, ponovo se našao neko zbog
koga je valjalo strahovati!
Dabome, to je posve sigurno kao što su dva i dva,
čak i više nego sigurno, stopostotno će večeras - kad
mi zaspimo tvrdim snom, a zaspaćemo obojica i
rano i brzo - naići će taj đavolski revnosnik, taj
kontrolor šahtuva za regulaciju parnog grijanja i
vidjeće, naravno da će odmah zapa7.iti, nije ćorav,
kako je limeni poklopa< ponovo pomakout (majku
im djećiju, opet 'u nekog boga tu tražili) j on će ga
do kraja navuči na metalni okvir, izvadićc iz džepa
komad žice I 7JlVmUĆe je kliještima (dežurni ima
kliješta, Ima žicu i za takve priLike, jer zašto bl bio
dežurni kontrolor, dodavola!) i otići će. a mi?
Stresao sam se od jeze iako je u šahtu bHo vraški
toplo.
- Hej, Džimi ~ guram ga laktom i pokušavam da
ga upozorim na mogućnost da nas dežurni zaklopi
metalnom pločom, ali on se saUlo promcškolji i
345
pokuša opruž.iti noge, ali ga suprotni lid betonskog
četvorougla tlpomenu da ne mo1,e dalje, da se kroz
zid ne može ni glavom ni nogama i Džimi se u snu
zaustavi u protezanju. Na licu sam mu pri Qdsjevu
svijeće zapazio pitanje: može li se daJje, ima li
čovjek pravo da se opruži i ko mu to branL-.
- Ra:lmrdaj se, čuješ li? Moram ti nešto reći
ponovo ga dnnusam uspaničeno. ali Džimi je već
mrtav. Džimi se ne pomiče, ne reagira. Pitaj Boga
koliko nas dvojica nismo spavaH kao živa bića i
shvatio sam da ne vrijedi ni pokušavati da ga raz-
budim. Ponekad smo u parku, pokriveni papirnatim
vrećama ili kartonskim kutijama. dok se iznad nas
rasprskavala ledena izmaglica, računali na pm", ko-
liko smo sati II Jednoj sedmici odspavali kao ljudi i
ispadalo je - malo sati, niti jedan dan u nedjelji. a
valjalo je hodati, presretan i poznanike i one što ih
nikad nismo ranije vidjeli 1 tražiti dvadeseticu 7..<1
grah i dvije kriške kruha. Ponekad smo lagali da smo
gladni, a bili smo zaista gladni, ali nismo kupovah
kruh i pržene girice u kartonskoj tacni - kupovali
smo II samoposluzi rum. one male bočice od de~
ciUtra j pijući ga grijali smo se iznutra., Iožih smo u
parku vatrice, a plamen bi privukao pažnju miJicio--
nera i oni bi nas upozordvali da park nije nikakav
kamp i da se vatra muže ložiti uz rijeku, široko nam
Kamberovića polje. Milicioneri su odlazili za svo-
jim poslom, nisu nas zapisivali, niti gonili II zatvor,
jer ko smo bili nas dvojica? Kaznu ni::;mo imali čim
platiti, a za zatvor je valjalo načiniti nešto veći
346
delikt. Recimo, razbiti izlog. ili ući u samoposlugu
pa natrpati d7.epove konzervama, ih, na očigled
prodavača, II mesnici zbobliti s vješalice obješenu
salamu. Oni bi malko i prtžmirili na tu vatricu jer su
znati da karton hrLO izgori, da nema mnogo dima i
tako se to završavalo. Rum je imao svoje spaso-
nosno djejstvo upravo u takvim situacijama, ali
Džimiju je piće služilo i 7.a nešto unutrašnje~ neko
njegovo lično razračunavanje j sa svijetom oko :nje-
ga, ali i sa svijetom kojeg više nema, i za patnju što
on taj, zasjgurno drag svljt.11. ne može dotaći. vratiti
mu sc.. "
Svega sam se prisjeć30 te naše prve večeri II
šahwl pod zemljom tri metra i s metalnom pločom
iznad naših glava, Misli su mi se vnmale~ tukle su
mc ubitačnim umorom i nadvladavale me. O, Bože,
kako je sretan ovaj Džimi što hrče kao raštimanl
traktor! Njega uopće ništa sad ne progoni, on živi
kao jedim malj, kao jedan dobrodušni maLj koji
nikad nikog ncće udariti po glavurdi. 0, kako spava.
Zavidim mu; on će sutra lak§e podnositi neprestano
kretanje ulicama a ja ću se vući kao prebijen pas jer
od spavanja nema ništa, Jednostavno, morao sam
dežurati zbog mogućnosti da nas onaj klipan, onaj
revnosni kontrolor šahtova ne zabravi zauvijek!
Ko bi čuo na.~a dozivanja na pustoj utrini ispod
zemlje?
Ponovo mc spopade grozomorna misao. DOZI-
vam Zolu i uživijavam se u ulogu njegovih za-
točenika II rudničkom oknu. Bože, kako je to sllčno!
347
Bar da je umjesto drndavog Džimija pored mene ona
cura, hajdede, izdržao bi čovjek i tu poptšanu smrt,
ali ovako?
Buka grada iznad nas jenjava, glasovi su sve
ljedj, grad po)ahko kreće ka tIšini, a nama okreće
svoju ogromnu, sivu guzicu. prozori višespratnica
su sigurno još osvijetljeni, jo.~ nisu svi povečeraH,
još su upaljeni ekrani televizora i :ispijaju se negdje
kokteli, štuca se i podriguje. pijanci se teturajući
vraćaju kućama. za nas niko ne zna, nik.o 7.3. nas
večeras ne pita, ne misli ... ili ipak, možda ipak nek.o
na nas misii.. možda jedino... ali ko? Može li sc
naslutiti ko na nas dvojicu misli... Ne, bolje se ne
pitati i zato sam podigao oči prema metalnom ok-
lopu i kroz priškrinuti dio imad ivičnjaka šahta
osmatram emu, možda za nijansu manje crnu tamu
nego što je ova naša u betonskom kvadratu i zato
sam,. 10 tvrdim samom sebi, umjesto da đrmusam
bezuSj:lješno Džimija, odlučio gledati čitavu bogo-
vetnu noć u onaj crni prorez ocrtane tame iznad nas
i neću, zakleo sam se strahom, sutrašnjim danom
punim neizvjesnosti i bijede, kleo sam se svim l
svačim te noći .- san me neće nadmudriti l nadjačati
i neću dozvoliti tamo nekom revnosnom majmunu
da nas žive sahrani tl šahtu...
Noć.
Toplota seu šahtu osjetno smanji, valjda su privr-
nuli ventile u termoelektrani. Ljudima sad nije pot-
rebna tolika toplina, račtrnaju dispečeri, sad ljudi već
poodmaklo hrču pokriveni jorgaruma, a.ngorskom
348
ćebadi, kako ko, pa zbog čega ne bi malo pritegli
topiovodc? Za nas oni ne znaju. Na nas ne računaju,
takav je izgleda život" takva je, može biti. i smrt.
Ljudi imaju jednu prekrasnu osobinu da brzo zabo-
ravljaju ako nisu II pitanju njihovi Učnl intereSI, što
bi naš svijet rekao: po tuđoj guzici ni stotinu batina
ne boH! Fino, posve fino. Zar nije život jedan stalni
nesporazumI aH tako izmontiran 1 udešen da funk-
donira upravo savršeno. Eto~ dok moj drugar hrče,
ja bdim, Da li sam pažljiv prema njemu, ili zato što
me je strah? Zavidim li mu, ili otrpJjujem svoj strah?
Nije li i ovo parčenee mog života uvježbavanje
smrti? Da, razmišljam, moglo bi biti. Često sam i
sam to doživio, i slušao sam od drugih ljudi da, kad
podu zubaru, premru od straha i d. im treba i po
nekoliko dana dok se odvale sjesti na stolicu i
suočiti se s Idijcštima t špricom za anestetik, dodirom
gvožđa i hrskavim čuvstvom kad kliješta zahvale
zub i počnu da ga čupaju iz vilice, Nije li taj redosli-
jed neka vrsta uvježbavanj. boli i nije li čitav ljudski
vijek uvježbavanje za prihvatanje smrti? Je li to ona
nada kad prvi put čovjek s upaljenim zubom utekne
ispred zubarske ordinacije, vjerujući da je bol pre-
stao i da će se upala korijena i živca zuba sama od
sebe smiriti? Nije li i sa nama dvojicom večeras
slična stvar~ jer ludački vjerujemo da će sutra biti
bolje; neki mogućnik će nas presresti na ulici i
ponuditi nam posao, dodijeliti nam po garsonijeru.
nova odijela i tople, čvrste cipele? Vjerujem li II
takvo čudo, u slučaj. II ljudski razum~ njihova 05-
349
jetil~ čednost i dobrotu? Kasnije će sc ispostaviti da
je Džiwlja. to ubilo, a mene koliko-toliko održalo za
neka nova, potmula iskušenja koja su dl)šla.
Imao sam utisak da sam na mrtvoj straži, da
čuvam magacin s municijom, ili pukovsku zastavu
dok sam bio na granici Rumunjske. Da, preda mnom
je granična ljnija i ja buljim tamo, tl drugu stranu,
očekujući nezvana. gosta, a prst mi se ledi na otponcu
mašingevere s dobošem. I pored umor.:!, II meni je
neko neobično, sladunjavo osjCĆat.yc da sam ipak
nekom potreban. Nuf.an sam ovom Džimiju. koji
boluje od jetre i slabog srca kako bi on mogao da se
odmori i da ne strahuje od čuvara šahtova. Spozna-
jem koliko sam bio egoističan !ito sam ga pokušavao
probuditi,jer šta bib imao od toga? Umjesto jednog,
imao bih dva umora i dva straha, moj i njegov, a k
tome i dvije neprospavane noći, zar ne? Pitam se i
psujem samog sebe. Pitam sc kakav sam to ja tat i
pokvarenjak, kolika je težina ljudakog egoizma?
Vadim cIgaretu j pripaljujem ju dok grad iznad nas
počiva. U šahtu je još toplo, t.man toliko da ruke ne
stavljam u džepove. l beton je oko mene topal, cijevi
- ona tri svijena lakta što uviru li desni blok betona
- cvite~ šapuću j dašću kao usopljeni konji. 7.3Cvrče
mišijim cijukom i to je sve što sam čuo tri metra pod
zemljom. Grad više ne dokučujem ničim, izuzev što
negdje daleko, prema stanici, zaječi klopot točkova
teretnog voza,
Trepćem prisjećajući sc lanjske zime, siječnja.
Džimi ija smo koliko~toUko imali sigurno sklonište
350
do jutra u jednoj zgradi na Odmutu, u podmmu što
nam ga je dobrovoljno ustupio jedan hiplk. Čak nam
je dovukao i jednu rasklimatanu stranicu starog
kauča pa smo, čim bi se uhvat10 sumrak. odvažno
išli puni sigurnosti prema svom konsčištu. Ah to Je
trajalo samo mjesec dana jer nas je neko otcinkario
predsjedniku Kućnog savjeta i ovaj je na ulaznu
rešetku podruma postavio nov novcat katanac mar-
ke "Verthajrn"! Tako smo nas dvojica ponovo noći
provodili po zavjetrinama, tako nam je II susret
došlo lanjsko proljeće s prvim pticama, maslačkom,
sa suknjama od pliša na zategnutim guzicama mla-
dih žena, Stigao nas je i razvigor. Mogli smo prati
carape i sušiti ih u parku preko nasloua klupa. Prsti
su nanl bHi II raspadanju, a nokti izrasli i deformirani
kao u dinosaulUsa. Pranje košulja je o!počinjalo n.
rijeci, ali kad zajazi maj. i to su bili fantastični dani
kad se moglo opru!iti na vrelu zemlju, slušati cvrkut
tek ispiljenih ptica, pmm.tr.ti iznad sebe oblake,
razapete košulje kako ib lahor landara po vrbovDm
grmlju. Tih dana sam sreo svog prijatelja iz mla-
dosti. Došao je kao trgovački putnik da posluje s
ovdašnjIm trgovcima j on mije na rastanku - nakon
pristojnog ručka ostavio popriličnu sumu novca,
tako da sam mogao bar jednu noć prespavati u
hotelskoj sobi. Ali, od spavanja nije bilo nilIta kao
što odmora nije hilo nl te noći u šahtu. Naviknut na
tvrdu klupu i odmor II sjedećem staw, kad sam
legao u mekabnu postelju, sna nije bHo. Vrtio sam
se čitavu noć i pitao se uzgred koji je to davo pa ne
35!
mogu u ovakoj ljepoti ni trunčice prižmiriti kad sam
umoran kao pas? Tek kasnije sam otkrio tajnu kad
sam naredne godine ponovo imao priliku da spavam
u postelji; a tajna je bila u tome što je valjalo ćebe
razastrti po podu i leći na tvrd patos.
Tog proljeća II parku se nije ništa dešavalo oso-
bito, izuzev što je Đoko Grk ukrao nekom pijanom
gh.uncu sat s ruke) što se Cupa vratio fi izdržavanja
prekrbjne kazne 7Jltvora. Cicko je pod uticajem
konjaka noću razbio Jzlog Bistroa, pokupio sve što
je moglo stati II kafanski stoljnjak i onda otišao pred
Lamelu, sačekivao i znane i neznane prolaznike i
svakom od njih~ kao uzdatje~jer je navodno na lotoli
dobio glavni zgoditak. davao po bocu viskija, ko-
njaka l pelinkovca. U osam sati strpali su ga u ćorku.
Cicko je bio pošten lopovčić i sve je s nokta priznao
pa je pušten~ all je čitavo ljeto bio tužan očekujući
poziv za Općinski sud ...
Pred očima mi se redaju uspomene u jarkjm
slikama, prepoznatljive do tančina. Noć polahko
zamire. jer, konačno, šta je jedna ovakva noć za
jedno proljete, za debelu knjižurinu što sam je pre-
listao od prve do zadnje stranice?
Na onom nenavučenom dijelu šahta viri jutarnja
svjetlost i ja razbudujem Džimija na nedostojan
način:
_. Busovača, karte molim!
on se istog časa prenu, zatrepta očima u čudu ne
raspoznavajuĆl gdje je i ko mu to traži voznu kartu.
352
- Nemam kartu - reče i pokuša nanova poklopiti
oči natečene
od umora.
- Matori, di:1.emo sidrO', svanulo je! viknem
izbliza.
On me namrgođeno prostrijeli očima kao naj-
većeg krvnika i promrmlja:
- Jebi se!
- S kim? - kesim se. ,- S kim, prdonja?
- S kim hoćeš, s Bogom ocem! Pusti me da
spavam, tek se smrklo- D"intine shvaća daje vani
VI..,"Ć jutro,
d.asu autobusi već krenuli po isplaniranim
linijama i da moramo van, u život iznad nas, medu
ljude, automobile, pod fasade kuća, u kafanu da
s3Čekujemo taksiste kako bi nam platili topal čaj i
da se lsprjsianjamo uz radijatorska rehra...On ništa
ne dom3Šuje tek mzmrdanom sviješću, pa ja nanova
vičem da kupi prnje, da je vani već dan i on se
i
konačno pridiže.
I Izvlačili srno se i7. šahta polahko, oprezno tap-
kajući stopalima po ubetoniranim željeznim ljestva-
ma. Odgurnuli smo ploču i gle predivnog čuda: nebo
je bilo čisto, bez ijednug oblaka!
Džimi Od07.dO. iz one kvadratne rupetine od ce-
menta takoder zapaža ljepotu neba i veli:
- ČUj, stari, danas bismo izgleda mogli imati
slmce?
- Da - odvraćam mu protežući se napolju.
Moglo bi biti sunca ako s Vlašjća ne krene nevri~
jeme. Tamo ti je prava tvornica oblaka .. ,
353
 Zgužvani smo, kiseli i spolja i iznutra, ali šta to
mari? Krećemo, moramo još jednom pokušati, a
onda mi Džimi teško dišući reče:
- Zar si zaboravio da nam je Cupa obećao po
kolut pite?
- Stvarno, kažem. Stvarno sam na to zaboravio.
- onda požurimo u park - sopće m.irni. - Ako
zakasnimo samo trunč1ć, popišaj me, ako taj ne
pojede sve...
S crkvenog tornja biju zvona, Jutarnja misa l
poziv na obećanu pitu.
U parku, na trećoj klupi lijevo ugledali smo Cu·
pu. Kad smo razmotali novinski papir, primjeću­
jemo da je pitl. još topla i mi jc dijelimo na dvije
ravne polovine.
Tako je to kod nas, drugačije ne može.
Kad smo završili s jelom, ,apalili smo cigarete i
Džimi se odnekud sjetIo da me upita kuko sam
spavao u šahtu.
- Bogovski - slagao sam.
Jdućog proljeća, nekako sredinom marta, Džimi
je iznenada umro~ mjesec ili dva nakon što mu je
regulirano pravo na mirovinu, Otada se i u mom
životu mnogo štošta izmijenilo, tako da danas imam
na što leći i čim se utop1iti kad zastude dani, nH i
dan-danas uvježbavam čvrst san na udobnom ležaju.
Spavajući po tvrdim parkovskim klupama i betonu.
moje tijelo sc još uvijek buni na ovu naglu promjenu
i ja pokatkad ćobad razastrem po patosu i odmah
,.aspim kao najveći sretnile
354
Rado odem i na groblje d. obiđem humke mog
sina, žene i brata i redovito navratim na grob mog
prijatelja Džimija. Ukupan jc u pristranlm, u veli·
kom društvu onih bez ikog svoga, koji umru, naglo
i bez ikakve najave. Tu raste jedan samoniklijalJlan
i j. Džimijevu humku brzo pronađem, gdje ostajem
najduže, ne zato što mi je bio u "ivotu značajnijI i
draži od olOjih najrodenijih, već zato što II blizini
im.jedan kamen na koji redovito sjednem i pripalim
cigaretu. Dok pušim, pred očima mi iznikne ona
naša zajednička noć .što smo je proveli u šahtu. tri
metra ispod nivoa zemlje i ja se zapitam r.hog čega
mu, dokje bio živ, njkadnisarn pomenuo preživljeni
strah koji sam istrpio dokje on hrkao kao ra.~timani
traktor?
Dežuram li j danas nad njegovim snom i da li
oslus1<ujem prikradanje neke nove slutnje? Nisu li i
ove moje sve češće posjete groblju, Džimi, stari moj,
najprostije uvjef.bavanje smrti?
Sutio je, Čvrsto se držao sna star) Usne ili je san
držao njega?
Tako je to s nama, drugačije ne može biti...
355
 BIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
LITERATURA
 BIOGRAFIJA

Muhamed Kondžić je roden 28, 9, 1932, godine u

Derventi, gdje je završio osnovnu i srednju školu, Fiio-
zofski fakultet, odsjekjugoslavenskih književnosti i ma-
tcmjegjezika, završio je u Sarajevu. Po završetku studija
službuje kao prosvjetni radn~ a potom novinar u Der-
venti, Prnjavoru, Slavonskom Brodu, Tuzli i Travniku.
Potkraj šezdesetih ~odina nakon teksta o pronevjeri u
viteAkoj zemljoradnIčkoj zadruzi i osvrta pod naslovom
"Koga kriju knjige dugQvanja ll ostaje bez poslu, a 1972.
zbog verbalnog delikta osuđen je na tri i pol godine
:zatvora. Nakon izdržane kazne pet godina je bez za-
poslenja i stana, na rubu egzistencije. To je, medutim,
vrijeme njegove pune stvaralačke afirmacije. Nakon
hrojnih nagrada na anonimnim natječajima za novelu i
kratku priču objavljuje niz romana i pripovijetki za koje
dobija brojne književne nagrade: nagradu «Zeljezare Si-
sak", nagradu lP "Svjetlost", nagradu Udruženja pisaca
BiH.
Umroje 1. oktobra 1996. godme u Zenici.

359
 BIBLIOGRAFIJA
L NOĆ NEMA SVJEDOKA. Svjetlost, Slltajevo,
1979.
2. SII..lCIJUMFRONT. Svjetlos!, Sarajevo, 1981;·2.
izd. Svjetlost, Sarajevo, 1985 (Savremena književ~
nost naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini).
3. ŽTVE MUKE. Svjetlost, Sarajevo, 1983.
4. HAM~DAGOVA OSVETA. Veselin Masleša. Sara·
jeva, 1984.
5. UVJEŽBAVANJE BOLI. Svjetlost, Samj.vo, 1988.
6. LIMENII..lJES ZA SALCBURG. SvjetIosI - Nalia
riječ, Sarajevo: Zenica, 1989.
7. SUŽNJI. Izabrane pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo,
1991. (Muslimanska književnost XX vijeka).
360
LITERATURA
L Alić, nžemaludin: Muhamed Krmdžić: ''Ham-Da-
gova osveta". Sarajevo 1984. Putevi, Banja Luka,
XXXIl1985, 3, 83·81.
2. Delić, Jovan: I nepn]atelj je čovjek, Muhamed Kon-
dijd: "Silicijumfront". Sarajevo 1982, (1981). Poli~
i;ka, LXXXl1983, 25097 (20.VIll).
3. Duraković, Enes: Muhamed Klindžić,' "Silicijum
front". Sarajevo, 1981. :živoi, XXX111982, 11·12,
480-581.
4. Džafer, Rizo: MuhamedKandiil: "Ham-Dagova (Ni-
veta". Sarajevo, 1984. Most, Mostar, XH!l985, 60,
124.
S. Handžić, I7..et: Muhamed Kondžić: "Uvježbavanje
boli". Sarajevo 1988. 04;ek, XLIl1988, 24, 24·25.
6. Hrvač, Boban: Biće to trilOgija. Muhamed KQfldžić.
Na§a riječ, Zenica, 26. IX 19lB.
1. lvanković~ Zeljko: Snaga i usporetyfJ. Muhamed
KondiiJ, Odjek, XXXlll!1980, 1,24.
8. - Svijet romana Muhameda Kondžića. Izraz.
XXVllltl984, j 1·12, 587·594; :život, XXXV!1986,
7-8, 69-&8; Dogledi. Književno-kritički tekstovi.
Univer7.al,Tuzla, 1987, ,tr. 92·108.
9. - "Silil.ijumji"oor" ~ govor izmedu prošlog i budućeg.
,""vijet romana Muhameda Kondžjda, II : Muhamed
Komižić: Dževad Karahasan: Izabrana djela. Svjet-
lost, Sarajevo, 1984f1985ysir. 5-14, Savremena knji-
ževnost naroda i narodnosti Bosne 1Hercegovine II
50 knjiga, knj. 47.
361
10. Jovanović, Branko: liubav prema Rosni. Muhamed 21. Stojanović, Branko: Antiratni roman. Muhamed
Knnd1ić: "Ham-Dagova osveta" i dn.tge pn'(,~. Ve- Kondžić. t;vot, XXXlJlI1984, 1-2, BI-lJ3; Duh;
selin Masleša, Sarajevo, 1985 (1984!). Glas komuna, kantar. Os/obodenje, Sarajevo, j 988, str. 199-20L
Doboj, XXXIXlI985, 1411,6. 22. Subotić, Mladen: Bol je bog. Muhamed Kondžić:
lL Kaš:tela~ Jure: Evropsko proza. Muht111U«l Kondiić, "Noć nema svjedoka". Život, XXlXll980, 9, 525-
Vjesnik L.eljezareu Sisku, 9. ožujka 1983. 527-
12. Ključanin, Zilhad: Muhamed Kondžić: "Ham-Dago- 23. Tri(ković, Rist(J: Od Muhameda KondiiĆđ do Meh.
va osveta ". Sarajevo, 1984. Književna reč, meda Selimovica. tillot, XXXl198J, 9, 255.
XIV11985, 268 (!O. I). 24. - Muhamed Kondžić; "Ham~Dag()va osveta". Sara-
13. Krstić, Nikola: Epski zamah. Muhamed Kondtić. jevu, 1984. OS/Qbrxknje, XLlll11986, 13494.
Sartyevske novine, l]. VIII t 982. 25. Vranješ Đorđe: SaJ1Wuništcnje zla. Muhamed KOIl-
14. Lovrenović, Ivan: Muhamed Kondiić: "Noć nema džM. Naša riječ, Zenica, 6.Vl1984, br. 1818.
svjeđolw". Sarajevo, 1979. !Jesn;k, XU1979, 11600 26. Vučić, Savo: Muhamed Kon.dži(:: "SiUciju.m front".
(l L XII). Sarajevo, 1982. Odjek, XXXV119R2, 15-16, 19.
15. Mahmutefendić, Kemal: "Sjećanje na žiVO/ff. Mu- 27, VučkQvić~ Radovan: Osjećaj života i prirode. Muha~
hamed Kondiic: "Noć nema sVjedoka ff, tivo1, mei Kond:nć, Oslobođenje, XU!1984, 1. februar;
XXXl1981, 5, 645-647. Problemi. piSci, dela, KrYiga V. Vc~elin Masleša,
16. Popović, Radmila: Muhamed KOlldiić: "Si!icijum- SO!lljevo, 1988, sir. 345-349.
frant", Sarajevo, Oslobođenje. XU1983. 12612.8;
Radio Sarajevo Treći progrl1Jt1;. XlIII 983, 40, 409- Mustafa ĆEMAN
41L
17, Stanišić, Božidar: Muhamed Kandiii: "Žive muke",
Sarajevo, 1983. Značenja, Doboj, lV1l985, 9, 169-
ln.
18, - Muhamed Komifič: "Ham-Dagova osveta I' i druge
priče. Veselin Masleila, Sarajevo, 1984 ... Značenja,
Doboj, IV/1985, 10, 17()'172.
19. -MuhamedKondiić: "(fvježbavanjeboli". Sarajevo,
1988, !Jesnik, XLVIWI988, 14618 (14. IV),
20. -- Muhamed Kondiid: "limeni lijes za Salcburg".
Svjetlost, Sarajevo, 1989, Oko, Zagreb, XVlll1989,
458,21; O.ijek, XLl111989, 17,23.

362 363
 SADRžAJ

,
\ Enver Knzaz: HISTORiJA KAO OKVIR ZA PRIČU. 5

Muhamed Kondžić: SUŽNJI

~~~j~~b~':::"" ...... .:::::: :::: ::-:{~

Turkllša .................. , •.• , ................ 49
ZemJja ....................... ..... 60
Dukat......................... . ........ (7i~
Jatak " . " . . . ....... _. .... . ..... " " lS4

:=Da~o~·~~':::::::::::."". oo::::::::::: "i7i)

Obećanje .. "' ____ '_ .. , ........ , ... ~
Musafir .. . . . . . . . . . . . .... " . . . . . . . . . .. 135
Žena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Q'41l'
Plijen .................... "....... 161
Posvećenik ... " ......... ___ , .. """ 171
J)želalovSlUl ............ _........ "0 •• ' •• ' 184
•••

K:azna ............ , • .. . .. .. .. .... ..2l!.b

Tajnajevrejske kuće ........ ................ 213
Čovjek sa broja tri . __ .' .. , .. '" __ ..... _. __ " i~3
Raka........................ . .........
249
Dan kada je nestao Hudam . . . . . . . . . . . . . . . .. 2(,.1
Manuet i golubovi. ______ . ..,,. ,. . 2g9
Žuta angorska mačka .... , ... "... . . . . . . . .. 300
Hrast .. ,',.............................. 308
Uvježbavanje boli." ............................ 317
tj šahtu ... _ ... _..... " .... , ...... , . . . 337,
BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA" .. 357
 Muhamed Kondiić
sutNJ]

izdavač
Doonjačka zajednica kulture
Izdavačko predt1zeće "Preporod"
Sarajevo
Br.milaca Sarajeva 30

Zaizdm'tlča
ALIJA PlRrt

Lektor i korektor
BERNrSA PURr~

RačUJwrska priprema
BZK "Preporod" - "Bošnjačka bR~a podataka"
JASMINKO MULAOMEROVlĆ

Štampa
Tiskama OPTIMA, Ljubljana

Za Štampanju
IGOR V[l)MAR

Štampano II 3.000 primjeraka

1999.
CIP _ Katalogi7.acija ti pub1ikileljl
NacioollIna i lmivet7.itetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
UDK ,~l,t !?»)K497,6 32 r
UDK821.163A(497-6).09 Kond~ic M,
UDK Ol2Kond:f.it M,

KONDŽ1Ć,Muhamed
Konditć, - Sarajevo' BZK lP PtefXl!od,
Su1nJi i Mu.itan:wd
1999 - 363 21 Cln, (Bošnjačka knjIŽevnost II 100 knjiga)
lltr. :
His.torija~okvir za priču! F.nvcr Kaznz' str. 5-23, ~ Biogmfija~ str.
359, ~ Bibliografija rMustafa Ćeman: str. 3{iQ-363

ISBN 9958-82i}-05~6
COBI.SS-LD 6420230
Na Qli.UQ1'U mlŠlj~:tI MlOt,l1m;tva obra:t(lvllnja, kullllW i s\X"!1.3, Bo!ma i
Hercegovina, FOOl'1aclja Bc!Ine l Hw.:egovi!le, broj: 02-413~1S3196, od
21.1.1996 godine, a pt"\mU čl.nu 19, \aČka ll, mv 2. zakooa (I PUI'tVIli\1
.. rorrwtp!'OiM'(l(\a i usluga ("S.lužbellj liSi RBiH", broj ~5 i 9195). djela-edicije
HoJnjOlJk.a knji~! u !OOkil.jiga su proill1od na čijisepromet r.cplača pt>fez
na promet proiZ\!odlll us1uga,