LGBT DISNEY PRINCEZE

Nedavno sam sa sestrinom kćerkicom gledala Disnijeve crtane Pepeljugu i

Snjeguljicu, bolje rečeno, pokušala sam ih gledati. Zadnji put sam to učinila
kad sam bila dijete, ali mi sada problem nije bio toliko što sam odrasla,
koliko se nisam mogla oteti utisku koliko je to što gledam danas
prevaziđeno. Nije tome ništa čudno, Pepeljuga je Disney crtani nastao 1950.,
dok je Snjeguljica nastala (zvuči nevjerovatno!) čak davne 1937. godine. Ali
bez obzira na to, i dalje ih gledaju generacije djece (među kojima prvenstveno
mislim na djevojčice), a to, samo po sebi, nije nimalo bezazlena stvar.
Podsjetimo se načina na koji su u njima predstavljeni likovi Pepeljuge i
Snjegulice. I jedna i druga predstavljaju bespomoćne žene koje se ne mogu
brinuti same za sebe i trebaju im patuljci ili dobra vila da ih spasu od
maćehe ili zle vještice. Ni jednu ni drugu, osim tipičnih bajkovskih vrlina
ljepote i dobrote, ne odlikuje nikakva hvale vrijedna osobina. One su tu
naprosto zato da budu dobre, a onda da se zaljube i sretno udaju za princa
na bijelom konju. Happy end njihovih života nakon godina ispaštanja i
patnje predstavlja logičan završetak crnobijelog svijeta polarizovanog između
dobra i zla i pouke da se na kraju ipak nagrađuje dobro. Udajom završavaju
sva njihova stremljenja i daleko od toga da one predstavljaju prihvatljive role
models za današnje djevojčice.
Disney princeze su predstavnice vremena u kojem su nastale i 1950. i 1936.
se od žene ni nije očekivalo ništa puno više osim da se uda. Naravno, čak i
ako se očekivalo, realnost je uvijek drugačija od svoje reprezentacije na filmu
(naročito u crtanom) koja je često neistinita ili idealizovana. Međutim, u
današnjem vremenu takvi konstrukti za djevojčice mogu biti još pogubniji
nego prije jer živimo u vremenu u kojem se od žena očekuje više nego ikada
prije. Osim toga, sam motiv romantične ljubavi koja je neizostavni motiv
Disney imaginarija nije prigodan za djecu publiku, jer zašto bi zaboga djeca
uživala u naracijama o ljubavi dvoje odraslih? Nisam mogla da ne mislim o
tome kako to djeluje na moju sestričnu i njene vršnjakinje od pet godina koje
su baš sada na počecima različitih gender identifikacija i usvajanja
socijalnih uloga koje se očekuju od njih. Jer bez obzira koliko djeca bila
inteligentna i kakve dobre odgojne i emotivne smjernice u porodici dobijala,
postoji toliko 'neprimjerenih' i 'anakronih' utjecaja u okolini koji ih mogu
zbuniti i učiniti da izgube puno vremena na nepotrebna pitanja i pogrešne
uzore. Snjeguljica i Pepeljuga mogu biti baš takvi utjecaji.
Njih dvije, ali i Disney princeze nastalno nakon njih su globalni trend i kao
uzori stoje na raspolaganju djevojčicama cijelog svijeta. Kapitalizam računa
na djecu konzumente pa princeza ima svugde - od igračaka u Kinder jajima
do motiva na odjeći. Ono što je dobro u svoj toj priči jeste da su princeze
evoluirale i novije inačice su u terminima karakterizacije značajno odmakle
od Pepeljuge i Snjeguljice. Na njih je definitivno djelovao feminizam i
društvene promjene kroz koje su žene prošle u realnom svijetu. Disney
imaginarij je obogaćen u u rasnom i socijalnom smislu i dobili smo princeze

1
različite boje kože koje žive na različitim mjestima na planeti i ne ovise ni od
kakvog princa.
Brooke Geller u tekstu ''Došlo je vrijeme za LGBT Disney princezu'', analizira
trenutno stanje „među princezama“ i podsjeća na transformaciju koju su
princeze doživjele, naročito od početka devedesetih. Tad se uvode različiti
profili žena: Belle iz „Beauty and the Beast'' (1991) koja ima karakteristike
slobodne, jake žene, onda na Jasmine iz ''Aladdin'' (1992) koja je prva
nebijela Disney princeza i koja je utrla put za Pocahontas (1995), Mulan
(1998) i Tianu (2009, ''Princeza i žabac''). Dalje kaže kako najnovije Disney
princeze kao što su Elsa (Frozen) ili Merida (Brave), uopće ne pokazuju
interes za ljubav. Ono što i dalje izdvaja kao najveći nedostatak jesu i dalje
prisutni nerealni tjelesni atributi i tu se ništa nije promijenilo.
Ovdje ću napraviti malu digresiju i podsjetiti na seriju „Once upon a time“
(2011 - ), namijenjenu i djeci i odraslima, a koje sam i sama fan. Iako serija
na prvu predstavlja pravi filmski bućkuriš različitih motiva i likova iz bajki i
u njoj se susreću kako karakteri koje poznajemo zahvaljujući braći Grimm,
tako i autorski (Petar Pan, Alisa...), a koji međusobno nemaju nikakve veze
jedni s drugima, seriju u konačnici ipak vrijedi gledati. To je zbog toga što je
svaki taj lik rekonstruisan i prikazan u novom svjetlu, a to naročito vrijedi za
ženske likove. Tako Snjeguljica nije bespomoćna princeza koja bježi od zle
maćehe, nego odmetnica koja nauči rukovati lukom i strijelom i bori se za
svoj narod. Crvenkapica nije djevojčica koju lovac spasi iz vukovog trbuha,
nego je i sama vukodlačica, a Pepeljugu se ne cijeni zato što se udala za
princa nego što je našla način da promijeni svoj život. Brojni su primjeri
transformacije u pozitivnom smislu i smatram da je serija zato veoma
korisna za djecu.
Dakle, i pored anakronosti koju danas predstavljaju likovi Snjeguljice i
Pepeljuge, činjenica je da su princeze evoluirale. Ono što se još nije desilo, a
što bi trebao biti naredni logičan Disney potez je uvođenje LGBT karaktera.
Brooke Geller u gorespomenutom tekstu kaže da je došlo vrijeme za to i da
će se desiti, ako ni zbog čega drugog, onda zato što su u Disneyu ispucali sve
moguće motive i zaplete. A ne treba zaboraviti ni činjenicu da emancipacije
obično idu u paru, tako ako smo imali feminističku i socijalnu, sve su prilike
da ćemo imati i LGBT emancipaciju. I samoj mi se ovo čini logično, i ako
uzmemo da je crtani 'konzervativnija' forma i da se sporije mijenja u smislu
ljudskih odnosa, fakt je da su LGBT karakteri uveliko ušli u serije i filmove
za odrasle. Zašto se to ne bi desilo i u filmovima namijenjenim djeci? Za
djecu je bitno da od najranije dobi gledaju likove s kojima se mogu
identifikovati, i ne treba potcijeniti značaj koji takav karakter u crtanom
može imati za LGBT dijete. Naravno, ne misli se ovdje na očitovanje dječije
seksualne orijentacije, nego na uvođenje novih karaktera i odnosa među
crtanim likovima. Sigurna sam da bi za djecu gledatelje uvođenje takvih
likova bilo puno prirodnije nego njihovim roditeljima i ne bi ih ni sablaznilo
ni šokiralo jer još nisu imala dovoljno vremena da nauče takve reakcije u

2
procesu pogrešne socijalizacije. Dalje, pomoglo bi im pri prihvatanju LGBT
ljudi u realnom životu ili pak pri prihvatanju samih sebe. Zaista je vrijeme za
LGBT Disney princeze!
.