Ovo je jedna od mojih najdražih knjiga u svemiru.

<3

Pronašla sam je sasvim slučajno u knjižnici još davne 2011.

Osim što me privukla naslovnicom, zavirila sam na treću stranicu, vidjela ime M. P. i to je bilo to.

Ono što sam u njoj pronašla bilo je bolje i veće od svega što sam tada bila u stanju izmaštati – a
odrasla sam uz Harryja Pottera – ali je istovremeno ostavilo veliku prazninu i želju za zaključkom koju
do dandanas nisam ispunila.

O čemu je? Ukratko, ništa posebno – ljubavna priča o reinkarnaciji.

„Mnogi ne vjeruju da postoji prava ljubav života, ona jedna osoba koju nam je suđeno pronaći, no
Daniel zna da postoji.

Već stoljećima on uvijek iznova upoznaje istu djevojku i zaljubljuje se u nju. Iz reinkarnacije u
reinkarnaciju, generaciju za generacijom, na različitim kontinentima i pod različitim vladarima, on i
Lucy uvijek se ponovno nalaze.

No, njegovo se srce uvijek slama jer – ona se ne sjeća, dok je on proklet Sjećanjem, sposobnošću da
pamti prošle živote i da prepoznaje reinkarnirane duše koje je prije poznavao.

Kako stoljeća prolaze, njihova tragična ljubav počinje ostavljati traga i na Lucy, a kada se pojavi
Danielov zli brat, stvari počinju izmicati kontroli…“

Nadugačko – „Zovem se sjećanje“ nije književni ostvaraj koji zadovoljava sve kriterije za nobelovsku
književnost, ali je neponovljivo čitateljsko iskustvo nakon kojeg će vam mozak vrvjeti voljom za
životom, za ljubavi, za istraživanjem, stvaranjem i razmišljanjem o pitanju s milijun mogućih
smjerova: što ako?

Ima nekih sitnica koje u toj knjizi ne funkcioniraju na svačije zadovoljstvo, ali stil i izvedba na stranu,
kaže se da su najvrjednije knjige one koje preslože cjelokupnu književnost i dodaju joj komadić
nečega novog. Za mene ova knjiga nije dodala nešto samo književnosti već i životu. Ako sam nekad i
sumnjala, više ne mogu zamisliti da ne postoje osobe poput Daniela ili da tople pseće oči ne skrivaju
tajne kakve nikada nećemo moći dokučiti.

Žarko sam željela nastavak priče koji nikada nije uslijedio, ali zapravo sada kad razmišljam – ni ne
može ga dobiti. Nisam sigurna ni da ga treba. Na najveća životna pitanja ionako najčešće nemamo
životni odgovor, ali to ne znači da ne treba ŽIVJETI apsolutno svaki dan.

A o bubi kreativnosti koja me ugrizla otkad sam je pročitala i koja me do danas ne pušta iako sam je
uporno gazila, sprejala kojekakvim insekticidima i utapala, da i ne govorim… :D

Iako ima isto nazvane protagoniste kao „Pali anđeo“, dotični joj nije ni do koljena, a mislim i da škodi
usporedba sa smorom od knjige „Žena vremenskoga putnika“. Ja zaista, zaista volim tu knjigu <3

***

Čitali? Imate li vi tako neki naslov za koji objektivno znate da nije idealno napisan, ali koji volite sa
svim nesavršenostima?
P.S. hvala Matei @svijetjednogknjigoljupca što konačno imam tvrdi uvez i ne mislim ga nikom
posuditi :D