Često se postavlja pitanje, zašto su - dodatno uz ljudska prava -
potrebni ugovori o specijalnim pravima za decu, kada se na prava majke i deteta na posebnu pomoć i podršku izričito ukazuje već u Opštoj povelji o ljudskim pravima iz 1948. godine. Tamo se npr. član 25., stav 2. kaže: "Sva deca, bračna ili vanbračna, uživaju istu socijalnu zaštitu. Ili uopšte: Deca su ljudi tako da ljudska prava važe i za decu."
Iskustvo, nažalost, pokazuje da su upravo deca kao nedužna izložena
teškim situacijama i sudbinama. Oni većinom nemaju neki lobi. Neki primeri koji su dovoljni da pokažu katastrofalnu situaciju dece:
← Preko 2 miliona dece je tokom poslednjih 10 godina poginulo u
ratovima. ← 10 miliona dece iz celog sveta ima teška psihička oštećenja kao posledicu rata.
← 30 miliona dece živi u ratnim područjma.
← U 26 zemalja sveta su deca ispod 15 godina vojnici na zadatku.
[Izvor: H.-M. Große-Oetringhaus (1999), Deca u ratu — Deca protiv rata, Mülheim an der Ruhr]
Ukoliko čovek pomisli da su bezbrojna
deca zatečena glađu, nedostatkom medicinske opskrbe, iskorištavanjem dečijeg rada, seksualnim iskorištavanjem i još mnogim, postaje jasno da je bilo neophodno da se posebnim dokumentom - dodatno uz "Opštu povelju o ljudskim pravima" - priđe specifičnim potrebama dece i mladih nešto detaljnije i sa više obaveze, ne samo da bi se udovoljilo problemu podređenosti dece odraslima, a nekad i izloženosti njihovom zlostavljanju. Radilo se, znači, o tome da se vodi računa o posebnim potrebama zaštite za decu putem jednog dodatnog dokumenta.