Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillahi Rabbil alemin

Vessalatu vesselamu ala sejjidina Muhammedin ve ala Alihi ve sahbihi edžmein.

  ‫ى َربِّ ٱ ْش َرحْ لِى‬ َ ‫ان ىسِّرْ ل ِٓى أَمْ ِر َو‬

‫ص ْد ِر‬ ۟ ‫َي ْف َقه‬
ِ ‫ُوا َق ْولِى َوٱحْ لُ ْل ُع ْق َد ًة مِّن لِّ َس‬
Drage majke i očevi naših šehida, poštovane supruge i djeco naših šehida, braćo i sestre,
cijenjeni učesnici ovog marša, predstavnici vjerskog i političkog kora, uvaženi gosti
esselamu alejkum ve rahmettullahi  ve berekatuhu!
Sjetimo se fatihom naših šehida. Još jednom fatihom sjetimo se majkih i očeva naših šehida koji
su otišli sa ovog svijeta..
Danas u ovom danu i na ovom mjestu, povodom obilježavanja 27.godišnjice genocida nad
Bošnjacima općine Kotor Varoš, najbolje je šutjeti i pustiti ove nišane i imena sa spomen
obilježja da kažu ono što mi nismo u stanju reći. Pustiti da govore suze sa izbrazdanih i uvehlih
lica naših majki, da govore posljednji pogledi majki i očeva , njihove dove. Danas šutjeti a svih
preostalih 364 dana u godini govorirti. Govoriti na svakom mjestu i u svakoj prilici o genocidu
nad Bošnjacima općine Kotor Varoš, paradigme planskog uništenja Bošnjaka regije Banja Luka,
pa i šire.

Ako je Srebrenica sinonim za genocid onda je Kotor Varoš sinonim za Srebrenicu. Ovo je općina koja je
bila u optužnici za genocid Karađiću i Mladiću, a koju su tužioci izbacili iz političkih a ne faktičkih
razloga.

Najstrašnije priče iz proteklog rata ispričane su iz ovog Kraja. Masovna ubistva, žive lomače,
klanja, silovanja, teror i vandalizam matrica je realizacije plana Karadžića i njegove udružene
zločinačke horde.

Početkom aprila 1992. god. počele su pripreme Srba za krvavi pohod koji se desio na drugi dan
Bajrama u junu 1992.god. napadom na selo Hrvaćane koje je do temelja spaljeno U tom napadu
zapaljeno je 6 ljudi starije dobi, ostalo stanovništvo uspjelo je pobjeći u susjedna sela. Poslije
Hrvaćana četnici su redom zauzimali Bošnjačka sela: selo Dabovci u kojem su u jednoj štali
zapalili 17 ljudi, dok su ostale odveli u logor na pilanu u Kotor Varoši gdje su silovali žene i
djevojčice, te svakodnevno premlaćivali i psihički maltretirali. Poslije Dabovaca na red je došlo
selo Hanifići gdje su u džamiji zapalili 19 živih ljudi. U selu Vrbanjci zaklana je skoro cijela
porodica Ramić. Svjedoci su tvrdili da je preklana žena satima krkljala i gušila se u vlastitoj krvi.
Kako je selo za selom padalo u ruke monstruma preživjelo stanovništvo pokušalo je spas pronaći
u jedinom do tada neosvojenom selu Večići. Kako zbog svog položaja tako i zbog hrabrosti
Bošnjaka ovog sela, potpomognuti pridošlim Bošnjacima iz susjedih sela, uspijevali smo odbiti
agresorske napade punih 5 mjeseci. Dnevno je na Večiće znalo pasti preko hiljadu granata raznih
kalibara, čak su i avioni JNA bombardirali ovo selo bacajući nekonvenvionalno naoružanje
kasetne bombe, te bojne otrove. Svakodnevno je ginulo civilno stanovništvo. Uslovi za život bili
su nepodnošljivi. Manjak hrane, lijekova, naoružanja i ostalih potrebština natjerali su naše gazije
da spas potraže probojom do slobodne teritorije u Travniku. Odluka je donesena 3.11. 1992.god.
U ranim jutarnjim satima oko 600 ljudi, među kojima i desetine žena i djece, krenulo je na put
za mnoge bez povratka. Upali su u zasjedu na samo nekoliko kilometara od sela. Kolona je
razbijena i podijeljena u nekoliko grupa. Jedna grupa od 90-ak ljudi uspjela se probiti do
slobodne teritorije. Ostali su ili poginuli u zasjedi ili u minskom polju ili su zarobljeni. Najveća
grupa od 200 ljudi, žena i djece zarobljeno je i odvedeno u Srpsko selo Grabovica kod Šipraga te
zatočeno u lokalnoj osnovnoj školi gdje su premlaćivani i zvjerski mučeni. Iz te grupe sudbina
161 tijela nedužno ubijenih do danas nije poznata. Punih 27 godina traje šutnja o tome gdje se
nalaze posmrtni ostaci naših očeva, braće, sinova. Poznata je tek činjenica da su brutalno
likvidirani. Mnoge majke nisu dočekale da ukopaju kosti svoje djece, a otišli su sa ovog svijeta.

Govoriti o Kotor Varošu i genocidu nad Bošnjacima širom BiH naša je obaveza, ujedno i velika
odgovornost. Kaže Uzvišeni:
‫ا‬NN‫ا فَ َكأَنَّ َم‬NNَ‫اس َج ِميعًا َو َم ْن أَحْ يَاه‬
َ َّ ‫ن‬‫ال‬ ‫ل‬َ
َ َ‫ت‬َ ‫ق‬ ‫ا‬ ‫م‬َّ ‫ن‬َ ‫أ‬ َ
‫ك‬ َ ‫ف‬ ‫ض‬
ِ ْ‫ر‬َ ‫األ‬ ‫ي‬ ‫ف‬ ‫د‬‫ا‬‫س‬ َ
ِ ٍ َ ْ‫ٍ و‬‫ف‬ َ ‫أ‬ ‫س‬ ْ
‫ف‬ َ ‫ن‬ ‫ْر‬
ِ ِ ‫ي‬‫غ‬َ ‫ب‬ ‫ًا‬‫س‬ ْ
‫ف‬ َ ‫ن‬ ‫ل‬
َ َ ‫ت‬َ ‫ق‬ ‫ن‬‫م‬َ ُ ‫ه‬َّ ‫ن‬َ ‫أ‬ ‫ل‬ ‫ي‬‫ئ‬‫ا‬ ‫ْر‬
‫س‬ ‫إ‬ ‫ي‬
َ ِ َ ِ َِ َ ‫ن‬‫ب‬ ‫ى‬ َ ‫ل‬‫ع‬ ‫َا‬ ‫ن‬‫ب‬ْ َ ‫ت‬‫ك‬َ َ ِ‫ِم ْن أَجْ ِل َذل‬
‫ك‬
ُ
َ‫ ِرفون‬NNNNNN‫ض لَ ُم ْس‬ َ ُ
ِ ْ‫كَ فِي األر‬NNNNNNِ‫ َد َذل‬NNNNNNْ‫يرًا ِّم ْنهُم بَع‬NNNNNNِ‫ت ث َّم إِ َّن َكث‬ ْ ُ
ِ ‫ا‬NNNNNNَ‫لنَا بِالبَيِّن‬NNNNNN‫ُس‬ ُ ‫ ا َء ْتهُ ْم ر‬NNNNNN‫ ْد َج‬NNNNNNَ‫ا َولَق‬NNNNNNً‫اس َج ِميع‬ َ َّ‫ا الن‬NNNNNNَ‫أَحْ ي‬
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili
onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se
nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze
donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. (El-Maide 32.)
Prema citiranom ajetu u Kotor Varoši je od juna 1992. godine ubijeno čovječanstvo, ne jednom,
već preko 663. puta.
Redom je čovječanstvo ubijano 47 puta u Hrvaćanima, od čega 6 puta živom lomačom, u
Hanifićima 36 puta, 19 puta živom lomačom, u Dabovcima 42 puta, živom lomačom 17
puta,Vrbanjcima 55 puta, Garićima 19 puta, Kotoru 64 puta, Vraniću 6 puta, Ravnima 7 puta,
Varoši 15 puta, Hadrovcima 11 puta, Doljanima 6 puta, Dulićima 1 put i vrhunac zločina u
Večićima 168 puta, a odjednom na samo jednom mjestu u selu Grabovica 161 put.
Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od ovih zločina.
Zbog toga im haram bilo. Haram im svaka kap nevino proljevene krvi. Haram im svaka majčina
suza. Haram im svaki uzdah jetima.
Allah, dž.š., u dijelu 217. ajeta Sure El-Bekare otkriva namjere nevjernika prema vjernicima, pa
kaže: „Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli!"
Muhammed, s.a.v.s., nas je upozorio da vjernik ne smije dozvoliti da ga zmija dva puta ujede iz
iste rupe. Ipak danas je na sceni novi genocid na ovim prostorima samo se vodi drugačijim
sredstvima. Naša djeca danas u ovom “mrzimtetu” nemaju pravo biti Bošnjaci, jer ne mogu
govoriti svojim jezikom Bosanskim jezikom. Nemaju pravo na elementarna ljudska prava, pravo
na obrazovanje, vjeru, kulturu i tradiciju. Dok se žrtva izlaže svakodnevo omalovažavnju i
poniženju, zločinac uživa sve privilegije u društvu. Mnogi izvršioci i nalogodavci ovih zločina su
na najodgovornijim pozicijama u vlasti, ugledni članovi partija ili uspješni biznismeni. Naravno,
nije to slučajno. To je nastavak genocidnog plana vođen političkim sredstvima. Zato ako zaista
želimo spriječiti genocide i zločine, moramo učiniti puno više. Moramo shvatiti dubinu
psihologije počinitelja zločina kao i ravnodušnost promatrača genocida. Moramo ustanoviti šta je
to što neke ljude, koji su inače „normalni", učini da mrze druge ljude i narode do te mjere da ih
planski i sistematski žele istrijebiti?! Dakako, treba proučiti i upoznati i one ljude koji pomažu
genocid ili stoje po strani i nijemo gledaju zločin nad nevinim ljudima! Moramo iskoristiti sva
raspoloživa sredstva i mehanizme da odgovorni za genocide budu procesuirani i kažnjeni,
posebno insistirati na pronalaženju i kažnjavanju nalogodavaca i izvršioca zločina u Grabovici.
Moramo se svim silama boriti da pronađemo kosti naših najmilijih i dostojno ih ukopamo.
Moramo se boriti protiv neistina, laži i negiranja. I stina je jedini način naše borbe protiv zločina.
Osim dokaza da se zločin desio, istina je najmoćnije oružje za borbu da se on nikada ne ponovi.

Moramo odati počast svim suprugama šehida, našim majkama, koje su uz Božiju pomoć u
najtežim uslovima uspijevale i uspjele da nas izvedu na pravi put. Nikada im na tome ne
smijemo zaboraviti.
Moramo kod naše djece izgrađivati i njegovati sjećanje na nedavnu prošlost zbog njihove
sigurnije budućnosti.
Moramo se politički osvijestiti i homogenizirati. Raditi na zejedničkoj političkoj platformi sa
jasno definisanim prioritetima, ciljevima i zadacima. Prestati sa političkim frakcionisanjem i
stavljanje ličnih aspiracija ispred općeg interesa.
Uz sve to, moramo biti jedinstveni i jaki, te graditi funkcionalne i snažne međuljudske odnose,
ostaviti po strani naše sujete i nepotrebne razmjerice, pružati bezuslovnu podršku jedni drugima i
voljeti se u ime Allaha. Održavajmo sjećanje na naše šehide. Samo naše sjećanje može spriječiti
ponavljanje. Draga braćo i sestre naš opstanak na ovim protorima zagarantovan je sa dvije riječi
ALLAH I MUHAMMED. Držimo se čvrsto Allahovog užete i slijedimo sunnet našeg poslanika
Muhammeda s.a.s.