Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice.
m Lovrićevo se djelo sasroji od rri koji se neobičnim djelima istakao •iznad svih drumskih razbojnika •, ali je
dijela: O toku Cetine, O obič.Jjima Morlaka (najduži, središnji reksr) i Život
Stanislava Sočivice. Dok u prvom dijelu - ispravljajući Forrisa - iznosi ile
osobnog iskusrva mno~rvo dojmova o Cerinskoj krajini, pa reksr djeluje iivo i
neposredno kao reporrnžn o povijesnim i arheološkim podacima, središnje
poglavlje, O obič.Jjima Morlak11, donosi nekn drugačija wpažanja o proble·
mima koje je pokrenuo Fortis. lako su obojica krenuli s isrih racionalisričkih
pozicija, Lovrić je bio jače prožet novom filozofijom u kojoj su sinjski frarri
naudi utjecaje Hobbesa, Rousseaua, Hdvetiusa i Volrairea, a sve su ro bih
ubranjcni filorofi u rim stranama Dalmacije. Lovrić više nego Forris govori o
razlozima kulrurne i gospodarske zaosralosti Morlaka, vrlo ošrro i neuvijcno
piše o frarrima i kaludcrima IZjednačujući ih 1 ne praveći medu njima -
uosralom, kao ni medu katol1čkim i pravoslavnim sranovnišrvom - nikakvih
razlika. l razloge hajdučiJC u rom je poglavlju, osobito u Životu Sočivice,
Lovrić objasnio bolje od Fortisn. U napomenama o narodnim pjesmama
zamjerio se frarrima jer je napisao da je fra Andrija Kačić loš pjesnik i loš
povjesničar vjerujući dn je zbirka koju je Kačić objavio zbornik narodnih
pjesama. Istina, u Asanaginic11 rvrdi da •ne ide u red najsrernijih ni najboljih
morlačkih pjC$<1ma•, ali isto tako u'•jeren je •kako naši Morlaci, premda nisu
nikad proučavali poezije 1 premda ne umiju čitati, 7nadu sasravljaci stihove u
kojima, kad se ne izmijene idući od usm do usra, ne manjka ni jedno potrebno
slovo, a ne manjka im ni mnogi sretni bljesak varrcne mašte•. [pak, u opisu
mor(ačke nošnje i žol(lsnc i Štcrnc pojave da je sc napušta naveo je čak 12
strofa iz Cvita razgovorn naroda l jezika iliričkoga aliti rv11ckoga drugoga
franjevca, Vrličanina Filipa Grabovca, čije ime ne spom inje (vjerojatno se još
čuvalo živo sjećanje da je on, 1bog oporbe Mlečanima i podizanja svijesri
Hrvara-Morlaka, bio osuđen na muke i doživomu tamnicu, re je narušena
zdravlja umro 1749). Osobito se Lovrić okomio na fra Luku Vladimirovića (ni
njega ne spominje izrijekom, kao ni Forris) i njegovu knjigu Likarije pripro-
stite. Lovrić, premda potje<!e ix obitelji zemljoposjednika, ne vjeruje da će
poljoprivreda napredovati u kolonaru, odnosno kmctscvu, nego se njen pro-
cvat može očekivati kada zem lja postane vlasništvo seljakn. Ne, dakle, kažnja·
vanjem i batinama, kako predlaže Forris! Vrhovnoj vlasti i činovništvu bilo je
jedmo sralo da naši kraJevi daJU dovoljan broj vjc:mih i poslušnih vojnika, da
se odvijaju kakva-takva trgovina i promer, te da neki porezi stižu u iscrpljenu
driavnu blagajnu. To Je znao i Forcis, alj nije napisao hrabro kao Lovrić.
Treći prilog, Žwot Stamslava Soa"vice, •koji će izgledan kao kakav roman,
a koji je uistinu historija•, UlbudlpYa je pripovijest o drumskom razbojniku
10
• Taljiam.kinaslov Lo~·ru.'t\il dJtl-ll1 Osstro':l:ion~ di Ciol>atmi l.ovrieh sopra divr:rsi ~i
dt!l V11tggto m Da/mova d~/ stgnor abntr AIIHrro For111 eoll'aggumta t/~1/a Vita di Sofivitm, ln
Vn•n•a MDCCLXXVJ. Drrlo r• prevw M1hovil K()mbol k•o R•l1dA:e o Pmu po Dalmaciji opata
A/~111 Fortisa i lwot StnniJiam Sol11•a, lr.da••očki zovod JAZU. 1948. Mihovil Kombol p=·<O
t< (oh >e •pmnao pr<Vtsu) Fonloov P11t po Dalmaaj~ kor• r< 1942. u proiJC(ie naj>vlj<n u HTBZ·
~·o, b1bhotta •Hrv.111:5ka m•;.ao 1 nJC"Č kroz. nolic'b•. KnJIP n11c tr1il.a m r<1da ni posl11t. a
ruk0pos "' - ako r< uop<< pchtor•n ltitUblJCn.
xx
mnogim po~rupcima dao dokaze o znčudnoj plemenirosri. Da se iskorijene
hajduci, trebalo bi porražiri unokc toga zla, • to jest one koji ih sile da se
upušt.Jju u taJ ~IVOt•, a ro je, očito, upravna vlast u s,·im trima državama:
oromamkoJ i austrijskoj carevini i Prevedroj Republici.
l.(lvriteva knj1ga teško je pogodila Alberta Forrisa i njegove prijatelje,
osobito one ~ kojima se više družio na svojim putovanjima (J. Bajamonti,
R. Michieli-Virruri) ili koji su iuičito, kao stalež, bili pogodeni: katoličko i
pra\'o~lavno rcdovni~~o i kler općenitO. Osobiro su značajna pisma koja su
pisali fratn Ga!par Vinjalić 1 josip Radman (pod pseudommom Gaeran
Deribak) Simeonu Kurajici, pravo;Ja,•nom kaluđeru u manastir Dragović.
Posebnim Obrambenim got>Orom na Lo"Tićeve prigo\'Orc odvratio jc
Crešanm PerM Sklamer. 21 O njemu naša književna poviJest m~ra ne z.na
pouzdano: ne b1 trebalo rvrdiri da je ro Fonisov pseudonim (Sklamcra je bilo i
onda i ka~nije u Cresu), rj. dn sc Fortis sakrio pod to cresko prezime;
pouzdano rc, 1pak, da su Forrisov duh i ruka bili blizu dok se ta knjiga pisala.
Lovrića su napadali i u Italiji, osobito u tadašnjim novinama, te je na re
napade 1 pngo ..orc odgovorio Obrambenim pismom,11 koje je dao ri~kari u
VeneciJI, pa je i Fomsu poslao 12 isris.,ka. Na koncu je na Lovnće'c Bilješke i
sam Fort1~ odgo\'ono u knjižici riskanoj u Brescii 1777, ne znajući da je
•mlad1 Morlak• već mrtav.
Ako je Lovritcvo pisanje Forris još mogao nazvati • rrabunjanjcm•, Opa-
ske o sad11Injem stanju Onltr111cijtP Trogi ranina Petra Nutrizija Grisogona to
~aisca nisu bi la. Opaske oštro, ncpoštcdno, bez ikakvih rusoovskih ili vikov·
skih ilu1ija, govore o rđavom stanju u Dalmaciji ne zamagljujući ekonomske
prilike hcerari7mima o Morlacima, a nadu u boljitak i napredak vidi jedino u
izdriiJIVO>II 1 radi~nosri puka, naroda. Ni rrogirski biskup Anrun Miocević
mre ostao po mani, re je i on dao ~voj prilog polemici (Forris JC čak mislio da
JC pomagao Lovnću!). Forris se rim glasovima iz Dalmacije osjeno v1šesrruko
pogodenim, cc je u Pismu Radošu Michieli· Vitturiju - 7:thvaljujući rom
bračko·trogir.kom plemiću na podrki - hrio odvratiti neugodne udarce. O
svim rim polemibm:t- koje nisu samo zabavljale dokoni, uostalom vrlo t:tnki
sloj dalma unske inteligencije- i1išla je u Veneciji l ns.
knjiga.1• ·
Snto.o.., ~rmnuo th PiđroSd:mtTO~noal StgnorGio<-:znm Lo...,ch, ttJtnorn Szp
1
,'
~ I<NI.1<dt..z. "'!!!!e tMk Osun:~~ sopr11 •l l'uggio ;" D:z/m.J:u drl Stg. Ab.tu Alt-to
~· \ltxktl.l l \ o tom<"~ 2. Mulr..ac. 1: korapondn:ci~ A. Fomu s J. S. WytmbJ-
< u !Udu.' hlO>ol•~.. fuulmo u bdtv 7, 1968. 11-1-llj.
/~tttT.. ;zpo/ogctu:~ di G _ _", f..otnch af c<tld#e Signor An-toniO { Otf1W • 111 CUI Sl
::{HtJno &Vrt~ cmsurc /JIU al SliO Ltbro "'Oisn&V:IOnt ...•• Pado\·:1 1~. Ko~o d.~ uuo cb
n l< l<~,,... umn)m. to JC ptSmo danr.>O: IS. l l~. O h·onu Lo.-ncu •od> JO!: ftwt Lot'rtl t
~?"vo dob.t- rt{tTat•• JaOfJĆ~!" u t1131Jlllomog situ~- Zbornik Ccnnsk< krar•nr 1. Smr 1979,
R.td•n P-.l•nn. ldn>iollt.t 1 kllfiZl'l'nO pmopunn pitanJa Lovrićevih ·Ot~mrt~O>II• 1776 god
1
~~~ 0'•od• JAIU u Zadru 27-28, 1981. . '
P1nro Nu1t1t10 . Gnsosono,,. Rtf/rsstom sopra lo staro pres~m~ t/,.IJa Dalma:.1a, OptJT,..,
~IIOifi/C(}o-pohtiG;I drvltatla Qs. E. Lla.tmtt Gnma.m Smator~ veneto, fii"'\7.(" 1ns.' djelo l7J.iJO u
rh';!u t 780. Nortu~ p{!l' st:n-•ire all:J SIOJ"Ut tl.lt~trOJit! d~lla Da/maria.
tk . Saut<> dn.,so m du~_p.zrn, sopta k rontrm<Une lmĐ".vie tle/la Dalma.ua, ~dt alcunr fH:Ui
ll opera"""""''" R•flt'SS>Om «<>nornu:o-polutcht< dd sigr. Pinro Nutrivo. V <na•• 1-8. JO.
XXI