ISTRAŽIVANJE

MIKROORGANIZAMA
MIKROSKOPIMA

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

MIKROSKOP
Mikroskop (grč. mikros=malen, sitan; skopeo = gledam) je optički
instrument koji se upotrbljava za promatranje objekata, kao što su
mikroorganizmi, koji su presitni da bi se mogli vidjeti golim okom - to
je osnova primjene mikroskopa za stvaranje slike mikrobnog svijeta

• razvoj:
- 1600. god. Zacharias i Hans Janssen
konstruirali prvi složeni mikroskop
- 1625.god. Giovanni Faber - daje naziv
mikroskopu
- 1665.god. Robert Hooke primitivnim
mikroskopom otkrio žive stanice
- 1674.god. Antony van Leeuwenhoek
pomoću jednostavnog mikroskopa
(bikonveksna leća umetnuta između
mjedenih ploča) otkrio nevidljive oblike
života - “najsitnije životinje” tj.
mikroorganizme

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Mikroskopi koji se danas koriste sastavljeni su od niza optičkih i
mehaničkih djelova, a u osnovi razlikujmo dva tipa:
svjetlosne (optičke) i elektronske mikroskope

• Svjetlosni ili optički mikroskopi:

a) mikroskop sa svijetlim vidnim poljem
b) mikroskop s tamnim vidnim poljem
c) fluorescentni mikroskop - uzorak je fluorescentan; reflektirana i fluorescentna
svjetlost se razdvajaju zrcalom – propušta se samo fluorescentna svjetlost iz dijela
uzorka u ravnini žarišta objektiva; velika rezolucija
d) fazno-kontrastni mikroskop – povećanje kontrasta preparata obavlja se
promjenom faze svijetla što prolazi kroz preparat u odnosu na svijetlo koje prolazi
pozadinom i tako se eliminira potreba za bojanjem promatranih organizama;
omogućuje istraživanje unutarnje strukture stanice

(c)

(c) (d)
• Elektronski mikroskop:

a) transmisijski mikroskop – omogućuje velika povećanja tankih presjeka

preparata
b) pretražni elektronski mikroskop – omogućuje 3-dimenzionalno promatranje
preparata pod povećanjem najčešće oko 10000 puta

(a)

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Grafički prikaz tipova uzoraka što se istražuju često upotrebljavanim
mikroskopima u mikrobiologiji i srodnim područjima.
Prikazan je i djelotvoran domet tih instrumenata.

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Jednostavni svjetlosni mikroskop

- ima samo jednu leću i nalik je na

povećalo

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Složeni svjetlosni mikroskop

- sastoji se najmanje dvaju sustava leća: objektiva koji povećava uzorak i

okulara koji povećava sliku što je dobivena od objektiva
- kao izvor svjetlosti u složenom mikroskopu se upotrebljava vidljivi dio spektra
- upotrbljava se za istraživanje vrlo sitnih objekata, a i njihove fine detalje ili
ultrastrukture
- ukupno povećanje mikroskopa dobiva se tako da se pomnoži povećanje
objektiva s povećanjem okulara

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Mehanički dijelovi mikroskopa: Optički dijelovi mikroskopa:
1. postolje (podloga) 1. okular
2. stativ (ručica) 2. objektiv
3. tubus s revolverom 3. kondenzor
4. stolić mikroskopa 4. iris-zaslona
5. makrovijak i mikrovijak
6. uređaj za osvjetljavanje

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Optički dijelovi - služe za uvećavanje i osvjetljavanje predmeta
koji se promatraju

1. OKULAR
- kratka cijev koja sadrži dvije leće (gornja ili okularna i donja ili sabirna leća)
- nalazi se na gornjem kraju tubusa
- povećanja okulara su: 1x, 2x, 5x, 10x, 15x

2. OBJEKTIV
- najvažniji optički dio mikroskopa
- leće objektiva služe za skupljanje i koncentriranje zraka svjetlosti
koje dolaze iz preparata i za povećavanje stvorene slike predmeta
- MOĆ RAZDVAJANJA - najvažnija osobina objektiva -sposobnost
leće da istakne fine detalje i strukturu
- većina mikroskopa ima 3 objektiva s različitim povećanjima:
malo povećanje (10x)
srednje povećanje (40x)
veliko povećanje (100x)

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Prema načinu promatranja preparata razlikujemo 2 sistema
objektiva:

a) SUHI sistem objektiva - za promatranje gljiva, algi, protozoa

- između frontalne leće i preparata nalazi se zrak
- zrak nema isti indeks refrakcije kao staklo te dolazi
do prelamanja svjetlosnih zraka
- malo i srednje povećanje

b) ULJNO IMERZIONI (MOKRI) sistem objektiva - za promatranje bakterija,

njihovih oblika i rasporeda stanica
- između preparata i frontalne leće nalazi se imerzijska tekućina (anisol,
cedrovo ulje i sl.) kojoj je indeks refrakcije blizu indeksa refrakcije
stakla
- veliko povećanje

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

3. KONDENZOR
- kondenzor se nalazi ispod stolića mikroskopa između izvora
svjetla i promatranog preparata
- sastoji se od sustava leća koje sabiru svjetlosne zrake i
usmjeravaju ih prema promatranom preparatu

4. IRIS-ZASLON
- služi za kontrolu intenziteta svjetla tj. za reguliranje količine svjetla koja ulazi u
kondenzor

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Elektronski mikroskop

- mikroskop koji upotrebljava snop elektrona kao izvor svjetlosti za

dobivanje slike predmeta
- prvi elektronski mikroskop načinili su Knoll i Ruska 1931. godine
→ temeljni način rada tog mikroskopa nije promijenjen ni do današnjih dana

- moć razdvajanja koja se postiže elektronskim mikroskopom za biološke pripravke

iznosi oko 0,4 nm (dok kod svjetlosnog mikroskopa iznosi “samo” 0,2 mm)

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

 PRIPRAVA UZORAKA ZA
MIKROSKOPIRANJE
SVJETLOSNIM MIKROSKOPOM

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Mikroskopski preparati služe nam za promatranje morfoloških
karakteristika mikroorganizama.

Dijelimo ih u dvije kategorije:

1. NEBOJENI (NATIVNI) PREPARATI

2. OBOJENI PREPARATI

1. NEBOJENI (NATIVNI) PREPARATI

- koriste se za mikroskopiranje živih, većih mikroorganizama kao što su

kvasci, plijesni, alge, veće bakterije
- mikroskopiraju se pod povećanjem od 400x

Vrste nebojenih preparata:

a) vlažni preparati – služi za mikroskopiranje mikroorganizama u
normalnome živom stanju, tj. oblika i rasporeda stanica

b) viseća kap – služi za pripremanje pripravaka u kojima se određuje

pokretljivost bakterijskih stanica
Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe
Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe
Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe
2. OBOJENI PREPARATI

- većina mikroorganizama je bezbojna, a da bismo ih mogli istraživati

svjetlosnim mikroskopom, moramo ih obojati

Obojeni preparati omogućuju:

- bolje i detaljnije izučavanje mikroorganizama
- bolje uočavanje pojedinih struktura (spore, st. stjenka)
- razlikovanje različitih tipova mikroorganizama

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

MIKROBIOLOŠKE BOJE

- budući da je najveći broj mikroorganizama gotovo bezbojan često ih

moramo bojati kako bismo ih mogli istraživati standardnim svjetlosnim
mikroskopom

- bojila za bojanje mikrobnih stanica najčešće su u obliku soli, u kojima je jedan

od iona nosilac boje – kromogeni dio

- sposobnost bojila da se veže na makromolekulske komponente stanice ovisi o

električnom naboju na kromogenom dijelu, a i o staničnim komponentama
koje se boje

KISELA (anionska) bojila - imaju negativan naboj i afinitet prema pozitivno

nabijenim dijelovima stanice
- kiseli fuksin (crveno), eozin (crveno), eritrozin (crveno),
fluorescein (žuto), nigrozin (crno)
BAZIČNA (kationska) bojila - imaju pozitivan naboj te afinitet prema negativno
nabijenim dijelovima stanice
- metilensko modrilo (plava), gentiana violet
(ljubičasta), karbol fuksin (crveno)

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Vrste postupaka bojenja:
- JEDNOSTAVNO bojanje – koristi se jedno bojilo, služi za vizualizaciju
morfološkog oblika
- DIFERENCIJALNO bojanje – upotreba dvaju kontrasnih bojila:
a) izdvajanje u skupine (bojanje po Gramu)
b) vizualizacija struktura (bojanje čahura, spora, bičeva, jezgre)

JEDNOSTAVNO BOJANJE – postupak:

1. Priprema preparata za bojanje

- odmašćivanje stakalca
- nanošenje kapljice vode
- nanošenje mikrobne kulture u kap vode
- ezom se nanesena kap razmaže
po površini predmetnice
- sušenje na zraku
- fiksiranje
2. Bojanje s jednom mikrobiološkom
bojom
3. Ispiranje vodom nakon bojanja
4. Sušenje pomoću upijajućeg papira
5. Mikroskopiranje uz kap anisola i najveće
povećanje mikroskopa
Postupak bojanja po Gramu
Bojanje bakterijskih endospora po Schaeffer – Fultonovoj metodi

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Bojanje bakterijskih čahura (kapsula)

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

HRANJIVE PODLOGE ZA UZGOJ
MIKROORGANIZAMA

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Hranjive podloge - služe nam za uzgoj mikroorganizama u laboratorijskim
uvjetima
- svojim sastavom i karakteristikama osiguravaju
mikroorganizmima onakve uvjete života koje bi oni
imali u prirodnim sredinama

Hranjive podloge

način primjene konzistencija

kemijski sastav
a) Hranjive podloge prema načinu primjene dijelimo:

obične podloge - služe za izolaciju i uzgoj većeg broja

mikroorganizama
specijalne podloge - služe za uzgoj točno određene grupe
mikroorganizama

Za utvrđivanje specifičnosti koristimo selektivne i diferencijalne podloge.

SELEKTIVNE hranjive podloge – sadrže komponente koje inhibiraju rast

nekih mikroorganizama te potiču rast ostalih organizama ili
im ne škode

DIFERENCIJALNE hranjive podloge - omogućuju lakše razlikovanje

kolonija željenog mikroorganizma od drugih kolonija
koje rastu na istoj hranjivoj podlozi

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

b) Hranjive podloge prema kemijskom sastavu dijelimo na:

b1) prirodne hranjive podloge - točan kemijski sastav takvih podloga nije
poznat, a priređuju se od produkata biljnog (plodovi, sokovi) ili
životinjskog (mlijeko, krvni serum, žuč) porijekla

b2) umjetne (sintetske) hranjive podloge - pripremaju se iz čistih

kemijskih spojeva po određenim recepturama čije komponente mogu
biti organskog ili anorganskog sastava

b3) kompleksne hranjive podloge služe za uzgoj većine heterotrofnih gljiva i

bakterija. Kemijski sastav takvih podloga varira i djelomično je poznat
→ komponente su im kvasni i mesni ekstrakt

Svaka hranjiva podloga mora osiguravati mikroorganizmima izvor ugljika,

dušika, fosfora, aminokiselina, vitamina.

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

c) Hranjive podloge prema konzistenciji dijelimo na:

- tekuće
- čvrste (krute)
- polutekuće

-čvrstoća podloge postiže se dodavanjem agara tekućim hranjivim

podlogama

Agar - heteropolisaharid koji se dobiva iz morsih algi roda Gelidium

- zagrijavanjem agara (koji je u obliku praška) na temperaturu 95-98°C on
se otopi u tekućoj podlozi, a prilikom hlađenja kod temp. 40-45°C
uzrokuje skrućivanje hranjive podloge
- koncentracija agara u čvrstim hranjivim podlogama je1-2%, a u
polučvrstim podlogama 0,1-0,5%

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Bez obzira na pripadnost pojedinoj skupini nabrojenih hranjivih podloga,
svaki hranjivi supstrat mora:

• sadržavati sve hranjive sastojke koji su potrebni za rast i razmnožavanje

• sadržavati dovoljnu količinu vode
• imati povoljnu pH vrijednost
• biti sterilan
• biti prozračan

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

STERILIZACIJA

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Sterilizacija podrazumijeva svaki proces, kemijski ili fizički, pomoću
kojeg se ubijaju svi oblici života, osobito mikroorganizmi

Prema sredstvu kojim se sterilizacija provodi razlikujemo:

1) STERILIZACIJU TOPLINOM
2) STERILIZACIJU FILTRACIJOM
3) STERILIZACIJU ZRAČENJEM
4) STERILIZACIJU ULTRAZVUKOM

Sterilizacija kemijskim putem vrši se pomoću nekih kemijskih agensa

(dezinficijensi, antiseptici) koji suzbijaju rast mikroorganizama
(npr.bakteriostatici) ili ubijaju mikroorganizme i endospore.
- alkoholi, kiseline, halogeni, fenoli, soli teških metala, oksidirajući agensi
1. STERILIZACIJA TOPLINOM

- najčešći oblik sterilizacije koji je i najsigurniji i najprikladniji

A) Suha sterilizacija
a) plamenom – koristi se za sterilizaciju mikrobiološkog pribora od metala
(žarenje eze),stakla (otvori epruveta radi spriječavanja
kontaminacije hranjive podloge ili kulture mikroorganizama) te
opaljivanje radnih površina

b) vrućim suhim zrakom - izvodi se pri temperaturi 160°C do 180°C uz

trajanje1-2 sata ili pri temp. 200°C do 250°C ako se
sumnja na kontaminaciju bakterijskim sporama
- vrši se u suhom sterilizatoru (Pasteurova peć)
- primjena: sterilizacija metalnog i staklenog
laboratorijskog pribora
- neprikldan za sterilizaciju tekućina koje isparavaju,
predmeta od gume ili sličnih materijala koji se tale ili
zapale na visokoj temp

Suhi sterilizator – Pasteurova peć

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

B) Vlažna sterilizacija

a) sterilizacija kuhanjem (prokuhavanje u vrućoj vodi)

- najjednostavniji oblik sterilizacije
- rijetko se primjenjuje
- spore nekih bakterija mogu preživjeti
b) sterilizacija vodenom parom
b1) sterilizacija strujećom vodenom parom - odvija se u Kochovu loncu
- primjena: sterilizacija hranjivih podloga s tvarima koje ne
podnose temperature iznad 100°C → za sterilizaciju svih
materijala koji se mogu navlažiti i na koje zasićena vodena
para ne djeluje štetno
- trajanje sterilizacije: 30 – 60 min

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

- jednokratna sterilizacija u Kochovu loncu ne ubija spore nekih vrsta
bakterija → u tom slučaju primjenjuje se višekratna sterilizacija koja se
naziva TINDALIZACIJA ili FRAKCIONA STERILIZACIJA

Materijal se nekoliko puta stavlja na sterilizaciju - npr. hranjive podloge ili

neki drugi materijali se nakon sterilizacije ostave na sobnoj temperaturi ili
u termostatu da bi spore mogle isklijati u vegetativni oblik, a nakon toga
sterilizacija se ponovi (zbog sigurnosti i nekoliko puta).

Frakcionom sterilizacijom ili tindalizacijom uspješno se steriliziraju

materijali koji sadrže spore aerobnih bakterija.

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

b2) sterilizacija strujećom vodenom parom pod tlakom -odvija se u
autoklavu

- najsigurniji način sterilizacije toplinom

- uništavaju se sve vrste mikroorganizama (vegetativni oblici,spore)
sterilizacija se provodi u autoklavu
- trajanje sterilizacije: 15 min do 1 sat pri 1-2 atm
- primjena: za sterilizaciju većine hranjivih podloga i kemikalija te
predmeta od gume, porculana i običnog stakla
b3) pasterizacija

- djelotvoran način sterilizacije za većinu mezofilnih nesporulirajućih mo. koji se

nalaze u mlijeku
- primjena: za sterilizaciju mlijeka i drugih napitaka
- pasterizacija nije sterilizacija, ali uništava patogene i smanjuje kvarenje
reducirajući razinu nepatogenih mikroorganizama kvarenja (ne ubija spore i
termorezistentne mikroorganizme)
- izvodi se na temperaturama nižim od 100°C
- 2 načina pasterizacije: niska pasterizacija – 30 min na 63°C
visoka, kratkotrajna pasterizacija – 15 sec na 72°C
nakon čega slijedi hlađenje
- koristi se i sterilizacija mlijeka visokom temp. (140-150°C) 1-3 sec
Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe
Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe
2) STERILIZACIJA FILTRACIJOM
- primjena: za sterilizaciju tekućina koje ne podnose sterilizaciju nekim
drugim načinom jer bi im se izmjenila fizikalna i kemijska
svojstva

- postupak: tekućine se filtriraju pod tlakom kroz filtre poznate veličine

pora → filter zadrži mikroorganizme, a propusti tekućinu i u
njoj topljive sastojke koje želimo sačuvati

- vrste filtera: a) Chamberlandovi (porculanski) filteri

b) Berkefeldovi filteri
c) Seitzovi azbestni filteri
d) Membranski ili ultrafilteri

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

3) STERILIZACIJA ZRAČENJEM
a) ultraljubičasto zračenje (UV) - zrake valnih duljina 240-280 nm
- oštećuju i zaustavljaju sintezu
mikrobne DNA
- primjena: za sterilizaciju zraka u laboratoriju, operacijskim dvoranama koriste
se UV lampe (kvarcne lampe)
- djeluju samo na one mikroorganizme koji su im izravno izloženi

b) ionizacijsko zračenje - elektromagnetske x-zrake i gama zrake, infracrvene

zrake
- jačeg mikrobicidnog djelovanja od UV-zraka
- primjena: sterilizacija kirurškog pribora, laboratorijskog plastičnog posuđa
(medicina, prehrambena i farmaceutska industrija)
- infracrvene zrake zagrijavaju materijal do temperature pri kojoj dolazi do
koagulacije proteina

4) STERILIZACIJA ULTRAZVUKOM
- zvučni valovi visoke frekvencije uništavaju mikroorganizme
- uglavnom se koristi za razbijanje stanica i oslobađanje intracelularnih enzima,
rijeđe za sterilizaciju

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

METODE ZA IZOLACIJU
ČISTIH KULTURA

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

IZOLACIJA je značajna mikrobiološka tehnika kojom se izdvajaju čiste
kulture mikroorganizama iz mješovite populacije

- za proučavanje morfoloških i fizioloških osobina

mikroorganizama, kao i njihove identifikacije, potrebno je
imati njihove čiste kulture

Pod čistom kulturom se podrazumijeva kultura mikroorganizama koje sadrže

samo jedan tip stanica.

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Za dobivanje čistih kultura koriste se slijedeće metode:

1. METODA RAZRIJEĐENJA
2. METODA ISCRPLJENJA

1. METODA RAZRIJEĐENJA - služi za izolaciju i određivanje broja mikroorganizama

POSTUPAK:

- u seriju od npr. 6 epruveta odpipetira se 9 ml vode

- u prvu se odvaže 1 g tla ili nekog drugog materijala koji se istražuje
- sterilnom pipetom se odpipetira 1ml iz prve epruvete i prenese u slijedeću, isti
postupak ponovimo do kraja (do šeste epruvete) mijenjajući pipete pri promjeni
razrjeđenja – na taj način dobivamo željenu seriju razrjeđenja (10-1 do 10-6)
- kad želimo odrediti broj mikroorganizama uzimamo po 1ml suspenzije iz posljednja
tri razrjeđenja (10-6, 10-5, 10-4) te stavljamo u Petrijevu zdjelicu, a potom se
ulijeva hranjiva podloga. Postupak se vrši u 3 ponavljanja
- Petrijevke se stavljaju u termostat na inkubaciju -
- na petrijevkama izraste određen broj kolonija
- nakon inkubacije određuje se prosječan broj mikroorganizama ispitivanog uzorka

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

- broj živih stanica datog uzorka određuje se množenjem broja izbrojanih
kolonija s faktorom razrjeđenja (faktor razrjeđenja je recipročna
vrijednost eksponenta razrjeđenja)
- dobivena vrijednost označava se kao CFU (colony forming unites) tj.
jedinice koje tvore kolonije
- broj CFU jednak je broju živih stanica samo kada jedna kolonija nastaje
od jedne stanice

CFU se izračunava prema formuli:

broj izraslih kolonija

CFU = ------------------------------- x recipročna vrijednost razrjeđenja
volumen uzorka

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Metoda razrijeđenja

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

• metoda razrijeđenja: - daje nam brojnost živih, aerobinh mikroorganizama
- nije uključeno: obligatni Anaerobi
mikroaerofili
- izražava se: Colony Forming Unit (CFU)/gramu ili ml
NE kao ukupne bakterije (mikroorganizmi)

Ograničenja ove metode:

ƒ mogu se prebrojati samo aerobni mikroorganizmi
ƒ nije poznata nijhova vrsta
ƒ podloge nisu univerzalne
ƒ ljudska greška
ƒ ponekad je teško razlikovati čestice hrane i kolonije
ƒ kolonije mogu biti premale da se vide

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

2. METODA ISCRPLJENJA - brz i kvalitetan postupak koji služi samo za
izolaciju mikroorganizama

POSTUPAK:
- na prethodno izliven i ohlađen hranjivi supstrat u Petrijevoj zdjelici
stavimo kap mikrobiološkog materijala
- materijal razvlačimo po površini čvrste podloge pomoću Pasteurove vilice ili eze, te
bez ponovnog uzimanja materijala razmažemo po drugoj i trećoj Petrijevoj zdjelici.
- na taj način smanjujemo brojnost mikroorganizama i na trećoj Petrijevoj zdjelici
nalazi se najmanji broj kolonija.

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe
IDENTIFIKACIJA BAKTERIJA

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

- identifikacija je praktičan dio taksonomije koji svrstava izolat u određene
taksone
-do danas je klasificirano i identificirano više od 2000 vrsta bakterija

- Fischer i Muller napravili prvu klasifikaciju i sistematizaciju

- 1923. izašlo prvo izdanje Bergeyeva priručnika za bakterija
- tijekom godina zabilježena su sva važnija dostignuća, zabilježene nove vrste,kriteriji
klasifikacije i poboljšane sheme klasifikacije
- danas priručnik sadrži 4 podvolumena, a svaki od njih prikazuje specifične skupine
bakterija

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

Karakteristike koje se koriste u klasifikaciji i identifikaciji mikroorganizama:

1. MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE KOLONIJA - svaka vrsta bakterija

ima karakterističan tip kolonija na hranjivoj podlozi

2. MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE BAKTERIJA- oblik stanice, veličina,

ultrastrukture, bojanje po Gramu, pokretljivost, raspored cilija i flagela, oblik
i smještaj edospora, stanične inkluzije

3. FIZIOLOŠKE I BIOKEMIJSKE KARAKTERISTIKE - odnose se na prirodu i

aktivnost bakterijskih enzima i transportnih proteina
- neke od fizioloških i biokemijskih karakteristika koje se ispituju su:
izvor C i N, sadržaj st. stjenke, izvori energije, produkti fermentacije,
sekundarni metaboliti, osmotska tolerancija, osjetljivost na metaboličke
inhibitore i antibiotike, pH optimum

5. SEROLOŠKE KARAKTERISTIKE - imunološke tehnike koriste se za

komparaciju proteina različitih mikroorganizama

6. GENETIČKE I MOLEKULARNE KARAKTERISTIKE - jedan od najvažnijih

pristupa taksonomiji nastao kroz: analize proteina
analize nukleinskih kiselina

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe

 Hvala na pažnji

- sva pitanja, konzultacije, nejasnoće : Katarina Huić Babić, dipl.ing.

Uvod u mikrobiologiju tla - vježbe