VUK DRAŠKOVIĆ

SUDIJA
ROMAN

šesto izdanje

X « M S

3«n KC

Beograd, 1984.
 Dajte mi tačku oslonca — ja ću polugom
podići zemlju.
(Arhimeđ)
PRVI DIO
 Svaka, eventualna, podudamost sa zbiljom slu-
čajno je — namjema.

1.
Zašto su Justiciji, Boginji pravde, zavezane oči?
Otkuda joj i čemu služi ona nepmzima krpa koja
je lišava vida?
Neispavan i sam, u treći poj pijetlova zatečen
nad papirima i među knjigama, Ratko Vidović je,
gotovo, naglas postavio ovo pitanje i sada je po-
kušavao da nađe odgovor.
Justiciju je, za posljednjih desetak godina, vi-
đao u mnogim prilikama i na raznim mjestima:
susretao ju je po univerzitetskim udžbenicima i
pravnim časopisima, po sudnicama i neurednim
advokatskim kancelarijama, ali je tek odnedavno,
otkako je u svoj stan uselio jednu njenu malu
statuu, počela da ga progoni i muči simbolika sva-
kog detalja Boginjinog lika i odežde.
Da li mač Justicijin, koji drži u jednoj, a vagu
u drugoj ruci, val ja shvatiti kao drevnu i vrhovnu
zapovijest prava da je istina uvijek na strani jačega
i da je dužnost sudija jedino u tome da tumače

7
volju gospodara koji im, iznad glava i iznad pre-
suda, kovitlaju isukanim noževima? Ili je pameti
mnogo bliža logika da i zakoni i presude izviru, je-
dino, iz duha istine i samo time ograničene siobode
sudija? Da li bi, u tom slučaju, makar samo u sud-
nici i makar samo pred sudijama, bila mogućna i
ostvarljiva jednakost glava nejednakih: onih koji
vladaju i onih kojima vladaju, bogatih i siromašnih,
oholih i uniženih, žrtava i njihovih dželata?
Da li bi, konačno, tada bila skinuta i ova nepro-
vidna koprena sa Justicijinog očinjeg viđa? Da li
bi ona i dalje sudila oslijepljena, tako da ne vidi
ni optuženog, ni onog ko optužuje? Ni svjedoke, ni
sudije. Ni publiku, koja je, obično, sve od vremena
Sokratovog i Gajevog, sudnicu doživljavala, kao
neku vrstu pozorišta i besplatnog, javnog, seirenja.
Ali, zašto su Justiciji zavezane oči?
Učinili su to, vjerovatno, moćnici, bogovi ili ti-
rani, a ni jednima, ni drugima nije oskudijevala
istorija. Lišili su je očiju da bi im, tako oslijepljena,
što odanije i što pokomije ugađala i da bi njihova
viđenja ljudi i svijeta prihvatila kao istinu. Da ne
bi mogla da spoznaje istinu, već da bi, kao istinu,
ponizno i poslušnički, prihvatala samo ono što joj,
posredstvom sudija, šapću i naređuju bogovi. Osli-
jepljena je, znači, da bi zločin progiašavala — vrli-
nom, lance'— slobodom, a muku d patnju — srečom
čovječijom.
U svijetu nejednakih, opet, jednako vide samo
oni koji ništa i ne vide. Možda je, baš zbog toga,
Boginja pravde namakla zastor preko očiju. Da, ne
videći ništa, u stvari, jednako vidi i kmnisane glave
i gubave, i bijele i cme ljude, i vlastelu, i sluge, i
tragače za slobodom, i njihove neizbježne tamničare.
Sjeti se, odnekud, da su u svim starim pričama,
kojih se kao dijete naslušao, mudraci predstavljeni
kao — slijepi Ijudi. Očinji vid kao da je, odvajkada,
smetao pravičnosti, a i dubini ljudsike pameti.
Ui neće, ne želi, ili ne smije da progleda Ju-
sticija?

8
 Ovoga jutra on ne može, čak ni maglovito, da
dokuči odgovor. A htio bi, iznenada, da ga zna prije
nego što se sasvim razdani i nego što počne suđenje.
Zamišljen i umoran, pruža ruku prema polici
sa knjigama i uključuje magnetofon. Opet, jer je
to i sinoć slušao.
Dugo se čulo nekakvo krkljanje, kao đa neko
puni flašu iz plitkog izvora ili kao da, taj neko, uz
prigušeno i nerazgovijetno stenjanje — umire. Onda
se, razgovijetno sasvim, začu prozukli glas zene:
— Prije Libije, dok si me jebavao, drukčije si
govorio, Ozrene.
S naporom sastavljajući riječi, kao da mu je
jezik natekao, muškarac je odgovorio:
— Ja bih tebe, dušo, tucnuo i sada, ali pod tebe,
kao Ijekarku, ne bih legao. Uvijek sam imao skrom-
no mišljenje o tvom poznavanju medicine.
— Tuiiću te, koliko ujutru, Ozrene. Sud će te
natjerati da mi se izvineš.
— Nema tog suda i jebem ja taj sud, Tamara.
— Nećeš doktorku sa dvadeset godina iskustva,
a uzimaš tamo nekog šiljokurana i balavca koji je
juče završio. Mene, u ovoj bolnici, svi poznaju, Ozre-
ne. Radila sam, čovječe, ovdje gotovo petnaest go-
dina. Moraš me primiti, zakoni i sve ostalo na mojoj
su strani.
— Ja te nijesam tjerao da ideš u Afriku, Tama-
ra. Sama si dala otkaz i otišla. Mene se ne tiče jesi
li i koliko zaradila u Libiji, ja te ne ogovaram. I ne
zavidim ti, Tamara. Ali, pobogu sestro, zar ti, zaista,
misliš ozbiljno da je bolnica bila dužna da čuva mje-
sto sa kojeg si otišla posve samovoljno?
— Tako kažu svi kojima sam se žalila.
— Misliš na onoga tvoga pisara iz Gradskog sin-
dikata?
— Kojeg pisara, Ozrene?
— Kojeg, kurčevog, onog Milovana Erića.
— Ali, on nije pisar, on je predsjednik Sindi-
kata.

9
 — Pisar, pisar, niko i ništa, eto šta je on za
mene. Otkuda mu pravo da se miješa u naš posao,
ko ga je ovlastio i u čije to ime on govori?
— Sindikat je dužan da štiti prava radnika i
samoupravljanje. Pogotovu kad neki kabadahija, kao
što si ti, prisvoji samoupravljanje. Znaš li ti, crni
čovječe, da ćeš iz svog džepa da mi nadoknadiš sve
što sam izgubila. Svaki dinar ćeš mi platiti, samo ako
podnesem tužbu, Ozrene.
— Jebem ja advokata koji ti je to rekao.
— Nije advokat već drug Milovan, on mi je to
rekao. Kazao mi je, doslovce, ovako: »Založiću se za
to da vam on, gospođo Tamara, odnosno drugarice,
kako vam se više sviđa, nadoknadi svaki dinar.«
— Jebem ja, onda, druga Milovana!
— Sta reče, šta reče, hoćeš li to ponoviti, dok-
tore?
— Rekoh da jebem druga Milovana!
— Predsjednika Gradskog sindikata?
— Njega, a i Sindikai, ako je potrebno.
— Nabijem ja na neku stvar i tebe, i Partiju!
— Ne zaboravi, Ozrene, da si ti član Partije.
Zar te kočijaške psovke priliče jednom komunisti?
— Nabijem ja na neku stvar i tebe, i Partiju.
— Moli samo boga, što laješ preda mnom i da
ti za ovo ne sazna drug komandir ili drug Vehbija.
— Koji komandir, jebo te on?
— Luka, komandir milicije.
— A ko ti je onaj drugi što ga spomenu?
— Vehbija Vezirović, sekretar Gradskog komi-
teta Partije, eto ko, Ozrene.
— E pa, ovako: komandira jebem dva puta, a
druga sekretara vazda jedan putyiše!
— Sta je to s tobom, kao cla si poludio. Prije
mog odlaska u Afriku, nijesi psovao.
— Zajebi Afriku i psovke, Tamara. Dođi, pri-
makni se da te poljubim. Ili zakopčaj dugmad na
košulji, samo što ti nijesu ispale, ne izazivaj me i
ne draži ovako pijp.nog i pomanitalog.

10
 — Poslije, poslije ćemo pričati o Ijubavi, Ozre-
ne. Sada moramo o onome šta je. važnije: hoćeš li
me ili nećeš, pitam te zadnji put, primiti na posao?
— Ne odlučujem ja, to zavisi od kolektiva, sto-
tinu puta sam ti rekao.
— Nijesam znala da baš toliko cijeniš samou-
pravljanje?
— Jeste, dušo, ja sam za samoupravljanje.
— Ti si za samoupravljanje?
— Ja, niko drugi nego ja, Tamara.
— Kako to da psuješ Partiju i rukovodioce i da,
istovremeno, podržavaš socijalističko samouprav-
Ijanje?
— Tako, lijepo. Jebem ja, ako ti je već do toga
stalo, i socijalizam i samoupravljanje. I rukovodioce,
ne samo onog tvog Milovana i Vehbiju, već i one
gore, sve ih ja, od reda.
— Dobro, zašto ih psuješ, crni Ozrene?
— Iz čista mira, hoće mi se i moie mi biti da
zajebavam.
— Znaš li ti da se zbog toga može otići i u
zatvor?
— Hodi ovamo, da te poljubim. Jebeš zatvor i
samoupravljanje.
— Čekaj, pričekni malko, doktore. Znaš li ti da
te, zbog ovih psovki, mogu isključiti iz Partije?
— Mogu, pa šta?
— Kako — pa šta?
— Tako, mogu, ali neće, neće to učiniti.
— Jesi li siguran?
— Kako da me isključe kad nijesu ni vidjeli ni
čuli ovo moje blebetanje?
— Dobro, recimo, da ja posvjedočim, da te pri-
javim.
— Ti?
— LiČno ja, doktore?
— Neće ti vjerovati, Tamara. Ja sam član Parti-
je već više od dvadeset i pet godina. Ko si, bre, ti
da me optužuješ?
11
 — A šta ako sam sve ove psovke, čitav razgovor,
snimila na magnetofonu? Sta tađa, doktore?
— Kome ćeš predati taj magnetofon?
— Kome mi je volja, sarrto ako mi se ćefne,
Ozrene. Odnijeću ga u Komitet, u Sud, u Bolnicu.
— Popišam se ja i na tebe i na sve te što si ih
pobrojila...
Ratko Vidović isključi magnetofon. Laganim
karacima priđe prozoru: sa te udMjeaiosti, ponovo
se zagleda u oslijepljenu Justiciju. Kao da mu ona,
skamenjena i bez očiju, može da pomogne. Da od-
voji krivdu od pravde i izmjeri težinu zločina dok-
tora Ozrena Stanivuka.
Stanivuk je bio direktor jedne bolnice u Gradu.
Blizu petnaest godina u Bolnici je radila i Tamara
Mihič, naočita gospođa, i, kako se za nju u Gradu
govorilo, nikada udavana raspuštenica. U čaršiji se,
javno, prepričavalo da je Stanivuk, inače okorjeli
neženja, sa njom živio gotovo kao i da su vjenčani.
Živjeli su, zapravo, tako sve do jeseni 1966. kada
je doktorka Mihić zbog jedne primamljive ponu-
de napustila Bolnicu i otputovala u Libiju. Ostaće
tamo, bezmalo, pune četiri godine: to se, uosta-
lom, vidi i po datumima sa dvije razglednice koje
je, jednu po odlasku a drugu uooi povratka, poslala
doktoru Ozrenu Stanivuku. U prvoj mu je pisala da
joj mnogo nedostaje, a u drugoj mu javljala da gori
od. želje i strasti da ga zagrli i poljubi. Uzgred, u
postskriptumu, doktorka je dopisala: »Nemoj, slu-
čajno, da ono moje mjesto nađem popunjeno!«
Desilo se, međutim, upravo to čega se i pribo-
javala. Odtnah po njenom odlasku, u Bolnicu je
primljen jedan mladi ljekar, tako da joj, uprkos
nadanjima, intimne veze sa direktorom ništa nijesu
mogle pomoći.
Do*ktorka Mihić je začuđena i ogorčena. Kivna
je na mnoge svoje kolege, a na Stanivuka više i pri-
je od svih ostalih. Niko u Bolnioi, naime, neće da
joj se zamjeri i da joj kaže pravu istinu. Svi joj

12
govore kako su oni na njenoj strani, ali da sve za-
visi od direktora. Nagovaraju je i savjetuju da pri-
ča sa direktonom, da moli direktora. Jedini on, sa-
mo ako hoće, može da pomogne. A on neće, upor-
no je i sistematski odbdja. Objašnjava joj da on,
sve i da hoće, ne smije mimo i protiv — samo-
upravljanja. »Niti otpuštam, niti zapošljavam«, go-
vori joj. Ona mu ne vjeruje.
Jedne večeri, zapravo 24. septembra uveče, ona
ga zove da u nekom motelu lizvan Grada proslave
njen »povratak u domovinu«. Jedu i piju, plešu i
pjevaju: ranije prepirke oko zaposlenja niko i ne
pominje. Ona mu na uvo pjevuši neku njemačku
melodiju. Stalno mu govori: »Uz švapsku pjesmu,
najbolje pristaje ruska votka i srpska šljivovica.«
On pije dvije votke, pa jednu šljivovicu, dvije votke,
pa jednu šljivovicu. Zapliće jezikom kad pokušava
da počne nekakvu pjesmu, staiu i već izanđalu.
»Hajdemo kođ mene, da ti skuvam jednu ja-
ku kafu i da te otrijeznim« kaže mu ona posldje
večere. U stanu, nasamo, u četiri oka, doktorka Mi-
hić poteže priču o svom zaposlenju, provocira pi-
janog Stanivuka da.psuje, nečujno zavlaoi ruku u
tašnu i — uključuje magnetofon. Zadržava ga na
konaku, pere mu čarape i pegla pantalone. Tek kad
se otrijeznio i rasanio, kaže mu šta je učinila i šta
je i koga on sve psovao. Pokazuje mu magnetofon-
sku traku i traži otvoreno: »Posao ili ove tvoje blju-
votine nosim drugu Vehbiji!«
»Jebo te drug Vehbija!« odgovara zgranuti
Stanivuk d, bijesan, lomi kafenu šoljicu koju mu je
prinijela.
Doktorka Tamara Mihić, odista, predaje vrpcu
Vehbiji Veziroviću. Neće proći ni nedjelja dana i
Stanivuk će biti izbačen iz Partije. Kopija trake je
predata i gradskam tužiocu: optužnica koja je po-
dignuta protiv Ozrena Stanivuka sada je, evo, na
stolu sudije Ratka Vidovića. Danas, za nepuna dva
časa, počeće suđenje.

13
 2
Sjedi, kao stanac kamen, na klupi koja je po-
malo cm a i pomalo čađava i koja, tako cma i ča-
đava, njegovu krivdcu čini, gotovo, savršeniom i do-
kazanom. Ruke je zavukao među stegnuta koljena
i zagledao se u vrhove svojih cipela. Izbjegaiva po-
gled sudija, koj'ima je licem okrenut, i tužiiočev koji
ga, uspravljen za stolom sa strane i s optiužnicom
u rukama, već pola sata zastrašuje.
Iznad svega, kao živa vatra, peče ga disanje
i kašljucanje naroda iza njegovih leđa. Čini mu se da
mu čitava sudnica duva u potilljalk i da on, Ozren
Stanivuk, neće moći da izdrži i na miru dočeka
kraj oye, po njegovoj pameti, jadne i nategnute
komedije. Skočiće, boji se, sa čađave klupe, prode-
rati se i na sav glas opsovati i narod, i sebe, i sudije.
— Jeste li — pita ga tužilac — imali priliku da
čujete traku koja vas optužuje?
— Vjemjem da u vašoj optužnici ništa nije ni
pridodato, ni izmišljeno.
— Nije vaše, optuženi, da ovdje svjedočite da
li vi u nešto vjemjete. Vaše je da odgovorite: da li
su sve psovke i uvrede, koje su izvoimo prepisane
sa trake i dostavljene vam u posebnom prilogu
optužnici, vaše? Da h ste to vi izgovorili i da li ste
sve, baš onako, izgovorili?
— Možda, najvjerovatnije, ali se u svaku riječ
ne mogu zakleti.
— Vi, opet — dočeka tužilac — o zakonu vje-
rovatnoće. Prepustimo to matematičarima. Na na-
ma je, pak, da utvrđujemo samo ono što je do kraja
izvjesno i sasvim nesumnjivo.
— Rio sam pijan — oštro odbrusi optuženi —
i precizno se ne sjećam ničega. Znam da smo skupa
večerali, da je svirala neka muzika i da se u kafani
nijesmo svađali. Ona je, sjećam se i toga, pri po-
vratku vozila moja kola. »Pijan si, neću da izgine-

14
mo, Ozrene«, tako je kazala. Kao kroz maglu, pri-
sjećam se da mi je u kafu, u njenom stanu, siipala
nekakvu rakiju. »Da se otrijezniš ili da crkneš«,
tako je, čimi mi se, rekla. Smijala se, bila je dobro
raspoložena. Onda je počela prepiirka i, rekao bih,
uzajamno vrijeđanje.
— Oko čega, ako se možete sjetiti?
— Kazala je da sam nepopravljiva pijanica i
da sam, u svojoj 45. godini, zreo za penziju. »Mož-
da bi željela da zauzmeš moje mjesto?« uipitao sam
malo podrugljdvo. »A zašto ne i tvoje, makar mi se
ne tresu ruke od alkohola«, odgovorila je. Rekao
sam joj, zatim, čini mi se, da je medicinska nezna-
lica i da je za nju najbolje da se vrati u Afriku. Ona
je opsovala, otjerala me u materinu, ja sam uz-
vratio, mislim, čak, da sam bio krenuo i da izađem
iz stana. Da li sam pao to ne znam, ali se sjećam
da me je ona hladnom vodom škropila po vratu i
udarala po obrazima.
— Psovki i uvreda koje ste izgovorili, vi se, vi-
dim, ne sjećate. Ili ne želite da ih se sjećate. U tom
slučaju, ne preostaje nam ništa drugo nego da tu
traku (tužilac je uze u ruku i visoko podiže iznad
stola), ovdje i sada, saslušamo.
— Nepotrebno sasvim, tužioče. Ja ne poričem
i ja ne želim da se branim. Nemam od čega da se
branim. Ne mogu, ponavljam, da se prisjetim svih
detalja, svake svoje riječi, ali dozvoljavam da sam
rekao baš onako kao što tvrdite. Liči to na mene, na
moju narav kad je neko raspali i nagazi. Posebno
kad sam pijan i uvrijeđen.
— A da li vam je bilo poznato da Krivični za-
konik zabranjuje da se vrijeđaju i ruglu izvrgavaju
društveno-poiitičke organizaoije i predstavnici na-
rodne vlasti?
— Ja sam vam, već, rekao. Psovao sam soeija-
lizam, Partiju, samoupravljanje i, ponekog, držav-
nog rukovodioca. Ne znam, tačno, kojega, jer sam
mogao opsovati bilo kojega. Ja to sve priznajem.

15
Ali, ne priznajem da sam ih vrijeđao . . . I ne poku-
šavajte, molim vas, da od mene dobijete to pri-
znanje.
Tužilac je, reklo bi se, sasvim zadovoljan. Le-
žemo se vraća u stolicu, stavlja naočari na nos i
nešto, svakako važno, zapisuje.
Ozren Stanivuk tek počinje da shvata i da se
pribojava. Isključenje iz Partije sve do danas je
smatrao nekom nesrećnom i smiješnom greškom,
možda i posljedicom lične netrpeljiivosti između
njega i nekih ruikovodećih ljudi u Gradu. Žalio se
na kaznu i vjerovao da ta greška mora biti isprav-
Ijena. Nije htio da prihvati da su svi ostali razlozi
i sve ostale okolnosti, kojih, doduše, na magneto-
fonskoj traci nema, niti se sa nje mogu čuti, manje
vrijedni i slabiji od jedne neodmjerene i brze riječi.
Smrknuti pogled sudije Vidovića; tužiočeva preoz-
biljnost i svečanost forme kojom je od te, neodmje-
rene i brze, riječi danas štitio državu; buljuk no-
vinara i fotoreportera, od kojih su neki stigli čak
iz prijestonice; prepuna sudnica radoznalog svije-
ta; štampa koja je cio slučaj isturila na naslovne i
udarne strane, ne opredjeljujući se, doduše, ni za
magnetofon, ni protiv njega — sve to skupa — za-
plašilo je jutros doktora Stanivuka i navelo ga da
posumnja, gotovo i da povjeruje kako je njemu, već
unaprijed, izrečena presuda i kako ga, čak i u zat-
vor, može odvesti ona vrpca koju je, maločas, grad-
ski tužilac pokazao svima onako teatralno.
Sopstvena psovka, kojoj se, sve do jutros, in-
timno podsmijevao i kojoj nije pridavao ni važnosti
ni ozbiljnosti, počela je da narasta, da kvasa i da
se nadima, čak toliko da je i on, u toj psovci, počeo
da prepoznaje nečasno djelo i tešku uvredu. Zbog
toga se, utučen i pokunjen, tromo podiže sa optu-
ženičke klupe i poče, nekako tiho i bezvoljno, da
odgovara na pitanja svog branioca.
— Gdje ste, da li se sjećate, prespavali tu noć,
kada vas je doktorka Mihić dovela u svoj stan?

16
 — Probudiio sam se u njenom krevetu. Vjero-
vatno me je ona nagovorila da ostanem, mada ne
mogu da se zakuinem.
— Da li je doktorka Mihić bila u stanu, u času
kada ste se probudili?
— Doktorka Mihić je još spavala, u istoj sobi,
ali u zasebnom krevetu.
— Jeste li, tog jutra, nastavili sa svađom?
— Ona je, naprotiv, bila neobićno raspoiložena.
Skuvala mi je kafu i ispeglala pantalone. Pitala me
je, smijući se, da li se sjećam šta sam sve baljezgao
i bulaznio. Rekao sam da se ne sjećam i da me to
ne interesuje. Doktorka Miihić je, tada, iz tašne iz-
vadila neku maignetofonsku ikasetu: do detalja mi je
sve ispričala, čalk je, za kratko, uMjučila magneto-
fon da se u sve to nesposredno uvjerim, a onda mi
je zaprijetila ili da je zaposlim u Bolnici ili će traku
odnijeti drugu Vehbiji.
— I kako ste vi na to reagovali?
— Pomislio sam da se šali, ali kada je ona po-
novila prijetnju, opet sam opsovao, brzo se obukao
i otišao.
— Muškarac ste i fizički ste snažnijii od nje.
Zašto joj tu traku, tada, silom, nijeste oduzeli? Da
ste to učinili, danas nas dvojica, ovdje, ne bismo ni
vodili ovaj razgovor.
— Ja to ni danas, u istoj situaciji, ne bih ura-
dio. Mojim pijanim riječima koje je, potajno, sni-
mila ni'iesam pridavao nikakav značaj. Nijesam se.
tih riječi, ni plašio ...
AdvOkat. za kratiko, zastade. kao da uzima zalet
za ono najvažnije: — Dopuštate li mogućnost da
snimak traike, koji ste pročitali u magnetogramu.
nije istinit?
— Smatram da je optužnica istinita.
— A vidite — branllac povisi ton i okrenu se
prema sudijama — ja ću vas, odmah i lako, uvje-
riti da je optužba lažna i konstruisana. Nedopustivo
ko-nstru-i-sa-na, drugovi sudije. Uvaženi tužilac nam
je servirao jednu malu prevaru. Obmanu, ako mu
tako više odsovara.
17
 — Bez peckanja i varbaildzma, kažite činjenice
— opomenu ga Vidović.
— Dalkle, drugovi sudije, šta je uvaženi tužilac
učinio? Originalnu traku, koju mu je predala dok-
torka Mihić, on je zadržao za sebe, a Sudu je, kao
dokaz, poslao falsifikovanu i, u suštini, sasvim dru-
gu traku.
— Protestvujem — poskoči tužilac, do'k je Vi-
dović, poikretom ruke, stišavao žamor u dvorani.
— Falsifikovanu, jer su i iz sudske kopije vrpce
i iz magnetograma izbačene posljednje dvije reče-
niice, i to ključne, ja bih rekao dvije krunske reče-
nice, drugovi sudije. Na originalnoj traci, koju sam,
upravo juče, slušao u tužiočevoj kaocelariji, jer mi
ta priviilegija, kao braniocu, pripada, optuženi Sta-
nivuk, poslije svih onih psovki, doslovce, kaže i ovo:
»Ne zaboravi, Tamara, da ja iimarn pravo da psujem
i Partiju, i socijalizam, i samoupravljanje. Imam,
jer su oni moji, ali kada bi ti, gospođo, nešto slično,
na njih, lanula, ja bih te, ča'k, i udario.«
Advokat se, zadovoljno, okrenu publici i upita:
— Neka uvaženi tužilac odgovori da li sam rekao
istinu?
— Te dvije rečenice su — javi se tužilac — izo-
stavljene samo iz razloga što su to, takoreći, jedine
rečenice u kojima nema elemenata krivičnog djela.
Zašto ih unositi u optužnicu, ako u njima nema
optužbe!
— Hvala vam — reče brani'lac — ali se nas
dvojica, očito, nijesmo sporazumjeli. Nema u tim
izostavljenim riječima optužbe, ali zato ima mnogo
odbrane. Odbrane koja sve objašnjava i koja čitavu
optužnicu čini neodrživom i iluzornom.
Okrenu se, zatim, zbunjenom Stanivuku: —
Šta ste radili za vrijeme rata i kada ste primljeni u
Partiju?
— Oca su mi, odmah u junu 1941, zaklale usta-
še. Idućeg proljeća, među taocima koje su strijeljali
zbog ubistva jednog njiihovog ofioira, stradali su mi
brat i majka. Imao sam tada šesnaest godina. Otišao

18
sam u partizane i ostao u njima sve do kraja rata.
Demobilisan sam u jesen 1945. Te iste godine, 16.
avgusta, primljen sam u Partiju.
— Znate li, možda, šta je u ratu radila vaša
koleginica Mihić i da li je ona član Partije?
— Tražila je, negdje pred odlazak u Afriku, da
je primimo u Partiju. Onda je, uoči samog sastanka,
povukla molbu i kazala da je prenaglila i da ćemo
pomisliti da to ona želi iz koristi, da bolje napre-
duje. Ne znarn, inače, ni gdje je, ni sa ikim, bila za
vrijeme rata. Ali, da nije, baš, oduševljena socija-
lizmom, u to sam ubijeđen.
— Ne znate, ali ima i onih kojima su poznate
njene Ijubavne pustolovine sa SS poručnikom Mi-
lerom, u Zagrebu, sve četiri ratne godine!
— Doktorka Mihić nije optužena i vi — oštro
ga upozori sudija Ratko Vidović — nemate pravo
da ovdje iznosite detalje iz njenog privatnog života,
da je, zbog bilo čega, sumnjičite ili optužujete.
— Ali ja — dočcka advokat — imam pravo da
izjavim: bojim se da je žalosna sudbina socijalizma
kojeg, od partizana i komuniste Ozrena Stanivuka,
dvadeset i pet godina poslije rata, brani jedna gos-
pođa čije ime, jer mi je to zabranjeno, neću ni da
spominjem. Tražim, u svakom slučaju, da se sa-
sluša originalna magnetofonska traka, jer ćemo ta-
da jasno razumjeti da ni trunkc namjere da vrijeđa
državu i njene visoke predstavnike nije bilo kod
optuženog.
Gradski tužilac skida naočari i u srdžbi, što
ponekad argumente može da učini ubjedljivijiim,
odgovara braniocu. Podsjeća ga, zapravo, na ncšto
što jedan pravnik ne smije da zaboravi:
— Vi, bez sumnje, prekoračujete granice vaših
prava i vaše nadležnosti. Optužujete doktorku Mi-
hić samo zbog toga što je prijavila jeđno krivično
djelo i što je postupila onako kako biste i vi, u istoj
situaciji, morali da postupite. Nijeste, nadam se,
dragi kolega, zaboravili da se krivično djelo može
počiniti i neprijavljivanjem, tuđeg, krivičnog djela.

19
Ne primjećujem da je, zbog toga, jadna sudbina
ovog socijalizma, kako to vi, upravo, rekoste.
Stanivuku se prioini da se advokat i tužilac, uza-
jamno i na smjenu, napadaju i nadmudruju, i da
je on, u svemu tome, slučajno zatečeni i suvišni po-
smatrač. U stvarnost ga vraća sudija Vidović ikoji,
već sljedećeg trenutka, naredi da se saslušaju svje-
doci i da, prije svih, u sudnicu pozovu doktonku Ta-
maru Mihić.
Braniočeva itzjava da je ona rat provela sa SS
poručnikom Milerom, kao da ga ošamuti. Odvede
ga, kad se povrati od šoka, ta izjava, iznenada, u
proljeće 1943, u Baniju. I lijepo, tu, u sudnici, vidje
onaj njemački bunker i sebe, golobradog, partizan-
skog bombaša, kako mu se uz isplakanu prljagu,
puzeći, približava.
— Sad, Ozrene — neko mu dobacuje otpozadi
i on se, da bi bolje nanišanio, neoprezno otkriva i
uspravlja. Probudio se na nosilima, dok je brigada
bila u pokretu.
— Nijesi promašio — kazali su mu drugovi. d
on je znao, ostalo mu je u sjećanju, da je bomba
eksplodirala u vaz.duhu, čak bliže njemu nego švap-
skom mitraljescu i ćuviku sa kojeg je kosio. Nje-
mački rafal nije ni čuo: samo je u grudima osjetio
silnu vatru i nemoć i više je instinktom, nego pa-
meću, izbacio bombu iz ruke.
Čuje, sad i u sudnici, bolničarku Veru kako
mu, šeretski, govori: »Malo ti srce, Ozrene. I snaj-
perom bi ga Švabo promašio.«
»Prije će biti da mi je srce neprobojno«, na
preže se on, u nosilima i zavojima. Vera mu se smi-
je, možda i izazovno, opominje ga da ćuti i rukom,
onako u pokretu, provjerava ima li vatru i da li još
krvari.
Usta su mu se sasušila i hoće vode. Hoće da,
opet, bude ranjen i nepokretan, pored partizanske
bolničarke, da mu se ona nasmije i još jednom mu
kaže: »Malo ti srce, Ozrene.«

20
 Odlutao iu nepovrat on i ne čuje šta to sudija
Vidovdć pita doktorku Mihić i šta mu otna odgovara.
Ima jedno, iznenada navrlo i svoje, pitanje: plaća
li to danas, pred ovim radoznalim narodom i pre-
ozbiljnim sudijama, nekakve dugove ikoje od njega
u ratu Nijemoi nijesu uspjeli da naplate i po ikoje
su, četvrt vijeka nakon njihovog poraza i njegove
pobjede, poslali Ijubavnicu SS pomčnika Milera,
ovu ženu što sada svjedoči i optužuje?
Veri je, sa nosila, odgovoriO: »Biće da mi je
srce neprobojno.« A danas, sa ove klupe, šta da od-
govori? I kome da odgovori?
— Tvrdite, dakle — kaže sudija Vidović — da
magnetofon nijeste podmetnuli u namjeri da ucije-
nite optuženog. Koja vam je, onda, bila namjera?
— Bojala sam se da ću otići u zatvor, a'ko to
ne učinim. I prije te noći on je u nekoliko navrata,
u svojoj kancelariji i mome stanu, psovao socijali-
zam i naše rukovodioce. Ja ga, nikada, nijesam na
to navodila. Jednoim prilikom, unazad četiri mjese
ca, došla sam u njegovu kancelariju i pokušala da
povedem razgovor o mom zaposlen j.u. »Razgovarala
sam«, kazala sam mu, »sa drugom Milovanom i dru-
gom Vehbijom. Savjetuju me da te tužim i tvrde da
ću, siigurno, biti primljena. Daj, Ozrene, učinimo to
bez zle krvi i tužakanja.« On je, odjednom, zagala-
mio: »’Bem ti i Milovana, i Vehbiju, Boga Savaota,
i onog kojii mi te poslao!« »Da sam nepoštena kao
što si ti«, odgovorila sam, »iz ovih stopa bih tu
psovku ispričala drugu Vehbiji, a ti dobro znaš da
te on ne podnosi i da te, odavno, čeka na krivini.«
»’Bo te drug Vehbija i ti njega!« vrisnuo je on i
istjerao me iz kancelarije.
— Možda ste i tada, iz potaje, uključili mag-
netofon? — ironično dobaci branilac, namjerno
okrećući,glavu od nje.
— Tada ga nijesam ni imala. Ideju da kupim
magnetofon dao mi je, najprije, drug Ferid, a po-
slije i moi advokat.
21
 — Ko je drug Ferid i šta vam je to savjetovao?
— upita Vidović.
— Ferid Muminagie je sekretar partijslke orga-
nizacije u Bolnici. Zatekao se, slučajno, u ho'dniku,
ispred Stanivukove kancelarije, dok je on galamio
na mene. Kad sam izašla, odnosno kad me je drug
direktor istjerao, Ferid me je zapitao: »Kako ono
dozvoljavaš, pobogu Tamara?« »A šta da mu radim?«
odgovorila sam plačući. »Urazumio bih ja njega, pa
mu više nikada ne bi na pamet palo da laje i vri-
jeđa čestite ljude.« Malo je oćutao i onda mi, otvo-
reno, rekao: »Kriva si, kad boije razmislim, i ti,
Tamara. Zašto ga ne tužiš, znaš li ti da imamo za-
kone i sudije?« »Ali, druže Feride, niko mi ne bi
vjerovao. Kazali bi da to činim iz osvete, da dobi-
jem posao. Nemam, sem toga, ni svjedoka da me
podrži i pomogne. Koliko, god, vrijedi moje da,
toliiko, ako ne i više, važi njegovo poricanje.« »Ništa
•se ti«, rekao je drug Ferid, »ne brini što će reći i
pomisliti čaršija. A svjedoka ima, i ja ću ti posvje-
dočiti. Prijavi ga za ovo današnje lajanje i slobodno
se pozovd na mene.« Ferid mi je, poslije tih riječi,
okrenuo leđa i zaputio se hodnikom. Vratio se, od-
jednom, i postavio mi pitanje: »Zašto ti, doiktorko,
ne bi našla svjedoka kojemu će svaki sudija da
povjeruje?« Ja sam slegla ramenima: »Ne razumi-
jem. Kojeg svjedoka, druže Feride?« Unio mi se u
lice, kao da će da mi šapuće: »Kupi magnetofon«,
rekao je i odmah otišao.
— Da li vam je drug Ferid još nešto rekao? —
upita sudija Vidović.
— Ne, ništa mi više nije rekao. Sjutradan sam
otišla kod mog advokata i pitala ga za stručni savjet
i mišljenje u vezi mojeg zaposlenja. Kazao mi je da,
obavezno, kupim magnetofon i da će mi to mnogo
pomoći u vođenju radnog spora.
— Koliko znam, vi nikada radni spor nijeste
ni vodili — reče Vidović.
— Nijesam, ali sam namjeravala da to učinim,
druže sudija. Htjela sam da tužim Bolnicu i da tra-
22
žim radno mjesto koje mi je, nezakonito, uskraće-
no. Ja, zapravo, ođ tužbe još nijesam ni odustala.
— Objasni li vam advokat, malo pobliže, kako
se to, uz pomoć magnetofona, vodi radni sipor? —
opet će Vidović.
— Ništa mi nije rekao niti sam ga ja, bilo šta,
0 tome pitala. Računala sam da advokati najbolje
poznaju zakone d odmah sam, istoga dana, kupiia
magnetofon.
— Da li ste, kad ste ušli u prodavnicu, znaii
zbog čega ga kupujete?
— Već sam vam kazala: da mi pomogne u vo-
đenju radnog spora.
— Ali vi ste, maločas, ako se sjećate, kazali i
to da vam je drug Ferid savjetovao da nađete svje-
doka »kojemu će svaki sudija da povjeruje«. Ra-
zumjeste li vi tu, dosta razumljivu, pouku?
— Shvatila sam to, vidite, tek kasnije; negdje
početkom septembra. Doktor Stanivuk je, jedne ve-
čeri, znam sigurno da je bi'la subota, oko dva sata
poslije pola noći, svratio kod mene u stan i odmah
počeo da psuje i galami. Ne iskljuoujem mogućnost
da je bio pijan, jer on je veoma često pijan. On pi-
jan dolazi i na posao. Nije bio čestito ni sjeo, kada
mi je rekao: »Čujem, špijunko jedna, da si kupila
magnetofon. Pričaju mi da ga nosiš i u klozet i da
stalno vrebaš prifiku da mi ga podmetneš. Čujem
1 da si Vehbiji i Milovanu pričala kako ja psujem
Partiju i samoupravljanje, socijalizam i rukovodio*
ce.« »Kakav magnetofon, crni kukavče, šta je sa
tobom?« pokušala sam da ga urnirim. Probudila
sam Ziku, moju kućnu pomoćnicu, i naredila joj da
skuva kafu. Doktor Stanivuk je, tada, kao da je iz-
van pameti, počeo da galami: »Snimaj, špijo, što
god želiš! Hajde, uključi ga, špijunko, odmah ću da
ti pomognem! ’Bem ja i Vehbiju, i Milovana, i one
koji su ih na ona mjesta postavili!« Pokušala sam,
opet, da ga umirim, ali je on, odbivši čak i kafu,
izašao.

23
 — Rekoste da ste probudili vašu kućnu pomoć-
nicu Ziiku. Da li je ona čula taj razgovor?
— Bila je prisutna, vidjela je kako oai mlatara
ruikama i lupa šakom o sto, ali psovke nije ćula,
nije ni mogla da ih čuje, druže sudija. Moja pomoć-
nica Zika je, znate, defektna osoba: gluva je od svo-
je četvrte godine. Nego, da ne zaboravim. Izjutra,
o>ko pet sati, na mojim vratima se pojavio jedan
mladi milicioner i upitao: »Ko je to, noćas, u ovom
stanu, psovao naše rukovodioce?« »Niko«, odgovo-
rila sam. »U tom slučaju«, kazao je on, »vi ste, lič-
no, psovali i protiv vas ću podnijeti prijavu.« Straš-
no sam se uplašila i kazala mu istiinu. On je zapisao
doktorovo ime i prezime, ljubazno me pozdravio i
posavjetovao da, zbog takvih kao Što je Stanivuk,
ne bi hilo loše da kupim magnetofon.
— Vidjeste li, više ikada, tog miilicionera? Do-
biste li ikakav poziv Ali prijavu? — upita Vidović.
— Nikada više, druže sudija. Ne znam, čak, ni
kako mu je ime ni kako izgleda. Sjećam se samo da
je bio mlad i da je imao uniformu.
— I vi ste po milieionerskoj uniformi, oštro-
umno, zaključili da je taj mladić milicioner — po-
drugljivo dobaci branilac doktora Stanivoka.
— Istog jutra, otišla sam kod svog advokata
i sve mu ispričala. Kazao mi je da poslušam mili-
cionera i da bez oklijevanja kupim magnetofon. Za-
tim sam posjetila druga Ferida. On mi je drugarski
objasnio da je moja građanska dužnost i obaveza
da štitim socijalizam i samoupravljanje, kao i čast
i ugled narodne vlasti, te da moram snimiti psovke
direktora Stanivuka, ako ih on, ubuduće, u mojem
prisustvu ponovi.
— Poslije takvih instrukcija — ponovo se oma-
če branioou — vi ste ovog velilkog prestupnika (on,
pri tom, poikaza na zgrčenog Stanirvuika) vješto na-
mamili u kuću, dobro ga opili i savršeno izvršili
zadatak koji su vam, kako tvrdi'te, drugi postavili!
— Nikoga ja, moliou, nijesam namamila i ništa
ja, ružno, nijesam učinila — dočeka Tamara Mihić.

24
— Ja sam, jedimo, branila sebe i ugled naše države.
Čim je, te djruge noći, počeo da vdče na mene, ja
satn uključila magnetofon. Za svaki slučaj, jer nb
jesam znala hoče li psovati naše ruikovođioce i sa-
moupravljanje.
Sudinicom se razlegoše smijeh i cerekanje.
— Mir, tišina! — viknu Ratko Vidović i obrati
se optuženom: — Imate li vi kakav prigovor na
iskaz svjedokinje?
On ustade i, kao da stiže iz nekog ružnog sna
ili sa priredbe koju je, silom i s nelagodnošću, po-
smatrao, kratko odgovori: — Nemam primjedbi, jer
nemam ni snage ni želje da se, pred ovim narodom
i sa ovoga mjesta, nosim sa njenim lažima. Svejed-
no md je, sasvim, kakva će biti presuda. Samo, iz-
recite je što prije, molim vas.
— Ako ste odlučili da outite, onda sam dužan
opomenuti vas da na to imate pravo, iavršeno pra-
vo. I da je, opet, u interesu vašem d to pravo ne
koristite. Bar ne sada i u ovoj pri1’ ..
— Sve su prilike, moje sudijo, da sam ja svoju
priliku davno propustio. Onda kad sam, prije dva-
deset mjeseci, na sjednioi Gradskog komiteta, čiji
sam član tada bio, otvoreno i javno rekao: »Ako
Vehbiju Vezirovića izaberemo za sekretara, ako od
njega, danas, u Gradu nema priličnijeg komuniste,
onda ja ne želim da budem član tog, Vehbijinog,
komiteta Partije. Isključujem se, u tom slučaju, iz
inata i posve svojevoljno.« Tako sam rekao i održao
sam tu svoju, za tu priliku možda i prenagljenu,
ali, po mojem shvatanju ljudske čestitosti, sasvim
ispravnu riječ. Da sam ćutao, kao što su 1 ostali
ćutali, mada su mnogi od injih kao i ja mislili i
osjećali, danas ja ne bih ni trpio ovu predstavu, ovu
u Vehbijinom komitetu namještenu komediju, dru-
govi sudije. I ne bi danas ova gospođa, u lica vaša
i u moje lice, sasipala čemer i sve samu neistinu.
— Šta, molim vas, u iskazu svjedoka ne odgo-
vara istini?

25
 — Mnogo tražite od mene, druže sudija. Bolje
bi bilo da ste me pitali: šta je, pak, u njenom kazi-
vanju istina? Tada bih vam daleko lakše odgovorio.
Nema, takoreoi, u njenom iskazu, ni mrvice, istiine.
Nikada, ni pred njom, ni pred bilo kim, nijesam
psovao u svojoj kancelariji, nikada nijesam pijan
došao na posao, niikada, do ane noći kad je uklju-
čila magnetofon, nijesam navratio u njen stan. Je-
sam, ranije, prije nego što je otišla u Afriku, i to
počesto. Ali, otkad se vratilla, jedan jedini put, sa-
mo taj put kad me opila i špijala, druže sudija.
Neće više da govori. Savladala ga neka muka,
navrle uspomene, ne može da im pobjegne.
»Jesam, ranije, prije nego što je otišla u Afri-
ku, i to počesto.« Ta mu rečenica ostala u ušima i
vratila ga u zimu 1965. godine. Upravo u zimu, do-
bro se on sjeća tog razgovora.
— Dokle mislimo ovako, Ozrene? — pita ga đok-
torka Mihić, zrela i za oko izazovna gospođa, od.
četrdeset i tri godine. Raspučila se, gotovo, do pasa,
polako mu provlači prste kroz razrijeđenu kosu i
hoće, smjesta, ođgovor. Sami su u njenom stanu, a
napolju je decembar. Zna to on po nikoljskom ki-
jametu i snijegu odraslom čovjeku do pojasa.
— Kako, ovako, Tamara? — na pitanje joj i
sam odgovara pitanjem.
— Ni vjenčani ni nevjenčani, Ozrene. Nervozna
sam i strah me je vremena. Ne mogu više, kao ne-
kad, kao do sada. Počcla sam cla osjećam svoje go-
dine.
— Strah te je, kazeš, vremena. A šta je to vri-
jeme, Tamara? Da li si, ikada, o tome razmišljala?
— Prvi znaci mojeg starenja, ove bore ispod
očiju, zavisl prema djevojkama u uskim pantalona-
ma, nedostatak smjelosti cla se na igranci, kraj vo-
de ili u vodi, po suncu i golišava, upustim u igru
sa mladićima. Nedostatak hrabrosti ćla na njihove
užarene poglede uzvratim kao što sam to mogla i
željela nekada, juče, moj Ozrene.

26
 — Lani, u Beogradu, na olinjaloj fasadi zgrade
jednog fakulteta, pročitao sam crvenom kredom is-
pisan stih: »Budući mrtvac — ulicom korača.« Tada
sam, čini mi se, shvatio istinu i o iivotu i o vremenu.
Kazali mi ti stihovi da mi, danas iivi i oni još nero-
đeni, zapravo, i ne postojimo. Svi smo nmrli —
samo čekamo red na sahranu. Postoji, jedino, vrije-
me i mi, budući mrtvaci, u vremenu. Budući pepeo,
trava, vjetar, buduća voda pred kojom te je, veliš,
sada stid. Nema sadašnjosti, postoji samo naša
mrtva budućnost, Tamara.
— A prošlost, šta je sa prošlošću, Ozrene? Sta
je sa onim, u meni tako iivim, đačkim danima, sa
našim prvim poljupcima i dodirima, prvim ocjena-
ma i Ijubavnim romanima? Sjećaš li se prve dje-
vojke ili prvog dana na stuđijama?
Prestala je da mu mrsi kosu, malo se odmakla
od njega i otplovila — osjetio je to on dobro — ne-
kud daleko, gdje samo mogu da odnesu sjeta i fan-
tazija.
Ima, samo, osamnaest godina i dvije dugačke pletenice
što joj skakuću po ramenima. Pločnikom, pored nje, spro-
vode istrzane i prašnjave kolone jedne ražalovane i bivšc
armije. »Živjeli oslobodioci!« — histerično urliču neki njeni
susjedi i bacaju cvijeće na, uparađene i nađmjene, nje-
mačke vojnike. Ona, svršena maturantkinja, ne shvata od
koga je to oslobođena niti primjećuje da se prema njoj,
sa cvijetom u ruci, zaputila jedna od tih, uglađenih i tuđih,
uniformi.
Učila je u školi njemački i razumije šta joj kaže zelena
uniforma:
— Za vaše oči i za našu pobjedu.
— Čiju pobjedu? — pita ga ona, nesvjesno i mahinalno.
— Našu, zajedničku — kaže zelena uniforma i polako
joj zađijeva cvijet u rever kockaste bluze. Obuzima je rnala
vatra i rumenilo, htjela bi da pobjegne, ali i da ostane,
bar malo, tek da vidi kakve je boje kosa ispod šljema ze-
lene uniforme.
Pocrvenjela i zbunjena, odgovara:

27
 — Vašu, samo vašu pobjedu, gospođine. Mi smo rat
izgubili.
Njegov osmjeh je, odjednom, namješten i ukočen, kao
da je nestalo i želje u pogledu.
— Vi, znači, ne volite našu armiju?
— Ja žalim moju armiju, gospodine.
— Nijemci praštaju hrabrom protivniku. Naročito ako
je lijep kao što ste vi, gospođice — nemarno je pri tom
štipnu za obraz, upita za ime i prezime. Ne zna zbog čega,
ali ništa ne krije od njega, čak mu i broj i ulicu, u kojoj
stanuje, govori.
Trčeći, dok su mu se čizme presijavale, odjurio je dru-
žini. Komšija Zvonko za njim je viknuo:
— Živio Hitler! Živio Ante Pavelić!
Preplašena i sa njemačkim cvijetom u bluzi ona, tada,
nije ni mogla znati da će susjed Zvonko, uskoro, navući
cm u ustašku uniformu i da će ona, do ušiju, da se zagleda
u tuđu i zelenu uniformu, koja će u njenom gradu ostati
četiri ratne godine. Ne može da odgonetne ni zašto joj je
danas, dok sjedi pored Ozrena, misao odlutala baš na taj
trenutak susreta na trotoaru, a ne na one kasnije, njoj još
uvijek drage, susrete sa pomčnikom Milerom, na njihove
sastanke kraj Save, valcere u Oficirskom domu i uvijek
strahom ispunjene šetnje, prema Trešnjevci i Maksimim.
Od prijatelja je doznala da neki ilegalci, komunisti vjero-
vatno, njeni vršnjaci i kolege iz gimnazije, hoće da ih ubiju.
Njega, jer je obeščastio našu ženu, i nju, jer je u njego-
vom zločinu, srcem i pameću, učestvovala.
— Meni ovdje nema života, moraš me voditi u Nje-
mačku — često je govorila.
— Poslije rata, kad zauzmemo boljševičku Rusiju, u
Sibir ću da te odvedem, Tamara. Jesi li čitala o zimi i si-
birskim medvjedima?
Jednoga jutra, dobro se ona sjeća toga jutra, poručnik
je otišao. Nije joj za rastanak donio cvijeće i nije spomi-
njao pobjedu. Samo je tiho, da ga ne čuju drugovi, rekao:
— Ti ćeš, možda, i vidjeti sibirske medvjede. Ali ja,
nikada.
Sta li je bilo sa Milerom? Da li je poginuo? Rusi su
— često je prebirala po istoriji — bili pred Bečom, kad je

28
on otišao, kad je, u tom pravcu, prema svojoj Prusiji, oti-
šao. Možda ga i nijesu ubili, možda im se pređao i zamolio
da, makar i kao zarobljenik, vidi sibirske mećave i sibir-
ske snjegove. Tek, nikada joj se nije javio, a da je živ uči-
nio bi to posigurno. Došao bi, ako ništa drugo, da dovršc
razgovor i da vidi kako njoj, srećom, i bez njega ima ži-
vota. Kako joj se ništa nije desilo i kako se ni njemu, samo
da dođe, ništa ne bi desilo.
Jeste, uhapsili su je »crveni«, čim je Miler otišao. Nije
morala da im se ispovijeda: sve su saznali i sve su joj opro-
stili. Kazala im je samo da poručnik, sem što ju je volio,
ništa loše nije učinio. Nikoga, zna to ona sigurno, nije
ni očepio, ni ubio.
Kad su je pustili i još joj dozvolili da upiše medicinu,
napisala je, prvo i posljednje, pismo poručniku Mileru.
»Niko te — napisala je — ako dođeš, neće ni dirnuti. Crveni
i njemačke zarobljenike puštaju kućama.« Sjetila se, usred
pisma, da ne zna kud će ga otpraviti i da ga, sve i da zna,
ne vrijedi otpravljati. Maršal Žukov se postarao da se —
kako je sama sebi govorila — njen Miler nikada ne vrati
kući. Jedinu, slabašnu, nadu tražila je u mogućnosti da je,
na putu ka Prusiji, Miler naišao na vojsku generala Ajzen-
hauera. Ali, otkud Ajzenhauer u Berlinu? I kako da, preko
Rusa, Amerikanci stignu do njemačke prijestonice? Da bi
prekratila i nadu i strepnju, vraćaia se pjesmi, pruskoj ko-
račnici, što ju je Miler naučio.
Tu koračnicu počela je đa zviiđi i sađa, dok joj
Ozrenova glava leži na grudima.
— Lijepa melodija — rekao je Stanivuk.
— Jebena melodija — prenula*se doktorka Ta-
mara.
Presjekao je u snu i zato je opsovala. Prvi put
je tada, pred njim, opsovala.
Trijezni se od te njene psovike i vidi da se oz-
nojio. Vidi i podvorni'ka Ramiiza kako, odnekud,
stoji između njega i sudija. I čuje, dobro, podvomi-
ka Ramiza:
— U jesen, Ianjske godine, na jednom sastanku
partijske organizacije u Bolnici, drug Vehbija Vezi-

29
rović je rekao: »Ko god bude glasao za Ozrena, sta-
viće krst na svoja leđa. Stanivuk se mora prisiliti
da sam podnese ostavku.« Ipak, dmže sudija, veći-
na nas smo glasali za dmga direktora...
Medicinska sestra Anđa priča u lice doiktorki
Tamari: — Ljetos, valjda u avgustu, negdje oko četi-
ri sata poslije podne, doktortka je ušla u previjalište
i kad je vidjela da sam sama počela da me nago-
vara. »Idi«, kazala je, »kod njega u kancelariju, iza-
zovi ga, namami ga na svoju ljepotu, Anđo. Raskop-
čaj se, kao nehajno, pornudi mu da popije kafu,
osmjehni mu se kad se zablene u tvoje grudi. Po-
nudiće ti cigaretu i ustati da je upali. Zakašlji se
od prvog dkna, domaimi ga da ti dotakne vrat, da
ti pređe prstima preko obraza. Tada, kad to učini,
vikni, zapomagaj. Ja ću utrčati, sve ću vidjeti i sve
ću posvjedočiti. Učini to, Anđo, a meni prepusti da
ti se odužim i da te nagradim.« Izvadila je iz tašne
neki koverat i rekla da su unutra moje četiri plate.
Još mi je kazala: »Moram, ovo je jedini način da
me primi na posao.«
Ferid Muminagić je mrzovoljan, pomalo, reklo
bi se, i neodlučan. Da li, uopšte, da govori? Ozreno-
va figura i malo mržnje koj-u je uhvatio u njegovom
pogledu, opomenuše ga da ništa ne ismije prećutati
i da sve, baš sve, mora ispričati sudijama: — Una-
zad četiri mjeseca, upbičajeno prolazeći bolničkim
hodnikom, čuo sam galamu u kancelariji direktora
Stanivuka. Zastao sam i dobro razabrao da doktor
Ozren psuje naše rukovodioce, druga Milovana i
druga Vehbiju. Govorio je da mu je svega do guše,
da mu je žao drugova koji su za, ovakvu, današnji-
cu poginuli i da on, da izvinite, na neku stvar i Mi-
lovana, i Vehbiju, i one gore, sve od reda. Rekao
je baš tako: »One gore, sve od reda.«
— A na koga je to galamio optuženi? — upi'ta
Vidović.
— Na doktorku Tamaru, koja je plačući istrča-
la iz sobe. Tada sam joj rekao da je šteta što nije-
sam imao magnetofon da ga snimim i da takvom

30
čovjeku, bez obzira na njegove ratne zasluge, nije
mjesto u našoj Partiji.
— Vii, dakle, doktorku Mihić nijeste direktoo
poueili da kupi magnetofon?
— Ne sjećam se, moguće da sam je to i posav-
jetovao. Bio sam, znate, iznerviran i uvrijeđen.
— Lažeš, Feride, tebe još niko nije uvrijedio
i ne mere te takog kakav si ni uvrijediti! — prodera
se podvornik Ramiz.
— Bez uvreda — strogo upade Vidović i za-
prijeti da će, ponovi li se takav ispad još jednom,
publiku odstraniti iz sudnice.
— Mogu li — molećivo nastavi Ramiz — sa-
mo nešto da kažem, druže sudija?
Vidović mu to, klimanjem glave, odobri.
— Da je Ferid pošten, on bi nam ispričao i ne-
što drugo. Pred dvjesta obraza, usred Bolnice, on
je drugu direktom, lani, ovako rekao: »Ogradi bod-
Ijikavom žicom sve što si u ratu oslobodio, a na
ostaloj zemlji pusti mene i moje drugove da gradi-
mo socijalizam.«
Luka, komandir milicije u Gradu, iznenađen je
pitanjem. — Nikada me, boliko znam, nikakav mi-
licioner nije obavijestio da je neko u stanu doktor-
ke Mihić psovao socijalizam i samoupravljanje. Mi-
licija, sem toga, nema pravo da prisluškuje privat-
ne razgovore građana ...
— Vikao je i htio da udari gospođu — kaže
služavka Zika. — Gospođa je bila uplašcna i kad
je on otišao stalno je plakala ...
— Ne sjećam se tačno — pomalo stidljivo svje-
doči pozornik Obren — vjcrovatno prije tri ili tri
i po mjeseca, na ulici imi je prišla doktorka Mihić i,
umjcsto pozdrava, upitala: »Jesi li ti savjestan mi-
licionor, Obrene?« »Jok, nego lud«, odgovorio sam.
»E, onda ti ne bi škodilo da malo češće, u kasne
sate, naiđeš ispod prozora doktora Stanivuka. Na-
glas, da ga čitava ulica čuje, psuje Partiju, naše ru-
kovodioce i samoupravljanje.«

31
 — Da li je poslušaste i odoste li da to provje-
rite? — uipita Vidović.
— Išao sam nekoliko puta, čisto iz znatiželje,
i ništa nijesam ni čuo ni zapazio. Kad sam sljedeći
put sreo doktorku, upitao sam je: »Tjerate li vi to
sprdnju sa milicijom, gospođo?« »Dok se vi naka-
nite, on može i srušiti državu«, spremno je doče-
kala. . .
— Nekoliko puta, u toku ove godaine, meni je
— kaže hirurg Miloš — direktor Stanivuk govorio
kako mu se smučilo samauipravljanje, da više ne-
ma onih starih i pravih komunista i da mu je došlo
da baci partijsku knjižicu.
— Sram te bilo, Miloše! — prodera se optuženi
Ozren Stanivu'k i skoči sa stolice. Sudija mu nare-
đuje da sjedne, a on se kao mumija, kao skamenje-
ni bokser zatečen u raskoraiku, uikipio na sred sobe
i preplašeno, poput djeteta, zvjera Oko sebe, u sve
i svakoga: u publiku, u Miloša, u Tamaru, u Ramiza,
u sudije.
Nije mu, više, ni jasno korne je to i ikada vik-
nuo: — Sram te bilo, Miloše! — Da li danas, u zaguš-
Ijivoj sudnici, ovome Milošu, svom kolegi i hirurgu,
koji stoji pred njim, ili je to on viknuo na Miloša
Milovića, bolničara Treće čete Drugog bataljona, u
Krekovima, kraj Nevesinja, na Badnji dan 1944?
— Ozrene, poiuri, Vera umire! — zovu ga iz pri-
soja i on, u skokovima, napušta položaj sa kojeg se,
s drugu stranu zaleđene kose, naziru mrke i pogure-
ne figure ustaša.
Ona s naporom otvara trepavice i hoće da se
nasmije. Mlaz krvi, crvene i vrele, poteče joj iz usta.
Ispod jezika, kako se njemu učini.
— Proći će, ne boj se, majku im katilsku —
govori joj i sluti da neće proći i da će pred svima
zaplakati. Milovao bi je, poljubio; a vidi da umire.
Prv put bi je, sad pred smrt, poljubio i zagrlio.
Otkako ga je ranjenog, na nosilima, u Baniji,
dotakla za čelo i, odmah, vragolasto otišla prema

32
drugim nosilima, on je stalno osjećao vatru tog do-
dira i neugaslu zelju da se susret sa njenom, mrša-
vom i vrelom, rukom ponovi. Zadirkivala ga je još
sedmicama, sve dok nije ozdravio. Zadirkivala ga
je i kasnije, najčešće u jeku borbe, dok bi on, kra-
kat i nezgrapan, grabio ka bunkerima. — Pokali da
ti je srce neprobojno — dobacivala mu je otpozadi
i uvijek uz onaj njen, šeretski i opijajući, smijeh
koji je bio glasniji od njihovih bombi i pucnjave.
— Ovo vam je od Vere, majku vam katilsku! — vi-
kao je Švabama i ustašama. Ona bi ga čula i opet
bi, otpozadi, stigao škakljavi i zajapureni smijeh
nestašne partizanske bolničarke.
Tukao se da bi ga ona vidjela i da bi se zasmi-
jala. Borbu više nije doživljavao kao rizik pogibije,
već kao izjavu Ijubavi. Najljepšu izjavu Ijubavi, ka-
ko je, sam sa sobom, u pauzama tih Ijubavnih sa-
stanaka, govorio. Svi su u bataljonu znali da su se
njih dvoje, Ozren i Vera, jedno u drugo zagledali.
I svi su ih, zbog toga, peckali i podraiivali. On, me-
đutim, nikada nije imao hrabrosti da joj, kad je sa-
ma, a mnogo je puta bivala sama, priđe i da je, ako
ništa drugo, dodirne. Činilo mu se to opasnim i
nepoštenim. »Sve bih«, mislio je, »tim dodirom po-
kvario.«
Sad, dok joj krv navire ispod jezika i mrzne
se na voštanom vralu, on bi, srcem i usnama, du-
šom i rukama, da je grli i da je poljubi. Želi to i
stid ga, strah ga te želje.
— Poljubi me, Ozrene! — moli ga Vera, zaleđe-
nim i krvavim, usnama. Udrvenio se i izgubio, kao
da on umire.
— Poljubi me, budalo! — ponavlja ona želju i
sa naporom pokreće ruku da ga dodirne.
Spušta joj usne na obraze i osjeća groznicu.
Stislo ga nešto čelično i kameno, samo što se ne
uguši. Čuje kako mu šapatom govori:
— Htjela sam, Ozrene, da budem doktorka. Da.
odmah, poslije ovog rata, odem na studije.

33
 — Otići ćeš, ništa to nije, majku im katilsku! —
šapnće joj i krije, kao olovo teške, suze partiza.n-
skog bombaša.
— A ti, šta ćeš ti poslije rata, Ozrene? — pita
ga Vera nešto glasnije i, njemu se učini, tuinije.
— Ne znam, ostaću u Armiji.
— Nećeš, Ozrene. Studiraj medicinu, umjesto
mene.
— Zajedno ćemo studirati medicinu, majku im
katilsku! — viče on, a zna, po ledu na usnama i po
ledu u rukama, da je umrla. — Majku vam krvnič-
ku! — breči koliko ga grlo nosi, više ne krije suze
i sa Verotn u naručju koraknu prema ustašama.
Spušta je, zatim, na zemlju i hvata nečije oružje.
— Ne dam mitraljez, Ozrene! — čuje ot'resit ođ-
govor. Poseže, opet, ka oružju i, ponovo, čuje od-
govor: — Ne dam, otmi od ustaša, kao što sam i ja
oteo!
Okreće se i vidi MiloŠa. Bolničara Miloša Milo-
vića. Ne shvata, u prvi mah, gdje je to Miloš bio u
prilici da ga zarobi. I šta će, uostalom, mitraljez
bolničaru.
— Sram te bilo, Miloše! Milu ti majku, Miloše!
— veli mu, sav izvan sebe, i kreće da ga golim ru-
kama zadavi. — Otkud tebi mitraljez, kukavice? —
pita ga i steže, riješen da ubije.
Drugovi ih rastavljaju, grde Miloša i pokuša-
vaju da smire Ozrena. Miloš skače, uzima oružje i
juri prema položaju. — Maloprije sam ga oteo od
ustaša, Ozrene. Da Veri pokažem da sam je, više
od tebe, volio! — galami i trči, kao sumanut, bez
zaklona. — Stani, ludače! — pomagaju za njim, a
on se uspravio, već je prešao kosu i sam, kao avet,
grabi prema crnim, Pavelićevim, uniformama. —
Vidi, Vera, jesam li kukavica! — galami bolničar i
nevješto puca prema ustašama. — Vidi, Vera, je-
sam li kukavica! — ponavlja Miloš, zatim zastaje,
opet se naginje naprijed, hoće nešto da kaže i —
nestaje. Ne vide ga u snijegu i ne vide da je pao,

34
strmoglavice, prema ustašama. Ni mitraljez mu više
ne čuju. Čuju samo kako, kroz divlji smijeh, neko
od ustaša dobacuje: — Sretan vam Badnji dan, ko-
munjare! V tu čast, ovoga ćemo sad da zakoljemo!
— Majku vam jebem katilsku! — odgovara
Ozren i juri prema položaju. — Miloše, brate, ja ti
dolazim! — Površica mu pucketa pod cokulama i
njemu se učini da taj lom snijega, to dovikivanje,
Verine rane i Miloševu pogibiju vidi i sada, u sud-
nici, pred jednim drugim Milošem i pred svojim su-
dijama.
— Odbija se — govori Ratko Vidović — do
daljnjeg, zahtjev i tužioca i branioca o/ptuženog da
se magnetofonska traka, kao dokaz, sasluša u ovo-
ine sudu. Hoće li ta vrpca biti saslušana: biće odlu-
čeno naknadno. Ovaj sud je odlučio da zatraži stru-
čno mišljenje vještaka, univerzitetskog profesora
etike. Proces se, dotle, prekida.

Težak san je, noćas, usnio Ratiko Vidović.

Sleglo se čitavo selo u crkvu. — Bože sveti, iže
jesi na nebesi — čate iz Biblije pop Aleksa, a Ijudi,
gologlavi i preozbiljni, grupile za njim ponavljaju.
On, tek završio studije i kao izmakao se malo po
strani. Na njemu su plave farmerice i crvena košu-
Ija, nemarno zavrnutih rukava. Seljaci, susjedi nje-
govi, uparadili se i obukli ono najljepše što imaju i
Što samo, sem u crkvi, na sahranama oblače. Muš-
karci, oni stariji, suknene čakšire i bijele platnene
košulje, a jedino Šćepan i predratni knez Đorđije
utegli se u, zlutnom optočena i gospodska, crnogor-
ska odijela. Zadjenuli su, za pas, čak i kubure. Oni
mlađi — svi u varoškim ođijelima. Većini nijesu po
mjeri ni kaput ni pantalone. Momci, rumeni i, ki-
coški, se gledaju sa djevojkama. One se dotjerale,

35
nečim namazale kosu pa im, i spram crkvenih svi-
jeća, presijava. Do grla zapučene bijele najlonske
bluze i košulje ravnomjerno se, pri disanju, podižu
i spuštaju, kao da u njima nijesu prsi, već golubovi.
Samo što ne polete i prekinu poj popa Alekse i mo-
litvu svijeta koji se krsti i, uspravljen, gleda prema
ikonama.
Starije i bradavičave žene se, vidi Ratko Vido-
vić, nešto sašaptavaju. Čuje kako govore: — Kuku
bruke, popov sin, a bos došao u crkvu. — Osjeća
hladnu ploču pod tabanima i shvata da to one o
tijemu govore. Gleda u stopala i, odista, nema ci-
pela. Ali, gdje su mu cipele? Bez njih u crkvu nije
ušao. Hoće, u čudu, da se prekrsti, ali ni to ne mo-
Že: zaboravio je odakle se počinje — sa čela, prema
sredini prsiju, pa, onda, na lijevu, ili desnu stranu?
Sa tri ili sa pet prstiju? Stojeći ili klečeći, do zem-
Ije klečeći, kao kad mole muslimani?
Pribija se u ugao, bježi, povlači se da ga otac
ne bi primijetio. Da mu, zapravo, gola stopala ne bi
opazio.
Aleksa, odjednom, počinje da govori: — Oda-
berimo sada, braćo, najviđenijeg i najčestitijeg me-
đu nama. Da danas, u slavu Svete Trojice, oko ove
Božije kuće, na čelu nas i u ime svih nas, tri puta
obnese naš Sveti barjak crkveni!
— Stotinu hiljada! — kaže Panto i očima prebi-
ra po gomili.
— Stotinu i pedeset! — dočekuje Bojica.
— Dajem koliko Panto i Bojica zajedno! — jav-
Ija se, otpozadi, iz ćoška u koji se Ratko sklonio,
Peran Mihajlov.
— Pola miliona, braćo! — uzvikuje knez Đorđi-
je i, ovlaš, rukom prelazi preko kubure.
— Sedam stotina hiljada dinara! — odjeknu
duboki i prkosni glas Šćepanov.
Za trenutak, zavlada tišina. Sve su oči okrenu-
te prema Šćepanu. — Ima li ikog da daje više? —
pita pop Aleksa. — Ako nema, onda ja ovaj Sveti

36
 barjak i ‘,ovaj Sveti krst pređajem u ruke čestitog
hrišćanina Šćepana, koji ga je i prošle godine...
— Vazda dvaput više od Šćepana! — prodera
se, iznenada, Gojko Filipov, siromah čovjek i prvi
komšija kuće Vidovića.
Žamor prostruja crkvom i svi se okrenuše pre*
ma siromašnom deliji. — Vazda dva put više od
Šćepana! — ponovi on, crven u licu i izazovan.
— A otkuda ti pare, Gojkane? — upita Peran
Mihajlov.
— I kuću ću, Perane, prodati ako treba, ali ni
ti ni Šćepan kolo oko crkve danas nećete povesti.
— Ako smo hrišćani i ako smo stado Boiije,
onda nema cijene po koju bi naš Sveti krst i naš
Sveti barjak crkveni predali u ruke ovog bezboz-
nika, ovog antihrista, braćo! — zagalami iz prvih
redova knez Đorđije.
— A po čemu sam to bezbožnik, Đokane?
— U crkvu jednom u pet godina dolaziš, ne
postiš, pobrkao si slano i smočano, čak ni krsnu sla-
vu ne slaviš, Gojkane. Kasno si se sjetio Boga i
kasno si razabrao da si rod pravoslavni.
— Ti si me udaljio od crkve, kneze. Ti, koji po
propisu otpostiš i Veliki i Mali post, ali i ti koji si
meni i polovici sela, onih gladnih godina, lug umje-
sto brašna prodavao. Krađom si postao gospodin i
kradom si se obogatio, kneze.
— Ne pljuj po čestitom čovjeku, nevjerniče! —
izdera se na njega Peran Mihajlov.
— Čestit je taman koliko si i ti čestit, Perane!
Brata si, rođenog, zbog one ienske stvari, ubio.
— Izbacimo ga, braćo, iz ove svetinje i bogo-
molje! Ne dajmo mu da huli na Boga i Švete naše
zakone! — priskače Peranu u pomoć Šćepan i, sav
izvan sebe, kreće prema Gojku Filipovom.
— Stani, zaustavi se, Šćepane! — odgovara mu
Gojko i prijeteći maše drvenom toljagom iznad gla-
va uzrujane gomile. — Ne guivaj odjeću, koju si sa
sirotinje skinuo. Koiu si i meni i mnogima od nas

37
derao, samo da hi se dograbio zlata i te odore. Da
bi kuću na tri boja podigao, da bi kupio najbolje
oranice i najbolje vinograde. Devet punih godina
bio sam kod tebe u najmu, Šćepane. Hajde, reci
ovim obrazima koliko sam zaradio? Koliko si mi na
odlasku dao para, koliko haljina i koliko mrsa, Šće-
pane? Dvije upišane, kraljevske banke, jedan suk-
neni i zakrpljeni gunj, pola mješine sira. Sve to za
devet godina mog marvenisanja, Šćepane!
— Marva i jesi i Ijubi mu stopala što ti je i to
dao, ajvane — kaže mu, opet, Peran Mihajlov.
— Napolje, bezbožniče! — viče knez Đorđije.
— Napolje, ne pogani crkvu! — dovikuju još
mnogi seljani.
— Samo ću sa barjakom napolje! — odgovara
Gojko odlučno.
— U ime Boga, Ijudi, smirite se! — moli pop
Aleksa i diže, ponovo, uvis barjak crkveni. — Goj-
ko Filipov, kao što se čuli, daje milion i četiri sto-
tine hiljada. Ima li ikoga da ga nadjača i nadvisi?
— Niko me, pope, ne može nadjačati! U najam
ću, u Njemačku, ako je potrebno, da idem, ali će
ovaj barjak Božiji, danas, doći u ruke dobrog i po-
štenog čovjeka i hrišćanina. Poštenog, pope, jer ja
ne pravim komediju ni od Boga ni od njegovih za-
kona. Božijih zapovijesti se ne pridriavam samo u
crkvi i samo u molitvama.
— A koliko si puta, naglas i pred svijetom, Bo-
ga opsovao? Koliko puta si lajao na Nebo, Gojka-
ne? — pita, podrugljivo, Obrad Mašanov.
— Jesam ga, da oprosti, psovao, ali ga nikada
nijesam iznevjerio.
— E neće, kučak jedan, preko mene živog bar-
jak Božiji u ruke onoga koji je Boga olajavao! —
dočeka Obrad Mašanov i ispriječi se, onako koščat
i narogušen, pred malim i kočopernim Gojkom Fi-
lipovim. Sudariše se pogledima, koraknuše još bli-
že jedan prema drugome. Obrad ga, odjednom, šče-
pa za grlo i dreknu: — Mrš iz crkve, fukaro!

38
 — Mrš iz crkve! — prihvati gomila.
— U ime Boga, braćo! — mahao je rukama pop
Aleksa. Niti ga je čula niti ga je, više, vidjela podiv-
Ijala gomila. Vukla je crkvenim podom, prema vra-
tima, nemoćnog Gojka Filipova.
Ratko Vidović skoči iz svoga ćoška i potrča pre-
ma ikonama, tamo gdje je otac njegov Aleksa, uludo
i u vjetar, govorio.
— Pustite, Ijudi, toga dobroga čovjeka! — po-
vika iz sve snage.
— A ko si ti, momče, da nam naređuješ? —
iskezila se na njega gomila.
— Ja sam — kaže im on — sudija.
— Ti si, momče, znači, sin popa Alekse. Kad
prije dogura do sudije i otkad to komunisti idu u
crkvu? — Onda se zacerekaše.
Gojka su i dalje gazili i pljuvali. Učini mu se
da na pločama opazi i crvenp, isprekidanu liniju:
je li to Peran, opet, okrvavio ruke?
— Odmaknite se od čovjeka, Ijudoideri! Sve
sam čuo, sve sam vidio i sve vas poznajem. Među
vama sam odrastao. Gojko je zasluiio barjak crkve-
ni i njemu ga, samo njemu, dosuđujem! — pokuša
da objasni gomili.
— Pazi, ovaj skot nema ni cipela. Bos, a hoćeš
da nam budeš sudija — zareia gomila i krenu pre-
ma njemu. Ispred svih ide knez Đorđije. Za njim
šepavi Jovan Mrgudov, pa Jagoš Milunov, pored nje-
ga, sav znojav i zapjenio pomanitali Obrad Mašanov.
— Mrš iz crkve! — sada njemu naređuje go-
mila.
— Bjeii, sine! — zapomaie nesrećni pop Aleksa.
— Ne mogu, nemam cipela! — odgovara mu on
i vidi kako knez Đorđije vadi kuburu i hladnokrvno
nišani. Pravo mu u mozak nišani.
Čuo je pucanj, vidio je i dim kako izlazi iz grli-
ća pištolja, čak je i rupu na svome čelu napipao.
Nema, međutim, krvi i nije poginuo.
»Nijesu me«, pomisli, »psi ubili. Jer kako bih,
inače, čuo ovoliko zvonjenje.«

39
 Probuđio se i više ne vidi ni crkvu ni gomilu.
Čuje, jedino, kako neko uporno zvoni na vratima.
— Preporučeno pisimo, druže sudija — kaže
mu poštar. — Oprostite, ako sam vas probuddo.
»Prije će biti da je ovo telegram«, pomisli on,
kad ugleda onih par, mašinom otkucanih, redova
i teško čitljivi potpis autora:
»Ja Vas mrzim, gospodine Viidoviou. Jer ste me
pokolebali u mržnji, za koju sam vjerovao da je
prirodna i postojana. Od rođenja sam, zapravo, ta-
ko vaspitavan: antisrpski i antikomunistički. Da
posumnjam u osnovanost isvoje vjere — Vi ste me,
Vašom presudom, na to prisiiili. Vi, koji ste — da
moja tragedija bude potpuna — i Srbin i komuni-
sta. Eto, zašto Vas mrzim, gospodine Vidoviću. S po-
štovanjem, Ante Tršić.«
— Ko ti to piše, da nije nešto ozbiljno? —
pita ga iz spavaće sobe Marija.
— Pop Ante Tršić, krivo mu na presudu — ka-
že joj on odsutno.
— Krivo mu, veliš, na presudu. A šta bi htio
i šta to traži od tebc taj ustaša? — podiže glas Ma-
rija. Ustaje iz kreveta i on zna da ne može izbjeći
razgovor. Mada mu, poslije onog teškog i mučnog
sna, koji mu je još i u svijesti i prcd očima, nije
do razgovora.
— Ne traži on — objašnjava joj tiho — ništa
od mene. Žao mu, kaže, što sam ga oslobodio.
Marija čita pismo i kao da ne vjeruje. Baoi ga,
s prezirom, na sto. — Laže, pretvara se kurva fra-
tarska. Sjutra bi te, samo da ga zapadne, ubio.
— Možda i bi, ali ja ovome njegovom pismu
vjerujem.
— A ja, vidiš, poslije toga pisma još više vjeru-
jem da si ga morao osuditi. Čitav Grad si zgranuo
presudom. Nikoga, čovječe, ne zanimaju tvoje baj-
ke o humanosti i nekakvoj pretpostavljenoj, čak i
smjelo zamišljenoj, slobodi i demokratiji.
— To je, odista, tvoje mišljenje? — sa prije-
korom, a i sa strahom, pita je Ratko Vidovdć.

40
 — Znam toli-ko, iako nijesam pravnik, da se
pogani zub mora vaditi. A ti, šta si ti učinio? Haj-
de, kaži mi!
— Pokušao da izliječim jedan pogani zub, Ma*
rija — odgovara uz smješak i traži njen obraz, da
ga poljubi.
— Ali, neka se taj zub liječi u zatvoru, sudijo.
I to je demokratija, velika demolkratija, mnogo de-
mokratije za fratra Anta Tršića. Sjutra, pomavljam,
samo kad bi ga zapalo, on ni tebe ni mene ne bi
zatvorio — nož bi sudio, moja iluzijo!
— Sine ira et studio. Dakle, bez s,rdžbe i pri-
strasnosti, kaži mi, smireno i razložno, šta je to
fratar tako strašno učinio?
— Kazaću ti, Ratko, samo pod jednim uslo-
vom: da nas dvojc, ovdje i sada, obnovimo suđenje.
Ali tako što ću ja postavljati pitanja kao da sam
sudija, a ti ćeš, na kraju, da izrekneš presiudu.
Malo je zbunjen, ali pristaje. Možda će, ko zna,
ova uporna i plahovita profesorica sociologije, sup-
ruga njegova i njeg-ov — kako je vazda vjerovao —
naj-stroži kritičar, da pronađe ono što tužilac nije
pronašao i što bi, samo da je to znao, nagnalo Vi-
dovića da, mjesec dana unaza-d, donese drukčiju
presudu.
— Zbog čega je — pita ga ona — pop optužen?
— Zbog toga što je izjavio da su Hrvate ranije
tlačili Austrijanci i Mađari, da ih danas ugnjeta-
vaj-u Srbi i da je ovaj današnji, komunistički i veli-
kosrpsiki jaram, čak i perfidniji. Kazao je da je
osamdeset procenata naših radnika -u inos-transtvu
hrvats-ke narodnosti i da Srbi sjede na ldjučnim
mjestima u državi. Po njemu, hrvatska država se
pros-tiire sve do Drine, Zemuna i Kotora. Sve je to
izjavio u svome stanu, za sofrom, u razgovoru sa
dvojicom službenika Državne bezbjednosti. Oni su
se, još i to da ti kažem, međus-obno dobro pozna-
vali. Sa jednim od inspektora fratar je, čak, i prija-
teljovao.
— Da li su kod fratra p-rcmađene kakve ustaš-
ke knjige i časopisi?
41
 — Pap je, Marija, stari zsnanac Službe bezbjed-
nosti. Presudom Vrhovnag suda Hrvatske, a zbag
krivičnag djela neprijateljske propagande, iz člana
118. Krivičnog zakona, osuđen je 1960. na dvije go-
dine i šest mjeseci strogog zatvora.
— Zašto? Baš bih to voljela da znam.
— Zbog toga što je, u vramenu od 1956. do
1960, kao bogoslov Visoke bogoslovske škole u Đa-
kovu, vrijeđao i pljuvao bogoslove kojd su pisali
ćiridicom i što je, među sveštenicima, rasturao
ustaške knjige i časopise o vaspostavljanju NDH, s
tim što bi se ta krvava tvorevina, odnosno katolič-
ko-muslimanska federacija, kako ju je on nazivao,
ovoga puta oformila u sastavu nove Austro-Ugarske
ili Podunavske monarhije.
— Kaznu je uredno izdržao?
— Do posljednjeg dana. Ne vidim, međutim, da
ga je zatvor izmijenio, sem što je, po izlasku na
slobodu, jedino iz straha prestao, bar javno, da pro-
pagira ustašku »filosofiju«. Iz inostranstva je i da-
lje primao ustaške knjige i novine, ali ih nije dije-
lio ni sveštenicima, ni parohijanima, niti ih je skri-
vao od službenika Državne bezbjednosti. Iako to,
recimo, nijesu tražili od njega, inspektorima Držav-
ne bezbjednosti je odnio i pokazao knjigu »Trage-
dija Kavrana i drugova«, kao i novine »Hrvatska
država«, zatim »Vjesniik ujedinjenih američkih Hr-
vata«, publikaciju »Hrvatska revija« i slično.
— Šta piše u toj literaturi?
— Čovjeku je strašno i dok čita te gadosti.
Poziv je to, najkraće, na klanje u Jugoslaviji.
— Pop ih, izgleda, čita sa uživanjem?
— U to sam ubijeđen. On, čak, intimno, razmiš-
Ija kao i ustaške novine. Njegovo je to ubjeđenje,
Marija. On to i ne krije, uostalom. Nekoliko je puta
u toku suđenja ponovio: »Poznato vam je, gospodo,
šta mislim, kao i to da sam, zbog svojih ubjeđenja,
već kažnjavan od vašeg suda i vaše države.« Otvo-
reno priznaje da, za svoju, ne priznaje ovu državu.
— Fratar je, očito, u stalnoj vezi sa ustašama?
— Moguće, ali nije dokazano.
42
 — Kakav je, po tebi, fratar Ante Tršie? Opiši
mii ga.
— Naeitan i veoma obrazovain intelektualac.
Završio je ekonomiju i teologiju. Govori nekoliko
svjetskih jezika. Na žalost, on je pristalica šizme
i raskola, on je na duhovnim ipozicijama jedne
otrovne i mračne, mizantiropske i šovinističke filo-
sofije u čijoj je osnovi utkana mržnja prema čovje-
ku. Nije, očito, prihvatio encilkliku Pape Ivana
XXII »Pacem in teris«, kao ni maksimu: »Omnes
hospiites tanguam Hiristus sucipiantur«, što će reći:
— Neka svi ljudi (gosti) budu primljeni kao sam
Isus Hristos. — Nije, dakle, prihvatio ideju ekume-
nista, jer se do nje ne može doći krvlju među ljudi-
ma. Tužno je, zaista, biti protojerej takve misli.
Ona se iznenada podižc i, kao prijeteći, pokaza
kažiprstom prema Vidoviću:
— Šta bi se desilo ako bi ta filozofija šizme i
raskola, kako je ti nazivaš, uspjela da se, makar
jednu noć, dočepa prilike da ostvari ono što joj
je cilj i krajnja odrednica? Šta bi se, molim te, tada
desilo?
— Bila bi to kasapnica, Marija.
— Pita li ti, na sudu, popa Tršića da mafo po-
bliže objasni svoje ubjeđenje o velikoj hrvatskoj
državi? Pita li ga i šta ti taj »veoma obrazovani in-
telektualac« odgovori?
— Reče, doslovce, ova'ko: »Bila bi to katoličko-
-muslimanska federacija. Srbi bi morali — preko
Drine«.
— Nije rekao da bi Srbi morali ii u — Drinu?!
— Ne reče, a vjerujem da bi ubijao. Mada se
danas, taj isti pop, izuzetno korektno odnosi pre-
ma pravoslavcima u njegovoj parohiji. Tri je puta
davao i krv za Srbe povrijeđene u saobraćajniim ne-
srećama. Sjutra bi im je, možda, i otimao, ali da-
nas im je daje, i to svoju i dobrovoljno.
Maorija, nervozno, pripaljuje cigaretu i, od bi-
jesa, crveni u obrazima. Gubi kontrolu nad svojim
držanjem i zbog toga je još nervoznija.

43
 — Nije, đakle, iskljuČeno da bi fratar, samo
da dođe njegovo vrijeme, bacao u Drinu?
— Nije isiključeno.
— Šta, malim te, čine pravnici kad ustanove
da je čovjek umobolan i da postoji mogućnost da u
ludilu nekog ubije? Da li, u ime slobode ludila, če-
kaju da se zločin dogodi?
— Ne čekaju, svakako, Marija. Ali, ako si htje-
la da ovom analogijom ...
— Hvala ti na odgovoru. Daljnja objašnjenja
su suvišna i nimalo me ne interesuju. Želim, jedi-
no, da čujem tvoju presudu.
Zagleda mu se u oči i dobuje prstima po stolu.
Kao da je on đak i kao da se od njega na ispitu
traži presudan odgovor. Samio jednom je izgledala
tako odlučna i uvrijeđena: u junu 1968, kad su se
prvi put sreli i upoznali...
Stajala je na vrućem asfaltu ispređ svog fakul-
teta i, pažljivo, odabirala prolaznike. U hladu, ispod
drveća i nastresnica okolnih zgrada, dezurala je mi-
licija. Bilo je sa njom još djevojaka, ali on je baš
nju zapazio: u stvari, učinila mu se, odnekud, poz-
nata i vjerovatno joj se i nasmiješio. Prišla mu je
neusiljeno i slobodno.
— Zelite li, možda, vanredni i zahranjeni broj
»Studenta?« — upitala je bez okolišenja.
Nije ni stigao đa odgovori, a ona mu je, o džep
Ijetnje majice, zakačila amblem pobunjenog Univer-
ziteta.
— Ja ću vas lično uslužiti — kazala je i, uhva-
tivši ga ispod ruke, provela ga pored stuđentske
straže u aulu fakulteta.
Čuo je kako neko govori i kako, svakoga mi-
nuta, govornika prekidaju aplauzi. Zbunjen, mahi-
tialno je uzeo novine. Nije mogao da čita: morao je
da ustane i da, odjednom, kao i ostali zapjeva »Inter-
nacionalu«. Sa novinama u ruci krenuo je, zatim,
prema izlazu.
— Sakrij to, druže, uhapsiće te milicija! — ka-
zala mu je djevojka i on ie t&k tada shvatio u šta se
zaglibio.
44
 »Sudija raznosi zabranjene studentske novine!«
prode mu kroz glavu i spopade ga lagana drhtavica.
Sta da učini? Da baci taj list i da se učtivo zahvali?
Reći će mu i djevojka i njeni drugovi da je kukavi-
ca: zviždanjem će ga istjerati na ulicu među rijetke
prolaznike i miliciju. Da joj objasni ko je on i da je
zamoli da ga razumije? Ili da, jednostavno, izigra-
vajući heroja izađe napolje i iza prvog ćoska, ako
ga zaustave, sve ispriča i razjasni miliciji?
— Novine sakrij ispod majice! — savjetuje ga
ona i nudi se da pomogne.
— Bolje je, možda, da ih pročitam ovdje i da
bez rizika izađem.
— Onda, nemoj ni da živiš, gospodine! — uzvra-
ća djevojka, potcjenjivački i sa ironijom. — Boljeg
lijeka protiv straha i rizika ja ne poznajem.
Krivo mu što se uplašio, a ne zna kako da se iz-
vine. Kako da otjera sumnju i djelić prezira iz očiju
studentkinje?
— Hrabrost se — kaže joj — tako olako ne utvr-
đuje. Bio sam, sve do prije sedam godina, na ovome
univerzitetu. Tada su nas profesori učili da u mno-
gim junaštvima ima najviše ludosti i kukavičluka,
ako baš hoćete. Gotovo svi pravi heroji — velike su
kukavice.
— Skini amblem Univerziteta i srećan put u
spokojstvo, gospodine! — izaziva ga ona, sada već
sažaljivo. Hoće, zatim, da mu skine amblem sa maji-
ce i da mu oduzme novine. Učini mu se da ga razo-
ružava, da ga obnažuje, da ga lišava časti i muškosti,
da mu otima ponos i misao, vjeru i neko krvavo
osvojeno ordenje.
— To, oprostite, ne dozvoljavam! Ne dam ni
amblem ni novine!
— Iz inata ili iz ubjeđenja, gospodine?
— Iz ubjeđenja da se vi inatite i iz želje da sa
ovim amblemom i zabranjenim novinama prošetam
sa vama do Terazija.
Sada je ona zbunjena i ne zna šta da odgovori.

45
 — Hoću, ali đo »Slavije«, još dalje od Terazija.
Priča mu, usput, o demonstracijama i ciljevima
pobune. Napisala je o tome i članak u drugom, van-
rednom izdanju »Studenta«. Nije joj pri ruci, ali
pokazaće mu ga, svakako. Taj broj, uostalom, i nije
zabranjen. Zabranjena je petica, izdanje koje, sasvim
javno i sasvim izazovno, sudija Ratko Vidović nosi
kroz prijestonicu. Kada zastanu i kad mu se desna
ruka za trenutak umiri, prolaznici sa lakoćom mogu
da pročitaju, u naslovu, tri istaknute riječi: HISTE-
RIJA I MISTERIJA. Zbog tog članka »Student« je i
zabranjen.
Taj djelić juna — susret sa Marijom, prepirka
u auli fakulteta, momenat kada je, odlučna i uvri-
jeđena, krenula da ga liši odličja pobune, njihov po
mnogo čemu neuračunljivi marš glavnim ulicama
prijostonice — trajao je ne više od tri ili čet'iri se-
kunde. Možda i manje, možda, čak, samo djelić dje-
lića sekunde. Nije mjerio vrijeme, jer je besciljno
i nemoguće da se, bilo čime, izmjeri misao. Ni njeno
trajanje ni njezin sadržaj. Tek, Marija je i dalje
dobovala prstima po stolu i čekala presudu.
Da li da joj kaže gdje je bio i da je blago po-
tegne za uvo zato što ga je iz poruge nazvala gos-
podinom? Da li da je poljubi zbog stihova koje mu
je od »Zagreba« do »Mosikve« recitovala: »Potjera*
ćemo kljusinu istoriju — lijeva, lijeva, lijeva ...?«
Umjesto svega toga on će, ipak, morati da iz-
rekne, već izrečenu, presudu. Marija je palila novu
cigaretu i još uvijek cupkala prstima. On se zakaš*
Ija, uze olovku u ruke i poče da crta nekakve, neod*
ređene li nepostojeće, predmete: tako je, da bi se
bolje sabrao, još na studijama naučio.
— Čovjek je, ikaže Malro — poče on, nekako
nesiguran i piskavo — oino što je učinio. Šta je to,
dakle, razložno posmatrano, fratar Ante Tršić uči-
nio? . . . Misao njegova je, bez sumnje, otrovna i, bez
sumnje, protiv čovjeka. Ona je negacija slobode i
Ijubavi, giljotina demokratije i ljudske pameti. Ona

46
je afirmacija mržnje i animalnog u čovjeku, filoso-
fija noći i smrti, ideja sječiva i konclogora: ukrat-
ko, antiteza života i postojanja. Može ii, međutim,
misao biti inkriminisana? Čak i kad je, kao ustaška
misao, svakim svojim bljeskom smrtna presuda čo-
vjeku? Hegel, ako se dobro sjećam, kaže: »U misli-
ma sam slobodan, pošto ostajem pni sebi samome.«
Misao je, zapravo, samo moja, a čin je svačiji. Mo-
že se, svakako, zaključiti da je, saopštivši svoju
otrovnu misao dvojici Ijudi koji su ga posjetili, fra-
tar Tršić izašao iz sebe samoga. Ja sam, međutim,
pošao od toga da je stan sastavni dio ličnosti, pro-
dužetak ljudske intime i duše i da je, dok je u svo-
me stanu, čovjek pri sebi samome. Pogotovu kada,
kao i Tršić, priča pred dvojicom službenika Državne
bezbjednosti, znajući ko su oni i znajući, takođe,
da ,oni znajiu ko je on. Da je to što je rekao ovoj
dvojici ljudi kazao svojim parohijanima zaslužio bi
maksimalnu kaznu i ja bih mu je, sigurno, i izrekao.
Zla misao bi, tada, poprimila obličje zlog čina i tu
dileme, više, ne bi ni bilo. Međutim, sada je ima.
Opraštajući otrovnu misao i ubilačku ideju, sud —
odista — rizikuje da se, u budućnosti, kriminalni
čin, možda, i dogodi. Rizik, očito, postoji. Smatram,
međutim, da je rnainje opasan takav rizik od rizi'ka
da se pogazi i ignoriše sloboda pojedinačnog, kon-
kretnog i živog, čovjeka. Jer, milioni ljudi slobodni
su samo onoliko koliko je svaki od njih, pojedinač-
no izdvojen, slobodan. Suočen, sem toga, sa dile-
mom da li da kaznim slobodu ljudskog mišljenja
ili da oprostim svom neprijatelju — morao sam iza*
brati ovo posljednje. Morao sam, između ostalog, i
zbog toga što on i nije za kažnjavanje — prije će
biti da je fratar Ante Tršić za žaljenje. I zbog toga,
Marija, što smatram da sam ga, ovakvom presudom,
najteže kaznio.
Uzima, ponovo, popovo pismo i ne zna je li
to pravi odgovor. Marija je, čini mu se, jednako
žestoko protiv presude. Kao što je i čitav Grad pro-
tiv presude. Kao što je, evo, i fratar Ante Tršić pro-
tiv presude.
47
 — Pred slobodom života ja bdh, uvijek, zane-
marila himere o slobodi mišljenja — kaže mu otna
nakon dužeg ćutanja.
— Možda bih i ja, Marija, samo da nijesam
sudija.

Padao je snijeg i već uveliko je svitalo kada

je izjutra, u četvrtiak 10. decembra 1970, Ratko Vi-
dović uključio svoj mali, sobni radio. Bila je na
programu nekakva dosadna nazovi muzika i on je
kroz prozor, odsutno, posmatrao jednu staricu ko-
ja je, pogurena, sa korpom u ruci i jedva podižući
umorna stopala, nekud i nekome, žurila. Ona der-
njava, koju su — kako je on često govorio — bez
ikakvog stvarnog razloga zvali muzikom, odjednom
je prestala i spikerka je, pomalo svečanim glasom,
najavila emisiju: Na današnji dan kroz istoriju.
1520 — Martin Luter javno spalio Papinu »Bu-
lu«, kojom je Katolička crkva osudila njegovo uče-
nje. Nepumih godinu dana kasnije, Papa ga je eks-
komunicirao, a car Karlo Peti protjerao iz zemlje i
njega i njegove pristalice.
1896 — Umro švedski hemičar Alfred Nobel.
Ovaj pronalazač dinamita osnovao je fond za na-
građivanje najznačajnijih naučnih i književnih ra-
dova. Prva Nobelova nagrada dodijeljena je 1901, na
godišnjicu Nobelove smrti, i od tada se dodjeljuje
svake godine.
1898 — Mirovnim sporazumom potpisanim u
Parizu, završen je rat između SAD i Španije. U za-
mjenu za dvadeset miliona dolara, Amerikanci su
dobili Kubu, Portoriko, Guam i Filipine.
1913 — Mona Liza, čuvena slika Leonarda da
Vinčija, pronađena i vraćena u Luvr. Slika je bila
ukradena dvije godine ranije.

48
 1943 — Bri'tanski premijer Vinston Čerčill pri-
mio u Kairu kralja Petra Drugog i saopštio mu da
bi trebalo da se, zbog saradnje sa Italijanima i Ni-
jemcima, odrekne svog generala Draže Mihailovića.
1944 — Staljin i De Gol potpisali u Moslkvi ugo-
vor o savezu i pomoći, sa rokom od dvadeset go-
dina.
1948 — Generaina skupština UN usvojila Kon-
venciju o genocidu i pravima čovjeka.
1964 — Borac za crnačka prava Martin Luter
King dobio Nobelovu nagradu za mir.
Za istoriju se dogodilo samo ono što je, izgle-
da, po nečemu, po pameti ili po gluposti, po zločinu
ili odvažnom ljudskom činu, po mržnji i mnogo rje-
đe po Ijubavi, ostalo kao izuzetan događaj u kolek-
tivnoj memoriji. Milioni Jjudi su rođeni 10. decem-
bra i mildoni su na taj dan umrli. Milioni su na laj
dan bezbroj koraka, dobrih i rđavih, hrabrih i ku-
kavičkih, poštenih i kriminalnih, poduzeli i učiinili.
Jstorija ih, međutim, ne spominje. Znači li to da ti
ljudi i njihova djela nijesu ni postojali?
Učini mu se da je to pitjanjc i naivno i ncpo-
trebno. PogJedom, opet, prebira po ulici i vidi ka-
ko ona starica, s mukom, zamiče iza ćoška. Grupa
dječurlije, uz guranje i galamu, žuri u školu. Tok je
sedam časova i on slrvata da ne zna šta će sa vre-
menom. Šta da radi i kako da provede još puna če-
tiri sata: tek u jedanaest, ka'ko ga je pismom oba-
vijestio, profesor etikc Stojan Svetozarević stiže
u Grad i pravo ee sa stanice krenuti u sudnicu. Ni-
gdje se usput nećc zadržavati.
Šta li će reći profesor? Tako bi volio da nije
sudija i da sa njim o čitavom slučaju papriča do
kraja slobodno, intimno i bez obaveze da vaga sva-
ku riječ i svako pitanje.
I hoće li istorija, makar to samo bila istorija
Prava, zapamtiti da je 10. decembra 1970. univer-
zitetski profesor etike ušao u sud da, kao najpo-
zvaniiji sudija, izrekne presudu ne čovjeku nego či-
nu i ne u ime sile zako-na već u ime dostojanstva i

49
časti čovječije. Hoće li profesor presuditi da čast
i dostojanstvo, ipak, nijesu sirednjevijekovne kate-
gorije?
Bježi d od pitanja i od odgovora, jer se, čak i
pri pomenu riječi istorija, ne osjeća doraslim ni da
pita ni da odgovara. To je zadaća i'li odveć velikih
ili odveć neupućendh. A ovih potonjih, posebno.
Sjeti se, namah, nekog Stojana Grđića, svog
Kotoranina, koji je, pospanim i rajzgolićenim, turi-
stima po crnogorskim plažama ljeti držao zamorna
predavanja o zakoniima svijeta d istorije i kojeg su
mještani smatirali smiješnim i pomalo udarenim.
— Mi današnji — govorio je Stojan — znamo
za samo nekoliko ljudi koji su, u čitavom prošlom
vijeku, živjeli u Crnoj Gori. Sjećamo se, jedino, vla-
dike i pjesnika Rada Petrovića, profesora Bogišića,
Smail-aginog krvnika Novice Cerovića, samoukog
vojvode Marka Miljanova, gromovitih hajduka No-
vaka Ramova i Stojana Kovačevića, knjaza Ni'kole
i još, može biti, dvadesetak pokojnika. A kako vri-
jeme bude prolazilo, tako će i pamćenje budućih
koljena o ovim, još noumrlim, Cmogorcima biiti su-
žavano da bi, na kraju, možda već u narednom sto-
ljeću, u kolektivnoj memordji od svih njih preživio
samo — vladika Petrović. Zato ja, već danas, tvr-
dim da je u prošlom vijeku, za vječnost i za istori-
ju, na malim prostorima spartanske Crne Gore, Nje-
goš jedini čovjek koji nije umro, zapravo i jedini
koji se rodio. Jedini, dakle, koji je i postojao. Veoa
nacija, kao što je ruska recimo, danas se sjeća i sla-
vi nekih hiljadu do dvije hiljade još ineumrlih kolo-
sa svoje istorije. Njihov broj će — galamio bi Sto-
jan Grđić — biti sveden na svega nekoliko stotina.
I kad naki budući Ijudi, recimo za pet stotina go-
dina, budu učili o Rusiji, ovoj sadašnjoj i onoj pro-
šloj, upoznavaće je i cijeniće je samo po tim veli-
kim Rusima i velikim događajima: prosječni ljudi i
sitni događaji ne zanimaju istoriju.
Neumorno, iz dana u dan, Stojan Grđić bi dr-
žao te svoje fillipike i propovijedi i ni'ko mu se, ni-

50
kada, nije suprotstavljao. Vjerovatno zbog toga što
najveći dio publike nije ni'šta ni shvatao i što oni
koji su shvatali, njegovim nalklapanjima ndjesu pri*
davali bilo kakvu zbilju ili značenje. Jednoga dana,
međutim, neki stariji li razbarušeni muškarac, za
kojeg će Vidović tek kasnije -saiznati da se profesio-
nalno bavi istorijom, ustao je iz pijeska na oibali i
prekinuo Stojana Grđića u času kada je podučavao
da su Staljin i Žukov oborili Berlin u maju 1945. i
da onih dvadeset i dva miliona ubijenih, i u pobje-
du uzidanih, sovjetskih vojni'ka i građana, za isto-
riju ne znače ništa drugo do — uzgredni podatak
i običan broj.
— Taj broj je — pobunio se, naglo, razbarušeni
stranac — srušio njemačku imperiju. To što je za
vas, prijatelju, uzgredni podatak, za mene je, bar
na strani pobjednika, glavni junaik drame koji je
ovu nepoštenu i nezahvalnu planetu izvukao iz po-
divljalog i mržnjiom zatrovanog germanskog mora.
— N-e želim da vam protivurječim, jer nema
razloga da vam protivurječim — dočekao je, od-
mah, Stojan Grđić, pomalo i srećan što je našao sa-
govornika i što je, kako mu se učinilo, on jedan od
onih, ne baš rijetkih, intelektualaca koji uobražava-
ju da su dorasli da sude o svakom detalju i svakoim
činu istorije, ald koji ne shvataju ili ne žele da shva-
te fcoliko su malo naučili od života ili iz knjiga koje
su, najčešće, prisilno i površno pročitaH. — Slažem
se sa vama da su bezimeni mrtvaci svijeta, a prije
svih ostalih rusfci mrtvaci, najzaslužniji za tu ratnu
pobjedu. Objektivno su najzaslužniji, moj prijate-
lju. Subjektivno, međutim, istoriju ne zanimaju lič-
nosti bez imena niti bitke bez komandanata: Kutu-
zov je pobijedio Napoleona, Dušan je porazio Vi-
zantiju, Odoakar je srušio Rim, pred Georgijem Žu-
kovom je kapitulirala Njemačka!
Stranac je, vrlo brzo, odustao od polemike i
pretvarao se da ne vidi i ne čuje, izazovno i bescilj-
no, zamaranje Stojana Grđića. Mada istoričar po
struci, on nije umio idi nije želio da ospori sva ta

51
Grđićeva naklapanja u kojima je, pored sve naivno-
sti, bilo i dosta istine. Stranac će to, zapravo, da
prizna Vidoviću nekoli'ko dana kasnije, pri'likoom slu-
čajnog susreta i slučajnog razgovora o neka'kvim
eksperimentima sa mravima i skakavcima.
Naučnici su, naime, ispod staklenog zvona iz
kojeg su prethodno izvukli vazduh, postavili jedno-
ga mrava. Uginuo je poslije — tri minuta. Pod isto
zvono, stavili su potom tri mrava: očekivati je bilo
da će uginuti tri puta brže ili da, u najboljem slu-
čaju, ne mogu živjeti duže od onog usamljenog
prethodnika. Desilo se, međutim, da su tri mrava
u životu ostala devet minuta i da su uginuli — is-
toga trena.
Iako je to bilo dosta davno, možda i prije pu-
nih deset godina, Vidović sc baš ovoga jutia sjetio
kako mu je stranac tada rekao: — Priroda je pred-
odredila i životinjii i čovjeku da se oslanja na dru-
gu životinju i drugog čovjeka: u grupi se, čak, težc
i umire.
Stranac mu je govorio da sloin koji se izdvoji iz
krda živi i trideset godina manje od ostalih slono-
va, a da čovjek izdvojcn iz kolektiva postaje jedna-
ko izgubljen kao i skakavac izolovan od svojeg roja.
Skakavac se — kako su utvrđiU naučnici — u
staklenom i prozirnom zvonu ponaša sasvim ne-
kontrolisano i obezglavljeno: liznumjućc skače u
svim pravcima i, na kraju, biva umoren tim silnim
trzajima bez ikaikvog sistema i reda. Postavljen u
roj skakavaca, mada i dalje izolovan od njih, taj isti
insekt, odjednom, počinje da podražava svoj roj:
pokreti postaju sistemski i uvijek su u sikladu sa
pokretima roja.
Prisjećanje na taj davni razgovor o skakavci-
ma, pomalo lecnu Vidovića: da, možda, ti njegovi
pokreti ne odudaraju od, ustaljenih i uobičajenih,
pokreta pravosuđa?
Sudio je, prije godinu dana, jednom starom i
poluslijepom skeledžiji koji je, po navodima javne

52
optužnice, »nestručno i nesavjesno obavljajući svoj
posao, u smrt odveo deset ljudi«. To da je skeledži-
ja Ibrahim Dizdarević vozio u pripitom stanju, da je
na pogrešan način sjekao maticu rijeke, uslijed če-
ga je došlo do prevrtanja skele i potapanja putnika,
kao i to da je skela plovila bez sddra i čamca za spa-
savanje, na Sudu je nepobitno i lako utvrđeno. Vi-
dović je, međutim, saznao za još neke detalje koji,
očito, nijesu zanimali javnog tužioca. Saznao je, na
primjer, da je poluslijepi i nepismeni Ibrahim ske-
lom upravljao već godinama i uvijek na isli način:
neznalački, bez sidra i čamca, krajnje opasno i pri-
mitivno. ibrahim je, u inakoliko navrata, molio svog
direktora Lazara Kruškića da ga premjesti na neki
drugi posao ili da ga penzioniše. »Ne umijem, bo-
lan«, govario je, »da vozirn. Ne vidim, nemam snage
u damanima, a bez čaše ne mogu. Prevrnuću, bo-
lan, negdje i sebe i dunjajluk koji prevozim.« Direk-
tor Kruškić je, vazda, odmahivao rukom i davao isti
odgovor: »Ne sluti belaj, Ibrahim-aga. Kad se nije
do sada niko udavio, neće, vala, ni od sada.« Ratko
Vidović je, poslije svega, prckrojio otpužnieu. Za
glavnog vinovnika nesreće on nije, kao tužilac, pro-
glasio pijanog skeledžiju Ibrahima Dizdarevića, već
direktora Lazara Kruškića. Ibrahima je osudio na
dvije, a Lazara na osam godina zatvora.
— Čovjekov rad je oin svijesti, a u ovom slu-
ča ju — rekao je Vidović u obrazloženju presude —
radilo se nestručno, sterilno, primitivno. Direktor
Kruškić je, istina, održao mnoge sastanke posveće-
ne dotrajalosti skele i nestručnosti skeledžije. Izgla-
sane su, na tim sastanoima, i mnoge odluke: na pa-
piru je sve bilo u redu, a u životu nije bilo nikakvih
novosti ili promjena. Skela je, i poslije tih sastana-
ka i odluka, plovila Drinom bez čamca i sidra, trula
i napukla, opasna i sa obnevidjelim, pripitim i sta-
rim Ibrahimom. Lazar Kruškić mjesečno zarađuje
pet puta više od skeledžije Ibrahima. U toj sraz-
mjerd, približno, valja odmjeravati i stepen njihove
krivične odgovornosti...

53
 Ubrzo poslije ove presude, koja je pročula Vi-
dovića i izazvala žestoike irasprave među pravnici-
ma, na jednoj krivini asfaltnog puta nedaleko od
Grada, poginulo je osmogodišnje dijete. Neoprezno
je istrčalo na drum i završilo ppd točkovima auto-
mobila veterinaira Vasa Jeftovića. Ispred krivine, bi-
lo je istaknuto upozorenje: maksimalno dozvoljena
brzina — 40 kilometara na sat. U trenutku nesreće,
kako je otvrđeno, Jeftović je poštovao to upozore-
nje, čak je vozio i nešto sporije. Tragovi kočenja su
pokazali i da je on na vrijeme spazio dijete, da je,
kao iskusan vozač, učinio sve da izbjegne tragediju
i da su — iz neobjašnjivih razloga, iako su tehnič-
ki bila ispravna — kola otkazala poslušnost, zanije-
la se i pogodila tijelo dječaka koji je već bio, goto-
vo sasvim, pretrčao preko druma. Vidović je, na iz-
nenađenje čaršije, zatražio da stručnjaci ispitaju
krivinu. Da vide da li je pravilno i pod kojim nagi-
bom i uglom projektovana. Da li je, zapravo, vete-
rinar mogao da, na takvoj okuci i pridržavajući se
propisa o brzimi, izbjegne nesreou. Izvještaj koji je
dobio opravdao je njegove sumnje: u krivinu se
ulazilo ne samo pod opasnim nagibom, već je ta ko-
sina bila izokrenuta u suprotnom smjeru. Drugim
riječima, dječak je poginuo kriviicom ljudi kojii su,
svojevremeno, za projekat tog puta, uključiv tu i
okuku smrti, dobili pozamašnu nagradu i koji su za
udes osmogodišnjeg djeteta saznali tek iz novina.
Ratko Vidović je to sve rekao u presudi i oslobodio
veterinara Jeftovića. Štampa je tu odluku prolko-
mentarisala već u naslovima »Ubica je nevin — kri-
va je krilvina«.
I ta je presuda podijelila javnost i pravnike.
Isto kao i presuda fratru Antu Tršiću i kao, uosta-
lom, i odluka Ratka Vidovića da pozove profesora
etike na isuđenje doktoru Ozrenu Stanivuku.
Jesu li to po nečemu, zaista, prometejski po-
kreti, ka'ko se moglo pročitati u novinama? I, aiko
jesu, koliko je to opasno po sudiju Ratka Vidovića?
Da li, i u ovom slučaju, vrijede zaključci naučni'ka
koji istražuju ponašanje skakavaca?
54
 5.
Tišinu, kamenu i nelagodnu, kao da se taj svi*
jet skupiio u crkvi a ne u sudnici, prekida pitanje
sudije Ratka Vidovića. Govori polalko, na razdjelj-
ke, da svaku rijee, s pravom mjerom, istakiie i na-
glasi.
— Vi ste, profesore, upoznati sa svim o'kolno-
stima i pojedimostima ovoga slučaja. Pomozite nam,
molimo vas, samo u jednome: dopuštaju li nama,
socijalističkim sudijama, principi etike, a, prije sve-
ga, principii marksistioke etike, da ovu i ovakvu tra-
ku (uze je u ruke podiže sa stola), danas i ovdje,
saslušamo?
Ozren Stanivuk se zgrčio na optuženiokoj klu-
pi, uvukao svoj mršavi vrat među ramena i, krado-
mice, mjerka fotoreportere i novinare. Ne okreće
se i ne može da vidi koldko se mnogo čaršije uspjelo
da natiska u tu prostoriju i sa kolikim su nestrplje-
njem mnogi u gomili očekivali dozvolu sudije Vido-
vića da se sasluša doktorkina traka ili da se, u naj-
gorem slučaju, javno pročita magnetogram. Ljudi
su to htjeli čisto iz znatiželje. Da čuju koga je t<y
sve izružio i ispsovao doktor Stanivuk, šta je rekao
za Milovana Erića, a šta za Vehbiju Veziroviića? I
da li je, odista, poimenično, psovao i najviše ru-
kovodioce države? Čaršijom su kolale fantastične
priče. Govorkalo se, čak, i to da je Stanivuik »ne-
oiji špijun« i da je »pozivao na pobunu«. Najposli-
je, da iza njega stoji »jedna strana velesila«. Danas
je bila prilika da se razjasni misterija i zato je, ra-
doznala i senzacija željna, svjetina zakrčila i hod-
nik ispred sudnice Ratka Vidovića.
Uspravain, pomalo prosijed, kao što i priliči nje-
govim, četrdesetim, godinama, profesor etike, ne-
marno skrštenih rpku na prsima, odgovara stalože-
no i bez žurbe, kao da je za univerzitetskim kate-
drom i pred svojim studentima.

55
 — Nijesam se, drugovi sudije, nimalo prijatno
osjećao dok sam čitao otpužniou. Bilo me je, vje-
rnjte, i stid. Ako čovjeka — da podsjetim na jednu
Marksovu misao — izgrađuju oikolnosti, onda te
okolnosti morajiu biti izgrađene čovječno. Olkolno-
sti pod 'kojima je pribaVljena ova magnetofonska
traka dalleko su, zaista, i od morala i od čovjeka.
Saslušati takvu traku pred sudom i time joj prizna-
ti svojstvo dokaza, ne bi, ubijeđen sam, značilo ni-
šta drugo do — Hirošimu ljudskog dostojanstva.
Hirošimu Marksovih ideala o čovjeku, drugovi su-
dije.
Profesor, za trenutak, zastade: čuje se, ritmič-
na, škripa novinarskih pera koja, ubrzano, prelijeću
po hartiji. Prisutna čaršija se uzdrgolila i uskome-
šala.
— I ne samo to, drugovi sudije. Živimo u vre-
menu kada Ijudski um mora, više nego ikada od po-
stanja oovjeka, da nazire i ukroćuje ubilačfcu moć
svojih sopstvenih tvorevina. Ne, neću da govorim o
atomskoj bombi i bakteriološkcm oružju. Ograniči-
ću se na razorne sile jedne male i, rekli bismo, na-
ivne spravice koja se zove: magnetofon. Bezazlene
napravice koja može biti ugrađena u ručni časov-
nik, u dugme na našoj košulji ili u oikvire naših na-
očara. Neopaženo, da to nikada ne primijetimo, ta
»igračka« može biti postavljena u naše automobile,
naše stanove i spavaće sobe. U stanju je, zapravo,
da nas, na svakom mjestu i u svakoj priiici, uhodi i
špijunira. Ako b:i Sud, te i takve, trake prihvatao
kao dokaze proti-vu čovjeka, onda ljudi više ne bi
smjeli da govoire i preostalo bi im, jedino, da ćute
ili da mrmljaju. Razvilo bi se jedno, opšte i fatalno,
nepovjerenje među ljudima i čovjek bi u svakom
drugom čovjeku, pa i u sebi samome, počeo da tra-
ži osnove za sumnju i za optužbu. Lišen slobode go-
vora, čovjek bi morao da se vrati u doba svojih di-
luvijalnih predaka, koji su međusobno opštili mi-
mikom, grimasom i mumlanjem. Svako od nas bi,
u tom slučaju, dzgubio sebe samoga. A ne kaže

56
Marks bez razloga da se životna opasnost za svako
biće sastoji u tome da izgubi samo sebe i da je ne-
sloboda prava smrtna opasnost za čovjeka.
Sudnicom pros-truja žagor ii Vidović, blagim po-
kretom ruke, opomenu na tišinu i ćutanje. Doktor-
ka Tamara Mihić iskoristi priliku i napusti 'dvoranu.
— Kada bi, drugovi sudije, našii privatni razgo-
vori poeeli da bivaju »regulisani« pravnim sredstvi-
ma, to bi značilo isto kao i kad bi država odlučila
da kontroliiše misli svojih građana. Srećom, i po nas
i po državu, to ona niti može niti, koliko znam, na-
stoji. Jednoj dob-roj i ljudskoj državi, a za mene je
to socijalistička država, privatni razgovori građana,
pa, čak, i ako s-u nepovoljnd po nju, ne mogu naško-
diti. Socijalitisćka država mora da etički superior-
no pređe preko takvih razgovora. Sud joj, svakako,
ne može pribaviti moralni autoritet, niti joj ga, pak,
može oduzeti.
Profesor skide naočari i blago se pokloni su-
dijama. Vidović, prije ostalih, razumjede da je za-
vršio i odgovorio na postavljeno pitanjc.
— Mnogo ste nam — reče mu — pomogli i hva-
la vam, profesore. Ako to želite, možete ostati i pra-
titi nastavak suđenja.
— Bojirn se da, ipak, nije došlo vrijeme da se
ljudi moje struke zadržavaju -po sudnicama — na-
srnija se profesor, ponovo se nakloni i pođe prema
izlazu. Ratko Vidović se nešto sašapta sa preosta-
lim sudijama i objavi polučasovnu pauzu.
Kroz hodnik i sve dok nije izašao iz zgrade Su-
da, fotoreporteri su oblijetali dko profesora i za-
sljepljivali ga baražnom vatrom bliceva svojdh tam-
nih aparata. Novinari su se razmiljeli po okolnim
sudnicama i diktirali, telefonske, »fleš« izvještaje.
Kroz odškrinuta vrata jedne sobice, gdje su vdjećali
da li će ili ne magnetofonska traka biti saslušana,
do Vidovića su dopirali nečiji, očito, telefonom, na
daljinu dikt'iirani, redovi: — Težak je izbor koji je
profesor etike ostavio sudijama: ako, slijepo, budu

57
fcumačili zakon, osudiće slobodu čovjeka. — Na kra-
ju, kad je završio sa dilktiranjean, novinar je, povi-
šenim i odlučndm glasom, nekoone, rekao: — Ja sam
mislio da si mi ti urednik, a ne se'kretar ovdašujeg
Komiteta!
Za ovo, slučajno, iprisluškivanje, Vidovie više
nije irnao vremena: morao je natrag, u, Ikao košrai-
cu, uzavrelu dvoranu, da saopšti odluku. Začudi ga,
još s vrata, neobično držanje Ozrena Stanivuika: po
prvi put, nije ličio na optuženog, držao se, ča'k, po-
nosito i nasmijano.
— Odlučili smo — reče Vidović — da odbijemo
oba zahtjeva: da se sasluša magnetofonska traka i
da se pročita magnetogram ...
Malo, potom, dodade: — Jeste li spremni za za-
vršnu riječ, druže tužioče?
— Odavno sam spreman — odgovori tužilac,
primijetno uzbuđen i ljut ne toliko na ovu odluku
koliiko na besjedu profesorovu, a posebno na one
riječi da je njega, profesora, »bilo sitid doik je či-
tao optužnicu«. Prirnio je to kao atak na svoje prav-
ničko znanje i kao profesionalnu uvredu.
— Ovo nije mjesto ni prilika za slatkorječive i
jalove profesorske tirade. I mi, ovdje, nijesmo do-
šli da nam neko dijeli vakele o dobrim ljudima i o
dobrim državama. Glagoljive, hrišćanske, propovi-
jedi prepustimo crkvi i popovima. Ovo je Sud i sa-
vršeno je jasno zbog čega smo se, u njemu, okupili.
Jedan građanin je, drugovi sudije, prekršio jednu
zabranu Krivičnog zakonifca, a pred nama su i Za-
konik i taj građanin. Ne vidim, zaista, da nam je
pomoć uvaženog profesora bila neophodna ...
Biranim riječima, tužilac je upućivao i poma-
lo ironičan prekor sudijama. Tiho i bez gnjeva, ka-
ko su ga davno, prije dvadeseta'k godina, dok je bio
na studijama, tome naučili.
— Dopustite da o etici, ponešto, znamo d mi,
pravnici. Alko je nešto zakonom zabranjeno, onda
je, smatram, to i nemoralno. Kada bi Sud prihvatio
dmkčije mišljenje, ispalo bi da zakoni ove države

58
ne samo što ne drže do slobode i etienosti u među-
ljudskim odnosima, nego i da, čak, nemoral i ne-
slobodu proglašavaju pravovaljanim i dopuštenim.
Upozoravam na ovu činjenicu, sudije, i čvrsto osta-
jem pri optužnici.
Izvježban u svome poslu, branilac priča dugo i
naširoko, duže od sat vremena, dosta duže, od tu-
žioca. Svi, međutim, jedva čekaju da završi: posli-
je onog što je profesor etike rekao, njegova odbra-
na je, bezmailo, smiješna i nepotrebna.
Ipak, moraju još malo da se strpe prisutni, sa-
mo toliko da on, advokat doktora Stanivuka, ne
ostane dužan tužiocu. Hoće da mu ruši besjedu
upravo tamo gdje ona ostavlja privid najveće čvr-
stine i ubjedljivosti.
— Ovdje se, izgleda, nešto može i da nauči. Ču-
li smo, eto, i to da su osnovi etike sadržani u — Kri-
vičnom zakoniku. Srećom, nećemo i ne smijemo po-
vjerovati da je to istina. Nadam se i ubijeđen sam
da ćete vi, sudije, pokazati da smo slobođni ljudi
i da je ovo zakonita i etička država. Zato, ne taknite
u slobodu rnoga klijenta, doktora Ozrena Stanivuka.
Ozren Stanivuk odbi da bilo šta ilzjavi.
— U ponedeljak, 14. decembra, u osam časova
izjutra, biće saopštena presuda — reče sudija Rat-
ko Vidović.

Iznenadi se kad mu, smiješeći se, ispred zgra-

de Suda, priđe Vehbija Vezirović. Pozdravi ga Iju-
bazno i sa posebnim značenjem:
— Nijeste, nadam se, još zaboravili Sokratovo
slovo atinskim građanima.
— Stara, dobra vremena — odgovori Vidović,
prihvatajući ruku sekretara Gradslkog komiteta, na
isti način kao što je to učinio i deset godina ranije.

59
 Tada, prije deset godina, student Prava Vehbi-
ja Verzirovid čestitao je, u ime Fakultetskog odbora,
čiji je bio predsjednik, i Univerzitetskog komiteta,
čiji je bio član, stuđentu treće godine Prava Ratku
Vidoviću pobjedu na saveznom studentskom takmi-
čenju u govorništvu i lično mu uručio plaketu i
skromnu nagradu. »Ne bi ga, sigumo, samo da je
Sokrat tako govorio, ni ubili«, rekao je, uz čestitke
pobjedni'ku, Vehbija Vezirović.
Sjutradan, u jednom dnevnom listu, osvanula
je slika studenta Ratka Vidovića. Ime mu, među-
tim, nije ini spomenuto. »Član Univerzitetskog komi-
teta Vehbija Vezirović«, pisalo je ispod fotografije,
»predaje nagradu pobjedniiku takmičenja budućih
pravnika u govorništvu«.
Nikada više, do kraja studija, ime Ratka Vido-
vića nije izlazilo u novinama. Vehbije Vezirovića je-
ste ćesto, i prije i poslije toga. Držao je govore na
mnogim sastancima i ikonferencijama, upozoravao
na postojanje pritajenih i neprijateijskih sila na
Univerzitetu, stalno podsjećao na idejnu budnost
svjesnih snaga i odbranu istorijskih interesa prole-
tarijata. Prisustvovao je važnim proslavama i svet-
kovinama, kojima se nikada nije oskudijevalo. Vo-
dio je nekohko studentskih delegacija u inostran-
stvo, slikala ga je televizija, u dva navrata je bio i
komandant na lokalnim radnim akcijama. Učenje
je, zauzet tim mnogim poslovima, posve zanemario
i u času kad su mu, iz Grada, javili da je izabran za
predsjednika Ideološke komisije Komiteta, on se,
još, nalazio na drugoj godini. Kad je, dakle, Vehbi-
ja Vezirović došao u Grad, Ratko Vidović je, već
četiri godine, bio sudija. Prvi put su se sreli tri mje-
seca kasnije, kad je Vezirović držao neko važno pre-
đavanje sudijama. Razmijenili su po par suvih i uč-
tivili rečenica i, za živo čudo, nijesu se ni rukovali.
Zbog toga, Vidovića zbuni današnji postupak sekre-
tafa Vezirovića, a, pogotovu, što je, odmah poslije
tog liubaznog rukovanja, uslijedilo i pomalo provo-
kativno pitanje:

60
 — Da li je etički dozvoljeno da nas dvojica ne-
što popijemo?
— To, čdini mi se, nikada, nije bilo ni zabra-
njeno.
— Onda, da svratimo kod mene, u Komitet,
ako je i to etički dapušteno?
Vehbija Vezirović je, usput, nepovezano, pri-
čao o svemu i svačemu. O snijegu, studentskim da-
nima, o Arapima i Jevrejiima, automobilima i fud-
balskim dvobojima. Vidović je, odsutno, ali učtivo,
slušao i, uglavnom, ćutao.
Kad stigoše i kad se Vezirović, za momenat, iiz-
gubi u susjednoj prostoriji, Vidović dobro, mada
letimično, odmjeri sekretarovu kancelariju. Jedan
šareni tepih, uglačan parket, tni udobne fotclje, po-
lica pretrpana knjigama, jedan sto i dva telcfona na
stolu. Nije tu bilo ničeg suvišnog ni luksuznog, a
ipak je, čak, i predvorje Vezirovićevog kabineta (baš
na tom izrazu srekretar je, usput, kao slučajno, in-
sistirao), u kojemu su radile njegova daktilografki-
nja i sekretarica, bilo komotnije, čistije i svjetlije
od Vidovićeve ii službene kancelarije bilo kojeg od
gradskih sudija.
— Odakle ste vi, Vidoviću? — neočekivano upi-
ta Vezirović, pošto se, ležerno, zavali u fotelju i, tim
položajem, stavi do znainja da će, uz piće koje je
naručeno, uslijediti i dosta važan razgovor.
— Iz Crne Gore, primorac, Kotoranin. Mada
se, pravo da kažem, više osjećam kontinentalcem.
More, nikada, nijesam, posebno, volio.
— Rekoste, more. A da li ste, Vidoviću, ikada,
posmatrali ljuljanje mora? Mislim, talasanje mora?
— Mnogo puta, jer se to talasanje dešava sva-
kodnevno.
— Jeste li, onda, Vidoviću, primijetili da je
najsilnijii i najoistiji onaj talas kojeg niko i ništa ne
sprečava u njegovom upijanju i huku ka obali? Da
li ste, hoću da kažem, primijetili da se, nerijetko.

61
talasi sudaraju: jedni, žureoi ika obali, a drugi, odbi-
jajući se od obale?
— Vi me podsjećate na nešto o čemu, ranije,
nijesam razmišljao.
— Nijeste, očigledno. Jer da ste o tome razmiš-
ljali, davno bi vam bilo jasno da valovd koji se od-
bijaju od obale razbijaju snagu onih koji dolaze sa
pueine. Meni je, vazda, to sudaranje smetalo, nije-
sam ga odobravao i zbog toga sam vas, hoću da ka-
žem, pozvao na razgovor.
— Zamoliili, Veziroviću, zamolilii da dođem na
razgovor — prekide ga Vidović. — Dobro vi znate
da se na poziv ne bih odazvao.
Sekretar Komiteta se podiže iz fotelje, ponudi
sudiju cigaretom, polako se odgega do radnog sto-
la, licem okrenut prema Vidoviću, pripali cigaretu.
Povuče, duboko, dva dima i poče da šeta oko sago-
vornika. Slučajno ili namjerno, hodao je ivicom so-
be, onim dijelom nezastrtiim tepihom, tako da je
škripa parketa njegovim koraciina pridavala onaj,
valjda željeni, prizvuk vlasti i nadmoćnosti. Sudiji
se učini kao da škripe ncčiji zubi.
— Vama bi trebalo da je jasino i to je, konač-
no, vama i jasno da je ovaj Komitet, a on predstav-
lja Partiju čiji ste i vi član, postupak doiktora Sta-
nivuka ocijenio nedostojndm jednog komuniste, bez
obzira na njegove ratne i poslijeratne zasluge, kojih,
nesumnjivo, ima. Trebalo bi vam biti poznato i to
da vi nemate pravo da se igrate bure na moru d da
volji Partije suprotstavljate neku zasebnu, da ne
kažem frakcijsku i opozicionu, volju pravosuđa. Vi
ste, prije svega, član Partije i, tek ooda, sudija.
Vezirović, značajno, zastade i uperd pogled u
Vidovića. Njegova smirenost ga, međutim, začudi.
— Možda očekujete aplauz, sekretare? Moram
da kažem da ste napredovali u govorništvu. Sjećate
li se, da i ja vas upitam, februara 1961? Onda kad
ste na fakultetu govorili o ubistvu Patrisa Lumumbe.

62
 — Nijesam završio, Vidovieu. Za uspomene d
aplauze ima, uvijek, vremena. Sada bih vas, prija-
teljski, posavjetovao da ne počinjete bitiku u ko-
joj, sasvian izvjesno, morate biti poraženi. Vazda su
talasd sa pučine bili jači i vazda su utopljenici izba-
civani na obalu.
— Sve mi je to znano, ali mi nije znano ko je
od nas dvojdce na pučini i da li je ovo moje saslu-
šanje, sekretare?
— Taman posla, ne budite preosjetljivi i muha-
nati, dragi prijatelju. Htio sam, jedino, da vas, dru-
garski, na nešto upozorim. U interesu vašem i u in-
teresu Partije, da vas upozorim.
»Blago tebi, Partijo!« pomisli Vidović i dođe
mu da zajauče. »Čak se i crkva odrekla usluga ovak-
vi'h propovjednika. Nema, više, ni popova koji, na
ovakav način, zastupaju Bibliju«.
— čuo sam, negdje, sekretare, da u mutnoj vo-
di i čisto nebo izgleda prljavo. Istine i zdravlja ra-
di, pomozite da tu lokvu razbistrimo. I ne bojte se
bure, sekretare. Ustajala i tiha voda postaje močva-
rom i leglom zaraze.
— Ne oduzimajte posao filosofirna i naklapali-
ma, dragi moj Vidoviću. Vaša filosofija i vaša slo-
boda su, bojim se, praktačno ograničene. Sud je kla-
sna institucija i to je, vjerujem, jedan od razloga
što se etika, nikada, nije izučavala u sudnicama.
— Slažem se, uglavnom, sa vama, Veziroviću.
Istorija ljudskog društva, bar do sada, nije, na ža-
lost, ništa drugo do istorija čovjekovih nesloboda.
Sve tiranije i despotije, pod ovim iii onim izgovo-
rom, gušeći slobodu Ijudi, gušile su i slobodu sudi-
ja. Zbog toga su, od Rimljana pa do ovoga časa,
sudske farse i mistifikacije sudstva pratiie ne samo
svaku političku komediju, već i svaku politioku tra-
gediju.
Napolju se mračilo i počinjaia je mećava. Sa
obližnjeg minareta, gradski hodža se oglasi, večer-
njom molitvom. Tri prodorna zvuka sirene objavi-
še da nova smjena rudara odlazi na posao. Negdje,

63
u susjedstvu, zaiplaka dijete. Pjevajući, gruipa mla-
dića prolazila je ulicom. Glas života koji se provla-
čio kroz prozore sekretarove kancelarije kao da ra-
žesti Ratka Vidovića.
— Tražite, odista, nemoguće. Da uhapsim eti-
ku i slobodu i da, istovremeno, kako rekoste, bra-
nim klasni interes proletarijata. Kako da ga bra-
nim i odbranim, ako je za radnike sloboda kruna
svih njihovih interesa?
— Vi ste, znači, jedini pozvani da cijenite šta
je sloboda i šta je u interesu radnika ...
— To, a oprostite što vas prekidam, nikada ni-
jesam rekao. Ali vam kažem da ću, uvijek, dok sam
sudija, biti bliži čovjeku nego poretku, slobodi nego
vlasti, društvu nego državi. Smatram da se prema
sposobnosti društva, odnosno njegovih političkih
institucija, da gradi i podržava ovakvo sudstvo, mje-
ri i stvarnost slobode i demokratije u toj državi. So-
cijalizam bi, bar kako ja razmišljam, trebalo da
bude lišen i organske i klasne potrebe da gazi slo-
bodu ljudi i slobodu sudija.
— Vi ste prvi sudija koji postavlja takvu teo-
rij.u.
— Vidi se to, odmah, da nijeste makli sa dru-
ge godine Prava, sekretare. Sve ovo što sam vam
kazao piše u udžbenicima koje, očito, nijeste ni pre-
listali.
Vezirovića, iznutra, kao da napadoše mravi.
Poče, opet, da šeta i kruži oko Vidovića:
— Sad mi je jasno zašto se kaže da su sudije
ubile Hrista.
— Ne plašim se, vidite, da ubijem Hrista ili bi-
lo kojeg od bogova. Strah me je samo, i toga se ču-
vam, da ne ubijem čovjeka u čovjeku, a vi me, cije-
lo vrijeme, na to ubistvo, nagovarate i navodite.
U samirn vratima, dok je, naglo i neočekivano
za Vezirovića, odlazio, dobaci mu, preko ramena:
— Ko zna, možda ćete u tome i uspjeti, se-
kretare.

64
 7.
Na ona'i čudni, daloki i mističan način, kojim
se samo mogu voljeti ideje i mrtvaoi, možda je Ma-
rija Puškaš, poslije udaje Vidović, li bila »zaljublje-
na« u Borisa Pasternaka. »Živaga« je čitala nekoli-
ko puta i uvijek je to bivao posve novi, i duhovni, i
tjelesni, doživljaj. Scena iz biblioteke, kada Lara
ni je opazila Živaga i kad ju je on, iz iprikrajka i ot-
pozadi, očima, grldo i milovao, posebno je privlači-
la Mariju. Čdinilo joj se da ona, na svome vratu, osje-
ća taj ipogled ruskog nesrećnika i da samo u Slove-
na patnja može biti tako kobna i uzvišena. Uvijek
bi se, poslije tog osjećanja, vraćala na početaik knji-
ge i dugo ostajala zagledana u oči pjesn'ika iz kojih
je — što se dobro i na slici vidjelo — nadirala i
muka i neuništiva snaga. Na tom licu i u tim očima,
ona ie prepoznavala sva odličja tipično slovensikog
fatalizma i bila je sigurna da nijedan drugi narod
na svijetu nije kadar da tako, uzvišeno, trpi nesre-
ću i da tako, iznenada, proizvodi gromove.
Ponešto od tog fatalizma, koji je više osjećala
nego što je bila u stanju da ga opiše i predstavi,
nalazila je i kod svog muža Ratka Vidovića. Čudila
se, na primjer, sa kakvim joj je ushićenjem čitao
Njekrasova i »Burlake sa Volge«. Činio je to na taj
način da je ona, oko njegovog vrata, već vidjela ja-
ram i konope i, iz grla njegovog, čula onaj isti i ote-
gnuti poj upregnutih mužika i stradalnika. I sam
je postajao burlak sa Volge a u, volovskom, jarmu
oko sopstvenog vrata nalazio, pored sve muke, ne-
ki mistični smisao i neku fatalnu ljepotu. Tražila
je da ioj to objasni i ostala nijema pred odgovo-
rom. — Nevolju — rekao je — najdivnije podnosi
čovjek koji se i ne boji nevolje. — Ali, kad jadi pre-
kipe i kad se čemer prelije, ti krotki mučenici izra-
staju u divove. Možda zbog toga, razmišljala je ona,
u Slovena i nema polovičnih pobuna i polovičnih
pobjeda. Trpi se stoički i duže nego što bi iko dru-

65
gi otrpio. Da bi sijevnula munja, uvijek se čelkalo
da nebo, sasvim, postane zamračeno. A tada, kad
sijevne, onda je to neukrotiva lavina ili revolucija.
Srbi su, poslije pet vijekova relativno iprimjernog
ropstva, šokirali Evropu: bukvalno preko noći, neki
seljak i svinjski trgovac, vožd Karađorđe, zdrdbio
je zube očnjake, silnoj, turskoj carevind. Rusi su,
bezmalo, dva stoljeća miirovali pod Tatarima, da bi
ih, odjednom, stresli sa sebe i to sa iakoćom ko-
jom medvjed zbacuje običnog komarca. Srednji vi-
je'k je, u njih, i u dvadeseti viijek bio zašao: opet se,
u jednoj noči, stresla Rusija, presfcoči'Ia stoljeća i
jedina se na ovoj planeti uputila u — neviđeno.
Jednom je Marija ispričala Vidoviću kako je
prooiitala da je, pred fcraj rata, nefco predložio Sta-
Ijdnu đa se zabetonira i u csment i gvožđe zazida
Njemačka. Ratlko se, tome, nimalo, nije začudio. On
bi je, slutila je, čak, i zaziđivao.
Drugom prilifcom, razgovarali su o nekom Ser-
geju, rusfcom miitraljescu, fcoji je, pred Rajhstagom,
u Berlinu, posljednjeg dana rata, i samo sedamnaest
minuta uoči rusfce pobjede, izgubio obje noge, spa-
savajući od, njemačkih, buršuma, njemačku, dje-
vojčicu koja je, iznenada, istrčala na brisani pro-
stor i našla se u osinjaku vatre dvije, na smrt zava-
đene, arrnije. Čudilo ju je kako je mitraljezac Ser-
gej mogao da se tako, suludo i besciljno,, žrtvuje.
Ratko Vidović ga je, međutim, razumio i sigurno
bi, u toj sdtuacdiji, i sam to mogao. Zabetonirao bi
Njemačku, a poginuo bi za spas njemačkog djeteta.
Tu — kafco ga je ona poimala i, očito, suviše
ga prosto i neodmjereno poimala — karafcternu cr-
tu slovensfcog temperamenta, koji je sav u ne>pred-
vidljivim lomovima, fcojii naginje patnji i fcoji u njoj
nalazi motiv i za pjesmu i za pobunu, koji sa jedna-
kim žarom ulaže dušu i u ljubav i u pogibiju, fcoji
neće mdišta ili hoče sve u jednome dahu i u jednome
danu, i koji na fatalno uzvišeni ili uzvišeno fatalni
način, stalno, izaziva bogove i istoriju; tu osobinu
slovenskog duha ona je voljela, čafc i neprirodno, i

66
u Pastemaka, i u Jesenjina, i u Njegoša, i u Sjen-
kjeviča ... Danas se, međutim, po prvi, put uplašila
i, po prvi, put zažalila.
Zažalila što se, od početka, nije uplašila i što
svog muža, na vnijeme, nije skrenuila sa puta na ko-
jem je, sada, nazirala, jedino, nevolju. Trebalo je,
zapravo, da to pokuša još i prije početka, prije ne-
go što je prvim presudama privukao na sebe pozor-
nost lokalnih spahija i knezova.
Danas joj je ispričao za razgovor kod Veziro-
vića, a za tri dana će saopštiti presudu. Znala je,
posigurno, i kakvu presudu. I slutila je da će, kad
li da li, zbog te odluke platiti žestoku i fatalnu cije-
nu vlasteli i bogovima. Maliiim bogovima, koji su već
zaoštrili rogove, i onim velikim, koji će, svakako,
tek da se oglase.
Sada, dok joj je naslonio glavu na rame i dok
ga ona, kao sina, miluje, ima li smiisla i ima li nade
da ga zaustavi? Da pokuša da ga zaustavi?
— Osudi, makar uslovno, doktora. Učini to zbog
mene, a'ko ni zbog čega drugog, molim te. Zar te ni-
je strah današnjih Ijudi i današnjih karaktera?
On kao da ne vjeruje. Smraoiio mu se među
obrvama i nepomično, prigušenog disanja, oslušku-
je. Kao da će, tek, da progovori Marija. Jednom ga,
davno, kao dijete, oša-marila majka. Iznenada, kao
kad neki šum prene zeca na spavanju. Zablenut i
zbunjen, taj šamar je osjetio sa prilični-m zakašnje-
njem, tek onda, u stvari, kad je razabrao da ga je
majka udarila. Tek tada su se prstii ocrtali na obra-
zu i tek tada je zaplakao. Da se snađe, ovoga puta
mu je potrebn-o više vremena. Odvaja, polako, gla-
vu od njenog ramena i sučeljavaju se pogledima.
O.na vidi da joj ne vjeruje.
— Ozbiljno, savršeno ozbiljno ti govorim. Ku-d
si se, znaš li, sam, zaputio?
Kao od onog majčinog šamara, peče ga u obra-
zima. Ćuti, neodređeno i nesigurno. Povezuje, na

67
brziinu, neke sumnje i odgoneta neke, njezine, stra-
hove. Obraea joj se odlučno i starateljski, s preko-
rom i roditeljsiki, kao da joj je učitelj:
— Kaži, Marija, ko te je na to, da me ubjeđu-
jes da osudim Stanivuka, nagovorio?
Sve je očekivala, ali ne takvo pitanje. Pomalo
je i posramljena.
— Da nije, može biti, Vehbija Vezirović i sa to-
bom razgovarao?
— Jesam, i sa Vehbijom i sa još mnogiima sam
razgovarala. Svi su me nagovarali i svi su me ubije-
dili u to da srljaš u ludilo.
— Ozbiljno, najozbiljnije pitam, Marija.
— Smiri se, Ratko, molim te. Da čujem Veh-
biju, nije potrebno da razgovaram sa Vehbijom. Re-
ći će, znam, ono isto što i Milovan Erić, i tvoji dru-
govi sudije, i oitava čaršija, ako je, javno, pričepe
i pritule.
Pripaljuje joj cigaretu. Ona ne može, tresu joj
se ruke.
— I Veljko Suri, čak i on, će podržati Vehbi-
ju. I on, i on, sigurna sam. Prošlo je vrijeme hero-
ja. Ovo je, Ratko, vrijeme podnošenja. Trenutak
zavjetrine i uzdržavanja. Omorina koja ne rađa kišu
i koja će još da potraje. Velj'ko Suri je, u tvojiim i
mojim godinama, skakao na rovove. Nije imao ni-
čeg, sem života sa kojim se kookao i koji je, zbog
nečeg što je smatrao idealom i potrebom da se tu-
če i dokazuje, zalagao i rizjikovao. A danas, da li je
on danas spreman da bilo šta riizikuje? Mir je, slo-
boda je i više se glava ne zalaže. Potrebno je mnogo
poštenja i mnogo, mnogo hrabrosti da se, otvoreno,
kaže vlastito mišljenje. I da se, podanički, za bijed-
nu nagradu, ne klanja pred tuđiim mišljenjem. Lak-
še je, hoću da ti kažem, Veljko Suri, u ratu, išao na
švapsike bumkere, nego što je danas gotov da krene
na Vehbijino mišljenje. Manje je čuvao život, nego
što danas čuva položaj predsjednika Grada, vlastiti
i malograđanski mir svoje familije.

68
 — Loš si primjer odabrala. Poznajem ja Veljka,
mnogo duže i mnogo bolje od tebe, Marija.
— Njega, baš zbog toga, i Sipominjem. Znam,
ubijeđena sam u to, da je on, dntimno, na tvojoj
strani. I da te, možda, upoređuje sa sobom, sa onim
Veljikom koji je, nekada, sve smio i sve mogao i čija
je hrabrost, u slobodi, dan po dan, godiinu za go-
dinom, izdušivala, kao probušena mješina. Onaj,
bivši, Veljko bi ti se pridružio. Ovaj, današnji, po-
država te u mislima, ali tu misao neće, ne smiije, da
javno kaže i objelodani. Ćutaće, ako ga ni'ko ništa
ne bude pitao. Ako te osude, ako te proglase ovak-
viim ili onakvim, a svakakvim te mogu lako pro-
glasiti, i ako i njega pritisnu da se izjasni, Veljko
Suri će te, protivno svojoj volji i svojoj pameti,
s,kupa sa njima, ispljuvati i izružiti. Biće ga stid,
ali će to uoiniti. Poznaju oni metode da »obrade« i
»ubijede« i doktora Stanivoka: ne začudi se ako te
i on pljune i osudi...
Sluša je i razmišlja. Da li je to, zaista, ona bo-
sonoga djevojka koja je, prije dvije godine, pisaia
članke po zabranjenim st-udentskim novinama i ko-
ja je njega, tada, nazvala kukavicom?
— Zaboravila si, izgleda, demonstracije, Marija!
Presiječe je u riječi, samo što se nije zagrcnula.
Kao da joj je parče divlje kruške zapelo u grlu. Ui
kao da joj je punu lopatu zemlje sasuo u usta: da
je posrami i da je udavi. Zaboravila je, kaže joj,
demonsitraoije! On, znači, ništa nije razumio — ni
prekor, ni opomenu. Njemu upućenu opomenu i
prekor sadašnjem vremenu. O.na ga, u stvari, jedino
moli da se, u ovoj duhovnoj baruštind, okani ljubavi
prema djevojci Slobodi, jer će moralni peškiri i
čankolisoi presuditi da je on, tu Djevojku, obešča-
stio i silovao. To je sve što ona pokušava da nui
pojasni, da ga spasi od presude. A on je, smišljeno
i kukavički, optužuje da je zaboravila i da je izdala
smisao jednog ljeta i jedne velike, do nezaborava
uzvišene, ljubavi.
69
 Zabolje je ta uvreda i lice joj, kao jutamje otko-
se, orosiše s.uze. Sa njima, itz točiju, ili još dublje —
iz pameti — navrije topla i spama noć 2. juna 1968.
godine... Iza ogromne i crvene cisterne, koju su
oteli od policije, kreću se pobunjeni studenti. Na
krovu te grđosije, grupa mladića kida šmrkove za
vodu i demolira rezervoar. U veliki vodeni top, iz
kojeg su, do maloprije, pucali u studentsku gomilu,
neko ubacuje novine. »Benzina, drugovi, dajte ben-
zina, da ovo spalimo!« galami sa krova, jedan raspu-
čeni mladić, dok nm tanki mlaz krvi curi niz, obra-
ze. »Dolje crvena buržoazija!« — uzvikuje gomila.
»Dolje špijuni i ulizice!« »Slobodu štampe i mišlje-
nja!« Neko recituje »Lijevi marš« Majakovskog, ne-
ko započe pjesmu husinjskih rudara... Kraj gradi-
lišta velike sportske dvorane, zaustavlja se gomila.
Daleko, u noć, odlijelu povici: »Radnici — studenti!«
»Radnici — studenti!« Radnici noćne smjene, uglav-
nom stražari, pristaju uza studente. Dvojica njih se
penju na krov cisterne, skidaju svoje radničke blu-
ze i bacaju ih u gomilu. Studenti prihvataju ta odi-
jela i od njih, na brzinu, u pokretu, kroje zastavu.
Naprijed, prema rijeci i ispred mosta, zavijaju si-
rene: Beograd spava, a proglašena je uzbuna. »Mo-
ramo preko mosta i preko Save, drugovi!« — govori
čitav grozd momalca sa policijske cisterne. »Ni ko-
raka dalje!« upozorava, pred mostom prikupljena,
milicija. »Preko mosta, u centar Beograda, drugo-
vi!« uzvikuje, odjednom, Marija. Skida cipelu i baca
je na policiju. Neki momci zgrabiše cigle i kame-
nje. Sa druge strane, bez opomene, odjeknuše pu-
cnji. Studenti zapališe zarobljenu cisternu, otpusti-
še kočnicc i grdosija krenu prema naoružanim uni-
formama. Zatetura se, poput pijanog čovjeka, zaše-
velja ulijevo, obori jedan čelični stub i tu, na niz-
brdici, pred samim nadvožnjakom, i ostade. Umje-
sto nebo, kuršumi počeše da pogađaju Ijude. Pored
Marijinih nogu pade jedan od one dvojice radnika
što su se bili popeli na cisternu. U predjelu desnog
ramena, zacrvenje se bijela košulja. Studenti ga di-

70
goše na ramena i krenuše nazad, prema maloj bol-
nici, u krugu univerzitetskog naselja. Bilo je još ra-
njenih, ali ih ona nije vidjela. Bacala je cigle na
šljemove koji su pucali i koji su se, trkom, primicali.
Čula je kako njihov komandir govori: »U vazduh ili
u noge, nema ubijanja!« Vidjela je i da policija ga-
da ciglama i kamenjem. To je, u sfvari, bilo i posle-
dnje što je vidjela. Osvijestila se u zoru, u malom
studentskom stacionaru, sa zavojem preko čela i pre-
ko tjemena. Svuda oko nje, ležali su ranjenici. Je-
dan mladić, staiista, tek što je završio medicinu,
pregleda joj ranu, nadnio joj se nad trepavice, osje-
ća mu dah i srce kako udara. »Pogodili su vas prlja-
vim kamenom, moraćete primiti injekciju protiv te-
tanusa«, kaze joj. Zatim polazi prema drugom kre-
vetu, ona se pridiže i hvata ga za ruku: »Ima li ubi-
jenih, doktore?« Odgovara joj tiho, gotovo šapatom:
»Nema, nema mrtvih, koleginice.« »Ali, oni su pu-
cali, mnogo su pucali, doktore!« Mladić se vraća i
sjeda kraj njenog uzglavlja: »Nekoliko lakših ranja-
vanja iz revolvera i stotinjak povrijeđenih ciglama,
kamenjem i pendrecima. Dobro je, samo ako se da-
nas ne desi tragedija.« Razumjela je poruku, ubrzo
je začula i skandiranje: za pet minuta je, sa zavo-
jem oko čela, bila među studentskim paviljonima.
Na fudbalskom igralištu, u krugu univerzitetskog
naselja, ključalo je kao u kazanu. Studenti su, na ra-
menima, nosili izubijane i ranjene drugove, pokazi-
vali ih, preplašenom, narodu i novinarima. Pisali su
parole i driali govore. Visoko, da je vidi razjarena
gomila, podigli su i Mariju. Onda su krenuli prema
rijeci i pred nadvožnjakom ih je, kao i minule noći,
sačekala milicija. Ona je nosila partijsku zastavu i
bila među prvima. Pjevali su himnu i »Internacio-
nalu«... Marija ne može da se sjeti da li je prvo ču-
la eksploziju ili je oborena. Ne može da se sjeti ni
kako se podigla i ko joj je pomogao da izmakne,
iznenadnoj i silovitoj, navali milicije. Onom prvom
talasu i jurišu masovnog udaranja i premlaćivanja.
Zna samo to da su, svuda okolo, padale bombe sa

71
suzavcem i đa su, sa svih strana, clopirali jauci.
Obnevidjela i sva u modricama, trčala je u gomili,
povijala se sa gomilom, pađala i posrtala, kašljala
od dima, mahinalno poturala ruke da, ođ pendreka t
policijskih pesnica, zaštiti glavu i z.avoj preko tje-
mena... Ne može sebi, ni danas, da objasni kako je,
u tom strašnom krkljancu i metežu, uspjela da sa-
čuva partijsku zastavu. I kako se, uopšte, održala
na nogama.
— Zašto plačeš, i o čemu to razmišljaš, Marija?
Osvješćuje je, kako joj se učini, njegovo, po-
novo, podnugljivo, pitanje. Briše nos i obraze, okre-
će se prema njemu i odgovara ćutanjem. Ispitivač-
kim i nadmoonim ćutanjem. Kaže mu, zatim, sa
ironijom:
— Studenti su pucali, zar ne, sudijo?!
Ratko Vidović samo nagađa zašto mu je tako
odgovoriia. Zbunjeno se osmjehujc i hoće da je po-
Ijubi. Ona izmiče glavu, hoće razgevor:
— Pamtiš li, sudijo, šta su utvrdili pravnici i
policija? Studenti su, prema njihovom službenom
nalazu, pucaii u studente: milioija je, isključivo, ga-
đaia u nebo.
— Koliko ja znam, Komisiija zadužena da na
čistac istjera tu stvar nije ni završila posao.
— Neće ga nikada ni završiti, moja iluzijo. Ho-
ću samo da ti kažem da Vehbije Vezirovići sve mo-
gu i da si ti danas na nišanu njihove pameti i nji-
hovog oružja. Da te sma-knu i umire, oni neće birati
n-i puta ni nači-na. A poslije, kad te obore, veliko-
dušno -i demo-kratski će te uputiti da se žališ raz-
nim komisijama.
— I ti, znači, z.bog svega toga zabtijevaš moju
predaju?
— Privremen-u i prividnu predaju. Taktično od-
stupanje d čekanje. Danas ne možeš ništa, a sjutra
ćeš, ako preživiš, ako se pričuvaš i ako te ne prigu-
še, moći i ono buduće i ono što ti je sada zabra-
njcno.

72
 — Pretjeruješ, gotovo boles.no pretjeruješ, Ma-
rija. Provalio se neki vulkan u tebi, kao da ti razuin
trese groznica. Kako ne razumii'ješ da u psovkama
doktora S-tanivuka, sve i kad bi bile dokazane, ne-
ma zločina. Nema i ne smije, u tim njegovim rije-
čima, biti zločina . ..
S dubokim uzdahom, ona žuri da ga prekine.
Unosi mu se u lice, samo što Lm se nosevi ne dodi-
ruju.
— Opasnost je, moj Ratko, baš u tome što u
doktorovim riječima nema zločina. I što, na žalost,
mnogi komunisti vjeri i grijehu prilaze inkvizitor-
ski i površno, kao srednjevjekovni popovi.
— Kažeš, vjeri i grijehu. Nijesu li, možda, i sa-
ma zagazila u religiju?
— Namjerno, sasvim namjerno sam se tako iz-
razila. Da bi ti, konačno, shvatio, ko su tužioci i šta
sve nizikuješ ... Zamisli, molim te, nekog američkog
ili francuskog radnika, ljekara ili konstruktora. I
sad zamisli da taj građanin, pripit ili trijezan, izru-
ži buržoasku državu, buržoaske političare i partije.
Da, primjera radi, glasno uzvikne: »Ja sam komu-
nista i ne dopadaju mi se, jebem ja vaš poredak i
vaše zakone!« Hoće li, mohrn te, buržoaski tužilac,
odmah, da posegne za okidačem sile i prinude? Ho-
će li, u toj i takvoj izjavi, uvidjeti opasnosl po bez-
bjednost buržoaske države?
— Neće, vjerujem, ako je pametan.
— Da je toliko pametan, ja sam u to ubijeđe-
na. On se ne zamara zabranoim riječi, on na vraipce
ne šalje topove. Ali će taj isti, buržoaski i pametni,
tužilac da se maši sablje i oružja onog časa kada
radnic.i ugroze temelje građevine, kada napadnu sve-
tinju privatne svojine i kapital-monopola, kad za-
prijete preuzimanjem vlasti u fabrici ili okrugu, kad
odbiju da proizvode avione i bombe namijenjene
lclanju slabih i tek probuđenih naroda Afrike i Azi-
je. Taj, buržoaski, tužilac će progledati kroz prstc
građaninu koji zavrljači jaje ili truli paradajz na li-

73
muzinu Predsjednika, ali će ga, zbog utajenih deset
dolara poreza, poslati na robiju.
— I ti misliš da je tom građanimu teško da do-
kuči gdje je oibmanut?! Da s-u jaje i paradajz šarena
laža koju su mu tutnuli kao privid slobode i demo-
kratije.
— Nešto drugo ja mislim i zato sam, maločas,
spomenula vjeru i popove. Doktor Stanivuk je, vi-
diš, poštenjačina, vrijedan i cijenjeni stručrijak,
ubijeđeni komunista. On je jedan od stubova ovo-
ga sistema, njegova živa i organska ćelija. Njegova
uzdanica ii njegova odbrana. Ta čelija jie, međutim,
nešto lanula i nešto oipsovala. Hitnula je, da triko
kažem, truli paradajz na sebe samu, na svoju Par-
tiju i svoju državu. Tužilac, na žalost, smjesta, zvec-
ka okovima. Snagu socijalizma, vulgarno, svodi na
snagu vjere: ne psuj, ne pljuj, ne huli, budi poiko-
ran! Ko opsujie Boga, po toj logici, nije hrišćanin.
Mogao je Ozren Stanivuk biti loš ljekar, dvoličnjak
i tiranin, čankolizac i dodvorniik, jedan od onih čiji
se principi, lična ubjeđenja i etika tope pred olta-
rom vlasti i koji su dosljedni, jedino, u aplauzima
i pobožnom izgovaranju riječi amin. Mogao je da
bude takav, dakle, protivnik sistema i njegova ži-
votna opasnost. Teško, tešlko da bi tužilac, tada,
zvecnuo okovima. Ne bi, jer je mnogo teže nositi se
sa takvim i pravim protivnikom i jer je mnogo lak-
še braniti vjeru nego marksističku ideologiju.
— Sad te, tek, ne razumijem. Zašto me, kad je
to tako, nagoniš da osudirn doktora i zaštitim re-

Spopade je histeričan smijeh: sva se pretvorila

u kikot i cerekanje. Da li je on, odista, nije razu'-
mio? Govori mu polako, kao dadilja:
— Znaš li, čovječe, koliko je opasno napadati
vjeru i popove? Kad je riječ grijeh i Ikad je riječ
presuda. Kako da se odbraniš od riječi i čime da se,
od nje, odbraniš? Uludo ćeš Vehbi'ji Veziroviou do-
kazivati da je Ozren Stanivuk pošteni čovjek i ko-

74
munista: riječ kolje doktora i ti nijesi kadar da ga,
od nje, od te riječi, zakioniš i odbraniš. Sjutra će
ovaj ili neki drugi, još snažniji i još opasniji, Veh-
bija, da pljune i na tebe i da prilijepi optužbu: ne-
poiijatelj, mutivoda, .razbijač jedinstva . . . Izustiće ri-
ječ i to će biti presuda. Ne znam da je još ikome
uspjelo da obori taikvu presiudu.
Ratko Vidović, lijeno, otvara prozor i gleda u
snijeg i u decembar. Zapljusnu ga studen i osjeti
kako mu nadolazi snaga u damarima. Govori joj
bez žurbe, leđima okrenut, preko ramena.
— Nije, nije sve baš taiko, Marija. Ima, slažem
se, mnogo inkvizitora i mnogo popova. Mnogo uli-
zica i duhovnih bogalja. Namnožili su se, na'kotili,
kao gamad, kao trutovi. Mašu batinom i parolama,
satiru poštenje i pravo otpora.
— Dosta uvoda! — naglo, podviknu Marija. —
Pređi već jednom na ono što ćeš da kažeš, što imaš
da kažeš, sudijo.
On zatvara prozore, sjeda u ćošak sobe, kao da
nije ni čuo prekor i prigovor:
— Mnogo je, hoću da kažem, mračnih obla'ka,
ali nije zalđonjeno sunce, Marija. Nije pokopano i
nevidljivo. Ni toliko udaljeno da je neuhvatljivo.
Ima, ubijeđen sam, više svjetlosti nego duhovnog
srednjevjekovlja, više osnova za nadu nego za bezna-
đe i više razloga za borbu nego za iščekivanje. Slo-
boda se ne poklanja kao kolač i svatovska amajlija.
Ona se otima, ona se, svakodnevno i svugdje, krva-
vo i bez milosti, otima. I nema, upamti, kraja tom
uspinjanju da se čovjek, što više, udalji od svojih
Oikova. Nema, jer je sloboda neograničena, kao vri-
jeme, vaseljena i ljudsko nadanje.
— Tako, upravo, govore i duhovni bogalji ko-
je si, maločas, spominjao. Svaka je tiranija u isto-
riji slobodu isticala kao princip svojeg vladanja. U
ime slobode su izmišljeni i giljotina i vješala.
— Da, ali u ime slobode počinju i da trunu užad
na vješalima. Pažljivo sam te slušao dok si, sa ra-
75
zumljivom gorčinom, pričala o studentsikim demon-
stracijama. Jesite, slažem se s tobom, batinom i laži-
ma su vam začepili grlo i povili vratove. Izmislili
su, čak, i da ste, sami u sebe, pucali. Ja sam, ipak,
u svemu tome viđio pobjedu slobode. Veliku pobje-
du i ogromnu promjenu. Samo osam ili deset go-
dina ranije, u vrijeme dok sam ja bio na studijama,
strašna je bila i pomisao na pobunu. Nas bi, tada,
umirili tenkovima. Napumli bi kazamate i naselili
jadransko ostrvlje. Od hiljada vas, kolilko ja znam,
niko nije izveden pred Sud, niko nije poginuo, ni-
kome nije zabranjeno da nastavi studije. Pronašao
sam, negdje je to i objavljeno, čak, i podatak da je,
odmah posiije demonstracija, nekoliko stotina stu-
denata primljeno u Partiju. I ti si, tađa, primljena
u Partij-u. Brutalno je ugušena pobuna, ali pobunje-
nicima nije uskraćeno pravo na ordenje. Breko no-
ći je usahla stihijna i ogromna snaga mladosti bez
gospodara. Iskvareni i stari svijet je, opet, pobije-
dio, jer ga ne obaraju ni parole ni muzika i jer je,
za čitavu bezdušnost, snažniji i vještiji od novih,
često i djetinjasto naivnih, vjetrova. Gd,je si sada i
šta si, pamtiš li, tražila 1968? Da li si se, ikada, to
zapitala. I vidiš li da i ti i čitava tvoja generacija,
uzorno, opet, služite svijet na koji ste, prije dvije
godine, goloruki, kidisali? Sve je, na ovom svijetu,
savršeno, nema razloga za promjenu i ništa nam ne
fali, Marija. Sjećaš li se kako je Grigorij Raspućin
kazao caru Nikolaju: »Voličanstvo, vama nije ništa,
vama nedostaje samo nešto UNUTRA.«
Pomodriia ođ bijesa, Mari ja tuče šakom o sto
i, nekontroiisano, govori:
— Svi smo, svi smo, do jcdnog odlikovani. Uda-
vila nas sloboda i milosrđe. Posrnuli pod teretom
medalja i priznanja koja nam dodijeliše!
Rješava, onda, da joj kaže i nešto što će je, si-
gurno, još više povrijediti, zaboljeti. Moraće jc za-
boljeti, jer tako biva kad se, bez obzira na to koli-
ko su istinite činjenice, takne u nečije mitove, ro-
mantičarske ideale. Boli, naravno, ako ti ideali bi-

76
vaju S'.krnavljeni, lažno predstavljani, falsifikovani.
Ali, ništa manje, boli i ako pojmimo da smo bili u
zabludi, da na vrijeme nijesmo nešto shvatili i opa-
zili, da te naše zastave, zapravo, i nijesu bez mrlje,
kako smo se kleli i kako smo vjerovali. A, upravo,
ovo dmgo, u vezi sa njenim mitom »šezdeset i os-
me«, hoee da joj kaže Ratko Vidović.
— Ne pretjeruj, ne prenagljuj u mistifikaciji
toga ljeta i toga juna, Marija. Stani i zamisli se,
malo dublje, nad duhovnim horizontima pobune,
nad onirn što je ona tražila i zahtijevala, ali još vi-
še nad onim što nije, gotovo, ni pomenula.
— Svrstao si se, znači, već među one koji »ob-
jektivno i svestrano uzevši« u šezdeset i osmoj vide
malo i nimalo našeg i autentičnog, a mnogo, mnogo
imitiranja i slijepog podražavanja onoga što se, to-
ga proljeća, desilo na univerzitetima u Evropi, na
Zapadu.
— Opet nagliš i trčiš, Marija. Nijesam to ni po-
mislio ni rekao. Htio sam, jedino, da te podsjetim
na nešto što si, sigurno, sasvim slučajno, prcvidje-
la a što ti, ubijeđen sam, može pomoći da taj svoj
fetiš i tu svoju Ijubav malčice smiriš, spustiš na ze-
mlju, da je onjušiš, zagledaš i sa druge strane, da
je dodirneš rukama. Studentska šezdeset i osma se,
bar u nas, isorpljuje čisto socijalnim zahtjcvima.
Oni, ti zahtjevi za socijalnom ipravdom i jednakoš-
ću, su i početak, i srž, i kraj pobune. Sjećaš li se, ta-
kozvanog, Akcionog programa? Ili parola što su vi-
sile na fasadama fakulteta ili stte ih, prvoga i dru-
goga dana, kad ste, kroz kordone milicije, htjeli u
Beograđ, gromovito uzvikivali? »Dolje crvena bur-
žoazija!« »Više škola manje kola!« »Stegnimo kai-
ševe — ali svi podjednako!« »Hljeba i zaposlenosti!«
»Zarade radni'ka su uvredljivo mizerne!« Pamtiš,
svakako, te transparente.
— Ne samo da ih pamtim, nego ih, i sada, vi-
dim i osjećam, dušom ih osjećam ... i ponovo bi
ih, evo, ovoga trena, pisala i uzvikivala.

77
 — Ne znam šta ti je to damas, ot'kuda toliki če-
mer i razdraženost? Nedostatak strpljenja da me
saslušaš iii da me, bar, pokušaš saslušati. Dakle, so-
cijala je i temelj, i skelet, i krov, naše šezdeset i
osme. Tome ja, naravno, ne prigovaram i ne mogu
bilo šta prigovoriti. Prigovaram, međutim, onome
što nije rečeno, što nije traženo i što je, tek usput,
stidljivo, mnogo stidljivo, nagoviješteno. Riječ je o
duhovnim slobodama, Marija. O duhovnoj pravdi,
kao potki socijalne pravde koja je dominirala. Vi-
diš, koliko ja pamtim, samo je jedna parola o to-
me — izričito — govorila. Ona što je tražila »slo-
bodu štampe i demonstracija«. Ona što je uklonje-
na već trećeg dana pobune: namjerno ili slučajno
uklonjena, ja to ne znam. Kao što ne znam da li su
je sklonili studenti ili policijia. Uglavnom, pokret je
ostao jednosmjeran i, dopusti mi da kažem, oboga-
ljen. Sa'kat u jednu nogu, zapravo, bez jedne noge,
Marija. I ne samo to. Bojim se da duhovni sadržaji
i horizonti naše šezdeset i osme nijesu bili baš mno-
go bogatiji i širi od horizonta policije i onih što su
joj naredili da, po svaku cijenu, bez milosti, obuzda-
ju demonstrante i demonstracije. Strah me je, zapra-
vo, da bi dr Ozren Stanivuk, i u idealnom poretku
socijalne pravde kakav su zahtijevali studenti, tako-
đe bio osuđen. P-un stomak, radno mjesto, relativna
jednakost i relativno blagostanje, još nijesu dokaz
ni slobode ni demokrati je. Kao što ni td, irelativno
siti i socijalno relativno izjednačeni ljudi, ne mora-
ju biti s-rećni i zadovoljni. Suviše je vulgarno i ne-
dopušteno slobodu svoditi samo na veličinu porci-
je i kvalitet hrane u njoj. Ako bi tako bilo, onda bi
tovne svinje bile najsrećnije i najslobodnije.
Iznenađena je, očito, i ćuti, ćuti, zamišljeno.
Već -pet dugih minuta prevrće, mljacka cigaretu me-
đu usnama — zaboravlja, valjda, da je pripali. Pi-
ta ga, zati-m, polako i pomirljivo:
— A na osnovu čega zaklj-učuješ da ni u pro-
gramu naše šezdeset i osme nije bilo slobode za

78
doktora Stanivuka? I da je, konačno, demokratija
bila paistavijećena sa zapreminom porcije i vrstom
hrane u njoj?
— Porazna je, sama po sebi i sama za sebe, či-
njenica da je duhovna strana ljudske sreće, u tom
student&kom pokretu, bila posve zanemarena, pre-
skočena i zaboravljena. Već to kazuje koliko je slo-
boda, pored svih poziva na slobodu, bila zapostav-
ljena i potcijenjena. Konačno, bilo je, koliko znam,
pojedinaca koji su pokušavali da navrnu nešto vo-
de i na duhovnu vodenicu, ali su ostali usamljeni i
neprimijećeni, a neki su, čaik, i izviždani ...
Naglo je prekinuo, žao mu da gleda kako se, u
sebi, muči i hrve Marija. Kako je, i pored svega, v-ri-
jeđaju i bole njegove riječi — tim više što im više
vjeruje. Blago joj se osmjehuje, primiče sc sasvim
do nje: zabrinu ga hladnoća u njenim obrazima.
Marija, odjednom, nastavlja smirenijim gla-
som, kao da mu šapuće:
— N’ije, kažeš, sve u zalogaju. Nije, ali ja sam
to znala i šezdeset i osme. I tada sam znala da ne
može biti Ijudske sreće ni slobode pod nebesima
gdje zbog vica ili političke psovke odvode na robi-
ju. Nego, pruži mi kažiprst, da ti nešto pokažem.
Olovkom za šminku premazuje mu prst, zatim
ga pritiska na list čiste hartije. Moli ga da, pažljivo,
pogleda otisak.
— Ne postoje, Ratko, na svijetu dva ista prsta
i dva ista otiska. Ne postoje na svijetu ni dva ista
čovjeka, dva ista mozga, dva ista mišljenja. Otisalk
prsta, negdje sam to pročitala, dokazuje da je sva-
ki čoviek kompletan Bog i da je samo po svojoj
mjeri sačinjen. Mišljenje je otisak mozga i ono se
od otiska bilo kojeg dnugog mozga razlikuje kao i
otisak ovog, tvog, prsta od svih, ostalih, otisaka. Ka-
ko, onda, ćutati i kako ne ‘poludjeti pred jezomor-
nim zahtjevima za uniformisanim mišljenjem i po-
dudarnim otiscima naših mozgova?!

79
 On je privuče sebi i poljubi. Kaže joj, sa olak-
šanjem i umomo:
— Zato se i valja boniti, Marija. I, nipošto, ne
oklijevati i čekati da, kako si me htjela nagovoriti,
prođe omoriina.

Novinaru Bojanu Daničiću jutros su, telegram-

ski, javili da je njegov izvještaj o svjedočenju pro-
fesora etike ocijenjen kao »uspio i dinamičan«, ali
da je šteta što on, reporter, nije uzeo i izjavu ne-
kog »mkovodećeg dmga u Gradu«. Savjetovano mu
je, zapravo, da to, prije svega, bude sekretar Grad-
skog komiteta i da, obavezno, intervju sa njim bude
poslat Redakciji zajedno sa današnjim izvještajem
0 izricanju presude.
»Svi smo mi, bez sumnje, velike kukavice«,
razmišlja, gotovo naglas, reporter Daničić, dok, u
iščekivanju sudija i optuženog, sjedi u čelu dvora-
ne, u stvari, za onim stolom koji je predviđen za od-
branu, i dok, valjda po deseti put, ovoga jutra, čita
depešu iz prijestonicc.
Svijet se, već uveliko, okupio u sudnici. Pored
Bojana Daničića, načičkao se grozd novinara i sni-
matelja. Preko puta, oko stola tužioca, ima ih još
toliko, tako da se od njih i između njih zastupnik
optužnice gotovo i ne vidi. U samoj dvorani, nema
slobodnog mjesta, čak, ni za stajanje. Mnogi od
ovih znatiželjnika koji su uspjeli da uđu unutra, de-
žurali su još od zore i čekali da se otključaju gvoz-
dena vrata, još u doba Austrije podignute, zgrade
Gradskog suda.
U hodniku ne prestaje larma onih koji nijesu
stigli da uđu u sudnicu. Ćuje se kako ih, skoro sva-
kog minuta, upozoravaju na red i na tišinu. Dvoji-
ca milicionera čas sjede a čas šetkaju ispred prve
1 jedine prazne klupe u sudnici — one koja je »re-

80
 zervisana« za optužene i koja, jutros, iščekuje dok-
tora Ozrena Stanivuka. Prisutni svijet, ispod oka, sa
zanknanjem, prati došaptavanje i nervozu novinara
koji nešto zapisuju, nišane fotografskim aparatima
i, kao pred vojnu vježbu, probaju svoje magneto-
fone.
Jedna novinarka, šapatom, kaže Danieiću:
— Pričaju da je sekretar Komiteta mamlaz i
veliko, da ne kažem šta, i da se zarekao da će sahra-
niti sudiju Vidovića.
— A ja sam, vidiš, čuo da je Vidović »kurjak
u koži jagnjeta« i da iz njega, što ne primjećuju ne-
upućeni, govore »anarhizam, liberalizam i u vješte
oblande uvijeni antikomunizam«.
— Da to nije jedna od onih tvojih šala, Bojane?
— pita ga ona, s nevjericom i začuđeno.
— Ovo je, đraga koleginice, vrlo zvanični stav i
vrlo zvanična ocjena — odgovara joj on i uzima re-
porterski blok da neŠto pribilježi.
Novinarka sa kojom je razgovorao i niko u sud-
bici ne zna gdje je i s kim, minule večeri, bio re-
porter Bojan Daničić. Odlučio je da o tome, bar za
sada, ne govori nikome. Uz nadu da će, jednoga da-
na, ipak, biti u prilici da sve to, javno i natenane,
napiše i objavi.
To da će njegova redakcija insistirati na raz-
govoru sa Vehbijom Vezirovićem, Bojanu Daničiću
je postalo jasno već onoga trenutka kad mu je, po
završenom svjedočenju profesora etike, urednik u
telefonskom razgovoru skrenuo pažnju na »obaz-
rivost i stav rukovodećih drugova u Gradu«. Novi-
nar je na tu primjedbu reagovao iskreno i sponta-
no, reklo bi se i uvrijeđeno. To je ona rečenica koja
je, siučajno, stigla i do ušiju sudije Vidovića: »Ja
sam mislio da si mi ti urednik, a ne sekretar ovdaš-
njeg Komiteta!«
Odlučnost da ne traži zapleće svojem pisanju
i sudijinoj presudi držala ga je, međutim, vrlo krat-
< ko. Iako, relativno, mlad novinar, Bojan Dainičić je,

81
nepogrešivim instinktam samoodržanja, osjetio ka-
kve bi, po njega teške, posljedice mogle da proizađu
iz tvrdoglavog i dostojanstvenog insistiranja na
knjiškim principima o slobodi i nezavisnosti štam-
pe. Niko od njega, doduše, nije zahtijevao da, kao
kurir ili slijepi intelektualni podanik, odnese svoj
rukopis na cenzuru ili dotjerivanje sekretaru Grad-
skog komiteta ili predsjedndku Grada. Od njega je
očekivano nešto što je, prividno, podsjećalo na slo-
bodu pisanja i mišljenja, a što je, u suštini, značilo
gotovo i teži oblik pretvorstva i licemjerja. Trebalo
je, zapravo, da on o procesu doktoru Stanivuku prr-
bavi autoritativnu ocjenu ljudi kojii nijesu sudije
i koji ne bi smjeli da se miješaju u posao sudija i
da, potom, napiše, tobože objektivni, izvještaj i to
tako da, između redova, ako već ne i direktno, stav
tih uglednih i moćnih pojedinaca predstavi kao naj-
pametnije i jedino ispravno, dakle, i kao svoje miš-
Ijenje. Tražilo se, praktično, od njega da pribavi
presuđu koju optuženom Stanivuku izriču Vehbija
Vezirović ili Veljlko Suri i da, zavisno od te presu-
de, zauzme svoj lični i slobodni novinarski stav pre-
ma odluci sudije Ratka Vidovića.
Iako protivan tim pravilima profesionalnog vla-
danja reporter Daničić ih se, manje-više, pridrža-
vao bez pogovora i dosta uzorno. Brzo je razumio
da je to jedini način da se opstane. Stoga se i čudio
otkuda i zbog čega to njega -u narodu, čak i među
kolegama, bije glas hrabrog novinara. On taj glas,
odista, ničim nije zasluživao. Uvijek je pisao u gra-
nicama slobode koja mu je unaprijed dozirana i
izvagana i nikada nije prešao Rubikon. Hrabrost
se, možda, sastojala samo u tome što je on, vrlo
vješto, umio da se kreće samom granicom iizmeđu
dopuštenog i zabranjenog i da, kako se to kaže,
stalno balansira na ivici rizika i provalije.
Kada bi mu čitaoci upućivali pisma sa izrazi-
ma čestitanja na »britkom peru« ili kada bi ga pri-
jatelji opominjali da »ne srlja« i da »pripazi na se-
be«, Bojan Daničić se i čudio i stidio, istovremeno.

82
Samo je on znao koliko je slabić i konformista i
koliko je paita, pišući te »britke« tekstove, sa lako-
ćom napadao i neka svoja, lična, vjerovanja i, lič-
no, mišljenje. Samo je on, naime, znao da u njemu
žive dva čovjeka i dva novinara. Prvi i onaj pravi je
buntovnik i kritičan, nezadovoljan i nemiran, slo-
bodan i gotov da kida sve mreže i sve niti neslobode
koja ga okružuje. Drugi je glumac i pretvomik, so-
lidno plaćeni mladi intelektualac koji živi u procje-
pu između svog društveno priznatog položaja, sa
jedne, i svojih nazora i privatnog morala, sa druge
strane. Jedino se ovaj drugi Bojan Daničić javno
pokazuje i ispoljava, dok se onaj prvi, obično, jav-
lja u strogo intimnim i povjerljivim razgovorima
ili noću, u krevetu, kao umirenje ili kao optužba
vlastite savjesti. Kao umirenje, jer bi trpljenje i
pretvorstvo pravdao time da se »ne može glavom
kroz zid« i da, u takvoj situaciji, mjnogo znači i ono
unutrašnje, dakle iskreno, distanciranje od onog
drugog Bojana Daničića, od sebe samoga.
Ne rijetko, međutim, on je taj dupli moral, ta
svoja dva lica i dvije, rascijepljene, ličnosti u jed-
nom tijelu i ispod jedne kože, doživljavao i kao
tešku optužbu sebe kao intelektualca i čovjeka: za-
pravo, kao ropstvo i plaćenu sramotu. Dolazilo mu
je u tim trenucima intimnog samopreslišavanja, da
se okani pisanije i novinarstva i da se, u svom siro-
mašnom i zabitom selu, u Hercegovini, posveti pče-
larstvu ili uzgoju teladi. Ti histerični napadi samo-
prijekora i pobune hvatali su ga obično noću ili u
momentima kada bi mu u nekoj redakciji — uz
objašnjenje da »nije pravi trenutak«, da je »vrlo
opasno« ili da tekst nije napisan »taktično i sa mje-
rom« — odbili neki rukopis. Odluka da batali sve
i da ide u stočare držala bi ga samo do svitanja no-
vog jutra i do novog izdanja novina, kada su se
bijes i čemer, obavezno, rasplinjavali u vrtlogu ži-
vota i neumomoj lupnjavi štamparskih strojeva.
Tada bi se reporter Bojan Daničić, skrušeno, vraćao
u brazdu i, bespomoćno, shvatao da mu nema ni
bjekstva ni skretanja.
83
 Da izađe iz brazde i da odbije traženje svoje
redakcije, on je, dakle, sa inatom uvrijeđenog dje-
teta, bio odlučio i onog časa kada rnu je urednik
naredio da se o procesu doktoru Stanivuku raspita
i kod »rukovodećih drugova u Gradu«. Ali, čim se
pribrao i ohladio, on je riješio da, ipak, telefonira
predsjedniku Grada Veljku Surom i učtivo ga za-
moli za kraći susret i razgovor. Iznenadio se kada
mu je predsjednik Grada, bez uvijanja i okolišenja,
odgovorio:
— Ja niti želim niti smijem da o tome govo-
rim prije presude. U čitavom slučaju ostao sam po
strani i ni na koji način u to nijesam umiješan.
— Ali, druže Suri, ja sam mislio da vas zamo-
lim za ječlnu, sasvim privaitnu i neobaveznu, poli-
tičku, ocjenu doktorovog postupka i moralnu i dru-
štvenu ocjenu doktorkinog magnetofona.
— Rekao sam ti, sin'ko, sve što sam imao da
kažem. Strpi se do sjutra, pa ćeš te obadvije stvari,
nadam se, čuti od sudije Vidovića.
Veljko Suri je govorio iz dubine i promuklo.
Na kraju se, sipljivo, zakašljao, tako da je Damičić
morao da odmakne slušalicu od uva.
— Ti si mi, sinko — nastavio je Suri, pošto se
kašalj smirio — poznat iz novina i bez laskanja ti
kažem da mi se dopada tvoje pisanje. Volio bih da
te vidim i da popričamo. Ali ne o magnetofonu i
tim govnarijama i, nikako, službeno. Htio bdh, že-
lio bih, siniko, da samo privatno popričamo.
Suri se, ponovo, zakašlja i Bojana Daničića
uhvati nervoza. To što je Veljko govorio jednostav-
no ga nije interesovalo.
— A koliko ti, Daničiću, imaš godina?
— Dvadeset i šest, druže Suri — kratko i bez-
voljno odgovori on, izbjegavajući da predsjedniku
Grada pruži makar jedan novi povod za nastavak
razgovora.
— Dvadeset i šest. Divno, Boga mi. Ja sam, sin-
ko, u tvojim godinama, komandovao ratnom đivi-
zijom.

84
 Novinar se nasmija i iskoristi priliku da pre-
kine sagovomika:
— Vi me, znači, druže Suri, neopozivo odbijate?
— To niikako, Daničiću. Dobro mi došao -u ku-
ću, ali ti o Stanivukovom slučaju neću kazati ni
riječi. Zašto da ja razbijam glavu tuđim osvetama
i govnarijama. Znaš ti, uostalom, ko je tu čitavu
bruku i zakuvao.
— Sve i da znam, ja bih vas, i -tada, molio
za razgovor. Vi ste, a ne ja, predsjednik ovoga Gra-
da i ako je, zaista, kako rekoste, riječ o bruci, onda
ona, svakako, nije moja i ja za nju ne odgovaram.
Daničić kasno shvati da je pret jerao i, zbunje-
no, pokuša da pronađe neku pravu i blagu riječ za
nastavak razgovora. Veljko Suri mu, sa neočekiva-
nom mirnoćom i bez trunke gnjeva, odgovori:
— Čuvaj se dobro, sinko, i otvori oba oka. I ne-
ka si mi podviknuo. Veljko sve razumije i Veljiko ti
neće zamjeriti.
Suri je spustio slušalicu. Daničić je, sa osjeća-
njem kajanja, zajapuren i poluotvorenih usta, ble-
nuo u tavanicu. Zašto je Veljko onako reagovao? Da
li da ga, ponovo, pozove i da mu se izvine? I čemu,
posii je svega, ona pouka: »Čuvaj se dobro, sinko, i
otvori oba oka?«
Iz bijesa i nemoći da popravi već pokvareno,
Bojan Daničić riješi da ide do kraja: nervozno, u
svojim papirima, poče da traži kućni broj telefona
sekretara Gradskog komiteta, Vehbije Vezirovića.
Prijatni ženski glas ga, vrlo uljudno i predusretlji-
vo, obavijesti da Vezirović nije u stanu i da je, prije
dva sata, nekud, službeno, izašao. Taj glas ga ,isto-
vremeno, zamoli da ostavi broj svojeg hotelskog te-
lefona, kako bi se, ako se vrati na vrijeme, sekretar
njemu javio.
Jedva da je prošlo i deset minuta od tog razgo-
vora, a u Daničićevoj sobi zazvoni telefon. Onaj isti
glas mu objasni da se Vezirović, slučajno, javio
kući, da mu je ona prenijela poruku i da on poziva
Bojana Daničića da, ako ima vremena i ako to želi,
85
odmah, dođe do izletišta »Carski gaj«, nekih dva-
desetak kilometara daleko od Grada. Vezirović će,
ako se novinaru tamo odlazi, po njega poslati kola
i šofera. Ubrzo, izađe napolje. Nije padao snijeg i
štipala je golomrazica. Na ulicama Grada već su
bila upaljena večernja, neonska, svjetla ...
Namračen i nimalo srećan zbog ove vožnje i
nenadanog putovanja, odlutalo je sjedio pored šofe-
ra i, mada to nije njegova navika, izbjegavao svaki
razgovor. Tek pri izlasku iz varoši, kad mu se, na
dijelu puta koji se dosta strmo penje uz neko osoje,
učini da je vozač zadrijemao, Bojan Daničić se, iz
straha da mrzovoljni šofer i ne zaspe, oglasi olinja-
lim i sasvim beznačajnim pitanjem:
— Mora da je naporno voziti po ovom kijame-
tu, Mevludine?
Mevludin, međutim, ne pokaza ni volju da otvo-
ri usta. Daničić ocijeni da ima oko četrdeset i pet
godina i da je, sudcći po ispucalim kapilarima po
nosu i jabučicama, pijanica. To ga još više uplaši i
požuri da bi ga, po svaku cijenu, rasanio:
— Koliko dugo vozite, Mevludine?
— Koliko mi je ćef, prijatelju! — odgovori on
zlovoljno i iznenada.
Daničić mu ponudi cigaretu.
— Jok, valah, da je od zlata.
Iz džepa, odmah, izvadi svoju cigaretu i sa
strašću starog duvandžije i meraklije poče da od-
bija dimove.
— Jeste li vi to nešto lj-uti na mene, Mevludine?
— Jok, valah, no na svog ćaou i na Alaha što
me stvorio ovako ćivteli i hairsuza.
— Koji je to belaj, kažite, razveselite se malko,
Mevludine?
— Od prošlog akšama ti, ćuj, bolan, nijesam ni
oka sklopio. Onaj baksuzni Safet, Vehbijin šofer,
slomio prije heftu dana nogu, potalizo se na sred
džade i ciknula mu ko ledenica. I okle baš juće da

86
đavo nanese druga Gvozdena i đe ja se za_
trefim u kancelariji.
— Vi, znači, nijeste vozač iz Grads'kog vomj.
teta?
— Pa o tome ti, bolan, i prićam. Ja sam ti
arhivar u Komitetu, a Vehbija, pošto je Safet slo-
mio nogu, upravo mene za vrat: »Ima da voziš,
Mevludine, sve dok drug Gvozden ne ode iz Grada!«
— 0 kojem to dnugu Gvozdanu govorite?
— Kako o kojem, kukavće. Pa o onom odozgo,
o Ignjatu Gvozdenoviću. On ti je odavde irodom,
naše gore list i ovdje je i dobio nadimak »Drug Gvoz-
den«.
— I vi ste, kako razumijem, nezadovoljni zbog
toga što vozite Druga Gvozdena?
— Jok, vaiah, ja to nijesam rekao. Drug Gvoz-
den, prije svega, ima svoja kola i svojeg šofera. Ja
vozirn druga Vehbiju. Meni je, bolan, to ćast i ve-
liko priznanje. Nego sam ti, po belaju, malo muha-
nat na ćašicu, a Vehbija mi zaprijetio da ne smijem
ni okusiti. Lijepo mi, bolan, došlo da dušu ispu-
stim, taman ko da mi se stotinu šejtana uvalilo u
džigerice i ko da me, iznutra, vuci komadaju. Zato
sam ti, bolan, ovako nikakav i smlaćen, ko posran
golub.
Daničić iskoristi priliku da se raspita o nečemu
čega se tek sada sjetio i što mu se, iznenada, učini
od velikog značaja:
— Da li se Drug Gvozden, od sinoć, otkako je
došao u Grad, sastajao sa Veljkom Surim?
Rasanjeni i odobrovoljeni »šofer« odgovori
brzo i kao potcjenjivački:
— Primio ga je Drug Gvozden sinoć, ali vrlo
kratko. Naš ti je predsjednik, kao na priliku, slabić
i, kako se to kaže, oportunista.
— Ne razumijem sasvim, Mevludine.
— Ne razumijem, valah, ni ja, ali tako govore.
Spetljao se, šta li, sa onim, ako si ćuo za njega, su-
87
 dijom Vidovićem- Onijem, bolan, što ne gleda u cb
tabe i zako«, no pita nakvog profesora smije li se
pljuvat-; na sooijalizam i Partiju.
Bojan Daničić nije ni primijetio tablu sa nat-
pisom »Carski gaj« i lijepu kuću pred kojom se
zaustaviše. Tek tada je malo bolje osmotri i stade
da razgleda okolinu. Bili su to, uglavnom, dvosprat-
ni ljetnikovci koji ga, prekriveni snijegom i smje-
šteni u velikoj hrastovoj šumi, podsjetiše na slike
naiivaca i novogodišnje razglednice,
— Šta gledaš, bolan, nije to sekretareva, već
društvena vila — reče Mevludin, otvarajući mu vra-
ta i uvodeći ga nnutra. Još u hodniku, Bojan ču
kako se, u nekoj obližnjoj prostoriji, vodi dosta
bučan razgovor.
Odmah je i sa lakoćom, naravno, prepoznao
Druga Gvozdena. Sjedio je u najvisooijoj fotelji i
nekako izdvo jen. Bočno i preko puta njega, oko
malog hrastovog stola, Daničić, brzirn pogledom,
izbroja još petoricu muškaraca. Na ognjištu, koje
je bilo uvučeno u zid, prijatno je puoketala vatra.
Daničić se, najprije, uputi prema Drugu Gvoz-
denu i glasno mu se predstavi. Sa ostalima se ruko-
va po redu kako su s jedili, trudeći se da im upamti
i imena i funkcije. Pored Vehbije Vezirovića, hili
su tu i predsjednik Gradskog sindikata Milovan
Erić, predsjednik Saveza boraca Labud Vojnić, se-
kretar Gradske skupštine Jozo Bradić i, što začudi
Daničića, sekretar partijsike organizacije u Gradsikoj
bolndci Ferid Muminagić.
— Po vašim člancima sam računao da ste dosta
stariji — reče Vezirović, pošto se završi namješteno
osmjehivanje i rukovanje.
— Vjerujte da se to ponekad i meni učini —
pokuša da se našali Daničić.
— Koliiko dugo radiš u novinarstvu? — upita
Drug Gvozden, topeći nekakvu tabletu, vjerovatno
protiv nazeba, u čaši vode koju mu je, trenutak
prije toga, donio »šofer« Mevludin.

88
 — Pet godina, ako računam i onu godinu sta-
ža u studentskim novinama.
— Znao sam da nijesi stariji. Vidi se to po
onome što pišeš: pretjeruješ u žestini, .nedostaje ti
iskustvo i staložen pristup problemima.
Bojana Daničića obliše hladan znoj i rumenilo.
Nije imao kuraži da zametne razgovor ravnoprav-
nih, a strah ga je bilo od pomisli da će, izgleda, sa
Drugom Gvozdenom morati da razgovara kao po-
silni sa svojim generalom.
— Vi ste, kako mi je telefonom javljeno, željeli
da sa mnom popričate o slučaju doktora Stanivuka
— u tom mučnom trenutku, kao poručen, upade
Vehbija Vezirović.
— Da, o tome i o etičkom liku doktorke Tama-
re Mihić, druže Veziroviću.
— Mi smo, Daničiću, voljni da, otvoreno i dru-
garski, popričamo o svemu što vas interesuje, ali
to, nikako, ne smije imati karakter zvaničnog raz-
govora, niti, pak, može biti objavljeno.
— Ne postoji, a oprostite, potreba za tolikom
tajanstvenošou. Posebno zbog toga što je suđenje
završeno i što će se, ubijeđen sam, tim povodom,
pojaviti mnogi komentari u novinama. Red je, čini
mi se, da prvi komentari i prve izjave poteknu od
rukovodećih ljudi iz ovoga Grada.
— Vazda mi je smetalo kad pile počne da uči
kokošku kako se nose jaja — presiječe ga Drug
Gvozden. — Valjda ovi Ijudi znaju šta je red i zašto
su odlučili da, u času ovome, ne kokodaču po no-
vinama.
Ponikao i odrastao u neimaštini i kraju gdje su,
zbog škrtos'ti i Boga i prirode, ponos i dostiojanstvo
vijekovima značili jedino bogatstvo, Daničić je ovu
upadicu primio gotovo na isti način kao da ga je
Drug Gvozden, tu, pred svima, izgazio i isipljuvao.
Kao u bunilu, sjeti se kako je, u njegovom razredu,
dok je bio još u osnovnoj školi, učitelj Gavrilo, zbog

89
jedne sitne riječi, ošamario debelog i ćelavog sre-
skog nadzornika. Svježa i protutnjalim godinama
nenatrunjena, ta mu slika izronila iz uvrede i zaklo-
ndla i »Carski gaj«, i Druga Gvozdena, i gradske ru-
kovodioce.
»Kako se zove naša đomovina?« po treći put pi-
ta nadzornik malog Spasoja Prkosića. Nadzorniku
se, od bijesa, nadula i pomodrila žila preko čela i
ćele, a Spasoje ni da zine, kao da je poludio i omu-
tavio. »Zna li iko da mi kaie kako se zove naša do-
movina?« obraća se, sada, nadzornik čitavom razre-
du i zudrhta još žešće kad vidje kako se nijedna ru-
ka ne pomjeri i kako svi, valjda u znak solidarnosti
sa Spasojem, pokunjeno, blenu u katranom nama-
zane štice seoske učionice. Nadzornik se, iznenada,
okrenu prema učitelju Gavrilu i upita: »A vi, znate
li vi, kolega, da mi na ovo odgovorite?« Bojan se
dobro sjeća kako je uči zadrhtala brada i kako je,
tresući se u koljenima, ustao iza katedre i pošao pre-
rna debelom nadzorniku. Onda ga je, brzim i odsje-
čnim pokretom, zalijepio po desnom obrazu. Nad-
zornik se prenerazi i iz džepa izvuče, kao snijeg bi-
jelu, maramicu: prisloni je na obraz i, bez rijeći,
izađe. Odmah za njim, izašao je i Gavrilo. Đaci nije-
su znali šta su i da li su njih dvojica, uopšte, nešto i
razgovarala. Učitelj se vratio poslije desetak minu-
ta i nekakvim čudnim, i plašljivim i ponosnim, gla-
som rekao: »Nastava je, đeco, za danas završena.«
Cijelo selo je, naravno, još iste večeri, doznalo šta
se desilo u školi, a vidjelo je i kako je, na biciklu,
potpuno sam, prema Fojnici, otputovao i debeli nad-
zornik, sve mu se čini da se zvao Miloje. Istim pu-
tem, ali pješice, sjutradan izjutra je, iz Fojnice,
stigla patrola milicije. Učitelj Gavrilo više nikada
nije došao ni u Bojanovo selo ni u školu. Pronošene
su o njemu čudne i svakojake priče: počev od toga
da on i nije bio učitelj, već neki razbojnik koji je
krivotvorio dokumenta, pa do vijesti da je, čim je
protjeran i sproveden iz sela, prerezao vene i umro
na nekom čairu, pored samog izvora. Slučaj je htio

90
đa se, mnogo gođina kasnije, Bojan Daničić sretne
sa svojim učiteljem. Pričao mu je Gavrilo kako mu
je zabranjeno da učiteljuje i šta je, sve zbog onog
šamara, prepatio. Pet godina je iivio u potucanju i
od neke vrste milostinje. Onda se zaposlio kao ma-
gacioner u nekoj seoskoj zadruzi, zatim kao portir
i podvornik u jednoj školi, u Mostaru. Tek poslije
petnaest godina, a i tada nakon mnogo nevolje i
peripetija, ponovo je postao učitelj. Pokaja li se on,
ikada, zbog onog šamara? — pitao ga je Bojan Dani-
čić. »U istoj prilici, ja bih to i sjutra, opet, učinio«,
odgovorio mu je Gavrilo.
A kakva je ovo prilika i kako bi se — pomisli
Daničić — na njegovom mjestu, danas, pred Dru-
gom Gvozdenom, ponio učitelj Gavrilo?
— Kao što je — prekide ga u razmišljanju La-
bud Vojnić — Dnig Gvozden izvrsno primijetio, mi
ne želimo da dajemo izjavu za novine, ali nam je
stalo do toga da novinari doznaju pravu istinu.
Mislili smo da je kažemo tebi i da im je ti, kao nji-
hov kolega, preneseš. Vjerujem da je, kako da ka-
žem, predstavnicima štampe stalo do te istine i da
su nam interesi isti i zajednioki. Ako bismo sve što
ćemo ti reći saopštili javnosti, bojimo se da bi nam
neki zlonamjemi ljudi, i kod nas i u inostranstvu,
mogli prebaciti da, pred izricanje presude, vršimo
pritisak na sudije i da sputavamo slobodu pravo-
suđa.
Predsjednik Saveza boraca u Gradu prekide
kazivanje, tek da otpije gutljaj kafe i pripali oiga-
retu. Neopaženo, ispod stola, Daničić otkopča svoju
kožnu, reportersku, torbicu i — uključi magneto-
fon.
— Borci su — nastavi Vojnić — to ti otvo-
reno kažem, ogorčeni. I to i na sudiju i na vas no-
vinare. Ne samo što držite stranu čovjeku koji je,
na jedan sraman način, izružfo i ispljuvao socija-
lizam i naše najviše rukovodioce, nego ste svojim

91
pisanjem stvorili tako nezdravu klimu da se mi, pra-
vo da ti kažem, i ne usuđujemo da bilo šta pre-
duzmemo.
— Koliko je meni poznato — upade Daničić
— i doktor Stanivuk je član Saveza boraca. Da li
ste, ikada, sa njim razgovarali o okolnostima pod
kojima je psovao, ako je, uopšte, i psovao?
— Nijesmo i nećemo, moj dniškane. Md smo
se, smjesta, ogradili od njegovog postupka, ali ni-
jesmo željeli da sa njim debatujemo i da u toj, ruž-
noj, stvari izigravamo nekakvo savjetovalište. A o
tome da li je on lajao ili nije, smiješno je i disku-
tovati. Ako te to baš toliko zanima i ako ne vje-
ruješ ni nama ni tužiocu, mi ti, poslije ovog raz-
govora, možemo pokazati i magnetofonsku traku
i magnetogram. Obezbijeddli smo i mi, za naše po-
trebe, po jedan primjerak.
— Ali, druže Vojniću, Sud je odbio te dokaze,
a drugih dokaza, priznaćete, nema.
— Ja sam ga — Ijutito će Ferid Muminagić —
svoj'im ušima čuo kako svašta priča o našim najvi-
šim rukovodiocima, da ne spominjem šta je sve
kazao za drugove Vehbiju i Milovana. Psovao je,
ako baš hoćeš, i Druga Gvozdena i ja sam to, ako ne
znaš, sve izjavio sudiji Vidoviću. Ako to nije dokaz,
onda ja ne znam kako izgledaju dokazi.
— De, de Feride, ne žesti se, pa još nije ni
izrečena presuda — umiruje ga Vezirović. — Možda
će, ko zna, sudija Vidović i da ti povjeruje. Iako bi
me, ruku na srce, to od njega začudilo.
Kradomice se zgleda sa Drugom Gvozdenom,
izvuče iz tašne nekakve pribilješke i nagnu se pre-
ma Daničiću. Obraćao mu se sa »vi« i sa odmjere-
nim izrazima uvažavanja. On je, uostalom, jedini
koji se, poslije onih Gvozdenovih upadica, na takav
način ophodio sa novinarem i koji ga, iz vaspitanja
ili sračunate mudrosti, nije strašio vlašou i svojim
položajem.

92
 — Vidović je, bez sumnje, vrsan intelektualac
i odličan pravnik. Svestrano je obrazovan, vrijedan
i ugledan mladi sudija. Hrabar je i veoma, veoma
uporan. Rado bih, hoću da vam kažem, takvog čo-
vjeka imao za prijatelja. On je, na žalost, odavno
okrenut na stranu na kojoj ja, kao komunista, ne
smijem tražiti prijatelje. Bez pretjerivanja, dobro
ga poznajem. Zajedno smo, znate, i studirali. Još
tada sam kod njega zapazio tu, ja bih rekao, nagla-
šenu notu anarhizma i građanske raspuštenosti. Na
sastancima je, uvijek, vukao na stranu i na vješto
prikriveni način napadao ne samo stvamost našeg
socijalizma, već i čitavu kamunističku idealogiju.
Računao sam, tada, da je to posljedica nečijeg tre-
nutnog, lošeg, uticaja ili mladosti. Moram vam, na
žalost, priznati da sam se prevario. Takav je ostao
i kao sudija. Čak bih rekao da je svoj, isudijski, po-
ložaj u nekoliko navrata iskoristio, direktino, protiv
principa našeg društva i naše Partije.
— Ali, i Vidović je član te iste Partije — ne
mogaše da ne kaže Daničić. — Čak je, neko vrijeme,
bio i partijsiki sekretar u Sudu.
— To je ta nevolja — zavrtje glavom Vehbija
Vezirović i, kao u povjerenju, gurkajući ga rukom
u koljeno, reče Daničiou:
— A koliko, molim vas, ima nekomunista u
našoj Partiji?
— Ja to ne znam, druže sekretare. Vjemjem i
nadam se da nema nijednoga.
— Ili ste zlobni ili se šalite, Daničiou. Mnogo
ih je, mnogo, vjemjte mi. Baš o tome smo ovdje,
sinoć, razgovarali sa Dmgom Gvozdenom. Sudija
Vidović je jedan od tih koji se, dok rovare protiv
Partije, zaogrću u crvenu odeždu i, kao iza štita,
kriju iza crvene boje partijske knjižice. Ne može-
mo mu, na žalost, ništa, jer on, odmah, potegne tu
knjižicu i još nas zalijepi slatkorječivim i pravoslav-
nim parolama da je on komunista.

93
 — Pravoslavnim parolama, upravo tako, sekre-
tare! — poskoči na fotelji dežmekasti i rumeni Mi-
lovan Erić. — Trebalo bi, smatram, kazati novinaru
da je Vidovićev otac pravoslavni pop i da je pri-
lično prdsutan u sinovljevim presudama.
— I da mu je žena bila jedan od kolovođa one
studentske demjave u Beogradu — dodade cotavi
d po boji lica bolešljivi Jozo Bradić. — Bivala je,
kolikn ja znam, i hapšena.
— Na kakvu to demjavu mislite, dmže Bra-
diću?
— Kako kakvu, čovječe! Pa na onu od prije
dvije godine, kad su htjeli da prevmu državu i kad
su, siti od bijesa, oblajali i revoluciju d socijalizam
koji im je omogućio da se prežderu. Nemoj me,
bolje je, vući za jezik. Skoči mi pritisak čim se
povede razgovor o tome.
— Nijesam baš siguran da je to tako bilo, dm-
že Bradiću. Izvještavao sam sa demonstracija i
mogu vam reći...
— Ništa ti ne možeš reći! —: kao na nož, do-
čeka Dmg Gvozden. Neočekivano za sve prisutne,
tresnu šakom o sto. — I bolje bd ti, bar preda mnom,
bilo da ovim ljudima ne soliš pamet i da ne izi-
gravaš sudiju. Pa šta ako si izvještavao sa demon-
stracija? Jozo je bio blag, previše je biirao riječi,
da ne uvrijedi tu balavurdiju. Bili su se povezali i
sa inostranstvom, malo je trebalo pa da nam dove-
du tuđe tenkove.
Drug Gvozden se, onako razgoropađen, odjed-
nom, unese u lice Daničiću:
— A znaš li ti zašto smo im to sve oprostili?
Reporter, zaplašeno, uvuče glavu među rame-
na, promeškolji se na stolici.
— Učrnili smo to — nastavi Dmg Gvozden —
zbog toga jer smo otvoreno i slobodno dmštvo i

94
Što smo željeli da djelujemo vasipitno i demokrat-
ski. I>mig Jozo je spomenuo ženu toga sudije. Ona
je, po pravdi, trebalo da bude u zatvoru, a mi smo
joj dali visoku platu, radno mjesto profesora socio-
logije. Vidiš li ti koliko smo šdrine i demokratskog
sluha pokazali. A ona, umjesto da bude zahvalna,
i daije rovari. Polako i podmuklo, kao krtica. Sudiji
smo, isto tako, progledali kroz prste i napravili se
da ne znamo kakvo mu je porijeklo i na koju to on
stranu naginje. I, evo, kako nam se to vraća i sa
koliko drskosti: tamo neka pijandura, ispljuje po
sooijalizmu i Partiji, a sudija ga, tobož u ime Mark-
sa i Partije, uzima u zaštitu. Još u pomoć zove ne-
kakvog profesora etike, pa nas, uz svu drskost, još
javno i zajebava ...
Dok Ignjat Gvozdenović prijeti i opominje i
dok ga svi prisutni, zamišljeni i preozbiljni, povre-
menim i veoma značajmim i naglašenim, klimanjem
glava, prate u tom kazivanju, Bojan Daničić se pret-
vara da je, upravo toga časa, saznao i otkrio nove
istine i da će, blagodareći ovom susretu, bolje reći
Gvozdenovom monologu, ostati kraći za jednu ilu-
ziju. I on, odmjereno i značajno, maše glavom, još
samo što ne kaže: Ne ljutim se ja, Druže Gvozdene,
udri ti po meni koliko ti je god volja, ali mi pomozi
da sagledam svoje utvare i zablude. Pomozi mi da
ih se otresem i otarasim. Vjerovao sam da je taj
studentski juini 68. bio renesansa socijalizma i naj-
veća pjesma samoupravljanju — niko 'mi, do da-
nas, kao ti, Druže Gvozdene, na žalost, nije objasnio
koliko sam griješio i koliko sam, o Bože, površno
i plitko posmatrao te događaje.
U stvari, bez obzira na prividno odobravanje,
Daničić nije ni slušao Ignjata Gvozdenovića, niti se
trudio da zapamti, makar nešto, od onoga što on
govori. Prisjećao se, zivo i slikovito, trenutka kada
je glavni uredmk njegove redakcije, kao da dolazi
sa pogreba a ne sa jednog »vainog sastanka«, rekao
svim novinarima:

95
 »Ovako, đrugovi, više niti možemo niti smije-
mo. Na kapijama mnogih preduzeća postavljene su
straže i biće velika nesreća ako se radnici pridruie
studentima. Moramo drukčije pisati, drugovi. Po-
neseni stihijom i neorganizovanošću, mi smo, bez-
malo, podriali pobunu«.
Bojan Daničić se sjeća i kako mu je glavni ured-
nik tu, pred svima, naredio da sa košulje skine am-
blem Univerziteta, u stvari, parče papira na kojemu
su, plavom i crvenom bojom, bila nacrtana dva kru-
ga, kao simboli štrajka i odmazde. Crveni krug je
predstavljao studente, a onaj plavi — okruienje i
policiju. Poslušao je, pokunjeno i snuideno, kao di-
jete. Poslije mu je, u hodniku i nasamo, urednik re-
kao: »Priguši osjećaje i budi strpljiv, Bojane. Doći
će, vjerujem, trenutak kada ćemo moći i smjeti da
budemo iskreni.«
Ali, kad će, kad će doći taj trenutak? — pitao
bi on, sada, svog urednika, samo kad bi se urednik
obreo u »Carskom gaju« i kad bi mu, pred Drugom
Gvozdenom, smio postaviti takvo pitanje.
— Na vama je, naravno, da se slobodno opre-
dijelite, a naša je dužnost bila da vam kažemo pra-
vu istinu — čuje, kao kroz izmaglicu, glas Vehbije
Vezirovića. — Ja sam, prije dva dana, pokušao da
razgovaram sa suidijom Vidovićem. Ponašao se gru-
bo i veoma cinično. Gotovo da mi se čini da on taj
»magnetofonski slučaj« namjerno dramatizuje, ka-
ko bi što više ocrnio našu demokratiju i kako bi
se on, lično, pročuo i proslavio. Da, da, druže Da-
ničiću. Zaboravio sam vam reći da je Vidović bo-
lesno am'oiciozan i neumjereno željan reklame i pu-
bliciteta. On, a izvinite zbog ovih riječi, kao da ne
piše presude već golicljiva i erotska štiva za vas
novinare. Njemu je važno samo to da se u narodu
čuje presuda i da se, bezbeli, zna da je to njegova
presuda. Gotovo je nevjerovatno sa koliko on vje-
štine od najbezazlenijlh slučajeva i sitnica stvara
senzaciju i građu za novine. Vi se, svakako, sjećate
koliku je prašinu podigao kada je oslobodio vo-

96
zača a osudio krivinu ili kada je, prije mjesec dana,
oslobodio jednog ustašu koji je tražio vaspostavlja-
nje NDH i progon svih Srba na desnu obalu Drime.
— Ali ja sam, druže Veziroviću, čitao tu pre-
sudu. Bojim se da ste neke stvari pogrešno shvatili.
— Shvatio ih je onako kao što treba — ponovo
se, mada sada bez galame i lupanja o sto, j<avi Drug
Gvoaden. — Taj pop je krvnik i neprijatelj. Ne dao
nam mili Bog da nam on postane sudija: zaveo bi
zakon noža d vješala. Vidović to, na žalost, ne razu-
mije. On izigrava dobrog i biblijskog hrišćanina:
ko tebe kamenom, ti mu uzvrati pogačom. Za neu-
pućene, to anđeosko lice sudije ocrtava širinu i čo-
vječnost socijalističke idcologije. Taj sudija je, me-
dutim, kurjak u koži jagnjeta i iz njega govore anar-
hizam, liberalizam i u vješte oblande uvijeni anti-
komunizam. Nesreća je u tom što on nije usamljen
i što ima dosta istomišljenika. Ali, i njemu, i svima
ostalima, ćemo, dobro ovo zapamti, uskoro, sabiti
rogove!
Drug Gvozden pogleda u sat i svi razumješe
da bi taj pokret trebalo da znaoi i kraj ratgovora.
Mevludin primi mig da odveze novinara, a Veziro-
vić mu, kao u povjcrenju, pruži jedan primjerak
magnetograma sa svim psovkama optuženog Ozre-
na Stanivuka.
— Uzmite, Daničiću, i sami budite sudija —
kaže mu, uz smješak, sekretar Gradskog komiteta.
On se zahvaljuje, pažljivo savija papir i stavlja
ga u svoju, reportersku, torbicu. Odmah pored ma-
gnetofona. Odjednom se sudari sa nedoumicom i
teškian pitanjem: šta da uradi sa smimkom razgo-
vora? Da prećuti, da im ništa o tome ne kaže i da,
ispadne li kakvL zgoda, jednoga dana, to sve objavi?
Magnetofon je uključio iz potaje i krijući. Jeste,
on je novinar i on, vjerovatno, ima pravo ida to učini.
Nije im, doduše, rekao da ima magnetofon i da sni-
ma čitav razgovor. Nije im to rekao i nije upozorio.

97
A da je to učinio, možda bi oni drukčije govonili ili,
prosto, razgovora ne bi ni bilo. Dakle, šta da učini?
Trebalo bi, odista, prećutati tu malu podvalu. Iz
inata, ako ni zbog čega drugog. Ali, zar profesor
etike Stojan Svetozarević, takoreći juče, jedmu do-
nekle sličnu traku nije nazvao »Hirošimom Ijudskog
dostojanstva« ? Smije li se, poslije toga, bez obzira
na okolnost što je novinar, on poslužiti tom »Hi-
rošimom«?
— Moram vam — prikupivši hrabrost, odlučno,
reče Daničić — priznati da ja, u ovoj torbici, imam
atomsku bombu!
Misleći da je u pitanju neka šala koju nijesu,
baš, sasvim, razumjeii, oni se zagledaše i, začuđeno,
uz kiseli osmjeh, ustadoše od stola. Drug Gvozden
pruži rubu, da se pozdravi.
— Nimalo se ne šalim, ali ja imam atomslku
bombu! Profesor etike je, u četvrtak, rekao da je
to atomska bomba.
— Ah, pa to mislite na magnetogram koji sam
vam dao — sjeti se Vehbija Vezirović. — Budite
bez brige i ne bojte se te profesorske Hirošime, Da-
ničiću.
Novinair, na brzinu, izvadi traku iz magnetofona
i podiže je iznad glave, da je svi vide.
— Ne, ne, ovo je ta bomba, druže sekretare.
Moram vam priznati da sam, u najboljoj namjeri,
iako vam na to nijesam skrenuo pažnju, smimio ovaj
razgovor.
Dolk ga gledaju, zgranuto i s nevjericom, on
vraća traku u magnetofon, pritiska jedno od dug-
madi -i kao dokaz da govori istinu, začuše se Gvoz-
denove riječi: — Malo je trebalo pa da nam dovedu
tuđe tenkove...
— To je neouveno, to je drskost i špijuniranje!
Znaš li ti, uopšte, šta si napravio? — prvi se snađe
Ferid Muminagić i zakorači prema Damičiću. Repor-
ter mu, iz očiju, pročita da je spreman i da ga
udari.

98
 — Platićeš mi ovo, žestoko, mlađiću! — kaže
mu Ignjat Gvozdenović i naređuje Mevludimu da mu
donese i traku i magnetofon.
— Nije bilo zlonadnjerno, druže Gvozdenoviću
— vajka se preplašeni novinar, dok vadi vrpcu iz
magnetofona i nosi je prema ognjištu. — Baciću je,
evo, u vatru, da ovdje eksplodira, da izgori... ja se,
iizvinite, zbunio i govorim kao da, zaista, spaljujem
bombu...
Daničiću se učini da tu u sudnici, među seire-
nja željnim svijetom, vidi i druga Gvozdena, i Vezi-
rovića, i Ferida Muminagića, i zbunjenog i ušeprt-
Ijalog »šofera« Mevludina. Vidi, čak i osjeća, vatru
sa ognjišta, čuje kako traka pucketa na žaru i pla-
menu, topi se i kvrči u neku smolastu masu, potom
se pretvara u parče ugljena, gotovo da se i ne pri-
mjećuje...
Ponovo čita, jutrašnji, telegram od svoje redak-
cije. Smije se, plačljivo i žalosno. Gotovo i da nije
primijetio kad su u zagušljivu d prapunu dvoranu
ušle sudije.
— Ustanite svi — reče Vidović i, »u ime naroda«,
poče da čita presudu.

Stojeći, kratko i bez ijedne suvišne rijeoi, kao

što je to u ovim prilikama i uobičajeno, Vidović
objavljuje u naćuljeno uvo prisutnog svijeta da se
»Ozren Stanivuk, ljekar, rođen 1925, neoženjen,
Srbin, državljanin SFRJ, neosuđivan — oslobađa od
oiptužbe«.
Da je, nekim slučajem, mogao da se nađe i me-
du narodom, koji je bio licem okrenut sudijama,
i da, otuda, između tog svijeta i vječito plahovitih
novinara, pogleda sebe, kao sudiju, i da, posebno,
obrati pažnju na leđa optuženog, na pomalo smra-

99
čeno čelo Gradsikog tužioca i na, u široki osmjeh
razvučena, usta doktorovog braniioca; da je, dakle,
u isto vrijeme, mogao biti i sudija i onaj koji, sa
strane, gleda i sluša sudiju, Ratko Vidović bi, zaci-
jelo, p>očeo da, ponovo i iznova, odgoneta i odgo-
netava ono vječito i još, nikada i nigdje, odgonet-
nuto pitanje sudovanja: Šta to, uopšte, znači —
presuda?
Je li to učeno sročeni sastav za taj posao unaj-
mljenih i školovanih Ijudi koji, pod izgovorom da
traže istinu, čuvaju prava onih koji su ih unajmili
i kqji, u stvari, određuju — šta je istina? Pravo
dželata da odrubljuje glave i pravo čobanina da
čuva ovce.
Ili je to, možda, ipak, istina? Neobična, doduše,
istina, čiji autoritet, pred ljudima, i od ljudd, brane
bezdušni činovnici, vlast jačega i onog ko u svojim
rukama drži uzde batine i vješala.
I gdje jc, u toj smiješnoj igri, koja veoma često
izgleda nahmijom od igre nemaštovitog djeteta, mje-
sto i rola sudija? Tih tragičnih statista kojima se,
pred zbunjenim i naivnim gledalištem, u toj čitavoj
komediji, dodjeljuje centralna loža i glavna uloga.
Tako je, zapravo, razmišljajući o poslu koji
obavlja, Ratko Vidović razumijevao ono što se u
teoriji i fakultetskim knjigama, hladno i učeno, na-
ziva —■klasnom suštinom pravosuđa. Zato se, valjda,
toliko koprcao i otimao iz okova': intimno je vjero-
vao da nešto drugo, i novo, mora biti socijalistioki
sudija i da on nije ni unajmljeni činovnik ni
sluškinja.
— Dokaza da je okrivljeni — nastavi Vidović,
pošto naredi da svi sjednu i pošto i sam sjede —
počinio krivično djelo za koje je optužen nema. Iz-
javama svjedoka koji terete optuženog nije se moglo
povjerovati. Ti su iskazi namontirani i podmetnuti,
nepošteni i skrojeni jedino sa namjerom da nanesu
zlo jednom čovjeku.

100
 — Ja sam, znači, lagao! — prekiđe ga neko iz
zadnjiih redova i Daničić, tek tada, opazi zarume-
njelog i zadihanog Ferida Muminagića.
— Ovo nije ni mehana ni pozorište — reče su-
dija Vidovdć. — Izađite, odmah, napolje, inače ou,
da vas izbaci, narediti miliciji!
Sasvim u ćošku, Bojan Dandčić primijeti i sekre-
tara Gradske skupštine Bradića i piredsjednika Grad-
skog sindikata Milovana Erića. Držali su se uvrije-
đeno i namračeno.
— Niko od dvije stotine zaposlenih u Gradskoj
bolnici nije čuo da optuženi, u bilo kojoj prilici,
psuje Partiju, socijalizam, državne mkovodioce dli
samoupravljanje. išliko, sem partijskog sekretara
Mumdnagića i himrga Miloša Blatića. Može li se
njima dvojioi povjerovati? Koliko je, uoipšte, nor-
malmoj pameti blisko vjerovaoje da jedan Ijekar,
direktor Bolnice, čestit i cijenjen građanin, uz to i
učesnik NOR-a d član Partije, psuje to zbog čega
ga terete i optužuju? Nema ni povoda ni razloga
za te psovke: kao da ih izgovara shizofreničar i neki
umobolnik. Tako, kako su predstavljene od stranc
Muminagića i Blatića, te psovke su prije u nadlež-
nosti psihijatrije nego što su posao pravosuđa. Inte-
resantno je, međutim, da su Muminagić i Blatić, još
prije čitavog ovog slučaja, bili zaduženi od Grad-
skog komiteta i Gradskog sindikata da u Bolnici
povedu kampamju za smjemjivanje direktora Ozrena
Stanivuka. Oni, u ime »viših imteresa«, sazivaju km-
žoke i zatvorene sastanke radnika i članova Partije.
Cak, otvoreno, izjavljuju da Stanivuk »mora da ode«
i da je to »direktiva odozgo«. Predsjednik Gradsikog
sindikata, još prije godinu dana, u jednom inter-
vjuu lokalnom listu »Samouprava«, azjavljuje kako
u Bolnici »mnogo šta škripi«, kako se tamo ne zna
»nd ko pije ni ko plaća« i da bi taj kolektiv trebalo
da vode »sposobni i provjereni komunisiti kao što je
Miloš Blatić«. Sekretar Gradskog komiteta, šta više,
dolazi među radnike Bolnice, ucjenjuje i prijeti da

101
 će »na svoja leđa staviti krst svaki onaj ko bude
glasao za Ozrena Stanivuka«. Interesantno je i ohra-
brujuće i to da su, pored svih iprijetnji i zastraši-
vanja, ti ljudi, ipak, glasali za S'tanivuka. Svi, sem
partijskog sekretara Miuminagića i hirurga Miioša
Blatića. Sud nije mogao da zavezamih očiju pređe
preko ove istine. A ta istina upuouje na to da se,
bar u ovom slučaju, Muminagiću i Blatiću ništa ne
vjeruje. . .
— Živio drug sudija! — ote se, iznenada, pro-
stodušnom podvorniku u Gradskoj bolnici Ramizu
Memiću. Sjedio je u trećem redu, gotovo sakriven
iza dvojice mihcionera i doktora Ozrena. Uzvik iza-
zva talas smijeha i to uplaši Ramiza. Kao đačić,
uvuče glavu u ramena i, kradomice i sa strahom,
između leđa dvojice milicionera, žmirkaše prema su-
dijama. Vidović se malo nakašlja, očito namjemo,
i, pogledom, stiša žagor u dvorani.
— Doktorka Tamara Mihić je glavni, živi, svje-
dok optužbe. Ona je sjenka ikoja se ne odvaja od
"Stanivuka i koja, kao nezaštićenu divljač, iovi nje-
gove riječd. U svakoj prilici, i uvijek sa ciljem da
zaprijeti i ucijeni. Stanivuk, kako ispada, sarno pred
njom, u četiri oka, u svojoj kanceiariji, histerično
i zgranuto, psuje sistem i Partiju kojoj pripada. Fe-
rid Muminagić je jedini svjedok koji to potvrđuje.
Sud, međutim, kao što je rečeno, Feridu Mumina-
giću ništa ne vjeruje. Sud, takođe, neće i ne može
ni njoj da povjeruje. Zar ovdje nije dokazano da je
bolničarki Andi nudila dvije svoje plate, samo da
navuče i namami doktora Stanivuka na svoju lje-
potu i svoje tijelo. I šta nam to garantuje da psovke
koje je »čula« nijesu jednako istinite kao što bi,
saimo da je bolnićarka Anđa prihvatila ponuđeno
mdto, istinit bio i — poikušaj silovanja?! Mnogo je,
čak i previše, »karamazovskog« i »kafikijanskog« u
njenom svjedočenju. Sluškinja Zika je, kaže, na ža-
lost, još u četvrtoj godini, sasvim Oigluvljela. Inače
bi, jer ga je vidjela kako maše rukama, potvrdila
da je doktor psovao. Ona se ne sjeća ni imena ni

102
lika »mladog milicionera« koji je, navodno, upozo-
rava da pri javi Stanivuka. Ona, na ulici, presreće
pozomika Obrena Šupića i panićno mu saopštava da
se Stanivuk — što je, inače, daleko od normalne
pameti — zatvorio u svoj stan i, po cijelu noć, psuje
Partiju i samoupravljanje. Ona, ispada, prijateljski
moli Standvuka da prestane sa tim »nepriličndm i
ružnim riječima«, da se okani »zlih misli i alkohola«.
I to ga moli pred skluškinjom Zikom, ali gluva Zika,
naravno, ništa ne čuje. Najposhje, šalje pismo u
Savez boraca i moli da »porazgovaraju sa dokto-
rom«. Pismo se, na nesreću, negdje zaturilo ...
U sudnicd smdjeh i kamešanje. Mnogi su, me-
đutim, i tada preozbiljni: ih im se ne dopada ili
ne osjećaju kamediju? Bojamu Daničiću, takođe, nir
je do kikotanja. On bi, radije, maramioom zapušio
svoje nozdrve. Ćini mu se da, odnekud, zaudara
smrad, kao od lešime.
— Ovim i ova'kvim živim svjedocima, Sud je,
dakle, odbio da vjeruje. Od Suda je, međutim, za-
traženo da sasluša i jednog mrtvaca, jednog robota
i jednu malu, tamnu kutiju. Magnetofonsku jednu
vrpcu, zapravo, koja će, tako mrtva i bezosećajna,
nepodmitljiva i nepristrasna, da kaže i pokaže u ko-
joj mjeri ovi živi, podvalama i krivokletstvu Skloni,
svjedoci govore istinu. Ta mala i crna kutija, koja
je poštenija od čovjeka, reći će, preoizno i bez pro-
mašaja, kao da smo sami bili tamo gdje i ta kutija,
šta je i koga optuženi psovao i koliko se on, poslije
tih psovki, može ili mora smatrati kriminalcem i
prestupni'kom. Potrebno je, ispada, samo čuti šta
nam kaže kutija. Njeno svjedočenje je što i — pre-
suda. Uvažavajući sve nadljudske moći robota, ovaj
Sud ne samo što mu nije povjerovao, nego je, čak,
odbio i da razgovara sa tim, mrtvim, svjedokomi i,
mrtvim, sudijom. Ako bismo ovaj, pakleni, stroj
(ne prekidajući čitanje, Vidović podiže magnetofon-
sku traku sa stola) priznali za glavnog svjedoka op-
tužbe, onda presuda koju slušate ne bi smjela biti
saopštena »u ime naroda«, već u ime one zle slutnje

103
Fridriha Herderlina, koji je, često, ponavljao sti-
hove: »Ovo je noć svijeta«! Traka doktorke Mihić
je osvetnička, špijunska i bez trunke ljudske na-
mjere. To je traka inkvizicije i prevelike mržnje.
Stekli su se, po mišljenju ovoga Suda, uslovi za
krivičnu odgovomost svih onih koji su, tu i takvu,
traku pokušali da okrenu protivu čovjeka.
— Nije na vama da odlučujete protiv koga je
trebalo da bude podignuta optužnica! — ljutito do-
baci Gradski tužilac.
— Nije samo ni na vama! — oikuraži se Ozren
Stanivuk, meškoljeći se na klupi za optužene.
— Kada bi ovakva traka — nastavi sudija —
bila priznata za đokaz protiv Ozrena Stanivuka, to
bi značilo da njegove sudije priznaju da je čovjek
ttniženo stvorenje i da su svi metodi uništavanja
njegpvog dostojanstva i slobode dopušteni. Smatra-
mo, međutim, — kako je to Marks divno rekao u
»Hegelovoj filosofiji prava« — da treba srušiti sve
odnose u kojima je čovjek pogaženo, ugnjeteno, na-
pušteno i prezreno biće, odnose koji se ne mogu
bolje opisati nego riječima onog Francuza iz vre-
mena kada se planirao porez na pse: »Siroti psi, sa
vama hoće da postupaju kao sa ljudima!« Baš zbog
toga, zbog dostojamstva i slobode čovjeka, ta, osvet-
nička i špijumska, magnetofonska traka, za Sud, jed-
nostavno, i ne postoji. Sasvim je, u ovom slučaju, iz
istih razloga, nevažno i priznanje optuženog. Ono je,
čak, Sud još više uvjerilo u čestitost. Ozreina Stani-
vuka i moralni, teški, ljudslp pad doiktorke Mihić,
njegovog glavnog tužioca . . . Doktorka Mihić i Grad-
ski tužilac su, ovdje, veoma često, ponavljali da, uz
pomoć ove magetofonske tra'ke, brane ugled socija-
lizma i maše Partije. Sud ih opominje i upozorava
da se, ubuduće, kane' takve odbrane . . . Sličma, go-
tovo istovjetna, traka bila je, ne tako davno, pod-
metana i najvišim rukovodiockna države i Partije.
Tajni mikrofoni su otkriveni, čak, i u spavaćim so-
bama. Podmetači su, u tom čuvenom slučaju, bili

104
poznati i visoki Ijudi Partiije i policije. Njihov ipostu-
pak je, kao što se zna, naišao na sveopšte i javno
žigosanje. Znači li to, onda, da Gradski tužilac na-
lazi da ono što je nečasno i inkvizitorsko u odniosima
među rukovodiocima može biti časno i čestito u od-
nosima među ostalim građanima?! . . . Ne znači to,
nairavno, da ova traka ne može biti nikada saslušana
kao dokaz protiv optuženog: može, ali ne kao dokaz
protiv Ozrena Stanivuka, dakle protiv ovog, ovdje,
pred nama, optuženog. Može, ulkoliko Ozren Stani-
vuk podnese tužbu protiv doktorke Tamare Mihić.
Samo u tom sluča ju ...
Nagiim pokretom ruke, Ratko Vidović dade
znak da je suđenje završeno. Odlazeći dugaokim i
hladnim hodnikom, čuo je kako mu okupljeni na-
rod, spontano, skandira: Sudija! Sudija! Sudija!

Od Gradskog trga prema Gradskoj kafani, pri-

micala se, zgurena, prilika jeđnog starca. U debelom
zimskom kaputu koji je, odmah poslije rata, sašio
od »grombi« štofa nabavljenoig iz Engieske, u siva-
stoj jagnjećoj šubari, koja mu je prekrivala uši i
branila ga od mraza i decembra, u vojničkim co-
kulama, koje je jedva vlačio i podizao, promuklim
glasom je izvikivao parolu koju nigdje nije proči-
tao, koju je sam, prema vlastitom osjećanju i poi-
manju, sastavio i koja je trebaio da mu prodaje
novine.
— Sudija osuđio špijune! — ponavljao je sta-
rac i visoko, kao barjakom, uzmahivao novinama.
Na prvoj strani bila je slika Ratka Vidovića i na-
sl'ov koji prodavac, očigledno, nije volio: »Robotu
se ne može vjerovati — Marks je odlučio«.
Nikada, ranije, u Gradip nije bilo kolportera.
Novine su prodavane samo u pošti i u trafikama.
Starac je bio prvi prodavac koji je sa tom papir-

105
nom robom izašao na ulicu. Ljudi su se skupljali
oko njega, jagmili se i kuipovali i po dva, neki i po
četiri, primjerka. Zbunila ih je, vjerovatno, ta izne-
nadna promjena, ali d način na koji ian se starac
obraćao. »Uzmite džabe, ali sarno pročitajte!« go-
vorio je.
Na ulicu su, za staircem, izašli i ostali gradski
prodavci novina. Trafike su zamandaljene i pred
očima radoznalog i začuđenog svijeta otpočela je
bitka za mušterije.
Kolporteri su se rastrčali po kafanama i pro-
davnicama, jurili su iza ćoškova, oak su počeli i da
zalaze u gradska nadlešttva i službeničke kancela-
rije. Jagmili su se da jedan drugog nadviču i nad-
jačaju. Ispočetka su bili oprezni i uzvi'kivali parole
slične onoj starčevoj: »Zna se ko su špijuni!«
»Doktor je oslobođen!« »Zabranjen magnetofoin!«
»Doktor nije psovao!« Onda su paii u vatru, za-
nijeli se i zaboravili, uspalili i smetnuli s pameti ko
su oni i do kojih se međa prostire njihova sloboda.
Njesu, zapravo, ni mogli osjetiti kad su prekora-
čili granicu i kad je to njihovo, kolportersiko, tu-
maćenje inovina prevršilo mjeru. Godinama su ta-
vorili i kunjali iza malih, staklenih, prozorčića svo-
jih neuglednih novinskih dućana, ćutke i mrzovolj-
no dodajući kupckna listove koje, obično, ne bi ni
pročitali. O navikama da se u velikim mjestima no-
vine prodaju i u hodu, na šetalištu glavne ulice i
raskrsnicama kuda promiou kolone svijeta, niko
im, nikada, čak, nije ni pričao. Ovoga jutra ih je
uzdrgolio i poveo starac u »grombi« kaputu i oni
su, što zbog izlasika iz svojih kaveza a što zbog no-
vosti koju su javljali komšijama i poznanicima, prvi
put osjetili zadovoljstvo, gotovo i ponos, zbog po-
sla koji obavljaju. Taj ponos je rastao poslije svake
nove parole, svakog novog povika sugrađanima, sva-
kog novog, i njihovog, tumačenja »važne vijesti« u
novinama. Tako su, u ponosu i u beutu, utrkujući
se ko će što vjernije i što kraće saopštiti istinu, i
prekoračili grainicu.

106
 Preko puta sudniee u kojoj je, prethodnog da-
na, oslabodio doktora Ozrena Stanivuka, Ratko Vi-
dović je, u jednoj maloj sobici, razgovarao sa no-
vinarom Bojanom Daničićem, kada je, ispod samag
prozora, neko od tih, raspomamljenih, kolportera
uzviknuo: »Sekretar Komiteta pomogao špijune!«
Drugi glas je, odrnah, požurio sa povikom: »Ferid
Muminagić podmetnuo magnetofon!« Promuklo, kao
da priča iz bačve, starac u »grombi« kaputu dirigp-
vao je horom: »Doktorka Tamara htjela da se osv&-
ti partizanima!« »Švapska ljubavnica se zaljubila u
socijalizam!« »Zašto Mi'lovan Erić mrzi Stanivuka?«
Otvorivši prozor, sudija Vidović je slušao i
posmatrao, kao skamenjen. Ništa od toga nije pi-
salo u novinama. Objavljeni su samo, kratki, citati
presude, a imena gradskih rukovodilaca nijesu,
čak, ni spomenuta. U štamipi nije bilo ni nagovje-
štaja da su neki »važni« ljudi iz Grada učestvovali
u magnetofonskoj zavjeri protiv Ozrena Stanivuka.
Novinari su čitav slučaj sveli na doktorkinu traku
i sudijine razloge zbog kojih, takvoj, optužnici nije
htio da povjeruje. Ono, međutim, što nijesu smjeli
da kažu novinari, usudili su se, neuki i naivni, pro-
davci novina. Pričali su čaršiji svoje viđenje proce-
sa, u hodu smišljali svoje članke i svoje naslove i
onda ih, sa jarom i gotovo oholo, javno, saopštavali.
Prodavali su pisane novine i u njima svoje, nenapi-
sane, istiine. Svoje nedoumice, svoja poimanja jed-
ne presude i svega što je, po njihovom shvatanju,
ta presuda poručila i značila.
»Hoče li krivci biti kažnjeni?« »Ko štiti Veh-
biju Vezirovića?« »Kad će Stanivuk biti vraćen u
Partiju?« Prodavci novina su postavljali pitanja, ali
iza otvorenih prozora začuđene čaršije nijesu sti-
zali odgovori. Pomodrio od bijesa, usplahiren i izvan
sebe, sekretar Komiteta je telefonirao Miiovanu
Eriću, zatim u Gradsku skupšttinu Jozu Bradiću,
onda komandiru milicije Luki Matiću. »Hej, čov-
ječe, zar ne shvataš, ovo je điverzija, ovo je pobu-

107
na!« galamio je Vezirović. »Smjesta, pošalji poli-
ciju, rasteraj ih i zavedi red, ne biraj sredstva!«
— Divno, veličanstveno! — govorio je Bojan Da-
ničić, uvjeravajući sudiju Vidovića da su ti, prosto-
dušni i nesmotreni, prodavci noviina izrekli najljud-
skiju i najstručniju kritiiku njegove presude. — To-
liko su vas razumjeli i prihvatili da su i sami posta-
li sudije! — vikao je Daničić. — Ovako može, samo,
da se doživi istina!
— Mene je, priznajem, strah do ove mjere ogo-
ljenih istina -— uzvraćao je Ratko Vidović. — Sve je
svedeno na priprostu mjeru i kriminalnu fabulu.
Samo što se još ne pojave i pritajene ubice.
— Pa ovo, zaboga, i jeste kriminalna priča —
cerekao se reporter Daničić, ne odvajajući pogleda
od predstave na, glavnoj i zaleđenoj, gradskoj ulici.
— Samo me čudi kako taj gang od vlasti i, zadoc-
njeli, Divlji zapad Balkana ne upotrijebi oružje. Ne-
đorasli smo mi još za magnetofone i kibernetiku:
za nas su livori i pucaljike, nož i kočevi: tu se naj-
bolje snalazimo.
— Bježite, Ijudi, eto milicije! — razdera se neko
na ulici i ubrzanom lupnjavom cipela o skorjeli
snijeg i led javi da je i sam pobjegao. Prodavci no-
vina, namah, umukoše. Stiša se čitava čaršija. Rado-
znali svijet poče da zatvara prozore, da se sklanja
iza debelih i, pri kraju, odškrinutih zavjesa i da,
nevidljiv i iz potaje, osmatra ono što će se desiti.
Ono, zapravo, što su slutili da će se desiti.
Milicioneri, njih trojica, koračali su, polako,
nadmoćno i sigurno. Dovoljno je bilo da se pojave
i da utišaju čitav grad. Oni su to viidjeli i zato im
se nije žurilo. Vjerovatno im je naređeno da, na
ulici i pred očima sa'krivene čaršije, ne hapse i ne
ganjaju prodavce novina. Nikuda im neće i ne mogu
pobjeći. Nikada se, nikome, nijesu sakrili čistači ci-
pela i prodavci novina.

108
 Starac u »grombi« kaputu je bježao posljednji.
Pokušavao je da potrči. Stafao se okretao i, meha-
nički, a vjerovatno i zbog straha, polako ponavljao:
»Uzmite džabe, uzmite džabe, samo pročitajte!«
Tišina se uselila i u službeni sobičak sudije
Ratka Vidovića. Godio mu je taj, iznenadni, mir i
bilo ga je strah, istovremeno. Ne od milicije, već
od hladnog saznanja da su, ne mašivši se ni palice
ni oružja, tri uniforme, sa lakoćom, povratile jedan
grad, sasvim ga ućutkale i zauzele. Kako to da, u
trenu, nestane srca i damara toga grada? Svijest
to ne razumije, ali šta je sa podsvijfešću? Da li njo-
me, podsviješću, a i našim Teflebsima, toliko fatal-
no diriguju totemi vlasti i batine? Vidović se, od-
nekud, sjeti Rusa Pavlova. Kad god bi on pozvonio,
psi su lučili pljuvačku, kao da će dobiti sledovanje.
Uslovni refleksi su, nakon dugog vježbanja, zvu'k
zvona počeli da primaju ikao najavu mesa i objeda.
Uslovni refleksi čaršije, zatitrali su pred pojavom
tri uniforme. Koji je to Pavlov i koliko dugo »eks-
perimentisao« sa jednim narodom?
— Dozvoljavate li, druže sudija, da ovom na-
šem razgovoru »prisustvuje« i jedan reporterski
magnetofon? — prenu ga iz razmišljanja, sitna i
dobronamierna, aluzija Bojana Daničića. Potvrđuje
mu, smijehom, da je razumio i da ne sklanja mag-
netofon. — Nećemo, nadam se — veli mu u šali
— psovati ni crkvu ni bogove.
— Zamislite — kaže mu novinar — čovjeka
koji neće da se strpi i sačeka da mine poplava ili
da ljudi postave most ili skelu preko vode, već ska-
če u tu mutnu rijeku i hazarderski, sa gotovo nikak-
vim šansama na uspjeh, kreće da sam savlada mati-
cu i da se sam domogne udaljene obale. Je li mu-
dar taj čovjek i liči li on na samoubicu i očajn-ika?
— Zavisi — odgovara Vidović — da li čovjek
ima vremena da čeka podizanje skele, a zavisi to
i od toga jesu li, već, neki ljudi i neki usamljenici
savladali tu, kako rekoste, mutnu i opasnu vodu.
 — Za 'konačnu pobjedu nekih ideja u istoriji,
presudan znaeaj je, ipa'k, imao trenutaik u kome su
te ideje pokretane. So'krata, Đordana Bruna ili Mar-
tina Lutera ne bi, danas, ubili.
— Ne bi ih, to je tačno, danas, uibiii. Ali, za-
hvaljiujući iponajviše njihovoj vlastitoj ipogibiji. Ni>-
jesu čekali da mostovi sami izniknu iz vode: zaipli-
vali su i sami postali mostovi. Jedna kineska poslo-
vica kaže: Da bi čovjek napravio deset hiljada ko-
raka, potrebno je da preduzme — prvi korak. Zato
ia mislim da ljudsko vinuće u nebesa ne bismo smje-
li vezivati samo za Jurija Gaigarina, već i za onaj
prvi, za današnje ;pojmove smiješni, let braće Rajt,
odnosno i za onaj mit o voštanim krilima dvojice
fantasta, oca i sdna, Dedala i Jkara.
— Niko u nas, a koliko znam ni u sviietu, nije
još đoveo etiku u sudnicu i među sudije. Vi ste bili
prvi i, za sada, jedind. Nije li vas, pomalo, strah i
ne osjećate li se usamljenim?
— Kažete, strah. Teško je to i beskrajno pita-
nje. Osjećanje koje može i da uništi i da održi čo-
vjeka. Sve zavisi od toga čega se plašite i kako se
prema strahu odnosite. Da li ste mu, beznadežno,
prepušteni ili pokušavate da ga nadjačate. Smrt je,
recimo, najveoi od svih strahova čovječijih. A tai
čin je neminovan. Zbog toga saznanja, mnogi Ijudi
su izludjeli ili prije vremena umrli. Srnrt, međut’im,
prestaje da plaši i da muči onog trenutka kad je
shvatite kao sastavni dio života. Vas interesuje, moj,
strah zbog jedne, moje, presude. Bojim se, ali ne
za sebe, već za tu presudu. Ja nijesam usamljen, ali
je presuda usamljena. Učini li mi se, sem toga, da
sam pogriješio, ja mogu i da promijenim mišljenje.
Ne mogu, međutim, i da promijenim presudu. Čo-
vjek, hoću da vam kažem, može da mijenja'i dotje-
ruje sebe, ali ne i svoja djela i svoje tragove.
— Čuo sam od nekiih vaših kolega, sudija do-
duše u povjerenju, da Stanivuka nijeste oslobodili
na osriovu naših zakona, već držeći se Marksovih

110
knjiga i članaka, od kojih su neki objavljeni, čak,
u »Raj-nskim novinama«, prije 130 godina. Pomogao
vam je, najiprije, profesor etike, a zatim ste i Mark-
sa pozvali da bude sudija?
Uplaši se da neće znati da objasni i da odgovori.
Da, sređeno i sažeto, prospe iz sebe j-edno osjećanje
koje ga, odavno, nagriza i progoni i koje, nikada,
ni-je mogao da iskaže, bar ne direktno i ne otvoreno,
u svojim presudama. Zažali što to nije napisao d što
će morati da govori na brzinu, možda smušeno i
nepovezano, u reporterski magnetofon, koji ga je,
sada, odjednom, uplašio i zbunio.
— Strah me je — reće go-tovo šapatom — od
komunista koji pale svijeće na Marksovom grobu.
Koji ga spominju pri svetkovinama i molitvama.
Koji od njegove nauke stvaraju vjeru, a od imena
božanstvo i neku daleku, nebesku, zastavu.
— Pa, vi govorite o religiji?
— O reli-giji marksizma, a'ko baš hoćete. 0
mrtvorn Marksu, kojim se, kao i Hristom, pravdaju
i zamazuju zločini i prevare. O onom Marksu kojeg
su, do besvijesti, citi-rali i u kojeg su se, do besvije-
sti, zaklinjali u trenucima dok s-u podizani koncen-
tracioni logori. Dok su, zbog zločina riječi, na stra-
tišta odvođeni pjesnici ili dok su u ime slobode
mišljenja, milionima, desetinama miliona ljudi ispi-
rani mozg-ovi. Sa Biblijom u ruci d Hristovim imenom
na us-nama, popovi već vijekovima propovijedaj-u
protiv laži, a sami lažu, viču protiv klanja, a sami
kolju, -protiv zla i tiranije, a služe svakom zlu i
tiraniji. Ne ubij! — to govore i dželatima i njihovim
žrtvama. Bo-g je samo forma da se blagoslove zlo-
čini. Marksizam, hoću da kažem, ne mogu da pri-
hvatim ikao nepokretan i za vjeki vjekov propisani
kanon, skamenjenih, nor-mi. Kao opij-um za pokor-
ne i ;kao Bibliju. Marksizam je, po meni, jedna stal-
na i jedna vječita pobuna. Jedno nep-restano -napre-
zanje ka nedodirnutom i prema istini. Prema lj-ud-
skoj slobodi, kao jedinoj istini. Marks bundžija

111
i Marks nezadovoljnik ne može umrijeti niti se bal-
samovati u Budu ili Muhameda. Njemu nije potreb-
no prinositi žrtve ni čatiti propovijedi. On je živ
i prisutan svugdje tamo gdje se začinje nešto novo
i gdje se šire vidici ljudske slobode. Zato sam ga i
pozvao da mi pomogne kako da presudkn.

Marija Vidović se, u svemu tome, teško snala-

zila. Neki događaji su potvrđivali njene slutnje, a
neki su je ostavljali zbunjenom i bez valjane logike
da doikuči odgovare.
Desetak dana poslije suđenja, predsjednik Gra-
da Veljko Suri je podnio ostavku. »Tek sada«, na-
pdsao je on »kada je ovaj Grad spašen sramote,
mogu se povući uzdignute glave, čistog obraza i do-
stojanstveno«. Gotovo to isto je, prije toga, ponovio
pred Ratkom Vidovićem. Došao je u Sud i pred
svima mu, javno, čcstitao. Kazao mu je još i ovo:
»Ne daj, sinko, nikada, da nešto natruni čovjeka.
Mi smo, prije rata, na robiji, često govorili da je
država snažna i slobodna onoliko koliko joj je sna-
žan i slobodan svaki čovjek, ponaosob«. Doik je to
govorio, sijevao je pogledom i smrkavao se među
obrvama. Vidović je, tada, povjerovao u legendu
da je, valjda u zimu 1943, na nekoj hercegovačkoj
zaravni, partizanski komandant Veljko Suri, pogle-
dom, ukinuo s nogu ustaškog krvopiju, koji je, dva
sata prije zarobljavanja, zaklao naočitu d vižljastu
djevojku Danicu, maturantkinju kragujevačke gim-
nazije i bombaša Veljkove, proleterske, brigade.
Veljka Surog je zamijenio Jozo Bradić. Vehbi-
ja Vezirović je predložen za člana Centralnog komi-
teta Partije. Doktorka Tamara Mihić se, iznenada,
zaposlila kao visoki činovnik u Gradskoj skupštini.
Postala je nadzornik za zdravstvenu zaštitu i govor-

11
kalo se da je to mjesto, samo zbog nje i sarno za
nju, izmišljeno. Ferid Muminagić je predložen za
čiana Gradskog komiteta. Čaršija je, javno, zucka-
la da će Milovan Erić zamijeniti Vehbiju Vezirovića.
Doktor Ozren Stanivuk je, sa presudom u ruci,
pokušao da posjeti Vehbiju Vezirovića. Tri puta
ga je sekretar odhijao i tek mu je četvrtog dana do-
pustio da, za kratko, zaviri u njegovu kancelariju.
Koliko se tamo zadržao i šta se unutra desilo, mo-
že se naslućivati jedino iz tužbe koju je Gradskom
sudu, sada, uputdo doktor Ozren Stanivuk. On tvrdi
da od Vezirovića nije tražio ništa drugo nego da
bude vraćen u Partiju. Navodno mu je, još na sa-
mim vratima, rekao: »Daj mi, odmah, partijsku
knjižicu, sekretare! Liži, sada, ono što si popljuvao!«
Ovaj mu je, kaže on u tužbi, na to odgovorio: »Do-
bićeš ti ne knjižicu, već ono što sam naumio. Pre-
rano si se, krmak jedan, obradovao. Puca meni kita
i za tebe i za tvog, pravoslavnog, sudiju Vidovića.
Doći ćete v,i meni, obadvojica, na sjedalo.« To je,
uglavnom, bio njihov susret i njihov razgovor. A
zbog onog »krmak jedan« i »puca meni kita«, Sta-
nivuk ga je tužio.
Marija Vidović je to sve očekivaia i ničemu se
nije začudila. Tako je to, naprosto, po njenim rezo-
nima, moralo i da bude. Svaki drugi ishod bio bi
ravan nekom prijatnom snu ili čudu. Vjerovala je,
mada je tu slutnju tajila u sebi, da će se na vjetro-
metini ove urote i osvete feudalaca naći i ona i nje-
zin suprug Ratko Vidović. Nije, doduše, bila sigur-
na na koga će se, od njih dvoje, najprije okomiti.
Na njega, da ga prignječe kao zmiju, i tako mu se
osvete za presudu, za neposlušnost i izdaju. Ili će,
možda, upravo na nj-u da nasrnu. Žena je i lakše
će je izvesti dz pameti, lakše će joj, nešto, poturiti,
za nešto je, lažno, optužiti i osu'mnjičiti. Prisiliće je
da obori glavu i time će, i njega, svoju glavnu metu
i glavnu prepreku, saviti i prelomiti.
Desilo se, ipak, čudo. Vidović je, preko noći,
postao ne samo junak Grada, već i junak toga tre-

113
nutka i toga vremena. Čaršija je pričala samo o
njemu. Danima su, o njemu, kao o heroju i bure-
vjesniku nove, sooijalističke i samoupravne, demo-
kratije, pisale novine. Dolazili su mu i pisali univer-
zitetski profesori, stari ratnici i studenti, radnioi i
sirotinja. U njegovo ime je, zadugo, gledala Jugo-
slavija. Jedne novine su ga proglasile za »ličnost ne-
djelje«, druge za »lično-st godine«, treće su pred-
ložile da mu se dođijeli Orden slobode. Slika, do
juče nepoznatog i provincijskog, sudije Vidovića,
osvitala je u milionskim tiražima dnevnih i nedelj-
nih Iistova, »u zlatnim okvirima« uličnih izložbi
fotografija u prijestonici i velikim gradovima: ča'k
su njegovo ime, njegovu sliku i njegovu presudu pri-
hvatili teleprinteri i foto-tehnika svjetskih agencija
i svjetske štampe. Univerzitetske biblioteke, mnogi
naučnici, intelektualci i umjetnici pisali su u Grad
i niolili po jedan primjerak presude ...
Vehbija Vezirović je požurio da mu, prije ikog
u Gradu, čestita Novu godinu. Napisao je: »Od So-
kratove odbrane, meni je, izgleda, suđeno da Vam
upućujem pohvale.«
Zbunjena svim tim, Marija Vidović ne može ni
da povjeruje ni da se privikne. Jutros su im, na
uliei, prišla dva, nepoznata, čovjeka. Rukovali su
se i sa njom i sa sudijom. Još osjeća njihove, kao
turpija, ogrubjele i hrapave, dlanove.
— Naš direktor je — rekao je jedan od njih —
velikd lopov i pogan čovjek, druže sudija. Prošlog
mjeseca su mu, iz Opštine, dodijelili nekakvu Di-
plomu i nagradu. Pohvalili ga, kao strućnjaka i ko-
munistu. Smijemo li mi njemu, pred svijem obra-
zima, usred fabrilke, u brk, da .skrešemo da se, da
izvineš, popišamo i na nagradu i na onoga ko mu
je dodijelio? Smijemo li mi to njemu, onako, po za-
konu?
— Postoji — rekao je Vidović — mnogo dru-
gih načina da to isto kažete. Bez psovki i bez uvrede.

114
 — Nemoj ti, brate, meni o tim drugim načini-
ma. Smijem li ja njemu, u brk, taj moj način, mno-
go mi se dopada? I mnogo nam, brate, laknulo od
Ome tvoje presude. Ima da psujemo i državu, ako
ne valja, a ne tamo mekog pišljivog lopova!
A ovo, što joj se juče desilo, još mu nije ni is-
pričala. Zatekla je, vraćajući se s posla, pred zgra-
dom u 'kojoj stanuje grupu dječaka i djevojoica. Pre-
skakali su preko konopca i igrali se sa nekim malim,
bijelim, kučencetom. Jednog od maiišana je, u pro-
lazu, pomilovala. Zbumio se, oborio ooi, zavukao
prst među zube i, stidljivo, pokunjio glavicu. A on-
da je, poput onog bijelog kučenceta sa kojim se
igrao, umiljato i oprezno, pristao za njom i, na sa-
mom stepeništu, upitao:
— Recite mi, teto, molim vas, kako se postaje,
sudija?
— A zašto, čupavko jedam? — kazala je Marija.
— Maloprije smo pričali o tome i niko ne zna
kako se zova škola za sudije.
— Da li bi ti volio da završiš tu školu?
— Volio bih i ja, i Joško, i Mirko, i Suada. Na-
ma se čini da je najljepše bifci sudija.
Razmišlja da li da mu to ispriča i da ga, instink-
tom, na nešto opomene. On sjedi u ćošku i piše,
neku novu, presudu.
— Učini, Ratko, molim te, ako možeš, da o tebi
više ne pišu novine.
— Ne razumijem, Marija — reče on začuđemo.
— Ni ja to ne razumijem. Slutim, samo slu-
tim da će da te sahrane. Očepio si mnoge, silnije i
opasnije od Milovama i Vehbije. Oni, sada, ćute.
Nije trenutak da te raskomadaju. Ali su ti ime pot-
crtali i zaokružili, sa nekoliko boja, budi ubijeđen.
Sređuju se i čekaju. Jači su, mnogo su oni jaoi od
tebe, i svih novima, i svih ovih pisama, i svih ovih
telegrama. Jači su, Ratko, i ne draži ih još više, ne
ubrzavaj njihov bijes i osvetu.

115
 Začu se zvono na vratima. Dok Marija potpi-
suje preporučenu dostavniou, on čuje kako joj po-
štar govori:
— Dobijate više pisama nego pola Grada. Kako
stižete da ih pročdtate?
Prvo koje mu dade bilo je od novinara Bojana
Daničića. Pisao je:
»Vjerovatno još ne znate, ali je juče Pokra-
jinski sud Bavarske oslobodio izvjesnog Hansa
Ulmana i pozvao se na Vašu presudu. I tome Ul-
manu je, na sličan način, podmetnut magnetofon.
Samo je to, tamo, učinila policija.«
Drugo pismo pročita Marija. Književnik Bran-
ko Ć. mu je, iz glavnog grada, javljao:
»Najsrdačnije vam, dragi druže Vidoviću, česti-
tam što ste se hrabro i umješno izborili za ljud-
sko dostojanstvo u procesu doktoru Ozrenu Stani-
vuku. To je, po svojim stavovima i posljedicama,
zaista, istorijsko suđenje. To je suđenje svim uho-
dama, žbirima, oinkarošima i grobarima čovječije
slobode.
Posebno me raduje što se to sve odigralo u sudu
našega Grada, a ne na nekoj, spektakularnoj, paris-
koj sceni, kao što je, na primjer, onaj famozni Ra-
selov sud. Teže je, mnogo je teže ljudske pozicije
braniti u karambolu i feudalnim ostacima naše, mu-
kotrpne, balkanske svakodnevice.«

116
DRUGI DIO
 1.
Sekretar Gradskog komiteta, Md'lovan Erić, po-
novo, bijelim i već sasvim vlažn.im, rupcem o.brisa
znoj sa čela, suvo kašljucnu dva-tri puta, prevrnu
list unaprijed sastavljenog i napisanog govora 'i, ne
skidajućd pogled sa hartije, povišenim glasom, na-
stavi:
— Mnogi, danas ovdje o'kupljeni, znaju te kao
šegrta i stolarskog radnika, kasnije kao studenta u
kazamatima stare Jugoslavije, po izlasku iz tamni-
ce, kao prekaljenog komunistu i organizatora ustan-
ka u ovome kraju. Da braniš slobodu i dostojan-
stvo svoga naroda i da se, istovremeno, tučeš za
ideale svoje klase i svoje Partije — učinio si onda
kada je bilo najteže i kada se, čak, i pomisao na opi-
ranje fašističkom ropstvu kažnjavala vješalima i po-
gibijom. U tom sudbonosno-m i uzburkanom trenu
istorije, ti si, dragi druže, epskom hrabrošću ula-
zio u srca, u pjesme ovoga naroda i postao jednom
od njegovih bojnih zastava i jednom od njegovih
legendi. Heroj u ratu nastavio si da budeš i heroj
u miru. Ukoliko je ijednog minuta, za tebe, bilo mi-
ra i odmo-ra ...

118
 Oslonjen na stablo mlade breze i pritiješnjen
svijetom koji je đošao da se ovdje, među grobovi-
ma, oprosti od Veljka Surog, sudija Ratiko Vddović,
nikako, da pomjeri oči sa, crvenog, jastuoića, na
kome su poređana, ratna i mimodopska, odldkova-
nja pokojnika. Broji: ravno ih je — sedamnaest. Sa
udaljenosti od pet-šest metara, može da prepozna
jedino Orden narodnog heroja Jugoslavije. Cudi ga,
odjednom, zašto Suri nikada, za života, nije poka-
zivao svoja odličja i medalje. I zašto se, ni'kada, nije
pozivao na ratne rane i ratne zasluge, na bunkere i
robijašnice, u kojima je učio Marksov »Komunisti-
čki manifest« i Lenjinovu »Državu i revoluciju«, na
pjesme koje su o njemu, partizansikom ikomandan-
tu, pjevane i o kojemu sada, prcd ovim tužnim zbo-
rom, bez osjećanja mjere i monotono, govori, zapra-
vo recituje, dežmekasti i znojavi, sekretar Komite-
ta. Ne može da shvati zašto Milovan Erić, makar za
trenutak, ne prekine sa čitanjem i pogleda prema
kovčegu i, nepomičnom, komandantu kojeg sahra-
njuje. Da je, kojim slučajem, pored otvorene rake,
neko postavio još jednog mrtvaca, teško da bi se
znalo kome se to, od njih dvojice, obraća zahuktali
i bolom utučeni čovjek iza mikrofona.
Vidoviću je nelagodno zbog te pomisli, ali go-
tovo da je ubijeđen da Erić uživa u svojoj liturgiji
i da mu je, intimno, drago zbog neočekivanog kraja
bivšeg predsjednika i svojeg, sada takođe bivšeg,
velikog protivnika. Od svih ljudi u Gradu, jedini je
ovaj mrtvac imao smjelosti da mu se suprotstavd i
jedino ovog mrtvaca on nije smio ni da načepi, ni
da ucijeni. Plašio se, valjda, medalja i zasluga koje
Veljko, mikada, nije isticao d kojima, mije prijetio,
ali koje su, svojim postojamjem, kočile surevnjive
strasti i ambicije Vezirovićevog nasljednika.
Manje bi se, razmišljao je sudija Vidović, se-
kretar plašio Veljka Surog da je on ostao predsjed-
nik Grada i da se, unazad dvije godine, odmah po
izricanju presude doktoru Stanivuku, svojevoljno,
nije odrekao »vlasti« i svojeg položaja. Taj čin čar-
119
šija je shvatila kao zavjeru »vlastoljubaca i janji-
čara«, koji su, eto, uspjeli da uklone i talcvu ratnu
legendu i kojima se, Veljkovim odlaskom, više ni-
ko ne može suprotstaviti. Ako su mu, dok je bio
predsjednik, sugrađani bilo šta zamjerali i prebaci-
vali, sada su mu, odjednom, sve oprostiLi i sve zabo-
ravili. Prihvatili su ga kao mučenika i otvoreno mu,
u svakoj zgodnoj prilici, nudili svoju pomoć i po-
dršku. Čaršija se, zapravo, počela da skriva iza Velj-
kovih rana i medalja: njirna je, kao svojim ranama
i medaljama, mahala pred uzdign-utim nosevima
»gar-de« koju je, prije odlaska u CK Partije, »usto-
ličio« bivši sekretar Vehbija Vezirović.
I on je danas došao da se ovdje, među breza-
ma, oprosti od pokojnika. Stoji, u ,prvom redu, od-
mah pored kovčega, između rodbine umrlog i mikro-
fona za kojim, i dalje, gromovito, čita njegov na-
sljednik. Djeluje tužno i izgubljeno. Svakoga trena,
mogao bi i da zaplače. U nekoliko navrata, prinosio
je maramicu očima, jednom je koraknuo do jastu-
čića sa ordenjem i, malo bolje, pričvrstio neku od
medalja. Govorkalo se da će, sa Vezirovićem, na sa-
hranu stići i D-rug Gvozden: Vidović ga, međutim,
ne primjećuje. Govorkalo se, takođe, i to da je Velj-
kova posljednja želja bila da ga pokopaju bez pom-
pe i bez govora, a, pogotovu, da mu posljednje »zbo-
gom«, u ime ovoga Gra-da, ne -kažu »gardisti« i »ja-
njičari«. Tako je on, zapravo, nazvao čaršijsku
vrhušku okupljenu oko Erića, Bradića i Muminagi-
ća, kao i sve — kako je rekao — »podrepaše koji im
se ulizuju«. Kazao je to prošle godine, na nekom sa-
stanku, na kojemu se raspravljalo o »aktuelnoj po-
litičkoj situaeijii« u Gradu i kojemu je Suri, nepo-
zvan, prisustvovao. Čaršija je, prije svitanja, sazna-
la »šta 'im je sve skresao« i, nešto dodajući a nešto
oduzimajući, sknadila svoju priču i svoju verziju
»istine«. Od uva d-o uva, potekle su glasine kako im
je Suri, na tom sastank-u, rekao da su »gori i grđi
nego dahije« i da je, čak, na sastanak bio donio i
gusle, ali su ga »Erić i kompanija« spriječili da im

120
 »odgusla nešto o novim dahijama i janjičarima«.
Feridu Muminagiću, koji je Erićevim đolaskom za
sekretara Komiteta postao predsjednik Gradskog
sindikata, Veljko je, vele, doslovce, rekao: »Toliko
si, sinko, plitke pameti, da nijesi ni za najamnika.«
Niko više nije mogao da razuvjeri svjetinu da
su te priče plod Ijudske zluradosti i i'antazije. Pri-
padnici vrhuške koju je, kako se prepričavalo, »na-
samario i nagrdio Veljko Suri«, dobili su i nove na-
dimke. Milovan Erić je postao — Aganlija, .Tozo Bra-
dić — Kučuk Alija, Ferid Muminagić — Fočić Meh-
medaga...
Ratko Viidović ne vjemje da je Veljko Suri, u
posljednjem dahu života, zabramio da mu, nad gro-
bom, govori »neko od dahija«. Ne vjeruje to iz pro-
s-tog razloga što je srce otkazalo sasvim iznenada, i
to noću, u sobi u kojoj je Suri sam spavao i u kojoj
su ga, tek, izjutra, zatekli beskrvnog i ukočenog.
Nije, sve i da je mogao, imao ko-me da saopšti po-
sljednju želju i posljednju poruku.
Vidović, istovremeno, vjeruje da bi Veljko, sa-
mo kađ bi se probudio, dreknuo na Milovana Erića
i otjerao ga sa svoje sahrane. Otjerao bi i Vehbiju
Vezirovića i sa kovčega ćušmuo ono jastuče sa orde-
njem. Kazao bi: »Ja sam umro, a ne ove đinđuve!«
Ovako, sasvim je bespomoćan i, prvi put, ne može
da bira prijatelje. Isto kao što su Erić d Vezirović,
prvi put, u prilici da Veljka Surog prigrabe i pri-
svoje za prijatelja. Zato im je, valjda, toliko mno-
go stalo i do ceremonijala sahrane.
Ratku Vidoviću je žao i pokojmika i omih što
mu se, tako grlato, mrtvom, udvaraju i dodvora-
vaju. Zao mu je i maivnog svijeta koji, možda, nije
u stanju da dokuči sve niti i sve nijanse ovog, po-
grebnog, licemjerja. Prisiljava sebe da ne sluša i da
ne čuje zvonki glas Milovana Erića. Razmišlja o to-
me da li je jako zaboljela smrt Veljka Suroga, je li,
osjetivši gušenje i mengele u prsima, predosjetio

121
da umire, šta je tada pomislio, da li je pokušao da
vikne, da li se uplašio?
Ko se, konačno, lakše rastavio sa ovim svije-
tom: ovaj pokojnik ili od svijeta već zaboravljeni i
prežaljeni rahmetlija Džemaii Osmanagić? Onaj
Džemail što mu, proljetos, kosom, odrubi glavu ro-
đeni brat Fikret Osmanagić. Na mrgdnju, pored me-
đe, između dva, bratovska, čaira.
Prije desetak dana, izrekao je presudu Fikretu
Osmanagiću. Petnaest godina strogog zatvora: da li
je, tom odmazdom, pravda zadovoljena? I zar se
Ijudska, a, ponaosob, bratska, krv može iskupiti
presudama? Bilo kakvim presudama.
Kao da čuje kako Fi'kret, bratoubica, govori
pred sudijama:
— Prekosio mi cijela dva metra, zadro u moj
dio babovine, druže sudija. Jes, bio je siromašak i
proklet zbog svoje sirotinje. Ali i ja sam, Alaha mi,
jednako bijedan i jednako proklet zbog te bijede.
Lijepo sam mu govorio: »Nemoj, bolan, Džemaile,
urazumi se i vrati moje sijeno.« A on ti, rahmetlija,
meni odgovori: »Ćaća te tvoj i moj jebo, a ne raću-
naš što su tvoja goveda nagrdila moje otkose i što
me vazda potkradaš. Pola ćaira da prekosim, ne bih
nadoknadio.« Ne znam, druže sudija, šta mi bi, ne-
kako mi se ova ruka, dabogda se sasušila, sama
omaće i ... dok sam razabrao šta uoiniih, pade Dže-
mailova glava, nije ni pijenuo...
Čuo je ovu priču i pokojnik kojeg danas sahra-
njuju. Vidović mu je ispričao po izricanju presude.
A Veljko Suni mu, na sve to, samo odgovorio: »Ra-
jetnik Džemail, nije se, barem, namučio.«

Na izlazu iz groblja, kraj samih vratnica i mu-

savih dječaka što su prodavali cvijeće, sretoše se
Ratko Vidović i Vehbija Vezirović. Priliika je bila

122
takva da nijesu mogli ostati na, uzdržanom i hlad-
nom, pozdravu pogledima: rubovaše se i, onako u
hodu, započeše razgovor.
— Jadni Suri, još ne mogu da povjerujem —
reče Vezirović.
— Učini mi se, na trenutak — odgovori sudija
— da je ovo naše, ljuds'ko, srce isto što i sijalica:
treperi, žmirka i podrhtava pred naponima i streso-
vima; onda nadođe mlaz prejake struje, pa prepuk-
nu, ciknu, poput ledenice, neke žice i kapilari i to
tako naglo da je, vjerovatno, prelaz iz života u smrt
sličan, trenutnoj, smjeni svjetlosti i mraka, baš kao
kad pregori sijalica. Vjerujem, odista vjerujem, da
je, ma koliiko bila fatalna, ta smjena, gotovo, bez-
bolna.
— Razmišljao sam, vidite, da bismo nckoj uli-
ci ili nekom trgu u Gradu trebali dati ime Velj'ka
Surog. Ili bi njegovo ime, možda, mogla da dobije
gimnazija.
— Da je znao kakve ga sve počasti očekuju,
davno bi se oprostio od života — brzopleto i bez
razmišljanja, odgovori Vidović.
— Nijeste, vidim, izgubili smisao za cinizam i
pakosne doskočice. Recite što god želite, ali ja, naj-
iskrenije, mislim da je, Veljkovim odlaskom, ovaj
Grad postao siroče.
— Bilo bi, čini mi se, zgodno da se sada, kao
član CK, klonite brzih riječi i brze pameti. Jedan
je, koliko se sjećam, satiričar rekao: »Siguran sam,
samo, u to da moja smrt neće poremetiti ništa, ni
na Zemlji ni u kosmosu«.
— Pobogu, Vidoviću, zar vam je, i danas, stalo
do satire i pametovanja? Obrišite, već jednom, če-
mer sa usana. Iskren da budem, nadao sam se da
ste se, za ove dvije godine, promijenili.
Vezirović pruži ruku, učtivo se nasmija i ne do-
pusti mu da odgovori. Sudija se, nelagodno, počeša
iza uva. Zagledan u leđa bivšeg sekretara, ne ču va-

123
rošku ludu, pijanog Zulfa Ćeranića, kako mu, ke-
zeći se, u prolazu, govari:
— Blago Veljku, preseli se na arhiret i kutarisa
se ove ceke i ove pogani!
»Nadao sam se da ste se, za ove dvije godine,
promijenili.« Na šta li je samo, time, ciljao Vehbija
Vezirović? Sve pamti i ništa, dakle, nije zaboravio.
Još mu, znači, iz pameti nijesu izvjetirili ni magne-
tofon ni doktor Ozren Stanivuk. Ni presuda koja,
za živo čudo, nije oborena.
Gradski tužilac je, doduše, u zakonskom roku,
uložio žalbu i zatražio obnovu procesa, uz, obavez-
no, izuzeće Ratka Vidovića. Vrhovni sud mu, do da-
na današnjeg, nije odgovorio. Niti prihvata, niti oba-
ra presudu. Jednostavno, žalba tužiočeva sklonjena
je u neku činovnićku fijoku i sada, po njoj, pada
prašina. Čekaju li to sudije da se smire strasti i da
se sve omo, od prije dvije gođine, zaboravi?
Vidoviću se, do ovog susreta sa Vezirovićem, či-
nilo da je sve, već, i zaboravljeno. »Slučaj magne-
tofon«, koliko on zna, posljednji put je spomenut
prije devet mjeseci, i to u Švedskoj i Kaliforniji:
pozivajući sc na Vidovićevu presudu, od optužbi su
oslobođeni izvjesni armijski poručnik Kore Peter-
son i neki mladi američki diplomata Mark Arm-
strong. Vidović to ne bi ni saznao da mu ta dva čov-
jeka, jedan iz Malmea a drugi iz Sakramenta, nije-
su poslali pismene zahvalnice i, uz njih, svoje pre-
sude. Djetinjasto obradovan i srećan po prijemu tih
pisama, htio je da ih pokaže Bojanu Daničiću ili
nekom drugom novinaru: Marija Vidović ga je, me-
đutim, u tome, spriječila. »Zaboravi, ne čikaj sud-
binu«, tako mu je kazala.
Ona se, uporno, nekoga i nečega, pribojavala.
Slutila je odmazdu i bila opsjednuta, neizbježnom,
nevoljom. Redovno je čitala oglase o zamjeni sta-
nova i molila Vidovića da se, nekud, presele. Bilo
kud, samo da pobjegnu iz Grada i da, dok je vrije-
me, zametnu tragove. U svemu oko sebe, nalazila je,
jedino, povode za strepnj.u i sumnju da se nešto

124
»kuva i priprema«. To što Vrhovni sud ne odlučuje
0 žalbi Gradskog tužioca, Vidović je tumačio kao
svoju, definitivnu, pobjedu. Samo da smiju i da —
mislio je — imaju makar i najmanjeg razioga, dav-
no bi oni tu presudu ukinuli. Marija je to ćutanje,
pak, shvatila kao taktičko odlaganje kazne i duhov-
nog čerečenja. Zar, u protivnom, sudije ne bi potvr-
dile presudu? I zar, konačno, Stanivuka ne bi vra-
tili u Partiju? I zar bi, poslije svega, doktorku Ta-
maru Mihić primili u Partiju?!
Dobro je, pomisli Vidović, što se danas nije
zatekla na sahrani i prisustvovala onom kratkom
razgovoru sa Vehbijom Vezirovićem. Riješen je da
joj o tome i ne govori. Otputovala je, prije dvije
sedmice, kod majke u Suboticu: plakala je, poput
djeteta, kad joj je, sinoć, telefonom, javio da Velj-
ko Suri nije više među živima.
— Nema toga — jecala je — bo će ih zausta-
viti. Sada će Kučuk Alija da digne nos i pokaže svo-
je ratne medalje: nema Surog da mu kaže kako je,
sve do pada Italije, bio u domobranima. Ko će sada
da podvikne kuljavom Aganliji 'i blentavoj lizo-
guzici Fočić Mehmedagi: »Takve ja, poslije rata, ni-
jesam primao ni u zadrugu, za čobane!« I smi-
je li više iko da kaže Veziroviću: »Partijo, zar si
spala na tako niske grane, sunce ti krvavo...« I smi-
je li, iko, da zapita Vezirovića: »Ko je to naredio
Sudu da, nekud, skloni i zaturi tužbu koju je, zbog
toga što ga je nazvao krmkom, i što je kitu spomi-
njao, protivu njega, još prije dvije godine, podnio
doktor Ozren Stanivuk?«
Samo da ih je, iznad Veljkovog groba, vidjela
1 čula Marija. I da zna za Vehbijinu izjavu da je
Grad postao siroče. Ili da je viđjela sa kakvim je
pijetetom Vezirović pipao Veljkovo ordenje...
— Kud si to, brate, tako, daleko, otplovio? —
kaže mu predsjednik Suda i tapše ga po ramenu. —
Zadržah se malo duže na groblju, sretoh se sa jed-
nim drugom, nijesmo se vidjeli gotovo dvadeset go-

125
dina... Nego, dobro je što te opazih međiu ovom dje-
čurlijom. Navrati, ujutru ramo, kod mene, da se
nešto dogovorimo.
— Baš sam u sedarn zakazao suđenje.
— Trajaće vrlo kratko, a važno je, dolazi i drug
Vezirović.

Zateče ih kako ispijaju jutarnju kafu: Veziro-

vića na onaj njegov, namješteno ležeran i nadmjen,
način zavaljenog u, zelenom i na nekoli'ko mjesta iz-
lizanom ćojom, presvučenu fotelju, a :predsjednika
Suda, Rista Banovića, bar tako mu se pričini, ne-
kako skukavčenog i, podanički, zalijepljenog uz po-
krete očiju i usana, uz grimase i, uvježbane, gego-
ve svoga važnog gosta i sagovomika.
Vidoviću se to snishodljivo ophođenje predsjed-
nika Banovića nikada nije dopadalo. Kanio se ne-
koliko puta da ga, makar dzdalje, opomene i upo-
zori, da ga, prijateljski, podsjeti na meke norme
dostojanstvenog držanja sudija pred ljudima što im,
ispred nosa, mašu plaštom vlasti i prinude. Nije to
učinio, ali ne zato što on, iz bojazni da bi mu se to
moglo osvetiti, nije imao kuraži da se obratii Ristu
Banoviou, već zbog toga što mu se svaki pokušaj,
unaprijed, einio beskorisnim i iluzomim. Zna, ubi-
jeđen je, da bi mu Risto Banovie odgovorio: »Ne-
maš ti, još, dosta uboja i nijesu ti leđa dovoljno
oguljena, moj Vidoviću.« Ta'ko mu je rekao i dok
je sudio fratru Antu Tršiou, i skeledžiji Ibrahimu
Dizdareviću, i doktoru Ozrenu Stamdvuku.
Pred dzricanje presude fratru Tršiću, kazao mu
Risto Banović:
— Pitam se, ponekad, gdje si to odrastao? Gdje
živiš i čijim si to knjigama povjerovao, kad tako,
naivno i romantičarski, zamišljaš moć i slobodu su-
dija?

126
 — Ne romantičarski, već slobodu da me, ako
sam već sudija, ograničavaju samo vlastita savjest
i zakoni, druže predsjedniče — odgovorio mu Vi-
dović.
— Izabrao si, bojim se, i pogrešan trenutak i
pogrešno podneblje da eksperimentdšeš sa izlinja-
lim i izanđalim teorijama o slobodi pravosuđa —
nasmijao se Risto Banović.
— Ispod ovog neba, sve i da hoćemo, ne mo-
žemo se pomaći, predsjedniče. A što se trenutika
tiče, on zavisi od nas, od toga koliko smo gotovi
da se tučemo i da rizikujemo. Da se odreknemo ma-
lograđanske pospanosti i sluganstva jačemu, da stal-
no nagrizamo despotiju i širimo horizonte onoga
što se vama čini iluzijom, a što ja nazivam sasvim
realnom, dodirljivom i opipljivom, slobodom.
Risto Banović se, tada, duboko zamislio. Onda
prišao Vidoviću i potapšao ga po ramenu, kao otac
sina ili profesor darovitog, ali još životnim isku-
stvom nepečenog, učenika.
Kazao mu: — Balkan je ovo, agiluk i spahiluk
moj prijatelju. Još nam Turci i Azija u damarima,
a mi se zaigrali samoupravljanja. Ne znam kud će-
mo stići, ali znam da tamo, gdje smo se zaputili i
gdje smo naumili, još ne možemo. Treba, prvo, da
iz naše krvi i naši'h mozgova protjeramo tloteme vi-
jekovnog poretka i vijekovnih dioba na puk, stoku
i podanike koji slušaju, na jednoj, i na sultane, pa-
še, knezove i subaše, koji izdaju zapovjedi i udara-
ju kandžij'om, na drugoj strani.
Ratko Vidović mu je odgovorio: — Baš zbog
toga, da se kutarišemo Turaka i Azije, uspravite
glavu i ne savijajte kičmu, predsjedniče.
Htio je da mu kaže još nešto, možda i podrug-
ljivo. Zazvonio je telefon i Banović je sa nekim, du-
go, razgovarao. Toliko dugo da je, poslije toga, bi-
lo neumjesno potezati onu nerečenu aluziju i na-
stavljati prepirku i razgovor. No, sve i da mu je to

127
rekao, Risto Banović bi se, ubijeđen je, samo o,s-
mjehnuo i ne bi, čak, ni došao u iskušenje da mije-
nja svoj odnos prema matici životne stvarnosti, a po-
gotovu ne prema jačima, bilo malim bilo velikim,
subašama i knezovima. Ne bi, samim tim, pokuša-
vao ni da, više nego što je bezbjedno i dopušteno,
jutros, uspravlja glavu pred članom CK, nesvrše-
nim stndentom prava Vehbijom Vezirovićem. Nije
to činio ni dok je Vezirović bio sekretar Komiteta
u Gradu: danas, kad ga posjećuje kao član CK Par-
tije, tek i ne pomišlja da mu protivurječi i da mu se
suprotstavlja. Smijuljd mu se i stalno pokazuje vješ-
tačke zube, podilazi mu i oblijeće oko njega, dvori
ga i glumi sreću što mu je, eto, ukazana počast da
sa njim razgovara.
— Oprostite, ja malo zadocnio — kaže, s vra-
ta, sudija Ratko Vidović i sjede preko puta Vehbije
Vezirovića.
— Popij kafu, da ti se ne ohladi — oprezno se
osmjehnu Risto Banović.
— Naši se putevi, Vidoviću, očigleđno, ukrštaju:
kao da ne možemo jedan bez drugoga — reče Ve-
zirović i ponudi mu cigaretu.
Sudija, polako, pripaljuje, otpi gutljaj kafe, po-
vuče, duboko, dva dima, malo se zakašlja. Kaže mu
šaljivo, ali i sa značajem:
— Vašom voljom, druže bivši sekretare. Ja ne .
bježim, a vi me uvijek, sa lakoćom, pronađete.
— Kad neće, velim, Muhamed brijegu, hoće’
brijeg Muhamedu. No, važno je da se, opet, viđamo
i sastajemo.
— Da se kao prijatelji viđamo i sastajemo —
stidljivo upade predsjednik Suda Risto Banović.
Kratki tajac, prilično mučan, prekida Vehbija
Vezirović. Zašuška jutarnjim novinama i pruži ih
Ratku Vidoviću:
— Pročitajte, za čas, ovaj članak novinara Bo-
jana Daničića. Vjerujem da ga poznajete, čak se go-
vorka i da ste prijatelji.

128
 Sudija, na preskak, prelazi preko redova. Za-
država se, malo duže, samo na rečenicama koje je,
crvenom olovkom, podvukao Vehbija Vezirović:
»Odmah poslije rata, u rudniku bakra, u Boru,
na smrt su osuđena i strijeljana dvojica radnika:
topioničar Blagoje i električar Aranđel. Na kapiji im,
kad su polazili kući, ispod košulja, omotanu oko
gole kože, pronašli po — pet metara bakarne žice.
Danas, dvadeset i pet godina poslije, čitamo i sluša-
mo o pljačkama i krađama koje se iskazuju milijar-
dama: afera za aferom, optužnica za optužnicom,
kao kad kiša, dosadno i jednolično, dobuje po lime-
nom krovu. Niko od ovih savremenih lopova nije
pogubljen — neki su, čak, ostali i članovi Partije.
Šta je sa našim i moralom ovoga vremena? Šta je
sa savješću današnjih sudija? Ili, ako baš hoćete —
šta je sa savješću sudija što iz života, zbog deset
metara bakame žice, otjeraše topioničara Blagoja i
električara Aranđela... ?«
— I, šta velite, Vidoviću? — upita Vezirović,
kad mu sudija, bez rijeoi, vrati novine.
— Pa, zanimljivo je, slažu nam se ukusi, bivši
sekretare.
— Sviđa mi se što me smatrate bivšim, moj
prijatelju. Ali mi ne odgovoriste na pitanje: šta je sa
vašom, sudijskom, savješću, Vidoviću. Ako to, već
nijeste, privatno, kazali vašem prijatelju Daničiću.
— Ako je suditi po učestalosti susreta i dužini
međusobnih razgovora, onda smo nas dvojica dale-
ko veći prijatelji. Daničića sam, prvi i posljednji put,
vidio prije gotovo dvije godine: intervjuisao me na-
kon presude doktoru Stanivuku. A što me za savjest
sudijsku pitate, ne mogu tako, naglo, da vam odgo-
vorim: trebalo bi razmisliti, dosta dugo i duboko
razmisliti, druže Veziroviću.
— Ja se — upade Risto Banović — slažem sa
drugom Vehbijom. Taj novinar je, očito, pretjerao.
Ti si, Ratko, poslije rata, takoreći, još bio u pelena-
129
ma — slao sam na dugogodišnju robiju i zbog pre-
gršt šljiva nabranih iz zadružnog voćnjaka. Prog-
lasili bi me ludim, kad bih to, danas, učinio. Svaka
mjera, pa i mjera zločina, zavisna je od svoga vre-
mena.
— Tako je, upravo tako, druže Banoviću —
spremno dočeka Vehbija Vezirović. — Unazad dva-
desetak godina, zbog psovke Partije, odlazaio se pred
cijevi. A o ustaškim parolama da i ne govorim. A
ovaj naš sudija, koliko juče, oslobodio je i doktora
Stanivuka i popa Anta Tršića. Promijenila se vre-
mena, pa i opasnost od Ijudskog lajanja!
— Znači li to — ironično upita Vidović — da
lopove o kojdma piše Daničić još treba i odlikovatd?
— Najopasnije je — dočeka Vezirović — raz-
mišljati u krajnostima. Ili ćemo ih strijeljati ili će-
mo ih odlikovati. Kao da ništa treće ne postoji.
— Koliko znam — reče Vidovdć — neki su, već,
odlikovani. Drug Basarabić, recimo. Samo što je
primio visoki Orden Republike, pobjegao je preko
granice.
— Jeste, na žalost. I nije on jedini. Da dobiju ta
odličja, predložila ih je naša opštinska, često slije-
pa i politički nepismena, birokratija. Ruku na srce,
tada, dok smo ih kitili i slavili, nijesmo mogli ni
slutiti da odlikujemo moralne ništice, diverzante i
lopove. Nije, hoću da kažem, u tome, već u nečem
drugom problem, moj Vidoviću. Slučajno sam vam
pokazao članak Bojana Dandčića. Nije on ni blaži
ni oštriji od članaka čitave armije naših novinara.
Svi su se, horski, uhvatili tih, prokletih, afera i
pronevjera: lopovluk je, već mjesecima, centralna
unutrašnje-politička tema u Jugoslaviji. Koje god
novdne okreneš, dočeka te slika nekog našeg Osta-
pa Bendera ili Džona Dilingera. Sprdaju nam se,
na Istoku i na Zapadu. Pišu i govore da je to krah
i neizlječiva bolest samoupravljanja. Spekulišu i tvr-
de da je kriminal u temeljima naše trgovine i po-
slovanja, da su mito i koruipcija, gotovo, sasvim le-

130
galizovani i da u zatvor odlaze samo oni lopovi ko-
ji nijesu imali neku moćnu, obično partijsku, zaš-
titu i zaleđinu. Ili oni koj.i su tu zaleđinu, iznenada,
izgubili.
— Savjetujete li to — upade Vidović — da, zbog
inostranstva, prikrivamo svoju sramotu? Da preki-
nemo sa istragama i sudskim procesdma, da ućut-
kamo štampu i novinare? Da, zbog toga što nijesmo
zadovoljini svojim likom u ogledalu — lomimo i skla-
njamo ogledalo?
— To, nipošto, sudijo. I ne žestite se, nepotreb-
no. Hoću samo da kažem da pregonimo: i sudije,
i tužioci, i novinari. Svi, pomalo, pretjerujemo, moj
Vidoviću. Slika u ogledalu, koje spomenuste, ni pri-
bližno, nije tako ružna, kakvom je mi predstavlja-
mo. Nijesu svi direktori kao Lazar Uskoković, Pe-
tar Kulić, Franjo Basarabić ili taj, famozni, Borivo-
je-Bata Vodorović. Hiljade drugih, koje ne ističe-
mo i o kojima ne pišemo, čestiti su rukovodioci i
građani.
— Ne zamjerite, ali tako, kao vi sada, razmiš-
Ijaju malograđani. Oni su, da bi umirili vlastite sa-
vjesti, izmislili statistike »prosjeka« i riječ »eksce-
sna pojava«. Ako hiljadu, ako stotinu hiljada ljudi
tavori na granici gladi, uslijediće odgovor: »u pro-
sjeku«, svi mi skupa, živimo tri, pet ili deset puta
bolje nego prije, recimo, četrdeset godina. Ali, da
li ta računica »prosjeka« može da utoli glad onih
kojd su gladni, može li ozdraviti bolesne ili zaposli-
ti nezaposlene? Može li, Veziroviću, da vas upitarn,
računica »prosjeka« prikriti istinu da je, samo u
toku prošle godine, ta, slažem se sa vama, šačica
kriminalaea u privredi opljačkala i prigrabila na-
cionalni dohodak jedne siromašnije države? Ili vi,
možda, mislite da srno mi, svi skupa, »u prosjeku«
prilično pošteni, odnosno, da smo, svi skupa, »u
prosjeku« pomalo lopovi?
— Već sam vam rekao da je najopasnije raz-
mišljati u krajnostima: na jednoj obali su gladni,

131
a na drugoj siti, na jednoj su đavoli, a na drugoj
anđeli.
— Čak i da sam to rekao, bio bih bliži istini ne-
go da sabiram gladne d site, poštene i nepoštene,
davole i anđele, pa da ih, onda, djelim po pravili-
ma algebre, kako bih dobio »prosječnu« istinu. Vi-
dite, Veziroviću, ako desnu ruku stavite u vatru, a
lijevu u hladnu vodu, vi ćete se, »u prosjeku«, mo-
rati osjećati dosta ugodno.
— Ti, Ratko, — bojažljivo se javi Risto Bano-
vić — očito, nijesi razumio druga Vehbiiju. Htio je
da kaže da je privredni kriminal, u nas, samo uz-
gredna i nikako prevlađujuća pojava i da smo, $u-
deći po štampi, tu istinu previdjeli i zaboravili. A
važno je, ako baš hoćete, i zbog mišljenja bijelog
svijeta, vrlo je važno da tu činjenicu, ubuduće, znat-
no više naglašavamo.
— Bojim se, Banoviću, da ćemo ga, uludo, ubje-
đivati u to da su Basarabić i kompanija, dpak, samo
ekscesne pojave. On, čuli ste, smatra da ovako, kao
vi i ja, razmišljaju malograđani. Bolje je, hoou da
kažem, da pređemo na stvar i da mu predate optuž-
nicu. Neka se uvjeri da u ovom Gradu ne bježimo
od ružnih istina i da, kako bismo ih prikrili, ne lu-
pamo ogledala.
Predsjednik Suda mu pruža pet listova, i sa
jedne i sa druge strane, mašinom »olimpia«, gusto
ispisane hartije.
Kaže mu: — Pažljivo ćeš to pročitati i proučiti
kasnije. Sada bih te, ako se slažeš, najkraće, upo-
znao sa sadržinom optužnice.
— Pruža vam se prilika — upada Vehbija Ve-
zirović — da odgovorite novinaru Daničiću šta je
sa savješću, današnjih, sudija. Toj savjesti, vama
dakle, predajemo našeg Blagoja i Aranđela.
— Gotovo, vala — uz osmjeh kaže Risto Bano-
vić — i da naliče Blagoju i Aranđelu. Samo što od
»žice« koja ih dovodi pred sudije nijesu imali nikak-

132
ve lične koristi i što, tu »žicu«, čak, nijesu ni ukrali,
druže Veziroviću.
Ratko Vidović pogleduje čas u Vezirovića, čas u
Rista Banovića. Ćutke im pokazuje da ne shvata
njihove doskočice i aluzije ...
— Dakle, Ratko, da te obavijestim. Naš Grad-
ski tužilac, podigao je optužnicu protiv drugova Vo-
jislava Krstića i Danila Roganovića. Predsjednika i
sekretara, vjerujem da znaš, susjeđne nam i siro-
mašne opštine Kamenik. Zanima te, svakako, što su
ti Ijudi lošeg počinili? Ne znam i prepuštam tebi da,
na to, odgovoriš. U optužnici piše da su, bez odluke
organa samoupravljanja, iz kase Opštinske skupšti-
ne, izdvojili 8,5, ponavljam, osam i po miliona sta-
rih dinara, kako bi se podigla jeđna kućica, sa dva
mala stančića, za dvije, samohrane i slijepe, starice.
Tužilac ih ne tereti da su, makar i dinara, za sebe,
prisvojili. Mogu ti još reoi i to da su i predsjednik
Krstić i sekretar Roganović prvoborci i predratni
članovi Partije. Često odlikovani i, do ovog slučaja,
uvijek uzorni i čestiti komunisti i drugovi. Da li su
tu čestitost natrunili izgradnjom kuće za dvije, sli-
jepe i samohrane, starice i da li je to po Krivičnom
zakoniku kažnjivo — prepuštam da ti odluoiš i pro-
cijeniš. Drug Vezirović je, prije dva dana, bio u Ka-
meniku. Tvrdi da je po srijedi lični obračun u ru-
kovodstvu opštine, odnosno da su se Krstić i Roga-
nović našli na udaru zavjere grupe okupljene oko
sekretara, tamošnjeg, partijskog komiteta. Skrećem
ti pažnju i na tu okolnost i molim te da je provjeriš.
— Možda Vidović ne vjeruje da mogu postojati
takve zavjere i namještaljke, pogotovu ne od strane
rukovodećih ljudi Partije? — ispitivački dodade Veh-
bija Vezirović.
Ratko Vidović mu, bez čekanja, odgovori:
— U smicalice i pritiske sa te strane, vidite,
apsolutno vjerujem. Ne znam da li ih je bilo u ovom
slučaju, ali im se neću začuditi niti ih isključujem.

133
 4.
V-iše od dva sata kasni voz koji očekuje. Vrućina
je, kao što zna da bude u septembru. Šeta, nervoz-
no, sa cigaretom među prstima. Po ispucalom, be-
tonskom, podu, mračne i zagušljive čekaonice, po-
valjani, kao snopovi raži, kunjaju umorni putnici,
uglavnom — sirotinja i Cigani. Na peronu pjesma i
bekrijanje: ispraćaju regrute u vojsku i studente —
početnike prema velikim gradovima. »Oj regruti,
puške na ramena, nema više spavanja kraj žena«,
promuklo podvikuje, krnjavi, harmonikaš Zijo Ci-
ganin. Na znojavo i borama izbrazdano lice, zalije-
pe mu po neku papirnu novčanicu i on, dobivši no-
vu snagu, trupne nogama i ubrza melodiju: »Kad
se vratim iz armiju, poljubiću Emiliju ... «
Mrzovoljno, kao da ga se to ništa ne tiče, neki
mladić prelistava jutarnje novine. Ratko Vidović, od-
jednom, poželje da vidi hoće li nepoznati obratiti
pažnju na vijest objavljenu u vrhu pete strane, krup-
nim i crnim slovima.
Nije, tu vijest, ni pogledao. Ovlaš i nezaintere-
sovano, prevrtao je listove i zastao, samo, kod sport-
skili novosti, oglasa gdje se može pronaći posao i
oglasa koji nas obavjcštavaju o tome ko je i kada
umro.
— Dobro jutro, druže sudija — trže ga, melo-
dični, glas Kema berberina. — Neka vam bude be-
rićetna i hairli rabota što ste je započeli.
— Koja rabota, Kemale?
— Ova i svaka druga, druže sudija — šeretski
mu namignu i mahnu novinama. Kemo je, očito, tu
vijest, zapazio.
Odozgo, iz vedrog neba, doprije zvu'k, snažnih,
avionskih motora. Podiže glavu: alumdnij se presi-
javao, kao ogledalo. Da se vozi avionom, nije volio.
Sada mu se, naprečac, prohtje da bude gore, iznad

134
rijetkih i paperjastih oblaka, i da, sa visine, osmot-
ri i Grad, i pijane regrute, i znojavog Zija Cigani-
n a... Šta bi, sa te daljine, vidio? Neke mrlje što na-
liče ljiudima d što, kad se bolje razmisli, izazivaju
osjećaj apsolutne nemoći i krajnjeg beznađa. Po-
trebno je da se čovjek odvoji samo malo od zemlje,
pa da shvati koliko je jadan i ništavan, neprknije-
ćen i od kosmosa i od bogova. Do aviona ne dopiru
ni pjesme ni jauci, odozgo se ne prepoznajiu ni svad-
be, ni sahrane, ni uspaljeni ljubavnici, ni bogalji, ni
robijaši i njihove sudije. .. A, tek, iz vasione, sa ne-
kih dalekih zvjezdanih kola, koja nam se pričinja-
vaju kao žiške i svjetleći biseri, šta se primjeouje?
Sa te razdaljine gledano, vjerovatno i ne postojimo.
Ni kao tačka, ni kao bilo kakav trag u svemiru.
Na zemlju i u stvarnost povratiŠe ga svirka i Zi-
jova dernjava: »Da si, curo, FAP-ova mašina, kop-
čo bih te u sedam brzina«. Vidović se, kisjelo, os-
mjehnu. Pomisli: »Blago tebi, Zijo Ciganine«.
Oglasiše se stanični mdbrofoni: — Brzi voz iz
Beograda, preko Vinkovaca, stiže na treći kolosijek.
Žuri da je sretne, još na izlasku, u samim vra-
tima. Poljubi je, najprije, u kosu, zatim u usta i, od
sunca, preplanule obraze.
— Kao da dolaziš sa mora, a ne iz Subotice.
— Sa mora, vidiš, i dolazim. Iz Španije — smi-
je se Marija.
Ne može da se strpi, priča mu, odmah, u kol-i-
ma:
— Noćas, u vozu, u snu, obrem ti se ja u Špami-
ji. Ne znam u kojemu gradu, ne sjećam se dobro ni
izgleda, ali sigurno je bila Španija. Neki čovjek mi
namakao lanac oko vrata i vuče me, silom, da gle-
dam borbu sa bikovima. Arena mi se, zamisli, pri-
ćinila kao ovaj naš, gradski, fudbalski stadion. Sa-
mo što je nekako dublja i prostranija. Igralište ze-
Ieno, išarano nekim parolama koje ne mogu da ra-
zumijem. Pored igrališta, poređane fotelje i u njima
sjede — bikovi. Riču d tresu rogovima. Narod im,
žestoko, aplaudira ...

135
 — Idućeg ljeta, obećavam, idemo u Španiju. —
Pomilova je po fcosi, čvrsto je prigrli.
— Iz publike, odjednom, izađe neki meni poz-
nati toreador, goloiruk, bez crvenog plašta i noževa.
»Ko je ovo?« pitam onog čovjeka što mi je navukao
lanac oko vrata. Ali, toga čovjeka nema, a lanac mi
i dalje oko grla, ne mogu lanca da se oslobodim. Ne-
ko mi, s leđa, odgovara: »Ono je vaš muž, gospođo,
čuveni toreador... « I tu izdeklamova dugačko špan-
sko ime i prezime, koje nijesam upamtila. Pogledam
malo bolje i vidim: jesi to ti, ali i nijesi. Spopala te
kosa i brada, nekakva ti grba na leđima. Krene, od-
jednom, taj toreador, prema onim foteljama i zgrabi
za rogove dvojicu bikova. Sjedili su, koliko se sje-
ćam, pri kraju, dosta daleko od centralne lože i naj-
snažnijih bikova. Narod povika: »Ole!« a ti ih, obo-
jicu izvrnu na pleća, pokloni se publici i pođe pre-
ma meni, uz neke stepenice, što ti ih dadoše ljudi
iz prvih redova, pored ograde ...
— Čudi me samo kako si uspjela da to sve za-
pamtiš i otkud ti, baš noćas, arena i bikovi, pomu-
tiše fantaziju?
— Ne prekidaj me, molim te ... Tek što je zako-
račio uza stepenice, popucaše mu daske pod noga-
ma i pade na igralište, pored one dvojice volova.
Oni se umirili i ne mrdaju. Odjednom, iz centralne
lože, diže se najsnažniji bik, poče da se koči na
onog oovjeka i da kopa prednjim nogama. Riknu i
ja ga razumjedoh. Na našem jeziku je rekao: »Da
si, smjesta, pustio te nedužne volove«. Toreador mu
odgovori: »Dođi, druškane, da se nas dvojica pobo-
demo«. Toga časa, zamisli, toreador se pretvori u
bika, a onaj veliki bik i svi volovi oko njega u —
toreadore. Narod zaurla: »Ole, ole, ole!« i sa svih
strana, u vrat onoga bika, poletješe koplja i noževi.
Jedino sam ja, i još neki ljudi, iz publike, htjeli da
mu pomognemo. Ne mogoh ni da vibnem, onaj lanac
samo što me nije zadavio ...

136
 — Ni da sam Frojđ, ne bih to protumačio —
smije se on i pruža joj pripaljenu cigaretu.
— Da mi nijesi javio kasno, došla bih Surom na
sahranu — kaže mu, poslije dužeg ćutanja, Marija.
— I ja sam, na tom pogrebu, bio suvišan. Pla-
kali su, nad grobom, Erić i kompanija.
Priča joj, zatim, i o susretu i razgovoru sa
Vehbijom. Najposlije, pošto vidje da to nije proči-
tala, pruži joj i današnje novine.
Čitala je naglas i zajapurena:
— Zbog sumnje da su počinili krivično djelo
krađe društvene imovine, juče su uhapšeni Vojislav
Krstić i Danilo Roganović, predsjednik i sekretar
opštine Kamenik. Naredbu o lišavanju slobode izdao
je gradski sudija Ratko Vidović. Suđenje optuženi-
ma je zakazano za 27. septembar ove godine.
Marija, bezvoljno, ispusti novine. Ne progovori
ni riječi.

Već s vrata Gradske kafane, tek što je, u znak

pozdrava, prinio kažiprst desne ruke fesu i, ležerno,
mahnuo svima, stari i vazda pripiti Zulfo Ćeranić,
poče da galami:
— Ćeko sam, valahi, i doćeko. Prije rata su
hapsili raju i komuniste, potlje rata vazdan neke
neprijatelje, ali nikad, bolan, da pritvore zijanćere.
I njima je, valahi, svanuo crni petak.
— Ne benavi, Zulfaga, zakona ti, nego sjedi i za-
pali — pecnu ga neko iz, zadimljene, birtije.
— Benavi tvoj ćaća, hajvane hajvanski, od haj-
vana postao — dočeka Zulfaga i uputi se prema pra-
znom stolu u ćošku, kraj samog prozora.
Naruči dvije šljivovice, izvadi na sto duvan-ke-
su i stade da, polako, strpljivo i meraklijski, u no-

137
vinu, zamotava, kao dukat žut, i mirišliav, duvan
iz južne Hercegovine. Valjda zbog čašice koja mu
nije dozvoljavala da, makar jednoga trena, bude
bistre pameti i razuma, Zulfo Ćeranič je govorio
ono što misli i kako osjeća, nimalo ne vodeći ra-
čuna o stepenu rizika i mogućim posljedicama. Dok
je bio mlađi, unazad petnaestak godina, nekoliko
puta su ga tukli i zatvarali. Ali, čim bi se dograbio
ulice, bolje reći, čim bi svratio do prve birtije, on bi
nastavio po starome, s tom razlikom što bi, tada,
iz njega siktala mržnja isprebijanog i poniženog čo-
vjeka i što bi znatiželjnom narodu pokazivao mas-
nice i uboje od milicijskih pendreka i batina. Naj-
poslije, dobrim dijelom i zbog toga što je, naglo,
osipio i fizički oronuo, digli su mke od njega i, oče-
kujući da umre, dopustili mu i slobodu govora i
slobodu opijanja. U tom iščekivanju, prošlo je pu-
nih deset godina. Zulfagi se, međutim, nije odlazi-
lo na ahiret, a njima je bilo nezgodno i neprijatno
da ga, bez obzira na to što je odugovlačio sa umi-
ranjem, tako starog i bolesnog, potežu po sasluša-
njirna i apsanama. Iz Grada bi ga, jedino, sklanjali
za vrijeme posjcte nekog, visokog, rukovodioca sa
strane, kao što je, na primjer, Drug Gvozden. Ali,
čim bi, uvaženi, drug otišao, Zulfaga se pojavljivao
u varoši i, šeretski, dobacivao: »Aman zeman, hlad-
no li je u Sibiru«.
Kad savi, debelu, cigaru i kad, duboko, do u
dno džigerice, ušmrknu nekoliko dimova, odeblja-
lim jezikom viknu na kafedžiju Ibrahima:
— Duše ti, je li ti žao one dvojice budžovana iz
Kamenika? Dina ti, kaži istinu, Ibrahime.
— Žao, dina mi, Zulfaga. Zatvor je, bolan, za
marvu, a ne za Ijude.
— Pravo veliš, Ibrahimaga. No, kad ih toliko
žališ, što ne plaćeš za njima, jebo ti njiha, a oni
tebe.
— Privij, Zulfo, jezičinu. Nemoj da ti zovnem
miliciju.

138
 — Nema, avetinjo jedna, milioije. Raštrkala se
po terenu i lovi zijanćere i narodne neprijatelje.
Znaš li, Alah te ubio, da, je ćitava ćeta hapsila pred-
sjedni'ka i sekretara iz Kamenika. Ih, šta misliš, 'koli-
ko bi ih trebalo da lovnu, na priliku, ne budi pri-
mijenjeno, našeg Vehbiju ili Milovana?
Kafana se pretvara da ne čuje i ne vidi. Ibra-
him, smeteno, sipa i pretače rakiju. Neko se, u toj
tišini, odjednom, nakašlja:
— I veliš, Zulfaga, na red dođoše i lopovi?
— Zlo i uzoćeš, ako ih, valahi, sad ne potamane,
moj Ivane. Samo, nevolja je, Ijudi, što je više zijan-
ćera nego mjesta u zatvoru.
— Najbolje, Zulfaga, da te dzaberemo za sudi-
ju. U nad Boga, ti ćeš im, možda, i doakati — pod-
badali su besposleni.
— Zajebavajte vi svog ćaću, hajvani jedni. Do-
sta je meni što sam sudija sebi samome. Tuđe ne
pijem, tuđe ne jedem, a raćune polažem jedino Ala-
hu. Od mene niko nema koristi, a nema, valahi, ni
štete.
— Okle ti, onda, pare za šljivu, kad ništa ne ra-
diš i kad ne kradeš, Zulfaga?
— S neba mi palo, s neba, lutori jedni i peksi-
jani. Svako veće, od Alaha mi kane pravo u avliju.
Juće sam ga molio da md povisi penziju.
Kikot i cerekanje. Naređuju Ibrahimu da od-
nese još dvije ljute na sto, ispred Zulfage. Kasapin
Đordo pita neodređeno:
— Kraju šala, Ijudi, zna li ko zbog čega su
uhapšeni?
— Sve je, brate, lijepo pisalo u novinama. Op-
štinskim parama, podigii kuću za dvdje siromašne i
slijepe starice — odgovara mu šofer Ante Brković.
— Nijesu, biva, za sebe, uzeli ni 'dinara?
— Izgleda, Đorđo, ni dinara. Čak je i ta kuća,
koju su kupili, svojina opštine. Zaklalo ih je što su
to izveli na svoju ruku, mimo znanja i saglasnosti
organa samoupravljanja.

139
 — Ne znam, Ijudi, ali tu nema ni nečasove ra-
bote ni krađe društvene imovine. Kao da su vrane
pamet popile ovome našem sudiji.
— Govorka se — javi se obućar Tabir Murato-
vić — da su oni, brate, nešto drugo, naopako, ućinili
i da je ta kuća samo trik i izgovor. Prićo mi je, neki
dan, neki ćovjek, da su oni nagrabusili iz politiokih
razloga i da im je ovo sve sknađeno... ćuo sam,
najpotlje, da su šćeli da osnuju neku ilegalnu orga-
nizaciju.
— Slago ti je, ko ti je to god rekao, Tahiraga
— odlučno reče Ibrahim kafedžija.
— A da šta drugo, brate, mere da bude? Zbog
8,5 miliona pišljivih, starih, dinara, danas, niko, ne
ide na robiju. Pogotovu rukovodioci d glavari.
— Oni su, jamćim ti, ćisti ko suza. Ćuo sam to
prije heftu dana, od druga Vehbije. Zakuvale im
ćorbu neke glavešine iz Kamenika, hoće da prigra-
be svu vlast u svoje ruke i da ih se oslobode.
— E to, valahi, mere da bude — prenu se iz
polusna Zulfo Ćeranić. — Jedna ćaršija a dvije age,
otkako je dunjajluka i vijeka, to, valahi, ne ide. Mo-
ra se znati ko je glavni paša i sahibija.
— Da je rahmetli Veljko živ, sve bih ja njega
pitao. Jazuk, jazuk za nakog ćojeka — zavrtje gla-
vom Tahir Muratović.
— Hajde, hajvane jedan, da se okladimo da
znam šta bi Suri odgovorio — jedva dočeka Zulfo
Ceranić.
— Anu, da čujemo, Alaha ti koji ti đaje penziju.
— Kazao bi, butumile, ovako: Neka uhapse,
najprije, Vehbijinog brata Rašida i Milovanovog ća-
ću Stanojla. Okle im one kućetine na moru i po dva-
deset hektara vinograda? Okle to stolaru Rašidu
i bojadžiji Stanojlu? Onda bi, hajvani jedni, rah-
metli Veljko tražio da se u ćuzu privedu direktor Ko-
munalnog, Marijan Ivić, zatim ovaj privatni kamion-
džija, Kosto Ćeklović, pa i naš kafedžija, ovdje pri
sutni Ibrahim Fazlagić. Jes, jes, moj Ibrahime.

140
Hajde, zini, lutore jedan, okle ti vila na Romaniji i
kola za svu trojicu sinova? Sve se bojim da si to na
kahfi i perući džezve zaradio.
— Ne vrijeđaj, balan Zulfo, pK)štene ljude i svo-
je komšije — prekide ga Đorđo kasapin.
— Valahi, Đorđo, ti ne brini. Kradi koliko ti
je volja i ne daj ni caru carevo ni Bogu Božije. Ni-
ko ti ništa ne mere. Debeo si i predebeo, brate, ne
mereš unić ni na koja vrata od apsane.
Sofer Ante Brković tresnu šakom o sto. Svi
ćute i čekaju. Srknu gutljaj kafe, posluži se i rat-
lukom:
— Manite gluposti i ne obraćajte pažnju na
Zulfagina kenjčijanja.
— Kenjac je onaj što te takvog naipravio, hair-
suze.
— Daj, moj dobri Zulfaga, da završim. Juče sam
bio u Kameniku. Vozio sam neku građu i mekinje.
Tamo je, ljudi, pobuna. Narod, listom, traži da se
oslobode predsjednik Krstić i sekretar Roganović.
Seljaci, profesori, službenici, radnici... svi pišu da
se ta dva, kako vele, poštena i nedužna čovjeka,
smjesta, puste iz zatvora. Neku peticiju sa dvije hi-
ljade potpisa poslali su sudiji Vidoviću. Jednu kopi-
ju su otpravili i gore, u CK Partije. Kad su saznali
da sam iz Grada, umalo mi nijesu zapalili kamion,
a mene ispretucali i ispljuvali. Na jedvite jade, mili-
cija me odbranila.
Ibrahim kafedžija huknu i procijedi kroz zube:
— Ovo, joldaš, dobro biti neće!

Risto Banović se usplahirio: samome mu se ne

odlučuje, a ne zna sa kime sve da se posavjetuje.
Kome da se obrati za pomoć i kakvu pomoć, uosta-
lom? Bujicu što nadolazi pred vratima Suda ne smi-

141
je da pusti svojim tokom, a ne može ni da je skrene
ni da je zaustavi.
Pola Kamenika mu je pred vratima. Sa parola-
ma i transiparentima, neki su razavili državne i par-
tijske zastave. Prozor je malo odškrinut: dopire ju-
tarnja svježina. Grupa radnika, prepoznaje ih po pla-
vim bluzama, maše širokim platnenim transparen-
tom, prijeti trojici sudskih stražara na vratima: tra-
že da ih propuste u zgradu, kroz hodnike.
Banoviću je oslabio vid, čita, na transparentu,
sa naprezanjem: OVO JE SAMOUPRAVLJANJE —
RADNICI SU SUDIJE! Pola Grada ih ouje kako ga-
lame: — Vojislave, Danilo — mi smo sa vama! Vo-
jislave, Danilo — mi smo sa vama...!
Odmah pored radnika, postrojila se grupica
»spomeničara«. Lica im smračena, ali ništa ne govo-
re. Na širokom platnu, koje su podigli iznad glava,
crvcnim slovima, i pokLič i opomena: MI SMO SA
VAMA — VASI RATNI DRUGOVI!
Pozadi, iza boraca i plavih bluza, službcnici, đa-
ci i mlađarija. Dotjerali su i tri kamiona, popeli se
na karoseriju i uzvikuju: — DoLje sudija, đolje su-
dija, dolje sudija!
Neko pritisnu sirenu: Banoviću zazuja u ušima,
Telefonom, najprije, zovnu predsjednika Grada, Joza
Bradića. Uzbuđenim glasom, opisuje mu poplavu
pred vratima.
— Ne znam, predsjedniče, šta da preduzmem.
U ovom paklu ne može se suditi. Strah me je i teš-
ki'h izgreda.
— Da li je stigao sudija Vidović?
— Još jutros, oko šest časova. Gore je, u sud-
nici, čeka porotu i tužioca.
— A gdje su Krstić i Roganović, Banoviću? Je-
su li, već, u zgradi ili namjeravate da ih sprovedete
kroz tu za,paljenu gomilu?
— Unutra su, a postoji i sporedni ulaz, pred-
sjedniče. Stigli su, znate, i neki novinari: već su u
sudnici, kod Vidovića.

142
 — Zovnite Vidovića i predložite mu da odgodi
suđenje. Objasnite mu da je to i u njegovom intere-
su. Ne spuštajte slušalicu, čekaću, braj telefona, od-
govor.
Graja i vika su kvasali i nadolazili. Stanovnici
Kamenika počeše da pjevaju partizanske pjesme.
Iako je Gradska skupština od Suda udaljena goto-
vo čitav kilometar, larma je, dopirala i do Bradiće-
ve kancelarije.
— Ne da ni nanijet, predsjedniče. Kaže da mu
vika ne smeta, da je ne doživljava kao pritisak ili
ucjenu i da će, za pola časa, početi suđenje.
— Dobro, Banoviću, ko je tamo predsjednilk:
vi ili Ratko Vidović? Zar u vašoj vlasti nije da, po-
nekad, ponešto, i naredite?
— Jeste, svakako, predsjedniče. Ali, strogo u
granicama ovlašćenja i zakona.
— U granicama društvene opravdanosti i šireg
interesa, Banoviću.
— U granicama koje vam rekoh, predsjedniče.
Rista Banovića pođiđoše tmci i lagana drhtavi-
ca. Obli ga hladan znoj: čudi se otkud mu, jutros,
ovoliko hrabrosti.
— Zakonski razlozi za odlaganje ne postoje. A
što se tiče blokade i transparenata, nije moj posao
da ih uklanjam. Vi, a ne ja, zapovijedate miliciji.
Bradić ćuti, lupka prstima po slušalici. Bano-
vić kašljuoka, stavlja mu do znanja da nije dobio
odgovor.
— Dobro, de, koliko ljudi tražite? Da vam po-
šaljem jednu desetinu, da li je to dovoijno?
— Ali, razložnih i strpljivih momaka, predsjed-
niče. Drekom i strahom se, čini mi se, danas, ništa
ne postiže.
— Jeste li zvali Milovana, kakvo je njegovo
mišljenje?
— Sinoć je otputovao iz Grada, na neko savje-
tovanje. Vidjeli smo se, ali mi ništa ne reče kad je
odlazio.

143
 Opet, ćutanje. Cuje Bradićevo, otegnuto, disa-
nje. Progovori, iznenada, pomalo nestrpljivo:
— Koliko se naroda okupilo pred vratima? Je-
su li se, bar malo, primirili?
— Ne znam, približno oko dvije hiljade. Pjeva-
ju, od prije nekoliko minuta, svi pjevaju.
— Mislim, Banoviću, da bi borce i radnike tre-
balo pustiti u sudnicu. Ako ne mogu da stanu, onda u
hodnike... Vidite, moj Banoviću, šta sve može ispa-
sti kad se radi stihijski, neorganizovano. Da je Drug
Gvozden, na vrijeme, konsultovan, ti drugovi ne bi
bili optuženi. Ovako, još su i uhapšeni, a mi, i ti svi
ljudi iz Kamenika, što stoje ispred Suda, ni krivi
ni dužni, dovedeni smo u glupi položaj da spašava-
mo optužene i da vadimo kestenje iz vatre. Znate,
nadam se, da su te demonstracije i peticije organi-
zovane. Drug Gvozden je, tako, naložio. Ljuti se, da
znate, i zbog toga što optuženima sudi Ratko Vido-
vić... A gdje ćeš, ne reče mi, smjestiti novinare? Ima
li ih kao kad je bilo suđenje doktoru Stanivuku?
— Manje, znatno manje, predsjedniče. Četvori-
ca- petorica, ja ih više nijesam vidio. Nego, da vas
nije nazivao drug Vezirović? Pitao me je, juče, da
li održavamo vezu i jesmo li spremni za suđenje.
— Baš dobro što ste me podsjetili. Zvao je i
mogu vam reći i on je ogorčen na Vidovića. Bijesan
je i na vas, Banoviću. Kako, čudi se drug Vehbija, da
dozvolite hapšenje? Šta će, pita đrug Vehbija, biti,
ako ti ljudi ispadnu nevini, ako budu oslobođeni?
Ko će im povratiti čast koju im je Vidović, dozvo-
lite da kažem, na kabadahijski način, ocrnio? Ko
će to, kažite, učiniti i može li se to učiniti, Risto Ba-
noviću? Neću da se miješam, da ne ispadne da vršim
pritisak i držim propovijedi. Ali, da su Stanivuk ili
onaj, ustaški, emisar Ante Tršić za sličnu stvar op-
tuženi, ubijeđen sam da Vidović ne bi izdao takvu
nairedbu i da bi sve osmotrio kroz drugačije naoča-
ri. U ovome se, da znate, sasvim slažem sa Veziro-
vićem.

144
 Predsjednika Suda nešto žignu među pleoima,
hladno mu, nestalo hrabrosti i volje za opiranjem.
— Znate i sami, predsjedniče, da se sve desilo
u mojem odsustvu i da ja pritvor ne bih dozvolio.
Mislim da je postupak za osuđu i o tome ću, poslije
suđenja, raspraviti sa Vidovićem. Da ukinem, ina-
če, rješenje o pritvoru, nijesam mogao: tek tada bi
bruka bila potpuna i nepopravljiva.
— Skupa ćemo, čini mi se, neke stvari morati
raspraviti sa Vidovićem — kratko odgovori pred-
sjednik Grada i spusti slušalicu.

Tačno u osarh časova, kako je i predviđeno, Vi-

dović naredi da uđu optuženi.
Prvi se, vjerovatno po pravu prvenstva, u vra-
tima pojavi predsjednik Krstić, dva-tri koraka za
njim, i sekretar opštine Kamenik, visoki i u leđima
povijeni Danilo Roganović. Iz neznanja da je takav
običaj, ili namjerno: tek, nijednim gestom se ne ja-
više sudijama. Preozbiljni i smrknuti, jedva smogo-
še snage za nateghuti i diskretni smješak svojim su-
građanima. Dvorana uzvrati poklicima i pljeskanjem.
Sijevnuše reporterski blicevi, uključeni su magne-
tofohi.
Vidović čeka da se stišaju l&rma i komešanje.
Kaže strogo i zapovjednički:
— Dopustite, građani, da radirno. Skandiiranja
i parole su za miting. Ne prisiljavajte me da ispraz-
nim sudnicu i učinim ono što, hi mi, ni vi, nećemo
i ne žehmo.
Vojislav Krstić je u sivom odijelu, pokučenog,
reklo bi se jevrejskog, nosa, prosijed, umomih, pla-
vih, očiju, dubokih čeonih zali^aka, srednjega ras-
ta, plećat, isturenih jagodica, ima rupicu na bradi

145
i mladež na desnom obrazu. Pedeset i sedam mu je
godina, drži se uspravno i dostojanstveno. Kao da
je Vidović optužen, a on njegov sudija.
Danilo Roganović je suvonjav, pantalone kao
da su navučene na štapove, dinarskog je lika i izgie-
da, blagog lica i pogleda, malo oćelavio oko tjemena,
guste i dugačke obrve mu se nadvile iznad crnih oči-
ju, kao nastrešnica iznad kućnog praga, vidi se oži-
Ijak preko čela, stalno se vrpolji na stolici, ne može
da miruje. Prije dva mjeseca, zašao je u šezdesetu.
Trebalo je da, na proljeće, ode u penziju.
Pred novinarima su njihove biografije. Razdije-
lili su ih neki momci iz Kamenika, čim su ušli u sud-
nicu.
Krstić je rođen u jednom selu, tridesetak kilo-
metara udaljenom od Grada, godine 1915. Otac An-
drija poginuo ,u rudničkoj jami, kao najstarija muš-
ka glava u familiji, odmijenio ga Vojislav, tek što
je napunio sedamnaestu. Član Partije postao 1940,
u dvadeset i petoj. Učesnik rata od avgusta 1941,
bio mitraljezac i komandir čete, u mir ušao sa či-
nom poručnika. Obavljao odgovorne dužnosti u Ka-
meniku, bio direktor rudnika, od 1968. je predsjed-
nik opštine, republički je poslanik, nekoliko puta, i
u ratu i u miru, odlikovan.
Ličandn po rođenju, Danilo Roganović je u Ka-
menik došao 1947, kao major i po specijalnom za-
datku Partije. Rukovodio je likvidiranjem posljed-
njih ostataka četničkih i ustaških bandi u tome kra-
ju, zatim ga postavili za šefa Uprave prihoda, kas-
nije za upravnika zemljoradničke zadruge. Za sekre-
tara opštine izabran 1969, vanredno studirajući za-
vršio je Višu ekonomsku. U Partiju je primljen
1941, uoči samog napada na Jugoslaviju. Među pr-
vima je pristupio ustanicima u Lici i Baniji, teško
ranjen u borbama za oslobođenje Sarajeva, otuda
mu i onaj ožiljak preko čela, stalna bolešljivost i
povijenost u ramenima. Kao i Krstić, nekoliko puta
specijalno pohvaljivan i odlikovan.

146
 Ratko Vidović osjeća mržnju u pogledima: i op-
tuženih i naroda što, ćutke, očima i držanjem, izri-
če presudu sudijama. Neprijatno mu da podigne
glavu, strah ga tišine i iščekivanja. Bojan ga, upomo,
posmatra, hoće da mu se javi i, neprknijetno, nasmi-
je. On ga ne primjećuje. Za trenutak, ukočili se re-
fleksi i stala misao. Samo što ne vikne: Dosta, ljudi-
di, zaboga, sa tim pogledima!
Jutros mu, kad je odlazio, kazala Marija: »Ole,
toreadore«! On se povratio, štipnuo je za obraze:
»Dogodine, ponavljam, pravac u Španiju«.
Kako li je ono samo bilo kad je, prije osam go-
dina, postao sudiija? »Zaklinjem se svojom čašću i
čašću svoga naroda...«, da li je, tako, rekao? Pred
Veljkom Surim se zakleo, slušale ga zvanice i odbor-
nici. Poslije bio prijem, Veljko držao govor, kratko
i odabrano, i sad bi ga ponovio.
Zašto Ii je Bradić tražio odlaganje, da mu to
nije naredio Vehbija? Zašto je i kud Milovan Erić,
tako iznenada, otputovao?
vSve mu se uskovitlalo u pamcti, osjeća se napu-
štenim i nesigurnim, valjda pred mržnjom svijeta i
optužujućim licima optuženih. Prvi put, sumnja u
sebe, možda je i pogriješio. Drugoije je bilo suditi
Stanivuku i ćoravom skeledžiji Ibrahimu: ljudi su
bili na njegovoj strani, nije, kao sada, ličio na očaj-
nika.
Okrenu se prema sudskom zapisničaru, s mu-
kom procijedi:
— Bilježite, Fatima, sve što se govori.

— Optuženi, ustanite! — reče Vidović i jedva se

riješi da podigne glavu i otrpi plamen isjpođ obrva
predsjednika Kamenika, Vojislava Krstića. — Že-

147
lio bih da vam postavim nekoliko pitanja: jeste li
voljni da odgovarate?
Krstić je ćutao. Gledao je prema plafonu, pre-
ko glava petorice sudija. Ratku Vidoviću se pričini
da optuženi, u toj svojoj nadmoći, inatu i uvrijeđe-
nosti, počinje da raste i da se isteže prema tava-
nici, za pogledom. Još malo, pa će mu samo noge
ostati u sudnici, dok će glava i prsa, izazovno i pri-
jeteći, poput kakvog spomenika, štrčati iznad grad-
skih krovova.
— Dozvolite mi — nastavi Vidović — da vam
pročitam neke od navoda optužnice. Neutvrđenog
datuma 1968. godine, okrivljeni Danilo Roganović,
kao sekretar, i Vojislav Krstić, kao predsjednik
Skupštine opštine Kamenik, sporazumjeli su se da,
iz sredstava budžeta Skupštine opštine, izgrade ku-
ću Mojsilović Živani i Manjak Spomenki, i to tako
što su, bez odluke Skupštine opštine i nadležnog
Savjeta, u vidu pomoći, uplatili 8,5 miliona starih
dinara Fondu za socijalnu zaštitu i, po završetku
izgradnje, ključeve od kuće, lično, predali pomenu-
tim staricama .. .
— . . . Okrivljeni su lažno predstavljali da su
odluku o podizanju ove kuće donijeli samoupravni
organi Skupštine opštine i da gradnju, istovreme-
no, finansira i Zavod slijepih iz obližnje opštine Pi-
ljevina...
Pažljivo i oprezno, da ga ne povrijedi, tiho mu,
zatim, postavlja pitanje:
— Iskreno, drugarski: vidite li ovdje i traga
pljačke i protivpravnog prisvajanja društvene imo-
vine, kao što tvrdi Gradski tužilac? Osjećate li se
krivim?
— Nijesu krivi! Nijesu krivi! — uskomeša se
dvorana. Žačuše se i zvižduci.
— Ponovi li se to još jednom, isprazniću sud-
nicu — reče Vidović i, čekajući odgovor, zagleda se
u mišićave ruke Vojislava Krstića.

148
 Posokoljen podrškom iza leđa, predsjednik Ka-
menika je još arogantniji, kao da govori zidovima:
— Samo pominjanje riječi pljačka, boli i po-
nižava. Pomogao sam dvjema, slijepim, staricama
da dobiju nešto što im je, i po pravdi i po zakonu,
pripadalo. Nešto što su, već odavno, morale dobiti.
Postupio sam, mislim, kao čovjek i kao komunista.
Nikakve, lične, koristi od svega toga nijesam imao.
Ne kajem se, ni najmanje, što sam to učinio.
— Ima li, druže Krstiću, Skupština opštine svoj
Statut i samoupravne pravilnike?
— Da nema ne bi mogla ni da postoji.
— Imate li vi stan i ko je, ako ga imate, odlu-
čio da vam se taj stan dodijeli?
— Poznato vam je, vjerujem, kao i meni, da taj
stan posjedujem. Znate, takođe, da sam ga dobio
odlukom odbomika: nije 11 i to, možda, nedopušte-
no i kriminalno?
— Skupština opštine je, koliko mi je poznato,
nedavno kupila pet automobila i nov namještaj za
sve prostđrije?
— Vrlo ste precizno obaviješteni, sudijo. Kad
već volite podatke te prirode, da vam pomognem:
Skupština je, prije dva mjeseca, kupila i jedan plac
kod gimnazije — hoćemo da napravimo košarkaško
igralište, da se zanimamo sportom i razonodom.
U sudnici vrpoljenje. Krstić se kisjelo nasmija,
uvuče ruke u džepove.
— Postoji i odluka da stipendirate 15 stuđe-
nata i 1*2- srednjoškolaca?
— Tačno, i ona postoji.
— Postoji i odluka da se kupi šest stanova, u
movogradnji, kraj bioskopa?
— U sve ste, vidim, odlično upućeni. Još samo
čekam da mi kažete šta hnam u džepovima ili kod
kuće, u frižideru.

149
 Vidović malo pomjeri papire ispred sebe, po-
diže obrve:
— Nijesam, druže Krstiću, ni najmanje, srećan
što sa vama vodim, ovaj i ovakav, razgovor. Da bu-
dem otvoren: zbog vaše prošlosti i naše revolucije
koju, na određeni način, ovdje, predstavljate, pri-
jatnije bi mi bilo kada bismo, nas dvojica, zamije-
nili uloge. Na nesreću, vi ste optuženi, a ja sam su-
dija. Molio bih vas da se, u skladu sa tim, i pona-
šate.
Vojislav Krstić, nakon kraćeg oklijevanja, pro-
govori: — Nijesam imao namjeru da vas uvrije-
dim. — Zatim, suvo, dodade: — Ja bih da sjednem,
nadam se da je ispitivanje završeno.
— Ko je, recite, donio sve te odluke, o kojima
smo, maločas, govorili? Jesti li vi, lično, tako nare-
dili? — nastavi Vidović.
— Pa, neke su izglasali samoupravljaoi u Skup-
štini opštine, neke Savjet, neke Izvršni odbor, a ne-
ke odbornici. Ja im, provjerite, nijesam naređivao.
— A zašto nijestc, druže Krstiću?
— Kako zašto? Nijesam ovlašćen, nijesam imao
prava da sam, o tome, odlučujem.
— Otkuda vam, onda, pravo da iz budžeta Skup-
štine opštine, isključdvo na svoju ruku, izdvojite
8,5 miliona dinara za kuću Mojsilović Živane i Ma-
njak Spomenke?
— Nije to njihova kuća, sudijo. Ona je vlasni-
štvo Skupštine opštine.
— O tome ćemo, druže Krstiću, malo kasnije.
Odgovorite mi: jeste li ili nijeste imali pravo da
učinite to što ste učinili?
— Formalno, ni Danilo ni ja, to pravo nijesmo
imali. Ljudski, moralno, ako hoćete i komunistički,
ono nam je pripadalo. Ne znam koliko vam je to
poznato, ali obadvije te starice su, em slijepe, em i
samohrane. Žive od socijalne pomoći, od priloga
dobrih ljudi i od milostinje. Nijesam, naprosto, htio

150
dopustiti da te žene umru od gladi i kao skitnice,
na ulici ...
Krstić sjede, a u sudnicu uđe sekretar opštine
Kamenik. Pošto, i njega, upozna sa optužnicom, Vi-
dović mu postavi pitanje:
— Optuženi Roganoviću, vi ste, kako sami ka-
žete, napisali odluku o dodjeli tih 8,5 miliona dina-
ra Fondu za socijalnu zaštitu. Zašto u toj odluci,
upućenoj opštinskoj blagajni, navodite da ju je odo-
brio Izvršni odbor i da će drugi dio sredstava upla-
titi Zavod slijepih iz Piljevine?
— Bez navođenja te saglasnosti Izvršnog od-
bora, blagajna bi morala da odbije isplatu. A što se
tiče Zavoda slijepih, oni su, odista, bili obećali ne-
kih pola miliona dinara, ali su, kasnije, povukli obe-
ćanje.
— Vi ste, znači, svjesno falsifikovali rješenje
o isplati pomenutih sredstava?
— Nije to nikakav falsifikat, druže sudija. To
je samo udovoljavanje formi zakona.
— Veoma interesantno tumačenje. Kao što je,
pravno posmatrano, interesantno i to da vi, Roga-
noviću, kao sekretar Skupštine opštine, rješenje pot-
pisujete u ime opštine. Preuzeli ste, time, hoću da
kažem, ovlašćenja koja pripadaju isključivo pred-
sjedniku Skupštine opštine.
— Ja tu, iskreno, ne vidim neke bitne razlike.
Možda i zbog toga što nijesam formalista i zakeralo.
— Lijepo je to od vas, druže Roganoviću. Ali
razlika između opštine i Skupštine opštine spada u
jurističku abecedu i izučava se na prvoj godirni stu-
dija. Uzgred, sjećate li se kakva je školska sprema
ljudi u administraciji kojom ste rukovodili?
Danilo Roganović prinio kažiprst uz sljepoočni-
cu, malo je zažmirio na lijevo oko, jedva primijetno
mrda usnama:
— Jedan diplomirani ekonomista, petorica sa
višom upravnom školom, njih petnaest su, kako mi

151
se čini, završili gimnaziju, a ostalih 50 radnika i
službenika osnovnu školu. Neka vas to ne čudi, mi
smo siromašna opština i teško dolazimo do struč-
njaka i željenih kadrova.
— Rekoste, siromašna opština. Koliko, sjećate
li se, u njoj ima socijalno ugroženih građana?
— Ne znam u kome smislu ugrpženih? — upa-
da Vojislav Krstić.
— Da primaju socdjalnu pomoć, kao bolesni,
šlijepi ili nezaposleni, da nemaju krova nad gla-
vom . . . miislim da me razumijete.
— Bez stana je — nastavi Roganović oko 400
porodica. Nezaposlenih imamo 30 procenata, odno-
sno pet hiljada ljudi. Socijalnu pomoć, i to, mo-
ram reći, simboličnu i minimalnu, prima 750 gra-
đana.
— Možete li se, slučajno, prisjetiti i broja sli-
jepih u Kameniku?
— Znam, ima ih sedamdeset i devetoro.
— Jesu li svi oni u sličnom položaju kao i Moj-
silović Ždvana i Manjak Spomenka?
— Nijesu svi, druže sudiija. Ali njih tridesetak
jesu, kao i njih dvije, i slijepi, i samohrani...
Zapisničarka Fatima se zajapurila i oznojila.
Koristi ovaj mali predah, dok se Vidović nešto đo-
govara sa porotndcima, da širom otvori velike, dvo-
krilne, prozore.
— Dopustite, druže Krstiću, da, ponovo, vas,
nešto, upitam: kada je Skupština opštine, posljed-
nji put, dodijelila stan ili sagradila kuću nekom od,
kako Roganović iznese, ne baš malog broja slijepih
i materijalno, sasvim, nezbrinutih stanovnika Kame-
nika?
Vojislav Krstić se premješta sa noge na nogu,
čuje se škripa parketa, vadi ruke iz džepova:
— Nikada, nikada, sudijo. Znam na šta cilja-
te, pa vam, odmah, evo, i odgovaram: zar je, samo
zbog toga što nijesmo u stanju da pomognemo svi-

152
ma, trebalo okrenuti glavu i od Mojsilović Živane i
Manjak Spomenke? Iduće godine će na red doći još
dvojica, budemo li imali sredstva, možda i četvo
rica bespomoćnih građana. I još nešto da vas oba-
vijestim, sudijo. Nijesmo, rekoh, dodjeljivali stano-
ve i podizali kuće. Ali jesmo, onim najugroženijim,
pružali pozamašnu novčanu pomoć, čak se kretala
i do dva miliona dinara.
— Na primjer, druže Krstiću?
— Na primjer, Ivanu Iliću, Rabi Mlinarević ...
— Krstić je zastao, oblijeva ga rumenilo, ispod oka
gleda u Panila Roganovića.
— I, još?
— I jpš nekim licima, ne mogu da se sjetim
njihovih imena.
— Da li se, Krstiću, Mojsilović Živana i Ma-
njak Spomenka nalaze u rodbinskim odnosima?
— Ne, sigurno. Samo su iz istog sela, iz Topo-
vače, nijesu, čak, ni komšinice.
— U optužnioi o tome, doduše, nema ni pome-
na, ali ovdje, ispred mene, ima jedno pismo iz sela
Topovače: dvadeset i pet domaćina se potpisalo i
tvrdi da je Živana Mojsilović vaša sestra, odnosno
rođaka u drugom koljenu. Kažu, dakle, da je njena
majka Spasenija Mojsilović, prije udaje Krstić, ro-
đena sestra vašeg oca Andrije?
Vojislav Krstič obori glavu, vadi iz džepa bi-
jelu maramicu, kupi graške znoja po čelu i obra-
zima. Kaže, gotovo š.apatom:
— Moram li da odgovorim?
— Kako hoćete, po slobodnoj volji. Sud je imao
dosta vremena da provjeri prijavu iz Topovače:
poznata nam je, u svakom slučaju, istina.
— Dopustite mii da sjednem, vi sve znate, ilu-
zorno je da govorim.
Kao da više nema mržnje u očima koje prate
sudiju Vidovića. Ljudi su začuđeni, sašaptavaju se,
sliježu ramenima. Ako sudnica još nije na njegovoj

153

i
strani, sigurno je da nije ni na strani optuženih. On
to osjeća, nadolazi mu snaga, viŠe nije ni usamlje-
nik ni očajnik, spada mu teret sa ramena. Preletje
pogledom po dvorani, opazi i Bojana Daničića. On
ne vidje njega, pognuo se i piše, škripi mu olovka.
— Srođstvo je u ovom slučaju sasvim nevaž-
na pravna činjenica — dobaci branilac Vojislava
Krstića.
— Moralno, Ijudski, i te kako je to važna či-
njenica — uzvrati Vidović.
— Da ne mislite, opet, pozvati profesora eti-
ke? — ote se braniocu.
— Zbog toga se, nimalo, ne uzbuđujte: da oci-
jenimo moralnost ove vrste, sposobni smo i mi prav-
nici.
— Sve i da mu nije sestra — nekako skrušeno
se javi Danilo Roganović — on bi joj pomogao. Ta-
kav je to čovjek po duši, druže sudija. Eto, Spomen-
ka mu nije, što se ono kaže, ni rod ni pomozi Bog,
pa joj je pomogao.
— Jeste — ote se jednom od porotnika — da
bi zamazao tragove. Sestri Živani je dao dvije tre-
ćine kuće, a Spomenki samo garsonijeru.
— Ako, tako i treba, nek se zna ko je rod pred-
sjednikov — dobaci, neko, iz sudnice.
— Ništa ja, ponavljam, nikome, nijesam dao! —
skoči Vojislav Krstić. — Kuća je vlasništvo opštine,
nije to moja babovina.
— Bojim se — umiri prepirku Vidović — da
ni u to ne možemo biti, sasvim, ubijeđeni. Pročita-
ću jedno pismo koje je Danilu Roganoviću, 15. no-
vembra 1969, poslao Mujo Kovač, sekretar Fonda
za socijalnu zaštitu:
»Što se tiče onog stambenog pitanja, obavješ-
tavam Vas da problem ne možemo riješiti prema
Vašim željama. Jedini je način da se pokuša sa ku-
povinom useljivog stana ili sa gradnjom jedne ku-
ćice, s tim što bi stan ili kuća, obavezno, bili vlasni-
štvo lica kome su namijenjeni... «

154
 — Ja se — zbunjeno će Roganović — ne sje-
ćam takvoga pisma, nikada ga, koliko znam, nije-
sam ni dobio.
— Pronađeno je u spisima, u vašoj kancelariji.
— Onda mi ga je neko podmetnuo. Siguran
sam da takvo pismo nijesam dobio.
— Ne idimo, odmah, toliko daleko, Roganovi-
ću. Možda se ne sjećate, ali samo dva mjeseca po
prijemu toga pisma, Mojsilović Živana i Manjak
Spomenka kupuju plac od Vjekoslava Martina, a,
ubrzo, traže i građevinsku dozvolu. U njihovo ime,
Skupštini opštine Kamenik obraća se Fond za soci-
jalno staranje, i to novim pismom koje vam, evo,
pokazujem:
»Pošto M. Živana i M. Spomenka, zbog inva-
lidnosti, nijesu u stanju da samostalno vode ovaj
posao i traže odobrenje za podizanje privatne, pri-
zemne porodične zgrade, to im naša ustanova pru-
ža pomoć i moli što hitnije rješenje njihovog zah-
tjeva...« Sjećate li se ovoga pisma, druže Rogano-
viću?
— Možda mu je i ono podmetnuto? — dobaci
ncko iz dvorane.
Vidoviću je jasno šta znači ta upadica, obli ga
toplina u prsima, lako bi rado zapjcvao. Publika je,
bez sumnjc, stala uz njega, opct ima oslonac pod
nogama. Ne smijc, ipak, dopustiti seirenje i pozo-
rištc, mora stišati žamor i negodavanje:
— Hočc li se javiti drug koji svojim upadica-
ma ometa suđenje?
— Ja sam taj, rudar Velimir Pikula — poku-
njene glave se diže, tamnoputi, muškarac srednjih
godina, zbunjen i zađučen. Stidljivo je gužvao kač-
ket u rukama.
— Dobro, a zašto dobacujete, Velimdre?
— Tako, omaklo mi se, druže sudija. Razoča-
rao sam se u sebe, nijesam znao da sam ovoliko
naivan.

155
 — U redu, ali ubuduće, potpuni mir, Velimi-
re . . . Dakle, ne odgovoriste na pitanje, druže Roga-
noviću?
— U to da je kuća u društvenom vlasništvu, i
sada sam ubijeđen. Živana i Spomenka su, čisto fik-
tivno, kupile plac i dobile građevinsku dozvolu. To
zbog toga da bismo izbjegli razno razne začkoljice i
ubrzali izgradnju. I sami znate da je postupak oko
dobijanja dozvole, kao i sama gradnja stanova u
društvenoj svojini, daleko komplikovaniji d sporiji.
— Pozovite Živanu i Spomenku, pitajte ih ko
je vlasnik i kako su se njih dvije sa nama dogovo-
rile — zatraži Vojislav Krstić.
— Ozbiljne su stvari u pitanju, a ne komedija.
To rekla-kazala, ostavimo za vašare i neupućene. Te
žene su vlasnice zemljišta, one, a ne opština, dobi-
jaju građevinsku dozvolu, one, a ne opština, upi-
suju se kao vlasnici kuće podignute na tom zemlji-
štu ... Nešto bih vas, druže Krstiću i druže Rogano-
viću, upitao: ako, neko, ijekoga, vrlo svjesno i hoti-
mice, udari nožem u srcfe, hoćete li povjerovati u
zakletvu da nije htio da ubije?
— Oprostite, ali vi postavljate nedopuštena i
provokativna pitanja, druže sudija — reče branilac
Danila Roganovića. — Savjetujem svome klijentu
da se uzdrži od odgovora.
— Razmišljate li, ponekad — javi se stariji su-
dija, koji je sjedio do Vidovića — o onih 750 siro-
mašnih građana Kamenika: ko će njima da po-
mogne?
— Državna je to, a ne naša, briga — Ijutito od-
govori Vojislav Krstić.
— Čudo, ali vaša sestra ne bijaše briga države?
— Bijaše, bogme, i to godinama. I skapala bi
od gladi i studeni, čekajući da se smilostive društvo
i država.
— Svi smo mi — umiješa se Vidović — poma-
lo država. Svi od reda i svi pođjednako ... Nego,

156
sjetih se nešto, kako se zove portir u Opštinskoj
skupštini?
— Sejdo, Sejdo Murtagić, sudijo.
— Da li je Sejdo, druže Krstiću, kadar da na-
redi da se njegovoj tetki, sestri ili strini podigne
kuća na način i pod uslovima kao Spomenki i Ži-
vani?
— Na ta, provokativna, pitanja neću da odgo-
varam.
— Nijesu provokativna pitanja, druže Krstiću.
Biće da je provokativna istina da ste vi hiljadu, de-
set hiljada puta više država nego što je portir Sejdo
Murtagić. A trebalo bi da svi, bar u samoupravlja-
nju, podjednako odlučujemo o skupnim voljama i
nevoljama, o zajedničkom životu, ako me razumi-
jete. Zato vas, sasvim uzgred, i podsjećam na sa-
moupravljača Sejda Murtagića, koga nijeste ništa
pitali, koga ste potcijenili i ignorisali, prešli preko
njega, kao da i ne postoji.
— Vrijeđate, nedopustivo vrijeđate, suddjo! —
viknu Vojislav Krstić. Okrenu se prema svome bra-
niocu: — Ovlašćujem vas da, koliko je danas, tu-
žite Ratka Vidovića.
— Slobodno. to učinite, svjedoci su nam ovi
ljudi i ovoliki obrazi. Ipak, prije toga, da završimo
sa optužnicom koja nas je zavadila: gdje vi, zapra-
vo, stanujete? Pitam i vas i druga Roganovića?
— Piše to u optužnici, odmah na prvoj strani,
valjda ste je pročitali.
— U optužnici, vidite, ni na jednoj strani, ne
piše da su, pored stanova u Kameniku, Vojislav
Krstić i Danilo Roganović, unazad tri godine, do-
bili i stanove u gradu Brvniku, pedeset kilometara
udaljenom od Kamenika i da, faktički, u tome gra-
du, jer je veći i bogatiji, od tada, i stanuju. U svo-
joj opštini su samo preko dana, vrlo rijetko noći-
vaju. I porodice su im u Brvniku, djeca, tamo, idu
u školu. Recite da li govorim istinu?

157
 Vojislav Krstić i Danilo Roganović kao da su
se skamenili. Htjeli bi da nešto kažu, bježe im riječi,
kao da se zanose u koljenima. U sudnioi tišina, čak
ni da škripne stolica.
— Zalutali ste daleko izvan svojih ovlašćenja,
druže sudija — opominje branilac Danila Rogano-
vića. — Nemate ni prava ni povoda da im sudite
zbog nečeg za šta nijesu ni optuženi.
— Te smo stanove — procijedi Krstić — dobili
posve pošteno i posve legalno. Dala nam ih Gradska
skupština Brvnika, hoćemo tamo da se preselimo.
Pred penzijom smo i nemamo namjeru da ostane-
mo u Kameniku. Kad budemo odlazili, sadašnji sta-
novi će ostati opštini. Ne vidim šta je tu nečasno i
nedopušteno.
Prigušeni smijeh u dvorani. Novinari poturili
pera, ruke utmule od pisanja, pogleduju na sat,
vrijeme je da pošalju »fleš« izvještaje. Vidović obja-
vi polučasovnu pauzu, poslije će čuti svjedoke i bra-
nioce, završnu riječ Gradskog tužioca.
I zapisničarka Fatima je umorna. Ustaje tro-
mo i s naporom, ukočila se u leđima.

9.
Fahrudin Škoro, kurir u Skupštini opštine Ka-
menik, smeteno se osvrće desno i lijevo, klanja se
sudijama. Zapoviješću volje ili stečenih nagona, tek
— pokloni se i optuženima. Vidović ga opominje
da skine fes sa glave.
Na pitanja odgovara polako i kao sa čuđenjem:
ne shvata, očito, ko je tu, šta i zbog čega pogriješio.
Bojan Daničić zapisuje samo ono što mu se čini
najvažnijim:
— Jes, slavni suđe, to sam ućinio. Pozvao me
drug predsjednik, ko ćojeka me zamolio. Nije mi,
Alaha mi, naredio: radio sam iz sevapa prema tim

158
rajetnicama, ćuo sam da su bez igdje ikoga svoga,
da su plaho siromašne i bez oćiju. Ne znam, slavni
sude, možda i imaju oći, ali kakve im fajde kad
ništa ne vide. Isto je to, dina mi, kao da su bez
oćiju.
— A koliko ste dugo radili, Fahrudine? Je li
vam to plaćeno, dobiste li, bilo kakvu, hvalu ili na-
gradu?
— Ni prebijene pare nijesam uzeo, druže su-
dija. Radije bih se udavio. Hvala mi je i nagrada
što sam pomogao, ne dao mili Bog, zar se ne mere
desiti da taka pomoć i meni zatreba. Ja li meni, ja
li nekoj mojoj svojti i bližnjiki. Ćuj plaća, prije
bih, valahi, u more skoćio. A jesam, radio sam više
od heftu dana. Porezivo sam krov, tesao japiju, po-
stavljo šturu po pregradnim duvarovima. To, biva,
pri kraju, kad je sve bilo ozidano. Pomagao sam i
u kopanju temelja, dogonio sam majstorima kamen
u civarama ili na kaselama, možda sam i dva puta
zamijesdo m eltu... eto, to je sve što sam ućinio i
pomogao ...
Bajro Jarina, poslužitelj u Skupštini opštine,
cota u desnu nogu, žućkastih brkova, obukao de-
belo štofano odijelo, vruće mu, stalno isteže vrat iz,
do pod grlo zakopčane, bijele košulje:
— Ja bih otišao i bez molbe druga predsjed-
nika. Takav je u nas adet, druže sudija. Onomlani,
kad je grom zaždio u moju kuću i pojatu, drug pred-
sjednik je bio prvi koji me upitao: »Treba li kakva
pomoć, da skupimo mobu i nešto dobrovoljnog pri-
loga?« Svi su mi pritekli u nevolji, nakupili su,
Boga mi, više od milion dinara i džabe mi radili po
dvije subote i nedjelje. Radio je i drug predsjednik,
a drug sekretar je od plaće odvojio dvije dnevnice,
povrh svega, kupio pletaru rakije majstorima. Nije
to što zborim pred njima, ali rijetki su danas vaki
ljudi i rukovodioci. Što se mene tiće, hvala im đe
ćuli i đe ne ćuli. . .
Nemanja Dragović, matičar u opštini, čim pro-
govori sijevnu dva prednja, pozlaćena, zuba u gor-

159
njoj vilici, nekako vižljast i tankovijast, mlađi od
svojih četrdeset godina:
— U tome, pravo da kažem, ne vidim ničeg ne-
poštenog. I prije smo se pomagali međusobno, i
prije smo besplatno kopali vodovođ, uređivali par-
tizansko groblje i fudbalsko igralište, probijali put
prema Jasikovcu i Gortijim Vrelima. Samodoprinos
je, zapravo, izraz naše solidarnosti: zašto da ne uči-
nimo, zašto da se svi malo ne žrtvujemo, ako to
već možemo?
— Pitate li v$ to nas, Dragoviću? — nasmija se
sudija Vidović.
— Ne, ja to samo onako, da malo pojasnim
okolnosti i požadinu čitavog slučaja.
— Prijatno je, zaista, čuti da su Ijudi toliko
upućeni jedni na druge i da su toliko, kako vi reko-
ste, solidarni. Udario je, čuli smo, grom u kuću
Bajra Jarine. Svi zaposleni u Skupštini opštme pod-
metnuli su malo pleća i vrlo uspješno i za svaku
pohvalu pomogli svome drugu. Živana Mojsilović i
Manjak Spomenka, međutim, ne samo što ne rade
u Skupštini opštine, nego ih vi i ne poznajete. One
su iz sela Topovače, dosta daleko od Kartienika. Ne
poznaju ih ni Bajro, ni Fahrudin, niko od zaposle-
ftih. Znaju-ih, samo, Vojislav Krstić i Danilo Roga-
nović. Ne razumijem, sasvim, šta je to moglo da
vas podstakne da, dobrovoljno i besplatno, zidate
kuću nekome koga i ne poznajete? Čak i za vrijeihe
gradnje, nijednom ne vidjeste ni Spomenku ni 2i-
vanu.
— Drug predsjeđnik i sekretar su nam objas-
nili o kakvom se teškom socijalnom slučaju radi i
upitali jesmo li spremni da pomognemo. Bez obzira
što te žene nijesu člaftovi našeg kolektiva i bez ob-
zira što ih ne poznajemo. Meni se, a oprostite druže
sudija, čini da je naša solidarnost time što ih ni-
jesmo poznavali samo mogla da dobije, nikako da
izgubi.
— Mogao bih se, vidite, složiti sa vama, pod
uslovom da raspolažem, makar još jednim, sličnim
dokazom i primjerom. Da su zaposleni u Skupštini
160
opštine, naime, za posljednjih dvadeset godina. na
takav način, pomogli još nekom nepoznatom čo-
vjeku.
— Možda bi i pomogli, da ih je neko obavije-
stio i zamolio. U svakom slučaju, nemate ni dokaza
da mi tako ne bismo postupili.
— Nema, ali ni vi se nemojte pretjerano pozi-
vati na solidarnost, druže Dragoviću. Sve se, kako
god okrenete, svodi na to da, na predlog predsjed-
nika i sekretara, samoupravljači iz Skupštine op-
štine Kamenik sedam dana, pod izgovorom »lokal-
nog samodoprinosa«, pomažu podizanje kuće dvo-
jici privatnika.
— Kuća je u društvenoj svojim.
— Sud će o tome da odluči, Dragoviću. Nego,
upitaste li se vi ikada: ko su te žene na čijoj kući
argatujete? Znadoste li, možda, da je jedna od njih
sestra druga predsjednika?
Nemanja Dragović iskolačio, osvrće se po dvo-
rani, kao da mu se pričinilo:
— To prvi put čujem, druže sudija.
Blagajnica Vojka Nenadović, srednjih godina,
punačka i dotjerana, unese sa sobom miris parfe-
ma u sudnicu:
— Ja nijesam radila, a zvali su me kao i sve
ostale. Ne radim, rekla sam drugu Roganoviću, ni
svome ćaći, neću ni tim ženama.
— Jeste li znali da je kuća u privatnom vlas-
ništvu i da je Živana Mojsilović sestra druga Kr-
stića?
— Ne mogu reći da sam znala, ali mi je to sve
bilo sumnjivo. Slutila sam, zapravo, da to nije
obična sirotinja. Što bi se, inače, njih dvojica zauzi-
mala.
— Vi ste isplatili 8,5 miliona starih dinara, ali
bez saglasnosti Savjeta ili Izvršnog odbora Skup-
štine opštine. Zašto bolje ne provjeriste nalog koji
vam je dostavljen?

161
 — Da sam znala na šta će to sve izaći, sigurno
bih provjerila. Onako, sve je bilo u redu i po za-
konu. Sekretar je napisao da te odluke postoje, čak
ih je, koliko se sjećam, i citirao.
— Vi, znači, nijeste imali razloga da u nešto po-
sumnjate. Ranije vam, nikada, nijesu dostavljani
falsifikovani ili netačni dokumenti?
— Ko će se svega toga sjetiti, druže sudija.
Drug Roganović je, na primjer, često znao da na-
plati i po tri-četiri dnevnice, iako se šuškalo da to
nije bio službeni put, već da je išao privatno, nekim
svojim poslom ili da se provede.
Grgur Krtolica, šef pravne službe, razrok, drži
se kruto i preožbiljno:
— Sve je, kako ja mislim, bikr u skladu sa za-
konom. Da pomogne u gradnji kuće išao je samo ko
je htio, sasvim dragovoljno. Mnogi nijesu htjeli ili
nijesu mogli, tek niko im na tome nije zamjerio.
Bila je to, faktički, moba, jedan stari običaj koji se
u nas još zadržao. Nazvali smo je samodoprinosom,
da bi čitava akcija dobila u težini, da bismo nagla-
sili savremeni oblik solidarnosti među ljudima.
— Pošto je kuća vlasništvo privatnika, bolje bi,
možda, bilo da je ta akcija, ipak, zavedena kao mo-
ba, druže Krtolica. ''
— Ali, taj stambeni objekt je društvena svoji-
na, druže sudija.
Bojan Daničić zapisuje: Vidović pokazuje svje-
doku građevinsku dozvolu, izvod iz katastarskih
knjiga, ugovor o kupovini zemljišta, pisma između
Roganovića i upravnika Zavoda slijepih, Envera Še-
rifovića ... Krtolica se, kao, iščuđava, sliježe rame-
nima: ili ne prihvata dokaze ili neće da im vjeruje.
Kaže osomo, ali i bez krutosti sa kakvom je stao
pred sudije:
— Moj je utisak, i dalje, da je kuća vlasništvo
opštine.
— Mi ovdje ne mjerimo ničije utiske već prav-
ne činjenice, druže Grgure.

162
 — Kuća je, uvjeravam vas, samo fiktivno svo-
jina Spomenke i Živane. Jedino da bismo ubrzali
gradnju, tako smo se dogovorili. Znao je to, sem op-
tuženih i mene, i upravnik Zavoda slijepih Enver
Šerifović.
— Ne zbog toga da potvrdi tu vašu izjavu, već
zbog nečeg drugog bih ga pozvao da dođe i posvje-
doči. Na svu žalost, kao što i sami znate, prošlog
mjeseca je preminuo.
Od dugog sjedenja, Bojanu Daničiću se skva-
sile pantalone, lijeva noga utmula. Žedan je i umo-
ran. Ne može da iščeka još dvojicu-trojicu svjedo-
ka i da kažu to što imaju da kažu tužilac i branioci
optuženih. Njemu se čini da je sve rečeno i da sve
ono što će se još desiti i što sudija Vidović, poštu-
jući procesna pravila, mora učiniti, predstavlja čisti
gubitak vremena.
Polako, na vrhovima prstiju, provlači se između
stisnutog i znojavog svijeta, pogledom pokušava da
taj svoj postupak'objasni Vidovićii. Vrata zaškripa-
še, zapljusnu ga svježina iz hodnika.

Na malom stočiću, u ćošku, ispod statue Bogi-

nje pravde Justicije, već peti put, za posljednjih sat
vremena, zvrnda telefon. Taj, nagld i praskavi, zvuk
podsjeća ga na daleke, a sjećanju i srcu sve bliže,
godine, kada je, ljeti, kao dijete, u katunima, kod
strica Todora, čuvao ovce. Uvijek, poslije kiše,
stresao bi se strikov Vilaš, krupni i crvenim resa-
ma okićeni ovan predvodnik. Bio je čuven u neko-
liko susjednih sela i, po pričanju, zaobilazili su ga
i vukovi. I kao da vidi Vilaša: nakostriješio se, us-
pravilo se runo na njemu, podavio glavu, presija-
vaju se, dugački i čvornovati, rogovi. Odjednom,
zatrese grivom i čitavim tijelom, pljusnu kiša iz

163
njega, a čairom odjeknu melodički zvuk zvona, čak
ljepši i prodorniji nego kad bi, o Petrovu dne, po-
tekla arija sa tornja male crkve, iznad Kotora. Kad
god bi se Vilaš stresao, čobanin Ratko Vidović bi
se sjetio te svetkovine u crkvi svoga oca popa Alek-
se: zvono je, tada, u njemu, budilo, takve, uspome-
ne. Danas, međutim, zvrjanje telefona liči mu na
čaktar i strikovog Vilaša, gotovo da je i kišu osjetio.
Uzdiše, duboko, pred navalom tih slika iz djetinj-
stva, podilazi ga neka jeza, toplina, ali i strah od
divnih i više nikada ponovljenih godina. Tako bi
rado, iz ovih stopa, uzjahao strikovog Vilaša i po-
javio brave gore, prema Vrhovima. Kako bi se samo
obradovao pljusku i gromovima, prepelici kad nag-
lo sune iz žita, režanju strikovog Šarova, otegnutom
alakanju i dozivanju čobana.
Opet, zvoni u ćošku. Ovoga puta, ne može da
izdrži — podiže slušalicu.
— Bojan je ovdje, smetam li, zovem vas već sat
vremena, druže sudija?
— Drago mi je što vas čujem, Daničiću. Vidio
sam vas u sudnici, a čitao sam juče i vaš članak u
novinama.
— Obični, rutinski izvještaj, čak je i dosadno.
Nijesam smio, znate, da istrčavam: ono glavno, no-
vinari će kazati sjutra, poslije presude.
— Jedno ne razumijem, Daničiću: zašto je,
ovim povodom, potrebno spominjati »magnetofon-
ski slučaj« i doktora Stanivuka? A gotovo svi ste
to učinili.
— Ja nijesam, ali hoću, koliko je sjutra, druže
sudija. Citalac nije obavezan da pamti i ja sam tu
da ga podsjetim, da mu pomognem. A korisno je i
potrebno je podsjetiti da sudi onaj isti čovjek koji
je oslobodio doktora Stanivuka.
— Djeluje nategnuto i neprijatno, da još težu
riječ ne upotrijebim.
— Nemojte, zaboga — našali se Daničić — da
još i vi dijelite vakele novinarima. Nego, ja bih, ako

164
hoćete i ako imate vremena, da malo porazgovara-
mo. Večeras da porazgovaramo. Sjutra neću moći,
odmah poslije izricanja presude, moram za Beograd.
— Shvatite me i ne ljutite se, toliko bih vas,
prije svega, zamolio. Da još i deset dana ostajete,
ne bih pristao na taj razgovor. Ni sa vama ni sa
bilo kojim od novinara. Ono onda, prije dvije go-
dine, ispalo je sasvim slučajno. Došli ste bez najave,
zatekli me nespremnog, zatražili »kratku izjavu«.
Kazali ste: »Samo jednu rečenicu, druže sudija.«
Da li se sjećate, Daničiću? Onda ste postavili još
jedno, pa još jedno pitanje. Poručili smo kafu, vi
ste uključili i magnetofon ...
— Drugim riječima, postupio sam nepošteno,
mučki, iz prijevare? — Ijutito i začuđeno ga preki-
de Bojan Daničić.
— To nijesam rekao. Bilo mi je, naprotiv, i
drago i prijatno. Osjećao sam, naprosto, u tom
trenutku, potrebu za razgovorom. Nagon da se iz-
jadam, da izbacim duševni naboj iz sebe, da se, ako
baš hoćete, pred sobom, naglas, ispovijedim. Danas
mi, posigurno, nije do takvog razgovora. Nemam šta
da izjavim, moj Daničiću.
— Ni ja, poslije svega, nemam šta da upitam
— upade Daničić. — Nekom drugom zgodom i hvala
vam, druže sudija.
Krivo mu, izvinuo bi se, samo da Bojan nije
spustio slušalicu. Ulazi u dnevnu sobu, mora da is-
priča Mariji. Ona mu kaže, s prijekorom:
— Mogao si, makar, na kafu ili piće, da ga po-
zoveš. I da mu sve, natenane, objasniš, sigurno bi
te razumio.
Neko, kratko, pozvoni na vratima. Još jednom.
Čuje i glasove. — Sjedi, ja ću — kaže Mariji.
Nijednog od njih trojice ne poznaje. U polumra-
ku, na stepeništu, prije nego što će ih pozvati da mu
prekorače kućni prag, jasno je razaznao da onaj
najstariji, a Ratku se učinilo da su svi prevalili pe-
desetu, nema desne noge. Drugome je prazan rukav
od sakoa bio uvučen u lijevi džep. Unutra, u hod-

165
niku, primijeti da onaj treći, preko grla, odmah
ispod grkljana, ima duboku i ogromnu brazgotinu.
— Mi smo, druže sudija — reče invalid bez
noge — prvoborci. Iz Trećeg bataljona Pete prole-
terske. Ja sam Šućrija Mehmedbašić, ili još kraće:
Breda. To mi je, znate, partizanski nadimak. Ovo
je — pri tome, on pokaza na borca bez ruke — Mak-
sim Kovačević-Vižle, a ovo Peko Cerović-Jama. Oži-
ljak koji vidite, trag je ustaškog noža. U Hercegovi-
ni, nedaleko od Gacka, ustaše su ga, poput brava,
zaklale iznad Koritske jame, a on je, već gotovo
doklan, dograbio svog dželata, svog komšiju, i, sku-
pa s njim, otisnuo se u bezdan. Pet dana kasnije,
pronašli su ;-ga čobani i izvukli na konopima. Tako
je naš Peko dobio nadimak Jama.
Posjedali su oko malog stola, Marija donosi
flašu sa rakijom.
— Mlada vam i lijepa supruga, druže sudija —
kaže Jama.
— Došld smo — produži Breda — na svoju ru-
ku. Iz novina smo doznali za slučaj naših ratnih
drugova Vojislava Krstića i Danila Roganovića. Uči-
nilo nam se da imamo pravo da nas saslušate.
— Drago mi je — upade Vidović — što ste me
posjetili. Dolazilo je, ovih dana, još dosta boraca
kod mene. Ovdje je i petioija da se Krstić i Roga-
nović puste na slobodu. Sud, svakako, mork uvaža-
vati i javno mišljenje, ali samo u granicama zakotia
i sudijskog uvjerenja, drugovi. Bojim se da bi svaka
naša diskusija o krivici ili zaslugama optuženih bila
izlišna, jalova i nekorisna.
Šućrija Mehmedbašić krenu da skoči sa stolice,
izmače mu visoka štaka, opsova, zagleda se u Vi-
dovića:
— Mi, druže sudija, i nijesmo došli da razgo-
varamo o krivici Vojislava i Danila. To je vaš posao.
Mi smo iz novina saznali da su uhapšeni i da gra-
đani Kamenika, a među njima i neki borci Kameni-
ka, traže da budu pušteni. Telefonom sam pozvao

166
Jamu i Maksima, dogovorili se da vas posjetimo.
Prije završetka suđenja da vas posjetimo. Ja sam,
druže suđija, ovakav, bez noge, stigao čak iz Mosta-
ra. Maksim je došao iz Nikšića, a Jama iz Kragu-
jevca. Sin mi, sigumo, možete biti, druže sudija.
Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga, nađite
strpljenja i vramena, sarno pola sata vremena, da
čujete priču o Milanu.
— Kojem Milanu? — iznenadi se Vidović.
— Našem Milanu, mitraljescu Milanu Petriče-
viću, sa Cetinja.
Vidović je zbunjen, ćuti, ispija gutljaj rakije.
Mora ih saslušati, ali ne dugo, smrkava se, još nije
završio presudu.
— U oktobru 1943 — poče Šućrija Mehmedba-
šić-Breda — naša brigada ušla je u jedno napušteno,
ustaško, selo, kraj Zvornika. Bili smo, druže sudija,
još gladni, još kosturi: Sutjeska je zborila iz nas.
Brigada pala na počinak, a Milan, mitraljezac, ne-
miran kakvim ga je Bog stvorio, krenuo oko kuća,
u izviđanje. Pronašao je, uzočes po njega, negdje na-
puštene košnice: znate, napušteno selo, pa napušte-
ne i košnice. Uzme Milan nekoliko saća meda i do-
nese u brigadu. »Drugovi, da se okrijepimo«, tako
je rekao. Podijelimo taj prokleti med, i sad čemer
osjećam u ustim a...
Breda ugasi cigaretu, privuče štaku sebi, samo
što je ne zagrli.
— Izjutra, rano, komandant brigade komandu-
je zbor. Namračio se i on i drug politički. Traže da
se, odmah, formira Prijeki vojni sud. Zbog čega i
kome će se suditi, nijesu kazali. Pređloži neko jed-
nog bombaša, komandanta i druga političkog. Svi
se složismo sa prijedlogom. Onda komandant, kao
predsjednik Suda, reče: »Borac Milan Petričević ne-
ka istupi iz stroja!« Izađe Milan, druže sudija, a mi
gledamo, kao skamenjeni. Odvede ga Sud u Štab
brigade. Ne prođe ni deset minuta, vratiše se pred
stroj i komandant pročita presudu ...

167
 Breda prekide s pričom, zavuče ruku u džep,
izvadi parče papira, pokaza ga sudiji:
— Ovo je, vidite, fotokopija presude. Cuvam
je već 15 godina, pronašao sam je, nakon toliko tra-
ganja, u Istorijskom arhivu revolucije. Imaju je i
Maksim i Jama. Poslali smo je i još mnogim pre-
živjelim drugovima iz naše brigade. A da! Koman-
dant je, pred strojem, pročitao presudu:
»Prijeki partizanski vojni sud oglašava borca-
-mitraljesca Milana Petričevića krivim zbog toga što
je 17. oktobra 1943, bez znanja ili odobrenja Štaba
brigade, samovoljno uzeo tri saća meda iz košnice
nepoznatog vlasnika i time teško okaljao ugled i
čast partizanskog vojnika, kao i ugled i čast naše
čitave borbe. Milan Petričević se, zbog ovog teškog
djela, osuđuje na kaznu smrti, strijeljanjem. Kazna
će se izvršiti odmah!«
— Istoga časa, druže sudija, komandovan je
pokret. Razoružan i gologlav, Milan je koračao is-
pred brigade. Zaustavili smo se u jednoj dolini. Ko-
mandant je izabrao baš moju desetinu da izvrši
presudu. Milan stao ispred nas i čeka. Komandir
desetine, Peko Cerović-Jama, koji, evo, sjedi u vašoj
kući, ne može nikako da izda naredbu. Vidim lijepo,
a vide to i ostali borci, kako mu klecaju koljena,
podrhtavaju ruke i brada, od uzbuđenja ili žalosti.
Ožiljak ispod grkljana dobio boju krvi i noža. Či-
nilo nam se da ga ustaše, tek tada, kolju. Napreže
se Jama da progovori, a komandant brigade mu do-
bacuje: »Ceroviću, šta čekaš, obori izdajnika!«
— Jama, odjednom, zijevnu, pokuša da nešto
kaže, onda ponovo zinu, i to tri puta zaredom...
Jedva progovori: »Desetina, puške na g ...« Nije
mogao da dovrši. Zagrcnuo se i počeo da plače. Či-
tava desetina i čitava brigada stali su da plaču sa
Jamom. Komandant je bjesnio, kolutao očima, pso-
vao, hvato se za glavu. Naposljetku, on lično je
komandovao: »Desetina, puške na go-tovs!«
— Podigli smo oružje i upravili ga prema Mi-
lanu. Puške su podrhtavale i odavale da nijesmo

168
prestali sa jecanjem. »Ni-ša-ni!« pala je naredba.
Potom je odjeknula i komanda: »Pa-li!«
— Mislite, druže sudija, da je neko pucao?
Stajali smo kao ukopani, suzama strijeljali koman-
danta i gledali u našeg Milana. Komandant je, iz
svega glasa, galamio: »Kukavice, izdajnici, sve ću vas
postrijeljati!«
— A, onda, druže sudija, progovorio je Milan
Petričević. Hladnokrvno i pribrano, kao da nije pred
cijevima našeg oružja:
»Pucajte, ja vas molim, drugovi!«
»Ti, lopove!« izderao se na njega komandant
brigade — »nemaš pravo da govoriš!«
— Griješim, možda, dušu, ali tada sam, druže
sudija, uhvatio sebe u strašnoj i silnoj želji da ubi-
jem svoga komandanta.
— Milan je oćutao uvredu. Nije to on, zapravo,
ni smatrao uvredom. Rekao je:
»Zaslužio sam da me zovete lopovom, zato pu-
cajte, moji drugovi!« Skinuo je sat sa ruke i bacio
ga u travu. »Samo vas molim, ako neko od vas pre-
živi ovaj rat, neka ode do Cetinja i preda ovaj sat
mojoj majci, Stani Petričević. Skinuo sam ga, kao
što znate, na Ljubinom grobu, na Sutjesci, sa mog
brata Dušana, a njemu ga je, na izdisaju, dao Rado-
nja. Neka odnese neko ovaj sat mojoj Stani, to joj
je sve što će joj ostati od trojice sinova!«
— Ućutao je. Isprsio se, kao brdo, stegao zube,
muški gledao u naše, otkočeno, oružje. . . Koman-
dant je, iznova, naredio da pucamo. Nijesmo htjeli,
nijesmo mogli, druže sudija. Još je, tri puta, krvnič-
ki se derući i vrišteći na nas, komandovao da ubi-
jemo Milana. Onda je, prokletnik, trgnuo automat
sa ramena i, svojom rukom, pokosio Milana. Zbog
ustaškog meda i »poštenja revolucije« ga je ubio.
Od tada pa do kraja rata, druže sudija, niko u na-
šoj brigadi nije zapjevao. Kad je pala Njemačka,
kad su nas obavijestili da su baćuške u Berlinu, ni
169
tada, nijesmo zapjevali. Pucali smo u nebo, prema
Zvorniku, i pozdravljali Milana ...
Breda više n'ije mogao da se uzdrži: opet je za-
plakao. Kao na strelištu, 17. oktobra 1943. Kroz plač
je dodao:
— Danas, kad prisvajaju milione, neki se naši
ratni drugovi ne stide da se zaklone iza revolucije.
Pokazuju ratne rane i odličja, pričaju sudijama o
svojim zaslugama. Zaboravili su na tri saća, ustaš-
kog, meda i na, našeg, mitraljesca Milana.
Ratko Vidović, znojavim prstima, uzima parti-
zansku presudu. Steglo ga nešto u grlu, nečitak je
potpis komandanta.
— Kako vam se zvao komandant, druže Šuć-
rija?
— Nije to, ni najmanje, važno, druže sudija.
Svaki je od nas mogao biti komandant i svaki je od
nas mogao biti Milan Petričević. Ubijali smo i zbog
šljive dokučene iz tuđeg voćnjaka, i zbog struka lu-
ka, ubranog u pokretu, u prolazu. Vi ste mlad čo-
vjek, ne znam koliko ste o tome učili u knjigama.
Došli smo da vam ovo ispričamo i da vas zamolimo:
Ne zaboravite, našeg Milana!
Breda se nasloni na štaku, pruži ruku sudiji,
pođe prema vratima. Za njim krenuše Vižle i Jama.
Vidović nije znao šta, poslije svega, na rastanku, da
progovori.

11.
— Biva, jopet, neka krupna zvjerka stiže među
ovaj veseli dunjajluk — zaplitao je jezikom pijani
Zulfo Ceranić, dok su ga, juče oko podne, dvojica
milicionera voddla prema zgradi zatvora. Digli su
ga iz kafane, uz smijeh i izvinjavanje, ali i bez mno-
go ubjeđivanja.

170
 — Zulfaga, da malčice ohaneš dušom, da se
ispavaš i otrijezniš — taiko su mu kazali. — Sve što
je od jutros popio, zapiši na" naš račun — rekli su
kafedžiji.
— Ih, što ne znadoh za ovu ćast, pa da ošišam
dva litra rakije — smijao se Zulfaga. — U Sibiru je
golema nestašica, ko će to, bolan, izdurati. Zamo-
lite, milicijo, tu lićnost da se mnogo ne zadržava,
I, valahi, puno je poselamite sa moje strane...
Predsjednik suda Risto Banović jutros se ne
osjeća najbolje. Muči ga glavobolja, napad migrene
koji vuče već trideset godina. Sijeva mu u desnoj
sljepoočnici, ne pomaže ni treća tableta koju ras-
tvara u vodi i pije, uz malo soka od limuna. Papire,
što su mu donijeli na potpis, ne može ni da pogleda.
Htio bi da se primiri i opusti, čini mu se da bi bol
minuo i da bi nestalo, razdražujuće, neuroze u sto-
maku i prsima. Za dvadesetak minuta, Vidović će
izreći presudu. Da li da ga zovne i da se, još jednom,
sa njim posavjetuje?
Jutros su razgovarali, gotovo, sat vremena. On
je, zapravo, uglavnom, ćutao i, ponekad, postavio
koje pitanje. Slušao je zamišljeno i zabrinuto. Nije
znao kako bi postupio, da je, on, Risto Banović, u
ovom procesu, sudija. Nije bio, u to, sasvim siguran.
— Kloni se, čuvaj se novinara. Postavljaće ti pi-
tanja, tražiti razgovor. Ne prihvati, nipošto, ni jedno
ni drugo, moj Vidoviću — rekao je, nekako odsutno,
poslije razgovora.
Mrzovoljan je i nervozan. Krivo mu što ga nije
upitao i koju im je kaznu izrekao. Da nije, možda,
pretjerao? Ljudi su u pitanju i trebalo bi da su
važniji i vredniji od, u krajnjem slučaju, mizernih
8,5 miliona starih dinara. Moramo, bez obzira na
sve, čuvati čovjeka. Presuda, uostalom, nema ni za
cilj nikakvu kaznu, represiju ili odmazdu. I ona je,
prije svega, okrenuta čovjeku. Da mu pomogne, da
ga prevaspita, da ga izliječi od zla u koje je zagazio.
A ovdje su dva čovjeka u pitanju, dvije sudbine,

171
dvije porodice. Lako će opština Kamenik nadokna-
diti onih 8,5 mdliona dinara. Kuća Mojsilović Živa-
ne i Manjak Spomenke može, preko noći, jednim
potezom pera, biti čak i konfiskovana. Društvo, u
tom slučaju, više ne bi bilo oštećeno. U svakom slu-
čaju, posljedice onoga što su učinili Vojislav Krstić
i Danilo Roganović lako je otkloniti, izbrisati ih kao
da krađe, ako je to uopšte krađa, nije ni bilo. Šta,
međutim, sa ljudima? Zar i samim suđenjem nijesu
dovoljno kažnjeni?
— Za vas, iz kabineta druga Erića, druže pred-
sjedniče — prenu ga, iz razmišljanja, sekretarica
Biljana.
Podiže slušalicu. Sagovornik mu ne dopusti ni
da ga pozdravi.
Banović se vrpolji na stolici, više ne osjeća ni
migrenu, ni sijevanje u sljepoočnicama. Koljena mu
podrhtavaju. Samo, prestravljeno, s vremena na
vrijeme, ponavlja:
— Da, Druže Gvozdene, sasvim vas razumijem!
Kad završi sa razgovorom, panično zgrabi te-
lefonsku slušalicu i pozva sudiju Vidovića:
— Sreća što nijesi još počeo. Odmah, izuzetno
je hitno, dođi kod mene!
— Šta je, da nije smak svijeta, predsjedniče?
— našali se, kad uđe, zadihani Vidović.
— Govori, brzo, kakvu si im kaznu izrekao?
Po koliko godina?
— Strpite se koji minut, predsjcdniče. Čućete
kad objavim presudu.
— Neću da čekam, ne mogu i ne smijem da to-
liko rizikujem.
— Budite jasniji, ne znam šta, ni zbog čega, ri-
zikujete?
Banović ustade sa stolice, još mu podrhtavaju
koljena. Prošeta do vrata, uhvati se obadvijema ru-
kama za glavu:
— Drug Gvozden je kod Erića! Prije dva minu-
ta sam, sa njim, razgovarao.
172
 — Tako, dakle, zato su juče, uhapsili jadnog
Zulfagu.
— Meni, Ratko nije do pozorišta i smijanja.
Govori, koliko godina? Dvije, tri ili četiri? Jesu li,
makar, dobili manje od pet godina?
— Zar je to, zaista, tako krupno, svjetsko, pi-
tanje, druže predsjedniče?
— Važno je (Banović izgubi samokontrolu i po-
diže glas), mnogo je važno, Ratko Vidoviću. Ako si
im dao ispod pet godina, onda će se na presudu
žaliti iz slobode. U protivnom, što i sam dobro znaš,
odluku Vrhovnog suda moraće sačekati u zatvoru.
— Je li vas to Drug Gvozden toliko isprepadao?
Je li to on došao da, lično, odmjeri pravicu i donese
presudu? — Sada je i Vidović počeo da šeta, pri-
paljuje cigaretu, ne zna kud će sa rukama.
— Došao je, kad već hoćeš da znaš, da mi kaže
da su Vojislav Krstić i Danilo Roganović njegovi
ratni drugovi. I da oni nijesu ustaški popovi!
— Znali smo, toliko, i bez njega, ne uzrujavaj-
te se, predsjedniče.
— Kazao mi je da ti poručim, da, ovoga puta,
nemaš posla ni sa Milovanom Erićem ni sa Vehbi-
jom Vezirovićem. Zapeće ti u grlu jabuka koju si
zagrizao!
— Tako je, kažetc, doslovce, rekao?
— Prije svega, zaprijetio je da ih, nipošto, ne
osudiš iznad pet godina. Važno je, kaže, da se na
presudu žale iz slobode. A on će, vcč, sve udesiti u
Vrhovnom sudu. Ako ga ne poslušaš, biće ti to, do-
slovce je rekao, posljednje sudovanje! I tebi i meni
će ovo, rekao je, biti posljednje sudovanje!
Nije ga, začudo, nimalo strah, čak mu i prijat-
no od ucjene. Smeta mu, jedino, molećivi i prepla-
šeni, pogled Rista Banovića. I žao mu Rista Bano-
vića.
— I, šta hoćete od mene, druže predsjedniče?

173
 — Da ih ne osudiš iznad pet godina. Samo to,
i ništa drugo, Vidoviću.
— Onda, druže predsjedniče, idite u moju sud-
nicu i saopštite presudu! Obnovite proces, u vašoj
je moći đa to učinite.
— Da to odbijem, toliko imam i poštenja i
hrabrosti. Ti ćeš, Ratko, izreći presudu. Samo te
molim, kao sina te molim, ne idi iznad pet godina.
— Ali, presuda je već napisana, predsjedniče.
— Prepravi je, prepravi samo iznos kazne, ako
je iznad pet godina. Obrazloženje i sve ostalo neka
ostane.
Vidović kreće prema izlazu. Risto Banović ga
drži ispod ruke, još jednom ga moli da popusti, da
se ne »bode sa bogovima«. Baš tako mu je rekao.

Sprijeda, kroz prozore što su okrenuti istoku,

pravo u oči, bije ga snop svjetlosti, smeta mu dok
čita presudu, tjera ga da, nekoliko puta, podigne li-
jevu ruku iznad obrva i dlanom, malo iskrenutim
u stranu, pravi hladovinu i odbranu od jesenjeg sun-
ca koje mu, zapravo, neobično godi, smiruje ga i
ohrabruje. Ne zna zbog čega, ali je ubijeđen, osjeća
to, da bi Gvozdenovu prijetnju i ucjenu podnio da-
leko teže i nespokojnije da je, u ovome času, dok.
izriče presudu Vojislavu Krstiću i Danilu Rogano-
viću, napolju oblačina, da rominja neka dosadna
kiša ili da odjekuju gromovi. Bilo bi ga mnogo više
strah, teško da bi uspio i da prikrije očajanje zbog
nemoći da se zaštiti od urote i samovolje, kao i snaž-
nu neurozu, izazvanu realnom i trezvenom procje-
nom da se njemu, sudiji, a ne ovoj dvojici optuže-
nih, što stoje pred njim, jutros, izriče presuda. I
to presuda na koju se, nikada, neće moći žaliti, jer
su toj sorti sudija što, u nas, sude i sudijama zabra-

174
 njeni i protesti i prigovori. Ovako, sunce ga je, na
neki način, osnažilo, primaklo ga prirodi i ljepoti,
raspalilo u njemu svu snagu i odlučnost da ne kleči,
da pljune na jaram i okove u ruci Druga Gvozdena.
Vidovića je, ipak, strah i, uprkos ovom divnom
jutru i suncu oktobarskom, podilazi ga neka lede-
na struja, hladni provori uz kičmu, suše mu se usne,
.zima mu u prsima, nešto mu, poput parčeta divlje
i nezrele voćke, zapelo u grlu i u plućima. I sve mu
se, dok čita presudu, pričinjava da se Drug Gvozden
smjestio u zadnjem redu, da je stegao pušku i ni-
šani mu, među obrve. Onda mu se, odjednom, uka-
zaše Vehbija Vezirović i Milovan Erić, obreše se, is-
pred njega, Ozren Stanivuk i Tamara Mihić, naj-
poslije, od čega se posebno zaplaši i pretmu, pri-
sjeti se sna, od prije dvije godine, kada su ga, u crk-
vi, ustrijelili, obijesni, hrišćanski, knezovi. Nakaš-
Ija se snažno, iz petnih žila, da odagna strepnju i
utvare. Onda, još uvijek stojeći, nastavi:
— . . . Ovaj Sud je pbijeđen da je, nesumnjivo,
dokazano da sU obojica optuženih počin'ili krivično
djelo pljačke iz člana'255, stav 1, u vezi člana 314,
stav 2, Krivičnog zakonika, kao i krivično djelo zlo-
upotrebe službenog položaja iz koristoljublja, pa
ih, cijeneći sVe olakšavajuće i otežavajuće okolno-
sti, osuđuje na kaznu strogog zatvora u trajanju
od po šest godina!
Optuženi preblijediše, ali, ni riječju ni pokre-
tom, ne pokazaše ni protest ni čuđenje. Žamor, je-
dino, doprije iza stola za kojim su sjedili novinari.
Vidović, mahinalno, potraži Bojana Daničića i ob-
radova se kad vidje da je, ipak, sačekao presudu i
da još nije otputovao za Beograd. Učini mu se da
je sudnica na njegovoj strani, da mu pogledima
odobravaju i građani Kamenika, da stroga kazna
ima opravdanje u raspoloženju naroda, u čije ju je
ime, uostalom, i izrekao. Popusti bojazan od Gvoz-
denove batine, povratiše mu se grlo i ornost da se
bori i da se ne predaje, više se ne zaklanja ni od
sunca, polako sjede i, pošto za njim sjedoše i svi u
sudnici, nastavi da obrazlaže presudu.
175
 Priča, detaljno i bez žurbe, sve iz početka. Pre-
pričava, jer tako mora da učini, i optužnicu i dokaz-
ni postupak, ono što su izjavili optuženi, prigovore
njihovjh branilaca, iskaze svjedoka ... sve, dakle,
što je rečeno i što znatiželjnoj publici, čak i samim
sudijama, može izgledati i dosadno. Zapaža se to,
uostalom, i po komešanju svijeta koji je nestrpljiv
da Vidoviđ, što prije, sa tim završi ili da, makar,
kaže nešto što je u stanju da pobudi pažnju i pre-
krati pogledivanje na sat i vrpoljenje. Za publiku
je, trenutkom izricanja presude, sve završeno. Ono
što sudija priča poslije toga, narod, uglavnom, ili
ne sasluša do kraja ili to smatra »mlaćenjem praz-
ne slame« i jalovim naklapanjem u stilu »hodi mi,
dođi mi«. I za novinare je, svakako, visina kazne
glavna činjenica u presudi. Ipak, poznajući Vidovi-
ća, omi sa nestrpljenjem očekuju da kaže neŠto po-
sebno snažno i ubjedljivo, da opravda i odbrani, bez
sumnje, iznenađujuće strogu, čak i prestrogu pre-
sudu.
— Mnogima će se, možda, učiniti da su, u od-
mjeravanju kazne, sudije i pretjerale. Pogotovu kad
se zna da su okrivljeni Krstić i Roganović obavezni
da, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove pre-
sude, vrate iznos od 8,5 miliona starih dinara, dakle,
sav novac koji su, neovlašćeno, otuđili iz fondova
Skupštine opštine u Kameniku. Sud je, međutim,
mišljenja da krivična djela protiv društvene imovi-
ne predstavljaju i napad na samo društveno uređe-
nje. Napad na imovinu društva je, samo po sebi, i
napad na društveni poredak. Imovina je, figurativ-
no rečeno, tijelo poretka. Logika upućuje na to da
na približno jednaki način valja štititi tjelesni inte-
gritet društva i tjelesni integritet, pojedinačnog, čo-
vjeka i građanina. Za nešto teži slučaj tjelesne po-
vrede, naš Krivični zakonik predviđa, a praksa po-
tvrđuje, kaznu strogog zatvora, po pravilu, iznad
pet godina. Nema, čini se, nikakvog razloga da se
tako ne postupi i u slučaju krivičnog djela pljačke,
pošto ono, parabolično kazano, predstavlja tešku
tjelesnu povredu društvenog uređenja ...
176
 Rukom tjera muvu, koja mu, upomo, zuji oko
ušiju, potom prebira po džepu od pantalona, osjeća
pod prstima duvansku trinu, spopade ga poliota za
pušenjem. Pijucnu dva gutljaja vode, pogledom obu-
hvati dvoranu: drago mu što je nestalo dosade i
komešanja.
— Okrivljeni su ljudi revolucije. Odlikovanja
brojna pokazuju priznanje i zahvalnost društva pre-
ma tom njihovom činu. Prvenstveno zbog učešća
u revoluciji, povjerene su im i glavne funkcije u
Kameniku, svejedno što je ta opština mala i siro-
mašna. Ono što su podnijeli i prepatili u ratno doba
svakako im je priznato i zapamćeno, da ne kažemo
i nadoknađeno. U svakom slučaju, na ratne zasluge
odgovoreno im je mimodopskim priznanjima, ffa
koja se ne mogu požaliti. Revolucija je, međutim,
nastavljena i poslije rata: naopako misle svi oni koji
bi da je poistovjete samo sa grmljavinom topova.
Zbog povjerenja koje im je ukazano, Vojislav Krs-
tić i Danilo Roganović su morali da se do kraja,
dakle i u miru, vladaju kao borci revolucije. Njihov
rad je, zapravo, trebalo da bude primjerom pošte-
nog i zakonitog rada. I samoupravnog, naravno. Kad
je izabran za predsjednika Skupštine opštine Kame-
nik, okrivljeni Vojislav Krstić je položio ovu za-
kletvu: »Izjavljujem da ću dužnost koja mi je po-
vjerna savjesno i predano vršiti, da ću se pridrža-
vati Ustava i zakona i da ću sve svoje snage zalagati
za ostvarenje ciljeva socijalističkog društva.« Tako,
slično, zaklco se i okrivljeni Roganović. Od njih se,
uglavnom, prije nego od bilo koga u Kameniku,
očekivalo da budu borci za zakonitost i samounrav-
ljanje. Obojica su znali za član 175. Statuta opštine
Kamenik u kome se kaže da je »Skupština najviši
organ vlasti i organ društvenog samoupravljanja u
okviru prava i đužnosti opštine«, kao i za odredbu
da »Skupština opštine i njeni organi vrše kontrolu
zakonitosti rada organa i organizacija i staraju se
da njihovi akti budu u skladu sa Ustavom i zako-
nom«. Znali su i za još mnoge odredbe Statuta i

177
zakona koje su pogazili. Na to da nijesu poznavali
propise i granice svoje vlasti i ovlašćenja. ne ir.ogu
se, svakako, pozivati.
— Bezbeli da su znali — stidljivd dobaci neko
iz dvorane. Da opominje na tišinu. Vidoviću se uči-
ni nepotrebnim. Nastavi sa čitanjem:
— Namjerni da, po svaku cijenu, ostvare ono
što su naumili, oni, sasvim, ignorišu samoupravne
organe u Skupštini opštine, svode ih, zapravo, na
nepostojanje. Oni sve mogu i sve im je dozvoljeno.
Kad se zida kuća za predsjednikovu sestru, onda se,
pod izgovorom društvenog samodoprinosa, mobili-
še besplatna radna snaga u opštini. Uvidom u
knjigovodstvenu dokumentaciju, jasno se vidi da
i Krstić i Roganović, iako to nije predmet optuž-
nice, na službena putovanja ođlaze po svom vlasti-
tom nahođenju: onda kada im se hoće, tamo kud
im se hoće i ostaju — koliko im se hoće. Sami sebi
izdaju putne naloge i sarni potvrđuju ispravnost
računa koje bi podnijeli. Njih dvojica, a ne odgo-
varajući samoupravni organ, odlučuju i o tome ko
će da zamijeni portira dok je na bolovanju ili o
tome kome.će se i u kolikom iznosu dodijeliti stu-
đentske stipendije u Kameniku. Samo su, mada ih
ni za to ne tereti optužnica, na jednom banketu po-
trošili 12 miliona dinara. Sve je to pitoreksna po-
tvrda nezakonitog i birokratskog rada. To je ona
vrsta birokratije koja, kako kaže Marks, ne poznaje
sažaljenje i stid. Birokratija, inače, neizlječivo, pati
od megalomanije, demagogije, reprezentativnosti i
rasipništva. Najbolji kođeks birokratskog ponaša-
nja je i najgori kodeks ekonomskog ponašanja. Je-
dina ekonomija koju ona može uspješno da stvara
je neekonomična ekonomija ili ekonomija Potemki-
novih sela. Takva birokratija, od rođenja samou-
pravljanja pa do ovoga trena, najgrublja je nega-
cija samoupravljanja...
Prekide, za trenutak, sa čitanjem, udahnu du-
boko, kradomice preletje po suđnici i tišini, kao u
manastiru. U zadnjim redovima, nekako zgučenog

178
i kao skrivenog, među narodom, primjeti Milo a: a
Erića. Da li je moguće i šta bi to trebalo d znači:
ne navraća svugdje i slučajno sekretar Gradskog
komiteta. A, naročito, ne, ako ga, kao i ovoga si-
gumo ne zbog njegove dobrote ili pameti, zovu —
Aganlija.
— Nepravedno bi, svakako, bilo i kada bismo
Vojislava Krstića i Danila Roganovića označili kao
jedine vinovnike i jedine barjaktare toga feudalnog,
spahijskoga, a nikako socijalističkog i samouprav-
nog, rada i ponašanja. Krivci su, pored njih, još
mnogi, ali su, na žalost, samo ova dvojica, kao naj-
odgovorniji i najistureniji ljudi opštine, optuženi.
Varošica, primjera radi, gotovo pune tri godine, zna
za zidanje kuće Živani Mojsilović i Manjak Spomen-
ki. Ljudi, doduše, ne znaju da je jedna od te dvije
starice sestra predsjednikova. Ipak, i bez toga, sva-
šta se šapuće po hodnicima Skupštine opštine i u
mraku, ali se, javno, ništa ne preduzima i, javno,
svi, nojevski guraju glavu u pijesak i, svi, drze zat-
vorena usta. Zucka se da izgradnju kuće ni,e odo-
brio nijedan nadležni organ u Skupštini, ali istraga
drži začepljene uši. Neće, čak, ni da jednim, mtin-
skim, pregledom dokumentacije provjeri čaršijska
n:\klapan ja i nagađanja. Istraga se, kako izgleda, ne
bi ni pomjerila sa mjesta niti bi se probudila iz toga,
Iftargičnog i ugodnog, sna da, iznenada, nije došlo
do rnskola u nikovodstvu opštine Kamenik, odnos-
no do stvaranja dvije »strujc«: jedne, Krstićeve i
Roganovieeve, i druge — na čijem je čelu sekretar,
tamošnjeg, Opšlinskog komiteta. Na svu žalost, tek
tada, na mig i/. Kmniteta, istraga prekoračuje prag
zgradc u kojoj rade ova dvojica optuženih. Tek tada,
in.spcktori se odvažuju da učine ono što su morali
učiniti još dosta davno, unazad tri godine.
— Zašto, zapitati se — nastavi Vidović, pošto
otpi gutljaj hladne limunade, koju mu donese za-
pisničarka Fatima — inspektori oklijevaju i zašto,
uostalom, niko u Kameniku nema kuraži da, glasno,
izgovori ono što sumnja i što osjeća? Da li je strah

179
od odmazde, koja bi se mogla ogledati u gubitku
radnoga mjesta, isključenju iz Partije ili, čak, u
hapšenju i zatvaranju zbog širenja »alannaatnih
vijesti«, bio jedini razlog pasivnosti i uzdržavanja?
Čini se da taj razlog jeste bio dosta važan, ali ne
i najvažniji. Uzrok ravnodušnosti, prije svega, valja
potražiti u činjenici da je opljačkana društvena
imovina i da, drugim riječima, nije napadnuto vlas-
ništvo nijednog, konkretnog, čovjeka. Još je u našoj
svijesti, duboko i žilavo, zapretano rimsko poima-
nje privatnog posjeđa i privatne svojine, te svetinje
čiju suverenost štite i zakon, i moral, i običaji. Dru-
štvena svojina se, na žalost, shvata kao dobro bez
gospodara, kao nešto što je i ničije i svačije: zapra-
vo, kao slama onoga, kako kaže narodno predanje,
Alaj-bega koju su, čim je beg umro, slobodno raz-
vlačili i kupusali...
— Sudu je stigla peticija sa potpisima dvije hi-
Ijade i stotinu i sedamdcsct građana opštine Kame-
nik, koji traže da sc okrivljeni Krstić i Roganović
oslobode optužbe. Potpisnici peticije, naprosto, ne
vide i ne shvataju šta su to, lošeg, učinili njihovi
sugrađani: niti su onih 8,S miliona ukrali od nekoga,
niti su ih, pak, strpali u svojo džepove!
— Šta, zapravo, znače te peticijc? One, tako
uvjerljivo, kazuju o, fatalnom, sukobu između sta-
rog, sitnoburžoaskog i sitnosopstveničkog, morala,
sa jedne, i novog, socijalističkog i samoupravnog,
sa druge strane. Ako neko, recimo, ukrade ili povri-
jedi privatnu svojinu, ma koliko njezina vrijednost
bila beznačajna, sitnosopstvenički moral i porivi,
koji su još uvijek snažni i žilavi, izvrći će toga
čovjeka, bespošteđnoj kritici, poruzi i osudi. Taj se
čovjek proglašava lopovom, izložen je moralnom
preziru i sa njim se prekida društveni saobraćaj.
Zbog ukradene kokoške ili preorane međe, često,
pađaju i Ijudske glave. Ovaj isti sudija i u ovoj istoj
sudnici je, unazad mjesec i po dana, nred sobom
gledao optuženog Fikreta Osmanagića, koji je, zbog
prekošenog mrginja, ubio svog rođenog brata Dže-

180
maila. Prigrabi li, međutim, neko, nešto iz društvene
svojine, pa makar bile u pitanju i velike vrijednosti,
sitnosopstvenički moral ne oglašava uzbunu niti iz-
riČe sankcije. Taj čovjek se ne naziva ni lopovom:
čak mu se i dive zbog »snalažljivosti« i »dovitljivo-
sti« da uveća svoju, privatnu, imovinu. 0 krađi dru-
štvenog teško da može biti i govora: ono što je ni-
čije, automatski je i svačije, kao i slama Alaj-bega,
kad ostane bez sahibije ...
Bojan Daničić se unervozio, stalno pogleduje
na sat, voz samo što nije krenuo. Kupio je kartu,
javio da dolazi, nije ni slutio da će Vidović da oduži
sa presudom. Jasno mu je, napokon, da je zakasnio
i da mora sačekati onaj, večernji, voz koji u Beo-
grad stiže rano, izjutra* poslije trećih pijetlova. Pra-
vo sa stanice, odluči Daničić, otići će u redakciju i
sročiti izvještaj. Laknu mu, iščili napetost i, spo-
kojno, pogleda prema sudijama.
— Afirmisanje novoga morala, koji bi na odgo-
varajući pijadestal svetinje podigao i »Alaj-begovu
slamu«, odnosno društveno vlasništvo, posao je koji
zahtijeva izuzetno mnogo i truda, i razočarenja, i
lomova, i vremena. Ne pucaju, preko noći, šavovi
istorijc, niti norme koje su brušene vijekovima. So-
ciialistički moral je, tek, u povoju i nastajanju. To
plle koje se, takoreći, juče izleglo iz jajeta, još nije
ni dobilo krila. Dužnost je i nas, socijalističkih su-
dija, da pomognemo tom novorodenčetu da se us-
pravi i da prohodu. Moramo se boriti za afirmaciju
domaćinskog imperativa: Ono što, pri zdravoj pa-
meti, ne bi činio u svom domaćinstvu, nemoj činiti
ni u preduzcću, niti u cijeloj ekonomiji države ...
Okrivljeni se očito nijesu pridržavali ovoga impe-
rativa. Umjesto toga, stigli su do jedne druge,
despotske i birokratske, obale, na kojoj su sami
sebi postali najvišom i zakonskom i moralnom in-
stancom.
Vidovića podiđe jeza od redova koji dolaze. Kao
da, odnekud, progovori Marija: »Naprijed, kad si

1S1
već krenuo, moja iluzijo!« Sinoć ga je, dva sata,
ubjeđivala, najposlije i preklinjala, da to ne kaže,
da prećuti i zaobiđe: ništa time, govorila je, neće
izgubiti presuda. On je upitao: »A da li je ovo istina,
Marija?« »Istina je, to će ti gotovo svi priznati«,
odgovorila je. »Ćemu, onda, kletve na ćutanje?«
Gledala ga sažaljivo, kao pred praštanje li pogi-
biju. »Zbog toga — prošaputala je — što je najopas-
ntje prevaliti preko usta neke istine.« Kao da mu se
zavrtje u glavi, sijevnuše mu blijeske ispred oćiju.
Sjeti se Vižieta, Brede i Jame, boraca što su ga, si-
noć, posjetili.
— Okrivljeni su, ovdje, pred sudijama, u ne-
koiiko navrata, isticali da su učesnici re/olucije. In-
sistirali su na toj činjenici i njihovi branioci. I tu-
žilac je napomenuo da Krstić i Roganović, do sada,
nijesu osuđivani, da su, po nekoliko puta, odliko-
vani i da su borci revolucije. I on je zatražio da im
se to sve, a posebno učešće u revoluciji, uzme u
obzir, kao olakšavajuća okolnost, prilikom odmje-
ravanja kazne. Sud je, inedutiin, zaključio da učeš-
će u rcvoluciji, bar u ovoin slueaju, može i mora
bili prihvaćeno, jedino, kao otežavajuća okolnost za
okrivljene. To, prije svega, zbog obraza i etike naše
revolueije, kao i zbog poštovanja, nedočekanih i
nedoživljenih ideala u ratu poginulih drugova Voji-
slava Krstića i Danila Roganovića. Zbog mladića ko-
ji su, umirući, klicali poštenju i časti društva za
koje su umirali. Zbog bezimenih proletera što su,
u ime etičnosti revolucije, strijeljani zbog ukrade-
nog crvenog šala ili saća meda, uzetog, čak, iz ne-
prijateljske košnice. Jeste, promijenila su se vreme-
na i nemoguće bi, danas, bilo tražiti smrtnu kaznu
zbog ukradene košulje. Ali, istovremeno je i nečasno
i nedopušteno krađu, pljačku 8,5 miliona dinara,
ublažavati pozivanjem na rane i na revoluciju. Na
krv onih koji slobodu nijesu ni dočekali. Po rriiš-
Ijenju Suda, tim pozivom se, zapravo, skrnave i ta
krv, i revolucija, i iluzornom čine sve žrtve i sve
pogibije. Pod uslovom, naravno, da je revolucija bi-

182
la etički onakvom kakvom je predstavljaju njeni ak-
teri, knjige, istoričari, umjetnici i učitelji.
— Sud, od Rimljana pa do naših dana, mora
da poštuje juristički maksimum: »Non sub homirie
sed sub lege«, odnosno: ne prema čovjeku, nego pre-
ma pravu. Potrebno je, međutim, poštovati i jedan
drugi, savremeni, princip, koji kaže da težina djela,
uz sve poštovanje zakona i spomenutog rimskog
maksimuma, zavisi i od toga ko je, s kojim moti-
vom, i u kojem trenutku, krivično djelo počinio.
Odgovornost Krstića i Roganovića je veća od odgo-
vomosti bilo kojeg građanina Kamenika. To već sa-
mim tim što su i prgva bila veća od prava njihovih
sugrađana. Ta je odg'ovornost, vrijedi- ponoviti i na-
glasiti, posebno uvećana njihovim učešćem u revo-
luciji. Ratne zasluge bi, svakako, u nekom drugom
slučaju, raogle doprinijeti ublaženju kazne. U ovom
slučaju, pak, samo su uticale na njezino pooštre-
n je . ..
Ratko Vidović ne uspje da, u tišini, dočita pre-
ostalu, i jedinu, rečenicu koja poučava okrivljene
da na presudu, ako to žele, u roku od osam dana,
mogu izjaviti žaibu Vrhovnom sudu Republike.
SprijeČišc i pre.dnuše ga, kao i dvije godine una-
zad, kad je oslobodio doktora Ozrena Stanivuka,
iljrsak i spontani povici naroda: Sudija! Sudija!
Mtdlja!

Bojana Daničića i sve ostale novinare zbunilo

je i, bezmalo, šokiralo jedno saopštenje, koje im
je razdijeljeno odmah po završetku suđenja Voji-
slavu Krstiću i Daniiu Roganoviću:
»Večeras, u 20 časova, održaće se, vanredna,
sjednica Gradskog komiteta. Uvodno iziaganje će
podnijeti drug Ignjat Gvozdenović. Tema ovog, veo-
ma važnog, referata je: Liberalistička i neprijatelj-
ska zastranjivanja u društvu, sa posebnim osvrtom
na stanje u Gradu i na slabosti u radu pravosudnih
organa.«
Telefonirao je u Beograd: kazali su mu da, oba-
vezno, prisustvuje toj sjednici. — Pošalji nam opši-
ran izvještaj, sigumo je u pitanju izuzetan događaj
— rekao mu je urednik. — A šta da radim sa tek-
stom o današnjem procesu, ima li dovoljno prosto-
ra da citiram, makar, desetak rečenica iz obrazlo-
ženja ove, kako svi ocjenjuju, nesvakidašnje pre-
sude? — pitao je Daničić. — Zavisi, Bojane, od toga
što će reći Drug Gvozden na večerašnjem sastanku:
promisli i sam, pa ćeš vidjeti da se ne smijemo zali-
jetati i da politička mudrost zahtijeva od nas da
budemo strpljivi i oprezni. — Daničić je planuo:
— Izuzetan je događaj za mene Vidovićeva presuda,
a nikako sastanak Gradskog komiteta. — Onda
se, po navici, pribrao i splasnuo, zamolio urednika
da mu, slučajno, štogod, ne zamjeri. — Napet sam,
kao zategnuti luk, a imam i jaku glavobolju — baš
tako mu je, na kraju rekao.
Na sastanak je stigao među prvima. Džangriz-
ljiv, kao pretučen i bezvoljan. Valjda, zbog glavo-
bolje. Niti on šta sa kim priča, niti sluša šta drugi
govore.
U iščekivanju Gvozdenovog dolaska, pokušava
da, u pameti, obnovi razgovor u »Carskom Gaju«,
onaj od prije dvije godine, i opet mu krivo što im
je, tada, pokazao skrivenu traku i magnetofon. Kri-
vo mu, naročito, zbog toga što je traku zapalio. Do-
duše, on je, odmah poslije suđenja doktoru Stani-
vuku, čitav taj razgovor zapisao u jednu sveščicu
koju čuva na posebnom mjestu i pokazuje je samo
intimnim prijateljima; čak je zabilježio i neke de-
talje koje nije u stanju da registruje bilo koji mag-
netofon: izraz Gvozdenovog lica ili da Feridu Mu-
miriagiću smrdi iz usta, recimo. Ipak, traka koju
je spalio bila je, po mnogo čemu, uvjerljiva, nepo-

184
srednija i dragocenija ođ svih tih zapisa i, naknad-
nih, prisjećanja. Razmišlja i o susretu sa Drugom
Gvozdenom, koji je, prije dvadesetak dana, imao, u
avionu, negdje, kako procjenjuje, na pola puta izme-
đu Dubrovnika i Beograda. Nije, svakako, želio da
mu priđe i da ga pozdravi. Ćim su im se, međutim,
ukrstili pogledi, Bojan Daničić je, snuždeno i po-
korno, pretvarajući se da je izuzetno srećan zbog
prilike koja mu se ukazala, prišao Ignjatu Gvozde-
noviću i, sav zajapuren u licu, sa njim se rukovao.
I onih par riječi što su ih izmijenjali, bilo je dovolj-
no da Daničić shvati da ga se Drug Gvozden, izgle-
da, ne sjeća i da ga nije prepoznao. Ćim je to shva-
tio, Bojan Daničić je požurio da prekrati razgovor:
svaki minut značio je rizik da se Drug Gvozden,
ipak, svega prisjeti i to na nemjestu, tu, u avionu,
među oblacima.
Začu se, odjednom, snažno pljeskanje: u prat-
nji Milovana Erića, Ignjat Gvozdenović uđe u dvo-
ranu i, još u hodu, brišući naočari, zaputi se prema
govornici. Uvježbanim pokretom ruke, dade znak
za tišinu i, pošto sasluša Erića koji ga najavi i pred-
stavi kao »svima nama dobro poznatnog druga ko-
jeg i ne treba predstavljati«, poče da govori. Ispo-
četka, tiho i kao nezainteresovano, a zatim, sve glas-
nije i strastvenije: čak toliko bučno i strastveno
da su ga, na momente, spopadali jara i rumenilo.
Mrzovoljan i očajan, Bojan Daničie bi zapisao
samo po neku rečenicu, u stvari, samo onu za koju
mu se činilo da je namijenjena sudiji Vidoviću, iako
je, kao iskusni političar, Drug Gvozden te svoje
žaoke, naravno, uvijao u ličnu i opštu zabrinutost
za sudbinu jugoslovenskog, a najposlije, i svjetskog
komunizma.
— Neprijatelji socijalizma, a to vam, drugovi,
otvoreno moram reći, ne miruju. Koriste sve mo-
guće, dozvoljene i nedozvoljene, metode da bi pot-
kopali vlast radničke klase, da bi oslabili temelje
našeg samoupravljanja i da bi, objektivno, diskre-

185
ditujući samoupravljanje, ocmili i cjelokupnu ideju
socijalizma kao svjetskog procesa i svjetskog po-
k reta. ..
— Oni se, dmgovi, pozivaju na slobodu, stalno
pričaju i tmbe o nekoj slobodi, iako su najveći za-
govornici neslobode i despotije. Oni su (koji »oni«,
kako se zovu, odakie su i koliko ih ima, sunce ti
krvavo? — od bijesa je grizao usne Bojan Daničić)
ti koji nam podmeću klipove u točkove, oni su ti
koji bi htjeli bezvlašće i anarhiju, oni su ti kojima
smetaju naši uspjesi i demokratija, oni su ti koji
nam nude građanske, sitno-buržoaske, čak i crkve-
ne, koncepte slobođe čovjeka. Oni, dmgovi, vješto
koriste naše slabosti, našu neodlučnost i našu, doz-
volite mi da to posebno naglasim, kolebljivost, da
ne kažem — našu bolećivost prema neprijatelju.
— Prema neprijatelju (dmg Gvozden tu, naglo,
poskoči i uperi prst u prepunu dvoranu) nema mi-
losti i sentimentalnosti! Mi, komunisti, dobro zna-
mo koliko su oni, ti isti koji se danas bore za po-
vratak starog dmštva i za načela koja je pregazila
istorija, bili demokratski i sentimentalno raspolo-
ženi prema nama, dok su imali vlast u mkama i
dok su određivali granice slobode. Neću ovim da
kažem da sam ja za osvetu i da im sada, gotovo tri
decenije poslije pobjede naše revolucije, vraćamo
milo za drago, da im se svetimo i tome slično. Ali,
hoću da kažem da mi njihovu djelatnost ne smije-
mo potcjenjivati i da moramo biti budni i oprezni.
Stalno, bez prestanka, moramo biti budni i oprezni.
— Najopasniji su, dragovi, neprijatelji koji se
uvuku u naše redove. Oni, dakle, koji uđu u Partiju,
fomme, uprave naših preduzeća, u sudske i dmge
organe. Oni rovare iznutra, oni su pota kolona u na-
šem organizmu, strano i tuđe tijelo, koje ne može-
mo tako lako da otkrijemo 1 da prepoznajemo.
Doduše, neki od njih su se, u toj svojoj podzemnoj
aktivnosti, toliko osmjeiili da se više i ne skrivaju,
nego djeluju javno, sasvim otvorenc. Čak, pri tome,

186
ističu da govore u ime sOcijalizma, proglašavaju
sebe za prave marksiste, a nas, koji smo prolijevali
krv za ovo društvo i današnjicu, nazivaju etatistima,
staljinistima, birokratima i šta ja sve znam.
Ignjat Gvozdenović malo zastade, zavrtje gla-
vom i, spuštenim, glasom nastavi:
— Takvih pojava, i to odavno, ima i ovdje, u
Gradu, na šta sam, i ranije, upozoravao. Uzmite, na
primjer, slučaj sudije Vidovića. Taj čovjek, već go-
dinama, sudnicu koristi kao tribinu protiv socija-
lizma i mi, godinama, držimo zatvorene oči. Hoće-
mo da rou pokažemo koliko smo demokrate i veli-
kodušni. Taj nam čovjek oslobađa osobu koja je,
kako se pouzdano zna, ispljuvala i Partiju, i samo-
upravljanje, i naše najviše državne rukovodioce. Taj
nam čovjek, opet tobože u ime slobode, oslobađa
katoličkog popa Tršića za kojeg je dokazano da je
ustaški agent i saradnik. Istovremeno, taj nam čo-
vjek, danas, na po šest godina strogog zatvora osu-
đuje dvojicu prvoboraca i ne ustručava se da u
presudi, javno, istakne da im je učešće u revoluciji
otežavajuća okolnost.
Ignjat Gvozdenović, iznenada, iskrenu glavu
prema Milovanu Eriću i, kao da su njih dvojica
sami u dvorani, prijetećim glasom nastavi:
— Bolećivosti prema takvima kao što je Vido-
vić više ne smije da bude. Njihova pomoć u izgrad-
nji socijalizma ni najmanje nam niie potrebna. Sa-
svim su nam jasne i ljudske i idejne pozicije onih
koji učešće u revoluciji smatraju otežavajućom
okolnošću. Ja, drugovi, naprosto, ne mogu ni da po-
vjerujem da smo bili toliko naivni i da smo ćutali
pred ovim i ovakvim izazovima ...
Kao prebijena zmija, Bojan Daničić se vukao
prema zgradi pošte da otuda, sa teleksa, pošalje
svoj, na brzinu sročeni, izvještaj.

187
 14.
Na zidu, kao pokojnik što opominje na rela-
tivnost vremena, veliki kalendar. Na plavkastoj pod-
lozi, Vidović je, maločas, crvenom olovkom, koja
mu je još u ruci, zaokružio dva datuma, dva cma
i u svemu ovome posve nedužna broja — broj 12
i broj 27.
Dvadeset i sedmog septembra počeo je proces
rukovodiocima iz Kamenika. Danas, dvanaestog ok-
tobra, on, više, nije — sudija.
Najvećim zločincima i u najhitnijim slučajevi-
ma — razmišlja Vidović — za šesnaest dana ne iz-
riče se pravomoćna presuda.
U njegovom slučaju, međutim, sve je, praktič-
no bilo riješeno i svršeno za pola sata, koliko je
Drug Gvozden govorio, zapravo, za manje od minute,
koliko ga je, po imenu i prezimenu, Drug Gvozden
spominjao.
Sjutradan po govoru, čitaoci novina su, jeaan
ispod drugog, mogli da vide dva naslova. Prvi, koji
ih je obavještavao o »neprijateljskom ispadu u
Gradskom sudu«, odnosno o sudiji koji je »učešće
u revoluciji proglasio otežavajućom okolnošću« i
drugi, koji je, sažeto i dotjerano, donosio Gvozde-
novo izlaganje i diskusiju Milovana Erića, koju —
kako se tada saznalo u njegovoj redakciji — repor-
ter Daničić nije želio ni da sasluša. Zbog toga, kao
i zbog odbijanja da napiše jedan komentar u ko-
jemu bi, pošavši od »slučaja Vidović«, podvrgao
kritici stanje u jugoslovenskom pravosuđu, imaće
dosta nedaća i problema. Moraće da napiše izjavu
0 »svome ponašanju u Gradu«, da odgovori na op-
tužbu glavnog urednika kako je bio postao Vidovi-
ćev »ataše za štampu« i zastupnik »neprijateljskih
1 politici Partije tuđih elemenata«, te, najposlije,
da objasni i zašto je insistirao da, baš on, izvještava
sa suđenja rukovodiocima iz Kamenika.

188
 Zaokupljen ličnim nevoljama i naglom optuž-
bom koja ga je, bez mogućnosti ili prava na odbra-
nu, okačila na stub srama, Ratko Vidović nije ni
mogao znati šta se to, s njim u vezi i zbog njega,
dešavalo Bojanu Daničiću, kao ni to da je Daničić,
uzaludno, telefonirao raznim redakcijama, nudeći
im članak, jedan analitički osvrt, zapravo, na rad,
stručnost i, kako je napisao, »prometejsku smjelost
i odvažnost čovjeka koji, izgleda, postaje Drajfu-
som našeg vremena«. Negdje bi mu odgovorili da
je »stvar isuviše škakljiva i za duže razmišljanje«,
a negdje H mu, otvoreno i iskreno, saopštili da
— kao i on, uostalom — znaju šta je istina, ali da
nemaju smjelosti da je objave. Tek juče, u redakciji
»Književnog lista« primili su rukopis i obećali nje-
govo štampanje.
Ništa, međutim, više nije bilo u stanju da ukoči
ili razbije lavinu snijega koja se obrušila na Ratka
Vidovića. Sjutradan po Gvozdenovom govoru,
oformljena je »specijalna komisija« sa zadatkom da
ispita »moralno-političku i idejnu podobnost« su-
dije Vidovića, a, već, pet dana docnije, juče, za-
pravo, poslanici Skupštine republike jednoglasno
su ga, kako se to zvanično kaže, »razriješili« dužno-
sti. Njega, na tu sjednicu, nijesu ni pozvali. A kad
je, ipak, nezvan, otišao, nijesu mu dopustili da go-
v o ri. ..
Danas, znači, on više nije sudija. On je čovjek
bez posla, ali i još gore i beznadežnije od toga. On
je čovjek koji je proglašen neprijateljem i kojemu
je', kao takvom, praktiČno, zabranjeno da više ikada
nađe posao, a pogotovu mu je zabranjeno da više
ikada bude sudija.
Sjutra će, poslije podne, na sastanku koji je
jutros zakazan, toga »moralno-politički i idejno ne-
podobnog« čovjeka, isključiti i iz Partije. Sudije
njegove i tužioci njegovi kao da su, u silnoj i ne-
shvatljivoj preši, pobrkali redosljed poteza: obično
se, u ovakvim i sličnim prilikama, počinje od izba-
189
civanja iz Partije. Prvo se oduzima c.vena knjižica,
pa onda ordenje, titule, sloboda, posao .. .
— Hoćeš li ići na taj sastanak? — tek da bi raz-
bila ćutnju, pita ga Marija. Već šest dana, ona, ne
ide na posao. Stalno je sa njim i uz njega, tjera ga
da igraju šah i preferans, da zaboravi i da se razo-
nodi. Izmislila je, čak, i preferans koji se igra u dvo-
je, pošto trećeg partnera ne mogu da pronađu: niko
im, odjedjnom, i ne dolazi. Čak ih, i na ulici, kri*
šom, pozdravljaju. Svi, sem Zulfage Čeranića, a on,
rajetnik, na svu žalost, ne zna ni šah ni preferans.
— Idem, idem, svakako, Marija. Bar tamo mi
ne mogu zabraniti da govorim. Samo da izlijem ovaj
čemer iz sebe, kao da bih se ponovo rodio.

»Ulazim u život, da bih iz njega, uskoro, izašao.

Dolazim da se pokažem, kao i ostali: potom, mora
se iščeznuti.. . Priroda, gotovo zavidljiva na dobro
koje nam je učinila, često nam ohjavljuje i stavlja
do znanja' da ne može dugo da nam ostavi ono
malo materije koju nam pozajmi, koja ne smije da
ostane u istim rukama i koja, vječito, ima da bude
u opticaju: ta joj je materija potrebna za druge ob-
like, ona je traži natrag za druge tvorevine. O Bože,
još jednom da pitam: šta smo mi? Bacim li pogled
preda se — koliki beskrajni prostor u kome nije-
sam. Okrenem li ga unazad: kakva stravična širina,
u kojoj me više nema. Koliko malo mjesta zauzi-
mam u toj, ogromnoj, provaliji vremena! Ja sam,
zapravo, ništa: jedan tako kratak prekiđ nije do-
voljan da bih se izvukao iz ništavila. Poslat sam sa-
mo da popunim broj: u stvari, nijesam bio ni naj-
manje potreban — komad bi, isto tako, bio odigran
i da sam ja ostao iza scene.«
Dok sekretar partijske organizacije u Gradskom
sudu, jedan štrkljasti pravnik u naočarima, gotovo
190
svečarskim tonom, uz prizvuk samokritičnosti, otva-
ra sastanak i prebrojava prisutne, Ratko Vidović,
iznova, razvija zgužvano parče hartije i, u sebi,
čita ovih nekoliko rečenica iz, inače, čuvene besjede
Žaka 3'osijea. Sinoć mu ih pročitala Marija, tiho i
lagano, gotovo na slogove. Onda mu pružila cedu-
Ijicu:
■
— Gore glavu, nema šta da se izgubi. I sjutra,
Hioiirn te, kaži im čitavu istinu. Kaži ono što bi
rekao da se ne radi o tebi, već o nekome drugom,
i da si '-udija.
Zbvii ga njena odlučnost, kosnule ga dvije
njane suze na obrazima.
— Otkud ti, odjednom, tolika snaga, Marija?
Uvijek si me, do sada, stišavala: tražila, bezmalo,
da se povijem i da oćoravim. Pamtiš li, samo, sa
koliko Ii si žara molila đa osudim doktora Ozrena?
— Bilo je, tada, još nade u meni, htjela sam da
te sačuvam. Možda sebično i možda kukavički, to
ne pobijam. Sad, kad je izrečena presuda, ne pre-
ostaje ti ništa drugo do da se, kako priliči, držiš
pod vješalima.
— A ti, šta će biti sa tobom, Marija?— Uzima
je za ruku, hladni joj prsti: naglo je poblijedila i
omršavila.
— Ni dana, ni minuta neću da se od tebe odva-
jam. Jutros sam, na povratku sa pijace, svratila
u Skolu i kazala da više neću dolaziti na posao. Tako
bih, moj Ratko, da bježimo, da nekud daleko i pre-
daleko pobjegnemo. Od ovog Grada, kojeg nikada
nijesam voljela, od ove tvoje Justicije, što me stal-
no prati i proganja: na kraju, ako baš hoćeš, i od
ovog prokletog života da pobjegnemo. Da se sklo-
nimo od ovog tužnog đocz boje, na svakom koraku,
obilježavaju iakvi kao što su Gvozden i Vehbija.
— Ti me hrabriš, a sva si u čemeru i ojađena.
Ti me, već, izvede na vješala, a ja, vidiš, mislim da
prava borba tek počinje. To da više nijesam sudija
i da više nikada neću biti suđija, još ne znači da
neće biti drugih, još smjelijih i još boljih, sudija.

191
Oni, koji dolaze, moja su najveća nada i najveća
odbrana. Od sjutra, znam, neću biti ni član Partije.
Ali, zar time prestaju neki moji ideali, principi i
vjerovanje?
Zastade, naglo, onda se podiže i blago je uhvati
za ramena:
— Znači li to da ću sjutra, kad me isključe iz
Partije, prestati biti komunista?
— Ne znam šta, od sjutra, nećeš da budeš, ali
znam šta ti, neminovno, predstoji, šta već jesi, za-
pravo: pljeva i trina, kukolj i nečist, ono što je Par-
tija, od sebe, odbacila.
— Nije! — povika on — Partija mene odbaci-
la, niti ja mogu Ignjata Gvozdenovića i još, recimo,
deset, pedeset hiljada takvih kao što su on ili Veh-
bija Vezirović poistovijetiti sa Partijom. Gvozden i
slični su, dopusti, čak, izuzeci u Partiji: pogaziće ih,
ubijeđen sam, i vrijeme i istorija.
— Možda si u pravu, ali ja ti pričam o sadaŠ-
njosti, a ti se zagledao u decenije koje, vjerujem,
nećemo ni dočekati.
— Ali, zar mi sama, maločas, ne pročita ono o
našem ništavilu i ogromnoj provaliji vremena. Kada
bi ljudi isključivo, mislili na sadašnjost, dakle, ka-
da bi jedino čuvali svoje živote i kakvo-takvo biti-
sanje, onda bi se rod čovječiji izjednačio za životi-
njama, pa više ne bi bilo ni istorije.
— Tvoj me optimizam i veseli i ponižava. Ve-
seli me to, jer se — izgleda — i u mraku mogu otvo-
riti oči i dotaći neprohodi. Ponižava me to, isto-
vremeno, zbog toga što shvatam da ja, bez tvoje
pomoći, u ovoj duhovnoj pomračini, ne bih imala
snage ni da pokrenem trepavice. Zar sam, pitam se,
odista, toliki slabić i kukavica? Znaš, ono, maločas,
kad sam te hrabrila da im se sjutra ne predaješ,
govorila sam iz srca, iz inata, iz straha, a ne iz pa-
meti. Iz straha sam dala i otkaz! Od čega ćemo, sa-
da, da živimo?
— Od čega smo i do sada, Marija. U nekom
drugom gradu, gdje se skrasimo i nastanimo, ako

192
nam već ovdje nema ostanka; ja ću pokušati da se
bavim advokaturom, a ,ti ćeš, nadam se, uspješno i
bez smetnji, nastaviti da predaješ sociologiju.
— Bojim se, Ratko, da nam ni to neće dozvo-
liti. Protjeraće te ne samo iz Grada već i iz pravo-
suđa: zabraniće ti da otvoriŠ advokatsku kance-
lariju!
— Moramo vjerovati da ne duvaju svugdje isti
vjetrovi: biće, mora biti, malo razuma i malo sklo-
njšta i za nas, bez suda i bez krivice, proklete i
osuđene.
— Za tebe, pritajenog neprijatelja, liberala i
anarhistu, smutljivca i dogmatičara, glasnogovor-
nika tuđih ideja i kvazidemokratu, za tebe, strah
me je, nigdje neće biti ni milosti, ni utočišta, moj
sudijo. Evo ti, pogledaj, današnje novine. Oni isti
ljudi koji su, do juče, često i pretjerujući, pisali
hvalospjeve tebi i tvojemu radu, sada te, komenta-
rišući »politički trenutak« u ovoj zemlji, uzimaju
kao primjer »javašluka«, »dogmatizma«, »šurovanja
sa neprijateljem raznih boja«, konačno, i kao pri-
mjer »idejne i klasne izdaje«. Mogu, čak, i da pret-
postavim da ti novinari misle sasvim suprotno: nji-
hovo privatno ubjeđenje, na žalost, ne može da
ti koristi.
— Zbilja si ubijeđena da je rascjep između
javne i privatne persone u tim ljudima tako strašan
i toliko fatalan?
— Ako nijesi zaboravio, davno sam te upozo-
rila da tamo gdje je riječ otpužnica i gdje je riječ
presuda: nema ođbrane. Da se, zppravo, odbraniš
od Gvozdenove riječi možeš samo pod uslovom da
je tvoja riječ, mjereno aršinom vlasti i batine, jača
od njegove. On te, međutim, u tom slučaju, ne bi
ni optužio. Riječima se, upamti, rascijepljuju glave
samo slabijim i nezaštićenim. Već sama činjenica
da ti je Drug Gvozden, poput naljepnice, na čelo
pribio etiketu neprijatelja, dovoljan je i jasan znak
svima, pa i novinarima, da te ne smiju uzeti u za-
štitu, izraziti sumnju ili, Bože sačuvaj, postaviti ne-

193
ko pitanje. Na isti način kao što je postupljeno sa
tobom, neki drugi vlastelin neprijateljem može pro-
glasiti i novinara koji »štiti neprijatelja«. Zato te
svi, horski, napadaju i na tvojoj žrtvi dokazuju vla-
stitu »čistoću« i pravovjerje.. . Ali, sve to ne bi
trebalo da nas čudi i iznenađuje: svi smo mi, pa
i nas dvoje, manje ili više, ipak, slabići i uzorni
malograđani.
— Zar ti okolnost da o svemu ovome, slobod-
no, pričamo i diskutujemo ne kazuje da nas dvoje,
možda, i nijesmo kukavice, Marija?
Ona ga, uz kikot, tužan i izazovan, pogledala;
onda ga, po staroj svojoj navici, nadmoćno i mate-
rinski, pomilovala:
— A gdje i sa kim to pričamo, da li si o tome,
ikada, razmišljao? U ovome stanu, među četiri zida,
kad smo sami, čak i bez prijatelja.
On se, zbunjeno, počešao po glavi — zatim:
huknuo, umjesto odgovora.
To, da hukne, došlo mu i sada, dok sluša kako
partijski sekretar govori:
— Krivica je, drugovi, svakako i na nama što
drugu Viđoviču na vrijeme nijesmo skrenuli pažnju
na greške i zastranjivanja, pomogli mu da se osvije-
sti i shvati zabludu. Mi smo se, umjesto toga, držali
po strani, na momente, čak, i nezainteresovano. Ja
vjerujem da bi, poznajući Vidovića, on prihvatio
pomoć, samo da mu je, ponavljam, pravovremeno
bila ukazana. Pitanje je sada, kad nije bilo kasno
da to učinimo? U tome i jeste nevolja, drugovi. Bo-
jim se da smo bili nebudni nešto manje od dvije
godine. Bilo je to odmah poslije presude fratru Antu
Tršiću. Čim je objavio tu presudu, mi smo, kao ko-
munisti, morali da reagujemo. Odmah, istoga časa:
to, naročito, naglašavam. Tada bi nas, ubijeđen sam,
drug Ratko poslušao. Kasnije je, na žalost, sve bilo
uzalud. Uhvatila ga je štampa u svoje ruke, počele
su da mu izlaze slike u novinama, postao je slavan
i popularan i, razumljivo, zavrtjelo mu se u glavi.
Mi i to, drugovi, možemo da razumijemo i ljudski

194
je da razumijemo. To mi, međutim, ne smijemo da
opravdavamo...
— U potpunosti se slažem sa drugom sekreta*
rom — kašljucajući i krijući pogled od Vidovića,
kaže Risto Banović. — Zatajili smo svi, kao komu-
nisti, a ja, kao predsjednik Suda, više od svih osta-
lih. Ja sam ga, doduše, u nekoliko navrata upozo-
ravao na pogreške, ali, priznajem, pravu prirodu
svega toga nijesam jasno raspoznavao ni uviđao.
Zbog toga, vjerovatno, i nijesam bio odlučan ono-
liko koliko je to trebalo. U svakom slučaju, ne bje-
žim od krivice i moldm da mi se ovdje, večeras, iz-
rekne odgovarajuća sankcija ...
— Ja se, drugarice i drugovi, ne osjećam kri-
vim zbog toga što je Ratko Vidović, bivši sudija
ovoga Suda, počinio greške o kojima mi ovdje ras-
pravljamo — javi se za riječ plahoviti, mada na iz-
gled smireni, zamjenik Rista Banovića. — Mene ni-
ko ništa nije pitao. Ništa nijesam mogao da preduz-
mem, a stalno sam opominjao. I ne radi se ovdje
0 običnim greškama, drugovi. U pitanju su idejno-
-poHtičke pozicije koje ne samo da nijesu saglasne
sa ideologijom Partije, nego su joj, čak, i dijame-
tralno suprotne ...
Četvorica ljudi, istovremeno, podigoše ruke i
zatražiše da govore. Vidovića, međutim, više i ne
zanima ko govori: podnimio se i zagledan u nešto
sasvim nedokučivo i neodređeno — pamti i zapi-
suje. U jedan mah, džepni, notes, koji je toga jutra
kupio, sve zapisuje.
— Ja, ni najmanje, ne poričem krivicu druga
Vidovića niti krivicu svih nas koji smo članovi ove
organizacije. Ipak, a moHm da me pogrešno ne shva-
tite, smatram da se ovdje ne radi o svjesnom suprot-
stavljanju politici Partije, kako reče moj prethod-
nik. Prije bih rekao da je Vidović pravio stručne
pogreške, zapravo da je po srijedi pogrešna metodo-
logija rada. Njegovo je bilo da izriče presude, ali ne
1 da, tim presudama, vodi nekakvu politiku, da ne
kažem javnu debatu i polemiku. Vjerujem da je to

195
činio iz poštenih pobuda, a naša je krivica što mu
stručno, kao pravniku, nijesmo pomogli,..
— Ja sam, kao i drug Vidović i kao, uostalom,
većina ovdje prisutnih, sudija. Nijednog mi momen-
ta nije palo na pamet da vas učim kako se pišu pre-
suđe. To smo, svi, naučili na fakultetu, u praksi, po-
gotovu. A on, šta je on učinio? Samo da bi pokazao
kako je pametniji od svih ostalih i da bi se rekla-
mirao po novinama, počeo je da, umjesto presuda,
(piše eseje i referate, ako tako mogu da ih nazo-
vem. Ne znam odista, šta više da diskutujemo.
Mora da nam je sve jasno za čovjeka koji u presudi
onome fratru Tršiću, ustaškom agentu i zlikovcu,
doslovce, kaže: »Optuženi, zaista, ništa loše nije uči-
nio!« Oprostite, drugovi, ali ja tome čovjeku ne mo-
gu da se obraćam sa »druže« i stid me je što je, taj
čovjek, u ovome Sudu bio sudija. . .
— Ja bih počeo tamo gdje je stao drug pret-
hodnik. S tim što ću da vas podsjetim na jedan
drugi, ništa manje neprijateljski, gest koji je Vido-
vić iznio u presudi doktoru Stanivuku. Svi mi dobro
znamo da je Stanivuk pijanica i čovjek sumnjivih
moralnih kvaliteta. Svi mi dobro znamo da je taj
Stanivuk ispljuvao i izvrijcđao socijalizam, Partiju,
samoupravljanje, naše najviše državne rukovodioce.
Vidović, međutim, nekakvoj lažnoj slobodi ličnosti
poklanja veći značaj nego časti i ugledu drugova ru-
kovodilaca koje je Stanivuk ispsovao. On štiti čast
Ozrena Stanivuka, dok ga ugled socijalističke drža-
ve i čast naših rukovodilaca, očito, ne interesuje!
— Mene, prije svega, zanima sljedeće: da li se
Vidović svjesno, hoću reći namjerno i sa ođređe-
nim ciljem, suprotstavljao ideologiji našeg društva
ili se svi ti njegovi propusti i, dozvolite, nepriiatelj-
ski gestovi mogu pripisati stručnoj manjkavosti, od-
nosno nepravilnoj metodologiji rada. Mislim i uvje-
ren sam da je djelao smišljeno: sam ili po nečijem
zadatku, u to ne želim da se upuštam. Ne, ovo su
samo prividno teške riječi. Ali, dopustite, kako dru-
gačije da govorim o čovjeku koji javno, u presudi,

196
učešće u revoluciji kvalifikuje kao otežavajuću okol-
nost za okrivljene? Tu bih kvalifikaciju mogao da
razumijem samo pod uslovom kada bi ovo bio kra-
ljevski, četnički ili ustaški sud ...
Gdje li je — zapita se Vidović — već čuo ovaj
glas? Možda u onom iznurujućem snu, u crkvi, prije
dvije godine. Sude mu na sličan način kao i siro-
mašnom Gojku Filipovom: Marš iz crkve, psuješ
Boga i ne pridržavaš se posta — to je za nas dovo-
ljan dokaz da nijesi hrišćanin! Prestravi se, nenada-
no, od pomisli da se ono što je, tada, sanjao — s»-
da, njemu dešava. Da je san bio samo simbolični i
uranjeni vjesnik zbilje koja ga, evo, pogađa. Odnos-
no da je ova muka što se sručila na njega zakaŠnjeli
eho nečega što je, već, vidio i doživio. Šta bi — po-
misli — na sve to rekli psihoanalitičari? Kako bi
to, recimo, Frojd protumačio i da li bi i ove dvije
histerije — onu sanjanu i ovu istinsku i sadašnju —
povezao sa porivima što izviru iz čulne pohote i
seksualne fantazije?!
— Dobro, ja razumijem da neko optuži, čak i
osudi, nevinog čovjeka. Razumijem da oslobodi zlo-
činca, da fatalno pogriješi u procjeni. Ali, da živi
pravnik, fakultetski obrazovan čovjek, a uz sve to
još i sudija, oficijelno napiše da je za smrt jednog
djeteta kriva drumska krivina, što će reći tamo
neka okuka na putu, e to, valah, nikako ne
razumijem...
—- U obrazloženju »magnetofonske presude«,
Vidovič otvoreno kaže da bi se sporna traka mogla
suslušati kao dokaz, ukoliko bi doktor Ozren Stani-
vuk podnio predlog za krivično gonjenje doktorke
Tamare Mihić. Dakle, mogla bi se saslušati, ukoliko
bi se radilo o zaštiti ličnosti Ozrena Stanivuka, a
ne može se saslušati kad je u pitanju čast i ugled
naših najviših drugova rukovodilaca koje je Stani-
vuk ispsovao. Zar to nije kristalno jasni stav jednog
neprijatelja? Opasnog i pritajenog neprijatelja. . .
— Upravo tako, drugovi: trpjeli smo, kako
reče prethodnik, kao slijepi, među sobom opasnog

197
i pritajenog neprijatelja. Znate li vi da je on išao,
čak, dotle da je u ovoj posljednoj presudi drugovi-
ma rukovodiocima iz Kamenika sve potpisnike pe-
ticije kojom je traženo da Krstić i Roganović budu
oslobođeni proglasio — sitnim buržujima i protiv-
nicima socijalističkog morala! Pljunuo je, bez par-
dona, drugovi, na više od dvije hiljade samouprav-
Ijača socijalističke, samoupravne i nesvrstane Ju-
goslavije! Pljunuo je na sve nas, drugovi!
— Posmotrimo li stvari ozbiljnije i cjelovito,
shvatićemo da su se u Vidovićevom slučaju stekli
mnogi grijesi i mnoge greške, da se baš tako izra-
zim. Tu je, naravno, prije svega, suprotstavljanje
politici Partije, zatim omalovažavanje i negiranje
principa o klasnoj suštini pravosuđa, onda rekla-
merstvo i bolesna želja za publicitetom, konačno —
profesionalna nestručnost i nepoznavanje osnovnih
pravila sudovanja ...
— Možemo, ovdje, ostati i do zore i, vjerujem,
nećemo se odmaći dalje od mjesta na kojemu se
sada nalazimo. Sve nam je, zapravo, znano i razjaš-
njeno. Da li je svojim presudama nanosio objek-
tivnu štctu demokratskom liku našeg socijalizma?
Jeste, nano9io je. Da li je zagovarao nekakvu bur-
žoasko-malograđansku, ja bih rekao i anarhističku,
slobodu i demokratiju? Jeste, zagovarao je. Da li
je doktor Stanivuk psovao samoupravljanje? Jeste,
psovao je. Da li ga je Vidović oslobodio? Jeste, oslo-
bodio ga je. Da li je fratar Tršić ustaški agent. Je-
ste, i to je na sudu dokazano. Da li je Vidović i
njega oslobodio? Jeste, oslobodio ga je. Da li su dru-
govi iz Kamenika borci revolucije? Jesu, oni su bor-
ci revolucije. Da li je Vidović njih oslobodio? Ne,
njih nije oslobodio. Sve su, vidite, potvrdni odgo-
vori. Svi, sem ovog posljednjeg. Svaki bi čovjek od
logike mogao da postavi novo pitanje: Da li je Vi-
dović socijalistički sudija? Ne, on nije socijalistički
sudija — zaista, ne vidim drugog odgovora!
— Izvrsnoj analizi druga prethodnika dodao
bih samo toliko da nam je posao olakšan činjeni-

198
com da je Vidovićeva neprijateijska aktivnost, koja
se posebno ogleda u »Magnetofonskoj presudi« i
presudi ustaši Antu Tršiću, jednodušno osuđena od
svih svjesnih snaga naše samoupravne i nesvrstane
domovine. Svi se, sa gnušanjem, odnose prema dje-
lima Ratka Vidovića. Radnici, sudije, naši novinari,
političari... svi koji su napredne svijesti od reda
su na našoj strani, drugovi. Vidović je, sasvim,
usamljen. Ostaviće ga na cjedilu, vjerovatno, i nje-
govi ljubimci, kao na primjer ustaša Tršić i doktor
Stanivuk...
Graja se, namah, stišava, prestaje gurkanje i
došaptavanje, splasnu i škripa drvenih stolica: svi,
nestrpljivo, mada, na izgled, nezainteresovano, čak
i s dosadom, očekuju da Vidović govori. On se grize
za donju usnu, primijetno je uzbuđen, hoće svakog
da pogleda u lice i u oči, traži pravu riječ, onu prvu
riječ, koja će da ga povuče i omami. Da mu razveže
jezik i stiša emocije, kao onda, davno, kad je, kao
student, na takmičenju, pred krcatim amfiteatrom,
govorio Sokratovu odbranu.
— Počeću naglo, sa dva citata, moje sudije.
Prvi je Marksov. Objašnjavajući jednom svom pri-
jatelju zašto nije ranije odgovorio na pismo, on ka-
že: »Zato što sam se čitavo vrijeme nalazio na ivici
groba. Ja sam zato bio dužan da iskorišćavam svaki
momenat kad sam bio sposoban za rad da bih za-
vršio svoje djelo (Kapital), kojemu sam na žrtvu
prinio zdravlje, životnu sreću i porodicu. Nadam se
da je to objašnjnje dovoljno. Ja se smijem nad
takozvanim »praktičnim« Ijudima i njihovom pre-
mudrošću. Ako hoćeš da budeš životinja, možeš,
naravno, okrenuti leđa mukama čovječanstva i bri-
nuti se samo o svojoj sopstvenoj koži.« A na pita-
nje svojih kćeri, Laure i Dženi, šta je životni moto
iz kojeg on crpi sreću, Marks je odgovorio: »Bori-
ti se!« Drugi je citat Arhimedov: »Dajte mi tačku
oslonca, ja ou ipolugom podići zemlju!« Svaki
čovjek traži ovu Arhimedovu tačku oslonca. Mo-
ja tačka oslonca je ono Marksovo: boriti se!

199
Nijesam sam sebi dovoljan i ne mogu se osjećati
srećnim, sve dok znam koliko je nesrećnih ljudi oko
mene. Ja nijesam slobodan sve dok, svuda oko sebe,
nabasavam na prepone neslobode. Zato ja smisao ži-
vota i svoju tačku oslonca tražim u stalnoj borbi pro-
tivu sila koje, pod ovim ili onim izgovorima, okivaju
čovjeka .. . Ne shvatite me pogrešno moje sudije. Ne
pripišite mi da sebe sravnjujem sa Marksom i Arhi-
medom. Recite, samo, ono što sam i rekao: u grani-
cama svoje moći i svoje pameti, braniću, bez obzira
na jetku osudu vaŠu i, ne sumnjam, isto toliko jetku
presudu, i sebe i svoja djela, makar i beznačajna,
koja vi, već tri sata, mjerio sam vrijeme, tako stra-
stveno i tako jurišnički, kao da ste pred bunkerima,
ružite i napadate. Slutio sam, moram vam priznati,
da ovdje, večeras, nećete govoriti baš najljepše o
menii. Ali, da ćete biti toliko gladni i žedni mog
čerečenja nijesam mogao ni zamisliti. Znam, kao
i vi, da me morate osuditi. Da postupi drugačije
mogao bi se odvažiti, jedino, pojedinac sudija: ova
kolektivna porota, ni u kom slučaju. Znam, kao i vi,
hoću da kažem, šta vam je dužnost i šta morate
učiniti. Ne znam, međutim, i ne shvatam zašto me
niko od vas, za ova tri sata vremena, ne pogleda u
oči, kao dojučerašnjeg druga i prijatelja, kao čovjek
čov^eka, uostalom. Ne uvjeravajte me da je i to za-
branjeno. Ja sam, sudeći po složenoj diskusiji vašoj,
mnoga zla počinio. Ne razumijem, onda, zašto ste,
kod tolikih zala, morali falsifikovati optužnicu. Ta-
mo gdje neću i kuda ne umijem da hodam, odvelo
bi me polemisanje sa nečim što je samo djelimično
istinito i što je, baš zbog toga, više nečasno i više
lažno nego da je, do kraja, izmišljeno. Ipak, samo
ilustracije radi, spomenuću neke detalje iz vaše
optužnice, u nadi da ćete se, poslije toga, ako
ništa drugo, zamisliti pred ogledalom. . . Fratar
Ante Tršić, tu ste u pravu, moje sudije, prima
ustaške novine i časopise, ali ih, što vi pre-
ćutkujete, ne rastura svojim župljanima. Uvijek,
kad stigne ta pošiljka, on svojim poznanicima iz

200
Državne bezbjednosti šeretski poručuje: »Nova roba
istovarena, dođite da je, uz mezetluk, oprobamo.«
On, po ubjeđenju, jeste ustaša, ali nijednim gestom
ne širi i u javnosti, da tako kažem, ne »reklamira«
tu neljudsku i otrovnu »ideologiju«. Vi, međutim,
kažete da je dokazano kako je taj fratar zločinac
i ustaški agent i da sam ja, uprkos svemu, u presu-
di napisao: »Optuženi, zaista, ništa loše nije učinio.«
To da je zlikovac, recite fratru Tršiću. Na njegovom
mjestu, ja bih vas tužio. Ja sam, pak, u presudi,
doslovce, napisao: »Praktično, optuženi, zaišta, ni-
šta loše nije učinio.« Zašto brišete moje riječi iz mo-
je presude? I zašto me, onda, za te krnje riječi, op-
tužujete? Zašto, konačno, krijete da je Vrhovni sud
tu presudu potvrdio? ... Ponavljate, jedino, to da
sam dvojici boraca NOR-a učešće u revoluciji pro-
glasio otežavajućom okolnošću. Sasvim, pri tome,
prećutkujete zašto sam to učinio. Još niko nije citi-
rao tu moju presudu, još niko ne reče da sam poku-
šao da branim i odbranim poštenje te iste revolucije.
Nije li, možda, baš u tome, grijeh zbog kojeg me če-
rečite? . . . Zgražavate se i hvatate za kosu zbog toga
što sam, kako rekoste, za smrt jednog djeteta kri-
vom proglasio — drumsku krivinu. Prećutkujete da
je, odmah po presudi, koju je, takođe Vrhovni sud
potvrdio, ta krivina uklonjena, zapravo ispravljena
i da od tada, a prošle su već tri godine, na tome
mjestu, nije. zabilježen nijedan udes, nijedna nesre-
ća. Sa kojim to ljudskim ciljem zastajate kod zape-
te i zašto, do kraja, ne dopišete rečenicu, pogotoyu
kada nije vaša, nego moja, i kada je uvršćujete u op-
tužnicu?! Sa kojim ciljem izmišljate da sam građane
Kamenika, potpisnike peticije, nazvao protivnicima
socijalističkog morala i sitnim buržujima? Zašto to
činite, kad znate da nešto tako, čak ni slično, nikada
i nigdje, nijesam ni rekao ni zapisao? Kazao sam
nešto drugo, moje sudije. Odnosno, doslovce, da te
peticije svjedoče o »fatalnom sukobu između starog,
sitnoburžoaskog i sitnosopstveničkog, morala, sa
jedne, i novog, socijalističkog i samoupravnog, sa

201
druge strane«. Ne bole mene, vjerujte, toliko ove
poluistine i laži koje mi, bez trunke moralnog
ustezanja, podmećete. Boli me, međutim, nepre-
bolno saznanje da te sve, ružne, stvari čine su-
dije . . . Kažete da sam reklamer, samoreklamer, da
sam žedan slave i publiciteta. Kriv sam što su o
meni pisale novine. Ne poznajem kako se pišu pre-
sude, smijete se mojem neznanju, još samo što me
ne proglasite nepismenim. Ćutite, međutim, da sam,
za čitavo vrijeme otkako sam u ovome Gradu, dao
samo jedan intervju za novine i to, ističem, za naše,
domaće, novine. Jeste, pisali su o meni, i često i
nadugačko, novinari. Sve i da je to zločin, zar sam
mogao da ih zaustavim, da im zabranim?! Ne znam,
uostalom, otkuda vam toliko podozrenje i toliki
bijes prema novinarima: možda, a oprostite, otuda
što, tako i toliko, i o vama, nijesu pisali...
Ne, nimalo se ne uzbuđujte, moje sudije. U ovom
svom, a i vašem, pozivu, prezirao sam sve ono
što je činovničko, rutincrsko i trivijalno. Prilazio
sam mu stvaralački, iz ljubavi i u stalnom strahu
da ću platiti danak toj zaljubljonosti. Otakako sam u
ovome Gradu, izrekao sam više od 500 presuda. Sve
njih sam pisao u svome stanu, dakle izvan sudnice
i na uštrb onoga što se naziva slobodnim, i odmoru
namijenjenim, vremenom. Već tri godine, zaredom,
što vam je, takođe, poznato, imam najveći učinak
među sudijama. I po broju presuda, i po kvalitetu
njihovom. Samo je jednu moju odluku ukinuo Vr-
hovni sud, a jednu preinačio. Svi ste mi, sve do juče,
na tome čestitali. Ne znam šta ste, u sebi, tajili i
osjećali, ali ste, javno, dvanaest puta, glasali da mi
se, zbog izvanrednog stručnog rađa, oda posebno pri-
znanje i dodijeli nagrada . . . Sudija, kako ja mislim,
mora da bude svestrano obrazovan oovjek. Najmanje
po pet časova, svakoga dana, valja čitati, ne samo
pravnu, već i filosofsku, psihološku ili istorijsku lite-
raturu. On mora pouzdano vladati i sociologijom, a
etika je predmet čije bih poznavanje označio jednim
od uslova da se postane sudijom. Takav, ponavljam,

202
po shvatanju mojem, mora biti, sooijalistički, sudija.
OnV'koJi hetsmije biti !činovhik i koji mora biti stva-
ralac i oslonac novim društvenim odnosima koji
nastaju, mora da mnogo zna i da gleda široko i da-
leko, dalje nego što može da dosegne fiziološko oko
čovječije ... Savršeno ste u praviu kada kažete da sam
pisao neobične presude. Trudio sam se da u njih une-
sem nečeg živog i esejističkog, da uzmaknem pustoj
riječi i ogoljenoj sili zakona. Volim, na žalost, lijepu
i prpošnu riječ. Stendal je, samo da podsjetim, još
davno, čitao »Code de civil« i u njemu, tom Napo-
leonovom građanskom zakoniku, tražio uzor za svo-
ja, literama, predstavljanja života i svijeta. Tako,
esejistički i raskalašno, pisao je zakonike i pokojni,
naš, Bogišić; vjemjem da ste ih čitali i da je na od-
met da vam predstavljam te zakone i njihovog, ve-
likog, roditelja ... Ovdje je neko, držeći se, po svemu
.sudeći scenarija koji ste ranije razradili, iz klupe,
sjedeći, uzviknuo da nijesam samo ja moralno-poli-
tički nepodoban, već da je moralno-politički nepodo-
ban i profesor etike Stojan Svetozarević. Samo još
što nije zatražio njegov skalp i njegovu glavu. Pitao
je, taj neko, ko pljuje sjedeći, bezimeno, iz gomile,
zašto sam pozvao baš profesora Stojana, a ne, dru-
gog nekog, profesora? Suminjiv mu je, veli, profesor
kojeg sam ja odabrao. A meni je, vidite sumnjivo
vrijeme koje dopušta, čak i podstiče, takav moralni
linč, pljuvanje iz horde, iz čopora. . . Neće to, ne
može na dobro izaći ni primitivnom čoporu ni tom
vremenu ... Ostao sam, kažete, sam, osuđuju me svi
koji su »napredne svijesti« — radnici, sudije, novina-
r i . . . A ja bih, vidite, dodao da to i nije osuda, već
ljudska zbunjenost i zaplašenost od vike .i dernja-
ve što odliježe. Ne, ne mislim ja na vas, jer vi ni-
kakvu silu ne predstavljate, već misl-im na v-risku
od koje ste se i vi zastrašili, prihvativši da, sa svih
strana i u svakom pogledu, a intelektualno i moral-
no, prije svega, budete obogaljeni. Toliko obogalje-
ni da ste, bez i najmanjeg angažovanja moždanih
režnjeva, gotov-i da u ime te, kako sami rekoste,

203
»napredne svijesti«, pljujete i palite, uibijate i silu-
jete . . . Znate, pamtite, kao što i ja znam i pamtim,
šta su, do juče, zapravo do onog, skorašnjeg, javnog,
izliva vlastelinske, feudalne, moći Druga Gvozdena,
o meni pisali i govorili novinari, naučnici, studenti,
sudije. . . Pamtite, nadam se, šta ste i vi govo-
rili. Smirite se i ne psujte me pogledima. Da ste
vi čobani, ili slikari, ili pjesnici, tada, u ovom pro-
cesu, i ne biste bili toliko surevnjivi. Čovjek, što
bi rekao počivši Feofan Prokopovič, nerado gleda
drugog kako je njemu ravan ili napredniji. Ali, ipak,
oholost ne izaziva zavist prema daljnjima, već pre-
ma najbližima po krvi, po životu ili po profesiji. Ne
zavidi, na primjer, trgovac vojniku, vojovoda sve-
šteniku ili kovač slikaru. Zavist ne živi u različitosti,
već u bliskosti: vojnik vojniku, vlastelin vlastelinu,
opančar opančaru, sudija sudiji.. . Vi se, vidim,
iščuđavate, jer poslije svih optužbi vaših, poslije
toliko galame i zastrašivanja, nijeste, očito, vjerovali
da ću da vam, ovako, govorim. Zato, između ostalog,
unaprijed mogu da tumačim sebi samome izrečenu
presudu. Osuđen sam kako je govorio Sokrat svojim
sudijama, zbog nestašice, ali, zacijelo, ne zbog ne-
stašice riječi, već drskosti, i bezočnosti, i volje da
vam kazujem onakve stvari kakve bi vam bilo naj-
prijatnije slušati: da plačem i jadikujem, i druge
mnoge stvari da vam govorim, mada su one, koliko
mislim, mene i svakog slobodnog čovjeka nedostoj-
n e ... Kritikujući me, olako, iz zaleta, poštapate
se riječju »sloboda«, definišete i mjerite slobodu:
to je, upravo, u čitavoj priči i najžalosnije. Dok ste
god mene ružili i definisali, ja sam se smijao i, na
neki način, možda se i zabavljao. Ali, kad god bi
neko od vas obrisao usta slobodom, tek tako, u
pauzi između dvije rečenice, između dvije psovke,
spopadala me jeza i silna želja da jauknem i da za-
pomažem. Da li vam je, uopšte, znano kakvom se to
riječju lopate i kakvo je njeno značenje? Ja, prizna-
jem, ne znam šta je sloboda: Zapravo, gdje su joj
međe i putokazi, koliko ima vrsta sloboda i kako,

204
između njih, odabrati onu našu, pravu, najslobod-
niju. Ponašate se i govorite, baš, tako kao da slo-
bode vise na nekom čiviluku i čekaju da ih uzmemo
i priogrnemo, kao džemper ili kabanicu. U trku, kao
da smo na hipodromu, vi uzvikujete: prava slobo-
da, kvazisloboda, lažna sloboda, tamo neka slobo-
da. Živim u velikoj nadi da ne postoje takve granice
ili, ako postoje, da nijesu tamo gdje ih vi vidite i za-
mišljate . . . Bez larme, bez dobacivanja i uvreda, mo-
je šudije. Ja sam vas, strpljivo, i bez riječi, slušao.
Dakle, govorio sam o tome: šta je sloboda? Da li je
to pravo čovjeka da, kao u ratu, u ime slobode, ubi-
ja drugog čovjeka? Da li je to njegovo pravo da
umre od gladi? Ui, pak, suvereno pravo građanina
da se odrekne kuće, posla, porođice, automobila ...
da uzvikuje parole protiv vlasti i države, da se oda
prostituciji ili pederastiji, da se odrekne svega do
čega mu nije stalo i da se klanja svojim, ličnim, mi-
tovima i bogovima? Da li je to, konačno, naša slo-
boda da izaberemo vjeroispovijest, naciju, suprugu
i ljubavnicu, mjesto življenja i profesiju? Danas se,
na Zapađu pogotovu, sa svim naprijed pobrojanim,
poistovećuje značenje te riječi. Ona se, bukvalno,
svodi na crkvenu paralažu da nam Bog ne stoji na
putu da ostvarimo sve ono što želimo. Slobodni smo
u želji da imamo i ono što možemo i ono što ne
možemo, da se borimo za nešto što nam je lako
osvojivo ili što je, očito, predaleko i zabra-
njeno. Nasuprot ovom, savremenom, iz istorije zna-
mo ,i za jeđno, dosta drugačije, poimanje slobode.
Ono koje je postojalo i živjelo u starih civilizacija
i naroda. Svi slobodni građani Atine, ravnopravno,
na trgu vijećaju o ratu i miru, o savezima sa dru-
gim državama, o zakonima, izboru vladara ili su-
dija. Istovremeno, svi lični postupci Ijudi strogo su
nadgledani i cenzurisani. Bendžamen Konstan je, još
početkom prošlog stoljeća, razmišljajući o sloboda-
ma starih i savremenih naroda, divno zapazio da po-
jedincu u Sparti ili Rimu, gotovo, i da nije dopušte-
no da bira društveni stalež, svoje zanimanje ili reli-

205
giju. Spartanski pjesnik Terpandar, ako se sjećate,
ne može da doda ni žicu na svoju liru, a da se peto-
rica efora, tih vrhovnih sudija, samo ako ih nije pitao,
ne osjete pogođenim. Vrhovna vlast se upliće i u naj-
prisnije, najintimnije, odnoise građana. Mladi Lakede-
monjanin ne može da slobodno posjećuje svoju su-
prugu, rimski cenzori ispitivački drže poglede na ži-
votu porodice. Tako je, kod starih naroda, pojedinac,
gotovo uvijek, svemoćan u javnim poslovima, a rob
u svim svojim ličnim odnosima. Kao građanin, on
odlučujc o ratu i o miru: kao pojedinac, on je ogra-
ničen, nadgledan i sputavan, u svim svojim pokre-
tima. Kao dio zajedničkog tijela, on ispituje, raz-
rješava, osuđuje, šalje u progonstvo, kažnjava smr-
ću svoje činovnike ili svoje upravljače. Potoinjen za-
jedničkom tijelu, on može i sam da bude smijenjen
sa dužnosti, lišen svojih prava, protjeran, pogubljen
slobodnom voljom cjeline čiji je dio. Kod savreme-
nih naroda je obrnuto: pojedinac je nezavistan u
l'ičnom životu, ali vrhovnu vlast, čak i u najslobod-
nijim državama, dijeli samo prividno. Njegova uloga
u tom pogledu je ograničcna, gotovo uvijek i nepo-
stojeća. Savrcmcna sloboda jc, po mome mišljenju,
za čitavu bczdušnost fatalnija od slobode stare Ati-
ne ili Rima. Danas nema političkog pokreta, od kraj-
nje Ijevice do krajnje desnice, koji svoju zastavu
nije iskitio riječima »sloboda«, »jednakost«, »vlast
naroda« ... Ti su simboli postali modema božan-
stva iza kojih se kriju svi despoti i svi tirarn. Obi->
čan čovjek se, zapravo, danas, gazi i obespravljuje
u ime »vlasti naroda«, a ne u ime vlasti careva ili
kraljeva. Carevi su, moglo bi se reoi, bili makar,
manje licemjerni: gazeći slobodu Ijudi, pozivali su
se na volju bogova. Sada se, pak, i genocid nad ne-
kim narodom sprovodi u ime volje toga istoga
naroda . . . Držao sam i, zacijelo, u to sam i dalje ubi-
jeđen, da samoupravna i socijalistička sloboda ne
smije stati niti u jedan od kalupa slobode o kojima
sam govorio. Za to sam se i zalagao u svojim presu-
dama. Ja, ovdje, i sada, nemam ni volje, ni potrebe,

2 06
ni namjere, da pričam o klasnoj suštini slobode:
bojim se, s obzirom na ono što sam već čuo od vas,
da me ne biste ni razumjeli. Ali vam, ipak, hoću reći
da je jadan i za žaljenje čovjek koji, pored svih pro-
stranstava i izazova slobode, u sebi nosi ropsku
dušu. . . Jedno, nikako, neću da vam vjerujem: da
ste vi marksistička partija i da govorite u njezino
ime. To vam, oprostite, ne priznajem. Prije će biti
da vaša priča i vaše vladanje priliče nekoj kleri-
kalnoj strancd, recimo onoj koja je, ako se možete
sjetiti, u doba Igoovo, nametnula po zlu čuveni
Faluov Zakon o (ne)slobodi nastave, inspirišući ve-
likog pisca da, u Ustavotvornoj skupštini, u Parizu,
čini mi se u zimu 1850, održi besmrtnu besjedu:
»Ja ne želim da vam povjerim vaspitanje omla-
dine, dušu djece, razvoj novih mozgova koji se otva-
raju ka životu, duh novih pokoljenja, to jest buduć-
nost Francuske. Ne želim da vam povjerim buduć-
nost Francuske, pošto, povjeriti vam je, značilo bi
što i — izdati vam je . . . Vaš zakon je zakon koji
nosi obrazinu. On kaže jedno, a uradiće drugo. To
je mdsao ropstva, koja navlači ruho slobode. To je
zaplena, nazvana poklonom .. . Ah, mi vas poznaje-
mo. Poznajemo mi klerikalsku stranku .. . Ona je ta
koja čuva stražu pred vratima nepogrešivosti. Ona
je ta koja je istini našla dva divna podupirača: ne-
znanje i zabludu. Ona je ta koja zabranjuje nauci
i duhu da idu dalje od molitvenika i koja hoće da
miisao začauri u dogmu. Svi koraci koje su učinili
umovi Evrope načinjeni su uprkos njoj. Njena isto-
rija zapisana je u istoriji ljudskog napretka, ali na
obratnoj strani. Ona se odupirala svemu. Ona je ta
koja je naredila da se išiba Prineli, zato što je rekao
da zvijezde ne mogu pasti. Ona je ta koja je Kam-
panelu stavila na muke dvadeset i sedam puta, zato
što je tvrdio da je broj svjetova beskonačan i zato
što je naslutio tajnu postanja. Ona je ta koja je
progonila Harveja, zato što je dokazao da krv pro-
tiče... Otkriti zakon neba, to je bila bezbožnost.
Otkriti jedan svijet, to je bila jeres. Ona je ta koja

207
je anatemisala Paskala, u ime religije. Montenja, u
ime morala. Molijera, u ime morala i religije.. .
Kada bi mozaik čovječanstva bio tu, pred vašim oči-
ma, vama na raspolaganju, otvoren kao stranica
knjige, vi biste u njemu precrtavali...«
Krenuli ste na mene plahovito, kao proljeć-
na bujica, i, strah me je, nepromišljeno. Treba li
da umrem ili da se ubijem, samo da bih vas zado-
voljio? Slijepo ponavljate ružne i neistinite riječi
koje je meni, da ga tako nazovem, prišio jedan
čovjek od vlasti: ne razumijem gdje su korjeni to-
likog straha, te njegovu optužbu, bez provjere, bez
logike i zamaranja pameti, prihvatate kao svršeni
čin, kako presudu. Ne vjerujem da ograničenja naše
ličnosti i naše pameti moraju imati tako, a izvinite,
stravične razmjere. Pa, vi biste me, na najmanji
mig, rastrgli i progutali. . . Sjetih se, evo, sada, i šta
je grof de Mirabo poručio skupštinskoj desnici, koja
je zagovarala totalni apsolutizam vladaoca i koja je
ulogu poslanika i, konačno, čitavog naroda svodila
na funkciju koju ima tačka iznad malog, latiničnog,
slova »i«:
»Pa zar ne vidite koliko ja našim upravljačima
spremam bolju sudbinu nego vi, koliko sam umje-
reniji?! Vi ne doouštate nikakv razmak između su-
morne tišine i ubilačke optužbe. Ćutati ili kažnja-
vati, povinovati se ili udariti — eto vašeg načina,
dok ja, ja opominjem prije nego što optužim, ja
odbijam da priznam prije nego što žigošem, ja nu-
dim odstupnicu nepromišljenosti ili nesposohnosti
nrije nego što ih proglasim za zločin.«
Bez gunđanja i bez prijetnji, sudije. Ispijte
ovaj moj pehar onako mimo kao što sam i ja ispio
vaš. A, sada, glasajte, izrecite presudu!
— Ko je za to da se Ratko Vidović. bivši sudija
ovoga Suda, isključi iz članstva Partije? — pita, po-
što se stišaše protesti i povici, pređsjeđavajući.
Svi, sem jednog prisutnog, podigoše ruke.
— Ima li ko protiv? — pita predsjedavajući.
Niko ne diže mku.

208
 — Ima li uzdržanih? — pita predsjedavajućL
Opet, niko ne diže ruku.
— Neko nije glasao — kaže predsjedavajući.
— Ja, to ja nijesam glasao — odgovori Vidović.

Skoro će sat vremena otkako Milovan Erić, na

uldci, zapravo na trgu ispred zgrade CK, čeka Druga
Gvozdena. Puši, šetka u krug, stalno pogleduje u sat.
Juče ujutru je, u velikoj i blijedo-crvenkastoj
koverti, na portimici, ostavio jedan »veoma hitan«
i »veoma važan« materijal za Druga Gvozdena. Su-
vonjavi čovjek koji prima poruke, daje obavješte-
nja i sjedi u portirnici zgrade CK, jutros mu je
rekao da je kovertu predao lično Drugu Gvozđenu
i da ju je, na njegove oči, Drug Gvozden stavio u
veliku kožnu tašnu, doduše poipuno ćutke, bez ikak-
vog komentara. Eriću to nije bilo prijatno čuti, po-
što se nadao da će Ignjat Gvozdenović, ako ništa
drugo, pogledati ko mu šalje toliko pismo i da će,
kad već pogleda adresu pošiljaoca, primijetiti i jed-
nu malu, na poleđini koverte napisanu, rečenicu:
»Molio bih Vas da me, ako ikako možete, sjutra
primite, makar na dvije-tni minute. Vaš Milovan.«
Očito, Gvozdenović nije zapazio tu molbu, ili se,
prosto, pretvarao da je nije vidio: u protivnom, po-
ručio bi mu, po čovjeku sa portimice, da dođe, u
toliko i toliko časova, ili da je, na žalost, minogo
zauzet, pa ga ne može primiti, ni minuta. Čak da
mu je, juče, zbilja, i promakla poruka sa poleđine
koverte, kod kuće bi je, zacijelo, morao primije-
titi — pod uslovom, naravno, da je, uopšte, otvarao
crvenkastu kovertu i čitao ono što mu je on, na svo-
ju ruku, samoinicijativno, bez bilo čije sugestije,
poslao i spakovao. A poslao mu je stenogram sa
partijskog sastanka u Gradskom sudu, uz napomenu
da se i on, Drug Gvozđen, uvjeri kako je »neprin--

209
cipijelno, samoreklamerski i nekritički govorio su-
dija Ratko Vidović« i kako su, u njegovoj osudi,
»komunisti Suda pokazali visoki stepen jedinstva
i idejne zrelosti«. Ako je, đakle, Ignjat Gvozdenović,
uopšte, uzimao u ruke tai stenogram, morao je, sva-
kako, pročitati i onu molbu sa poleđine koverte i
morao mu je, takav je red, makar na portirnici,
ostaviti, bilo kakav, odgovor ili poruku.
Suvonjavi portir (Erić je, odmah, primijetio da
je invalid i da na reveru teget sakoa nosi značku
fudbalskog kluba »Dinamo«) jutros mu je rekao da,
zaista, nikakvih poruka nema, da je Drug Gvozđen
na jednom »važnom sastanku«, da mu se tamo ne
može telefonirati i da, na žalost, ne zna kada će se
taj sastanak završiti. Milovanu Eriću, poslije toga,
nije preostalo ništa drugo nego da se uputi na aero-
drom i da se vrati u Grad ili da, jednostavno, na
rizik, tu, ispred portirnice ili ispred zgrade, dežura
kad će se taj sastanak završiti i kad će Ignjat Gvoz-
denović krenuti kući. Odlučio se na ovo poslednje,
svakako u nadi da će se Drug Gvozden, negdje oko
15 časova, kako mu je rekao čovjek sa porfcirnice,
pojaviti napolju i da će imati vremena da ga saslu-
ša. Možda će ga, čak, pozvati i kući, da tamo/sklo-
njeni od publike, natenane, popričaju. Tome da će
ga pozvati kući, Erić se, zapravo, podsvjesno nadao
i, unaprijed, radovao.
Cijeli sat, međutim, uzaluđno ga očekuje. Neko-
liko je puta ulazio u zgradu i čovjeka što na reveru
plavog sakoa nosi značku fudbalskog kluba »Dina-
mo« pitao — kad će, do kada obično traju te »veo-
ma važne« sjednice?
Najposlije, kad je izgubio gotovo i posljednju
nadu, ugleda Ignjata Gvozdenovića. Bio je sam i,
ka'ko se učini Eriću, veoma raspoložen. Požuri mu
u susret, radostan što mu se strpljenje i toliko če-
kanje, ipak, isplatilo.
— Oprostite što ja ovako, nenajavljen, Druže
Gvozdene — reče uz osmjeh, prilazeći mu. — Znam
da ste mnogo zauzeti i d a ...

210
 — Reci brzo, žurim, đa li je što posebno važno,
Milovane — prekinu ga, dosta nestrpljivo, Ignjat
Gvozdenović.
Erić izgubi prisebnost i samopouzdanje, zabo-
ravi i zbog čega je došao. Smrsi, crveneći i zbunje-
no:
— Ja sam vam, znate, predao juče onaj steno-
gram i hoću da Vam se, još jednom, zahvalim na
svemu što ste za nas učinili. Ovaj, Vidović je, hoću
da kažem, konačnd dobio svoje, aii mi moramo biti
budni i dalje, ovaj, kako da kažem, ne smijemo mu
dozvoliti da se zaposli u nekom drugom sudu, uop-
šte u pravosuđu. On je, kao što ste vi rekli, otvo-
reni neprijatelj.. .
Ignjat Gvozdenovič, međutim, nervozno i sa pri-
mijetnom goroinom, odmahnu rukom i presječe ga
u pola misli, kac u pola najslađeg zalogaja:
— Hvala ti na stenogramu, Milovane. Ali te
molim da staviš taoku na slučaj šudije Vidovića.
Zaboravi na to, nećeš, valj'da, da ga još i na kolac
nabijamo?!
Rukova se, zatim, sa Erićem, reče mu da žuri,
da ide na neki drugi, važan, sastana'k i da ga, kao
što i sam vidi, šofer očekuje. Povrati se, iznenada,
i reče, kao da šaipuće, kao da tiho, da neko ne čuje,
sa njim, tu, na tom prostranom trgu, okajava neke,
skupnc, grijehovc:
— Možda smo i pretjerali, možda i nijesmo bili
baš najpravičniji, moj Milovane.
Onda mu, dok odlazi, krivo što je to rekao.
Šta će pomisliti Milovan? Da se ne uplaši, da ne po-
sumnja da je on, Ignjat Gvozdenović, prinuđen da
se povlači, da je, možda, čak i kritikovan? Da je,
zbog slučaja sudije Vidovića, kritilkovan? Opet, nije
siguran ni da li su, zaista, on, Erić i ostali — pre-
tjerali?
Ne zna, zapravo, na čijoj je strani istina. Cvr-
sto je vjerovao i čvrsto je bio ubijeđen u to da je
taj mladi sudija — kako je razmišljao — kukavičije
i podmetnuto jaje, mutivoda, vjesnik nekih građan-

211
skih i nesocijalisitčkih pravila i manira sudovanja.
Vjerovao je u to i sa zaidovoljstvom je, nakon što
je, mimo njegovog upozorenja, onako drakonski
kaznio njegove ratne drugove, prihvatio poziv da
održi onaj govor i da ukloni Ratka Vidovića. Znao
je on dobro, kao iskusan političar, šta će značiti taj
govor, ta njegova presuda. I baš zbog toga je, taj
govor, i održao. Ipak, on, danas, nije, sasvim, sigu-
ran da je lavina, koja se survala na Vidovića, mo-
rala da bude baš tako žesto'ka, hitra i nemilosrdna.
Začela se u njemu sumnja da je pogriješio, davi ga
ta siimnja, prošle noći nije ni oka sklopio.
Juče ga, čak, i njegova kćerka, stuđentkinja,
krv njegova, upitala:
— Uništi li, tata, onoga sudiju iz ubjeđenja da
braniš neku istinu ili, možda, iz osvete, sujete, po-
vrijeđenog samoljublja?
On se zaprepastio, zbuntla ga, šokirala ga drs-
kost rođenog djeteta. Onda je uzdahnuo:
— Našto mi pile da uči kokošku kako se nose
jaja i kako se kokodače.
Kćerka mu, na to, ništa nije odgovorila. Samo
se, nekako zagonetno, i kao nadmoćno, nasmijala.
Ignjat Gvozdenović se, tada, sjetio »Carskog Gaja«
i novinara Bojana Daničića: rekao je to isto i njemu,
unazad dvije godine.
Sjetio se, zatim, i predratnog Beograda, pred-
ratnih sudija i jedne, betonske, ćelije u kojoj, na
smjenu, trojica isljednika krvnički tuku studenta
Ignjata Gvozdenovića. Krv mu udarila iz tabana, tri
se puta onesvješćivao, ali preko modrih i oteklih
usana nije prešlo ni jedne neoprezne riječi: niti je
koga odao, niii je šta priznao. Nije, čak, priznao
ni to da je on, Ignjat Gvozdenović, uprkos činjenici
da je u njegovoj studentskoj sobici pronađeno ne-
koliko kilograma »boljševičkog propagandnog mate-
rijala«, uglavnom letaka, član zabranjene Partije,
ilegalac-komunista. Tukli su ga još dvije sedmice i
onda ga, u nedostatku priznanja i još nekih dokaza,
tako izubijanog i izmoždenog, pustili kući. Drugovi

212
ga, sjeća se, zbog drianja pred »klasnim neprijate-
Ijem«, odmah, izabrali za sekretara ćelije i prozvali
ga — Gvozdenom.
Pa, onaj ranjeni i zarobljeni njemački pukov-
nik — i on mu izašao pred oči, izvukao se iz pod-
svijesti i, opet, kao iog kišovitog i ledenog popod-
neva 1944, ne moie precizno da se sjeti bješe li to
kraj novembra ili početak decembra, sa partizan-
skih nosila moli partizanskog komandanta Gvozde-
na: »Parče mesa, ja bih parče mesa, ako dozvolite«.
»Nema, nema ni za naše ranjenike«, tako mu odgo-
vorio. Ranjeni i zarobljeni neprijatelj ućutao, sve
mu se čini da je, od tuge ili bola, i jauknuo. Ko-
mandant Gvozdenović, zatim, prošetao do kazana
i jedva, iz porcija partizanskih ranjenika, odvojio
nekoliko zalogaja i za ranjenog, njemačkog, pukov-
nika. Ponudio ga, poslije, i cigaretom: svojom i
posljednjom. Kao da ga i sada čuje, taj neprijatelj-
ski oficir mu je rekao: »Vi ste veliki čovjek — ši-
rokog ste uma i širokog srca, gospodine koman-
dante«.
Tako mu je on, neprijatelj, uz to još i zarob-
Ijenik, rekao. A ona, kćerka njegova, sjeme njegovo,
aludira na nekakvu osvetu, povrijeđeno samoljublje.
Zbilja, da li je pogriješio? Da li bi, tako žestoko
i brutalno, pokazao svoju snagu, samo da ga je taj
mladi sudija poslušao? Da nije onako katilski, bez
prave mjere, kaznio njegove ratne drugove. I zašto
ga nije poslušao? Dobro, nije ga morao ni poslušati,
ali je, makar, mogao okrenuti broj, nazvati ga tele-
fonom, zamoliti ga da ga shvati, da ga razumije. Ali,
zašto da njega, Gvozdena, moli sudija Vidović? Za-
što, uopšte, da mu telefonira? Zašto? Zbunjen je
tim pitanjem, ali, ipak, brzo ima odgovor. Zašto,
pa zato što se Ignjat Gvozdenović tukao i krvario
još prije nego što se, taj sudija, i rodio i što, da
oprostite, taj Drug Gvozdenovie, ipak, nije nekakva
obična šuša i jabana.
»Da, ali to je upravo ono o čemu ti govorim
— povrijeđeno samoljublje«, učini mu se da to nje-

213
gova kćerka šaipuće. Ne, nije to samoljublje. Nečim
drugim je — razmišljao je — on morao biti iza-
zvan, razgoropađen. Sve ga je zapravo razgoro-
padilo: sve u cjelini, onako — na gomilu. Ratolič-
kom popu, čija su ubjeđenja nesumnjivo ustaška,
taj sudija nalazi olakšavajuće okolnosti. Za dvojicu
partizana i provjerenih komunista nema, međutim,
ni riječi razumijevanja ili utjehe. Ima slobode kad
valja psovati socijalizam i Partiju: nema je, pak,
kad valja pomoći dvojici Ijudi koji su se, spontano,
poneseni opštom klimom, ogriješili o neke, više
etičke nego zakouske, norme tog socijalizma i Par-
tije. A, ne, ne! Nije to slučajno. Ipak je taj Vidović
zašlužio ono što mu se desilo i to je prema njemu
i jedina pravedna, pogotovu jedina efikasna, pre-
suda. Kako li je samo držao onaj odbranaški govor
na partijskom sastanku, čak se usudio i da ga na-
zove feudalcem, velikašem, tako nekako. Ne može
da se sjeti, ali zna da je dosta podrugljivo. Da, da ...
ipak je on, taj sudija, bio daleko i duboko zaglibio.
Konačno, ovo je prelazni period, komunisti ne smiju
imati milosti niti zaboravljati da neprijatelj, ni jed-
noga minuta, ne miruje.
»Tata, zašto si se toliko ukrutio i sledio, za-
boravi poneku lekciju koju si, kao đak i kao stu-
dent, naučio iz nekih, Staljinovom glavom pisanih,
brošura Kominterne?!« opet mu se pričini da to nje-
gova kćerka, njemu, govori.
Stvarno, zašto se toliko ukrutio? Nije ni po-
kušao da ima milosti prema sudiji Vidoviću, a po-
sljednji je zalogaj, posljednju cigaretu, u ratu, davao
neprijatelju. A Vidović, biće, ipak, nije neprijatelj.
Da su se, šta više, sreli i upoznali, da su razmije-
nili nekoliko riječi, možda bi — pomisli Ignjat Gvoz-
denović — postali i prijatelji. Samo da je došlo do
tog susreta, do razmjene pogleda, možda se njih
dvojica ne bi, ovako fatalno, po Vidovića fatalno,
omrzla i zavadila.
Možda je to tako, ali je nesumnjivo da nije po-
slušao njegovo upozorenje d da je, čak, taj sudija,

2 14
može biti, baš k inata njemu, Ignjatu Gvozdenovi-
ću, izrekao onako, nerazumno stroge, kazne Voji-
slavu Krstiou i Danilu Roganoviou. Iz inata, baš iz
inata, da mu pokaže ikoliko ga se ne boji i koliko
je on, sudija, iznad Druga Gvozdena, iznad njegovog
upozorenja, ako baš hoćete i iznad Partije.
— E, rieće biti, nijesi, maj'koviću, ni iznad me-
ne ni iznad Partije! — ote mu se, naglas, u svome
stanu, za nučkom, pored kćerke i supruge. One se
zgledaše, žena ga upita da nije bolesflan, možda je
mnogo umoran?
— Ništa, samo sam glasno o nečemu razmiš-
Ijao — kaže on i pomalo mu neprijatno.

17.
Jutros je kupio »Književni list«, već pola sata
čita jedan mali članak, na trećo j stranioi.
»Bio je, bez pretjerivanja, novator među sudi-
jama. Bio je što i Tesla u fizici i'li Fleming u medi-
cini. Svakoga minuta, neprestano, i u sudnici i iz-
van nje, razmišljao je o novome, još širem i još
ljudskijem od onog što je, do tada, bilo poznato i
osvojeno. Presuda njegova doktoru Stanivuku već
je ušla u istoriju pravosuđa. U nekoliko sudnica,
na evropskom i američkom kontinentu, spomenuti
su i »slučaj magnetofon« i Vidovićevo ime: oslo-
bađajući Ijude špijunskih optužnica — švedske, nje-
mačke, engleske ili kalifornijske sudije pozivaju
se na presudu našeg jednog čovjeka, sudije Ratka
Vidovića. Jedan pariski pravni časopis je, ovih da-
na, pisao: »Trijumfu slobode i demokratije sudstvo
može doprinijeti samo ako se za te uzvišene ideale
bude borilo kao i pjesnik jugoslovenskog pravosuđa,
mladi sudija, komunista, Ratko Vidović...« Na ža-
lost, taj pjesnik i taj komunista, više nije ni član
Partije, ni -sudija. Stradao je, možda, i zbog toga što
je u njemu, stalno, tinjala iskra pobune. Što je vje-
215
rovao u lozinku: Budimo realni — zahtijevajmo ne-
moguće!«
Ne može da dzdrži, mora da telefonira Bojanu
Daničiću.
— Da nijeste, Bojane, u ovom melemu malo i
pretjerali? Izvinite na prepadu, umjesto pozidrava.
Poznao sam vam glas, ovdje bdvši sudija Vidović.
— Ja bih rekao: bivši i budući sudija Vidović.
Brazdu koju ste zaorali ne mogu zatrpati, da li me
razumijete.
— Hvala vam .na ovim rijeeima, Bojane. Prvi
put, za posljednjih mjesec dana, zapravo od Gvoz-
denovog govora, da je neko prozborio nešto toplo
i ljudski o meni. Na otvorene rane privio sam vaš
članak i čitave novine. Samo, ne razumijem kako
su se usudili da objave i bojim se da ćete vi, Dani-
čiću, skupo i nepotrebno, platiti ove redove.
— Vi sve smijete, samo ne smijete da se pla-
šite, Vidoviću. To je, vama, zabranjeno.
— Lako bih ja, kad bi mi samo to bilo zabra-
njeno. Kraju šala, čuvajte se i, molim vas, ne spo-
minjite me više u tekstovima.
— Takve savjete, obično, zaboravljam. Nego,
kakva je to lupnjava kod vas, ko to majstoriše?
— Selidba, raskućavam se, umalo da zabora-
vim. Kamion je pred vratima, radnici već nose i
utovaraiu namještaj.
— A kuda selite, sa srećom, kuda vas to pro-
gone? — veselo se nasmija novinar Bojan Daničić.
— Na te strane, na drugu obalu Drine, prema
Beogradu. Marija je već otputovala; primljena je u
školu da predaje sociologiju.
— A vi, jeste ili vi gdje primljeni, kakvi su vam
planovi?
— Nigdje, nigdje, za sada. Predao sam rnolbu
da otvorim advokatsku kancelariju ... Nego, da se
nijeste naljutili na mene, ono kad ste mi, zadnji put,
telefonirali, kad sam odbio razgovor za novine?
— Jesam, bio sam, ali sve je to prošlo i zabo-
ravljeno.

216
 — Oprostite mi, Bojane, ali ja bih, i sjutra,
isto učAnio. Samo kad bih bio sudija.
— Bićete i slobodno to učinite, Vidoviđu ...
A sad da se dogovorimo: u nedelju koja prva dođe,
da se nađemo u Beogradu. Da se ispričam sa vama,
moram iskoristiti ovo međuvrijeme, dok nijeste su-
di j a . ..
Nervozni vozač kamiona sirenom ga opominje
da je sve spakovano i utova'reno. On se, smeteno,
odvaja od praznog i sada pustog stana u kojemu je
proveo tolike godine. Kaže »a« i odzvanja, kao u
pećini. Još jednom, provjerava jesu li dobro pritvo-
reni prozori, zavrnute slavine. Žuri niz stepenište i
teško mu da se osvrne.
Još samo da zaviri u malo poštansko sanduče, u
ćošku, s lijevu stranu, u prizemlju.
Pismo — bijelo i ruikom, nemarno, adresiirano.
Kao da je negdje, već, vidio taj rukopis.
Književnik Branko Ć. opet mu se, dvije godine
nakon čestitke na presudi doktoru Ozrenu Stanivu-
ku, evo, javio:
»Aferim na svemu i hvala Vam na svemu, dra-
gi druže Vidoviću. Postupak prema Vama nimaio me
nije iznenadio. Jer, »znam ja nas, jebo ti nas«, kako
reče jedan moj komšija, na zboru birača, u selu
Ćelincima, kraj Banja Luke«.
Tada, baš u tom trenutku, naiđe pijani Zulfo
Ćeranić.
— Hodi, Zulfaga, da se, na rastanku, izljubimo
— zovnu ga Ratko Vidović.
— KRAJ —

P. S.
Vrhovni sud je, uskoro, ukinuo »magnetofon-
sku presudu. Na obnovljenom procesu, traka dok-
torke Mihić priznata je za dokaz, a doktor Ozren
Stanivuk proglašen krivim i osuđen. Oborena je,
takođe, i presuda rukovodiocima iz Kamenika.

217