SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA GOVORNO – JEZIČKI POREMEĆAJI

FONOLOŠ KI RAZVOJ

Nastavni profesor: prof. dr. Lejla Junuzović – Žunić

Student: Begović Rasema
Sadržaj
Uvod............................................................................................................................................................2
Fonološki (glasovni) razvoj.........................................................................................................................2
Fonološka svjesnost.....................................................................................................................................5
Poznavanje slova.........................................................................................................................................5
Fonološko imenovanje.................................................................................................................................5
Fonološko pamćenje....................................................................................................................................5
Predverbalno (predlingvističko) razdoblje...................................................................................................6
Govorno (lingvističko) razdoblje.................................................................................................................6
Zaključak.....................................................................................................................................................7
Literatura.....................................................................................................................................................8

1
Uvod

Aristoteljejoš u 4.st. p.n.e.opisao čovjekakaodruštvenobićekojeteži izgradnji zajednice. Kako bi

do nje došlo, nužno je sporazumijevanje, a jezik se smatra osnovnim alatom međusobne
komunikacije.

„ Jezik je bogat, složen i prilagodljiv sistem – to je način kombinovanja glasova, riječi, znakova i
rečenica u svrhu iskazivanja naših misli i razumijevanja drugih ljudi. Jezik predstavlja način na
koji se mi, kao ljudi, socijaliziramo i učimo.“ (Apel i Masterson, 2004, str.14).

Ako uzmemo u obzir važnost jezika, odgajatelji, učitelji kao i roditelji trebali bi za dugoročni cilj
u radu sa djetetom postaviti razvijanje i sticanje djetetovih jezičkih vještina. Likierman i Muter
(2007) navode da djeca stiču, a ne uče govorno-jezične vještine.

Govor predstavlja višu psihičku aktivnost kojom pomoću sistema znakova i simbola individua
može da ispoljava svoja osjećanja, znanja, potrebe i mišljenje drugim ljudima. Riječi su osnovni
simboli govora, a njhova funkcija je komunikacija. Fonološki, odnosno jezički razvoj je
predodređen razvojnim obrascima koji se očekuju u određenim razdobljima razvoja djeteta. Sam
proces razvoja govora određen je individualnim karakteristikama, što znači da ne teče kod sve
djece istom brzinom i na isti način. U periodu razvoja i usvajanja govora važno je da dijete ima
adekvatnu socijalnu stimulaciju jer će samo tako moći razvijati svoje urođene govorne
sposobnosti.

U periodu od 2. do 12. godine života mozak ima najbolje mogućnosti za fleksibilnu organizaciju
mnogih kognitivnih funkcija, naročito onih koje su povezane sa govorom. Nakon tog perioda, ta
fleksibilnost mozgovne reorganizacije postepeno opada.

Fonološki (glasovni) razvoj

Postepeni proces usvajanja govornih uzoraka odraslih naziva se fonološki razvoj. Drugim
riječima, pojavljivanje pravila organizovanog glasovnog sistema govora kod djece naziva se
fonološkim razvojem.

Fonološki razvoj obuhvata tri aspekta:

1. način na koji se glas pohranjuje u mozgu djeteta,

2. način na koji dijete stvarno izgovara glas,
3. pravila i procesi ove mape između dva gore navedena aspekta.

2
Prema Apel i Masterson (2004.) fonologija je aspekt jezika koji se bavi glasovima govora
kojima se svi služimo u govoru. Glasovima zovemo zvukove koji su karakteristični za naš jezik.
Tako se služimo govornim glasovima, kao što su /p/, /d/, /k/, /s/, /š/ i /n/. To su gradivni blokovi
za razumijevanje informacija među pojedincima. Dijete koje usvaja maternji jezik i njegov
glasovni sistem mora naučiti koje su glasovne razlike važne, a koje nisu. Kada se govori o
razvoju govorno-jezičkih vještina kod djece, uključuje se i razmatranje kako ona uče artikulirati
ili izgovarati glasove od kojih se sastoji njihov maternji jezik. Djeca moraju postići da u govoru
slijede određena pravila.

Razvoj govora se odvija u nekoliko nivoa:

1. glasovni (fonološki ) razvoj

2. rječnički (semantički) razvoj
3. razvoj gramatike
4. komunikacijski razvoj
5. razvoj znanja o govoru (metalingvistička svijest)

Apel i Masterson (2004.) navode da jezik prožima sve aspekte djetetova iskustva, značajan je dio
egzinstencije, način povezivanja s drugima. Upotrebom jezika dijete izražava sebe i vodi brigu o
svojim potrebama. Jezik se sastoji od pet sistema ili aspekata komunikacije, a svi su jednako
važni i razlikuju se jedan od drugog.
Sistemi jezika uključuju glasove, njihovo značenje, poredak, oblike riječi te društvenu upotrebu
jezika. Predstavljaju pravila koja moramo slijediti u komuniciranju kako bi nas drugi razumjeli.

Andrešić i sar., (2010.) tvrde da je u prve tri godine djetetova života najbrži razvoj jezika i
govora. Dijete prolazi fazu od prvog glasanja, krika, do sposobnosti da sudjeluje u komunikaciji
u kojoj može izraziti svoje potrebe, stavove i osjećaje. Taj se razvoj odvija po unaprijed znanim
stepenima. Apel i Masterson (2004.) tvrde da suizuzetno važni govorno-jezički poticaji u prvim
mjesecima života svake bebe. U tom razdoblju dijete daje signal o svom stanju, izražava svoje
potrebe i na taj način komunicira s okolinom.

Apel i Masterson (2004.) govore da dijete igrajući se s okolinom počinje stvarati mnoštvo
glasova. Ta je vokalna igra slična kod svih beba bez obzira na jezičko okruženje i u toj se dobi ne
razlikuje čujuće od gluhog djeteta. Obično djeca jezik usvajaju lako, s ugodom i bez napora njih
samih i njima bliskih osoba. Ako to nije tako, ulazimo u kontinuum različitih odstupanja u
razvoju jezika: od blažih, kada se samo pojačanom stimulacijom može uspješno djelovati na
razvoj jezika i govora djeteta, do težih koji zahtijevaju provođenje ciljanih vježbi za korekciju
nastalih poremećaja.

3
Andrešić i sar., (2010.) smatraju da je tokrazvoja jezika i govora vrlo snažan pokazatelj ukupnog
djetetovog razvoja, ali njega mogu narušiti različiti rizični faktori kao što je prijevremeno
rođenje, niska porođajna težina, oštećenje sluha, moždana krvarenja, zanemarivanje djeteta,
zlostavljanje te još mnoga stanja. Sve se to pokazuje rizičnim za primjeren jezično-govorni
razvoj.

Bowen (1998, prema Bowen, 2003) navodi da bi roditelji na određenom uzrastu trebali razumjeti
govor svog djeteta u slijedećim procentima:

 do 18. mjeseca dječiji govor je normalno razumljiv 25%

 do 24. mjeseca dječiji govor je normalno razumljiv 50-75%
 do 36. mjeseca dječiji govor je normalno razumljiv 75-100%

Kako navode Reid (2009); Snowlin (2000) da je Poznato da su mjere fonološke obrade u
predškolskome periodu izuzetno dobri prediktori usvajanja vještine čitanja posebno u dobi od
šest godina i u slučajevima kada postoje odstupanja. Mjere koje odražavaju fonološke procese
relevantne za usvajanje čitanja sadrže vrlo različite zadatke i različito se određuju. U opisu
mjernih instrumenata i načinu provođenja većine istraživanja navode se zadaci
fonološke/fonemske svjesnosti, fonološko pamćenje, fonološko imenovanje te ističu neke druge
zadatke, kao npr. imenovanje slova.

Fonološka svjesnost, fonološko imenovanje i fonološko pamćenje smatraju se, unutar novijih
istraživanja predvještina čitanja, kognitivnim procesima koji su odgovorni za teškoće u
prepoznavanju riječi (Fletcher i sar., 2007.). Koliko je fonološka sastavnica bitna za čitanje
pokazuje i pregled istraživanja prediktora čitanja prema različitim autorima.

4
Prema Whitehurst, Lonigan, (1998., 2003.). vidljivo je da se najviše pozornosti usmjerava na
fonološku svjesnost, fonološko imenovanje i poznavanje slova.

Fonološka svjesnost

Fonološka svjesnost se odnosi na prepoznavanje, stvaranje i upotrebu manjih dijelova od riječi i

očituje se kroz npr. prepoznavanje riječi koje se rimuju, prebrojavanje slogova, odvajanje
početka riječi od kraja, te izdvajanje glasova u riječi. Nation i Snowling, 2004.) smatraju da se
neophodnom osnovom za razvoj dekodiranja tako da je pojedini autori opisuju u terminima
osnove za dekodiranje. Fletcher i saradnici (2007.) opisuju fonološku svjesnost kao
metakognitivno razumijevanje da riječi koje čitamo ili slušamo imaju unutrašnju strukturu te se
ona odnosi na općenitiju, odnosno pliću razinu svjesnosti negoli sintagma fonemska svjesnost.

Poznavanje slova

Znati imenovati slova često se smatra najvažnijim uvjetom čitanja, a laički se nerijetko
poistovjećuje s čitanjem. Poznavanje slova zahtijeva stvaranje veze između vizuelnog simbola i
fonološkog oblika. Znanje slova je neosporan prediktor čitanja, kako za niže, tako prema nekim
autorima i za više razrede osnovne škole (Muter i sar., 1998; de Jong i Olson, 2004; Ecalle i sar.,
2008). Badian (1995) naglašava kako su lakoća i tečnost imenovanja slova ključni za čitanje.
Djeca koja su poznavala najviše slova u predškolskome razdoblju postizala sunajbolje rezultate
na zadacima čitanja od prvoga do šestog razreda osnovne škole.

Fonološko imenovanje

Mjere fonološkog imenovanja i fonološke svjesnosti u predškolskome razdoblju pokazale su se

dobrim prediktorom prepoznavanja riječi krajem prvoga razreda u alfabetskim i nealfabetskim
jezicima, smatraju Schatschneider i sar.,(2004); Wile i Borowsky, (2004); Georgiu i sar., (2006).
Imenovanje se, prema nekim autorima Wolf i sar., (2002); Fletcher i sar., (2007), smatra
zasebnom mjerom, odvojenom od ostalih oblika fonološke obrade, a njegova interpretacija je
vrlo složena radi njegove „višekomponentne prirode“.

Fonološko pamćenje

Reid (2009) navodi da se fonološko pamćenje odnosi se na fonološko kodiranje informacija za

privremeno pohranjivanje u radnom ili kratkoročnom pamćenju. Ovo se kodiranje najčešće

5
naziva i fonološkom petljom po Baddeley, (1986); Torgesen, (1996). Teškoće u ovome području
mogu smanjiti mogućnosti za učenje novoga materijala. Wagner i sar. (1999) prema Reid (2009)
ističu da je to posebno važno pri dekodiranju novih riječi, posebno višesložnih. Fonološko
pamćenje se, dakle, određuje u terminima pohrane ili prizivanja verbalnih informacija.

Govorni razvoj može se pratiti preko dva osnovna razdoblja:

- predverbalno - od rođenja do prve smislene riječi

- verbalno - od prve smislene riječi do automatizacije govora i dalje.

Predverbalno (predlingvističko) razdoblje

Započinje rođenjem i traje do 9. mjeseca života djeteta, obuhvata fazu prvog krika, plača
(vokalizacije) i brbljanja.

Vokalizacija- dijete izražava oblik vokalizacije odmah nakon rođenja kroz porođajni krik koji je
fiziološke prirode i posljedica je aktiviranja respiratornog sustava. Vokalizacija je razdoblje u
kojem novorođenče u prvim mjesecima života izgovara određene glasove, odnosno vokale, prvo
/a/, a zatim /e/, /i/, /u/. Djeca različitih jezičnih područja vokaliziraju iste glasove i njima
izražavaju svoju ugodnost ili nelagodu. Oko trećeg mjeseca života dijete stvara prve
suglasnike /n/, /b/, /m/, kasnije i grlene suglasnike /g/, /h/, /k/, a nakon toga i ostale glasove. Ova
pojava povećanja broja glasova u prvim mjesecima života označava se kao glasovna eksplozija.
Proces gubljenja glasova koje smo u ranoj fazi izgovarali, a koji se kasnije ne upotrebljavaju u
govoru nazivamo glasovnom kontrakcijom. Ona je posljedica učenja određenog jezika (Apel i
Masterson, 2004.).

Brbljanje - govorni oblik kojim dojenče od petog i osmog mjeseca izgovara zajedno određene
vokale i suglasnike, bez nekog reda i značenja, kao što su: „nga“,„edu“, „ata“ i sl., a koje
nalikuju na jednosložne riječi. Od šestog mjeseca života djeca počinju ritmički odvajati slogove
npr. „ma–ma“, „du–da“, „bi–bi“ itd. Ovi glasovi nemaju nikakvog značenja i teško ih je
obilježiti ili reproducirati jer dijete često upotrebljava i glasove kojih nema u jeziku.
Izgovarajući te glasove, dijete se i igra (Apel i Masterson, 2004.).

Govorno (lingvističko) razdoblje

Razdoblje od prve riječi koju dijete izgovori, a to je je skupina glasova koja ima značenje i traje
do automatizacije govora te se nastavlja s bogaćenjem rječnika, korištenjem složenijih rečenica i
kultiviranjem govora. Prva riječ javlja se prema nekim psiholozima već u jedanaestom mjesecu,

6
prema drugima u četrnaestom, odnosno oko godine dana starosti djeteta. Vuletić (1987.) piše da
je usvajanje ritma i melodije materinskog govora početak nastajanja govornog sistema, te da
lingvistička faza počinje upravotom prvom diferencijacijom pojedinih jezičnih skupina, dakle
prije artikulirane riječi koja označava prijelaz iz predlingvističke u lingvističku fazu.

Zaključak

Osnovni temelj ljudske komunikacije je govor. Pomoću govora izražavamo svoje misli,
osjećanja, zahtjeve, stavove. Zapravo on je osnovno sredstvo interakcije među populacijom.
Budući da je govor urođena sposobnost i nakon usvajanja govora, dijete je sposobno da usvaja i
druge vještine poput slušanja, čitanja i pisanja. Djeci je potreban pravilan model kako bi što bolje
usavršili svoje govorne sposobnosti, stoga bi odgajatelji kao i roditelji u djetetovoj blizini trebali
isticati važnost jezika i jezičkog razvoja.

Usvajanje fonološke svjesnosti jedan je od najvažnijih ciljeva u razvoju predškolskog djeteta jer
ona izravno utječe na mnoge oblike djetetova razvoja. Smatram ovu temu vrlo zanimljivom jer
se fonološkoj svjesnosti ne pridaje onolika važnost koliku ona zaslužuje.

7
Literatura

Andrešić, D., Benc Štuka, N., Gugo Crevar, N., Ivanković, I., Mance, V., Mesec, I., Tambić, M.
(2010). Kako dijete govori?. Zagreb: Planet Zoe.

Apel. K., Masterson, J. J.(2004). Jezik i govor od rođenja do 6. godine. Lekenik: Ostvarenje.

VULETIĆ, D. (1987.) Govorni poremećaji: Izgovor, Zagreb, Školska knjiga

Reid, G. (2009). Dyslexia. A Practicioner’s Handbook. Fourth Edition. John Wiley & Sons Ltd.
Chichester. UK.

Likierman, H., Muter,V. (2007) Pripremite dijete za školu. Kako osigurati da dijete uspješno
započne školovanje. Buševec: Ostvarenje

Nevzeta S., Lejla J. Ž., Amela I. (2006) Poremećaji glasa, govora i jezika. Univerzitet u Tuzli,
Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Tuzla.