ESEJ 5.

_ DRUŠTVENA POKRETLJIVOST U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

„Stopa društvene pokretljivosti – količina kretanja iz jednog društvenog sloja u drugi znatno
je viša u industrijskim nego u predindustrijskim društvima. Industrijska se društva stoga
prikazuju kao „otvorena“. Status u predindustrijskim društvima je uglavnom bio pripisan, dok
se u industrijskim postiže. Klasno podrijetlo, spol, rasa i rodbinski odnosi imaju sve manje
utjecaja na status pojedinca. Talent, sposobnost, ambicija i marljivost sve više utječu na
određivanje položaja osobe u klasnom sustavu.“
„Sociologe društvena pokretljivost zanima iz više razloga:

 Stopa društvene pokretljivosti može bitno utjecati na formiranje klasa.

 Proučavanjem društvene pokretljivosti stječemo uvid u životne šanse pripadnika
društva.
 Važno je saznati kako ljudi reagiraju na iskustvo društvene pokretljivosti.

Sociolozi su identificirali dva glavna tipa društvene pokretljivosti:

 Unutargeneracijska pokretljivost, odnosi se na društvenu pokretljivost unutar jedne

generacije. (Pr. manualni radnik postane poslovođa.)
 Međugeneracijska pokretljivost, odnosi se na društvenu pokretljivost među
generacijama. (Pr. uspoređivanje statusa sinova i očeva.)“
„Prvo veliko istraživanje međugeneracijske pokretljivosti u Engleskoj i Welsu vodio je David
Glass sa suradnicima 1949. Gotovo dvije trećine ljudi zateklo se u statusnoj kategoriji
različitoj od očeva. Otprilike jedna trećina se popela jedna spustila. Pokretljivost je većinom
malog dometa, najčešće jednu kategoriju više ili niže od očeva. Čini se da obiteljsko
podrijetlo bitno utječe na životne šanse. Većina ipak ostaje na otprilike istoj razini kao očevi.
(Najviše vrijedi za najviši dio ljestvice.)“
„Veliko istraživanje (Oxford Mobility Study) u Engleskoj i Welsu provela je grupa sociologa
1972. Najuočljivija razlika od one provedene 1949. jest opseg pokretljivosti velikog dometa,
posebno pokretljivosti iz klase manualnih radnika. Vjerojatno je razlog tomu što se na vrhu
stvorilo više prostora. Očito je da postoji nejednakost mogućnosti, ali put prema vrhu nikako
nije zatvoren.“
„Samoregrutacija elite je proces kojim se članovi bogatih i moćnih skupina regrutiraju među
sinovima onih koji već pripadaju tim skupinama. To je čest slučaj, o tome smo govorili i u
prvom eseju o kapitalizmu pa vam preporučam da i njega pročitate ako već niste.“
„Nekoliko se razloga navodi kao objašnjenje o stopi društvene pokretljivosti u industrijskom
društvu:

 Došlo je do znatnih promjena u strukturi zanimanja. Tako je u svakoj generaciji sve

više poslova bijelih ovratnika, sve manje plavih. (Bijeli ovratnici obavljaju
nemanualne poslove, šefovi, uredski poslovi i sl., a plavi obavljaju manualne
poslove.)
  Stopa rađanja kod manualnih i nemanualnih radnika se razlikuje. Očevi radničke klase
imaju više djece.
 Mnogi sociolozi tvrde kako se status po zanimanju u industrijskom društvu sve više
stječe na temelju zasluga. Poslovi se dodjeljuju prema talentu i sposobnosti, a ne
putem obiteljskih i prijateljskih veza.“
„Ralf Danhrendorf kaže kako u otvorenom društvu postoje znatne mogućnosti za individualni
napredak. Stoga je manja potreba da se ljudi udružuju kako bi popravili svoj položaj. Tako u
otvorenom društvu radnici neće toliko tražiti prava u grupi već će se nadmetati „kao pojedinci
za svoje mjesto pod suncem“. Posljedica je toga da će klasna solidarnost i intenzitet
specifično klasnog konflikta biti smanjeni. Pojedinac koji se kreće prema gore ima tendenciju
da usvoji društvene i političke nazore klase u koju ulaze. Oni koji se kreću prema dolje (u
radničku klasu) teže da budu politički konzervativniji od onih koji su rođeni u radničkoj klasi
i u njoj ostaju. Oni su se držali vrijednosti srednje klase i očekivali ponovno uspostavljanje
svog nekadašnjeg statusa.“

Ur. N. Dominis

LITERATURA:
Michael Haralambos i Robin Heald, Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb, 1989.