11.

Skladištenje uljarica- dosta specificno i zahtjevno; samozagrijavanje se ne smije dogoditi jer se

narušava sipkost; tokom skladištenja kolicina ulja i vode najvaznije su komponente; formula za
određivanje vlage koja je najoptimalnija za cuvanje sjemena uljanog bilja: V=14*Z/100 gdje je V-granična
vlaga, Z-količina ulja (%), 14-stalni koef vlage: a za sigurno određivanje skladišne vlage: W=16*(100-
U)/100 -2 . W(%) gornja granica skladišne vlage : U(%) količina ulja u apsolutno suvom stanju. Suncokret
se osušen ubacuje sa gornje strane u silo komore i vrši se svakih mjesec dana kontrola na prisutnist
stetnih insekata. Uljana repica-osušena pa u podna skladišta u rasutom stanju ili u vrećama. Skladišti se
samo 1-2 mjeseca.
12. Vrste i tipovi skladišta za uljarice : uglavnom u podnim skladištima, a suncokret u silosu. Sva podna
skladista moraju imati dobru termo i hidro izolaciju, uređaji za ventilaciju i mjerenje temp. Najpogodnija
su betonska skladišta, ugl za uljanu repicu. Sjeme suncokreta- u betonskim silosima, dno komore da je
dvostruko zbog provođenja aktivne ventilacije. A za kraće skladištenje u silosima od pocinčanog lima jer
nemaju dobru izolaciju.
13. Kvarenje uljanog bilja- najčešće se javlja užeglost. Do užeglosti dolazi zbog djelovanja svjetlosti i
temperature, zbog oksidacije , zbog djelovanja MO koji nađu pogodnu podlogu za svoj razvoj. Pri T 25°
zrno mijenja boju, miris i ukus. 25-40° razvoj MO , miris plijesni,gorak ukus ,tamne boje; 40-55°
intenzivan razvoj MO, plijesan se razvija, gorko, tamne boje ,defektnost sjemena je 85% ,gubi se
klijavost. 70-75° boja ljuske i unutrasnjost je tamna, defektnost zrna 100%. Usljed pojave štetočina dolazi
do gubitka od 30%. Ove stete se mogu smanjiti, dobrim susenjem zrna, provjetravanjem,kontrolom
temp.
14. Skladištenje industrijske šeć.repe: kada se ne moze odmah voziti u fabriku , tad se cuva na polju,
krace vrijeme, u manjim hrpama, pokriva lišćem: duze cuvanje- slaze se u vece hrpe, ako je hladno bočne
strane se pokrivaju slojem zemlje, a odozgo kukuruzovinom. Mjesto se ocisti od ostatka biljaka izravna i
posipa krečnim prahom. Na uzvisenim terenima zbog oticanja vode. U otkupnim stanicama se takođe
moze skladistiti neki kraci period , ukoliko je na duze vriheme sortira se i cuva se samo zdrav korjen bez
ostecenja. Slaze se u hrpe ili prizme,do 1000t. U šećerani- na betonskim podlogama sa blagim padom i
sistemom za provjetravanje. Korjen se slaze mehanizovano u velike prizme. Ventilacija prirodnim i
mehanickim putem. Temp u prizmama se mjeri bimetalnim termometrima koji su smjesteni u cijevi na
svakih 10m.
15. Trapovi: tradicionalan način skladištenja: mogu biti privremeni (šećerna i stočna repa,cikorija,mrkva i
krompir) i stalni. Mogu biti nadzemni (trap u obliku kupe, prekriven zemljom, okolo njega se kopa kanal
za slivanje vode sa trapa,na vrhu trapa ostavlja se otvor kroz koji izlazi toplota, para i gasovi, ako dodje
do pokutina na vrhu ponovo se zagladi zemljom i vodom) djelimično podzemni (jednim dijelom u zemlji
drugim iznad, u podrucjima sa oštrom zimom) i podzemni (ukopavaju se na dubini od 120-150cm, na
suvom i ocjeditom terenu, to su pretežno stalni trapovi sa zidanim stranama i dobro izolovanim krovom,
dobro služe za trapljenje krompira). Sadnice koje se stavljaju u trap moraju da budu zdrave pa se vrsi se
selekcija. Postavljaju se u pravcu duvanja zimskih vjetrova. Najpovoljnija temp u trapu je 2-8°.
16. Trapljenje šećerne repe: u privremene trapove; korjen se u trapu slaze prvo duž vanjskih rubova i
formira se zid unutar kofa se stavlja ostalo korjenje pomoću vila sa kuglicama da se ne bi oštetio korjen;
sadnice koje su izvađene treba sto prije trapiti nakon čišćenja i sortiranja, a pravilo je "iz zemlje u
zemlju" jer korjen inace gubi vodu, naglo vene i gubi rezervne materije. Vadi se samo onoliko sadnica
koliko se moze utrapiti isti dan u protivnom ih treba pokriti slamom ili kukuruzovinom. Prije trapljenja
vrsi se selekcija (izdvajanje prekrupnog, račvastog, oštećenog korjenja) i trape se samo lijepe i zdrave
sadnice.
17. Skladištenje krompira: sadrži 80% krompira, i drugačije se čuva. Čuva se u trapovima, podrumima i
specijalno građenim skladištima. Priprema krompira za skladištenje obuhvata: prosusivanje, ciscenje i
sortiranje. Krompir koji se skladisti treba da bude neoštecen i zdrav. Glavna podjela postupaka
skladistenja je na: podzemno, tradicionalno-van objekta i u objektima. Podzemna i tradicionalno van
objekta se primjenjuju za skladistenje krompira za vlastite potrebe. Pri skladistenju u objektima koristi se
prinudna ventilacija. Osnovni problem jeste to da moze doci do nagnječenja i pojave "crnih mrlja" sto
utice na njegove kvalitativne osobine. Takođe zbog visokih slojeva teza je raspodjela vazduga i
nedovoljna brzina susenja u takvim skladistima. Cilj skladistenja je da se sacuvaju sve osobine krompira
ali koliko god da se to dobro uradi uvijek dolazi do gubitaka. Kod nas se krompir najcesce skladisti u
trapovima ili u nekim objektima koji su hladni i mračni blizu kuce.
18. Tipovi i vrste skladista za krompir: trapovi- najjednostavniji nacin, teze regulisanje temp; ugl
podzemni, gornji sloj krtola se pokriva slamom pa slojem zemlje a ventilator na vrhu mora biti visok da
izlazi iz trapa; u podrumu- u rasutom stanju ili u sanducima; aktuelno je jos uvijek, krompir se stavlja u
boksoce i u sanduke u razlicitim slojevima debljine zavisno od kapaciteta skladista uz obavezno
peovjetravanje i ventilaciju kako skladiata tako i svakog boksa posebno. Postoje i specijalna skladista
koja imaju uređaje za usisavanje toplog i vlažnog vazduha , jer temperatura i vlaznost vazduha najvise
uticu na pravilno skladistenje krtole krompira.
19. Promjene za vrijeme skladištenja krompira- mogu biti fiziološke (kada dolazi do različitih procesa u
krtoli, dolazi do pojave raznih bolesti i takve krtole je potrebno ukloniti , u periodu od momenta berbe
do 10-15 dana u skladistu dolazi i do zacjeljivanja rana koje su nastale od mehaničkih povreda) i
hemijske (gubitak skroba, šećera i vitamina; najmanje hemijske promjene u krtoli se dešavaju pri temp
2-4° kod krompira za ishranu, odnosno 3-5° kod krompira za preradu)
20. Skladištenje duvana: obrano lišće duvana istog dana kad je ubrano se niže na kanap , nizanje se
obavlja ručno dugom iglom. Nizovi se vješaju u posebnim prostorijama gdje se vrši štavljenje, prostor
mora biti čist i da ima promaje. U procesu stave se trose materije koje smanjuju kvalitet duvana; kada
lišće dobije žutu boju , štavljenje je završeno. Onda se obavlja sušenje na suncu ili u hladu, 20-30 dana ,
osušeni nizovi se čuvaju u suvim i cistim prostorijama obješeni za kuke na tavanici. Vlažnost ne smije biti
veća od 75%, jer bi došlo do razvoja plijesni. Duvan stajanjem dobija na kvalitetu.