Professional Documents
Culture Documents
JOPA
JOPA
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
Mostar,veljača 2021.
Sadržaj:
UVOD........................................................................................................................................1
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................13
LITERATURA.........................................................................................................................14
UVOD
Obično se proučava u okviru međunarodnih odnosa kao grana ili disciplina političkih
znanosti. Definicije nacionalne sigurnosti se kreću od poistovjećivanja s državnom
sigurnošću (u smislu održanja ustavnoga poretka) pa do izjednačavanja s vojnom
komponentom sigurnosti, odnosno s nacionalnom obranom. Drugi tvrde kako se radi o stanju
ili svijesti i osjećaju pojedinca te ukazuju na subjektivnost u sastavnici sigurnosti. Postoje i
autori koji tvrde kako je nemoguće definirati taj pojam, pa sve do onih koji pojam nacionalne
sigurnosti određuju integralistički uzimajući u obzir sve vrijednosti koje su sadržane u
nacionalnoj sigurnosti kao što su opstanak, teritorijalna cjelovitost, politička samostalnost,
kvaliteta života, naglašavajući pritom otvorenost definicije same nacionalne sigurnosti
(Dimitrijević, 1973.)
1. DEFINICIJE NACIONALNE SIGURNOSTI
Apsolutizirana nacionalna sigurnost jedne driave može ugrožavati druge države. Zato
su. kako navodi poljski znanstvenik Janusz Symonides, prvi put u povijesti suvremene države
primorane, radi vlastitoga opstanka, voditi brigu i o sigurnosti potencijalnoga neprijatelja.
Michael H. H. Louw ispravno drži da osim obrambene politike države svakako treba
računati i na njezine nevojne djelatnosti koje su potrebne kako bi se učinkovito iskoristili svi
potencijali u svrhu nacionalnoga opstanka. Penelope Hartland-Thunberg definira nacionalnu
sigurnost kao sposobnost nacije da provodi uspješno vlastite interese (Hartland-Thunberg,
1982.).
• posebne aktivnosti, poput gospodarskih, kulturnih, itd., koje države provode radi
zaštite i obrane od ugrožavanja iz susjedstva;
Bourquin definira " ... nacionalnu sigurnost kao odsustvo bilo kakvoga straha od
napada, ugrožavanja interesa ili prijetnje druge države ili drugih država" (Vukadinović,
1980.:128). Tako pojednostavljenu definiciju možemo naći i u Međunarodnoj enciklopediji
druJtvenih znanosti: "nacionalnu sigurnost možemo definirati kao sposobnost države (nacije)
da svoje unutrašnje vrijednosti zaštiti od vanjskih opasnosti" (Cvrtila, 1995.).
U ovih pet definicija, nacionalna sigurnost definirana je kao stanje. Božidar Javorović
kaže da "nacionalna sigurnost podrazumijeva unutarnju i vanjsku sigurnost države, odnosno
sigurnost države u odnosu na vanjske i unutarnje opasnosti i ugroženosti. Radi se o globalnoj
sigurnosti koja osigurava opstanak i normalno djelovanje države sa svim elementima njene
nezavisnosti, slobode i teritorijalne cjelovitosti te ustavnoga poretka (uključujući sve
mogućnosti njegove demokratske promjene i razvoja)" (Javorović, 1997.).
Mario Nobilo nacionalnu sigurnost definira kao " ... složenu interakciju političkih,
ekonomskih, vojnih, ideoloških, pravnih, socijalnih i drugih unutrašnjih i vanjskih faktora,
kroz koju pojedine države različitim instrumentima nastoje osigurati normalne, tj. prihvatljive
uvjete očuvanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, fizičkog opstanka stanovništva,
političku nezavisnost i mogućnost za ravnopravan, skladan i brz društveni razvoj (Nobilo,
1988.)." Za Antona Grizoida, nacionalna sigurnost je sigurnost nacije-države. Ona
uključuje sigurnost nacionalnoga prostora (uključujući zračni prostor i teritorijalne vode),
zaštitu života i imovine stanovništva, opstanak i održanje nacionalnoga suvereniteta, te
ostvarivanje temeljnih društvenih funkcija (ekonomskih, društveno-političkih, kulturnih,
ekoloških, društvenih, itd.) (Grizold, 1994.).
Ivo Paić u svojoj Strategiji obrane utvrđuje: "U strategiji nacionalne sigurnosti riječ
sigurnost ne označuje samo obranu od vanjskih ili unutarnjih ugroza, nego i cjelokupnost
djelovanja što osiguravaju socijalno i gospodarsko blagostanje društva" (Paić. 1995.).
Već spomenuti Vojin Dimitrijević dijeli vrijednosti. sadržane u nacionalnoj sigurnosti.
u pet skupina; to su:
• Teritorijalnu cjelovitost kao sastavni dio državnosti i temeljno pravo svake države.
Kriteriji koji sudjeluju u njihovom oblikovanju su: " ... ekonomski, ideološki, vojni
kriteriji, kriteriji sile, morala i legaliteta, odnosno kulturni, rasni i drugi krio teriji" (Cvrtila,
1995.). U određivanju nacionalnih interesa moguća je podjela na on što je u prvom planu i što
treba najviše štititi, te ono drugo. Najprioritetniji interesi su oni koji pokrivaju nacionalni i
državni opstanak (što obuhvaća teritorijalnu cjelovitost i fizički opstanak stanovništva), te
vrijednosni sustav određenoga društva (Cvrtila, 1995.).
2. POVIJESNI OSVRT NA NACIONALNU SIGURNOST
društvo to jest država kao koncept nacionalne i socijalne sigurnosti, koji prihvaćaju
pored vojno-političkih i šire socijalne i kulturno-civilizacijske aspekte nacionalne sigurnosti
Republika Hrvatska kao zemlja i nema dostatno vlastitih energetskih izvora te je kao
takva ovisna o međunarodnom tržištu koji mora dati svoj doprinos globalnoj sigurnosti i
stabilnosti jer je to najsnažniji faktor pozitivnog stanja na tržištu energenata.
Također u današnjici se javljaju sve veće prijetnje za nacionalnu sigurnost putem društvenih
mreža kao i njihove negativne posljedice koji su glavni alati razmjene informacija na Internetu. Takvi,
negativni učinci za nacionalnu sigurnost mogu nastati kad se država, ali i nedržavni akteri koriste
društvenim medijima, a posebice kad se na društvenim mrežama koriste osobe koje imaju doticaja s
osjetljivim sigurnosnim informacijama, poput diplomatskih predstavnika, državnih strateških tvrtki,
obavještajnih službi i slično.
• prvo, odnosi između sigurnosti i tajnosti (svaka država i vlast nastoje postići u
pitanjima sigurnosti što viši stupanj tajnosti. Taj pokušaj izravno utječe na oblikovanje
sustava nacionalne sigurnosti i ponašanje njegovih institucija, odnosno izravno je povezan s
demokratizacijom i poštivanjem ljudskih prava);
• drugo, važnost nacionalnih interesa: svaka država oblikuje svoje nacionalne interese
koji se pojavljuju kao vitalni i vrlo važni za opstanak države.
Sustav nacionalne sigurnosti može se definirati kao skup mehanizama koji imaju za
cilj zaštititi temeljne društvene vrijednosti od mogućih vanjskih ili unutarnjih ugrožavanja,
osigurati mir i slobodu svojih građana, te stvoriti mogućnosti za ostvarenje cjelovitog
razvitka društva i uopće blagostanja svih pripadnika društvene zajednice (Grizold. 1994.).
Zadaća tih nositelja jest očuvanje javnoga reda i provođenje zakonitosti, obavještajne
djelatnosti te zaštite cjelokupne društve strukture.
LITERATURA
1. Buzan, Barry (1991.) People, States and Fear. an Agenda for lnternationalSecurity
Studies in the Post-cold war era. Colorado: lynne Rienner Publisher, Boulder.
2. Cvrtila, Vlatko (1995.)"Nacionalni interesi i nacionalna sigurnost" Politička misao,
32(2).
3. Dimitrijević, Vojin (1973.) Pojam sigurnosti u međunarodnim odnosima. Beograd:
Savremena administracija.
4. Grizold, Anton (1992.) Razpotja nacionalne varnosti: Obramboslovne raziskave v
Sloveniji. ljubljana: Fakulteta za družbene vede.
5. Grizold, Anton (1994.) "The concept of National security in the contemporary world"
International JournaIon World Peace 11.
6. Javorović, Božidar, et al. (1992.) Suvremeni sustavi civilne obrane. Zagreb: Otvoreno
sveučilište.
7. Javorović, Božidar (1997.J "Terorizam" Policija i sigurnost 6(1-2).
8. Jurić, Petar (1997.) "Struktura nacionalne sigurnosti u XXI. stoljeću" Hrvatski vojnik
7(27):22-27 . Miletić, Andreja (1978.) Nacionalni interes u američkoj teoriji
međunarodnih odnosa. Sarajevo - Beograd: Savremena administracija.
9. Nobilo, Mario (1988.) "Pojam sigurnosti u terminologiji međunarodnih odnosa"
Politička misao 25(4).
10. Paić, Ivo (1995.) Strategija obrane, Skripta I. dio, Zagreb: HVU "Petar Zrinski",
Zapovjednostožerna škola.
11. Tatalović, Siniša (1996.) Upravljanje u političkim sustavima i sustavima obrane.
Zagreb: Defimi.
12. Vukadinović, Radovan (1980.) Međunarodni politički odnosi. Zagreb: Školska knjiga.
*** Resolucija o izhodiWh zasnove nacionalne varnosti Republike Slovenije, Uradni
list Republike Slovenije br. 71, Ljubljana, 1993.
*** Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i
nacije u 1996. godini, na zasjedanju oba doma hrvatskoga Sabora, Vjesnik, 23.
siječnja 1997.
POPIS SLIKA