Postmodernizam christopher butler

Uspon postmodernizma

- Praćenje razvoja ideja koje se vežu uz djela, što predstavlja ovo djelo? Ispituje se
kontekst, a ne sadržaj samoga djela

PM djela ispituju naše intelektualne reakcije i trpeljivost prema djelima umjetnickih galerija.
PMi ne podrzavaju estestske izme i pokrete; sigurni su u vlastitu nesigrnost i smatraju da su
prozreli iluzije i shvatili stvarnu prirodu kulture i institucija – slijede mcluhana i
djelovanja/informacije kojima ne treba vjerovati – PM stav je stav paranoje jer je sve oko nas
manipulacija i sve su manipulativna sredstva. Počiva na iracionalizmu – razocaranju u
funkcije razuma izvedene iz prosvjetiteljstva

Hotel Bonaventura – John Portman

Grad u malom, odvajanje od svijeta neuocljivim ulazima, ulazak na neobicnim mjestima,

velike dvorane, neoznaceni hodnici i istost svih prostora, predimenzioniran covjeku, golemi
eskalatori i depersonalizacija.

Zasto doktrina metropolisa? Jer je nas polozaj u svijetu stanje izgubljenosti, nemogunost da se
u svijetu pronade mjesto za sebe

Novi načini da se shvati svijet

Lyotard – naracije (sastavni dijelovi glavnih filozofskih sistema) propadaju. Napada

trijumfalni pohod nauke i nauk o trijumfalnoj emancipaciji covjeka. Te naracije daju
legitimitet kutlurnim praksama

PM – odnos jezika i stvarnost nije apriori dana datost – derrida > pojam (tj njegovo znacenje)
u svakom sistemu ovisi o postojanju (i znacenju) svih ostalih pojmova tog sistema (koji su
odsutni)

- Svijet, drustveni sistemi, identitet nisu datosti koje jamci jezik koji korespondira
stvarnosti nego mi njih konstruiramo u jeziku – njome nije moguce u potpunosti
ovladati (napad na realizam kao bitno obiljezje PM)

Smrt autora – barthes i foucault – raskid s autorom kao burzujem, trgovcem i vlasnikom
znacenja, jer zasto davati rpednost jednom znacenju, zasto ne bi ono potjecalo od citatelja?
Tekst je tad osloboden za igru maste
Lakoff i johnson – cak i sve ono sto pretendira da je doslovno moze se dokazati da je
metaforicno - razmisljamo kroz pojmovne sisteme zasnovane na metaforama koje se ne mogu
svesti na doslovan jezik – zbog toga sto su svi jezici u sustini metaforicni sadrze razne
proturjecnosti

PM – kultura sadrzi niz prica koje se medu sobom natjecu, a cija djelotvornost zavisi o
njihovoj privlacnosti zajednici u cijem su opticaju – beskrajna borba lokalnih naracija radi
stjecanja legitimacije (jer stvarnost ne postoji vec ju jezik naracijom kreira i time drustvene
strukture stjecu i razmjenjuju moc)

- Ali, shodno tome, svako se djelo nadovezuje na sve ostale tekstove – svaki tekst
podrazumijeva intertekstualnost ili ponavljanje

Tekstualni idealizam – svi se tekstovi odnose na druge tekstove, a ne na vanjsku stvarnost

– svaka prica ponavlja vec ispricanu pricu

Povijest kao jos jedna naracija – i njeni izvori su samo jos jedna povezana serija tekstova koji
su se mogli tumaciti na vise nacina. Znacenje nastaje od drustveno kodiranih i konstruiranih
diskurzivnih praksi koje posreduju stvarnost, a ujedno onemogucuju da joj se direktno pristupi
– PM nam zato namece skepticnu svijest

 što vrijedi za povijest, vrijedi i za znanost

Politika i identitet

Diskurs – povijesno razvijen skup medupovezanih i uzajamno podrzavajucih stavova koji se

koriste da se definira i opise odredeni predmet

Diskurzivna praksa – jezik odredene intelektualne discipline (medicina, informatika…)

Foucault – diskursi imaju ulogu iskljuciti i kontrolirati

- diskurs kao prostor gdje se konstruiraju identiteti subjekata, raspodjeljuju njihove

uloge, dodjeljuju kompetencije, isceniraju razliciti odnosi

Foucault – drustvo je zrtva opceg panoptizma – trajnog nadzora i kontrole

Subjekt umjesto sebstva – skrece se paznja na subjektiviziranost uvjeta u kojima se nalaze

ljudi koji su konstituirani ideoloski motiviranim diskursima moci njihova drustva

- osoba nije autonomno jedinstvo vec proces koji je stalno u konstrukciji

Kultura postmodernizma

Lyotard – umjetnici moraju ispitivati naraciju prethodnika (modernizma) jer ce da pravila

uskoro biti sredstva za obmanjivanje (te time nisu istinita)

- funkcija avangarde je da bude kriticna u PM smislu – trebala bi napadati burzoaske

umjetnicke institucije i biti usmjerena prema buducnosti

PM umjetnost se opire naraciji modernizma i autoritetu visoke umjetnosti (kojega

modernizam preuzima iz proslosti), nisu joj bitni visoki i niski zanrovi – zbog toga moze
izgledati lisena stila, trivijalna ili popularno usmjerena (antielitisticka) – cesto posvecuje
paznju na do sada marginalizirane oblike identiteta i ponasanja > pastis, parodija, ironija
(kamp, kič i pop?)

Vizualna PM umjetnost – spremnost da se citatelju prikaze vlastita formalna funkcija,

cesto se bavi sama sobom

- cesto je rijec o povrsinskoj umjetnosti koju je lako reproducirati (warhol i van

goghove cipele)
- sherrie levine piratzira fotografije walkera i estona > te slike su original samo kao lose
krivotvorine (za neupoznatog s teorijom one su samo vec videne verzije originala)
- cilj je da se potrosac/subjekt ne osjeca u svijetu udobno (defamilijarizacija)

Proza moderne – ima stalan odnos prema povijesno moguceg svijeta, - citatelj moze
rijesiti zagonetku, tj. Utvrditi uzrocno posljedicne odnose i utvriti kronologiju

Proza PM – kronologiju, veze i svijet dekonstruira – realne osobe u iskrivljenim

povijesnim ili fantasticnim radnjama – sukob svijeta teksta i naseg svijeta – pobjeda
skepse nad osjecajem stvarnosti – ne odrzava iluziju, otvoren je za manipulacije i razlicita
tumacenja u svim svojim nedosljednostima i proturjecnostima

PM glazba – modernisticki formalizmi nisu vise u planu, napusta se utjecaj ranijih

teoreticara koji su tezili potpunoj organizaciji komozicije – pluralisticki se kombiniraju
stilovi

Umjetnost i teorija – njihov savez jedan je od utjecaja PMa . od publike se trazi

poznavanje PM metajezika kojim se tada dopunjavaju umjetnicka djela – stvarati znaci
biti kriticki samosvjestan – umjetnikova svijest o vlastitoj metodi i ideologiji,
refleksivnost
 Superrealizam – kriticka praksa koja istice, propituje i rusi ocekivanja o umjetnosti kao
visokoj kulturnoj aktivnosti, skepsu pretvara u temu unutar umjetnicke prakse, daje
umjetnosti dekonstruktivnu dimenziju

- postoji u PM vjerovanje da su aluzija na teoriju uz osporavanje dovoljni da se djelu

pripise neki znacaj

PM arhitektura – klasicni elementi prevladavaju, ali krse pravila klasicne kompozicije

PM teorija – potreba da se napadne i potkopa polozaj nekih ljudi i hijerarhijskiodnos –

osporavanje odredene naracije i dominantnogmisljenja - osporavanje zapadne kulture i
okretanje marginama, iskljucenima – zagovaranje subverzije i preokret dominantnih
vrijednosti

Postmoderno stanje

PM – izostanak osjecaja za povijesno, sveobuhvatna povrsnost, stalna sadasnjost, napad na

autoritete i izvjesnost, kriticki dekonstrukcionalizam

 zatvoreni smo u svijet znakova kojim vladaju mediji; zivimo u drustvu slike, drustvu
koje se bavi proizvodnjom i potrosnjom obicnih simulacruma