Politika i identitet

- postmodernizam se bavi odnosom diskurza i moći

- diskurs u tom kontekstu znači historijski razvijen skup međupovetanih i uzajamno

podžavajućih stavova koji se koriste da se definira i opiše odreženi predmet

- u cjelini diskurz je jezik glavnih intelektualnih disciplina

- posebna funkcija svih racionalno sistematskih upotreba jezika jest nametanje moći

- analizu odnosa između diskurza i moći daje Michel Foucault

- stavlja se u poziciju žrtve, a moć analizira odozdo ka gore

- Foucault antiprogresivno usmjeren-on je antivigovski historičar koji ispisuje kroniku

uvećanja neslobode

- govorom stvaramo ljude, diskurs nije svojina pojedinaca koji ga mogu nadzirati već ih
nadilazi

- diskurs više dominantan unutag grupe ili društva

- Foucault ne uzima u ibzir stvarno djelovanje diskursa kroz pojedince čime potcjenjuje
značaj individualne djelatnosti

- analiza odnosa diskursa i moći za postmoderniste imala je još važnih posljedica- proizvela je
osobito gledanje na prirodu sebstva (subjekta) kao izazov individualističkom racionalizmu

- Foucault i sljedbenici iznose najutjecajniju tvrdnju postmodernizma po kojoj diskurs

zahtijeva posebnu vrstu identiteta za sve one koji su izloženi tim diskursima

- u postmodernizmu diskursi konstituiraju subjekt, bave se pitanjima identiteta

- svi diskursi su takvi da stavljaju čovjeka na njegovo mjesto

- postmodernističko shvaćanje identiteta kao suštinu konstruiranog, u čemu nalikuje na

prozno djelo

- diskursi moći se koriste u svim društvima da bi marginalizirali potčinjene grupe

- takvi diskursi moći ne samo da doprinose decentriranju i dekonstrukciji sebstva nego služe
da ,arginaliziraju ljude koji ne sudjeluju u njima
- postmodernisti su željeli dati doprinos promociji politike razlike (npr. odnos
postmodernizma i feminizma, žene isključene iz patrijahalnog simboličkog poretka ili iz
dominantnog mučkog diskursa, definirane kao inferiorne)

- sebstvo u postmodernizmu različito je od onog u liberalnoj humanističkoj misli

- postmodermodernozam ga shvaća kao da ga konstituiraju jezični sistemi koji nas imaju, više
ili manje, u vlasti

- postmodernisti zahtijevaju krajnji pluralizam, sumnjičavi su spram dominacije drugih, protiv

prosljetiteljskih ideala koji leže u osnovi legalnih struktura većine zapdnih demokratskih
društava, smartaju da je prosvjetiteljski razum koji je proširiti svoje moralne ideje na sve ljude
u slobodi zašravo sistem represivne, fukoovske kontrole, a razum udružen s naukom i
tehnikom totalitaran

Postmoderno stanje

- nestao je realizam i s njim je izgubljen pouzdan osjećaj za historiju

- postmoderno – izostanak osjećaja za historiju, površnost, stalna sadašnjost, gubitak osjećaja

tradicije

- postmodernitam pretpostavlja napad na autoritet i izvjesnost (u filozofiji, naraciji, odnos

umjetnosti i istine), gubitak povjerenja u zapadnu demokratsku kulturu

- masovni mediji stvarnost nadomještaju slikama, lažne slike stvaraju buržoaski diskurs

- za postmoderniste živimo u društvu slike, društvu koje se prvenstveno bavi proizvodnjom i

trošenjem običnih simulakruma, informacije su ono što danas kupujemo

- postmodernisti smatraju da obilje nije dobro, skloni su da se pesimistički izjašnjavaju o

informacijama koje dibivamo i o određenim konfliktima i načinima njihova rješavanja
(postničeanska tradicija nepovjerenja u racionalnost), dobri su kritički dekonstrukcionisti, ali
loši konstrukcionisti

- postmoderno stanje- globalno stanje društva određeno ne uobičajenom ekonomskim i

političkim okvirima već stanjem kulture
- uzdanje u analizu kulture jest jedan od osobitih doprinosa postmodernizma suvremenom
društvu

- zbijanje vremena i prostora putem novih medija- za postmoderniste promjena koja je najviše
utjecala na suvremeno društvo

- postmodernisti vjeruju u multikulturalni pluralizam i relativizam

- postmodernistička kritika uspješno djelovala kao moralna opomena, ali nije dovoljno
uvjerljiva u stabu da predstavlja jedino shvaćanje čovjekove sudbine kao i da točno i u
cijelosti opisuje društvo (postmodernističke ideje i ostvarenja valja shvatiti u sklopu
interakcije s ostalim misaonim tokovima)

- postmodernizam trajna postignuća ostvario u umjetnosti

- važan je kad je obnovljena bitka između skepse i vjere, liberalizma i mamarksističke ljevice,
ozmeđu strategija ideološke indoktrinacije i strategija očuvanja autonomnog identiteta

- detaljo opisuje i kritizira način ljudskog života, kritičari kulture