REFORME ATENSKOG POLITIČKOG SUSTAVA

Atena je u 7. stoljeću prije Krista postala aristokratska republika, što je značilo da

je u državi moralo doći do velikih promjena s obzirom na drugačiji sustav vlasti,
što je u konačnici značilo da će mnogi ljudi biti nezadovoljni, pa gotovo svi.
Preciznije to bi bili: eupatridi (sinovi plemenitih otaca) – njihov broj bio je smanjen
i mogućnost utjecaja na vlast gotovo onemogućena, u sličnoj situaciji našli su se i
bogati trgovci, obrtnici, brodograditelji i ostatak bogatog demosa, dok je siromašni
dio demosa, također nezadovoljan, želio preraspodjelu zemljišta radi poboljšanja
životnih uvjeta, smanjenja dugova, izlaska iz dužničkog ropstva… U pokušaju da
uspostave nove zakone i usklade nove običaje, Atenjani, na njihovu veliku žalost,
nisu uspjeli. Godine 621. prije Krista na vlast dolazi prvi reformator, onaj koji je
imao najstrože zakone, zbog kojega danas imamo poznatu uzrečicu drakonska
kazna, Drakont. Plutarh ga je ovako opisao: Gotovo je za sve krivice bila određena
jedna jedina – smrtna kazna… Iz djelomično spomenutog izvora lako zaključujemo
zašto danas postoji prije spomenuta uzrečica. Slične riječi za njega imali su i dobro
nam poznati Aristotel, ali i neki manje poznati kao Zrinka Erent-Sunko.

Prvi veći korak prema tadašnjoj „verziji“ demokracije napravio je Solon

uvođenjem timokracije, odnosno vladavine bogatih. On je, s obzirom na stanje u
državi, odnosno povećanog broja robova, dugova seljaka, nezadovoljstvom općeg
naroda, odlučio uvesti neke nove reforme i time je kompletno promijenio sastav, ali
i sustav u društvu. Bitno je napomenuti da je Solon bio štovani filozof, pjesnik,
uspješan trgovac i aristokrat. Njegove su reforme ukinule dugove, automatski i
dužničko ropstvo, država je zapravo otkupila robove i time su bili oslobođeni.
Nadalje je bio uveden i lakši, odnosno Eubejski novac. Društvo je bilo raspoređeno
u četiri imovinska razreda i upravo to je razlog zašto se timokracija naziva
vladavinom bogatih. Na temelju prethodno navedenih razreda bila su podjeljenja i
politička prava. Solon je osnovao vijeće u kojem su birani samo prva tri „sloja“
ljudi. Zakoni nisu mogli biti odobreni bez potvrde odgovornih građana, a kada bi se
odobrili bili su isklesani na kamene i drvene ploče te javno izloženi. Uz to,
dopustio je da stranci naseljavaju Atenu zbog razvoja trgovine i gospodarstva.
Kako je Atena sve više napredovala, bila bolja trgovačka sila, Solon je uveo vlastiti
novac. Tada je država postala jedna od najutjecajnijih trgovačkih sila uz Korint.
Kako je vrijeme prolazilo tako su i bogatiji Atenjani bili nezadovoljniji jer su
dugovi bili ukinuti i oni nisu profitirali kao prije. Seljaci su također imali razlog za
nezadovoljstvo jer agrarna reforma nije bila provedena nakon Solonova odlaska.
Mnogi izvori nam i opisuju važnost upravo Solonovih reformi. Nakon Solonova
odlaska reforme nisu zaživjele. Mnogi su pokušali uvesti drugačije načine vlasti no
nisu uspijevali. Stranački sukobi bili su sve jači i netrpeljivost je rasla među
građanima. Postojala su tri različita vladara koji su vodili različite slojeve, pa se
tako Likurg zauzeo za zemljoposjednike koji su bili protiv reformi, Megaklo za
seljake i zagovornike umjerene vladavine i Pizistrat za siromašne seljake kojima je
bila potrebna što radikalnija reforma. Pizistrat je jedini uspješno, uz brojne uspone i
padove, napuštanja zemlje, uspio uspostaviti svoju vlast, koja je zapravo samo
ojačala Solonove reforme i vratila njegov poredak vlasti. Pizistrat je pomagao
seljacima koliko je mogao i osnovao sudove u seoskim demama. Ustrajao je u
razvoju trgovine, obrta i gospodarstva. Zanimljivo je i to što je osnovao, možemo
reći, prve javne radove za gradnju hramova, vodovoda… Sve da bi unaprijedio
društvo koje je i vodio. Jačao je veze s ostalim državama, a na funkcije je
postavljao osobe koje su mu obično bile vrlo bliske ili u rodu. Nakon njegove smrti
vlast preuzimaju njegovi sinovi Hipija i Hiparh. Oni su vladali četrnaest godina bez
ikakvih sukoba, međutim jedan od braće je bio ubijen i drugi nastavlja vlast kao
tiranin. On je bio protjeran nakon godina vladavine. Tukidid je vlast drugog brata
opisao rekavši da nije bila tegobna i da zapravo nije imao zamjerke. Nakon sloma
tiranije slijede Klistenova vlast, nove reforme i početak demokracije. Klisten je
proveo mnogobrojne reforme i ukinuo je raspojedlu stanovništva po razredima te je
podijelio polis u deset fila. Postojale su i općine, najmanje samostalne upravne
jedinice. Umjesto Solonova vijeća 400 ljudi, vijeće 500 ljudi. U vijeće je ulazilo 50
zastupnika iz svake od deset fila te je bilo najvažnija politička institucija toga
vremena. Postojala je i eklezija, odnosno narodna skupština. U navedenoj je svaki
građanin imao pravo dati svoje mišljenje i prijedloge odnosno dopune prijedloga.
Svi građani stariji od 18 godina bili su smatrani punopravnim i punoljetnim
atenskim građaninom. Klisten je, ukratko rečeno, omogućio vladavinu naroda
odnosno demokraciju. Kako ne bi došlo do ponovne tiranije uvedeno je suđenje.
Građani su jednom godišnje odlučivali postoji li ijedna prijetnja demokraciji i ta
osoba bi bila kažnjena. Tako je demokracija ostala netaknuta.

Aristotel o Klistenu: Kada je narod dobio vlast u ruke, bio mu je Klisten vođa i
zaštitnik. Smatram da je samo time zapravo dovoljno reći kako je Klisten vladao.
Zauzeo se za narod i da se to nije desilo, da Klisten nije uveo demokraciju, odnosno
vladavinu naroda, ne bi postojali temelji za današnju demokraciju te se ista vrlo
vjerojatno ne bi niti ostvarila. Možemo, kao cjelina, zapravo biti sretni što je netko
tada znao odnosno prepoznao da u vlasti treba sudjelovati i narod.