Društva su različita, neka više neka manje razvijena.

Većina društva ide u korak s

vremenom, poznaje i više – manje koristi najnoviju tehnologiju, ali postoje društva koja
nikada nisu ni čula za razne predmete koje mi svakodnevno koristimo. Jednostavnost je
njihova odlika ili možda mana. Iako je nama teško zamisliti život bez najuobičajenijih stvari
poput televizije, kompjutera ili automobila, u nekim društvima to je nepoznat ili nepotreban
predmet. Nisu upoznati sa našom tehnologijom ali ni sa našim načinom života. Zbog njihovih
života u oskudici pohlepa je ne tako česta pojava. Voda i hrana, ono što mi svakodnevno
imamo, njima je nešto najvrijednije. Oni ne žude za nevažnim stvarima. Mislim da njihov cilj
nije imati mnogo novaca ili biti najbolji, te da bi ih više usrečilo da imaju hranu kojom mogu
prehraniti svoje obitelji ili ljekove za bolesti koje iako nama ne predstavljaju opasnost za njih
mogu imati smrtonosne posljedice upravo zbog nedostaka tih ljekova. Oni znaju što je težak
život i zbog vlastitog iskustva cijene male stvari. Bogate zemlje su pohlepne, žele što više
novaca i moći te je njihova žeđ za bogatstvom gotovo neutaživa. Mislim da je to jedna od
glavnih razlika između etnocentričnih društva i onih primitivnih. Etnocentrična društva
podređuju druga društva sebi, smatraju se najboljima te žele biti što bolji i posebniji. Pritom
umanjuju vrijednosti ostalih društva i osuđuju ih. Primitivna društva pak nemaju predrasuda
prema drugima jer ponekad nisu ni svjesna njihovog postojanja, a ako i jesu najčešće ih ne
zanimaju jer žive prema svojim običajima te se bave svojim problemima koji su najčešće
siromaštvo, glad i bolesti. Njihove navike se potpuno razlikuju od navika etnocentričnih
društva. Oni nemaju potrebu da se iskažu kao najbolji tj. smatram da takva ideja
najvjerojatnije nije bila ni razmatrana u takvim društvima. Upravo su oni su ti prema kojima
je rasuđivanje najčešće usmjereno. Ali možda upravo zbog svoje primitivnosti i mentalne
nerazvijenosti nemaju predrasuda. Oni djeluju po instinktu a ne po razumu, brinu se za
preživljevanje i ne razmišljaju o drugim društvima.

Daria Čavlina