RAČUNOVODSTVO:

- Temelj poslovnog odlučivanja

Meigs & Meigs
(Deveto izdanje)

Pitanja i odgovori iz knjige: riješila Sandra Brunjak

 na kraju nalaze se predavanja
PRVI DIO: RAČUNOVODSTVENI CIKLUS

POGLAVLJE 1. RAČUNOVODSTVO: JEZIK POSLOVANJA

1. Što je svrha računovodstva u školskim, općim izrazima?

Definicija: računovodstvo je umjetnost interpretacije, mjerenja i povezivanja rezultata

ekonomskih aktivnosti.
Osnovna svrha računovodstva je pružati donositeljima odluka informacije korisne za
poslovno odlučivanje koje se odnose na pronalaženju i upotrebu rijetkih ekonomskih
sredstava kao što su novac, zemljište i radna snaga.
Često rabljeni u opisivanju tipova računovodstvenih informacija koje su najšire korištene u
poslovnom svijetu su:
a) financijsko računovodstvo - informacija «opće svrhe» odnose se na informacije koje
opisuju financijska sredstva, obveze i aktivnosti ekonomskih subjekta (organizacije ili
pojedinca) a prvenstveno je dizajnirana da pomogne investitorima i vjerovnicima u
odlučivanju gdje plasirati svoja rijetka investicijska sredstva
b) upravljačko računovodstvo – uključuje pripremu (objašnjenje) i interpretaciju
računovodstvene informacije čija je svrha pomoći menedžmentu (u određivanju
kompanijinih općih ciljeva, u ocjenjivanju uspjeha odjela i pojedinaca, u odlučivanju
da li uvesti nove proizvodne linije i u donošenju skoro svih tipova menedžerskih
odluka)
c) Računovodstvo za poreze – planiranje poreza , što znači unaprijed sprječavanje
«poreznih efekata» poslovnih transakcija i njihovo strukturiranje na takav način da
minimaliziraju teret poreza na dobit

2. Zašto je znanje računovodstvenih izraza i koncepata korisno i drugim osobama koje

nisu profesionalni računovođe?

Svaki investitor, menedžer i donositelj poslovne odluke treba jasno razumjeti

računovodstvene izraze i pojmove (imovina, obveze, neto dobit, novčani tok i zarada po
dionici) ako želi sudjelovati i uspješno komunicirati u poslovnoj zajednici. Ujedno svatko tko
je uključen u ekonomsku aktivnost – što znači svatko – imat će koristi od razumijevanja
prirode, značaja i ograničenja računovodstvene informacije.

3. Što se misli pod izrazom financijskog izvještavanja? Kakav utjecaj, ako ima ikakav,
ima financijsko izvještavanje na našu ekonomiju?

Financijsko izvještavanje je pružanje financijskih informacija opće svrhe o poduzeću

donositelje odluka izvan njega. Donositelji odluka izvan organizacije uključuju investitore,
financijske analitičare, savjetnike za ulaganje, vjerovnike, radničke sindikate, vladine agencije
i javnost. Svaka od tih skupina ili pribavlja novac poduzeću ili ima neki drugi interes za
njegovo financijsko zdravlje.

2
 4. Što je javna informacija? Kakve veze taj koncept ima s financijskim izvještavanje?

Poduzeća u «javnom vlasništvu» obavezna su prema zakonu dosta svojih računovodstvenih

informacija ustupiti javnosti, tj. da budu dostupne svakome, pa se to zovu javne informacije a
uređene su zakonom da budu dovoljno kompletne i pouzdane. Javna informacija je u biti
financijski izvještaj korporacija koje su u javnom vlasništvu.

5. Što općenito opisuje skup financijskih izvještaja? Identificirajte određene izvještaje i

druge informacije koje tvor potpun skup financijskih izvještaja

Skup financijskih izvještaja čine četiri povezana izvješća koja sumiraju financijska sredstva,
obveze, profitabilnost i novčane transakcije nekog poduzeća i bilješke.

a) bilanca, koja prikazuje financijski položaj poduzeća na određeni datum,

sredstva koja posjeduje, dugove(obveze) i vlasnički kapital
b) račun dobiti i gubitka, koji označuje profitabilnost poduzeća tijekom prošle
godine (ili drugo vremensko razdoblje)
c) izvještaj o vlasničkom kapitalu, koji objašnjava određene promjene u iznosu
vlasničkog kapitala poduzeća (u poduzećima organiziranim kao korporacije,
izvještaj o vlasničkom kapitalu zamijenjen je izvještajem o zadržanoj dobiti)
d) izvještaj o novčanim tokovima, koji sumira novčane primitke i novčane
izdatke poduzeća tijekom istovremenog razdoblja, kao i u računu dobiti i
gubitka
e) bilješke, sadrže dodatne informacije za koje računovođe smatraju da su
korisne u interpretacije financijskih izvještaja

6. Jesu li financijski izvještaji jedini način pomoću kojih donositelji odluka izvan
menedžmenta neke kompanije dobivaju informacije o financijskom položaju,
profitabilnosti i budućim perspektivama poduzeća?

Ne, uz to postoje i javne informacije, a informacija o poduzeću također je dostupna vanjskim

donositeljima odluka kroz tiskovne konferencije, tiskovne objave, godišnje izvještaje te kroz
ocijene financijskih analitičara, savjetnika za ulaganje i poslovnih časopisa o financ. Položaju
profitabilnosti i budućoj perspektivi kompanije u javnom vlasništvu Da bi bili usporedivi
moraju se pripremati u skladu sa skupom «utemeljenih pravila» koja se zovu
Općeprihvaćena računovodstvena načela ( engl. GAAP – Generally Accounting Principles)

7. Definirajte izraz poslovna transakcija. Navedite nekoliko primjera poslovnih

transakcija, nekoliko primjera važnih događaja u životu poduzeća koji se ne mogu
kvalificirati kao «transakcije». Kakva je veza između poslovnih transakcija i
informacije koja se nalazi u financijskim izvještajima?

Poslovna transakcija je događaj koji (1) uzrokuje momentalne promijene u financijskim

sredstvima ili obvezama poduzeća, i (2) mogu biti objektivno mjereni u novčanim
pokazateljima . (pri. Kupnja i prodaja robe ili usluga, novčani primitak i izdatak). Važan
događaj, ali ne može biti transakcija je npr. Smrt ključnog izvršnog direktora, predstavljanje
novog proizvoda od strane konkurencije, tehnološki prodor kompanijina odjela za
istraživanje. Ti događaji mogu uzrokovati značajne buduće promjene u financ. sred. i
obvezama poduzeća ali ne uzrokuju momentalne promjene., niti se financijski efekti tih

3
događaja ne mogu vrlo objektivno mjeriti. Ti se događaji prenose osobama izvan poslovne
org. preko tiskovnih konferencija, bilješki uz financ. izvještaje ili preko medija.

8. Ukratko objasnite zašto je svaka od sljedećih skupina zainteresirana za financijske

izvještaje poduzeća?

a) Vjerovnici – potražuju svoj novac ili neka druga sredstva poduzeća, pa je od

velikog značaja kao u biti stoji to poduzeće , da li je solventno tj. da li plaća
obveze u roku
b) Potencijalni investitori – pribavljaju novac, nova ulaganja. Ukoliko je
poduzeće financijski zdravo, profitabilno i ako prosperira u budućnost
c) Radnički sindikati – treba informaciju o kompanijinoj snazi i profitabilnosti
prije pregovora za novi ugovor o radu.

9. Koja je svrha sustava interne kontrole?

Sustav interne kontrole uključuje sve mjere koje poduzima organizacija s ciljem:
sprječavanja pogrešaka, suvišnih troškova i prijevara, osiguranja pouzdanosti
računovodstvenih podataka, suglasja s politikama menedžmenta i ocijene ostvarenja politika u
svim odjelima poduzeća. Ukratko sustav interne kontrole uključuje sve mjere oblikovane da
uvjere menedžment da sijela organizacija radi prema planu.

10. Koja je svrha revizije? Da li bi više velika korporacija ili malo poduzeće pozvalo
tvrtku ovlaštenih javnih računovođa da obave godišnju reviziju? Objasnite.

Revizija je ispitivanje kompanijinih financijskih izvještaja, usmjerena na ocjenu

«objektivnosti» tih izvještaja. Računovođe i revizori koriste izraz objektivan da opišu
financijske izvještaje koji su pouzdani i potpuni, i u skladu s općeprihvaćenim rač. načelima i
ne upućuju u krivom smjeru (ne zavaravaju). Revizori daju na temelju ispitivanja kvalitete
kompanijina sustava interne kontrole, broje ili utvrđuju komp. imovinu i skupljaju podatke i
unutar i iz vanjskih izvora – izražavaju svoje profesionalno mišljenje u vezi objektivnosti
financijskih izvještaja . To mišljenje zove se revizorski izvještaj . Revizori ne jamče točnost
financ. izvj. Oni samo izražavaju svoje stručno mišljenje o objektivnosti izvještaja.
Smatram velike korporacije, jer postoji veća mogućnost da financijski izvještaji nisu pouzdani
i potpuni, postoji veća mogućnost mešetarenja.

11. Jesu li računala prijeko potrebna za djelovanje računovodstvenog sustava? Ukratko

opišite nekoliko načina na koje računala pomažu da računovodstvena informacija
postane više korisna donositeljima odluka.

Ne, ali računala računovođe upotrebljavaju za zapisivanje, obradu i pohranjivanje

računovodstvenih informacija.. Rač. informacije postaju korisnije za donositelje odluka:
računala omogućavaju računovođama da skupe informacije i dostave ih donositeljima odluka
puno brže nego što je to moguće ručno. A još od veće važnosti je da računala omogućavaju
računovođama klasificiranje i sumiranje podataka na mnogo različitih načina ( prodaje se
može sumirati po odjelima, po proizvodima) tj. kreiranje rač. izvještaja za potrebe donositelja
odluka.

4
 12. Učinite razliku između računovodstva i knjigovodstva.

Knjigovodstvo se odnosi na dnevne operacije računovodstvenog sustava, tj. na zapisivanje i

klasificiranje rutinskih transakcija. ( to je vještina )
Računovodstvo zahtijeva puno veći raspon znanja i vještina od knjigovodstva. Računovođe
trebaju razumjeti zahtjeve za financijsko izvještavanje, propise o porezu na dobit i propisane
zahtjeve koji utječu na specifične grane. Oni bi trebali biti u stanju dizajnirati
računovodstvene sustave i sustave interne kontrole, interpretirati i zapisivati složene
transakcije i pomoći menedžerima u interpretaciji svih vrsta računovodstvene informacije .
Računovođe moraju biti u mogućnosti dati profesionalno mišljene ( vlastito mišljenje) glede
rješenja problema koji nemaju «službena» rješenja.( računovodstvo je više od vještine to je
profesija).

13. Sljedeća se pitanja odnose na općeprihvaćena računovodstvena načela.

( usporedivost, pouzdanost, načelo tvrtke, načelo troška, pretpostavka neograničenosti
vremena poslovanja, načelo objektivnosti, pretpostavka stabilnog dolara, načelo
odgovarajućeg objavljivanja)

a) koji se tip računovodstvenih izvještaja priprema u skladu s tim načelima

To su temeljna pravila za financijsko izvještavanje, ta načela daju opći okvir koji određuje
koja je informacija uključena u financijske izvještaje i kako ta informacija treba biti
predstavljena.( ciljevi, standardi, koncepti, pretpostavke, metode i pravila)

b) Zašto je važno da su ta načela široko priznata?

Jer će tada financijski izvještaj biti u skladu s računovodstvenim načelima šireg područja.
(više zemalja).

c) Otkud ta načela proizlaze?

Njih su izmislili ljudi u smislu zadovoljenja najvažnijih ciljeva financijskog izvještavanja.

- izviru iz kombinacije tradicije, iskustva i službenog stava
- zahtijevaju autoritativnu potporu i neke vrste prisile
- neki su put arbitrarna
- mogu se promijeniti tokom vremena, ako dođe do nedostatka
postojećih pravila
- moraju biti jasno shvaćena i moraju ih poštovati svi sudionici procesa

d) Navedite dva primjera općeprihvaćenih računovodstvenih načela koja se

odnose na procjenu imovine.

Načelo troška - zahtijeva vrednovanje imovine u vrijednostima troška nabave a ne

procijenjenim vrijednostima na tržištu.
Pretpostavka neograničenosti vremena poslovanja (stalnosti poslovanja) – imovina je
kupljena za upotrebu a ne za preprodaju.
Načelo objektivnosti – objektivan = da opišu procjene imovine koje su temeljene na
činjenicama i koje mogu potvrditi nezavisni stručnjaci.
Pretpostavka stabilnog dolara ( ako je inflacija visoka vrijednost troška izgubi svoje
značenje s vremenom).

5
 14. Kako računovodstvena načela postaju «općeprihvaćena»?

Moraju imati « značajnu potporu autoriteta». Načela , standardi i pravila koja su odredila
službena pravomoćna tijela računovodstvene profesije, kao što je FABS, automatski se
klasificiraju kao općeprihvaćena računovodstvena načela. Ipak mnogi koncepti i prakse
dobivaju potporu autoriteta iz neslužbenih izvora, kao što je široka upotreba ili priznanje u
udžbenicima i drugoj «neslužbenoj» računovodstvenoj literaturi. Tako faza «općeprihvaćenih
računovodstvenih načela» uključuje više koncepata i praksi, od onih koje se pojavljuju u
«službenoj» literaturi.

15. U odnosu na financijsko izvještavanje, koja je važnost FASB-a? SEC-a?

Financial Accounting Standards Bord (FASB) = Neovisna skupina koja vodi istraživanje
računovodstvenih problema i izdaje autoritativne proglase kao «općeprihvaćena»
računovodstvena načela.( Izvještaji financijskih računovodstvenih standarda)
Securities and Exchange Commission (SEC) = je vladina agencija s pravnom snagom
donošenja računovodstvenih načela i zahtijeva financijskog izvještavanja za korporacije u
javnom vlasništvu. Također provodi federalne zakone o vrijednosnim papirima poduzeća,
pravne korake protiv mogućih kršenja.

16. Ukratko objasnite koncept poslovnog subjekta.

Poslovni subjekt ( Business entity) = Ekonomska jedinica koja kontrolira sredstva, ima
obveze i poduzima poslovne aktivnosti.

17. Ukratko recite što je svrha i sadržaj bilance. Pokazuje li bilanca koliko poduzeće
trenutačno «vrijedi»? Objasnite.

Svrha bilance je prikazati financijsko stanje – položaj (sumirajući imovinu, obveze i vlasnički
kapital) danog poslovnog subjekta na određeni dan. Sadrži Zaglavlje. Objašnjava tri stvari
ime poslovnog subjekta, naziv financijskog izvještaja i datum bilance, sastoji se od tri različita
dijela, imovine obveza i vlasničkog kapitala.
Ne, ona ne pokazuje koliko poduzeće trenutačno vrijedi na tržištu, ona pokazuje koliko je bio
trošak nabave te imovine u prošlosti, a ne njenu sadašnju vrijednost.

18. Zašto se smatra da je vlasnički kapital ostatak potraživanja prema imovini poslovne
organizacije? Može li vlasnički kapital poduzeća biti negativna suma?

Zato jer vlasnik nekog poduzeća ima pravo na ono što ostane nakon što su potraživanja
vjerovnika potpuno zadovoljena ( vl. kapital = ukupna imovina – obveze)
Da, ako posluje s većim gubitkom, te obaveze postanu veće od ukupne imovine.

19. Iz koja dva faktora nastane vlasnički kapital poduzeća? Koja dva faktora mogu
uzrokovati smanjenje vlasničkog kapitala?

Povećanje vlasničkog kapitala: 1. ulaganjem vlasnika

2. zarada iz profitabilnog poslovanja poduzeća

Smanjenje vlasničkog kapitala: 1. povlačenjem novca ili druge imovine od strane vlasnika
2. gubicima iz neprofitabilnih poslovanja poduzeća

6
 20. Izrazite računovodstvenu ravnotežu u dva alternativna oblika.

Imovina = obveze + vlasnički kapital

Imovina – obveze = vlasnički kapital

21. Zašto je ukupna imovina, koja je prikazana u bilanci, uvijek jednaka sumi ukupne
obveze i vlasničkog kapitala?

Popis imovine pokazuje koja sredstva poduzeće posjeduje, a popis obveza i vlasničkog
kapitala govori nam tko je opskrbio poduzeće tim sredstvima i koliko ga je svaka grupa
opskrbila. Sve što poduzeće posjeduje, nabavili su vjerovnik ili vlasnik. Zato su ukupna
potraživanja vjerovnika i potraživanja vlasnika jednaka ukupnoj imovini poduzeća.

22. Može li poslovna transakcija biti uzrok da se neka imovina poveća bez utjecaja na bilo
koju drugu imovinu, obvezu ili vlasnički kapital?

Ne, uvijek postoji utjecaja.

23. Dajte primjer poslovnih transakcija koje bi:

a) uzrokovale da se neka imovina poveća, a druga smanji bez utjecaja na obveze

ili vlasnički kapital
- kupovina imovine za novac, prodaje imovine po nabavnoj vrijednosti
kupcima, naplata potraživanja od kupaca,

b) uzrokovale da se i imovina i obveze povećaju, bez utjecaja na vlasnički kapital

- kupovina imovine na kredit, kupnja zgrade dijelom plaćene u novcu,
a dio povećanje obveze dobavljača

24. Pretpostavite da poduzeće postane insolventno. Mogu li se vlasnik ( ili vlasnici)

poduzeća smatrati osobno odgovornima za dugove poduzeća? Dajte posebne odgovore
pretpostavljajući da je poduzeće organizirano kao: a) vlastito poduzeće, b) partnerstvo
i c) korporacija.

a) vlastito poduzeće – često je vlasnik tu i menedžer, sa stajališta računovodstva

smatra se poslovni subjekt koji je odvojen od drugih poslovnih vlasni
pravnog stajališta , poduzeće se i njegov vlasnik ne smatraju odvojeni
subjektima tako je vlasnik osobno odgovoran za dugove svog poduzeća, u
slučaju insolventnosti treba prodati svoju osobnu imovinu kako bi platio
dugove poduzeća.
b) partnerstvo – neukorporirano poduzeće koje vlasništvo dvije ili više osoba
koje se dragovoljni suvlasnici (partneri). Kao i kod vlastitog poduzeća i tu su
partneri odgovorni osobno za dugove poduzeća.
c) korporacije – to je jedini tip poslovne organizacije za koji zakon priznaje da je
subjekt odvojen od svojih vlasnika, zbog toga vlasnici korporacija nisu osobno
odgovorni za dugove poduzeća, samo ograničeno odgovaraju – do iznosa koji
su investirali u to poduzeće.(dionice, dioničari)

7
 25. Cilj je svakog poduzeća da posluje profitabilno. Koji drugi primarni cilj poduzeće
treba postići da preživi? Objasnite.

Da bude solventno, mogućnost da plaća svoje dugove u roku dospijeća. Poduzeće koje
postane nesolventno njegovi vjerovnici mogu ga otjerati u bankrot.( sudski postupak…)

26. Što se misli pod nazivom primjereno objavljivanje? Navedite nekoliko primjera
pojedinosti koje mogu zahtijevati «objavljivanje» u financijskim izvještajima?

To je računovodstveno načelo opskrbljujući zajedno s financijskim izvještajima bilo koje

financijske činjenice potrebne za pravilnu interpretaciju tih izvještaja. To mogu biti značajni
financijski događaji koji su se pojavili nakon datuma bilance, ali prije nego što su financijski
izvještaji izdani vanjskim osobama. ( požar koji je uništio zgradu, sudske rasprave protiv
kompanije, datume dospijeća glavnih obveza, sredstva koja su prijavljena kao osiguranje
kredita, iznosi koji se potražuju od službenika, obveze koje zahtijevaju velike buduće novčane
izdatke).

27. Opišite najmanje četiri faktora koji pridonose pouzdanosti financijskih izvještaja.

a) kompanijini sustav interne kontrole - mjere koje se koriste unutar poduzeća

da uvjere menedžment da organizacija radi u skladu s planovima i politikama
tog menedžmenta
b) koncept odgovarajućeg objavljivanja – bitne informacije, koje su potrebne za
odgovarajuće interpretiranje izvještaja

c) revizije koje su izvršile nezavisne računovodstvene tvrtke – izvještaji postaju

pouzdaniji

d) federalni zakoni o vrijednosnim papirima – kompanije u javnom vlasništvu

trebaju izvještaje pripremiti u skladu s opć. rač. načelima te odgovarajućeg
objavljivanja. Osoba koja svjesno sastavi pogrešne financijske izvještaje može
krivično odgovarati.

28. Što se misli pod frazom « jaka bilanca»?

Jaka bilanca je ona koja pokazuje relativno malo dugovanje i velike sume likvidnih sredstava
u odnosu na obveze koje dospijevaju u bliskoj budućnosti. ( vjerovnici su više zainteresirani ).

29. Opišite izraz uljepšavanje izloga. Zašto korisnici financijskih izvještaja moraju biti
svjesni ovog koncepta. Objasnite.

Uljepšavanje izloga – zakonski dopuštene mjere koje poduzima menedžment kako bi

predstavio poduzeće da izgleda što je moguće jače na datum bilance. Primjer – novčane
kupovine sredstava mogu biti odgođene tako da će znatne sume novca biti dostupne na taj
dan, obaveze koje dospijevaju u bliskoj budućnosti mogu se zamijeniti dugoročnim
obvezama….) Prema tome godišnji izvještaji jesu pouzdani i dobri ali ne prikazuju tipičan
financijski položaj poduzeća, tada svaka kompanija pokušava pokazati svoje najljepše lice,
zbog toga vjerovnici moraju biti svjesni (u biti oni preferiraju mjesečne izvještaje jer
predstavljaju tipičniju sliku kompanijina financijskog položaja).

8
 30. Identificirajte četiri široka područja mogućnosti karijere u računovodstvu. Da li
računovodstvena podloga koristi pojedincu koji ne namjerava ostvariti karijeru u
računovodstvu?

a) javno računovodstvo – ovlašteni javni računovođa (CPA eng. Certified Pablik

Accountant) Neovisni profesionalni računovođa koji ima državnu dozvolu da
ponudi reviziju i druge računovodstvene usluge klijentima
b) upravljačko računovodstvo – upravljački računovođa – stvara i interpretira
računovodstvenu informaciju koja je oblikovana tako posebno da odgovara
različitim potrebama menedžmenta ( kontrolor – jer pomaže u kontroli
poslovanja. Treba dizajnirati informacijski sustav za menedžere –MIS,
poznavanjem računalne opreme i softwere i biti u mogućnosti izraditi
zadovoljavajući sustav uz razumne troškove, znati računovodstvo troška,
financijsko predviđanje, računovodstvo poreza na dobit, internu reviziju te
imati profesionalno ovlaštenje za upravljačke računovođe
c) državno računovodstvo : kao upravljački računovođa, GAO, obavlja reviziju
mnogih agencija federalne vlade i također nekih privatnih organizacija koje
posluju s vladom, IRS- revizija povrata poreza na dobit i SEC «pas čuvar»
financijskog izvještavanja ( u ostvarivanju općeprihvaćenih računovodstvenih
načela
d) računovodstveno školovanje - karijere sveučilišnih profesora i istraživanje

Računovodstvo može poslužiti kao odskočna daska, mnogi profesionalni računovođe

ostavljaju svoje računovodstvene karijere radi ključnih položaja u menedžmentu ili
administracije a znanje, odnosno računovodstvena podloga je neprocjenjiva na takvim
položajima.

31. Koji su glavni tipovi usluga koje obavljaju ovlašteni javni računovođe ( eng. CPAs =
Certofied Pablic Accountants)? Zašto je iskustvo iz javnog računovodstva posebno
korisno kao «odskočna « daska za karijeru u vrhunskom menedžmentu poslovne
organizacije.

Ovlašteni javni računovođe nude javnosti različitost računovodstvenih usluga. Mogu raditi u
CPA poduzeću ili kao samostalni praktičari. Njihov se rad prvenstveno sastoji od izvođenja
nezavisnih revizija, rada na porezu na dobiti i na uslugama savjetovanja za menedžere a
mogu nuditi i knjigovodstvene usluge malim poduzećima. Ovlašteni javni računovođe imaju
izvanrednu mogućnost da dobiju «unutarnji presjek» mnogih različitih poslovnih organizacija
pa je to iskustvo posebno korisno kao odskočna daska za karijeri za vrhunskog menedžmenta .

9
PGLVALJE 2: EVIDENTIRANJE PROMJENA FINANCIJSKIH
POLOŽAJA

1. U svojoj najjednostavnijoj formi račun ima samo tri elementa ili osnovna dijel.
Koja su to tri elementa?

To su: 1) naslov - koji se sastoji od imena određene imovine, obveze ili vlasničkog kapitala
2) lijeve strane - koja se zove dugovna (debit) strana
3) desne strane - koja se zove potražna ( credit) strana

2. Na početku godine, račun uredske opreme Gulf Coast Airlinesa imao je

dugovni saldo od 126.900 $. Tijekom godine, dugovne stavke od 23.400$ i
potražne stavke od 38200$ prenesene su na račun glavne knjige. Koji je bio
saldo tog računa glavne knjige. Koji je bio saldo tog računa glavne knjige na
kraju godine? (označite dugovni ili potražni saldo).

Na kraju godine ZS bio je potražni i to 112100$.Dok je saldo tog računa bio dugovni
112100$.

3. Kakav odnos postoji između položaja računa u bilanci i pravila za evidenciju

povećanja na tom računu?

Računi imovine normalno imaju dugovni saldo (saldo lijeve strane), činjenica je da imovina
locirana na lijevoj strani bilance te povećanje imovine evidentiramo na lijevoj (dugovnoj)
stari računa, Obaveze i vlasnički kapital pripadaju desnoj stani bilance te povećanje računa
obveze i vl. kapitala evidentiramo na desnoj (potražnoj) strani računa i računi obveze i vl.
kapitala normalno imaju potražni saldo ( saldo desne strane).

4. Kažite ukratko pravila dugovanja i potraživanja primijenjena na račune

imovine, obveza i vlasničkog kapitala?

Računi imovine: povećanja su evidentirana dugovanjem, a smanjenja potraživanjem.

Normalan je dugovni saldo.
Računi obveze i vlasničkog kapitala – povećanja su evidentirana potraživanjem a smanjenja
dugovanjem. Normalan je potražni saldo.

5. Da li izraz duguje znači povećanje, a izraz potražuje smanjenje? Objasnite?

Ne to su samo( strane lijeva i desna ) stavke konta glavne knjige. One u računovodstvu
jednostavno znače lijevo i d4esno bez ikakvih skrivenih i dubljih značenja.

6. Koji zahtjev nameće sustav dvostavnog knjigovodstva kod evidentiranja bilo

koje poslovne transakcije?

Odnosi se na potrebu evidentiranja svake transakcije u jednakim novčanim iznosima i na

dugovne i potražne stavke konta.

10
 7. Objasnite precizno što znači svaka dalje navedena izjava. Kad god je potrebno,
označite da li je lijeva ili desna strana računa obuhvaćena i je li označeno
povećanje ili smanjenje.

a) dugovanje računa zemljišta – lijeva strana računa imovine, njen saldo dugovni
b) potražni saldo – desna strana računa, kod imovine znači smanjenje i nije uobičajen
takav saldo, a kod obveza i vlasničke glavnice povećanje što je uobičajeno
c) potražna strana računa – znači desna strana računa, i označava povećanje kod vl.
glavnice i obveza a smanjenje kod imovine
d) dugovanje od 200$ po računu novca – desna strana računa, povećanje novca
e) dugovanje od 600$ po obvezama prema dobavljačima – desna strana računa,
smanjenje obveze
f) potraživanja od 50$ po potraživanjima od kupaca – lijeva strana konta, smanjenje
potraživanja

8. Za svaku od sljedećih transakcija označite da li račun u zagradi treba dugovati

ili potraživati i dajte razlog za svoj odgovor.

a) stroj za kopiranje kupljen je na kredit sa obećanjem plaćanja kompletnog iznosa u

roku od 30 dana (obveze prema dobavljaču)
- račun dobavljača treba potraživati, povećava se obaveza prema dobavljaču,
potražna strana računa
b) kupljeno je zemljište za novac
- konto zemljište, ima dugovni saldo povećanje imovine, a konto novac treba
potraživati- smanjenje imovine
c) prodan je stari pisaći stroj koji nije više bio potreban na kredit od 30 dana (uredska
oprema)
- konto treba potraživati, smanjenje imovine
d) dobiven je zajam od banke od 30000$ (novac)
- konto treba dugovati, povećanje imovine
e) J. B. je otvorio poduzeće BSGS deponiranjem 20000$ novca na bankovni račun, na
ime svog poduzeća (J. B.kapital)
- konto ima potražni saldo, povećanje vlasničkog kapitala

9. Za svaki od sljedećih računa kažite je li imovina, obveza ili vlasnički kapital i

da li bi normalno trebao imati dugovni ili potražni saldo:

a) uredska oprema- imovina, trebao bi imati dugovni saldo

b) J. W. Kapital – vlasnički kapital, trebao bi imati potražni saldo
c) Potraživanja od kupaca- imovina, treba bi imati dugovni saldo
d) Obveze prema dobavljačima – obveza, trebao bi imati potražni saldo
e) Novac – imovina, trebao bi imati dugovni saldo
f) Obveze po vrijednosnim papirima- obveza, potražni saldo
g) Zemljište, imovina, dugovni saldo

10. Zašto se dnevnik ponekad zove knjiga originalnog knjiženja?

Jer je dnevnik računovodstvena evidencija u kojoj se transakcije najprije evidentiraju i to

kronološki.

11
 11. Usporedite i učinite razliku između dnevnika i glavne knjige.

Jedinica organizacije za dnevnik je transakcija, dok je jedinica organizacije za glavnu knjigu

račun.

12. Što je to složena stavka dnevnika?

Knjiženje koje uključuje više od jednog dugovanja ili potraživanja ( sva se dugovanja unose
u dnevnik prije nego se navodi bilo koje potraživanje) primjer. Kupljena zgrada, djelomično
plaćena u novcu, a dio tek nakon 90 dana.

13. Pošto je moguće evidentirati efekt poslovnih transakcija izravno u račune

glavne knjige, zašto je poželjno da poduzeće vodi dnevnik?

Jedinica organizacije za dnevnik je transakcija dok je jedinica organizacije za glavu knjigu

račun. Imajući dnevnik i glavnu knjigu, postižemo nekoliko prednosti koje ne bi bilo moguće
da se transakcije evidentiraju izravno na račune glavne knjige:
a) dnevnik daje sve informacije o transakciji na jednom mjestu i isto tako omogućuje
objašnjenje te transakcije
b) dnevnik omogućuje kronološku evidenciju svih događaja u poslovanju
c) upotreba dnevnika pomaže spriječiti pogreške

14. Za koje svrhe služi probna bilanca?

Koristi se da bi dokaza jednakost dugovnih i potražnih salda, odnosno stavki u glavnoj knjizi,
odnosno da je glavna knjiga u ravnoteži.

15. Kod pripreme probne bilance student računovodstva je naveo saldo računa
uredske opreme u potražnom stupcu. Taj račun je imao saldo od 2450$. Koji
bi bio iznos razlike u ukupnim iznosima probne bilance? Objasnite.

Iznos bi bio udvostručen (4900$). Jer bi se taj iznos dva puta knjižio na istoj strani,
automatski dolazimo do udvostručenog iznosa.

16. Da li se dolarske oznake koriste kod stavki dnevnika? Da li kod računa glavne
knjige? Da li kod probne bilance? Da li u financijskim izvještajima?

Dolarske se oznake ne koriste u dnevnicima i glavnim knjigama dok se u ovoj knjizi koriste u
probnoj bilanci. Po pravilu dolarski bi se znakovi uvijek trebali koristiti u financijskim
izvještajima.

17. Navedite sljedećih pet činjenica u logičnom slijedu kako biste prikazali tok
računovodstvenih informacija kroz manualni računovodstveni sustav.

a) informacija je unesena u dnevnik (2)

b) priprema financijskih izvještaja (5)
c) pojava poslovne transakcije (1)
d) dugovanje i potraživanje preneseno iz dnevnika u glavnu knjigu (3)
e) priprema probne bilance (4)

12
 18. Koji korak kod evidentiranja transakcija zahtijeva veće razumijevanje
računovodstvenih načela:

a) unos transakcije u dnevnik - zahtijeva veće razumijevanje

b) prijenos stavki u račune glavne knjige

19. Navedite postupke u računovodstvenom ciklusu kao što je opisano u ovom

poglavlju?

a) evidentiranje transakcije u dnevnik

b) prenijeti transakciju u račune glavne knjige
c) pripremiti probnu bilancu
d) pripremiti financijske izvještaje

20. Što je baza podataka? Kako se baza podataka odnosi na pripremu dnevnika i
računa glavne knjige u računalnom sustavu?

Središte pohranjivanja informacija unutar sustava računovodstva baziranog na računalu. Ideja

koja stoji iza baze podataka je da podaci koji su namijenjeni za različite upotrebe mogu biti
uneseni u računalni sustav samo jednom kad je informacija pohranjena u tu bazu podataka.
Tada, kada je informacija potrebna, računalo je može izvući iz baze podataka i srediti
željenom obliku.
Informacija unesena u bazu podataka može se urediti u bilo koji željeni oblik, kao što su to
stavke dnevnika, računi glavne knjige i financijski izvještaji.( Izravno iz baze podataka)

POGLAVLJE 3: MJERENJE POSLOVNE DOBITI

1. Objasnite efekte profitabilnog poslovanja na bilancu poslovnog subjekta.

U bilanci se promjene u vlasničkom kapitalu koje rezultira iz profitabilnog ili neprofitabilnog

poslovanja odražavaju u stanju računa vlasničke glavnice. Imovne poslovne organizacije
pojavljuju se u dijelu bilance koji se zove imovina.
Neke od najvećih korporacija postale su velike zbog stalnog zadržavanja u poduzeću većine
sredstava generiranih profitabilnim poslovanjem.

2. Da li neto dobit predstavlja zalihu novca koju može povući vlasnik poduzeća?

Neto dobit je povećanje u vlasničkom kapitalu koje rezultira iz profitabilnog poslovanja. To je

višak zarađenih prihoda iznad odgovarajućih rashoda danog razdoblja. Neto dobit se ne sastoji
od novaca ili bilo koje druge određene imovine. Neto dobit je proračun ukupnih efekata
mnogih poslovnih transakcija na vlasnički kapital. Povećanje vlasničkog kapitala koje je
rezultiralo iz profitabilnog poslovanja obično prati povećanje ukupne imovine premda ne i
povećanje novca.

3. Koje je značenje izraza prihod? Da li primitak novaca od poduzeća znači da je

zarađen prihod? Objasnite.

13
Prihodi su vrijednosti prodanih roba i usluga koje su iskazane kroz dano računovodstveno
razdoblje. Ne, jer načelo realizacije označava da prihodi trebaju biti evidentirani u
računovodstvenim evidencijama kada su zarađeni, tj. kada je prodana roba isporučena
kupcima, a usluge izvršene kupcima, a ne kada su naplaćene.

4. Koje je značenje izraza rashod? Da li isplata novca od poduzeća znači da je

nastao rashod? Objasnite.

Rashodi su troškovi sadržani u prodanim proizvodima i uslugama. Po načelu uzročnosti

rashodi trebaju biti sučeljeni s prihodima na osnovi uroka i posljedice. Tako rashodi trebaju
biti evidentirani u razdoblju u kojemu su odgovarajuća roba i usluge iskorištene u procesu
ostvarivanja prihoda. Novčani se izdaci za rashode mogu dogoditi prije, posle ili u istom
vremenskom razdoblju kada rashod pomaže ostvarivati prohod. Tako da rashodi i novčani
izdaci nisu isto. Znači odlučivanje kada evidentirati rashod – U kojem će s razdoblju taj
rashod pomoći ostvariti prihod, a ne Kada će se dogoditi novčani izdatak.

5. Uslužno poduzeće u svibnju izvodi usluge u iznosu od 500$ za nekog kupca i

prima plaćanje u lipnju. U kojem se mjesecu priznaje prihod od 500$? Kakvo
je knjiženje iz dnevnika koje treba učiniti u svibnju, a kakvo je ono koje treba
učiniti u lipnju.

Prihod se priznaje u svibnju. U dnevniku knjižimo potraživanja od kupaca duguje i prihod

potražuje pružane usluge kupcu, a u lipnju knjižimo novac duguje a potraživanja od kupaca
potražuje. - ako se ne varam moramo isto knjižiti obvezu za PDV, potražuje, rashod pružanih
usluga, te pružane usluge.

6. Kada računovođe smatraju da je prihod realiziran? Na koje se osnovno pitanje

o evidentiraju prihoda u računovodstvenim evidencijama odgovara pomoću
načela realizacije?

Prihod se evidentira onda kada je zarađen bez obzira kada je primljen novac. Na pitanje
Kada? - su usluge izvršene kupcima ili kada je prodana roba isporučena kupcima ?

7. Na kraju ožujka kompanija CAP kupila je boju na račun, s obvezom plaćanja

za 60 dana. Kompanija je koristila boju radi bojenje automobila kupaca prva tri
tjedna u travnju. Na kraju svibnja, kompanija je platila trgovini bojama gdje je
kupila boju. U kojem mjesecu treba kompanija CAP priznati trošak te boje kao
rashod? Koje općeprihvaćeno računovodstveno načelo određuje odgovor na to
pitanje?

U travnju. Načelo uzročnosti.

8. U kojem računovodstvenom razdoblju načelo uzročnosti označava da trebaju

biti priznati rashodi?

Načelo uzročnosti označava da rashodi trebaju biti sučeljeni s prihodima na osnovi uzroka i
posljedice. Tako rashodi trebaju biti evidentirani u razdoblju u kojem su odgovarajuća roba i
usluge iskorištene u procesu ostvarenja prihoda.

14
 9. Objasnite dugovna i potražna pravila u odnosu na transakcije evidentirane u
računima prihoda i rashoda.

Prihodi povećavaju vlasnički kapital – zbog toga se prihodi evidentiraju potraživanjima

Rashodi smanjuju vlasnički kapital – zbog toga se rashodi evidentiraju dugovanjima.

10. Dodajte odgovarajući pojam (dugovanje i potraživanje) da biste dovršili

sljedeće rečenice.

a) Račun se vlasničkog kapitala i računi prihoda povećavaju s (potražnim) knjiženjem.

b) Računi se imovine i računi rashoda povećavaju s (dugovnim) knjiženjem.
c) Računi se obveze i vlasničkog kapitala smanjuju s (dugovnim ) knjiženjem

11. Zašto bilo koja kompanija koja je vlasnik opreme ili zgrade treba izvršiti
korektivna knjiženja na kraju svakog računovodstvenog razdoblja?

Ukoliko se propuste ta korektivna knjiženja mogao bi rezultirati podcjenjivanjem rashoda

nekog razdoblja i otuda precijeniti neto dobit.

12. Da li dobro sastavljeni račun dobiti i gubitka daje točnu mjeru neto dobiti za
određeno razdoblje ili predstavlja tek približnu vrijednost neto dobiti?
Objasnite.

Predstavlja tek približnu vrijednost.

- prvo: amortizacija je bazirana prema procijeni korisnog vijeka trajanja
- drugo: uključuje jedino događaje koji su evidentirani kroz poslovne
transakcije(određeni poslovni kontakti se ne mogu objektivno mjeriti pa ih niti
ne možemo evidentirati)

13. Kako se rashod za amortizaciju razlikuje od drugih tekućih rashoda?

Dok se svi rashodi priznaju po načelu uzročnosti ( rashod je trošak sadržan u prodanim
proizvodima i uslugama) amortizacija je sustavno dodjeljivanje troška i dugotrajne imovine
rashodima tijekom njezina korisnog vijeka trajanja.( zgrada i oprema su primjeri robe koja je
kupljena unaprijed ali koja je iskorištena postupno tijekom mnogih računovodstvenih
razdoblja) Korektivna knjiženja – ispravak vrijednosti (potražni saldo, akumulirana
amortizacija protu-stavka kontu imovine).

14. Svi računi glavne knjige pristaju u jednu od sljedećih pet grupa: imovina,
obveze, vlasnički kapital, prihodi i rashodi. Za svaki od sljedećih računa
navedite grupu kojoj pripada. Isto tako označite da li bi normalno stanje trebalo
biti duguje ili potražuje.

a) zarađene naknade – prihodi, potražuje

b) obveze po vlastitim vrijednosnim papirima – obveza, potražuje
c) telefonski rashodi – rashodi, duguje
d) J. J. Kapital – vlasnički kapital, potražuje
e) Zgrada – imovina, duguje
f) Rashodi za amortizaciju – rashodi. Duguje
g) Akumulirana amortizacija zgrade – imovina, potražuje (protu-imovina)

15
 15. Za svaki od sljedećih financijskih izvještaja označite odnosi li se izvještaj na
jedan datum ili na vremensko razdoblje:

a) Bilanca - odnosi ne na određeni dan

b) Račun dobiti i gubitka – odnosi se na određeno vremensko razdoblje
c) Izvještaj o vlasničkom kapitalu – odnosi se od jednog do drugog datuma u bilanci

16. Ukratko opišite sadržaj i format računa dobiti i gubitka i izvještaj o

vlasničkom kapitalu.

Račun dobiti i gubitka – je financijski izvještaj koji sumira rezultate poslovanja poduzeća
sučeljavanjem odgovarajućih prihoda i odgovarajućih rashoda za određeno računovodstveno
razdoblje. Prikazuje neto dobit ili neto gubitak, koji se navode u izvještaju o vlasničkom
kapitalu .
Izvještaj o vlasničkom kapitalu - je financijski izvještaj koji sumira povećanja i smanjenja u
vlasničkom kapitalu tijekom nekog računovodstvenog razdoblja( dobitak, gubitak, odbitak-
vlasničko povlačenje sredstava).

17. Objasnite vezu između triju financijskih izvještaja raspravljenu u ovom

poglavlju, tj. između računa dobiti i gubitka, izvještaja o vlasničkom kapitalu i
bilance.

Bilanca sastavljena na kraju prošlog razdoblja i ona sastavljena na kraju tekućeg razdoblja
prikazuju iznos vlasničkog kapitala na određene datume bilance. Izvještaj o vlasničkom
kapitalu sumira promjene u vlasničkom kapitalu koje su se dogodile između dvaju datuma iz
bilance. Račun dobiti i gubitka daje detaljno objašnjenje o najvažnijoj promjeni u vlasničkom
kapitalu _ o iznosu dobitka ili gubitka za određeno računovodstveno razdoblje. Tako račun
dobiti i gubitka i izvještaj o vlasničkom kapitalu objašnjavaju promjenu u iznosu vlasničkog
kapitala prikazanog u bilanci nakon toga. RDG prenosi u IOVK dobit ili gubitak, vlasnički
kapital u bilancu, nakon dodavanja dobiti gubitka ili odbitka ).

18. Koja se od navedenih računa zaključuju na kraju računovodstvenog razdoblja?

Novac – ne; Zarađene naknade – da; Sumarna dobit – da; Obveze prema dobavljačima - ne;
Telefonski rashodi - da; DJ povlačenje sredstava – da; DJ kapital ne Akumulirana
amortizacija – ne; Potraživanja od kupaca - ne; Rashodi za amortizaciju – da.

19. Dodajte odgovarajući pojam (dugovanje ili potraživanje) radi dovršenja

sljedećih rečenica.

a) Kada poduzeće radi s profitom, knjiženje iz dnevnika koje zaključuje sumarni račun
dobiti sastojat će se od (dugovanja )tog računa i (potraživanja) računa vlasnikova
kapitala.
b) Kada poduzeće radi s gubitkom, knjiženje će se iz dnevnika koje zaključuje sumarni
račun dobiti sastojati od (potraživanja) tog računa i (dugovanja) računa vlasnikova
kapitala
c) Knjiženje iz dnevnika koje zaključuje vlasnikov račun povlačenja sredstava sastoji se
od (potraživanja) tog računa i ( dugovanja) računa vlasničkog kapitala.

16
 20. Kako se računovodstvo nastanaka događaja razlikuje od računovodstva s
novčanom osnovom. Koje daje točniju sliku profitabilnosti poduzeća?
Objasnite.

Pod računovodstvom nastanka događaja, prihodi se priznaju kada su zarađeni, a rashodi u

razdoblju u kojem pridonose stvaranju prihoda. Pod računovodstvom na novčanoj osnovi,
nasuprot tome, prihodi se priznaju kada je primljen novac, a rashodi priznati kada su izvršena
novčana plaćanja. Računovodstvo nastanka događaja daje bolju sliku profitabilnosti nego što
to daje računovodstvo na novčanoj osnovi, zato što računovodstvo nastanka događaja
povezuje ostvarenje dobiti s vremenom zarade.

POGLAVLJE 4: ZAVRŠETAK RAČUNOVODSTVENOG CIKLUSA

1. Koja je svrha korektivnih knjiženja. Vaš odgovor treba povezati korektivna

knjiženja s ciljevima računovodstva nastanka događaja.

Svrha je korektivnog knjiženja evidentirati određene prihode i rashode koji nisu ostvareni
tijekom evidentiranja dnevnih poslovnih transakcija. Korektivno knjiženje pomaže u
postizanju osnovnih ciljeva računovodstva nastanka događaja – priznati prihode kada su
zarađeni i priznati rashode kada su nastali.

2. Da li sve transakcije koje uključuju prihode ili rashode trebaju korektivna

knjiženja na kraju računovodstvenog razdoblja? Ako ne, koja je razlikovna
karakteristika tih transakcija koje zahtijevaju korektivna knjiženja?

Ne, korektivna knjiženja su potrebna za one transakcije koje utječu na rashode ili prihode više
od jednog računovodstvenog razdoblja.( godišnja osiguranja, najamnina..)

3. Da li korektivna knjiženja utječu na račune računa dobiti i gubitka, račune

bilance ili oboje? Objasnite.

Da, svako korektivno knjiženje uključuje priznavanje prihoda ili rashoda, prihodi i rashodi
predstavljaju promjene u vlasničkom kapitalu međutim vlasnički se kapital ne može sam
promijeniti; mora također biti odgovarajuća promjena ili u imovini ili obvezama.

4. Zašto evidentiranje korektivnih knjiženja zahtijeva bolje razumijevanje

koncepata računovodstva nastanka događaja nego evidentiranje rutinskih
transakcija prihoda i rashoda koje su se dogodile tijekom određenog razdoblja?

Jer nam za njih nitko ne šalje račune, putem kojeg mi uviđamo transakciju, mi moramo biti
svjesni potrebe procijeniti i evidentirati rashod pri. amortizacije ako ispravno želimo iznijeti
neto dobit za neko razdoblje.

17
 5. Zašto kupovina police osiguranja na jednu godinu prije četiri mjeseca
povećava rashode za osiguranje u tekućem mjesecu?

Zbog načela uzročnosti, rashodi su nastali zbog ostvarenja prihoda u određenom

računovodstvenom razdoblju, u ovom slučaju tekućeg mjeseca, bez obzira kada je nastalo
novčano plaćanje rashoda.( rashodi se evidentiraju kada su robe i usluge na koje se odnosi
korištene).

6. Ako su usluge izvršene kupcima tijekom tekućeg računovodstvenog razdoblja,

ali nije evidentiran prihod i nije poslan račun kupcima, zašto je potrebno
korektivno knjiženje? Koje vrste računa trebaju biti dugovne, a koje potražne
uz pomoć ovog knjiženja?

Prihodi po načelu realizacije , zahtjeva da se priznaju i evidentiraju u razdoblju kada su

zarađeni. Bez obzira što još nisu zaračunati kupcima ili evidentirani u računovodstvenoj
evidenciji- takvi prihodi se evidentiraju korektivnim knjiženjem na kraju razdoblja. To se
korektivno knjiženje sastoji od dugovanja računa potraživanja i potraživanja odgovarajućeg
računa prihoda.( prihod koji je nastao ali nije još evidentiran)

7. Što se smatra pod izrazom nezarađeni prihod? Gdje se račun nezarađenog

prihoda treba pojaviti u financijskim izvještajima? Nakon što je posao gotov,
što se događa sa stanjem računa nezarađenog prihoda?

Nezarađeni prihod – obaveza izvršenja usluga ili dostave robe u budućnosti zbog primitaka
plaćanja unaprijed. Također se zove i odgođeni prihod. Iznosi skupljeni od kupaca unaprijed
evidentiraju se dugovanjem računa gotovine, i potraživanja računa nezarađenih prihoda
(obveza)pojavljuje se u bilanci. Kada se izvrše usluge, obveza se anulira i prelaze na račun
prihoda ( to korektivno knjiženje sastoji se od dugovanja računa obveze ( nezarađeni prihodi)
i potraživanja računa prihoda.)

8. Tjedna isplata plaća za zaposlene kompanije Ryan koji rade pet dana u tjednu
penje se do 20000$. Svi su zaposleni plaćeni na vrijeme kod zatvaranje
poduzeća svakog petka. Ako 31. prosinca pada u četvrtak, kakvo knjiženje s
kraja godine potrebno?

Dugovanje- rashodi za plaće i potraživanje – obveza za plaću- Korektivno knjiženje za

rashode za plaće nastale ali neisplaćene ( neevidentirani rashodi) u razdoblju za prosinac u
iznosu 16000$.

9. Kompanija Marvin kupila je 1. kolovoza policu osiguranja od jedne godine i

dugovala cijeli trošak od 3600$ na račun osiguranja koje nije isteklo Računi
nisu ispravljeni ili zaključeni do kraja godine. Učinite korektivno knjiženje na
dan 31. prosinac.

Raspoređivanje evidentiranih troškova - Unaprijed plaćeni rashodi duguje račun rashodi od

osiguranja i potražuje račun imovine potraživanje za osiguranje koje nije steklo u iznosu
1500$.

18
 10. Korektivno knjiženje s kraja godine koje smanjuje račun osiguranja koje nije
isteklo za iznos premije osiguranja koje je primljeno na tekuće razdoblje, bilo
je slučajno izostavljeno. Koje će stavke računa dobiti i gubitka biti pogreška?
Da li će te stavke biti precijenjene ili podcijenjene? Koje će stavke u bilanci
biti u pogrešci? Hoće li one biti precijenjene ili podcijenjene?

Izostavljeno je korektivno knjiženje – dio imovine koji ističe , postaje rashod. U ovom
slučaju bit će prikazan manji rashod za to razdoblje, automatski stavke rashoda su
podcijenjene i samim tim one rezultiraju precijenjenošću stavki prihoda za to razdoblje. U
stavki bilance će stavka duguje na računu imovine- osiguranje koje nije isteklo biti
precijenjena, a isto tako i vlasnički kapital rezultirao bi precijenjenošću iznosa neto dobiti koji
se odnosi na osiguranja u tom razdoblju.

11. Ukratko objasnite koncept značajnosti. Ako stavka nije značajna, kako se onda
ona tretira u svrhe financijskog izvještavanja?

Značajnost – relativna važnost iznosa i stvari. Stvar koja nije dovoljno važna da utječe na
odluke korisnika financijskih izvještaja smatra se beznačajnom. Tako računovođe mogu
razjasniti beznačajne stvari i događaje na najlakši i najprikladniji način.

12. U 1. poglavlju je imovina definirana kao ekonomski izvor u vlasti nekog

poduzeća, a za koje se očekuje da koriste za buduće poslovanje poduzeća.
Prema toj su definiciji benzin u rezervoaru automobila , neupotrijebljene vrpce
za pisaći stroj, i čak kemijske olovke zapravo «imovina» Zašto se tada
kupovine takvih stvari rutinski računaju izravno kao rashod?

Taj postupak jednostavno eliminira potrebu za korektivnim knjiženjima na kraju razdoblja

kako bi prenijeli dio tih troškova s računa imovine na rashode. Ta je računovodstvena prečica
prihvatljiva tako dugo dok je trošak neiskorištenih stvari na zalihi na kraju razdoblja
«beznačajan».

13. Koja je svrha radnog lista?

Radni list je «poligon za testiranje» na kojemu se računi glavne knjige ispravljaju,

uravnotežuju i uređuju u obliku financijskih izvještaja .Radni se list sastoji od probne bilance,
korektivnog knjiženja s kraja razdoblja, ispravljene probne bilance i stupaca koji prikazuju
račune glavne knjige sređene kao račun dobiti i gubitka i bilancu. Dovršeni se radni list koristi
kao osnova za sastavljanje financijskih izvještaja i za evidentiranje korektivnog knjiženja i
zaključnih knjiženja u službene računovodstvene evidencije.

14. Da li u izvođenju redovitih računovodstvenih postupaka s kraja razdoblja

sastavljanje radnog lista prethodi ili slijedi prijenos korektivno knjiženja u
račune gl. knjige. Zašto?

Prethodi, taj slijed odražava činjenicu da menedžment želi izvještaje što je prije moguće.
Jednom kada je radni list dovršen sve su potrebne informacije za financijske izvještaje
dostupne. Glavni prioritet tada ima sastavljanje financijskih izvještaja.

19
 15. Pretpostavite do kada su stupci računa dobiti i gubitka iz radnog lista prvo
zbrojeni, ukupan iznos dugovnih stupaca prebacivao je ukupan iznos potražnog
stupca za 60000$. Objasnite kako bi trebao iznos neto dobiti(ili neto gubitka)
biti unesen u stupac radnog lista?

U radnom listu ukupni zbroj dugovnog stupca veći je , višak predstavlja neto gubitak. U
radnom listu neto gubitak unosimo na potražni stupac računa dobiti i gubitka kao brojka
stanja računa i također u isti redak kao broj stanja računa u dugovni stupac bilance (smanjuje
vlasničku glavnicu). Naslov neto gubitak napisan je u prostor za nazive računa radi
prepoznavanja i objašnjenja ove stavke. To unosimo na taj način, zbog uravnoteženja stupaca
računa dobiti i gubitka i uravnoteženja stupaca bilance.

16. Da li se završno stanje računa vlasnikova kapitala pojavljuje u radnom listu?

Objasnite.

Ne, Svi računi u stupcima bilance imaju stanja na dan 30. tog mjeseca jedino račun
vlasničkog kapitala je još uvijek s stanjem prethodnog mjeseca. Dodajući neto dobit(upisanu
na dnu radnog lista) ili gubitak , račun je kapitala sveden na datum od 30. tekućeg mjeseca.

17. Da li svaki korak kod sastavljanja radnog lista može biti izveden automatski u
računalnom računovodstvenom sustavu? Objasnite.

Većina koraka da, brže i lakše nego manualno. Ali unošenje ispravaka zahtijeva ljudsko
mišljenje i analizu. Netko tko je upoznat s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima i s
neevidentiranim poslovnim aktivnostima poduzeća mora odlučiti koji su ispravci potrebni i
mora unijeti podatke ispravaka vrijednosti. Jednom kada su ispravci uneseni, računalo može
trenutačno dovršiti radni list.

18. Navedite po redu postupke iz kojih se sastoji računovodstveni ciklus kada se

koristi radni list?

Kada se sastavlja radni list, koraci u računovodstvenom ciklusu mogu biti sažeti kako slijedi:
1. unesite transakcije u dnevnik, 2. prenesite knjiženja u račune glavne knjige, 3. sastavite
radni list, 4. sastavite financijske izvještaje, 5. napravite ispravak i zaključenje računa i 6.
sastavite probnu bilancu nakon zaključivanja

19. Da li se radni list ikada sastavlja kad nema namjere zaključivanja računa?

Da, mnoge kompanije zaključuju svoje račune samo jednom godišnje ipak sastavljaju
mjesečne financijske izvještaje (međuizvještaji) za korištenje menedžmenta. Ti se mjesečni
izvještaji sastavljaju iz radnih listova, ali ispravci koji su označeni na radnim listovima ne
unose se u računovodstvene evidencije i ne prave se zaključna knjiženja. Prema tom planu
upisivanje u dnevnik i prijenos korektivnog knjiženja i knjiženja zaključivanja, koje oduzima
dosta vremena, obavlja se samo na kraju fiskalne godine.

-dopunsko:
20. Tjedna isplata plaća kompanije Stevens, koja ima petodnevni radni tjedan,
popela se na 15000$ i zaposleni su isplaćeni točno svaki petak. 1.siječnja
tekuće godine račun rashoda za plaće pokazivao je potražno stanje od 9000$.

20
 Objasnite prirodu računovodstvenog knjiženja, ili knjiženja koja su dovela
vjerojatno do tog stanja.

To su povratna knjiženja, postupci po izbor s kraja godine koji se sastoje prvog dana novog
računovodstvenog razdoblja od povrata onih korektivnih knjiženja s kraja prošlog razdoblja
kod kojih su nastali rashodi ili prihodi i iza kojih će slijediti kasnija novčana plaćanja ili
primici. Povratna knjiženja su obrnuto od korektivnih knjiženja..

21. U ovom su poglavlju prodiskutirana četiri opće vrste korektivna knjiženja. Da

se naprave povratna knjiženja, koja bi od ovih vrsta korektivnog knjiženja
trebala biti vraćena? Zašto?

Jedino oni ispravci koji stvarju račun potraživanja ili kratkoročnu obvezu trebaju se pretvoriti
u povratna knjiženja. Te će ispravke pratiti novčani primici i novčana plaćanja u bliskoj
budućnosti. Vraćanjem unazad tih korektivnih knjiženja omogućit će kompanijinu osoblju
evidentirati dolazeće novčane transakcije na rutinski način.
U sažetku povratna knjiženja mogu biti napravljena za ona korektivna knjiženja koja
evidentiraju neevidentirane rashode ili neevidentirane prihode.

DIO II : TRGOVINSKI KONCERNI I OBLIKOVANJE

RAČUNOVODSTVENIH SUSTAVA

POGLAVLJE5: RAČUNOVODSTVO ZA TRGOVINSKE AKTIVNOSTI;

KLASIFICIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

1. Opiši poslovni ciklus trgovinske kompanije.

Poslovni ciklus je ponavljane slijeda transakcija pomoću kojih kompanija ostvaruje prihod i
novčane primitke od kupaca. U trgovinskoj se kompaniji poslovni ciklus sastoji od sljedećih
transakcija: 1) nabava trgovinske robe
2) prodaje trgovinske robe često kupcu na račun
3) naplata potraživanja od kupaca

2. Usporedite i stavite u kontrast trgovinske aktivnosti veletrgovaca i trgovaca u

maloprodaji.

Trgovina na malo je poduzeće koje prodaje trgovačku robu izravno stanovništvu.

Trgovina na veliko kupuje velike količine trgovinske robe od nekoliko različitih proizvođača i
tada je preprodaju mnogim različitim trgovinama na malo.

3. Račun dobiti i gubitka trgovinske kompanije uključuje glavne vrste troška koji
se ne pojavljuje u računu dobiti i gubitka uslužne vrste poduzeća.
Identificirajte taj trošak i objasnite što predstavlja.

To je trošak prodane robe ( ili nabavna vrijednost robe). Zapravo trošak prodane robe je
rashod. 1) Prihod od prodaje predstavlja prodajnu cijenu

21
 2) trošak prodane robe – predstavlja trošak nastao u trgovinskoj kompaniji tijekom
prodaje te robe ( odnosno nabavna vrijednost te robe)
3) Bruto profit – razlika između prihoda prodaje i troška prodajne robe
4) rashodi - ostali rashodi poslovanja izuzev nabavke robe
5) Neto dobit – bruto profit umanjen za rashode
- novi izrazi su trošak od prodaje i bruto profit (marža)

4. Tijekom tekuće godine trgovinska kompanija G B zaradila je bruto profit od

350000$ dok je kompanija N E zaradila bruto profit od jedino 280000$. Znači
li da je GB profitabilnija od kompanije NE? Objasnite.

Bruto profit je koristan način mjerenja profitabilnosti prodajnih transakcija, ali ne predstavlja
cjelokupnu profitabilnost poduzeća. Trgovinska kompanija ima mnoge druge rashode osmi
troška prodane robe (plaće, rente , reklame, amortizacija) Kompanija zarađuje neto dobit
jedino ako njen bruto profit prelazi iznos tih drugih rashoda.

5. Račun dobiti i gubitka kompanije T pokazuje bruto profit od 432000$, trošak

prodane robe 638000$ i ostale rashode ukupno 390000$. Izračunajte iznose

a) prihoda od prodaje ( neto prodaja) ? ( 432000+638000= 1070000)

b) neto dobit ? (432000-390000= 42000)

6. Objasnite potrebu za pomoćnim knjigama kod računovodstva za trgovinske

aktivnosti.

Pomoćne knjige (analitičko knjigovodstvo) daju detaljnu evidenciju pojedinačnih stavaka

kontrolnog računa glavne knjige. S obzirom na trgovinske transakcije, pomoćne knjige su
potrebne radi praćenja iznosa potraživanja od pojedinačnih kupaca, iznosa koji se duguju
određenim dobavljačima i količina određenih proizvoda na zalihama.

7. ANAP, Inc vodi pomoćne knjige za potraživanja od kupaca, zalihe i obveze

prema dobavljačima. Objasnite detaljno koja informacija iz sljedećeg knjiženja
iz dnevnika treba biti prenesena i to u koje račune pomoćne glavne knjige.

(Zalihe………………………………………….420
Obveze prema dobavljaču (BA)…………… 420
kupljeno 12 BM amortizera
trošak je 35$ po jedinici

- vjerojatno kompanija ima više vrsta robe pa zalihe treba evidentirati na

dugovnoj strani računa zalihe NV robe pomoćne knjige, isto tako i dobavljače
pomoćne knjige potražna strana konta.

8. Što se misli frazom «uskladi pomoćnu knjigu» U općim izrazima, koja je svrha
tog postupka?

Usklađivanje pomoćne knjige postupak je interne kontrole koji može otkriti određene tipove
pogrešaka a određuje da je suma stanja na računu pomoćne knjige zapravo jednaka onoj na

22
kontrolnom računu. Lako se može otkriti ako koja poslovna transakcija nije prenesena u
pomoćnu knjigu, ali mora se paziti da u pomoćnim knjigama ne prenesemo na krivi račun, jer
se te vrste pogreški teško otkrivaju.

9. Definirajte izraz smanjenje zaliha. Kako je iznos smanjenja zaliha određen u

poduzeću koje koristi sustav stalnog popisa zaliha i kako se to smanjenje
evidentira u računovodstvenim evidencijama?

Smanjenje zaliha – gubitak robe u takvim slučajevima kao što su krađa, lom i pokvarljivost.
U namjeri osiguranja točnosti stalnih evidencija zaliha većina poduzeća obavlja kompletno
fizičko brojanje trgovinske robe na stanju barem jednom godišnje. Taj se postupak zove
obavljanje fizičkog popisa robe i obično se izvodi krajem godine. To se smanjenje u
računovodstvenoj evidenciji evidentira korektivnim knjiženjem radi ispravka kontrolnog
računa zaliha: i to dugovanjem računa trošak prodane robe i potraživanjem računa zalihe
(manjak prilikom popisa).

10. Ukratko suprotstavite računovodstvene postupke kod sustava stalnog popisa

zaliha i periodičnog sustava popisa zaliha.

Sustav sa stalnim popisom zaliha – sustav računovodstva za trgovinu kod koje se

pojedinačne transakcije na zalihama i trošku prodane robe vode stalno i ažurno.
Periodični sustav popisa zaliha - alternativna sustavu stalnog popisa zaliha koji eliminira
potrebu za evidentiranjem troškova prodane robe kad se pojavi prodaja. Međutim iznos zaliha
i troška prodane robe nisu priznati dok nije izvršen potpun popis zaliha na kraju godine.
Kod sustava stalnog popisa zaliha potrebna su dva knjiženja kada je roba prodana: jedno radi
priznavanja zarađenih prihoda i drugo radi priznavanja troškova prodane robe.
Kod periodičnog sustava kad je trgovinska roba kupljena, za njen trošak nabave radije duguje
račun koji se zove kupnje nego račun zaliha robe, a kada je trgovinska roba prodana, knjiži se
priznavanje zarađenog prihoda od prodaje, ali se ne knjiže troškovi prodane robe. Kod
periodičnog je sustava popisa zaliha potpuno popisivanje fizičkih zaliha na kraju godine.

Usporedba: Oba sustava proizvode iste rezultate u godišnjim financijskim izvještajima.

Tijekom godine, međutim sustav stalnog popisa zaliha opskrbljuje kompaniju s dosta korisnih
informacija koje jednostavno nisu dostupne u periodičnom sustavu popisa zaliha(iznos zaliha
na stanju i troškova prodane robe nisu poznati dok nije obavljen popis fizičke robe na kraju
godine).Također stalni popis zaliha daje mogućnost pokazivanja stanja svake vrste proizvod,
troška i količine kupljene robe jer uključuje analitičko knjigovodstvo zaliha.

11. MHC koristi periodični sustav popisa zaliha. Tijekom tekuće godine
kompanija je kupila robu u nabavnoj vrijednosti od 55000$. Izrazite troškove
prodane robe za godinu dana pod bilo kojoj od sljedećih pretpostavki:

Zalihe na početku godine (PS) Trošak robe dostupne za prodaju(T)

Kupnja (K) Zalihe na kraju godine utvrđen popisom (Z)
a) nema početnih zaliha, zalihe su na kraju godine 3500$: --------- (PS)
+ 55,000 (K)
=55,000 (T)
- 3,500 (Z)
Trošak prodane robe =51,500 (T)

23
 b) početne su zalihe 10000$, nema zaliha na kraju godine (10,000+55,000=65,000, sve
prodano – trošak 65,000)
d) početne su zalihe 2,000$;zalihe na kraju godine su 7,200$ ( 2,000+55,000=57,000-
7,200=49,800) trošak prodane robe 49800$
e) početne su zalihe 8,000;zalihe na kraju godine1,400(8,000+55,000=63,000 (T),
63,000-1,400=61,600 trošak prodane robe)

12. Ocijenite sljedeću izjavu: «Bez terminala mjesta prodaje jednostavno ne bi

bilo moguće koristiti sustav stalnog popisa zaliha u poduzećima koja prodaju
velike količine mnogih različitih proizvoda».

Istina, supermarket može prodati između 5,000 i 10,000 različitih proizvoda na sat. Veoma
teško bi bilo određivanje i evidentiranje troškova svakog proizvoda koji je prodan ako se vodi
manualno računovodstvene evidencije.

13. Neke kompanije koriste modificiranu verziju periodičnog sustava popisa

zaliha u kojoj kupovine izravno terete račun troška prodane robe. Pod kojim
će okolnostima takav sustav proizvesti zadovoljavajuće rezultate.
On je dobar za mala poduzeća s manualnim računovodstvenim sustavom zato što je potrebno
vrlo malo vođenje evidencija (cvjećarnice, restorani, trgovine ribom), a omogućava
sastavljanje mjesečnih računa dobiti i gubitka bez popisa fizičkih zaliha ili posebnog
evidentiranja troška svake pojedine transakcije. Ako je iznos zaliha na stanju na kraju godine
značajan u dolarskom iznosu, treba izvršiti popis fizičkih zaliha, račun se zaliha tada ispravlja
radi održavanja iznosa koji je označen fizičkim brojanjem poravnanjem dugovanja i
potraživanja koje se prenosi na račun troška prodane robe. Ako su zalihe na stanju beznačajne
one se potpuno mogu izostaviti iz bilance ili prikazane kao procijenjeni mali dolarski iznos.
Tu verziju često koriste poduzeća koja vode vrlo male zalihe a i pak prodaju značajne iznose
trgovinske robe, a obično svaki dan kupuju gotovo istu količinu trgovinske robe koju i
prodaju.

14. Kako se rashod za kamate razlikuje od normalnih poslovnih rashoda kako što
su reklama i plaće? Kako je rashod za kamate predstavljen u računu dobiti i
gubitka u nekoliko koraka?

Imamo u RDG trgovinskog poduzeća poslovne prihode i ostale prihode odnosno rashode koji
se ne odnose izravno na kompanijine osnovne poslovne aktivnosti (neposlovne stavke).
Rashod od kamata proizlazi iz načina na koji se imovina financira, a ne iz načina na koji je ta
imovina korištena u poslovnim aktivnostima. U RDG-u imamo u Prihodima : stavku Prihodi
od kamate i U Troškovima i rashodi: rashodi od kamate.

15. Koja je osnovna svrha klasifikacije u financijskim izvještajima?

Klasificirani financijski izvještaj znači da su proizvodi s određenim karakteristikama stavljeni

zajedno u grupu ili «klasifikaciju» Svrha je ovih klasifikacija razviti korisne podsume koje će
pomoći korisnicima izvještaja kod ocjene kompanijine solventnosti, profitabilnosti i budućim
uspjesima.

24
 16. Koja je osnovna karakteristika tekuće imovine? Mnoge maloprodajne
prodavaonice stalno prodaju robu na «rate» tražeći plaćanje u razdobljima od
24 do 36 mjeseca. Da li se takva potraživanja kvalificiraju kao tekuća imovina?
Objasnite.

Tekuća imovina to je novac i druga imovina koja može biti pretvorena u novac za godinu
dana ili za vrijeme poslovnog ciklusa (zavisno što je dulje) bez prekidanja normalnog
poslovanja. Da, zato što je to duljina poslovnog ciklusa (bez obzira što je duža od jedne
godine) a ona se koristi kao vremensko razdoblje koje definira tekuću imovinu.

17. M. Korporacija ima tekuću imovinu od 570,000$ i kratkoročne obveze od

300,000. Izračunajte pokazatelj tekuće likvidnosti i iznos radnog kapitala.

Likvidnost se izračunava dijeleći ukupnu tekuću imovinu s ukupnim kratkoročnim obvezama.

570,000:300,000=1.9 1,9 do 1 znači daje tekuća imovina 1,9 puta veća nego kratkoročne
obveze. Tekuća likvidnost je mjera mogućnosti plaćanja kratkoročnih dugova.
Radni kapital (obrtni) – tekuća (kratkotrajna) imovina manje kratkoročne obveze. Mjera
mogućnosti plaćanja kratkoročnog duga. (570,000-300,000=200,000).Solventnost ….

18. Identificirajte dva kriterija koji korisnici financijskih izvještaja često koriste
kod ocjene razumnosti financijskih pokazatelja određene kompanije.
Jedan je kriterij trend pokazatelja tijekom razdoblja od nekoliko godina. Promatrajući taj
trend analitičar je u mogućnosti odrediti da li se kompanijin uspjeh ili financijska snaga
popravlja ili smanjuje.
Drugo, analitičar uspoređuje financijske pokazatelje kompanije s financijskim pokazateljima
sličnih kompanija i također s prosjecima cijele djelatnosti. Te usporedbe pomažu analitičaru
kod ocjene određenog pokazatelja u svjetlu kopanijina trenutačnog položaja.

19. Ukratko opišite stupanj osobne odgovornosti vlasnika poduzeća za dugove

a) neukorporiranog poduzeća

Prema zakonu, vlasnici su neukorporiranih poduzeća (vlastita kompanija i partnerstvo)

osobno odgovorni za bilo koje i sve dugove poslovne organizacije. Zbog toga vjerovnici
neukorporiranih poduzeća često temelje svoje krajnje odluke na solventnosti vlasnika
poduzeća radije nego na financijskom položaju samog poduzeća.

b) korporacije

Ako je poduzeće organizirano kao korporacija, vlasnici (dioničari) nisu osobno odgovorni za
dugove poduzeća. Vjerovnici mogu gledati jedino na poslovni subjekt kod traženja plaćanja
svojih potraživanja. Tako solventnost poslovnog subjekta postaje mnogo značajnija ako je
poduzeće organizirano kao korporacija.

20. Opišite račun dobiti i gubitka u nekoliko koraka i oblik računa dobiti i gubitka
u jednom koraku.

Račun dobiti i gubitka iz jednog koraka - u njemu su troškovi prodane robe i svi rashodi
kombinirani i oduzeti od ukupnog prihoda u jednom koraku.

25
Račun dobiti i gubitka u nekoliko koraka – kod kojeg su troškovi prodane robe i rashodi
oduzeti od prihoda u nekoliko koraka pružajući brojne korisne podiznose. Prihodi i rashodi su
klasificirani u nekoliko kategorija. Imamo nekoliko serija koraka:
1. korak - trošak se prodane robe oduzima od prihoda od prodaje
kako bi se odredio podiznos : bruto profit
2. korak – operativni se rashodi oduzimaju kako bi se dobio
podiznos koji se zove poslovna dobit ( ili dobit iz poslovanja
3. korak – uzete su u obzir i neposlovne stavke kako bi se došlo do
neto dobiti

21. Definirajte izraz bruto profitna stopa. Objasnite dva faktora koji mogu
uzrokovati da se stopa bruto profita kompanije poveća.

Bruto-profit - prihod od prodaje manje trošak prodane robe ( nabavne vrijednosti prodane
robe. Bruto profit od neto prodaje izražen u postotku je bruto profitna stopa (bruto profit
podijeljen s neto prodajom).Faktori koji mogu uzrokovati da se poveća bruto profitna stopa
mogu biti:
- da je potražnja za kompanijinim proizvodima bila dovoljno jaka pa je onda
mogla povećati svoje prodajne cijene
- da kompanija smanjuje svoje troškove prodane robe u odnosu na svoje
prodajne cijene (najčešće kod kompanija koje proizvode svoje zalihe, nego kod
trgovinskih kompanija).

22. Napravite razliku između dobiti iz poslovne aktivnosti i neto dobiti.

Dobit iz poslovnih aktivnosti ili poslovna dobit – podiznos u računu dobiti i gubitka koji
predstavlja polovne prihode umanjene za rashode nastale u svezi ostvarenja tog prihoda.
Neto dobit – kada se od poslovne dobiti oduzmu ili dodaju još i sve «neposlovne stavke»
( pri. rashod od kamate, izgubljeni popust kod kupnje, prihod od kamate),
prihodi
rashodi koji se ne odnose izravno na kompanijine osnovne poslovne aktivnosti.

23. Identificirajte tri osnovna faktora za koja neto dobit vlastitog poduzeća daje
naknadu vlasniku.

a) osobne usluge izvršene poduzeću

b) povrat uloženog kapitala
c) stupanj financijskog rizika koji poduzima vlasnik

 dopunska tema «dodatne trgovinske kompanije»

24. Kako se javlja ravnoteža na računu izgubljenih kupovnih popusta? Zašto

menedžment poklanja osobitu pozornost na stanje (ako ga ima) na ovom
računu?
Račun izgubljeni kupovni popust je račun rashoda (u osnovi financijski teret sličan rashodu
za kamate).U RDG-u se obično tretira kao neposlovni rashod. Za menedžmenta je to bitno
da se evidentira na posebnom računu jer tako ima u uvid o činjenici nisu iskorišteni mogući
kupovni popusti.

26
 25. Europian imports plaća značajne naknade za prijevoz robe kako bi dobila
ulazne pošiljke kupljene robe. Da li bi te naknade za prijevoz trebale dugovati
na kompanijin račun rashoda za dostavu? Objasnite.

Ne, transportne troškove ako je kupac u mogućnost udružiti s određenim proizvodom ti

troškovi trebaju dugovati na račun zaliha kao dio «troška»trgovinske robe.

26. pitanje je izračunavanje.

27. pitanje je izračunavanje.

28. Prodavač općenito evidentira prodaju po punoj fakturnoj cijeni, ali kupac
obično evidentira kupovine po neto vrijednosti. Objasnite logiku kupca i
prodavača koji evidentiraju transakciju po različitim iznosima.

Jer se smatra da će kupac iskoristiti svaki popust, a samim tim ako ne iskoristi popust to se
knjiži na računu duguje neiskorišteni popust. Dok prodavač koristi dizajniranje računa za
mjerenje prodajnih popusta koje su uzeli kupci, pa on prodaju evidentira po bruto fakturnoj
cijeni. Ukoliko iskoriste popust oni to knjiže transakcijom duguje račun novaca(primljena
neto vrijednost prodane robe), duguje račun prodajni popusti (koji se račun protu prihoda) , te
potražuje račun potraživanja od kupaca.

POGLAVLJE 6: RAČUNOVODSTVENI SUSTAVI,

INTERNA KONTOLA I REVIZIJA

1. Koji su osnovni faktori koji utječu na oblikovanje i strukturu kompanijina

računovodstvenog sustava?

Među najvažnijima su:

- kompanijine potrebe za računovodstvenim informacijama
- izvori koji su dostupni za rad sustava
Osnovna svrha računovodstvenog sustava – dostići organizacijske potrebe za
računovodstvenim informacijama što je efikasnije moguće.

2. Identificirajte izvore iz kojih može doći računovodstveni sustav organizacije.

Drugim riječima, tko ga oblikuje?
Oblikovane računovodstvenih sustava specijalno je područje unutar računovodstvenog
područja.
Velika poduzeća imaju osoblje analitičara sustava, interne revizore i druge profesionalce koji
rade puno radno vrijeme na oblikovanju i ažuriranju računovodstvenog sustava.
Srednja poduzeća zapošljavaju ovlaštene javne računovođe za oblikovanje ili ažuriranje
svojih sustava.
Mala poduzeća s ograničenim sredstvima obično kupuju jedan ili nekoliko «paketa»
računovodstvenih sustava koji su specijalno oblikovani za male kompanije u određenoj vrsti
posla.

3. Računovodstveni sustav bi trebao zadovoljiti posebne potrebe poslovne

organizacije. Identificirajte nekoliko primjera

a) potrebe za informacijama koje su uobičajene za sve korporacije u javnom vlasništvu

27
Neke su potrebe za informacijama propisane zakonom( propis o porezu na dobit) Federalni
zakon o vrijednosnim papirima zahtijeva od kompanija u javnom vlasništvu da sastavlja
financijske izvještaje u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima.,
b) računovodstvene informacije koje menedžment može željeti stvoriti za vlastitu
upotrebu kod vođenja poduzeća, van onih koje su propisane zakonom, i
računovodstveni informacije koje su potrebne u svrhe tekućeg poslovanja( iznosi
potraživanja od kupaca i iznosi koji se duguju svakom vjerovniku), menedžment traži
razne računovodstvene informacije koje su mu potrebne u poslovanju. Koje? Odgovor
na to pitanje ovisi o tome kako korisnim menedžment smatra tu informaciju i o trošku
pripreme te informacije.

4. U odnosu na računovodstvenu informaciju, definirajte izraz troškovno-

efikasan. Kako taj koncept utječe na oblik i izlani proizvod računovodstvenog
sustava.

Računovodstveni bi sustavi trebali biti troškovno efikasni - odnosno korisnost bi informacije

trebala prijeći trošak njezine pripreme. Ujedno korištenje računalnih sustava povećava
računovodstvene informacije koje su dostupne menedžmentu i također smanjuje trošak
upravljanja računovodstvenim sustavom.

5. Objasnite jedinstvene karakteristike:

a) općeg dnevnika : Opći je dnevnik jedinstven među dnevnicima zato što se može
koristiti za evidentiranje bilo koje vrste poslovne transakcije. No evidentirane svih
transakcije u općem dnevniku čini ga jednostavno troškovno neefikasnim.( zahtijeva
dosta pisanja , te mnogo transakcija zahtijeva da ga vodi stručan računovođa) da bi
troškovno bio efikasan , rutinske transakcije mora evidentirati činovničko osoblje ili
strojevi, a ne profesionalni računovođa.

b) posebnog dnevnika: Računovodstvena evidencija ili sredstvo oblikovano za

evidentiranje posebne vrste transakcije brzo i efikasno. Zato što se koristi poseban
dnevnik radi evidentiranja samo određenih transakcija, dnevnik može biti smješten na
mjestu transakcije i vode ga zaposleni koji nisu računovodstveno osoblje. Tako,
posebni dnevnici skraćuju vrijeme i napore i smanjuju troškove evidentiranja rutinskih
poslovnih transakcija.(mehaničke blagajne, terminali mjesta prodaje, On-Line sustavi
stvarnog vremena). Manualni posebni dnevnik- čekovni popis.

6. Kako je moguće da blagajnici koji koriste terminale mjesta prodaje,

evidentiraju novčane prodaje unoseći jedino «kod proizvoda» u termina? Zašto
nije potrebno unijeti dolarski iznos prodaje i dati upute računalu da duguje
račun gotovine i potražuje račun prodaje?

Koristeći taj kod proizvoda, računalo određuje trošak i prodajnu cijenu robe iz računalnog
zapisa, evidentira prodaju i trošak prodane robe i ažurira račune glavne knjige koji se na to
odnose, te također i pomoćnu knjigu zaliha.

28
Kad se prodaja obavlja na račun prodavač također u terminal unosi i broj kreditne kartice
kupca, Taj broj identificira kupca u računalu koje automatski ažurira pomoćnu knjigu računa
potraživanja od kupca.

7. Definirajte on-line računovodstveni sustav stvarnog vremena. Objasnite

nekoliko poslovnih situacija kod kojih bi on-line informacija stvarnog vremena
bila korisna za osoblje kompanije.

On-line stvarno vrijeme- računalni sustav u koje se drže određene najnovije računovodstvene
evidencije pomažu evidentiranju transakcija čim se pojavljuju.
Terminalna mjesta prodaje su on-line. Kad se prodaja evidentira na tim terminalima, račun se
glavne knjige i pomoćne knjige odmah ažuriraju. OLRT(on-line real-time) dopušta
menedžerima i drugom osoblju da vide preko računalnih terminala računovodstvenu
informaciju koja je potpuno svježa. (trenutačno stanje određenog proizvoda, dnevnu prodaju
svog odjela svakog trenutka).

8. Što se misli pod izrazom računovodstveni sustav odgovornosti? Koje su

posljedice računovodstvenog sustava odgovornosti? Što se podrazumijeva pod
kompanijinim kontnim planom glavne knjige?

Kontni plan prihoda i rashoda često je oblikovan zajedno s razinama menedžerske

odgovornosti. Posebni računi koje se koriste za evidentiranje (prihoda i rashoda) koji se
odnose na svaki odjel(ili širinu menedžerske odgovornosti) unutar organizacije je
računovodstveni sustav odgovornosti. On daje vrhovnom menedžmentu informaciju korisnu
kao ocjene rada pojedinih odjela i šefova odjela.
Pojam kontni plan odnosi se na broj i nazive računa glavne knjige koje koristi poduzeće. Ako
bi imala puno računa bila bi neprikladna i nepregledna za korištenje. Zbog toga se računi koji
pokazuju detaljni sastav određene imovine, obveza, prihoda i rashoda obično su sastavljeni u
pomoćne knjige. Jedino kontrolni računi (sintetički računi) koji se na njih odnose javljaju se u
glavnoj knjizi.

9. Ukratko objasnite korisnost baze podataka.

Baza podataka je «skladište» unutar računalnog računovodstvenog sustava u kojem su

uskladišteni podaci koji se odnose na određene transakcije. Te transakcije podataka prate
klasifikacijske kodove koji omogućavaju računalu klasificirati podatke prema različitim
kriterijima. Baza podataka omogućuje menedžmentu klasificirati podatke u računovodstvene
izvještaje na način koji najbolje odgovora potrebama donositelja odluka.

10. Rastumačite dva opća kriterija (drukčija od pouzdanosti) koja utječu na

korisnost računovodstvenog izvještaja za donositelja odluke. Kako tehnologija
posljednjih godina utječe na taj kriterij?

Općenito korisnost računovodstvenih informacija za donositelje odluka ovi se o njihovoj

pouzdanosti i:
- značenju informacija za trenutačne odluke
- pravovremenosti informacija,
Ti kriteriji su veoma povećani s razvojem računalnih tehnologija i komunikacije. Tehnologije
je omogućila sastavljanje računovodstvenih izvještaja izrađenim prema potrebama određenih

29
donositelja odluka, računalo mogu trenutačno srediti podatke i oblikovati računovodstvene
izvještaje i brzo se prenose te informacije koja je dostupna- potpuno svježa.

11. Navedite četiri određena cilja strukture interne kontrole.

Interna kontrola uključuje sve mjere koje je poduzela organizacija u svrhu:

a) zaštite njezinih sredstava od prekomjernog trošenja, prijevare ili neefikasne upotrebe,
b) osiguranja pouzdanosti računovodstvenih podataka,
c) osiguranja slaganja s politikom menedžmenta,
d) osjenjivanja rada svih zaposlenih, menedžera i odjela unutar organizacije.

12. Struktura interne kontrole uključuje računovodstvene kontrole i

administrativne kontrole. Opišite svaku grupu i dajte primjer za svaku.

Računovodstvene kontrole su mjere koje se izravno odnose na zaštitu sredstava ili na

pouzdanost računovodstvene informacije.(upotreba blagajni radi trenutačnog evidentiranja
novčanih primitaka ili politika stvaranja godišnjeg fizičkog popisa zaliha čak i kada se koristi
sustav stalnog popisa zaliha)
Administrativne kontrole su mjere oblikovane radi povećanja poslovne efikasnosti, one
nemaju izravnog utjecaja na pouzdanost računovodstvenih evidencija.( primjer: zahtjev da
prodajno osoblje koje putuje podnosi izvještaje prikazujući imena kupaca koji su zvali svaki
dan, ili zahtjev da kapetani zrakoplovne kompanije imaju godišnje medicinske preglede).

13. Ukratko objasnite koncept raspodjela dužnosti. Kako taj koncept smanjuje
rizik od pogrešaka i nepravilnosti?

Raspodjela dužnosti – odgovarajuća raspodjela ili odvajanje dužnosti. Odgovornosti bi

trebale biti dane tako da niti jedna osoba ili odjel ne vodi transakciju potpuno od početka do
kraja. Kada su dužnosti podijeljene na taj način, rad jednog zaposlenog služi da kontrolira rad
onog drugog i bilo koje pogreške koje se pojave mogu se odmah otkriti.

14. Predložite kontrolnu napravu za zaštitu od gubitka neisporuke faktura ili

drugih dokumenata koji kruže od jednog do drugog odjela.

Dokumente treba obilježiti serijskim brojevima ( čekovi, narudžbe za nabavu i prodajne

fakture) prekid u slijedu brojeva ukoliko je dokument odložen na kakvo mjesto ili skriven
izazvati pozornost zbog dokumenta koji nedostaje.

15. Navedite imena triju dokumenata koji su potrebni računovodstvenom odjelu za

potvrdu da se pojavila nabava robe i da treba biti izvršeno plaćanje robe.

a) Zahtjev za nabavu ( trebovanje) – zahtjev odjela prodaje ili odjela robne kuće odjelu
nabave radi naručivanja robe.
b) Narudžba za nabavu ( narudžbenica) – jednom kada je zahtjev za nabavu zaprimljen,
odjel nabave odabire dobavljače s najnižim troškom nabavne robe i obavlja narudžbu.
Ta je narudžba dokumentirana u narudžbi za nabavu.
c) Nabavna faktura – prijenos vlasništva nad robom, osnova za knjiženje
d) Izvještaj o zaprimanju ( primka) – dokaz da je roba primljena u dobrom stanju služi za
potvrđivanje fakture za plaćanje.

30
 e) Obrazac odobrenja fakture Usporedbom ispravnosti svih gore navedenih dokumenata
odobrava se plaćanje fakture od odjela financija

16. Poduzeće R H primilo je isporuku od 30 celularnih telefona za automobile od

korporacije Yamaha. Izvještaj o zaprimanju pokazao je da su 3 telefona bila
oštećena, te su vraćena Yamahi. Da li bi R H trebao izdati Yamahi dugovni
memorandum ili potražni memorandum kad vraća ovu robu?

Dugovni memorandum – sastavlja ga kupac dobavljaču, a informira dobavljača da je kupac

dugovao ( smanjio ) svoju obvezu prema dobavljaču i objašnjava okolnosti.

17. Ukratko objasnite zašto osoba koja rukuje novčanim primicima od kupaca
također ne bi trebala imati ovlasti da izdaje potražne memorandume za
prodajne povrate i smanjenja iznosa.

Prodavač će poslati kupcu potražni memorandum označavajući da je račun potraživanja

prema kupcu terećen (smanjen). Izdavanje potražnog memoranduma ima isti efekt na račun
kupca kao što ima primanje plaćanja od kupaca, tj. račun je potraživanja terećen (smanjen).
Službenik koji ima ovlasti da izda potražni memorandum ne bi trebalo dopustiti da vodi
novčane primitke od kupaca. Ako se obje dužnosti dodjele istom službeniku ta bi osoba mogla
otuđiti nešto od prikupljenog novca od kupaca i prikriti krađu izdavajući fiktivne potražne
memorandume.

18. Da li je interna kontrola potrebna u kompaniji s visoko pouzdanim računalnim

sustavom.? Objasnite.

Da, jer postoje velike prijevare, ali se računalnim sustavom kreiraju mogućnosti za primjenu
postupaka interne kontrole koje se ne bi mogle primjenjivat u manualnom sustav. U svrhe
interne kontrole, (osoblje kompanije znamo, moglo bi biti u mogućnosti vidjeti
računovodstvenu informaciju na računalnom monitoru), ti bi monitori trebali imati jedino
pristup za čitanje u računovodstvenom sustavu. To znači da računalni korisnik može vidjeti
informaciju ali je ne može promijeniti niti na koji način ( za to postoje kodovi pristupa ili
lozinka koju imaju samo ovlaštene za svako knjiženje).

19. Objasnite nekoliko razloga zašto struktura interne kontrole može ne uspjeti u
sprječavanju određenih pogrešaka ili nepravilnosti.

Zbog postojanja tajnog sporazuma između dvoje ili nekoliko zaposlenih, nepažljivosti
zaposlenih, interna kontrola trebala bi biti troškovno efikasna( ako je previše detaljna povlači
za sobom velike rashode), kod malih poduzeća nije moguće sprovesti efikasnu internu
kontrolu zbog malog broja zaposlenih (nije moguća ja raspodjela dužnosti).

20. Da li je obično lakše postići jaku internu kontrolu u velikom poduzeću ili u
vrlo malom? Objasnite razloge za svoj odgovor.

U velikom poduzeću. Zato što samo s nekoliko zaposlenih nije moguće urediti veću
raspodjelu dužnosti u malom poduzeću, isto osoblje za internu reviziju nije troškovno
efikasno u malom poduzeću. Osnovi element vođenja razumnog stupnja interne kontrole u
malom poduzeću je vlasnikova aktivnost participacije.

31
U sažetku interna kontrola mora biti organizirana prema potrebama pojedinog poduzeća.

21. Učinite razliku između prijevare koju su učinili zaposleni i prijevare

menedžmenta. Dajte primjer za svaki.

Prijevara se od zaposlenih odnosi na nepoštene radnje koje su izveli zaposleni u poduzeću

usprkos napora menedžmenta koko bi spriječio te aktivnosti (krađa sredstava, primanje
provizije od dobavljača, precjenjivanja radnih sati, ispravljanje računa rashoda, utaja). Utaja
je krađa sredstava koja je prikrivena falsificiranjem računovodstvenih evidencija. Prijevara od
strane menedžmenta odnosi se na prijevare koje je počinio menedžment, obično protiv osoba
izvan poslovne organizacije ( izdavanje krivotvorenih financijskih izvještaja čija je namjera
uputiti investitore i vjerovnike u pogrešnom smjeru, pogrešna upotreba kompanijinih
sredstava za osobne koristi; primjer prevelike plaće vrhovnom menedžmentu, korist od
sredstava u vlasništvu poduzeća jahte, kuće i zrakoplovi). U osnovi razlika leži u tome da li
vrhovni menedžment pokušava spriječiti prevarantske aktivnosti ili želi biti sudionik.

22. Opišite prirodu i svrhu financijske revizije. Tko izvodi te revizije?

Financijska revizija je detaljno ispitivanje kompanijinih financijskih izvještaja koje obavljaju

nezavisne kompanije ovlaštenih javnih računovođa( CPA). Osnovna je svrha ovog ispitivanja
opskrbiti donositelje odluka izvan organizacije nezavisnim mišljenjima stručnjaka o
ispravnosti financijskih izvještaja.
Priroda je financijskih izvještaja d premoste «jaz povjerenja» koji bi inače moga postojati
između menedžmenta kompanije i korisnika tih izvještaja. Da bi mišljenje revizora imalo
snagu revizori moraju biti nezavisni od kompanije i imati čvrstu osnovu za svoje mišljene.

23. Da li revizori jamče pouzdanost revidiranih financijskih izvještaja? Ako se

dogodi da izvještaji veoma vode u pogrešnom smjeru, da li revizori mogu
financijski odgovorni za pretrpljene gubitke donositelja odluka koji su se
oslanjali na izvještaje? Objasnite.

Revizije ne daju apsolutno jamstvo pouzdanosti, iako revidirani financijski izvještaji

utemeljuju zavidnu pouzdanost u usporedbi s nerevidiranim (revizori istražuju kako bi
pronašli značajne nepravilnosti u odnosu na financijske izvještaje- one koje utječu na odluke
korisnika izvještaja). Ako revizor obavlja reviziju s dužnom profesionalnom pozornošću, oni
nisu odgovorni za štete koje proizlaze iz pogrešaka ili nepravilnosti koje su neotkrivene. Ako
se revizija izvodi na nemaran način, revizori se smatraju financijski odgovornim za gubitke
koje su pretrpjeli korisnici tih izvještaja.

24. Učinite razliku između financijske revizije i pregleda financijskih izvještaja.

Tko izvodi te usluge? Tko ih plaća?

Financijska revizija je detaljno ispitivanje financijskih izvještaja. Obavljaju je

ovlašteni javni računovođe. Plaća kompanija koje izdaje financijske izvještaje.
Uvid ( pregled) je sličan reviziji ali je manje detaljan i daje vanjskim osobama manje
sigurnosti. Međutim uvid se može izvesti brže nego revizija i s puno manje troška. Oni se daju
na uvid kompaniji ovlaštenih javnih računovođa i plaća ih isto tako poduzeće koje izdaje
financijske izvještaje.

25. Opišite prirodu i svrhu revizije poslovanja. Tko izvodi te revizije?

32
Poslovna revizija je studij efikasnosti odjela ili pod-jedinice unutar veće organizacije. Svrha
je ovog istraživanja učiniti preporuke menedžmentu radi poboljšanja poslovne efikasnosti
odjela koje se proučava.( efikasnost i efektivnost poslovanja se kontroliraju a ne financijski
izvještaji).Rezultati se normalno ne prenose donositeljima odluka izvan poslovne
organizacije. Poslovnu reviziju u pravilu trebaju izvoditi interne revizije poduzeća kod velikih
kompanija dok kod manjih poduzeća se uključuju kompanije ovlaštenih javnih računovođa.

I I I DIO : RAČUNOVODSTVO IMOVINE

POGLAVLJE 7: KONTROLA NOVČANIH TRANSAKCIJA

1. Ako kompanija ima čekovne račune u tri banke, treba li za svaku banku voditi
odvojeni račun u glavnoj knjizi? Trebaju li se u bilanci kompanije prikazati
ovi depoziti u tri banke kao tri odvojene stavke? Objasnite.

Ne, u glavnoj knjizi račun pod nazivom novac je (sintetički) kontrolni račun , dok se u
analitičkoj evidenciji novca obuhvaća posebne račune za svaki račun u banci i za svaku
blagajnu u organizaciji.
Radi lakšeg izvještavanja u bilanci, stanje na kontnom računu novca (koje ima najveću
likvidnost) obično se kombinira s kontrolnim računom novčanih ekvivalenata. Ukoliko se
bankovni računi izdvojeno koriste, tako da ne mogu zadovoljiti uobičajene poslovne potrebe
poduzeća( ukoliko račun sadrži novac samo za kupovinu postrojenja) onda se on ne smatra
tekućom imovinom jer se ne može koristiti za plaćanje tekućih obveza. Prema tome stavka
«izdvojeni novac» pojavljuje se tada u bilanci odmah nakon odjeljka tekuće imovine u
odjeljku pod nazivom dugoročna ulaganja.

2. Što su novčani ekvivalenti? Navedite dva primjera. Zašto se ove stavke obično
kombiniraju s novcem u jedu stavku u bilanci?

Novčani ekvivalenti – to su vrlo kratkoročna ulaganja koja su toliko likvidna da se smatraju

«ekvivalentom» novca. Primjeri uključuju depozite fondova tržišta novca, blagajničke zapise,
certifikate o depozitu i komercijalne zapise. Jer su toliko slične novcu.

3. Da li izraz «učinkovito upravljanje novcem» znači nešto više od samog

postupka sprječavanja gubitaka od krađe ili prijevare? Objasnite.

Učinkovito upravljanje novcem od bitne je važnosti za uspjeh-čak i opstanak-gotova svakog

poduzeća. Temeljni ciljevi upravljanja novcem jesu:
- osigurati točno i precizno računovodstveno praćenje novčanih primitaka i
izdataka i stanje novca,
- spriječiti ili minimalizirati gubitke zbog krađa ili prijevara,
- predvidjeti potrebu za kreditima i osigurati dostupnost adekvatnih iznosa novca
za redovno poslovanje,
- spriječiti da veliki iznosi novca nepotrebno leže na bankovnim računima bez
ostvarivanja prihoda

33
 4. Zašto se iznos novca na računu koji je veći od onog koji je potreban za
financiranje poslovnih aktivnosti ponekad promatra kao relativno neproduktivna
imovina?

Na primjer, čekovni računi ne plaćaju kamate, novčani ekvivalenti imaju vrlo umjerene stope
povrata – takva ulaganja . Takva su ulaganja učinkovita kada se investira privremene viškove
novca, ali ako poduzeće ima veće iznose novca koje može investirati na dugoročnoj osnovi,
trebalo bi pokušati zaraditi značajno veću stopu od one koju plaćaju novčani ekvivalenti.

5. Navedite nekoliko načina na koje korporacija može učinkovito koristiti viškove

novca iznad onih iznosa koji su potrebni za tekuće poslovanje.

Učinkovit način korištenja novca na dugoročnoj osnovi mogu biti financiranje rasta i
ekspanzija poslovanja, poduzimanje neuobičajenih mogućnosti ulaganja i otplata obveza koje
nose kamate.
Držanje velikog iznosa novca i novčanih ekvivalenata povećava likvidnost kompanije,
međutim malo pridonosi njezinoj profitabilnosti.
Iznos novca koji je potreban da kompanija glatko posluje varira od poduzeća do poduzeća,
većina drži od 5% do 10% novac i novčani ekvivalenti).

6. Između imovine koju poduzeće posjeduje, novac je vjerojatno onaj oblik

imovine za koji je najhitnije potrebna čvrsta interna kontrola? Zbog kojih
svojstva novac zahtjeva ovu posebnu potrebu za internom kontrolom?

Novac je oblik likvidne imovine . Dobar sustav interne kontrole pomoći će ne samo u
sprječavanju prijevare i krađe već će pomoći u postizanju ostalih ciljeva upravljanja novcem
kao što su ispravno računovodstveno praćenje novčanih transakcija, predviđanje potreba za
kreditima i održavanje adekvatnog iznosa novca.

Glavni koraci u postizanju interne kontrole nad novčanim transakcijama jesu sljedeći:
- odvojiti funkciju obavljanja novčanih transakcija od računovodstvene funkcije
- pripremiti novčane proračune po odjelima
- pripremiti kontrolni popis svih novčanih primitaka koji su primljeni poštom ili
na blagajni
- dnevno deponirati sve novčane primitke u banku
- sva plaćanja obavljati čekom
- verificirati svaki izdatak prije nego se ček izda za plaćanje
- promptno uskladiti bankovne izvještaje s računovodstvenom evidencijom

Primjena ovih načela u izgradnji adekvatnog sustava interne kontrole novca najbolje se može
prikazati tako da se odvojeno razmatraju novčani primici i novčani izdaci.

7. Navedite neka od načela kojih se mora poduzeće držati prilikom uspostavljanja jake
interne kontrole novčanih primitaka.

Novac primljen poštom, udariti pečat na čekove na poleđinu « samo sa deponiranje»u banci
kompanije te kontrolni popis primljenih čekova.

34
Novac primljen na blagajnu – upotreba kontrolnih traka, ili terminala point-of-sale, prodajna
se transakcija evidentira u računovodstvenoj evidenciji čim prodavač s optičkim čitačem
pređe preko proizvoda ali on samo vrši novčanu transakciju i nema pristup istodobno u rač.
evidenciju, zapravo on nema izravan pristup u rač. evidenciju to izvodi point-of-sale.)
Korištenje numeriranih prodajnih kartica (restorani , prodajna mjesta i glavna blagajna
odvojeni)
Korištenje novčanih proračuna po odjelima ( očekivane procijene novčanih primitaka).

8. Objasnite kako interna kontrola novčanih transakcija jača u skladu sa sljedećim

pravilom «položi svaki dan sve novčane primitke u banku i sve izdatke plaćaj
čekom».

Čekovi bi trebali biti numerirani, službenik koje je određen za potpisivanje čekova ne može
biti ovlašten za odobrenje isplate niti može obavljati evidenciju u računovodstvu. Svaki
izdatak zahtijeva verifikaciju, ček koji se predaje na potpis treba biti popraćen odobrenom
fakturom i vaučere bi trebalo perforirati ili pečatirati oznakom «plaćeno».
Polaganje svakog dana svih primitaka u banku – kontrolni popis primljenih čekova u dva
primjerka jedan ide blagajniku s kupčevim čekovima- koji deponira novac u banku a druga u
računovodstvenu evidenciju Dnevne usporedbe ovog kontrolnog popisa s iznosima koje je
deponirao blagajnik i s primicima koje je evidentiralo računovodstveno osoblje trebale bi
razjasniti sve manjkove novca ili pogreške u evidentiranju.

9. Utvrđeno je da iznos u blagajni za 10.25$ manji od iznosa na blagajničkoj

vrpci. Na kojem bi računu ovaj manjak novca trebao biti evidentiran? Da li taj
račun duguje ili potražuje?

Provodi se korekcija u računovodstvenoj evidenciji za manjak novčanih primitaka na način

račun viškovi i manjkovi novca duguje 10.25$ i račun novac potražuje 10.25$.Ukoliko račun
viškovi i manjkovi ima na kraju računovodstvenog razdoblja dugovni saldo veći nego
potražni u izvještaju o dobiti bit će prikazan kao ostali rashod.(obrnuto ostali prihodi).

10. Što u sustavu vaučera znače izrazi vaučer, registar vaučera i registar čekova?

Vaučer – pismena autorizacija koja se koristi za odobrenje evidentiranja transakcije i

plaćanja.(odobrenje za isplatu)
Registar vaučer – posebni dnevnik koji se koristi u sustavu vaučera za evidenciju obveza
plaćanja odobrenih vaučera i prirode izdataka.
Registar ček – poseban dnevnik koji služi za evidentiranje plaćanja vaučera.
Sustav vaučera – računovodstveni sustav čija je svrha ostvarenje jake interne kontrole
novčanih izdataka. Zahtijeva da svaka transakcija koja će rezultirati novčanim izdatkom bude
verificirana, odobrena i evidentirana prije nego što se pripremi ček.

11. R. C. koristi sustav vaučera za kontrolu svojih novčanih izdataka. Koja bi tri
dokumenta kod kupnje trgovinske robe trebalo ispitati i verificirati da bi vaučer
bio odobren?

Primitkom fakture od kupca ispunjava se vaučer, nakon toga se vaučer s fakturom daje
službenicima za verifikaciju produljenja rokova plaćanja i za usporedbu cijena, količina i
uvjeta plaćanja s onima koje su navedene u narudžbi i izvještaju o primitku .Tek nakon te

35
verifikacije potpisuje se službena osoba i šalju se u računovodstveni odjel koji na vaučer
upisuje odgovarajuća dugovanja i potraživanja na računima.

12. Navedite postupak interne kontrole kojim se onemogućava ponovno korištenje

dokumenata koji prate vaučer za neki drugi novčani izdatak.

Kada je ček potpisan, blagajnik bi ga trebao poslati na naplatu, a vaučer i svi prateći
dokumenti perforiraju se s oznakom PLAĆENO, nakon čega se šalju računovodstvenom
odjelu gdje će se plaćanje evidentirati u registru vaučera.

13. Koje se informacije obično pojavljuju u bankovnom izvještaju?

Bankovni izvještaj prikazuje stanje depozita na početku mjeseca, nove depozite plaćanje
čekova, sva ostala dugovanja i potraživanja tijekom mjeseca i novo stanje na kraju mjeseca.

14. Standardna je računovodstvena praksa da se svi čekovi koji su primljeni od

kupaca tretiraju kao novac. Kad je kupčev ček primljen, evidentiran i
deponiran, a kasnije ga je banka vratila kao «NDN», koje bi računovodstveno
knjiženje ili knjiženja trebalo provesti?

NDN- nema dovoljno novaca, ček nije bio naplativ. Trebalo bi takav ček promatrati kao
potraživanje prema izdavatelju čeka, a ne kao novac. Knjiži se tako da duguje potraživanje od
kupaca i potražuje novac.

15. Navedite dvije stavke koje su česte kod usklađivanja s bankovnim računima i
koje uzrokuju da je iznos novca prema bankovnom izvještaju veći od iznosa
novca u glavnoj knjizi.

a) Izdani čekovi – čekovi koje kompanija izdala i evidentirala međutim nisu još predani
banci za plaćanje.
b) Prijelazni depoziti – novčani primici koje je evidentirao deponent međutim prekasno
su stigli u banku za uključenje u bankovni izvještaj tekućeg mjeseca.
c) Potraživanja zarađene kamate

16. Kod usklađenja s bankovnim računima, koje se usklađujuće stavke moraju

pojaviti kod knjiženja u deponentovoj računovodstvenoj evidenciji?

Sve stavke koje se pojavljuju u bankovnim izvještajima i stanja stavki novca kod deponenta
te se uspoređuju: isto ima i neevidentiranih stavki kao što su; izdani čekovi ali nisu stigli na
naplatu, prijelazni depoziti, naplata usluge banke, deponirani NDN čekovi, potraživanja
zarađene kamate- potražni memorandum i ostale stavke,(banke naplaćuju uslugu kao što je
tiskanje čekova, naplata potraživanja za dužničke vrijednosne papire i obrada NDN čekova -
dugovni memorandum).

17. Kratko opišite kako poslodavac može koristiti elektronski prijenos novca za
izvršenje obveze za plaćanje. Opišite prednosti ovog sustava za (1) zaposlene, i
(2) poslodavca.

Primjer isplate plaće, na dan isplate plaća, poduzeće daje banci podatke o iznosu plaće za
svakog zaposlenog. Banka elektronski prenosi ove iznose s čekovnog računa kompanije na

36
osobne čekovne račune zaposlenih. Na taj način, zaposleni trenutačno primaju svoje iznose a
poslodavac se riješio posla vezanog uz raspodjelu platnih čekova.

18. Osnovni je koncept interne kontrole da se sva plaćanja značajnog iznosa

trebaju obavljati čekom. Kakvu onda svrhu ima blagajna? Također navedite tri
izdatka za koje se koristi blagajna.

Blagajna – mali iznos novca, koji se koristi u slučajevima, kada je potreban manji novčani
izdatak za koje bi pisanje čekova bilo nepraktično.
Izdaci za nabavku uredske opreme, izdaci za taksi i uštipke koji će se poslužiti na sastanku,
poštanski troškovi, putni troškovi i troškovi reprezentacije.

19. PSS godinama je u blagajni držao iznos od 75$, koji bi ponovno punio dva
puta mjesečno.

a) Koliko će dugovnih knjiženja biti na računu blagajne svake godine?

blagajna duguje samo kad se ona pri put uspostavlja. Obično nakon što je uspostavljena nema
daljnjih knjiženja na računu blagajne, osim ako se blagajna ukida ili se mijenja početni iznos
novca.
b) Kad će izdaci iz blagajne biti evidentirani u glavnoj knjizi?

Svaki put kada se blagajna ponovno puni. Vaučeri blagajne perforiraju se da bi se spriječilo
njihovo ponovno korištenje, a ispunjavaju se kao potpora čeku za ponovno punjenje.
Knjiženja kojim se evidentiraju izdavanje čeka obuhvaća dugovanje računa rashoda utvrđenih
pregledom vaučera i potraživanjem računa novca.

20. Opišite prirodu i korisnost novčanog proračuna.

Novčani proračun - kao sredstvo kontrole izdataka po odjelima. Obuhvaćaju prognoze

mjesečnih novčanih izdataka svakog odjela u organizaciji. Menedžment ili interni revizor,
treba kontrolirati sve izdatke koji su značajno veći od planiranih, te je odgovoran za sve
izdatke svog odjela.
Česte usporedbe stvarnih rezultata s planiranim iznosima u velikoj mjeri smanjuju rizik
prijevare i gubitka. Takve usporedbe zahtijevaju upotrebu sustava računovodstva
odgovornosti, odnosno popisa računa koji je dovoljno detaljan za procjenu aktivnosti svakog
odjela.

POGLAVLJE 8: POTRAŽIVANJA OD KUPACA I POTRAŽIVANJA

PO VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA

1.W.B. Poduzeće koje se bavi maloprodajom, većinu prodaje obavlja uz odgodu

plaćanja. U prvih 10 godina poslovanja, kompanija je svake godine imala nekoliko
otpisanih potraživanja ili rashoda nenaplativih potraživanja. Da li ovaj podatak
pokazuje da se kreditna politika kompanije treba mijenjati. Objasnite.

Ograničeni iznos nenaplativih potraživanja dokaz je ispravne kreditne politike. Rezultat je

pogrešaka u procijeni ili zbog neočekivanog razvoja događaja. Kada bi kreditni odjel posta
previše oprezan u rangiranju kupaca, mogao bi izbjeći sve kreditne gubitke, međutim
odbijajući mnoge prihvatljive kupce, mogao bi smanjiti profitabilnost poslovanja.

37
 2. Kompanija A i kompanija B potpuno su iste s obzirom na veličinu i prirodu
poslovanja, međutim kompanija A je opreznija u procjeni potraživanja od kupaca.
Da li će ovaj veći naglasak ne opreznosti imati učinak da A prikaže veću ili manju
neto dobit od kompanije B? Pretpostavite da ste bankar koji razmatra identične
kreditne zahtjeve od A i B, i znate da A slijedi oprezniju politiku. U kojim bi
komplet financijski izvještaj imali više povjerenja? Objasnite

A će prikazati veću dobit, iz jednog razloga što će naplata njegovih potraživanja od kupaca
biti veća, dok će B imati više rashoda nenaplativih potraživanja koja će na kraju razdoblja
umanjit dobit poduzeća. U A, iz razloga što je primitak novčanih sredstva sigurniji,
automatski je financijski izvještaj realniji. Kod kompanije B može biti da zbog većih
potraživanja od kupaca, pokazuje veću profitabilnost – imovina je precijenjena, no ona samo
momentalno prikazuju imovinu poduzeća, ako nisu naplativa oni će prijeći u rashode i
smanjiti neto dobit.

3. Objasnite odnos između načela uzročnosti i potrebe za procjenom nenaplativih

potraživanja.

Prihodi treba sučeliti s rashodima koji su nastali zbog generiranja tog prihoda. Rashod
nenaplativih potraživanja nastaje zbog prodaje robe na kredit kupcima koji nisu platili svoje
račune. Prema tome, ovaj je rashod nastao u mjesecu u kojem je prodaja izvršena, čak i ako je
određeno potraživanje od kupaca proglašeno nenaplativim u sljedećem računovodstvenom
razdoblju. Prema tome, potraživanje od kupaca koje je posljedica prodaje na kredit u siječnju
a proglašeno je nenaplativim u kolovozu, predstavlja rashod u siječnju. Sve dok se
nenaplativa potraživanja procjenjuju i kao takva imaju odraz na mjesečni izvještaj o dobiti i
bilancu, u ovim financijskim izvještajima zarade i imovina mogu biti precijenjeni.
Knjiženje nenaplativih potraživanja: Rashod dobiven dugovnim knjiženjem na računu
rashod nenaplativih potraživanja zatvara se s računom razlika prihoda i rashoda na isti način
kao i svaki drugi račun. Račun potražuje ispravak vrijednosti spornih potraživanja pojavit će
se u bilanci kao umanjenje nominalne vrijednosti potraživanja od kupaca. Svrha mu je
smanjenje potraživanja od kupaca na njihovu neto realizirajuću vrijednost u bilanci.

4. M: C: je na kraju godine odlučila da bi trebala povećati svoj Odbitak zbog spornih

potraživanja za 5,200$. Provedite ovu odluku tako da izvršite korektivno knjiženje.

Otpisuju se tako da duguje račun rashod od nenaplativih potraživanja i potražuje račun

odbitak zbog spornih potraživanja ( protu-imovinski račun ili račun procjene ima potražni
saldo i sučeljava se s imovinskim računom potraživanja od kupaca što rezultira točnim
vrednovanjem ovi imovine u bilanci).

5. Kompanija C. Koja ima potraživanja od kupaca od 371,520$ i odbitak zbor spornih

potraživanja od 4,320$, odlučila je otpisati odavno dospjelo potraživanje od kupaca
C. C. u iznosu od 1,800$. Kako će učinak imati otpis na ukupnu tekuću imovinu? Na
neto dobit razdoblja? Objasnite.

Knjižimo duguje na računu otpis zbog spornih potraživanja i potražuje račun potraživanja od
kupaca. Otpis nenaplativog potraživanja ne mijenja neto realizirajuću vrijednost potraživanja
od kupaca u bilanci, znači stanje tekuće imovine ostaje isto. Neto dobit razdoblja se ne
mijenja.

38
Bito: Kreditni gubici ne pripadaju razdoblju u kojem je otkriveno da je potraživanje
nenaplativo, već pripadaju razdoblju u kojemu je prodaja izvršena, ( ovo je još jedan primjer
korištenja načela uzročnosti kod određivanja neto dobiti).

6. Kod godišnjih korektivnih knjiženja nenaplativih potraživanja, kompanija može

imati bilančni pristup ili ih može procijeniti koristeći pristup izvještaja o dobiti.
Objasnite ta dva alternativna pristupa.

Procjena kreditnih gubitaka – «bilančni pristup; najčešće korištenja metoda procjene

vjerojatnih iznosa nenaplativih potraživanja temelji se na razvrstavanju potraživanja po
grupama( klasificirati svako potraživanje prema odgovarajućem dospijeću). Naziva se
bilančni pristup zbog toga što naglašava pravilnu bilančnu procjenu potraživanja od kupaca.
Ovaj se pristup temelji na rasporedu potraživanja prema dospijeću, a odbitak zbog spornih
potraživanja korigira se na potrebno stanje. ( nenaplativa potraživanja koja se razvrstavaju
prema roku dospijeća i uzima u razmatranje tekuće stanje na računu odbitka zbog spornih
potraživanja, te daje pouzdaniju procjenu neplativih potraživanja pojedinih kupaca na dan
bilance pa je postotak različit unutar potraživanja različit).
Pristup izvještaja o dobiti usredotočuje se kao postotak od neto prodaje na kredit. Korektivno
knjiženje provodi se za cijeli iznos procijenjenog rashoda, bez obzira na trenutačno stanje
računa odbitak zbog spornih potraživanja ( postotak je isti, i izračunava se na cijeli iznos
potraživanja isto). Ovaj je pristup brži i jednostavniji - ali je prvi daje pouzdaniju procjenu.

7. Na kraju prve godine poslovanja, kompanija A: Y. Imala je ukupna potraživanja od

kupaca od 148,500$.Nakon pažljive analize pojedinih računa, kreditni menedžer je
procijenio da će najviše 146,100$ biti naplaćeno. Provedite knjiženje koje će
odražavati ovu procjenu.
Knjižimo duguje račun, rashod nenaplativih potraživanja 2,400$ i potražuje račun odbitak
zbog spornih potraživanja ( račun ispravak vrijednosti potraživanja, protu-imovinska stavka).

8. U veljači, druge godine poslovanja, kompanija W. T. N. Dobila je informaciju da

njezin kupac Dale C. Neće izvršiti svoju obvezu od 800$. Ništa se neće moći
naplatiti. Provedite knjiženje u dnevniku kojim se priznaje nenaplativost
potraživanja od Dale C., pod pretpostavkom da W. T. N. koristi metodu odbitka.

Knjižimo duguje račun odbitak od spornih potraživanja 800$ i potražuje račun potraživanja
od kupaca 800$ ( otpis nenaplativog potraživanja od kupaca ).Smanjuju se samo ta dva računa
a rashodi bili priznati kada smo procjenjivali imovina se nije promijenila s ovim knjiženjem.

9. P. C., koja koristi metodu odbitka za računovodstveno praćenje nenaplativih

potraživanja, otpisala je kao nenaplativo potraživanje od W. C. Od 1,500$.
Nekoliko mjeseci kasnije, platila sve svoje dugove. Proknjižite u obliku općeg
dnevnika) naplatu ovog prethodnog otpisanog potraživanja od 1,500$.

Knjižimo duguje račun potraživanja od kupaca i potražuje račun odbitak zbog spornih
potraživanja, - ponovno uspostavljeno potraživanje koje je prethodno bilo otpisano. Posebno
će se knjiženje provesti u dnevniku novčanih primitaka čime će se evidentirati naplata-
dugovat će račun novca, a potraživat će račun potraživanja od kupaca.

39
 10. Kakva je razlika između metode direktnog otpisa i metode odbitka kod
tretiranja kreditnih gubitaka. Koji je osnovni nedostatak metode direktnog
otpisa?

Metoda odbitka je teoretski poželjnija zbog toga što primjenjuje načelo sučeljavanja prihoda i
rashoda koji su nastali prilikom stvaranja tih prihoda. Prema tome otpisana potraživanja koja
su povezana s prodajom u godini, priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojemu je prodaja
izvršena. Međutim neke kompanije (kod kojih otpisana potraživanja nisu značajna) koriste
metodu direktnog otpisa. Prema toj metodi, rashod se nenaplativog potraživanja ne priznaje
sve dok se pojedino potraživanje ne proglasi nenaplativim. ( samo se metoda direktnog otpisa
može koristiti u poreznim prijavama).
Prema metodi direktnog otpisa, u bilanci će potraživanja od kupaca biti iskazana u bruto
vrijednosti ( ne koristi se račun odbitka za procjenu) pa je precijenjena ta imovina9 Nema
korektivnog knjiženja na kraju svakog računovodstvenog razdoblja kako bi se sučelili
određeni prihodi s rashodima).

11. Kompanija C. Odlučila je otpisati svoje potraživanje prema kompaniji L. N.

zbog toga što je ušla u stečaj. Na kojim bi se računima glavne knjige trebalo
provesti dugovna i potražna knjiženja pod pretpostavkom da se koristi metoda
odbitka? Na kojim bi se računima glavne knjige trebalo provesti dugovna i
potražna knjiženja pod pretpostavkom da se koristi metoda direktnog otpisa?

Metoda odbitka: duguje račun odbitak zbog spornih potraživanja

Potražuje račun potraživanja od kupaca
otpis nenaplativog potraživanja od kupaca
Metoda direktnog otpisa: duguje račun rashod nenaplativih potraživanja
Potražuje račun potraživanja od kupaca
Otpis nenaplativog potraživanja
12. Moraju li kompanije koristiti istu metodu za računovodstveno praćenje
nenaplativih potraživanja u svojim financijskim izvještajima i u svojim
poreznim prijava? Objasnite.

Tekuće odredbe poreznog zakona obvezuju porezne obveznike da koriste metodu direktnog
otpisa kod određivanja rashoda nenaplativih potraživanja
Većina kompanija koristi metodu odbitka u svojim financijskim izvještajima, jer je sa
stajališta računovodstvene teorije bolja, zbog toga što omogućuje sučeljavanje rashoda s
povezanim prihodima.

13. Kakvu prednost ima poduzeće koje se bavi maloprodajom kada obavlja
prodaju uz odgodu plaćanja samo koji koriste nacionalno priznate kreditne
kartice?

Ako vlasnik kreditne kartice ne plati račun, kompanija ili banka kreditne kartice je ona koja
trpi gubitak. Prodajom putem kreditnih kartica trgovci brže obavljaju naplatu nego prodajom
uz odgodu plaćanja i pritom izbjegavaju rashode nenaplativih potraživanja. Također, trgovac
izbjegava troškove istraživanja kupčeve sposobnosti plaćanja, vođenja analitičke evidencije
kupaca i naplate potraživanja.

14. A. M. C. Restoran koji je oduvijek obavljao novčanu naplatu usvojio je novu

politiku prihvaćanja nekoliko nacionalno priznatih kreditnih kartica. Promet se

40
 nije povećao, međutim mnogi od redovitih klijenata počeli su plaćati račune
kreditnim karticama. Je li nova politika donijela koristi restoranu? Objasnite.

Nije, jer sada ima trošak jer banka naplaćuje uslugu između 1 i 3,5% za svoje kartice, te kod
nacionalno priznatih kartica trošak popusta na kreditne kartice od 3,5 do 5% trošak pri kupnji
obećanja plaćanja.

15. Odredite datume dospijeća vrijednosnih papira:

a) tromjesečni vrijednosni papir datiran na 10.ožujak,(3*30= 90dana-dospijeva 10 lipnja)

b) tridesetodnevni vrijednosni papir datiran na 15. kolovoza,( 31-15=16 dana preostali u
kolovozu+14 dana u rujnu= 30 dana- dospijeva 14 rujna)
c) devedesetodnevni vrijednosni papir datiran na 2. srpanj.(31-2=29 dana preostalih u
srpnju,31 dan u kolovozu, 30 dana u rujnu, 29+31+31=90 dana, dospijeva na 30 rujan
na naplatu)

Dan na koji je papir datiran ne broji se, ali se broji dan u kojem papir dospijeva.

16. Dana 10. travnja, kompanija H. G. Primila je šezdesetodnevni 9%-ni

vrijednosni papir od kupaca J. S., čim je ona platila potraživanje od 6000$ koje
je danas dospjelo. Provedite knjiženje u dnevniku kojim će evidentirati:

a) primitak ovog vrijednosnog papira

knjižimo: duguje račun potraživanja po vrijednosnim papirima 6000

potražuje račun potraživanje od kupca(J. S.) 6000
prihvaćen šezdesetodnevni 9%-ni vrijednosni papir

b) njegovu naplatu na datum dospijeća

knjižimo: duguje račun novac 6090

potražuje račun potraživanja po vrijednosnim papirima 6000
prihod od kamate 90
naplata šezdesetodnevnog 9% vrijednosnog papira
od J. S. 6000*9%*(60/360)=90 kamata
po novom se plaća PDV na kamatu

17. Kako se izračunava koeficijent obrtaja potraživanja od kupaca? Zašto je ova

stopa značajna za kreditore?

Stopa obrtaja potraživanja od kupaca izračunava se dijeljenjem godišnjeg neto prihoda od

prodaje s prosječnim iznosom potraživanja od kupaca tijekom godine. Ova stopa pokazuje
koliko se puta tijekom godine naplati prosječan iznos potraživanja od kupaca. Dakle
podijelivši 365 dana sa stopom obrtaja potraživanja od kupaca dobit ćemo broj dana ( u
prosjeku) koji su potrebni da kompanija naplati svoja potraživanja.
Prosječan iznos potraživanja ( zbrajamo potraživanja na početku i na kraju godine te ih
podijelimo s 2)
Obrtaj potraživanja od kupaca = neto prihod od prodaje
Prosječna potraživanja od kupaca

41
Prosječan broj dana potrebnih za naplatu potraživanja = dani u godini
Obrtaj potraživanja od kupaca

Za ova izračunavanja zainteresirani su kratkoročni kreditori zbog toga što pokazuju likvidnost
kompanijinih potraživanja od kupaca-odnosno, brzinu pretvaranja ove imovine u novac.

18. Zašto godišnja revizija koju provode CPA tvrtke daje sigurnost da su
potraživanja od kupaca i potraživanja po vrijednosnim papirima isprano
prikazani u financijskim izvještajima kompanije?

Zato je CPA verificiraju ta potraživanja tako da direktno kontroliraju izravno s kupcima i

izdavaocima vrijednosnih papira, oni potvrđuju a taj proces je osmišljen kako bi osigurao
dokaze da kupci i ostali dužnici zaista postoje i da potvrđuju svoje obveze. Isto tako oni ili
interni revizori daju sigurnost da bezvrijedna potraživanja se neće pojaviti kao kvalitetna
imovina u financijskim izvještajima.

 Dopunska tema: Potraživanja po vrijednosnim papirima u čuju je nominalnu

vrijednost uključena kamata

POGLAVLJE 9: ZALIHE I TROŠKOVI PRODANE ROBE

1. Da li se troškovi nabave trgovinske robe tijekom razdoblja klasificiraju kao

imovina ili kao rashodi? Objasnite.

Zalihe su imovina i kao takva obično se prikazuju u bilanci po trošku navabe. Troškovi
nabave trgovinske robe klasificiraju se prema tome kao imovina .

2. Zašto je neophodno korištenje metode pojedinačne identifikacije ili pretpostavke

toka kod evidentiranja troškova prodane robe?
Jer kod nabave određene vrste robe troškovi nabave mogu varirati, pa na zalihama možemo
imati jedinice danog proizvoda koje su kupljene po različitim troškovima nabave. Postavlja
se pitanje koji će se od tih troškova nabave koristiti kod evidentiranja prodaje? Zato su
potrebne te metode pojedinačne identifikacije, i pretpostavke toka , bez obzira koju
odaberemo trebamo je dosljedno primjenjivati.

3. Kratko opišite prednosti korištenja pretpostavke toka nad metodom

pojedinačne identifikacije.

Metoda pojedinačne identifikacije iskazuje troškove prodane robe u iznosu koji je jednak
stvarnim troškovima nabave pojedine jedinice, dobar je kada je svaka jedinica na zalihama
jedinstvena, međutim ne koristi se kada se zalihe sastoje od homogenih proizvoda, jer postaje
neprikladna i može dati pogrešne rezultate kad su u pitanju homogeni proizvodi. U tom
slučaju koristimo metode pretpostavke toka troška koje bi se trebale primjenjivati samo na
zalihe homogenih proizvoda. Zalihe imaju slične troškove nabave, funkciju i prodajnu
vrijednost. Tom metodom pretpostavlja se slijed kojim se jedinice proizvoda povlače sa
zaliha. Imamo tri vrte pretpostavki; prosječni troškovi, FIFO i LIFO. Po toj metodi ne mora
korespondirati tok troška s stvarnim fizičkim kretanjem trgovinske robe. Takva
pretpostavka toka eliminira potrebu za posebnom identifikacijom svake pojedine prodane
jedinice i traženjem njezina stvarnog troška nabave.

42
 4. Pod kojim okolnostima općeprihvaćenih načela dopuštaju korištenje
pretpostavke toka troškova zalihe? Mora li pretpostavka toka usko pratiti
fizičko kretanje trgovinske robe kompanije?

- korisnost, pouzdanost, dosljednost

Kad su jedinice trgovinske robe identične ili gotovo identične nije bitno koja je jedinica
predana kupcu u prodajnoj transakciji. Zbog toga kod određivanja dobiti poduzeća koje
prodaje jedinice identične trgovinske robe, računovođe smatraju da je tok troškova puno
važniji od fizičkog toka trgovinske robe.
Sve dok se dosljedno primjenjuju na sve prodane jedinice pojedine trgovinske robe –
pokazalo se da ta metoda korisno i pouzdano mjeri troškove prodane robe.

5. Pretpostavite da kompanija na zalihama ima jedinice određenog proizvoda koji

je kupila po nekoliko različitih jediničnih cijena. Objasnite kako se prilikom
prodaje nekoliko ovih jedinica određuju troškovi prodane robe prema svakoj
od sljedećih pretpostavki toka:

a) prosječni troškovi
prema toj metodi izračunavaju se prosječni troškovi nabave svih jedinica na zalihama i koriste
se za evidenciju troškova prodane robe. Ovo je jedina metoda u kojoj se sve jedinice pripisuju
istom (prosječnom) jediničnom trošku.

a) FIFO ( prva cijena ulazna, prva cijena izlazna)

Najprije se prodaju jedinice koje su prve kupljene. Dakle , pretpostavlja se da se zalihe sastoje
od jedinica koje su posljednje kupljene. FIFO pripisuje tekuće troškove zalihama, a starije ( i
često niže) troškovima prodane robe.

b) LIFO (posljednja cijena ulazna , prva cijena izlazna)

Najprije se prodaje roba koja je kupljena posljednja. Na ovaj se način prihod od prodaje
sučeljava s relativno tekućim troškovima. U razdoblju inflacije LIFO rezultira niže iskazanim
profitima i nižim porezom na dobit nego što je to kod drugih metoda. Međutim, zalihama se
pripisuju»najstariji» troškovi nabave, što može rezultirati znatno podcijenjenim zalihama s
obzirom na tekuće zamjenske troškove.

6. Velika galerija ima zalihe koje čine više od stotinu umjetničkih slika. Sve su
različite. Cijena najjeftinijih iznosi više od 1,000$ a najskuplje su od 100,000$
i više. Što mislite, koja bi od četiriju metoda procijene zaliha bila
najprikladnija? Objasnite.

Metoda pojedinačne identifikacije, jer bez obzira što su slične funkcije, previše su jedinstvene
u trošku i prodajnoj cijeni.

7. Tijekom razdoblja rastućih troškova nabave, koja će pretpostavka toka

rezultirati najviše iskazanim profitom? Najnižim oporezivom dobiti? Koja je
vrijednost zaliha najbliža tekućim zamjenskim troškovima? Kratko objasnite
svoje odgovore.

FIFO metoda iskazuje najvišu dobit, jer u inflatornom gospodarstvu, većina cijena ima
tendenciju rasta ( zadnja roba je nabavljena po većoj cijeni), a ta metoda pripisuje niže

43
troškove troškovima prodane robe ( izlazi ona roba koja je prva ušla na zalihe), dok posljednji
troškovi nabave robe pripisuju se zalihama.
LIFO prikazuje najnižu oporezivu dobit, posljednje nabavljene jedinice proizvoda(najskuplje)
se prodaju prve što rezultira većim rashodima i manjom dobiti.
Pretpostavka prosječnih troškova prikazuje najbližu vrijednost zaliha i proizvoda, jer se uzima
prosjek svih cijena na skladištu.

8. Pretpostavite da je tijekom prve godine poslovanja, kompanija H. C. Izvršila

brojne nabavke identičnih jedinica trgovinske robe. Međutim, tijekom godine
nije bilo promjene u cijenama koje su plaćene za ovu trgovinsku robu. Kakav
je utjecaj, pod ovim posebnim okolnostima bio izvršen na financijske
izvještaje izborom FIFO i LIFO metode procjena zaliha?

Isti, jer je cijena bila ista tokom cijelog razdoblja, bez obzira koja se metoda primjenjivala.

9. A: C. Posluje na dvije lokacije: New York i Oregon. Za računovodstveno

praćenje zaliha u pogonu u N. Y. Koriste se LIFO metode, a metoda
pojedinačne identifikacije koristi se za zalihe na lokaciji u Oregonu. Da li
istodobno korištenje ovih dviju metoda procjene zaliha pokazuje činjenicu da
A. C. Narušava računovodstveno načelo dosljednosti? Objasnite.

Da, narušava!
Načelo dosljednosti je princip po kojemu kompanija koja se odluči za određenu metodu
trebala bi je i dosljedno primjenjivat, a ne svake godine mijenjat, i primjenjivati na sve
prodane jedinice trgovinske robe.
Načelo dosljednosti ne zabranjuje kompaniji da mijenja svoje računovodstvene metode.
Međutim, ako mijenja potrebno je objasniti i u cijelosti objaviti razlog i učinke promjene na
neto dobit kompanije. ( zahtijeva odobrenje Internal Revenue Servicea)

10. Koje su karakteristike just-in-time sustava zaliha? Kratko objasnite prednosti i

rizike ovog sustava.

Just-in-time – tehnika osmišljena kako bi se minimiziralo ulaganje kompanije u zalihe. U

proizvođačkoj kompaniji, to znači nabavljanje sirovina upravo na vrijem za korištenje u
procesu proizvodnje, i završetak proizvodnje upravo na vrijeme kako bi se izvršile postojeće
narudžbe gotovih proizvoda.
Glavna prednost – smanjenje iznosa novca «vezanog» u zalihama, nema potrebe velikih
skladišta sa zalihama.
Nedostatak – mogućnost kašnjenja osnovnih materijala za proizvodnju može dovesti do
zastoja u proizvodnji.

11. Zašto većina kompanija koje koriste beskonačni sustav zaliha, također provode
godišnju inventuru? Kad se ova inventura obično provodi? Zašto?

U beskonačnom sustavu zaliha inventura se provodi kako bi se korigirala evidencija zaliha za

iznose manjkova. U periodičnom sustavu zaliha inventura je temelj za utvrđivanje troškova
konačnih zaliha i za izračunavanje troškova prodane robe.
Inventura se obično provodi na kraju ili pred kraj fiskalne godine kompanije (niska poslovna
aktivnost).

44
 12. Pod kojim bi okolnostima ova kompanija mogla otpisati svoje zalihe na
knjigovodstvenu vrijednost koja je niža od troškova nabave?

Ako nije manjak u pitanju, vrijednost se zaliha može smanjiti zbog toga što je roba postala
neupotrebljiva ili je nije moguće prodati zbog nekih drugih razloga. Kompanija bi tada trebala
otpisati tu robu ( ako je manje značajna na računu troškovi prodane robe, ako je značajniji
iznos na posebnom računu gubitak radi otpisa zaliha).
LCM pravilo – pravilo (metoda) niže vrijednosti, metoda procjena zaliha po kojoj se roba
procjenjuje po prvim troškovima nabave ili zamjenskim(tržišnim) troškovima, ovisno o tome
koji su niži.
Ako je tekući trošak zamjene konačnih zaliha znatno manji od vrijednosti u računovodstvenoj
evidenciji zalihe se otpisuju na razinu troška zamjene.(knjiženjem na računu troškovi prodane
robe ili gubitak radi otpisa zaliha ako je značajniji iznos).

13. Što se misli pod godišnjim prekidom evidentiranja transakcija? Kad je

trgovinska roba, koja je na kraju godine u tranzitu, značajnog dolarskog iznosa,
o čemu ovisi da li će ova roba biti uključena u zalihe kupaca ili prodavača?
Objasnite.

«Odgovarajući prekid evidentiranja» jednostavno znači da se transakcije koje nastaju na

kraju godine, evidentiraju u pravom računovodstvenom razdoblju. Prodaja robe u tranzitu
trebala bi se evidentirati kad vlasništvo nad trgovinskom robom pređe na kupca Vlasnik robe
u tranzitu zavisi o tome što leži u transportnim klauzulama vezanim uz pošiljku. Ako se
koristi klauzula:
F. O. B. polazište, vlasništvo na kupca prelazi na polazištu i rova je u kupčevu vlasništvu dok
je u tranzitu.
F. O. B. odredište, vlasništvo na kupca ne prelazi sve dok pošiljka ne stigne na odredište i
roba pripada prodavaču dok je u tranzitu.

14. Kratko objasnite funkcioniranje periodičnog sustava zaliha. U objašnjenje

uključite i način određivanja troškova prodane robe.

Zalihe na početku godine

+ Nabavka tijekom godine
= Troškovi robe raspoložive za prodaju tijekom godine
(-) zalihe na kraju godine
= troškovi prodane robe

U periodičnom sustavu zaliha, trošak nabavljene robe nabavljene tijekom godine evidentira
se na dugovnoj strani računa nabavke, a ne na računu zaliha. Kada se roba proda kupcu
knjiženjem se priznaje prihod od prodaje međutim ne provodi se knjiženje kojim se smanjuje
zaliha ili kojim se priznaju troškovi prodane robe. Na kraju se godine roba na zalihama
prebrojava i procjenjuje po trošku nabave. Trošak prodane robe je raspoloživost prodaje
tijekom godine umanjena za zalihe tijekom godine. Iznos zaliha na početku i na kraju godine
utvrđuje se godišnjom inventurom.
Utvrđivanje vrijednosti zaliha na kraju godine sadrži dva odvojena koraka: prebrojavanje
trgovinske robe i procjena zaliha, odnosno utvrđivanje vrijednosti raspoloživih jedinica.
Konačan je rezultat ovih postupaka odgovarajuće vrednovanje zaliha, a također troškova
prodane robe.

45
 15. Pretpostavite da se koristi periodični sustav zaliha. Objasnite koji se jedinični
troškovi nabave pripisuju konačnim zalihama prema svakoj od sljedećih
metoda obračuna troškova zaliha.

a) metoda prosječnih troškova

Prema metodi prosječnih troškova, konačne se zalihe određuju množenjem broja jedinica
zaliha s prosječnim troškovima nabave jedinica koje su raspoložive za prodaju tijekom
godine.
b) FIFO
Kod FIFO metode, jedinice se na zalihama procjenjuju korištenjem jediničnih troškova
nabave iz posljednjih troškovnih slojeva.
c) LIFO
Kod LIFO metode, zalihe se procjenjuju korištenjem troškova nabave iz najstarijih
troškovnih slojeva.

16. Zašto kompanije koje koriste LIFO u beskonačnom sustavu zaliha često
ponovno iskazuju svoje konačne zalihe po jediničnim troškovima koji su
rezultat primjene periodičnog LIFO obračuna troškova?

Postoji mogućnost prikazivanje nižih vrijednosti zaliha, automatski većih troškova prodane
robe, znači manja oporeziva dobit. –kod periodičnog obračuna
Primjer: posljednja nabavka 5 školjki izvršena je 13. prosinca uz relativno visok jedinični
trošak nabave od 130$. Ako pretpostavio da se ove jedinice ne prodaju do kraja godine one će
biti uključene u zalihe na kraju godine u beskonačnoj evidenciji zaliha, čak i kad bi se ova
evidencija vodila po LIFO osnovi. Međutim ako se zalihe procjenjuju korištenjem
«periodične LIFO metode» ova se zadnja nabavka u godini ne uključuje u zalihe, dok se u
troškove prodane robe uključuje.

17. Objasnite zašto se za pogreške u procjeni zaliha na kraju godine ponekad kaže
da su «uravnotežuju» ili «poništavaju»?

U tekućoj godini, pogreške u troškovima koji se pripisuju konačnim zalihama uzrokovat će

pogrešku suprotnog predznaka na troškovima prodane robe i zbog toga ponovno pojavljivanje
početne pogreške u iznosu bruto dobiti. Na primjer, podcijenjene konačne zalihe rezultirat će
precijenjenim troškovima prodane robe i podcijenjenom bruto dobiti.
Pogreška ima suprotne učinke na troškove prodane robe i bruto dobit sljedeće godine, zbog
toga što se pogreška sada pojavljuje na troškovima koji se pripisuju početnim zalihama.
Podcijenjene početne zalihe na početku godine rezultirat će podcijenjenim troškovima
prodane robe i precijenjenom bruto dobiti.

18. Kratko objasnite procjenu zaliha metodom bruto-dobiti. U kojim se situacijama

ova tehnika koristi.

Metoda bruto dobiti – metoda procjene troškova konačnih zaliha i troškova prodane robe, a
temelji se na pretpostavci da je stopa bruto dobiti svake godine približno ista.
Koristi se odnos troškova, kod ove metode odnos troškova je jednak 100% manje povijesna
stopa bruto dobiti kompanije.( neto prihodi=100%; ako je stopa bruto dobiti 40% od neto
prihoda prodaje robe, troškovi prodane robe moraju biti 60%).
Kada je stopa bruto dobiti poznata, konačne se zalihe mogu procijeniti sljedećim postupcima:

46
 1) Odrediti troškove robe raspoložive za prodaju iz evidencije početnih zaliha i
neto nabavki u glavnoj knjizi.
2) Procijeniti troškove prodane robe množenjem neto prihoda od prodaje s
odnosom troškova
3) Odbiti troškove prodane robe od troškova robe raspoložive za prodaju kako
bismo dobili procijenjene konačne zalihe.
Ova se metoda osim kod pripreme mjesečnih financijskih izvještaja primjenjuje na primjer,
ako je zalihe uništio požar, kompanija mora utvrditi iznos raspoloživih zaliha na dan požara
kako bi odredila potraživanje prema osiguravajućem društvu, također se koristi na kraju
godine nakon provođenja inventure, kako bi se potvrdila točnost iznosa dobivenih postupcima
prebrojavanja i procjenjivanja.

19. Procijenite konačne zalihe metodom bruto dobiti, pomoću sljedećih podataka:
početne zalihe 40,000$, neto nabavke 100,000$, neto prihod od prodaje
112,000$, prosječna stopa bruto dobiti 25% od neto prihoda od prodaje.

Roba raspoloživa za prodaju:

Početne zalihe……………………………………………………………….40,000$
Nabavke……………………………………………………………………100,000
Troškovi raspoložive robe za prodaju………………………………… .140,000
Manje: procijenjeni troškovi prodane robe:
Neto prihod od prodaje…………………… 112,000
Odnos troškova (100%-25%)…………….. 75%
Procijenjeni troškovi prodane robe(112,000*75%)…………………….84,000
Procijenjene konačne zalihe……………………………………………………56,000$

20. Trgovina koja za procjenu zaliha koristi metodu maloprodaje provodi

inventuru primjenjujući na prebrojene količine tekuće maloprodajne cijene
koje su navedene na trgovinskoj robi. Da li će se ovim postupkom zalihe
iskazati u financijskim izvještajima po maloprodajnim cijenama? Objasnite.

Ova metoda se temelji na odnosu troškova tekućeg razdoblja a ne na onom od prethodne

godine, pa zato poduzeće mora pratiti troškove nabave robe kupljene tijekom razdoblja i
maloprodajne cijene, koje se pripisuju toj robi.
Ne, na primjer: poduzeće X; tijekom lipnja troškovi raspoložive robe za prodaju u lipnju
iznose 45,000$. Prodavaonica je nudila ovu robu svojim kupcima po maloprodajnoj cijeni od
ukupno 100,000$, odnos troškova u lipnju bio je 45% (45,000\100,000). Ovaj se odnos
troškova korišten je za procjenu mjesečnih troškova prodane robe i zaliha na kraju mjeseca uz
iste postupke koji se primjenjuju kod metode bruto dobiti.

21. Kratko objasnite koristi od minimiziranja količine zaliha za kompaniju.

Također navedite koristi koje mogu rezultirati držanjem većih zaliha.

Koristi od minimalnih zaliha jesu:

- manje novaca vezano u imovini koja generira mali prihod ili ga uopće ne
generira, dok se drži na skladištu ili na polici,
- troškovi se skladišta minimaliziraju,

47
 - rizik da roba postane neupotrebljiva, zastarjela ili na neki drugi način nije
moguće prodati, svodi se na minimum,
Koristi od držanja većih zaliha:
- veći izbor robe može privući više kupaca.( prodavaonice, maloprodaje- veće
zalihe, očekuje se veći prihod)
- dobavljači mogu ponuditi značajne popuste ako se kupuju velike količine
trgovinske robe,
- za proizvođače, veće zalihe sirovina smanjuju rizik prekida proizvodnje zbog
manjka ključnog materijala.

22. Kako se izračunava stopa obrtaja zaliha? Zašto su za ovaj pokazatelj

zainteresirani kratkoročni kreditori?

Stopa obrtaja zaliha (koeficijent) – troškovi prodane robe podijeljeni prosječnim iznosom
zaliha. Govori koliko se puta prosječne zalihe ( početne zalihe više konačne zalihe
podijeljeno s 2) prodaju tijekom jedne godine. Što je stopa veća to kompanija prodaje brže
svoje zalihe. Zalihe su najčešće najveća tekuća imovina, kratkoročni kreditori često
izračunavaju stopu obrtaja zaliha jer daje odgovore na pitanja: koliko je ta imovina likvidna,
koliko se brzo može pretvoriti u novac?
Primjer: poduzeće X – troškovi prodane robe 10,492 milijuna $ i prosječne zalihe od 2,407
milijuna $. Stopa obrtaja zaliha=4,36 prema 1 (10,492\2,407), broj dana koji je potreban da
kompanija proda svoje zalihe izračunavamo dijeljenjem 365 dana sa stopom obrtaja = 84
dana, da obrne(proda) iznos svojih prosječnih zaliha.
Pretvaranja zaliha u novac – kombiniramo broj dana koji je potreban za prodaju zaliha s
brojem dana potrebnim za naplatu potraživanja od kupaca. Stopa potraživanja od kupaca
izračunava se dijeljenjem neto prihoda od prodaje s prosječnim potraživanjima od kupaca, a
broj dana potrebnim za naplatu ovih potraživanja određuje se dijeljenjem 265 dana s ovom
stopom.
Duljina poslovnog ciklusa – poslovni ciklus trgovinske kompanije prosječno je vremensko
razdoblje koje prođe između nabavke robe i konverzije te robe natrag u novac. Poslovni ciklus
je izračunat zbrajanjem prosječnih dana potrebnih za prodaju zaliha i dana potrebnih za
naplatu njezinih potraživanja od kupaca.
S gledišta kratkoročnih kreditora, što je kraći poslovni ciklus veća je kvaliteta tekuće imovine
kompanije.

23. B. C. Koristila je FIFO tijekom razdoblja rasta troškova. Očekujete li da bi

sljedeći rezultati bili veći ili manji da je kompanija koristila LIFO metodu?

a) neto dobit ? – manja , jer bi se troškovi prodaje robe razduživali po većim starijim i
nižim troškovima cijenama,
b) stopa obrtaja zaliha? – veća, zalihe po LIFO metodi procjenjuju se zalihe po nižim –
starijim troškovima, a prodaja se razdužuje po većim troškovima ( troškovi prodane
robe podijeljeno s prosječnim zalihama / stopa obrtaja) izlazi na vidjelo da bi stopa
bila veća po LIFO metodi,
c) tekući odnos ? – niži, jer bi bile prikazane zalihe po nižim starijim cijenama po LIFO
metodi,
d) trošak poreza na dobit? – manji, jer bi se LIFO metodom utjecalo da se prikaže manja
bruto i neto dobit ( veći troškovi prodaje smanjuju dobit) automatski i porez bi na
dobit bio manji.

48
POGLAVLJE 10: POSTROJENJE I OPREMA, AMORTIZACIJA I
NEMATERIJ IMOVINA

1. Zbog kojih od sljedećih karakteristika stavka ne bi bila uključila u skupinu

postrojenja i opreme? (a) nematerijalna, (b) ograničen vijek upotrebe, (c)
neograničen vijek upotrebe, (d) služi za daljnju prodaju u redovitom
poslovanju, (e) neće donijeti koristi poduzeću u budućnosti.

Izraz postrojenja i oprema koristi se za opisivanje dugotrajne imovine koja se nabavlja za

upotrebu u poslovanju poduzeća i ne namjerava se dalje prodati kupcima.
Karakteristike kao što su nematerijalna, neograničen vijek trajanja, služi za daljnju prodaju,
neće donijeti koristi poduzeću u budućnosti, ne bi bile uključene u skupinu postrojenja i
opreme.

2. Sljedeći su izdaci nastali u svezi s nabavkom velikog novog stroja u kompaniji koja
se bavi preradom kovina. Navedite one koji bi se trebali uključiti u trošak nabave
imovine.

Samo opravdani i neophodni izdaci da imovina bude spremna za korištenje.

a) trošak prijevoza – da
b) porez na promet – da
c) naknada vozača čiji je automobil oštećen prilikom utovara stroja – ne
d) nadnica zaposlenima za vrijeme utrošeno za instalaciju i provjeru stroja prije nego što
je stavljen u pogon – da
e) nadnica zaposlenima za podmazivanje i obavljanje malih korekcija na stroju, godinu
dana nakon što je stavljen u pogon – ne

3. Koja je razlika između kapitalnih izdataka i izdataka iz prihoda?

Kapitalni izdatak – svaki značajni izdatak koji će donijeti koristi u nekoliko računovodstvenih
razdoblja.( izdaci za proširenje materijalne imovine)
Izdatak iz prihoda – svaki izdatak koji će donijeti koristi samo u tekućem razdoblju ili koji
nije značajnog iznosa.(uobičajeni popravci, održavanje, gorivo)

4. Ako se kapitalni izdaci pogrešno tretiraju kao izdaci iz prihoda, da li će neto dobit
tekuće godine biti precijenjena ili podcijenjena? Hoće li ova pogreška imati ikakav
učinak na neto dobit prikazanu u sljedećim godinama? Objasnite.

To će rezultirati precijenjenim troškovima i podcijenjenom dobiti tekuće godine. Ako se

pogreška ne ispravi, neto dobit u godinama koje slijede biti će precijenjena zbog toga što se
neće priznavati troškovi (amortizacija).

5. Koja od sljedećih rečenica najbolje opisuje prirodu amortizacije?

a) Redovito smanjenje vrijednosti imovine kako bi korespondirala sa smanjenjem tržišne

vrijednosti dok imovina stari.
b) Međuodnos knjigovodstvene vrijednosti imovine i postupnog smanjenja njezine
fizičke učinkovitosti.

49
 c) Alokacija troškova nabave na način koji će osigurati da se stavke postrojenja i opreme
ne iskazuju u bilanci po vrijednosti koja je veća od neto realizirajuće vrijednosti.
d) Alokacija troškova nabave materijalne imovine na razdoblja u kojima se dobivaju
usluge od imovine.

- načelo sučeljavanja

6. Treba li se nastaviti evidentirati amortizacija zgrade, kad postoji dokaz da je tekuća

tržišna vrijednost veća od prvobitnog troška nabave i da se rastući trend tržišnih
vrijednosti nastavlja? Objasnite.

Da, amortizacija nije proces procijene, amortizacija je proces alokacije troškova nabave . U
računovodstvenoj se evidenciji ne želi prikazati tekuća tržišna vrijednost materijalne imovine.
Računovođe su svjesni da će zgrada davati korisne usluge tijekom ograničenog broja godina i
da bi se ukupan trošak nabave zgrade trebao sustavno alocirati na rashode tijekom tih godina.

7. Kakva veza postoji između izbora metode za amortizaciju skupog novog stroja
u porezne svrhe i iznosa poreza koji se mora platiti u bliskoj budućnosti?

Mnoge kompanije koriste linearnu metodu amortizacije u svojim financijskim izvještajima

zbog toga što ona dopušta prikazivanje većih zarada. Kod pripremanja poreznih prijava,
međutim, većina kompanija koristi ubrzane metode amortizacije ( rezultiraju većim iznosima
troška amortizacije, koji smanjuje oporezivu dobit i iznos poreza koji se mora platiti u bliskoj
budućnosti).

8. Kritizirajte slijedeći navod:

«Neće nam biti teško platiti novu materijalnu imovinu koja će nam trebati tijekom sljedeće
godine, zbog toga što naši procijenjeni izdaci za novu opremu iznose samo 80.000 $, a mi
trenutačno imamo dvostruko veći iznos na našem računu akumulirane amortizacije.»

Zabluda, akumulirana amortizacija nije imovina . to je dio troška nabave imovine koji se već
alocirao na rashode. Iznos novca kompanije prikazan je na imovinskom računu, novac i
novčani ekvivalenti.( «isplata» dugogodišnje amortizacije izvršena je unaprijed, u trenutku
kad je materijalna imovina kupljena. Također, kad se imovina eventualno istroši, možda će
čak biti potreban i veći novčani izdatak za zamjenu )

9. Tvornički stroj koji je kupljen uz trošak nabave od 94,200$, amortizirat će se

metodom suma brojeva korisnog vijeka uporabe tijekom procijenjenog vijeka
uporabe od 8 godina. Procijenjeno je da će ostatak vrijednosti biti 15,000$.
Navedite iznose amortizacije u prvoj i osmoj godini.

1+2+3+4+5+6+7+8=36
prva godina: 94200*8/36=20933,333$
osma godina: 94200*1/36=2616,6666$

10. Objasnite dva pristupa kod izračunavanja amortizacije za dijelove razdoblja u

godini u kojoj je imovina kupljena. (Niti jedan od pristupa ne zahtijeva
izračunavanje amortizacije na najbliži dan ili tjedan.)

50
Jedna od često korištenih metoda izračunavanja amortizacije za dio godine jest zaokruživanje
kalkulacije na najbliži cijeli mjesec (stvarni broj mjeseci). Ako je imovina kupljena 12. srpnja,
amortizacije se izračunava za šest mjeseci počevši od 1.srpnja. Ako je imovina kupljena 16.
srpnja, amortizacija se evidentira za samo pet mjeseci(od kolovoza do prosinca) u tekućoj
kalendarskoj godini.
Drugi prihvatljiv pristup, nazvan polugodišnja konvencija, evidentira se šestomjesečna
amortizacija na svu imovinu koja je kupljena tijekom godine. Ovaj se pristup temelji na
pretpostavci da će se stvarni datumi kupnje «uprosiječiti» na približno sredinu godine.
Polugodišnja se konvencija često koristi za imovinu kao što je uredska oprema, automobili i
strojevi. Zgrade se poreznim odredbama, zahtijevaju amortizaciju izračunavanja za stvarni
broj mjeseci tijekom kojih je zgrada u posjedu. Polugodišnja konvencija daje nam mogućnost
da tretiramo sličnu imovinu kupljenu na različite datume tijekom godine kao jednu grupu.

11. a) Da li prema računovodstvenom načelu dosljednosti kompanija mora koristiti

istu metodu amortizacije za svu svoju materijalnu imovinu?

S obzirom na ovo načelo, znači da kompanija ne bi svake godine trebala mijenjati metodu
koju koristi za izračunavanje troška amortizacije dane materijalne imovine. Ali poduzeće ne
mora koristiti istu metodu amortizacije za sve oblike imovine, menedžment može koristiti
različite metode za izračunavanje amortizacije za različitu imovinu.

b) Da li je za korporaciju prihvatljivo da koristi različite metode amortizacije u svojim

financijskim izvještajima i u svojim poreznim prijavama.

Da, prihvatljivo je. Menedžment može koristiti različite metode amortizacije u financijskim
izvještajima kompanije i u njezinim poreznim prijavama. Kompanija bi trebala objaviti u
bilješkama uz financijske izvještaje metode koje je koristila za amortizaciju materijalne
imovine. Čitatelji bi izvještaja trebali prepoznati da metoda ubrzane amortizacije brže prenosi
troškove nabave materijalne imovine na rashode nego što to čini linearna. Prema tome
ubrzane metode rezultiraju opreznijim (nižim) vrijednostima materijalne imovine u bilanci i
iznosima neto dobiti.

12. Nakon 4. godine upotrebe stroja koji je kupljen uz trošak nabave od 15,000$,
kompanija O. C. Je utvrdila da je prvobitni procijenjeni vijek upotrebe
prekratak i da je ukupni korisni vijek upotrebe od 12 godina prihvatljiv. Kratko
objasnite metodu koja bi se trebala primijeniti za reviziju programa
amortizacije, pod pretpostavkom da je bila korištena linearna amortizacija.
Pretpostavite da je revizija izvršena nakon proknjižene amortizacije i
zatvaranja računa na kraju četvrte godine upotrebe stroja.

Revizija programa amortizacije trebala bi izvršiti ispravak vrijednosti, odnosno otvaranje

računa amortizacije- izvršiti storno za četvrtu godinu i taj iznos(15000/4=3750 troška nabave
imovine postupkom korekcije programa amortizacije rasporediti na godine preostalog
korisnog vijeka upotrebe – 8 godina).

13. «Izraz ACRS i MACRS odnose se na sustave ubrzane naknade troškova koje
je uspostavio IRS u svrhu izračunavanja amortizacije u poreznim prijavama.
Takvo priznanje IRS-a, automatski je sustave amortizacije učinio
prihvatljivima za korištenje u objavljenim financijskim izvještajima glavnih
korporacija.» Da li se slažete s ovim iskazima? Objasnite.

51
«Porezne metode» kao što su ACRS (sustav ubrzane naknade troškova, za imovinu kupljenu
u razdoblju između 1981. i1986.) i MACRS ( sustav modificirane ubrzane naknade troškova
za imovinu koja kupljena nakon 31. prosinca 1986- amortizacija se temelji na propisanim
razdobljima naknade i stopama amortizacije) koriste se samo u poreznim prijavama.
Ti se sustavi u većini slučajeva ne koriste u financijskim izvještajima zbog toga što ih
Kongres četo mijenja i modificira i zbog toga što se razdoblja naknade često značajno
razlikuju od realnih procjena korisnog vijeka upotrebe imovine.
Mnoge kompanije koriste linearnu metodu u svojim financijskim izvještajima (prikazuje veću
zaradu) a kod poreznih prijava koriste ubrzanu metodu amortizacije (rezultira većim
troškovima amortizacije, smanjenjem oporezive dobiti i iznos poreza koji se mora platiti u
bliskoj budućnosti).

14. Objasnite što se misli sljedećim navodom:»U razdobljima rasta cijena,

kompanije ne priznaju odgovarajući trošak amortizacije, i prikazani su
korporacijski profiti precijenjeni s obzirom na tekuće tržišne vrijednosti.»

Amortizacija se temelji na povijesnim troškovima, odnosno troškovima koji su stvarno nastali

kad je imovina kupljena. U inflatornom gospodarstvu , mnogi računovođe izvršni direktori
poduzeća i ekonomisti vjeruju da vi se «stari» povijesni troškovi koji se koriste u financijskim
izvještajima trebali korigirati kako bi odrazili promjenu cijena tijekom vremena ( inflacija –
rast cijena).
Oni tvrde, da bi bez takve korekcije, rashodi kao što je amortizacija, značajno podcijenili
«tekuće ekonomske vrijednosti» resursa koji su se koristili u poslovnim aktivnostima, čime bi
se precijenila neto dobit.

15. Kompanija N: P. Kupila je franšizu za 2 milijuna dolara, što je učinilo

ekskluzivnim distributerom piva G. C. Beer u tri zapadne države. Ova franšiza
ima neograničeni zakonski vijek upotrebe i N. P. je može prodati bilo kojemu
kupcu koji zadovoljava uvjete G. C. Beera. Računovođa N. P. Vjeruje da je
ova franšiza trajna imovina koja bi trebala biti prikazana u bilanci kompanije u
iznosu 2 milijuna dolara sve dok se ne proda. Da li je ovaj postupak u skladu s
općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koje je propisao FASB?

Trebala bi se evidentirati kao nematerijalna imovina, no pošto je trošak značajan amortizacija

bi se trebala evidentirati i temeljiti na vijeku uporabe franšize – razdoblje amortizacije ne bi
smjelo biti dulje od 40 godina.(Odbor za financijsko računovodstvene standarde)
Franšiza je pravo koje je dala kompanija ili vladina jedinica za obavljanje određene vrste
aktivnosti u pojedinim zemljopisnim područjima.( McDonalds)
Izjava je donekle točna, ona se tretira kao dugotrajna imovina, ali će imati rashod, odnosno
amortizaciju tokom upotrebe u poduzeću, amortizaciju bez obzira što ima neograničeni vijek
trajanja.

16. Definirajte nematerijalnu imovinu? Da li bi prema vašoj definiciji, potraživanje

od kupaca uz uvjet 2/10, n/30 bilo nematerijalna imovina?

Nematerijalna imovina je ona imovina koja se koristi u poslovanju poduzeća, nema fizičku
supstancu i nije tekuća. Trebala bi se pojaviti u bilanci samo ako postoje troškovi nabave ili
proizvodnje.

52
Potraživanja od kupaca nisu nematerijalna imovina, ona nemaju fizičku supstancu ali su
tekuća imovina.

17. Tijekom kojeg bi se vremenskog razdoblja troškovi i nabave različite

nematerijalne imovine trebali amortizirati redovitim otpisivanjem na rashode. (
Vaš bi odgovor trebao biti u obliku načela ili smjernice, a ne u obliku nekog
broja godina). Koja se metoda amortizacije uglavnom koristi?

Amortizacija nematerijalne imovine koristi se kako bi se opisao sustavni otpis troška nabave
nematerijalne imovine na rashode, tijekom njezina korisnog vijeka upotrebe. (dugovno
knjiženje na trošku amortizacije i potražnog knjiženja na računu nematerijalne imovine. Tu
ima ponovno važnost načelo sučeljavanja (uzročnosti), alokacija troškova nabave tijekom
godina u kojima se ostvaruje korist od upotrebe te imovine. Da bi utvrdili dobit, potrebno je
sučeliti prihode s rashodima koji su nastali prilikom stvaranja tih prihoda.
Za amortizaciju nematerijalne imovine obično se koristi linearna metoda.

18. Prije nekoliko godina, kompanija M. M. Kupila je za 120.000$ poznati

trgovinski znak za lokote i ostale sigurnosne proizvode. Nakon tri godine. M.
M. je prestala s korištenjem trgovinskog znaka, povukla se iz proizvodnje
lokota da bi se koncentrirala na proizvodnju dijelova za zrakoplove.
Amortizacija trgovinskog znaka uza stopu od 3.000$ godišnje nastavila se na
temelju vijeka upotrebe od 40 godina, što prema tvrdnji vlasnika M. M.
zahtijevaju računovodstveni standardi. Da li se slažete? Objasnite.

Ne slažem se, ukoliko se upotreba zaštitnog znaka prekine ili njegov doprinos zaradama
postane sporan, neamortizirani dio troška nabave trebao bi se odmah otpisati.(korespondentno
knjiženje se provodi na dugovnoj strani računa gubitka)
19. Pod kojim bi se okolnostima goodwill trebao evidentirati na računima?

Goodwill je sadašnja vrijednost budućih zarada koje su veće od uobičajenog povrata na neto
imovinu što se može identificirati. (Dopunski iznos koji bi kupac platio za kupnju određenog
poduzeća koji ostvaruje bolje zarade)
Poduzeća ima goodwill samo ako ostvaruje veću stopu povrata od one koja je uobičajena u
grani djelatnosti.
Goodwill se evidentira u računovodstvu samo ako investitor kupi čitavu kompaniju ili plati
cijenu koja je veća od fer tržišne vrijednosti neto imovine koja se može identificirati).

20. Prilikom pregleda financijskih izvještaja kompanije D. P. s namjerom ulaganja

u dionice kompanije, opazili ste da materijalna imovina ukupno iznosi milijun
dolara, goodwill je iskazan po 400.000$ i prosječne su zarade u proteklih pet
godina bile 5.000$. Kako bi ovi odnosi utjecali na vaše mišljenje o kompaniji?

Da je goodwill precijenjen. Jer ako pomnožimo 5000 s 40 godina dobijemo prosječne zarade
od 200.000$ što je duplo manji iznos goodwilla.

21. Kompanija M. K. Priznaje 20$ iscrpljenja za svaku tonu iskopane rude.

Tijekom tekuće godine, kompanija je iskopala 600,000 tona, međutim prodala
je samo 500,000 tona budući da je nastojala formirati zalihe u anticipaciji
mogućeg štrajka zaposlenih. Koliki bi se iznos iscrpljena trebao odbiti od
prihoda u tekućoj godini?

53
Kad se iskopa iscrpljuje se dio bogatstva i to knjižimo na računu zalihe - dugovna strana i
akumulirano iscrpljenje potražna strana ( čim je izvađen iz rudnika postaje trgovinska roba
raspoloživa za prodaju. Zbog toga se procijenjeni troškovi ove rude evidentiraju na dugovnoj
stani računa zaliha)
Kada se ugljen proda ovi se troškovi prenose s računa zaliha na račun troškova prodane robe.
Znači u našem slučaju iznos koji treba odbiti od prihoda je 500.000$- po načelu uzročnosti ili
sučeljavanja prihoda rashodima.
U bilanci se pojavljuje pod računom postrojenja i oprema - mislim na rudnik.

22. Navedite dva problema koja se mogu pojaviti kod računovodstvenog praćenja
mogućeg smanjenja vrijednosti dugotrajne imovine.

Problemi koji se mogu pojaviti u računovodstvu zbog mogućeg smanjenja vrijednosti

dugotrajne imovine uključuju:
a) utvrđivanje trenutka u kojemu se imovini «trajno smanjila vrijednost»
b) procjena neto realizirajuće vrijednosti imovine kojoj se smanjila vrijednost, odnosno
iznosa koji se procjenjuje da se može vratiti kroz buduću upotrebu ili prodaju
imovine.

DIO IV: OBVEZE, PARTNERSTVA I RAČUNOVODSTVENA NAČELA

POGLAVLJE 11: UOBIČAJENE OBVEZE U VEĆINI POSLOVNIH

ORGANIZACIJA

1. Definirajte obveze. Navedite nekoliko karakteristika po kojima se obveze

razlikuju od vlasničke glavnice.
Obveze su dugovi ili zaduženja koja nastaju kao posljedica transakcija ili događaja u
prošlosti i zahtijevaju plaćanje (ili izvršenje usluga) na neki datum u budućnosti.
Obaveze se razlikuju od vlasničke glavnice na nekoliko aspekata:
- obaveze dospijevaju, dok vlasnička glavnica ne dospijeva (datum dospijeća
kada obvezu treba platiti)
- obaveze nisu rezidualnog već su specificiranog iznosa
- obveze imaju prioritet nad vlasničkom glavnicom u slučaju likvidacije
(kreditori se moraju u cijelosti naplatiti u slučaju likvidaciju – prije vlasnika)
- kreditori obično nemaju pravo kontrole poslovanja poduzeća ( davatelji
posuđenog kapitala)
- plaćanje kamata je smo na obveze- ne plaća se kamata na vlasničku glavnicu

2. Objasnite relativni prioritet potraživanja vlasnika i kreditora prema imovini

poduzeća. Da li svi kreditori imaju jednaki prioritet? Objasnite.

Potraživanja kreditora imaju zakonski prioritet nad potraživanjima vlasnika. Ako poduzeće
prekine s poslovanjem i ode u likvidaciju, kreditori se moraju u cijelosti naplatiti prije nego
se bilo što raspodijeli vlasnicima.
Ponekad zajmoprimac daje u zalog određenu imovinu kao kolateral zajma. U slučaju ne
vraćanja osiguranog zajma, kreditor može zapriječiti pristup založnoj imovini ( takva založna
imovina kao osiguranje zajmova trebala bi se navesti u bilješkama koje prate financijske
izvještaje zajmoprimca).

54
Opća kreditna zaduženja – obveze koje nisu osigurane određenom imovinom, rokovi
plaćanja su im različiti ovisno o prirodi obveze i uvjetima ugovora.

3. Definirajte procijenjene obveze i navedite tri primjera. Da li se procijenjene

obveze evidentiraju u računovodstvenoj evidenciji.

Procijenjene obveze – obveze za koje se zna da postoje, međutim moraju se evidentirati u

računovodstvenoj evidenciji po procijenjenim dolarskim iznosima.
Primjer, automobili koje prodaje većina proizvođača prati garancija prema kojoj se
proizvođač obvezuje da će zamijeniti sve neispravne dijelove u razdoblju od nekoliko godina.
Čim se automobil proda, kod proizvođača nastaje obveza izvršenja svih radova prema
garanciji. Dolarski iznos ove obveze može se samo procijeniti.
Različita dugoročna rezervirana za rizike i troškove, danih jamstva, za potencijalne gubitke
po započetim sudskim sporovima, za otpremnine – skupina 28.
Da one se evidentiraju u računovodstvenoj evidenciji ( s nastupom troška ili istekom
razdoblja, odnosno nastankom rizika za koje je rezerviranje izvršeno, dugoročno se
rezerviranje ukida - tereti se ili o-prihoduje).

4. Kompanija J. Emitirala je 90-dnevni, 12%-ni vrijednosni papir na mjesto obveze

prema kompaniji S. S. U iznosu od 8,000$. Provedite knjiženja ( u obliku općeg
dnevnika) kojima će se evidentirati emisiju vrijednosnog papira i plaćanje
obveze na datum dospijeća.

Knjiženje kojim se evidentira emisija V. P.

Obveza prema dobavljaču S. S. Duguje 8000$
Obveza po izdanim V. P. potražuje 8000$
Emisija vrijednosnog papira uz kamatu od 12%

Plaćanje obveze po V. P.
Obaveza po vrijednosnom papiru duguje 8000$
Trošak kamate po vrijednosnom papiru duguje 240$
Novac potražuje 8240$
Evidencija plaćana obveze 90.to dnevnog 12% vrijednosnog papira i priznavanje troška
kamate nastalog na datum dospijeća.

5. H. B. je podnio zamolbu za odobrenje zajma od 20,000$ na razdoblje od 3

mjeseca kod C. Banke. Zajam je odobren uz godišnju kamatnu stopu od 12%.
Napišite rečenicu koje se pojavljuje na vrijednosnom papiru koji je potpisao H.
B. ako su:

a) kamate navedene odvojeno na vrijednosnom papiru

Tri mjeseca nakon ovog datuma H. B. daje obećanje da će platiti banci C. B. 20,000$ uz
kamatnu stopu od 12 % godišnje

b) kamate uključene u nominalnu vrijednost vrijednosnog papira

Tri mjeseca nakon ovog datuma H. B. daje obećanje da će platiti banci C. B. iznos od
20,600$.

6. S obzirom na gornje 5. pitanje, provedite potrebno knjiženje u knjigama

Hawarda Bensona, za emisiju svakog od ova dva oblika vrijednosnog papira.

55
 a) kamata odvojeno
novac duguje 20,000$
obaveze po vrijednosnim papirima potražuje 20,000$
Posuđeno 20,000 na tri mjeseca uz 12% kamate godišnje

b) kamata uključena
Novac duguje 20,000$
Diskont na vrijednosne papire duguje 600$
Obveza po vrijednosnim papirima 20,600$
Banci je emitiran šestomjesečni 12% vrijednosni papir u čiju je nominalnu vrijednost
uključena kamata.

7. Kakve je vrste račun Diskont na vrijednosne papire? Gdje i kako bi se trebao

pojaviti u financijskim izvještajima. Što se na kraju događa s iznosom na
diskontu na vrijednosne papire?

To je račun protu-obveze koji predstavlja troškove kamate koji se odnose na buduće

razdoblje. U bilanci se diskont na vrijednosne papire prikazuje kao odbitna stavka od obveze
po vlastitim vrijednosnim papirima. Vrijednost u bilanci bila bi vrijednost obveze po
vrijednosnim papirima umanjena za diskont na vrijednosne papire i daje neto obvezu.
Kako troškovi kamata nastaju, tako se stanje na računu diskonta postupno prenosi na račun
trošak kamata. Dakle na datum dospijeća vrijednosnog papira, Diskont na vrijednosne papire
imat će stanje jednako nuli, a neto će obveza se povećati za taj iznos. Proces prijenosa iznosa
s računa diskont na vrijednosne papire na račun, trošak kamate naziva se amortizacija
diskonta.

8. Definirajte tekuće obveze i dugoročne obveze. Pod kojim bi se okolnostima 5-

godišnji vrijednosni papir mogao klasificirati kao tekuća obveza? Pod kojim bi
se okolnostima mogu vrijednosni papir koji dospijeva 30 dana nakon datuma
bilance, klasificirati kao dugoročna obveza?

Tekuće obveze su one koje dospijevaju unutar jedne godine ili unutar poslovnog ciklusa
kompanije (ovisno o tome što je dulje) i za koje se očekuje da će biti plaćanje iz tekuće
imovine (ili putem obavljanja usluga).
Dugoročne obveze su one kod kojih zaduženja dospijevaju u budućnosti, nakon više od jedne
godine, a također i kratkoročna zaduženja koja će se refinancirati ili će biti plaćena iz ne-
tekuće imovine. Dugoročne obveze obično nastaju zbog velikih izdataka kao što je nabava
materijalne imovine, kupnja druge kompanije ili re-financiranje postojeće dugoročne obveze
koja samo što nije dospjela.
Vrijednosni papir koji dospijeva 30 dana nakon datuma bilance može se klasificirati kao
dugoročna obveza pod okolnostima kada računovođa promatra ekonomsku bit situacije, a ne
njezin pravni oblik, te je menedžment ima namjeru i sposobnost refinancirati na dugoročnoj
osnovi. Bit je važnija od oblika – sažimanje ovog koncepta.

9. Da li je pogrešno evidentirati obračunatu obvezu za koju je vjerojatno da će

imati utjecaj na izvještaj o dobiti kao i na bilancu. Objasnite.

Obračunate obveze nastaju kada se priznaju rashodi za koje će plaćanje biti izvršeno u
sljedećim razdobljima. Prema tome obračunate se obveze mogu nazvati i obračunati rashodi.

56
Vođene su načelom sučeljavanja(uzročnosti). Obično se ne akumuliraju do velikih iznosa. To
mogu biti obračunate obveze za kamate, obveze za poreze i obveze za plaće………
Nije pogrešno evidentirati ih, iako mnoge kompanije često ih kombiniraju s obvezama prema
dobavljačima, umjesto da ih navode odvojeno, jer obično ne akumuliraju velike iznose.
Kako obračunate obveze nastaju zbog evidentiranja rashoda, tempiranje i iznosi ovih obveza
vođeni su načelom sučeljavanja, pa treba ih i evidentirati kada su ti rashodi doprinijeli
ostvarivanju ekonomskih koristi, i isto tako ih i evidentirati.

10. T. C. ima tijekom cijele godine u prometu vrijednosni papir od 300,000$.

Kamata se na vrijednosni papir izračunava po godišnjoj stopi od 9% i plaća se
posljednjeg dana u svakom mjesecu. Koji će se iznos obveze za kamate
pojaviti u T. Bilanci 31. prosinca. Objasnite.

Na datum bilance, samo mali dio ukupne kamatne obveze predstavlja «obvezu». Obveze
nastaju zbog transakcija u prošlosti. Zbog toga, jedina kamatna obveza koja predstavlja
«obvezu» jesu neplaćene kamate koje su već nastale.(Na kraju svakog razdoblja, sve nastale
kamate evidentiraju se tako da duguje, trošak kamata, a potražuju, obveze za kamate.)
Pošto se ova kamata plaća svakog posljednjeg dana u mjesecu, u bilanci T. C. neće biti
prikazana kao obveza za kamatu. Zajmoprimčeva ugovorna obveza za plaćanje kamate u
budućim razdobljima nije još obveza i ne pojavljuje se u zajmoprimčevoj bilanci. Ipak, ova
informacije može biti veoma značajna za investitore i kreditore koji ocjenjuju solventnost
kompanije i njezinu sposobnost financiranja, pa računovodstvena načela zahtijevaju da
poduzeća objavljuju te informacije u bilješkama uz financijske izvještaje.
Da se kamata plaćala početkom mjeseca, bila bi prikazana jednomjesečna kamatna obveza:
U bilanci bi se pojavio iznos 300,000*9/12%=2,250$ obveze za kamatu.
U izvještaju o dobiti (RDG), može se utvrditi iznos godišnjeg troška kamata kompanije.
11. A. C. ima neotplaćeni hipotekarni zajam od 63,210$, plativ u ratama od 1,200$
mjesečno. Iz plana amortizacije vidi se da dio tekuće mjesečne rate od 527$
predstavlja trošak kamata. Koliki će biti iznos od ove hipotekarne obveze
odmah nakon što A. izvrši tekuću isplatu?

Iznos ovog hipotekarnog zajma biti će 62,537$.( od iznosa rate odbijemo iznos kamate, i taj
iznos oduzmemo od hipotekarnog zajma: 1200-527=673; 63210-673=62537$)

12. Vaš je prijatelj upravo kupio kuću uzimajući hipotekarni zajam od 50,000$ uz
kamatnu stopu od 11%, plativ u ratama od 476,17 mjesečno. Nakon što je
platio prvu mjesečnu ratu, primio je poruku banke u kojoj je bilo navedeno da
se samo 17,84$ odnosi na smanjenje glavnice zajma. Vaš je prijatelj izračunao
da će mu uz ratu 17,84$ mjesečno, trebati 233 godine da otplati hipotekarni
zajam od 50,000$. Slažete li se s analizom vašeg prijatelja? Objasnite.

Treba napraviti plan amortizacije 11% hipotekarnog zajma plativog u mjesečnim ratama.
( strana 523, poglavlje 11)

13. Među dugoročnim obvezama koje su navedene u bilanci, R. C. je «dugoročni

dug uz višekratnu otplatu….2,300,000$» Što bi trebalo objaviti vezano uz ovaj
dug kako bi se pomoglo korisnicima financijskih izvještaja u procijeni
financijskog položaja kompanije.

57
Kompanije bi trebale objaviti u bilješkama koje prate financijske izvještaje kamatne stope i
datume dospijeća svih dugoročnih vrijednosnih papira(dugova). Osim toga trebala bi objaviti
ukupne iznose duga koji dospijevaju u svakoj od sljedećih pet godina.
Ako se ova vrijednost dugoročnih obveza značajno razlikuje od iznosa prikazanog u bilanci
poduzeća (traži FASB) moraju objaviti fer vrijednost – sadašnju vrijednost budućih novčanih
plaćanja( u kojima su obuhvaćene kamate i glavnica) a utvrđuje se na temelju tekućih tržišnih
uvjeta.

14. Zašto se brzi odnos često smatra korisnijom mjerom kratkoročne solventnosti
od tekućeg odnosa?

Brzi odnos se dobije dijeljenjem brze imovine s tekućim obvezama, kako bi se dobila brza
ocjena kratkoročne solventnosti kompanije.
Brza imovina obuhvaća samo novac, ulaganja u utržive vrijednosne papire(odmah se mogu
prodati).
Iako se zalihe unaprijed plaćeni rashodi klasificiraju kao tekuća imovina, oni se teže
pretvaraju u novac nego ostala tekuća imovina. Zbog toga, kratkoročni kreditori često umjesto
tekućeg odnosa koriste pokazatelja koji se zove brzi odnos.
Brzi odnos od 1.0 prema 1 ili bolji, - zadovoljavajući, veći od 1,5 prema 1 - pokazuje visok
stupanj likvidnosti.

15. Da li dugoročni kreditori preferiraju visok ili nizak stupanj zaduženosti

korporacije? Što je s odnosom pokrića kamata? Objasnite svoje odgovore.

Stupanj zaduženosti – jednak je ukupnim obvezama podijeljenim s ukupnom imovinom.

Pokazuje postotak ukupne imovine koja se financira iz posuđenog novca (obveza), nasuprot
postotku koji je financiran iz dioničkog kapitala.
Odnos pokrića kamata – jednak je poslovnoj dobiti podijeljenoj s troškom kamata.

- daju bolji uvid u zajmoprimčevu sposobnost izvršenja obveza na dugi rok.

Kreditori preferiraju nizak stupanj zaduženosti, što znači da se njihova potraživanja odnose
samo na mali dio ukupne imovine. Na taj se način povećava vjerojatnost da će kreditori biti u
cijelosti isplaćeni, čak i ako kompanija prekine s poslovanjem i likvidira svoju imovinu.
Odnos pokrića kamata- kreditori, investitori i menedžer ugodnije se osjećaju kada kompanija
ima dovoljno prihoda za pokriće svojih obveza za plaćanje kamata. S gledišta kreditora što je
odnos veći to je bolje – bolji kreditni rejting.

16. Koje je značenje izraza nepredviđeni gubitak? Navedite nekoliko primjera?

Kako se nepredviđeni gubici obično prikazuju u financijskim izvještajima?
Objasnite.

Jako su slični procijenjenim obvezama no sadržavaju puno više neizvjesnosti.

Nepredviđeni gubitak - je mogući gubitak (ili rashod) čiji je uzrok događaj u prošlosti, a izaći
će na vidjelo u punom iznosu zbog nekog događaja u budućnosti. (neizvjesnost)
Nepredviđeni gubici se obračunavaju- evidentiraju u financijskim izvještajima samo:
- ako je vjerojatno da je gubitak nastao,
- ako se iznos gubitka može pouzdano procijeniti.

58
Čak i ako ovi uvjeti nisu zadovoljeni, nepredviđeni bi se gubici trebali objaviti ako postoji
pouzdana mogućnost da je značajan gubitak nastao.
Primjer: kada je poduzeće tuženo na sudu, tužba se temelji na događajima u prošlosti,
međutim sve dok se spor ne riješi, iznosi su i egzistencija obveze kompanije neizvjesni; banka
daje zajam u zemlju koja je politički nestabilna, iznos kao i sama egzistencija gubitka su
neizvjesni; sporna potraživanja.

17. Koje je značenje izraza buduća obveza? Navedite nekoliko primjera? Kako se buduće
obveze obično prikazuju u financijskim izvještajima? Objasnite.
Buduće obveze – ugovori o izvršenju budućih transakcija. Nisu obveze, zbog toga što se
transakcija još nije obavila, međutim mogu se objaviti u bilješkama koje prate financijske
izvještaje (ako su značajnog iznosa).
Karakteristika im je namjera da se transakcija izvrši u budućnosti.( na primjer: ugovor kluba s
igračem na nekoliko godina uz godišnju plaću od 3 milijuna kuna – klub se obavezuje da će
platiti za usluge koje će biti izvršene u budućnosti. Ne postoji obveza izvršenja plaćanja sve
dok se usluga ne primi. Zbog toga što računovodstvene obveze nastaju zbog proteklih
transakcija, ovaj ugovor još nije formirao obvezu).
Nekoliko primjera budućih obveza: dugoročni ugovor o radu s ključnim direktorom
korporacije, ugovor o izgradnji novog postrojenja i ugovor o kupnji ili prodaji zaliha na
buduće datume.
Buduće obveze koje su značajnijeg iznosa trebale bi se prikazati u financijskim izvještajima i
to u bilješkama.
Gubici na budućim obvezama trebali bi se prikazati čim se pojavi dokaz da će gubitak nastati.
Ako postoje izgledi da će buduća obveza koja egzistira na datum bilance «zaključati
kompaniju u gubitak» taj se gubitak treba evidentirati. Korespondentno potražno knjiženje
provodi se na računu obveza, koja će biti plaćena kada će kompanija izvršiti buduću obvezu.
POGLAVLJE 12: PARTNERSTVA

1. J. Miller je vlasnik malog proizvođačkog poduzeća. Ona razmatra mogućnost

ulaska u partnerstvo s M. B., za koju smatra da je potpuno kompetentna i
pouzdana. Pripremite kratak izvještaj s pregledom prednosti i nedostataka
potencijalnog partnerstva za Millerovu.

Prednosti: kombiniranje kapitala i posebnih vještina dviju ili nekoliko osoba, lakoća
osnivanja, relativna sloboda od državne regulative i oslobođenje od oporezivanja
dobiti- partnerstvo nije pravni subjekt no onda neto dobiti tvrtke uključuju u svoje
osobne porezne prijave.
Nedostaci. Ograničenje vijeka trajanja(povlačenje, smrt – raspuštanje partnerstva),
neograničena odgovornost(osobno odgovoran za sve dugove poduzeća), i
međusobno zastupanje- svaki partner ima pravo djelovati kao zastupnik poduzeća,
ako poslovanje zahtijeva veći kapital partnerstvo je manje učinkovito sredstvo od
korporacije.

2. Alan i Baker razmatraju osnivanje partnerstva. Što mislite, koja su dva

najvažnija faktora koja bi oni trebali uključiti u ugovor o partnerstvu?

Najvažniji dva faktora su: doprinos svakog partnera u kapitalu i plan raspodjele profita .
Iako se partnerstvo može formirati usmenim ugovorom, vrlo je poželjno da se pripremi
pismeni ugovor o partnerstvu u kojemu su utvrđene stavke kao što su:
- imena partnera

59
 - prava i obveze svakog partnera, koja stupaju na snagu od navedenog datuma
osnivanja partnerstva
- iznos koji će investirati svaki partner, uključujući postupke procjene sve
nenovčane imovine koju su partneri investirali ili povukli
- metode raspodjele profita ili gubitka
- povlačenja koja se dopuštaju svakom partneru

3. Što govori izraz međusobno zastupanje?

Međusobno zastupanje – svaki partner djeluje kao zastupnik partnerstva, s pravom

zaključivanja ugovora o nabavi i prodaji robe i usluga. Partnerstvo je ograničeno postupcima
svih partnera, sve dok su ovi postupci unutar raspona uobičajenog poslovanja. Čimbenik
međusobnog zastupanja iskazuje potrebu za velikim oprezom kod odabira partnera. Biti u
partnerstvu s neodgovornom osobom ili osobom s nedostatkom integriteta nedopustiva je
situacija.

4. Poduzeće koje se bavi prodajom nekretnina upravljaju dva iskusna

građevinara, a financira ih 50 ulagača iz čitave države. Kako bi se osigurale
maksimalne porezne koristi ulagačima, poduzeće je osnovano kao partnerstvo.
Objasnite zašto će ovo poduzeće vjerojatno biti partnerstvo s ograničenom
odgovornošću, a ne obično partnerstvo.

Zato jer ostali su samo investitori ne sudjeluju u upravljanju, to su partneri s ograničenom

odgovornošću – samo do iznosa uloga, investicije.
Partnerstvo s ograničenom odgovornošću karakterizira sljedeće:
- najmanje jedan opći partner
- jedan ili nekoliko partera s ograničenom odgovornošću

Opći partner ima tradicionalnu ulogu partnera s neograničenom odgovornošću za dugove

partnerstva i za upravljanje poslovanjem.
Partneri s ograničenom odgovornošću u osnovi su investitori; njihova obveza za gubitke
ograničenja je do iznosa njihova ulaganja i oni ne sudjeluju u upravljanju poduzećem. Partneri
s ograničenom odgovornošću obično se koriste kod poslova koji investitorima nude dobit koja
je zaštićena od oporezivanja.

5. Koji bi se čimbenici trebali razmotriti kod sastavljanja ugovora glede načina

raspodjele dobiti između dvaju ili nekoliko partnera?

Plaće i kamate.
U ugovoru o partnerstvu trebalo bi specificirati način raspodjele neto dobiti ili gubitka. Ako se
u ugovoru raspodjela dobiti ne spominje, partneri će bilo koji iznos dobiti ili gubitka dijeliti
na jednake dijelove. Da bi se priznale razlike u vrijednosti i iznosu osobnih usluga koje su
izvršili partneri, obično se partnerima daju plaće kao korak u podjeli profita. Kako bi se
nadoknadile razlike u iznosima uloženog kapitala, postoji mogućnost plaćanja kamata na
kapital kao daljnji korak u podjeli profita. Često se plaće i kamate prethodno ugovore, nakon
čega se preostali profit ili gubitak dijeli u fiksnom odnosu.

6. Scott ima zemljište čija je knjigovodstvena vrijednost 50,000$, a fer tržišna

vrijednost 80,000$, i zgradu čija je knjigovodstvena vrijednost 70,000$, a fer
tržišna vrijednost 60,000. Zemljište i zgrada su Scottov sav doprinos kapitalu

60
 partnerstva. Pod pretpostavkom da se ne daje bonus niti jednom partneru,
koliko je stanje na računu Scottova kapitala u novom partnerstvu. Zašto?

Otvaranje računa novog partnera i vrijednost koja se pripisuje nenovčanoj imovini trebala bi
biti njezina fer tržišna vrijednost. Pa prema tome stanje na računu Scottova kapitala biti
će140,000$ (80,000+60,000) - na potražnoj strani konta kapitala.

7. Da li je moguće da bi ugovor o partnerstvu koji sadrži odbitke za kamate i

plaće kao korak u raspodjeli neto dobiti, mogao uzrokovati takvu raspodjelu
neto gubitka partnerstva, da bi se stanje na kapitalnom računu jednog od
partnera moglo smanjiti za iznos koji je veći od ukupnog iznosa gubitka
partnerstva.?

U pravilu - Ne! Nakon odbitka navedenih plaća i kamata, postoji rezidualni gubitak koji će se
podijeliti između partnera na jednake dijelove, ako nije drugačije ugovoreno u ugovoru o
partnerstvu, ali se ukupni iznos gubitka uvije dijeli između partnera, njega ne preuzima samo
jedan partner na sebe - pa se tako i kapitalni iznos na računu određenog partnera ne može
smanjiti za iznos koji je veći od ukupnog iznosa gubitka partnerstva, nema logike.

8. Partner J. Y. Mora izabrati. Njegovi su mu partneri dali mogućnost odabira

između jedne trećine udjela u dobiti partnerstva, bez odbitaka za plaću i jedne
četvrtine udjela u rezidualnim profitima, uz plaću od 16.000$ godišnje.
Napišite kratak izvještaj u kojemu ćete objasniti čimbenike koji bi se trebali
razmotriti kod donošenja odluka.

Sve zavisi da li je tvrtka ostvarivala izuzetno visoke zarade – važan je čimbenik za odluku
koji će od dvije ponude prihvatiti. Ukoliko tvrtka ne ostvaruje baš neki profit, možda mu se
ipak isplati prihvatiti plaću uz manji iznos udjela u profitu.
Čimbenici kao što su:
- osobne usluge koje su izvršene poduzeću
- kapital investiran u poduzeće
- «poduzetnički rizik» odnosno, preuzimanje rizika gubitka kapitala i uloženih
osobnih usluga, ako poduzeće nije uspješno,
Poznavanje tih čimbenika od pomoći je u razvoju pravednog plana raspodijele partnerskih
profita.

9. H. L. Je tijekom godine povukla iz partnerstva 25,000$. Na kraju godine, kad

se pripremaju financijski izvještaji, njezin dio dobiti partnerstva iznosi
45,000$. Koji iznos L. Mora prikazati u svojoj poreznoj prijavi.

Iznos od 45,000$ mora pokazati u svojoj osobnoj poreznoj prijavi.

Partneri izvješćuju i plaćaju poreze na svoje pojedinačne udjele u neto dobiti koju je
partnerstvo zaradilo tijekom godine, a ne na iznose koje su povukli iz poduzeća tijekom
godine. Na neto dobit partnerstva, partneri plaćaju porez svake godine, čak i u slučaju kad
ne bi bilo povlačenja iznosa.

10. Koji bi se čimbenici trebali razmotriti kod usporedbe iznosa neto dobiti
partnerstva i korporacije slične veličine?

61
Partnerstvo: «odbici za plaće» i «kamate», nisu rashodi poslovanja i ne evidentiraju se niti
na jednom računu glavne knjige. Partner se smatra vlasnikom poduzeća a ne uposlenikom
Prema tome, pretpostavlja se da usluge koje partner daje tvrtki obavlja radi anticipacije
ostvarivanja udjela u profitima a ne za plaću.
Zbog ovakvog tretmana odbitka za plaće i neto dobit koju iskazuju partnerstvo razlikovat će
se od neto dobiti koju bi prikazala korporacija. Jer korporacija evidentira kao rashode sve
plaće koje isplaćuju vlasnicima i one su predmet oporezivanja.
Tako da bi trebali plaće, i poreze uzeti u obzir pri usporedbi.

11. Objasnite razliku između pristupa partnerstvu kupnjom udjela od postojećeg

partnera i ulaganjem u partnerstvo.

Kupnja udjela od postojećeg partnera:

Jedina promjena koja će se desiti na računima je prijenos kapitala s računa partnera koji
prodaje na kapitalni račun novog partnera. To knjiženje ne mora pokazivati realnu cijenu koju
je partner platio za kupnju tog udjela – to bila osobna transakcija (između njega i
prodavatelja) i ona ne utječe na imovinu ili obveze partnerstva, pa se prema tome ne knjiži u
računovodstvenoj evidenciji partnerstva.
Ulaganje u partnerstvo:
Ulaganje novog partnera – povećava imovinu partnerstva i također ukupnu vlasničku
glavnicu . Bez obzira na veličinu udjela koji će ostvariti ulaganjem profit je stvar ugovora
između partnera, ako nije naznačena pretpostavlja se da se dijeli na fiksne – iste iznose.

12. Zašto je prilikom C-ova pristupa u partnerstvo A-a i B-a, neophodno najprije
utvrditi tekuću fer vrijednost imovine partnerstva A-a i B-a?

Jer su četo tekuće tržišne vrijednosti veće od knjigovodstvenih vrijednosti koje se pojavljuju u
bilanci ( nekretnina može znatno aprecirati u vrijednosti od trenutka kad ju je poduzeće
kupilo, ili ako poduzeće radi vrlo uspješno može ostvariti neevidentirani goodwill).
Vrijednost koju pripisuje novi partner trebala bi biti njezina fer tržišna vrijednost - te ako se
ne utvrde tekuće vrijednosti prethodnih partnera njihova će imovina biti podcijenjena, a ona
će nakon toga i utjecati na razdiobu dohotka koja se pretežno temelji na udjelu u kapitalu.

13. S. B. i C. C. su parteri koji jednako dijele profite i gubitke. Tekuća stanja na

njihovim kapitalnim računima su: B – 50,000$ i C –35,000$. Ako C. proda
svoj udjel u kompaniji D-u za 70,000$, a B. je suglasna s prodajom, koja bi se
knjiženje trebalo provesti u računovodstvenoj evidenciji partnera.

35,000$ u korist kapitalnog računa D. (70,000$ je njihova osobna transakcija. Vidi odgovor u
11 pitanju)

14. F. Ulaže 80,000$ u novcu u partnerstvo D-a i E-a, međutim nakon pristupa u
partnerstvo ima pravo na udjel u kapitalu od samo 60,000$. Kakve je prirode
razlika od 20,000$ između F-a uloženog iznosa i dobivenog udjela u glavnici?
Kako je ovih 20,000$ razlike prikazano u računovodstvenoj evidenciji
partnerstva?

Sadašnji su partneri zahtijevali bonus kao uvjet za pristup novog partnera (20,000$).
Vjerojatno je postojeće partnerstvo ostvarivalo izuzetno visoke zarade.

62
Taj je iznos (bonus starim partnerima) prikazan u računovodstvenoj evidenciji tako da se
proknjižio između postojećih partnera na njihove kapitalne račune na potražnoj strani i to na
način kako je utvrđenom u odnosu za raspodjelu profita.

15. M., čije stanje na kapitalnom računu iznosi 90,000$, primio je prilikom
umirovljenja 120,000$ u novcu od partnerstva L., M. & N. Raspravite prirodu
viška od 30,000$ iznad stanja na kapitalnom računu koji je isplaćen M. i kako
će se ovaj višak prikazati u knjigovodstvu partnerstva nakon M-a povlačenja.

Partner koji se povlači ili ide u mirovinu očekuje da će za njegov kapital primiti iznos koji
odražava tekuću tržišnu vrijednost neto imovine partnerstva.( ona se često razlikuje od
knjigovodstvene vrijednosti – nekretnina može aprecirati u odnosu na vrijeme kada je
partnerstvo osnovano ili dobrim poslovanjem ostvario se neevidentirani goodwill). Zato je
iznos koji se plaća partneru koji ide u mirovinu često veći od stanja na partnerovom
kapitalnom računu.
Taj višak koji se platio partneru iznad stanja na njegovom kapitalnom računu tretira se kao
bonus partneru koji se povlači. On se u knjigovodstvenoj evidenciji oduzima od stanja na
kapitalnim računima partnera koji ostaju knjiženjem na dugovnoj strani i to proporcionalno
njihovu relativnom odnosu raspodjele profita i gubitka.
Pri izračunavanju relativnog odnosa raspodjele profita ( opisuje vezu između odnosa
raspodjela profita i gubitka partnera koji nastavljaju poslovanje) isključuje udjel koji je
prethodno imao umirovljeni partner.

Formula: postotak koji je prethodno primio ovaj partner .

Ukupni postotak koji su prethodno primili svi partneri koji nastavljaju poslovanje

16. Opišite kako se raspuštanje partnerstva može razlikovati od likvidacije

partnerstva?

Raspuštanje – prekid postojećeg partnerstva zbog bilo kakve promjene u članstvu partnerstva
ili zbog likvidacije poduzeća.
Partnerstvo se raspušta smrću bilo kojeg člana. Partnerstvo se raspušta i prekida s
poslovanjem uvijek kada novi partner pristupa ili kad se stari partner povlači. Zbog
utvrđivanja iznosa (individualnog udjela u neto dobiti koji pripada svakom partneru u većini
slučaja neophodno je zatvoriti račune i pripremiti financijske izvještaje završeno s datumom
raspuštanja.
No raspuštanje ili prekid ne znače neophodno i činjenicu da će poduzeće zatvoriti, ono
pokazuje promjenu u članstvu kompanije nakon čega može a i ne mora slijediti likvidacija.
Likvidacija – partnerstva znači okončanje poslovanja prodajom imovine, isplatom kreditora i
raspodjelom preostale imovine partnerima.
Svi dobici ili gubici od prodaje imovine dijele se prema ugovorenom odnosu raspodjele
profita i gubitka. Ukoliko nastane dugovno stanje na kapitalno računu nekog od partnera:
predstavlja iznos koji taj partner duguje partnerstvu (ukoliko partner koji ima dugovno stanje
kapitalnog računa, a nesolventan je, ne može platiti dug, ostali partneri moraju apsorbirati
dodatni gubitak(uz gubitak od prodaje poduzeća) koji je jednak iznosu duga nesolventnog
partnera.)
Bitan razlika je da likvidacija predstavlja okončanje poslovanja a u slučaju raspuštanja to nije
neophodno.

63
 17. Koju biste mjeru predložili za sprječavanje nedostatka raspoloživog novca za
plaćanje ostavštine umrlog partnera bez narušavanja poslovanja poduzeća?

Predložila bih životno osiguranje partnera - polica životnog osiguranja na ime partnerstva.
Novac dobiven od osiguravajuće kuće nakon smrti partnera, koristi se za plaćanje ostavštine
umrloga partnera (da nema, može nedostajati raspoloživog novca za plaćanje ostavštine i
narušiti poslovanje poduzeća).

18. Nakon smrti Roberta Bella, partner u kompaniji Bell, Cross i Davis-
CharlesBell, sin Roberta Bella, zahtijevao je da zamijeni svog oca u članstvu
partnerstva. Može li Charles Bell provesti ovaj zahtjev. Objasnite.

Partnerstvo se raspušta smrću određenog člana. C. B. to ne može sprovesti. Može se jedino

nakon raspuštanja ponovno aktivirati s time da su suglasni svi ostali članovi partnerstva. U
tom slučaju bi se sklopio ugovor s C. B. i dogovorili svi uvjeti, koji ako ih prihvate svi članovi
mogu ostati isti i kao prije smrti R. B. U tom slučaju samo bi se račun kapitala s R. B.
prebacio na sina C. B.

Izvještaj o partnerskom kapitalu – financijski izvještaj koji za svakog partnera i kompaniju

pokazuje iznose početnih stanja kapitala, dodatnih ulaganja, neto dobit, povlačenje i konačnih
stanja kapitala.

Partnerstvo – društvo dviju ili nekoliko osoba koje kao suvlasnici vode poslovanje u svrhu
ostvarivanja dobiti.

Partnerstvo se često naziva tvrtkom, naziv tvrtke često uključuje riječ kompanija.

POGLAVLJE 13: RAČUNOVODSTVENI KONCEPTI, STRUČNA PROSUDBA I

ETIČKO PONAŠANJE

1. Ukratko objasnite izraz općeprihvaćena računovodstvena načela.

Općeprihvaćena računovodstvena načela (GAAP) – temeljna načela financijskog

izvješćivanja. Ovaj koncept obuhvaća načela, koncepte i metode koje imaju autoritativnu
potporu ( kao što je FASB-ova) ili koji su postali «općeprihvaćeni» kroz široku upotrebu.
GAAP - Generally accepted accounting principles
Računovodstvena načela mogu e nazivati isto i : standardi, pretpostavke, konvencije ili
koncepti.
Općeprihvaćena računovodstvena načela – temeljna pravila financijskog izvješćivanja.

2. Zašto je važno da računovodstvena načela budu «općeprihvaćena»?

Kako bi ta načela mogla dati koristan okvir za financijsko izvješćivanje, ona moraju biti
razumljiva i prihvatljiva od sudionika procesa financijskog izvješćivanja.

3. Imenujte tri skupine u Sjedinjenim Državama koje su bile najutjecajnije u

razvoju općeprihvaćenih računovodstvenih načela.

Na razvoj su tih načela utjecala, izviru iz kombinacije :

iskustva, tradicije i službenih odredbi.

64
 a) službeni izvori: (autoritativna potpora)
- Američki institut ovlaštenih javnih računovođa
- Odbor za standarde financijskog računovodstva
- Komisija za vrijednosnice i trgovanje vrijednosnicama
Isto je bila utjecajna i Američka računovodstvena udruga (AAA).

b) neslužbeni izvori: (zdrav razum, tradicija ili raširena primjena)

- računovodstveni postupci koji su u širokoj primjeni
- računovodstveni postupci koji se preporučaju u mjerodavnim, ali
«neslužbenim» računovodstvenim literaturama
- opće teoretski koncepti na kojima se u velikoj mjeri temelji računovodstvena
praksa

4. Da bi bila «općeprihvaćena», mora li računovodstvena metoda biti izložena u

službenim priopćenjima računovodstvene organizacije koja postavlja pravila?
Objasnite.

Ako u službenoj literaturi nema objašnjenja računovodstvene metode za određenu situaciju,

prema općeprihvaćenim računovodstvenim načelima dopušteni su:
- računovodstveni postupci koji su u širokoj primjeni
- računovodstveni postupci koji se preporučaju u mjerodavnoj, ali «neslužbenoj»
računovodstvenoj literaturi
- opći teoretski koncepti na kojima se u velikoj mjeri temelji računovodstvena
praksa

Znači ne mora biti općeprihvaćeno samo ukoliko je izdano u službenim priopćenjima.

5. Da li se općeprihvaćena računovodstvena načela koriste u cijelom svijetu?
Objasnite.

Budući da su računovodstvena načela blisko povezana s potrebama, ciljevima i tradicijama

društva, ona se ponešto razlikuju od zemlje do zemlje.

6. Što je načelo vremenskog razdoblja? Da li ovo načelo teži povećanju ili

smanjenju objektivnosti računovodstvene informacije? Objasnite.

Načelo vremensko razdoblja – podjela vijeka trajanja poduzeća u relativno kratkih

vremenskih razdoblja, jednakog trajanja ( godina, četvrtina godine ) To se načelo zahtijeva
brojne procjene i pretpostavke, pa su ti izvještaji ponajviše orijentacijske prirode. Nemoguće
je na temelju pretpostavke neograničenog vremenskog poslovanja (izračunati točno korisno
trajanje amortizacijske imovine – možemo samo procijeniti ili pretpostaviti) objektivno to ne
možemo učiniti.

7. Što znači izraz pretpostavka stabilnog dolara? Da li je ova pretpostavka

potpuno točna? Objasnite.

Pretpostavka stabilnog dolara – znači da se novac koristio kao temeljna jedinica mjere za
financijsko izvješćivanje. (dolar ili neka druga monetarna jedinica, mjera je vrijednosti,
odnosno pokazuje relativne cijene ili vrijednosti različitih roba i usluga.

65
Kada računovođe zbrajaju ili oduzimaju dolarske vrijednosti koje su nastale u različitim
godinama, oni podrazumijevaju da je dolar stabilna jedinica mjere, (kao što su galon, hektar i
milja). Na žalost dolar nije stabilna mjera vrijednosti.
Kako bi se kompenzirali nedostaci pretpostavke stabilnog dolara FASB traži od velikih
korporacija da dragovoljno pripreme dopunske informacije u kojima su objavljeni učinci
inflacije na njihove financijske izvještaje.
U slučajevima niske inflacije ova pretpostavka ne uzrokuje ozbiljne probleme, no obrnutu , u
razdobljima velike inflacije ta pretpostavka može ozbiljno narušiti točnost računovodstvenih
informacija.

8. Koje je značenje izraza objektivnosti kad ga koriste računovođe? Da li je

računovodstvena informacija potpuno objektivna? Objasnite.

Objektivnost – procjena vrijednosti imovine i utvrđivanje dobiti bi trebali biti što je moguće
više temeljeni na objektivnim dokazima, kao što su cijene u velikim transakcijama.
Računovodstvena informacija nije potpuno objektivan, iako joj je to cilj, računovodstvenu
informaciju nije moguće izolirati od mišljena i osobne prosudbe.(primjer: trošak nabavke
amortizirajuće imovine se može točno utvrditi- objektivno, ali periodični trošak amortizacije
ne – to je čista procjena).
Takve procijene mogu dati značajne razlike u utvrđivanju neto dobiti. Objektivnost u
računovodstvu ima svoje korijene u potrebi za pouzdanošću , računovođe istodobno žele da
njihova ekonomska mjera bude pouzdana i što je moguće važnija za donositelja odluka.
Pouzdanost i važnost informacije – računovođe su suočeni sa neprestanim kompromisom
između onoga što korisnici žele znati i onoga što je moguće mjeriti odgovarajućim stupnjem
pouzdanosti.

9. Oduvijek je postojala rasprava o tome da li procjenjivati vrijednost imovine u

financijskim izvještajima po trošku nabave ili po tržišnoj vrijednosti. Objasnite
implikacije načela objektivnosti u ovom sporu.

Imovina se u računovodstvenoj evidenciji vodi po povijesnom trošku nabave, u trenutku kada

je kupljena trošak nabave je predstavljao «fer tržišnu vrijednost». On se uglavnom temelji na
objektivnom dokazu ( fakture) dok su tekuće tržišne vrijednosti u većini slučaja stvar osobnog
mišljenja (procijene). Iako će se s vremenom fer vrijednost imovine kao što je primjer
zemljište znatno promijeniti u odnosu na povijesni trošak (trošak nabave) ona je objektivna jer
je temeljena na obavljenim transakcijama u prošlosti.
Oni koji podržavaju načelo troška nabave tvrde da je za korisnike važno da imaju povjerenja u
financijske izvještaje, i da se ovo povjerenje najbolje može održati ako računovođe priznaju
promjene imovine i obveza samo na temelju obavljenih transakcija

10. Objasnite što znači izraz « ustupak između pouzdanosti i važnosti» u svezi s
pripremom financijskih izvještaja?

Pitanje, da li vrednovati imovinu po trošku nabave ili po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti,

klasična je ilustracija «ustupaka» između važnosti i pouzdanosti računovodstvene informacije.
Gdje povući crtu kod ustupka između važnosti i pouzdanosti jedno je od ključnih pitanja u
računovodstvenoj teoriji. Računovođe žele da njihova ekonomska mjerenja budu pouzdana i
istodobno što je moguće važnija za donositelje odluka. Oni su stalno suočeni s neophodnošću
kompromisa između onoga što bi korisnici financijskih izvještaja željeli znati i onoga što je
moguće mjeriti odgovarajućim stupnjem pouzdanosti -objektivnosti.

66
 11. Da bi prihod bio realiziran, koja se dva uvjeta moraju prije toga zadovoljiti?

Prihod je realiziran kada se zadovolje sljedeća dva uvjeta:

a) proces zarađivanja je potpuno dovršen
b) postoji objektivan dokaz o iznosu zarađenog prihoda.

Načelo realizacije - načelo priznavanja prihoda na računima samo kad je proces zarađivanja
do kraja dovršen, a to je obično u trenutku prodaje proizvoda ili pružanja usluga kupcima.

12. Dugoročni građevinski projekti često se računovodstveno prate metodom

stupnja dovršenosti.
a) Da li je ova metoda u skladu s načelom realizacije? Objasnite

Ne, nije u skladu . Ona odstupa od načela realizacije. Metoda stupnja dovršenosti – metoda
računovodstvenog praćenja dugoročnih građevinskih projekta prema kojoj se prihodi i profiti
priznaju proporcionalno dovršenom poslu, na temelju procjene dovršenog dijela projekta u
svakom računovodstvenom razdoblju. Treba bi se koristiti samo kad se unaprijed može
izvršiti prihvatljiva procjena da će ukupan očekivani profit biti zarađen.

b) Koje je opravdanje za upotrebu ove metode?

Kod dugoročnih ugovora ( primjer je izgradnja) tijekom razdoblja od nekoliko godina. Jasno
je da bi menedžeri ili investitori kompanija uključeni u takav projekt imali malo koristi od
njihovih izvještaja o dobiti kad se nikakav profit ili gubitak ne bi iskazao sve do konačnog
dovršenja radova. Zato računovođe procjenjuju stupanj dovršenosti projekta .
13. Ukratko objasnite načelo sučeljavanja. Navedite dva pristupa koje računovođe
slijede u pokušaju «sučeljavanja» prihoda i rashoda.

Načelo sučeljavanja – računovodstveno načelo prema kojemu se utvrđuje priznavanje

rashoda. Ovo načelo govor da bi se rashodi trebali sučeliti s prihodima na temelju uzroka i
posljedica. (uzročno-posljedična veza) To znači da bi se prihodi računovodstvenih razdoblja
trebali sučeliti s onim troškovima koji su uzrokovali stvaranje tih prihoda.
Troškovi se sučeljavaju s prihodima na jedan od dva načina:

a) izravno povezivanje troškova s pojedinom prihodnom transakcijom

Idealna je metoda za sučeljavanje prihoda i rashoda utvrđivanjem iznosa rashoda koji je

povezan s pojedinom transakcijom koja je nastala tijekom razdoblja. Međutim, ovaj pristup
djeluje samo za one troškove i rashode koje se mogu izravno povezati s pojedinom prihodnom
transakcijom. Troškovi prodanih proizvoda i provizije plaćene trgovcima primjeri su troškova
i rashoda koji se izravnom mogu povezati s prihodom pojedinog računovodstvenog razdoblja.

b) sustavna alokacija troškova nabave tijekom «korisnog vijeka trajanja» izdataka

Mnogi izdaci pridonose zarađivanju prihoda tijekom nekoliko računovodstvenih razdoblja,

međutim ne mogu se izravno povezati s pojedinom prihodnom transakcijom (police
osiguranja, trošak amortizacije imovine i neopipljive imovine kao što je goodwill). Linearna
amortizacija i razne druge metode amortizacije primjeri su tehnika sustavne alokacije koje se
koriste za sučeljavanje prihoda s povezanim troškovima nabave i rashodima.

67
 14. Da li koncept dosljednosti znači da bi sve kompanije trebale koristiti iste
računovodstvene metode? Objasnite.

Dosljednost – pretpostavka prema kojoj se određena računovodstvena metoda neće mijenjati

od godine do godine kad se jednom prihvati. Svrha je dosljednosti da financijski izvještaji
dane kompanije budu usporedivi od godine do godine.
No to ne znači da sve kompanije moraju koristiti iste metode, one mogu koristiti različite
metode čak i ako su u istoj grani. Ona samo naglašava da kompanija nikada ne bi trebala
mijenjat svoje računovodstvene metode, odnosno bi trebala izvršiti promjene ako će
predložena nova računovodstvena metoda dati korisnije informacije nego što čine sadašnje
metode. Tada bi tu promjenu u financijskim izvještajima trebalo u cijelosti objaviti i njene
učinke promjene u dolarima.

15. Ukratko definirajte načelo objavljivanja. Navedite četiri primjera informacija

koje bi trebale biti objavljene u financijskim izvještajima ili u bilješkama koje
prate izvještaje.

Načelo objavljivanja – u financijskim izvještajima trebale bi biti navedene sve značajne i

važne informacije o financijskom položaju i poslovnim rezultatima poduzeća, prenesene
korisnicima. Bilješke koje prate financijske izvještaje važno su sredstvo objavljivanja
neophodnih činjenica.
Četiri primjera informacija koje bi trebale biti objavljenje u financijskim izvještajima:
a) sažet prikaz računovodstvenih metoda koje su korištene u pripremi izvještaja
b) učinke svih promjena računovodstvenih metoda tijekom tekućeg razdoblja
c) sve nepredviđene gubitke koji bi mogli imati značajan učinak na financijski položaj
poduzeća
d) ugovorene izdatke koji će utjecati na buduće novčane tokove, uključujući rokove i
uvjete ugovora o zajmovima, mirovinskih planova zaposlenih i buduća obveza o
kupnji ili prodaji značajnih iznosa imovine
Može postojati potreba za objavljivanjem značajnih događaja koji su nastali nakon kraja
računovodstvenog razdoblja, a prije nego što su izdani financijski izvještaji.
Ključna je činjenica koju treba imati na umu da bi dopunske informacije trebale biti važne za
interpretaciju financijskih izvještaja.

16. Ukratko objasnite koncept značajnosti. Ako stavka nije značajna, kako se
tretira u svrhu financijskih izvještaja?

Značajnost – relativna važnost iznosa ili stavke, značajna stavka – ona koja može utjecati na
odluke korisnika financijskih izvještaja.
Stavka koja nije dovoljno bitna da bi mogla izvršiti utjecaj na odluke korisnika financijskih
izvještaja ne smatra se značajnom Računovodstveni tretman beznačajnih stavki prije bi mogao
biti vođen prikladnošću nego teoretskim načelima. Proces bi financijskih izvješćivanja trebao
biti troškovno učinkovit – vrijednost informacije trebala bi biti veća od troška njene pripreme.
Veliki broj beznačajnih stavki određenog računovodstvenog razdoblja ? – Računovođe bi
trebale razmotriti njihov kumulativni učinak tih stavki – kad se agregiraju mogu imati
značajan učinak na financijske izvještaje.
Sama priroda stavke može biti značajna – stavka kao što je zloupotreba korporacijskih
sredstva ( izdatak njen u velikoj korporaciji ne bora viti velik, ali njena priroda može biti
značajna za korisnika).

68
 17. Da li opreznost znači da bi se imovina trebala svjesno podcjenjivati u
računovodstvenoj evidenciji? Objasnite u cijelosti.

Opreznost – tradicionalna praksa rješavanja neizvjesnosti odabirom metode procjene

vrijednosti imovine koja će dati nižu vrijednost u rasponu mogućih vrijednosti. Ovaj se izraz
odnosi na politiku događaja priznavanja prihoda za kasniji datum kad je moguć odabir u
raspnu vrijednosti. Opreznost je osmišljena kako bi se izbjeglo precjenjivanje financijske
snage i zarada.
Opreznost je najkorisnija kada se radi o prosudbama i procjenama.
Odgovor:
Ne znači, idealno bi bilo kad bi računovođa temeljio svoje procjene na zdravoj logici i kada
bi biralo one računovodstvene metode koje ne bi precijenile niti podcijenile činjenice.
Međutim…Ako postoji sumnja vezana uz procjenu vrijednosti imovine ili uz realizaciju
dobitka, računovođe tradicionalno odabiru računovodstvenu opciju koja daje nižu neto dobit
u tekućem razdoblju i nepovoljniji financijski položaj.
Primjer opreznosti je tradicionalna praksa procjene zaliha po nižoj vrijednosti između tržišne i
troška nabave (zamjenski trošak). Smanjenje tržišne vrijednosti zaliha priznaje se kao dio
troškova prodanih proizvoda u tekućem razdoblju, dok se povećanje tržišne vrijednosti zaliha
zanemaruje. Izostanak upotrebe opreznosti u situacijama kad su procjene posebno neizvjesne
može stvoriti pogrešnu informaciju i rezultirati gubicima za kreditore i dioničare.

18. Pokažite kako bi se koncept opreznosti primjenjivao na:

a) procjenu odbitka zbog spornih potraživanja - procjena bi bila na veći iznos

b) procjenu trajanja amortizirajuće imovine – na kraći rok, ubrzana stopa amortizacije

- računovođe tradicionalno odabiru opciju koja daje nižu neto dobit u tekućem razdoblju i
nepovoljniji financijski položaj

19. Što su revidirani financijski izvještaji? Da li revizija financijskih izvještaja

olakšava ili otežava načelo objektivnosti? Objasnite.

Revidirani financijski izvještaji su izvještaji velikih kompanija koji s prošli reviziju. Stekli su
status pouzdanosti koja je usko povezana s objektivnošću. No i revizori mogu pogriješiti pa
primarna odgovornost za pouzdanost financijskih izvještaja je na menadžmentu kompanije a
ne na neovisnim CPA-ima.
Revizija – je ispitivanje koje provodi kompanija ovlaštenih javnih računovođa zbog
verifikacije sadržaja izvještaja kompanije. Nakon što je ovo ispitivanje provedeno CPA
kompanija objavljuje revizorovo izvješće u kojemu je iskazano stručno mišljenje tvrtke o
ispranosti i potpunosti ovih izvještaja - istinitosti financijskih izvještaja (Oni ne jamče za
točnost financijskih izvještaja). Gotovo sve velike korporacije revidiraju svoje financijske
izvještaje svake godine, a revizorovo je izvješće na raspolaganju investitorima i javnosti.
Tokom godina, revidirani financijski izvještaji ostvarili su status pouzdanosti.

20. Koja je organizacija prvenstveno odgovorna za razvoj novih računovodstvenih

standarda? Zašto ova organizacija potiče sve elemente ekonomske zajednice na
izražavanje njihovih gledišta tijekom procesa uspostavljanja standarda?

69
FASB (Financial Accounting Standards Board) – neovisna skupina koja vodi istraživanje
računovodstvenih problema i izdaje autoritativne proglase kao «općeprihvaćena»
računovodstvena načela.
Uključivanjem javnosti u proces uspostave standarda, FASB pokušava stvoriti razumijevanje
i potporu koja će dovesti do toga da novi standardi budu «općeprihvaćeni»
U naporu zadovoljena cjelokupne gospodarske zajednice ( promjena poslovne okoline ),
odbor objavljuje Pismene rasprave – problematika koja se razmatra (uključuju se sve
zainteresirane strane), nakon razmatranja Odbor objavljuje Kratki pregled predloženog
novog standarda (potiče javnost na reakciju) – nakon razmatranja reakcija Odbor formalno
objavljuje nove Izjava o standardima financijskog izvješćivanja.

21. Stručna prosudba igra važnu ulogu u financijskom izvješćivanju. Navedite

barem tri područja u kojima računovođa koji priprema financijske izvještaje
obavlja stručne prosudbe koje će utjecati na sadržaj izvještaja.

Računovođa vrši stručnu prosudbu :

- kod odabira najboljeg tretmana koji je u skladu s općeprihvaćenim
računovodstvenim načelima
- kod odabira odgovarajućih računovodstvenih metoda ( odlučivanje o tome da li
koristiti FIFO ili LIFO metodu kod procjene vrijednosti zaliha)
- kod procjene korisnog vijeka upotrebe amortizirajuće imovine i
- kod odlučivanja koji su događaji «značajni» za dani poslovni subjekt

22. Ukratko objasnite zašto društvo ima koristi od «etičkog ponašanja» svih
građana. Nadalje, objasnite zašto društvo očekuje od stručnjaka da se osim
standarda ponašanja koji se odnose na sve građane, drže još i dopunskih etičkih
standarda.

«Etičko ponašanje» - «pravilno ponašanje» čak i uza žrtvu osobnog dobitka.

Etika – su moralna načela koje pojedinac koristi u svojem ponašanju, odnosno etika su osobni
kriteriji prema kojima pojedinac razlikuje «dobro» od «lošeg».
Društvo ima koristi od etičkog ponašanja, jer kad ljudi ne bi imali etike ne bi vidjeli ništa loše
u varanju, krađi, umorstvu kao sredstvu postizanja svojih ciljeva.( svijet bi bio kaotičan i
opasno mjesto za živjeti).
Postoji mnogo etičkih odluka koje su vezane samo uz djelatnosti stručnjaka ( kao što su to
liječnici pravnici i računovođe), zato zahtijevaju potrebu za dopunskim etičkim standardima.
Primjer etike vezane za računovodstvenu praksu: - računovođe imaju isto jedinstvenu etičku
odgovornost. CPA na primjer ima etičku obvezu da ne bude ovisan o kompaniji koja
objavljuje izvještaje, računovođa koji priprema poreznu prijavu treba imati etičku obvezu
pošteno pripremiti prijavu(čak i ako porezni obveznik koji ga plaća želi u prijavi podcijeniti
oporezivi dohodak), računovođa koji radi u privatnoj firmi ima konfliktnu etičku obvezu
poštivanja tajnosti informacija dobivenih na poslu i obvezu odgovarajućeg objavljivanja
informacija za ljude izvan organizacije.

23. Objasnite zašto su sva priznata zvanja razvila svoje vlastite kodekse stručne
etike.

Sva priznata zvanja imaju kodeks stručne etike - temeljna je svrha ovog kodeksa davati
članovima smjernice za vladanje koja je u skladu s odgovornostima zvanja.

70
Činjenica da stručne udruge imaju osobne interese u poboljšanju ugleda zvanja u javnosti,
postavili su obično veće i više ciljeve u odnosu na standarde koji su regulirani zakonom u toj
struci. Drugi faktor je, da organizacije bolje od zakonodavaca razumije probleme s kojima se
susreću stručnjaci. Zato su u određenoj mjeri sva zvanja samoregulirajuća – tj. uspostavljaju
se vlastita pravila «vladanja u zvanju».

24. Navedite dvije udruge profesionalnih računovođa koje su razvile kodekse

stručne etike za svoje članove. Također, navedite vrste računovodstvenih
aktivnosti koje su istaknute u svakom kodeksu.

Dvije najveće udruge zvanja računovođa, koje su stvorile etički kodeks, su :

a) Američki institut ovlaštenih javnih računovođa ( AICPA)
b) Institut upravljačkih računovođa (IMA)

a) ACIPA-ov Kodeks ponašanja u zvanju , fokusira se na etičke koncepte koji su

posebno vezani uz praksu javnog računovodstva. Sastoji se od dva dijela:
- Načela ; raspravljaju o općim pojmovima vezanim uza stručnu odgovornost
prema javnosti, klijentima i kolegama, te daju okvir za drugi dio Kodeksa
- Pravila

Prvi dio – Načela; sastoji se od:

 Uvoda - članstvo u institutu javnih računovođe je dragovoljno, te preuzima obvezu
samodiscipline više nego što od njega zahtijeva zakon i zakonske odredbe. Ovaj
Kodeks ponašanja u zvanju ističe odgovornost zvanja prema javnosti, klijentima i
kolegama, daje temeljnu doktrinu etičkog ponašanja i stručnog, a načela govore o
neupitnoj predanosti časnom ponašanju čak i uza žrtvu osobnog probitka.
 1. Članak – Odgovornost; očekuje se da u obnašanju svojih stručnih obveza, članovi
trebaju činiti pažljive stručne i moralne prosudbe u svojim aktivnostima
 2. Članak – Javni interes; članovi bi trebali prihvatiti obvezu djelovanja na način koji
će služiti javnom interesu, pridonijeti povjerenju javnosti i prikazati predanost zvanju
 3. Članak – Čestitost; kako bi održavali i širili povjerenje javnosti, članovi bi trebali
svoje stručne obveze provoditi uz najveći smisao čestitosti
 4. Članak – Objektivnost i neovisnost, član bi trebao biti objektivan i slobodan od
sukoba interesa prilikom vršenja stručnih obveza. Član koji se bavi javnom praksom
trebao bi biti stvarno i prividno neovisan pri obavljanju revizije i ostalih usluga
vezanih uza stručna svjedočenja .( Posebno važno)
 5. Članak - Dužna pozornost; član bi trebao pratiti tehničke i etičke standarde zvanja,
stalno nastojati poboljšavati doseg i kvalitetu usluga i izvršavati stručne obveze na
najbolji mogući način.
 6. Članak – Opseg i priroda usluga; član koji se bavi javnom praksom trebao bi pratiti
načela Kodeksa ponašanja u zvanju kod utvrđivanja opsega i prirode usluga koje će se
pružati.

Dva od ukupno jedanaest AICPA «pravila»:

 Pravilo 102 - koje se odnosi na čestitost i objektivnost ; kod obavljanja svih stručnih
usluga član bi trebao biti objektivan i pošten te slobodan od sukoba interesa i ne bi
trebao svjesno iskrivljeno predstavljati činjenice ili dopuštati da drugi utječu na
njegovu ili njezinu prosudbu. (Posebno važno)
Dio pravila 301 - koje govori o konceptu povjerljivosti; član koji se bavi javnom praksom
neće objavljivati povjerljive informacije o klijentu bez njegove posebne suglasnosti.

71
Primijenjenost većine AICPA kodeksa ponašanja u zvanju, odnose se na sve aspekte stručne
djelatnosti CPA-a.
Neovisnost, odnosi se prvenstveno na revizijske poslove,
Svatko tko planira karijeru u javnom računovodstvu, treba se pridržavati tog kodeksa

b) IMA standardi etičkog ponašanja za upravljačke računovođe:

Sačinjavaju ga standardi koje su prihvatili prvenstveno računovođe koji rada za jednu

određenu firmu, s ciljem da bi pomagao upravljačkim računovođama u obavljanju njihovih
dužnosti, standardi koji čine ovaj kodeks su sljedeći:

 Nadležnost
 Povjerljivost
 Čestitost
 Objektivnost

Primjenjivost IMA kodeksa etike.- primjenjuje se na sve članove organizacije u njihovoj ulozi
upravljačkih računovođe.

25. Navedite etički koncept koji je jedinstven u reviziji financijskih izvještaja.

Objasnite zašto je ovaj etički koncept važan za funkciju revizije?

Koncept neovisnosti (što je istodobni i načelo i pravilo) odnosi se prvenstveno na revizijske

poslove, a ne na rad uz porezne prijave ili pružanje ostalih sličnih usluga.
Koncept neovisnosti također se odnosi na usluge povjerenja i sve poslove vezane uza stručna
svjedočenja.
U funkciji revizije ovaj je koncept važan jer revizori odnosno CPA-i revidiraju financijske
izvještaja i na temelju njihovog stručnog mišljenja o njima daje kredibilitet revidentiranim
financijskim izvještajima. Korisnici financijskih izvještaja drže revizor fer i nepristranim., a
da bi revizor smatrali kao takvim on mora biti neovisni od kompanije koja objavljuje
financijske izvještaje.
Pod neovisnim smatramo da revizor ne smije biti pod kontrolom ili utjecajem kompanije niti
smije imati bilo kakav osobni interes vezan uz rezultate iskazane u financijskim izvještajima.

26. Ukratko opišite koncept povjerljivosti. Da li se ovaj koncept odnosi na javne

računovođe, na upravljačke računovođe ili na jedne i druge? Da li ovaj koncept
sprječava CPA da ne insistira na «odgovarajućem objavljivanju» činjenica u
klijentovim financijskim izvještajima koje će upotrebljavati vanjski korisnici?

Povjerljivost – smatra se da stručnjaci dobivene osjetljive informacije koje klijenti smatraju

povjerljivima ( informacije o kompaniji, klijentu, njezinim konkurentskim kompanijama ili
ostalima koji nisu upućeni) ne bi trebali objavljivati niti bi smjeli te informacije koristiti za
osobni dobitak.
Taj se koncept odnosi na sve, taj je koncept vezan uz prirodu obavljanja posla računovođe.
Da informacije bude povjerljiva nešto je drugačija između CPA i ostalih stručnjaka. – CPA
imaju još i obavezu da ne predstavljaju činjenice iskrivljeno. CPA uvijek treba inzistirati da
klijent objavljuje sve što se zahtijeva prema standardima izvješćivanja koji se primjenjuju –
ako klijent odbije CPA bi trebao prekinuti takvu suradnju.

72
 27. Ukratko objasnite korake koje bi upravljački računovođa trebao poduzeti kod
rješavanja etičkog problema na njegovu ili njezinu radnom mjestu.

Svaki upravljački računovođa trebao bi obavljati svoj posao u skladu s etičkim kodeksom koji
zahtijeva: nadležnost, povjerljivost, čestitost i objektivnost.
Nadležnost zahtijeva:
- održavanje stalne nadležnosti uz stalno razvijanje novih znanja i vještina
- obavljanje njihovih stručnih dužnosti u skladu s važećim zakonima odredbama
i tehničkim standardima.
- Pripremanje potpunih i jasnih izvještaja i preporuka nakon odgovarajuće
analize i pouzdanih informacija
Povjerljivost zahtijeva:
- neobjavljivanje povjerljivih informacija osim ako im je odobreno ili su
zakonski obavezni
- odgovarajuće informiranje podređenih vezano uz povjerljivost informacije te
praćenje njihove aktivnosti kako bi se osiguralo održavanje takve povjerljivosti
- Izbjegavanje upotrebe povjerljive informacije za osobni interes ili prednost
treće strane
Čestitost zahtijeva:
- izbjegavanje sukoba interesa
- izbjegavanje bavljenje bilo kojom aktivnošću koja bi mogla štetiti etičkom
obavljanju posla
- odbijanje svih poklona, usluga i sli. Koji bi mogli izvršiti utjecaj njihovu
aktivnost
- priznavanje i komuniciranje stručnih ograničenja ili drugih ograničenja koja bi
mogla onemogućiti odgovornu prosudbu ili uspješno izvođenje aktivnost
- komuniciranje svih informacija, stručnih mišljenja i prosudbi
- suzdržavanje od bavljenja ili podržavanja svim aktivnostima koje bi mogle
štetiti ugledu zvanja
Opreznost zahtijeva:
- komuniciranje informacija na fer i objektivan način
- objavljivanje u cijelosti svih važnih informacija za koje se pouzdano očekuje
da bi mogle izvršiti utjecaj na korisnikovo razumijevanje izvješća, komentara
ili prikazanih preporuka

28. Zašto bi upravljački računovođa mogao «platiti višu cijenu» za rješavanje

etičkog sukoba, nego što «plaća» javni računovođa?

CPA ako i odbije određenog klijenta, jer si ne može priuštiti da bude povezan s neistinitim
financijskim izvještajima ili lažnim poreznim prijavama, gubi samo određenu naknadu za taj
posao, te je međutim relativno mala cijena koju će platiti u odnosu na upravljačkog
računovođu. Upravljački računovođa, ukoliko poslodavac zanemari njegovu zabrinutost radi
etičkog problema, i ako se problem nije riješio nakon što su iscrpljene sve razine interne
provjere - nema drugog izbora nego da prekine radni odnos. To znači odustajanje od visokog
i stalnog dohotka, gubljenje budućih prava na mirovinu i stjecanje statusa nezaposlenog - to je
puno viša cijena.

29. Ukratko objasnite zašto bi čak i poštena osoba mogla imati teškoća kad bi
uvijek slijedila «etički» tijek postupaka?

73
Kodeks etike sastoji se od širokih općih smjernica, koje bi trebale koristiti ljudima u praksi pri
identifikaciji i rješavanju etičkih problema. Međutim, niti jedan kodeks etike ne može pokriti
sve situacije koje mogu nastati. Svaka «etička» dilema na neki način je jedinstvena, ima svoje
vlastite činjenice i okolnosti – prvenstveno se osoba mora osloniti na svoju stručnu prosudbu.
Pitanja kao što su :
- «Koja bi od razmatranih postupaka bio isprava za sve koji su uključeni?»
- «Da moja obitelj i prijatelji znaju sve činjenice, da li bi bili ponosni na moj
postupak?»
Etičko ponašanje – znači više od slijeđenja popisa pravila; ono znači «stalnu predanost
časnom ponašanju» čak i uza žrtvu osobnog dobitka.

Informacija treba biti: važna, pouzdana, usporediva i razumljiva.

Temeljna svrha svih financijskih izvještaja davanje informacija o poslovnom subjektu -

informacije koje će biti korisne za donošenje ekonomskih odluka.

DIO V: KORPORACIJA

POGLAVLJE 14: KORPORACIJE: ORGANIZACIJA I DIONIČARSKA GLAVNICA

1. Zašto se velike korporacije često nazivaju javnima?

One korporacije čije se dionice javno prodaju svim zainteresiranima nazivaju se javne
korporacije.
Mala poduzeća organizirana kao korporacije a koja zadržavaju vlasništvo u ograničenoj grupi
dioničara nazivaju se privatne korporacije.

2. Navedite razlike između korporacije i udruge na temelju sljedećih

karakteristika:
a) odgovornost vlasnika za dugove poduzeća
U korporaciji vlasnici su odgovorni smo do iznosa kapitala koji je uložio u korporaciju, u
udruženju ( partnerstvu) vlasnik za dugove udruženja odgovora svom svojom vlastitom
imovinom
b) prijenos vlasničkih udjela
Vlasništvo putem prodaje dionica može se prenositi od jednog ulagača do drugog bez
remećenja ili raspadanja poslovne organizacije, dok se kod udruženja prvobitno mora
raspustiti i mora sklapati novi ugovor.
c) neograničeno postojanje
Korporacija je odvojeni pravni subjekt s trajnim poslovanjem (neograničeno), dok kod
partnerstva ono se raspada smrću partnera ili povlačenjem bilo kojeg partnera.
d) federalno oporeziva dobit

74
Korporacija ima dvostruko oporezivanje – najprije se oporezuje dobit korporacije a zatim
zarada dioničara, dok kod partnerstva oporezuje se samo jednom i to kao osobni dohodak
vlasnika poduzeća ( u privatnoj poreznoj prijavi).

3. Koja su osnovna prava vlasnika dionice u korporaciji? Na koji se način ta

osnovna prava obično modificiraju s obzirom na vlasnika povlaštenih dionica.

Osnovna prava dioničara:

- pravo na izbor upravnog odbora
- pravo na udjel u dividendi koju je izglasao upravni odbor
- pravo udjela pri raspodjeli imovine ako je korporacija likvidirana
- pravo upisa dodatnih dionica ako je korporacija odlučila povećati broj dionica
u prometu
Ako se bilo koje od ovih prava modificira za dionice koje tada nastanu («osnovne» vrste
dionica koje emitira korporacija su redovne dionice), koristi se izraz povlaštene dionice.
Povlaštene dionice – vrsta dionica koje obično imaju povlasticu na dividende i povlasticu na
raspodjelu imovine u slučaju likvidacije.

4. Objasnite značenje pojma dvostrukog oporezivanja koje se primjenjuje na

korporacijske profite.

Dvostruko oporezivanje – praksa kada se najprije oporezuje dobit korporacije a zatim zarada
dioničara.

5. Navedite razliku između uplaćenog kapitala i zadržanih dobitaka korporacije.

Zbog čega je takvo razlikovanje korisno?

Dva osnovna izvora vlasničkog kapitala:

Uplaćeni kapital – Iznos koji su dioničari uložili u korporaciju. (Također uključuje i donirani
kapital).
Zadržani dobitak – dio dioničarske glavnice koji nastaje zbog ostvarivanja dobiti i
zadržavanja u poduzeću. Zadržani dobici se povećavaju ostvarivanjem neto dobiti, a smanjuju
se trpljenjem neto gubitaka i izglasavanjem dividendi.
Zadržani dobici nisu imovina, odi su dio dioničarske glavnice, a predstavljaju akumuliranu
dobit kompanije od datuma osnivanja umanjena za sve gubitke i dividende.
Takvo razlikovanje je korisno da evidentiramo razliku između uplaćenog i zarađenog
kapitala.
U bilanci se uplaćeni ili dioničarski kapital nikada ne mijenja on ostaje isti – to je temeljni
kapital poduzeća. Dok se akumulirani dobici ili gubici od osnutka korporacije prikazani su
kao zadržani dobici ili manjak i nisu izmiješani s uplaćenim kapitalom (račun – Zadržana
dobit - može poprimiti negativan iznos ako je manjak), može se umanjiti ukoliko se isplaćuju
dividende.

6. Ako račun zadržanih dobitaka ima dugovni saldo, kako je prikazano u bilanci i
kako se naziva?

Ako račun zadržani dobici ima dugovni saldo, znači da je kompanija poslovala s gubitkom, i
on se prikazuje u bilanci kao manjak, i od se oduzima od dioničkog uplaćenog kapitala i
vlasničku kapital – glavnicu umanjuje za taj iznos.

75
 7. Objasnite značenje nominalne vrijednosti. Da li nominalna vrijednost pokazuje
prihvatljivost tržišne cijene dionice? Objasnite.

Nominalna vrijednost ili nazivna vrijednost – zakonski kapital korporacije. Predstavlja

minimalni iznos po dionici koji su vlasnici uložili u korporaciju, i ne može biti povučen osom
posebnim pravnim postupkom.
Ona nije direktno povezana ni sa tržišnom ni sa knjigovodstvenom vrijednošću.
Prilikom emisije dionica, odgovarajući imovinski računi duguju za tržišnu vrijednost imovine
ili usluga koje su razmjenjuje za dionice. Račun dioničkog kapitala (koji pokazuje vrstu
emitiranih dionica) potražuje za nominalnu vrijednost emitiranih dionica. Bilo koji višak
iznad nominalne vrijednosti emitiranih dionica evidentira se na račun premije na uplaćeni
kapital.

8. Objasnite prirodu navedenih svojstva koji se pridružuju povlaštenim

dionicama:

a) Kumulativnost
Kumulativnost dividende - znači da ukoliko kompanija u cijelosti ili dijelom ne isplati
dividende u toj godini, pravo se na te dividende ne gubi , te se mora isplatiti u sljedećoj i to
prije redovitih dionica. Da su nekumulativne dionice svaka neisplaćena ili preskočena
dividenda zauvijek bi bila izgubljena.
b) Konvertibilnost
Konvertibilne povlaštene dionice, zbog povećanja atraktivnosti ulaganja u povlaštene dionice,
korporacije daju ponekad povlasticu konverzije, koja daje povlaštenim dioničarima pravo
zamjene njihovih dionica za redovne dionice u ugovornom odnosu.
c) Opozivost
Pravo opoziva – ovim se pravom korporaciji emitentu daje mogućnost otkupa dionica od
dioničara po ugovorenoj cijeni opoziva koja je obično nešto veća od nominalne vrijednosti
dionice. Uz cijenu ugovorenu opozivom korporacija mora platiti i neisplaćene dividende.
Pravo opoziva daje korporaciji fleksibilnost u prilagođavanju njezine financijske strukture. Na
primjer povlaštene dionice se mogu emitirati i nadomjestiti nekim drugim vrijednosnim
papirima, ako će se tom promjenom ostvariti prednost u budućnosti.

9. Zašto se nekumulativne povlaštene dionice drže vrlo neatraktivnim oblikom

ulaganja?

Zbog toga što svaka neisplaćena ili preskočena dividenda zauvijek je izgubljena.

10. Kad se dionica korporacije razmjenjuje za ostalu imovinu, a na za novac,

računovođe se suočavaju s problemom određivanja novčanog iznosa po
kojemu će se evidentirati transakcija. Raspravite čimbenike koji se ovdje
razmatraju i objasnite njihovo značenje.

Ukoliko se dionica razmjenjuje za imovinu ili uslugu, transakcija se evidentira po tekućoj

tržišnoj cijeni. – protustavka računu imovine - Temeljni kapital, odnosno dionice se na računu
evidentiraju po nominalno tržišnoj cijeni a razlika do tekuće tržišne vrijednost evidentira na
računu premija na uplaćeni kapital.
Pretežno se za zemljišta i zgrade koriste usluge profesionalnih procjenitelja radi određivanja
tekuće tržišne cijene. No - ukoliko se dionice prodaju na burzi onda ćemo zemljište
procijeniti po cijeni prodane dionice.

76
 11. Navedite koji od navedenih računa spadaju u imovinu, obveze, dioničarsku
glavnicu, prihode i rashode:

a) potraživanja za upisani kapital – (dioničarska glavnica)

b) organizacijski troškovi – (rashodi)
c) povlaštene dionice – (dioničarski kapital)
d) zadržani dobici – (dioničarsku glavnicu)
e) upisani dionički kapital -(dioničarska glavnica)
f) premija na uplaćeni kapital (dioničarski kapital)
g) Obaveze za poreze – ( obveza )

12. Profesionalna nogometna momčad primila je na poklon od grada zemljište na

kojemu će izgraditi stadion. Kakav će učinak, ako postoji, imati primitak ovog
poklona na bilancu ili izvještaj o dobiti nogometnog kluba? Objasnite.

Na izvještaj o dobiti neće imati nikakav utjecaj, jer se donacije ne prikazuju u računima o
dobiti, jer se dobit ne priznaje.
Na bilancu će imati takav utjecaj da će se i ukupna imovina i ukupan dioničarski kapital
povećati za iznos tržišne vrijednosti zemljišta.(tu transakciju evidentirati ćemo tako: dugovna
strana računa imovine za njenu tržišnu vrijednost te na potražnoj strani računa donirani
kapital).

13. Objasnite sljedeće izraze:

a) Posrednik pri prijenosu vlasništva dionica

Banka ili fiducijrija čije usluge koristi korporacija da bi vodila evidenciju vlasništva nad
dionicama i osiguravala prijenos vlasništva od jednog investitora do drugog.
b) Pomoćna knjiga dioničara
Evidencija koja pokazuje broj dionica koje posjeduje svaki dioničar.
c) Potpisnik
Prilikom emisija velikog broja dionica, većina korporacija koristi usluge investicijske banke,
koja se često naziva potpisnik. Potpisnik jamči kompaniji – emitentu određenu cijenu za
dionice, i ostvaruje profit prodajući dionice ulagačima u javnosti po nešto većoj cijeni.
d) Voditelj evidencije dionica
Neovisni financijski posrednik, obično velika banka, čije usluge koristi korporacija da bi se
osigurala protiv izdavanja viška certifikata.

14. Što predstavlja knjigovodstvena vrijednost po dionici redovnih dionica? Da li

ona predstavlja iznos koji će redovni dioničari primiti u slučaju likvidacije
korporacije? Objasnite kratko.

Knjigovodstvena vrijednost po dionici – dioničarska glavnica koja je predstavljena svakom

pojedinom dionicom u dioničkom kapitalu, izračunava se dijeljenjem dioničarske glavnice
redovnih dioničara s brojem redovnih dionica u prometu.
Ona sadrži iznos koji su uložili dioničari više iznos koji je korporacija zaradila i zadržala.

77
Ne, ona ne predstavlja iznos koji će dioničari primiti u slučaju likvidacije. U slučaju
likvidacije kompanija najprije mora podmiriti sve obveze, prodati svu imovinu ( vjerojatno će
pretrpjeti koji gubitak) tek se ostatak novca koji ostane može dijeliti na dioničare, a on će
vjerojatno miti manji. Treba uzeti u obzir da li kompanija ima i povlaštene dioničare)

15. Kako se izračunava knjigovodstvena vrijednost po dionici za redovne dionice,

ako kompanija ima u prometu i povlaštene i redovne dionice?

Knjigovodstvena vrijednost po dionici = neto imovina predstavljena jednom dionicom

Neto imovina označava ukupnu imovinu umanjenu za ukupne obveze ( neto imovina=
ukupnoj dioničarskoj glavnici)

U tom slučaju izračunavanje knjigovodstvene vrijednosti po dionici za obične dionice

zahtijeva dva koraka.
Najprije se od ukupne dioničarske glavnice oduzima cijena otkupa ili opoziva čitave emisije
povlaštenih dionica i sve neisplaćene dividende.
Zatim se preostali iznos dioničarske glavnice dijeli brojem redovnih dionica u prometu da bi
se odredila knjigovodstvena vrijednost redovite dionice.
Ovaj postupak odražava činjenicu da su redovni dioničari rezidualni vlasnici korporacijskog
subjekta.

16. Kakav će biti učinak i da li će ga biti na knjigovodstvenu vrijednost po dionici

redovitih dionica u slučaju sljedećih posebnih događaja koji su neovisni jedan
o drugome:

a) korporacija je dobila zajam od banke

b) izglasana je dividenda ( bit će isplaćeno u sljedećem računovodstvenom razdoblju)

Jedan i drugi povećat će obaveze, automatski će se smanjiti i neto imovina a time će se

smanjiti i knjigovodstvena vrijednost po dionici.

17. 19. listopad 1987. zbog velikog kraha na burzi vrijednosnih papira, tržišna
cijena IBM dionica pala je na manje od 31$ po dionici. Objasnite učinke, ako
ih je bilo, ovog pada cijena dionica na bilancu IBM-a.

U bilanci ovaj učinak nije smio izazvati nikakvu promjenu. U pravilu se u bilanci evidentira
knjigovodstvena vrijednost a ne tržišna vrijednost dionice, a nju sačinjavaj (zbroj):
- dionički kapital ( nominalna vrijednost dionice)
- premija na uplaćeni kapital
- zadržani gubici ili manjak

Tržišna cijena – je tekuća cijena po kojoj se dionice mogu kupiti ili prodati. Kad se
dionicama trguje na organiziranim tržištima vrijednosnih papira, tržišna cijena dionice dnevno
kotira u financijskim glasilima. Tržišna cijena ovisi o kombinaciji faktora kao što su
očekivanja investitora o budućim zaradama, prinos od dividendi, kamatne stope i alternative
mogućnosti ulaganja.

78
Knjigovodstvena vrijednost - je iznos neto imovine, predstavljen svakom pojedinom
dionicom dioničkog kapitala. Knjigovodstvena vrijednost može biti veća ili manja od tekuće
vrijednosti, tako da on na taj način pokazuje prihvatljivost tekuće tržišne cijene.
Nominalna vrijednost – je iznos zakonskog kapitala po dionici – to je iznos ispod kojeg
dioničarska glavnica ne smije biti smanjena osim zbog gubitka ili zbog posebnog pravnog
postupka. Prema tome nominalna je vrijednost neka vrsta osiguranja vlasničkog kapitala koji
služi za zaštitu kreditora. Nominalna vrijednost nije direktno povezana ni s tržišnom niti s
knjigovodstvenom vrijednošću.

POGLAVLJE 15: KORPORACIJE: POSLOVANJE I DODATNE TRANSAKCIJE UZ

DIONIČARSKU GLAVNICU

1. Koja je svrha uređivanja izvještaja o dobiti tako da se vide pod-sume Dobiti iz

redovnog poslovanja i Dobiti prije izvanrednih stavki?

Prikazuju se odvojeno, jer iznos dobiti iz uobičajenih i ponavljajućih aktivnosti korisniji je

za predviđanje budućih zarada od iznosa neto dobiti koja sadržava rezultate neponavljajućih
(izvanrednih) događaja.

2. P. J. Je vlasnik 30 pizzerija i drugorazrednog nogometnog tima, Tijekom

tekuće godine kompanija je prodala tri pizzerije i zatvorila još jednu kad je
istekao najam zgrade. Trebaju li se svi ovi događaji klasificirati kao
«neredovno poslovanje» u izvještaju o dobiti kompanije? Objasnite.
Neredovno poslovanje – Neto poslovni rezultati ( prihodi i rashodi) dijela kompanije koji je
bio prodan ili se prodaje.
Neredovno poslovanje mora biti «segment» poslovanja – neredovno poslovanje mora
predstavljati cjeloviti segment poslovanja. «Segment» poslovanja je odvojena poslovna
aktivnost ili aktivnost koja uslužuje različite kategorije kupaca.
Tako prodaja svih pizzerija ulazi u neredovno poslovanje, dok zatvaranje pizzerije i prodaja
nekoliko pizzerija ne označava se kao «neredovno poslovanje» budući da P.J. ostaje u
poslovima pizzerije. Ka bi prodavao nogometni tim taj bi događaj bio «neredovno
poslovanje».

3. Definirajte izvanredne stavke. Navedite tri primjera za gubitke koji se tretiraju

kao izvanredne stavke, i tri primjera za gubitke koji se ne bi tretirali
izvanrednima.

Izvanredne stavke – su transakcije i događaji koji su značajnog novčanog iznosa,

neuobičajene prirode i pojavljuju se rijetko ( ne očekuje se da će se ponovno dogoditi u bližoj
budućnosti) – na primjer, veliki gubitak zbog potresa, dobit zbog zapljene zemlje, gubici ili
dobici kao posljedica novodonesenog zakona.
Stavke koje su neuobičajene, ali se neće tretirati izvanrednima su na primjer: gubici nastali
zbog štrajkova, gubici ili dobici koji su rezultat prodaje materijalne imovine ili postrojenja,
gubitak od posljedice namirenja tužbe.

4. Prošlih godina menedžment St. T. Medical Supply dosljedno je procjenjivao

odbitke za sporna potraživanja od 2% od ukupnih računa potraživanja. Na
kraju tekuće godine menedžment je procijenio da bi nenaplaćena potraživanja
mogla iznositi 4% od računa potraživanja. Treba li trošak nenaplaćenih računa

79
 iz prethodnih godina ponovno izračunati da bi se u izvještaju o dobiti prikazao
kumulativni učinak ove promjene računovodstvene procijene.

Da, jer će kumulativni iznos prethodnih godina zbog manjeg postotka prikazivat veću dobit u
odnosu na ovu godinu. Kumulativni je učinak računovodstvene promjene - promjene
postotka se treba prikazati kao odvojena stavka u izvještaju o dobiti u tekućoj godini, kad je
promjena učinjena. Da bi izračunali ovo jednokratno «usklađenje» moramo ponovno
izračunati dobit prethodnih godina, kako da je nova računovodstvena metoda oduvijek bila u
upotrebi. Razlika je između ove novo-izračunate neto dobiti i stvarne neto dobiti objavljene u
prethodnim razdobljima «kumulativni učinak» računovodstvene promjene.

5. I kumulativan učinak promjene računovodstvenog načela i usklađivanje

prethodnog razdoblja utječu na dobit proteklih računovodstvenih razdoblja.
Navedite razliku između ovih dviju stavki i objasnite kako su prikazane u
financijskim izvještajima.

Kumulativni učinak računovodstvenih načela, prikazan je u izvještaju o dobiti godine u kojoj

je promjena učinjena.
Zbog jednokratnog usklađenja mora se izračunati dobiti prethodnih godina, kao da je nova
računovodstvena metoda oduvijek bila u upotrebi i ta razlika između neto dobiti i stvarne
neto dobiti objavljene u prethodnim razdobljima je kumulativni učinak računovodstvene
promjene. ( vidi odgovor 15 za usklađivanje prethodnog razdoblja)

6. U tekućoj godini G. P. je odlučio zamijeniti ubrzanu metodu amortizacije

linearnom metodom. Hoće li kumulativni učinak ove promjene
računovodstvenog načela povećati ili smanjiti prikazani iznos neto dobiti u
tekućoj godini.

Iznos troška amortizacije linearnom metodom -koji će biti prikazan u tekućoj godini biti će
manji od iznosa prethodnih godina - metoda ubrzane amortizacije, pa će neto dobit u tekućoj
godini biti povećana.

7. Zarade po dionici i knjigovodstvena vrijednost po dionici podaci su koji se

odnose na redovne dionice. Kad se povlaštene i redovne dionice u prometu,
objasnite izračunavanja koja su uključena u određivanje sljedećeg:

Zarada po dionici – Neto dobit primjenjiva na obične dionice dijeljena s ponderirano-

prosječnim brojem dionica u prometu tijekom godine
Koncept zarade po dionici primjenjuje se samo na redovne dionice, povlaštene dionice
nemaju pravo na zaradu iznad ugovorenih povlaštenih dividendi.

a) zarade koje se mogu dodijeliti redovnim dioničarima

Da bi odredili zarade koje se primjenjuju na obične dionica (kada kompanija ima i povlaštene
i redovne dionice u prometu), najprije od neto dobiti oduzimamo iznos povlaštenih dividendi
za tekući godinu. Godišnja dividenda na kumulativne povlaštene dionice uvijek se oduzima,
čak i kada je upravni odbor nije izglasao za tekuću godinu, dok za nekumulativne povlaštene
dionice se oduzimaju samo ako su izglasane. Ona se ostatak koji dobijemo, odnosno zarada
primjenjive na redovne dionice dijeli ponderirano-prosječnim brojem redovnih dionica u
prometu i dobije se zarada po običnoj dionici.

80
 b) agregatna knjigovodstvena vrijednost koja se može dodijeliti redovitim dioničarima.
Knjigovodstvena vrijednost – dioničarska glavnica predstavljena svim redovnim dionicama.
Knjigovodstvena se vrijednost izračunava dijeljenjem glavnice redovnih dioničara s brojem
redovnih dionica.

8. Pretpostavite da korporacija ima samo redovne dionice u prometu. Da li je broj

redovnih dionica koji se koristi za izračunavanje zarade po dionici uvijek
jednak broju redovnih dionica koji se koristi za izračunavanje knjigovodstvene
vrijednosti po dionici za korporaciju. Da li je broj redovnih dionica koji se
koristi za izračunavanje ovih dvaju podataka ikada isti? Objasnite.

Ponderirano-prosječni broj dionica u godini koji s koristi za izračunavanje zarade po dionici,

određuje se množenjem broja dionica u prometu s dijelom godine u kojemu je taj broj dionica
u prometu ostao nepromijenjen. Ovaj se broj ne pojavljuje u dioničarskoj glavnici u bilanci.
Bilanca na kraju godine prikazuje stvarni broj dionica u prometu na taj dan, bez obzira kad su
dionice prodane tijekom godine.
Po mom mišljenju ta dva podatka nisu nikada ista. Ili pak da su ista, značilo bi da kompanija
nije prodavala niti povećavala broj dionica u prometu koje bi rezultirale prodajom dionica za
novac, niti kupovala trezorske dionice koje bi smanjile broj dionica u prometu.

9. Objasnite način izračunavanja sljedećih podataka:

a) odnos cijene i zarade

Kada kompanija izvještava primarne i potpuno razrijeđene zarade po dionici, odnos cijena i
zarada prikazan u glasilima temelje je na primarnoj vrijednosti. Najšire korišten
računovodstveni podatak - zarada po dionici za redovne dionice.
Odnos cijene po dionici i zarada po dionici je jako bitan za svakog u korporaciji koji kupuje
ili prodaje dionice ( trebalo bi znati kolike su godišnje zarade po dionici). Cijena dionice na
tržištu navedena je po dionici. Ako ulažemo u određenu dionicu moramo znati kolika je
zarada po dionici i godišnja dividenda po dionici kako bi odlučili da li je ova cijena
prihvatljiva.( drugim riječima – koliku ćemo sposobnost zarade i koliko ćemo prihoda od
dividende ostvariti po svakoj dionici koju smo kupili?)

b) primarne zarade po dionici

Primarna zarada po dionici - Neto dobit primjenjiva na redovne dionice dijeljena s prosječno-
ponderiranim brojem redovnih dionica u prometu tijekom godine.

c) potpuno razrijeđene zarade po dionici

Potpuno razrijeđene zarade po dionici – Zarade po dionici izračunate pod pretpostavkom da
su svi konvertibilni vrijednosti papiri bili pretvoreni u dodatne redovne dionice na početku
tekuće godine.( temelji se na potencijalnom broju redovnih dionica u prometu- kada bi se
različiti vrijednosni papiri konvertirali u redovne dionice) Svrha je ovog hipotetskog
izračunavanja da se upozore redovni dioničari na rizik razrjeđivanja budućih zarada po
dionici zbog konverzije vrijednosnih papira u dionice.
Pretpostavka da kompanija ima u prometu emisiju povlaštenih dionica koje su konvertibilne u
redovne dionice.

81
 10. Tijekom cijele godine, G. S. Company imala je u prometu 4 milijuna redovnih
dionica i 120,000 konvertibilnih povlaštenih dionica. Svaka je povlaštena
dionica konvertibilna u četiri redovne dionice. Koji bi broj dionica trebao
koristiti za izračunavanje (a) primarnih zarada po dionici i (b) potpuno
razrijeđenih zarada po dionici ?

a) primarna zarada po dionici se izračunava – temelji na broju redovnih dionica koje su

stvarno bile u prometu tijekom godine i dijeli s neto dobiti u ovom slučaju 4 milijuna

b) potpuno razrijeđena zarada po dionici temelji se na mogućem potencijalnom broju

redovnih dionica u prometu ( mogućnost konverzije povlaštenih dionica u redovne) u
ovom slučaju 120,000*4=480,000 redovnih dionica + 4 milijuna = 4miljuna i
480,000 koje se dijele s neto dobiti i umanjuju, razrjeđuju primarne zarade po dionici.

11. Financijski analitičar je opazio da su zarade po dionici B. Corporation

ravnomjerno rasle tijekom posljednjih pet godina. Analitičar očekuje da će se
neto dobit kompanije nastaviti povećavati po istoj stopi kakva je bila u
prošlosti. Koji bi poseban rizik analitičar trebao razmotriti pri prognoziranju
primarnih zarada po dionici, ako su primarne zarade B. značajno veće od
njegovih potpuno razrijeđenih zarada.

Važno je zapamtiti da potpuno razrijeđene zarade po dionici predstavljaju hipotetski slučaj.

Ovaj pokazatelj se izračunava čak i kad povlaštene dionice nisu konvertirane tijekom godine.
Svrha je prikazivanja potpuno razrijeđenih zarada po dionici da se upozore redovni dioničari
što bi se moglo dogoditi.
Kada je razlika između primarnih i potpuno razrijeđenih zarada po dionici postala značajna,
investitori bi trebali prepoznati rizik da se buduće zarade po dionici mogu smanjiti zbog
konverzije ostalih vrijednosnih papira u redovne dionice.

12. Objasnite značenje sljedećih datuma vezanih uz dividendu: datum

izglasavanja, datum sastavljanja liste dioničara, datum isplate, datum kad se
dividende odvajaju od dionice.

a) datum izglasavanja dividende – na dan kad upravni odbor izglasa dividendu, nastaje
obveza isplate
b) datum sastavljanja popisa dioničara – datum sastavljanja popisa dioničara uvije
slijedi datum izglasavanja, obično nakon dva ili tri tjedna, ili uvijek je naveden u
objavi dividende
c) datum kada se dividenda odvaja od dionice – značajan je za investitore u kompaniji
čijim se dionicama trguje na burzama vrijednosnih papira. Da bi se omogućilo
sastavljanje popisa dioničara, uobičajeno je da se dividende odvajaju od dionice tri
poslovna dana prije datuma sastavljanja popisa. Osoba koja kupi dionice prije datuma
kad se dividenda odvaja od dionica ima pravo na dividendu. Dioničar koji prodaje
dionice prije datuma kas se kas se dividenda odvaja od dionica nema pravo na
dividendu
d) datum isplate – izglasavanje dividendi uvijek uključuje objavu dna isplate kao i dana
sastavljanja popisa dioničara. Obično datum isplate dolazi dva do četiri tjedna nakon
datuma sastavljanja popisa dioničara.

82
 13. Koja je svrha dijeljenja dionica?

Dijeljenje dionica – povećava broj dionica u prometu s odgovarajućim smanjenjem

nominalne vrijednosti po dionici. Dodatne se dionice raspodjeljuju proporcionalno svim
redovnim dioničarima. Svrha je smanjivanje tržišne cijene po dionici i ohrabrivanje šire
javnosti na kupnju dionica kompanije. Dijeljenjem dionica 2 za 1 svaki će dioničar imati
dvostruko više dionica nego što ih je prije imao.

14. Navedite razliku između dijeljena dionica i dividendnih dionica. Postoji li bilo
kakav razlog za različiti računovodstveni postupak ovih događaja?

Dividendna dionica – raspodjela dodatnih dionica redovnim dioničarima proporcionalno

broju dionica koje imaju u posjedu.
Dijeljenje dionica ne mijenja saldo niti na jednom računu glavne knjige, mijenja samo broj
dionica i smanjuje cijenu po dionici.
Kod dividendnih dionica – tržišna se vrijednost ( u slučaju malog broja dividendnih dionica –
manje od 20%) ili nominalna odnosno nazivna vrijednost ( u slučaju više od 20 i 25%
dividendnih dionica – veći broj) novih dionica prenosi s računa zadržanih dobitaka na račune
uplaćeni kapital.( kapitaliziranje zadržanih dobitaka) Učinak je isti kao da su dividende bile
isplaćene u novcu a dioničari su odmah ponovno uložili novac u poduzeće za zamjenu za
dodatne dionice. Veliki broj dividendnih dionica uglavnom umanjuje proporcionalno tržišnu
cijenu dionica.
Razlika između dijeljenja dionica i velikog broja dividendnih dionica: vrlo je mala.
Primjer 2 za 1 i 100% dividendne dionice – u oba slučaja udvostručit će se broj dionica u
prometu bez da se mijenja dioničarska glavnica, snizit će se u oba slučaja tržišna cijena
dionice .
Međutim kod dividendnih će se dionica iznos koji je jednak nominalnoj ili nazivnoj
vrijednosti dividendnih dionica prenijeti s računa zadržanih dobitaka na redovne dionice.
Dijeljenjem dionica 2 za 1 smanjit će se nominalna vrijednost po dionici za pola, međutim
neće promijeniti saldo niti na jednom računu.

15. Što su usklađivanja prethodnog razdoblja? Kako su prikazana u financijskim

izvještajima.

Usklađivanje prethodnih razdoblja – ispravak materijalnih pogrešaka na zaradama

prikazanim u financijskim izvještajima iz prethodne godine. Budući da se neto dobit iz
prethodne godine bila prenijela na zadržane dobitke, pogreška se ispravlja tako da duguje ili
potražuje račun, zadržani dobici .Usklađivanje prethodnog razdoblja pojavljuje se u izvještaju
o zadržanim dobicima kao usklađivanje s početnim zadržanim dobicima i nisu uključena u
izvještaje o dobiti tekućeg razdoblja.

16. Navedite tri stavke koje se mogu pojaviti u izvještaju o zadržanim dobicima
kao promjene iznosa zadržanih dobitaka.

Izvještaj o zadržanim dobicima pokazuje promijene salda na računu zadržani dobici tijekom
razdoblja. U svom najjednostavnijem obliku ovaj financijski izvještaj prikazuje početni saldo
zadržanih dobitaka, dodaje neto dobit razdoblja, oduzima sve izglasane dividende, i na taj
način izračunava završni saldo zadržanih dobitaka. Sva usklađivanja prethodnog razdoblja
prikazana su u ovom financijskom izvještaju. Znači tri stavke su:
- zarađeni dobitak ili gubitak

83
 - isplata dividendi
- usklađenje prethodnog razdoblja

17. Što su trezorske dionice? Zašto korporacija otkupljuje vlastite dionice? Da li su

trezorske dionice imovina? Kako bi se trebale prikazati u bilanci?

Trezorska dionica – dionice korporacije koje su najprije bile emitirane, a zatim otkupljene, ali
ne i poništene ili trajno povučene.
Dionice koje se drže u trezoru nemaju pravo na dividende, nemaju pravo glasa ili udjela na
imovinu prilikom likvidacije kompanije niti se smatraju dionicama u prometu.
Korporacije otkupljuju vlastite dionice na otvorenom tržištu jer kupnjom dionice vrši se
isplata novca koja će smanjiti imovinu korporacije i dioničarsku glavnicu za isti iznos. Jedan
od razloga takvih kupnji je osiguranje potrebnih dionica za uručenje direktorima i
zaposlenima u skladu s opcijama na dionice ili bonusnim planovima. Ostali razlozi mogu biti
želja za povećanjem prikazanih zarada po dionici ili potpora tekućoj tržišnoj cijeni dionice.
Trezorske dionice nisu imovina. Kod otkupa trezorskih dionica kompanija zbog isplate
dioničarima, eliminira dio vlastite dioničarske glavnice. Otkup bi se trebao promatrati kao
smanjenje dioničarske glavnice a ne kao kupnja imovine.
Zbog toga račun trezorskih dionica trebao bi se pojaviti u bilanci kao negativan iznos u
poziciji dioničarske glavnice.

18. U mnogim državama korporacijski zakon propisuje ograničeno korištenje

zadržanih dobitaka za dividendu do iznosa troška ulaganja u trezorske dionice.
Koji je razlog ovog pravnog propisa?

Otkupi trezorskih dionica, slično novčanim dividendama, raspodjele su imovne dioničarske

korporacije. Mnoge države zakonom određuju da raspodjela dioničarima (uključujući otkupe
trezorskih dionica) ne mogu prelaziti vrijednost salda na računu zadržani dobici. Zbog toga je
korištenje zadržanih dobitaka obično ograničeno iznosom koji je jednak trošku ulaganja u sve
dionice koje se drže u trezoru.

Razjasniti transakciju s trezorskim dionicama:

Otkupi trezorskih dionica evidentiraju se tako da duguje protuglavnični račun nazvan
trezorske dionice. Ne evidentira se dobit ili gubitak kad se trezorske dionice ponovno prodaju
po cijeni koja je viša ili niža od troška ulaganja. Umjesto toga svaka razlika između cijene
ponovne prodaje i troška ulaganja u dionice iskazuje se na dugovnoj ili potražnoj strani
računa, uplaćeni kapital.

19. Izvještaj o dioničarskoj glavnici ponekad se opisuje kao «prošireni» izvještaj o

zadržanim dobicima. Zašto?

Izvještaj o dioničarskoj glavnici – proširena verzija izvještaja o zadržanim dobicima . Sažima

promjene tijekom godine na svim računima dioničarske glavnice. Nije obvezan financijski
izvještaj, međutim široko je korišten kao supstitut izvještaja o zadržanim dobicima zbog toga
što prikazuje potpunije opis transakcija koje utječu na dioničarsku glavnicu.
U ovom izvještaju naveden je početni saldo na svakom računu dioničarske glavnice,
objašnjena priroda i iznos svake promjene i na taj način izračunat završni saldo na svakom
računu glavnice.

84
Znači on sadrži sve podatke koji su inače prikazani o izvještaju o zadržanim dobicima plus
opisuje sve promjene nastale na računima dioničarske glavnice. Zato ga zovu još i «prošireni»
izvještaj o zadržanim dobicima.

POGLAVLJE 16: POSEBNE VRSTE OBVEZA

1. Prikažite razliku između svakog od navedenih parova:

a) obveznica; komercijalni zapis

Obveznica: dugoročan vrijednosni papir, služi za prikupljanje novaca ( dugoročnog kapitala)
u svrhu dugoročnih investicija velikih projekata (kupnja kompanije, izgradnja
naftovoda)znači - obveznica je prenosivi dugoročni, zajmovni vrijednosni papir koji nosi
kamatu.
Svako obveznica ima obično nominalnu vrijednost od 1,000$(ili višekratnik od 1,000$),prima
polugodišnje isplate kamata i mora biti otkupljena po svojoj nominalnoj vrijednosti na
specificirani datum dospijeća. Emisijom tisuća obveznica odjednom, korporacija može
posuditi milijune $ od mnogo različitih investitora.
Komercijalni zapis – vrlo kratkoročni zajmovni vrijednosni papir koji emitiraju financijski
jake korporacije , kamate su uključene u nominalnu vrijednost. Visoko-likvidan s gledišta
investitora, rok dospijeća 30 do 270 dana.
b) hipotekarna obveznica; zadužnica
Obje su vrste obveznica ali hipotekarna obveznica je obveznica koja je osigurana zalogom
određene imovine, a zadužnica je neosigurana obveznica.
c) opoziva obveznica; konvertibilna obveznica
Opoziva obveznica znači da korporacija ima pravo otkupiti obveznice prije datuma dospijeća
tako da plati dogovorenu cijenu opoziva
Konvertibilna obveznica je ona koja se može razmijeniti na zahtjev vlasnika obveznice za
specificirani broj redovitih dionica.
d) junk bond; obveznica bez kupona
Junk Bonds – takva emisija obveznica koja sadrži značajno veći rizik neizvršavanja obveze
od uobičajenog ( a obećavaju značajno veću kamatnu stopu od većine «visokorangiranih»
obveznica).
Obveznica bez kupona – obveznica koja ne isplaćuje periodične kamate. Umjesto toga
emitiraju se uz veliki diskont i sve kamate su sadržane u nominalnoj vrijednosti.

2. Emisija 8%-nih obveznica I. B. kotirala je nedavno po tržišnoj cijeni od 102 u

Wall Street Journalu. Kolika bi bila tržišna cijena ovih obveznica za nominalnu
vrijednost od 25.000$ (zanemarivši obračunate kamate)? Da li je tržišna
kamatna stopa za obveznice ovakve kvalitete viša ili niža od 8% ? Objasnite.

Obveznica koja kotira po 102 trebala bi imati tržišnu cijenu po obveznici od 1020$ ( 102%
od 1000) odnosno tržišna vrijednost tih dionica bila bi 25500$ ( 25000+ 20$ po dionici : 25
dionica= 500$). Kamatna stopa se ne mijenja, već na tržišnu vrijednost obveznica utječu
čimbenici kao što su:
- odnos kamatne stope na obveznicu i ostalih mogućih ulaganja
- vrijeme dospijeća obveznice
- povjerenje investitora u financijsku snagu kompanije-emitenta glede promptne
isplate budućih kamata i glavnice

85
Stoga će obveznica s kamatnom stopom od 10$ postići veću tržišnu cijenu od 8%-ne
obveznice s istim datumom dospijeća ako su kompanije koje su emitirale obveznice jednake
financijske snage.
Za obveznicu koja se prodaje po cijeni koja je veća od vrijednosti po dospijeću kaže se da se
prodaje uz premiju; obveznica koja se prodaje po cijeni koja je niža od vrijednosti po
dospijeću, prodaje se uz diskont.

3. Ukratko objasnite porezne prednosti prikupljanja kapitala emisijom obveznica

umjesto emisijom dionica.

Glavna prednost emisije obveznica pred emisijom dionica je u tome što se isplate kamata
vlasnicima obveznica oduzimaju od dobiti koja je predmet korporacijskog oporezivanja, dok
to nije slučaj s dividendama. Dividende koje se isplaćuju dioničarima ne oduzimaju se
prilikom izračunavanja oporezive dobiti.

4. T. B. Company plaća federalni porez na dobit po stopi 30% na oporezivu

dobit. Izračunajte godišnji trošak posudbe kompanije nakon poreza na emisiju
10%-nih obveznica, nominalne vrijednost 5 milijuna$. Izrazite ovaj trošak
nakon poreza kao postotak od posuđenih 5 milijuna $.

Trošak kamate ( 5,000,000*10%)………………………………..500,000$

Manje : ušteda na porezu ( odbitak 500,000*30%)………………150,000
Trošak posudbe nakon poreza…………………………………….350,000

Kraći način izračunavanja troška posudbe nakon poreza je taj da se jednostavno množi trošak
kamate sa 1 manje porezna stopa, iz čega slijedi : 500,000*(1-0.30)= 350,000$) ili
0,7%(350,000/5,000,000)

5. Zašto je sadašnja vrijednost budućeg iznosa uvije manja od budućeg iznosa?

Sadašnja vrijednost budućeg iznosa – novčani iznos koji bi informirani investitor platio
danas za pravo potraživanja budućeg iznosa na temelju specificiranje stope profitabilnosti
koju investitor zahtijeva.
Sadašnja će vrijednost uvijek biti manja od budućeg iznosa, zbog toga što se novac koji je
primljen danas može uložiti da bi se zaradilo kamatu i na taj način postao ekvivalentan
većem iznosu u budućnosti.
Točan iznos sadašnje vrijednosti ovisi o:
- iznosu u budućnosti
- vremenu koje mora proći da bi se primio novac
- zahtijevanoj stopi profitabilnosti
Kamatna stopa po kojoj će dana sadašnja vrijednost narasti na dani budući iznos zove se
diskontna stopa ili stopa efektuiranja.
Efektivna kamatna stopa koju zahtijevaju investitori u bilo koje vrijeme, smatra se
trenutačnom tržišnom kamatnom stopom.

6. Da li emisija obveznica uz diskont povećava ili smanjuje trošak posudbe

kompanije-emitenta? Objasnite.

86
Diskont na obveznice – (cijena niža od nominalne) Iznos za koji je nominalna vrijednost
obveznice veća od vrijednosti koju je korporacija primila na datum emisije. Pokazuje da je
ugovorena kamatna stopa niza od tržišne kamatne stope.
Povećat će trošak posudbe. Vrijednost po dospijeću će biti veća od vrijednosti primljene kad
su obveznice prodane ( za iznos diskonta). Zbog toga se diskont na prodanu cijenu može
tretirati kao kamate uključene u vrijednost po dospijeću obveznica. Trošak predstavljen
diskont on će se alocirati tijekom razdoblja dospijeća emisije obveznica.
Amortizacija diskonta – proces alociranja diskonta na trošak kamata.
Investitoru će se polugodišnje isplaćivati kamata i vodit će se linearna metoda amortizacije
diskonta)- računi troška kamate na obveznice i novac ( knjiženje na dugovnoj strani konta),
račun diskont na obveznice ( knjiženje na potražnoj strani konta).
Kada se obveznice emitiraju uz premiju, ukupan trošak kamate tijekom cijelog roka dospijeća
obveznica jednak je redovitim novčanim isplatama kamata umanjenim za iznos premije.

7. Objasnite zašto se efektivna kamatna stopa razlikuje od ugovorene stope kad

se obveznice emitiraju :

a) uz diskont
Ako investitori žele kamatnu stopu veću od ugovorene kamatne stope na obveznici obveznica
će se prodavati uz diskont ( cijena niža od nominalne) Povećava trošak nabave , odnosno
trošak kamata

b) uz premiju
Ako investitori zahtijevaju efektivnu kamatnu stopu koja je manja od ugovorene stope,
obveznica će se prodavati za premiju ( cijena veća od nominalne vrijednosti) Obveznica će se
prodavati iznad nominalne vrijednosti ako je ugovorena kamatna stopa specificirana na
obveznici veća od postojeće tržišne stope za obveznice tog ranga. Smanjuje trošak kamate.

Kompanija koja želi posuditi novac emisijom obveznica mora platiti postojeću tržišnu
kamatnu stopu, budući da tržišne kamatne stope stalno fluktuiraju, može se očekivati da će
ugovorena kamatna stopa biti različita od tržišne stope na dan prodaje obveznica. Zbog toga
se obveznice mogu prodati uz diskont ili uz premiju.
8. Zašto cijene obveznica variraju inverzno s kamatnom stopom?

Cijene obveznica u prometu variraju inverzno (Obrnuto proporcionalno) s kamatnim

stopama. Kako kamatne stope rastu, cijene postojećih obveznica padaju. Obrnuto, kako
kamatne stope padaju, cijene obveznica rastu.
Dok kamatne stope rastu, investitor će biti voljan platiti manje novaca za posjedovanje
obveznice koje im daje ugovorenu kamatnu stopu, i obrnuto. ( sve dok kamata raste investitor
nema interesa se vezat za fiksnu kamatnu stopu obveznice).

9. Neke obveznice koje sada investitori kupuju i prodaju na organiziranim

burzama vrijednosnih papira, bile su emitirane dok su kamatne stope bile puno
veće od današnjih. Očekujete li da će se ove obveznice prodavati po cijenama
koje su iznad ili ispod njihovih nominalnih vrijednosti? Objasnite.

Ako su obveznice emitirane u trenutku kada su kamatne stope bile velike, emitent ih je trebao
davati uz diskontnu stopu, i one su se u tom trenutku prodavale po cijenama koje su manje od
njihove nominalne vrijednosti, kako bi privukao investitore.

87
Ukoliko je kamatna stopa sada kad se trguje obveznicama pala ispod kamate koju nudi
obveznica ona će se na burzama prodavati po većoj nominalnoj vrijednosti jer investitor su
voljni platiti i nešto veću cijenu za takvu obveznicu koja će mu donijeti veće prinose od
trenutnih kamatnih stopa koje su momentalno na tržištu.

10. 6%-ne obveznice Central Gas & Elektrica prodaju se po tržišnoj cijeni od 72,
dok se 6%-ne obveznice Interstate Powera prodaju po cijeni od 97. Znači li to
da Interstate Power ima bolji kreditni rejting nego Central Gas&Electric?
Objasnite. (Pretpostavite da su tekuće dugoročne kamatne stope u rasponu od
11% do 13%)

Čimbenici koji određuju tržišnu vrijednost dionica su:

- odnos kamatne stope na obveznicu i ostalih mogućnosti ulaganja
- vrijeme dospijeća obveznice
- povjerenje investitora u financijsku snagu kompanije-emitenta glede promptne
isplatu budućih kamata i glavnice
U svakom slučaju i jedne i druge prodaju se uz diskont, jer je tendencija rasta kamatnih stopa
na tržištu u odnosu na kamatnu stopu obveznice.
Postoji mogućnost da dionice Powera prije dospijevaju na naplatu te se tržišna vrijednost
približavaju svojoj nominalnoj vrijednosti koju emitent treba isplatiti( u ovom slučaju rastu jer
su diskontirane)
Vjerojatno investitori imaju veće povjerenje u financijsku snagu (i kreditni rejting) Interstate
Powera.

11. Raspravite prednosti i nedostatke opcije opoziva iz ugovora obveznice s

gledišta

a) vlasnika obveznice
Prednost vlasnika – cijena opoziva je obično nešto veća od nominalne vrijednosti obveznice
(kako bi se nadoknadilo vlasnicima obveznica za to što su bili prisiljeni odustati od svoje
investicije. U slučaju da kompanija emitent odluči opozvati svoje obveznice u trenutku kada
je njihova vrijednost opoziva veća od tržišne cijene je prednost za vlasnika. Obrnuto ako je
vrijednost manja od tržišne onda vlasnik trpi gubitak, jer bi ih na tržištu prodao po većoj
cijeni.

b) korporacije-emitenta
Prednost - u slučaju kad kamatne stope padnu do točke u kojoj korporacija može posuditi po
stopi koja je ispod one koju plaća na svoju emisiju, ima korist od povlačena tih obveznica i
emitiranja novih po nižoj kamatnoj stopi. Ukoliko ih kupi po nižoj cijeni od njihove
knjigovodstvene vrijednost – ostvaruje dobitak
Nedostatak – može pasti kamatna stopa na tržištu u odnosu na obveznice emitenta on ih može
kupiti po cijeni opoziva koje će vjerojatno biti manje od tržišne cijene ali veće od
knjigovodstvene cijene- te ostvaruje gubitak
Dobitak ili gubitak – evidentiraju se kao izvanredne stavke ako su značajnog iznosa.

12. Objasnite kako najmoprimac tretira poslovni najam, a kako kapitalni najam.
Zašto se poslovni najam ponekad naziva izvanbilančano financiranje?

88
Poslovni najam – kad najmodavac ugovorom daje najmoprimcu pravo korištenja imovine u
ograničenom vremenskom razdoblju i pritom zadržava rizike i nagrade vlasništva. ( ugovor o
najmu poslovnog prostora)
Najmoprimac promatra ove isplate kao troškove za najamninu. U bilanci se najmoprimca ne
pojavljuje nikakva imovina ili obveza (osim kratkoročne obveze za obračunatu najamninu)
vezanu za najam – zbog toga poslovni najmovi ponekad se nazivaju izvanbilančano
financirane.
Kapitalni najam ( financijski najam) - ugovor o najmu koji ima svrhu pribavljanja
financijskih sredstava najmoprimcu za eventualnu kupnju imovine ili pribavljanja imovine
koju najmoprimac može koristiti tijekom većeg korisnog vijeka upotrebe.
Za razliku od poslovnog najma , financijskim se najmom prenose svi rizici i nagrade
vlasništva od najmodavca prema najmoprimcu.( najam automobila koji će preći u
ugovorenom roku u vlasništvo najmoprimca)
Kapitalni najam bi trebao biti evidentiran kod najmoprimca kao kupnja imovine. U slučaju
kupnje opreme putem kapitalnog najma kod najmoprimca duguje imovinski račun, najam
opreme, a potražuje račun obveza, obveze za najamnine, za sadašnju vrijednost budućih
najamnina.
U kapitalni najam uključeni su i iznos najma i određena kamata koja se plaća za najam.
Računovodstveni tretman poslovnog najma i kapitalnog najma:
Poslovni su najmovi u biti ugovori o najmu: najmodavac priznaje prihod od najma, a
najmoprimac priznaje trošak najma. Kapitalne najmove, najmodavac tretira kao prodaju
imovine, a najmoprimac kao kupnju.

13. Ortega Industries ima potpuno fundiran mirovinski plan. Svake godine trošak
mirovina iznosi više od 10 milijuna $. U ovom trenutku zaposleni imaju pravo
na mirovine čija je sadašnja vrijednost 125 milijuna$. Objasnite koju bi
obvezu, ako postoji, O. I. Trebala uključiti u svoju bilancu kao posljedicu ovog
mirovinskog plana.

Kada je mirovinski plan u cijelosti fundiran ( poslodavac je podmirio sve svoje procijenjene
mirovinske obveze tako da promptno deponira novac u mirovinski fond), ne pojavljuje se
nikakva obveza za isplate mirovina u bilanci poslodavca. Poslodavčeva obaveza je ispunjena
u tekućem razdoblju kroz uplate u mirovinski fond. Fond je taj koji je zadužen za isplatu
mirovina.
Poslodavac evidentira svaku uplatu u fond tako da duguje trošak mirovina a potražuje novac.
Da nije podmirio sve obveze prema mirovini (uplatio) imao bi račun obveza za nefundirane
mirovine sa potražnim saldom.

14. Što se želi reći terminom odgođeni porezi na dobit? Identificirajte dvije
tehnike mjerenja koji se često koriste u poreznim prijavama, a čija je posljedica
odgađanje poreza na dobit.

Odgođeni su porezi na dobit – oni koji će biti prikupljeni u sljedećim godinama na teret
oporezive dobiti koja je već bila prikazana u izvještajima o dobiti kompanije kao zarađena.
Ova odgađanja poreza, često na nekoliko godina, pojavljuju se zbog razlika u vremenu
priznavanja prihoda i rashoda između općeprihvaćenih računovodstvenih načela i poreznog
zakonodavstva.
Korištenje različitih metoda u financijskim izvještajima i poreznim prijavama
Priznavanje dobiti u poreznim prijavama odlaže se prema onim zakonima koji omogućavaju
poreznim obveznicima da:

89
  odgode priznavanje prihoda ( kako što je kod metode višekratne naplate kojom se
odgađa priznavanje prihoda u poreznoj prijavi sve dok se novac ne prikupi od kupaca)
 ubrzaju priznavanje rashoda ( kao što je kod metode ubrzane amortizacije)

15. Definirajte financijske instrumente. Koji su osnovni razlozi za objavljivanje fer

vrijednosti ovih instrumenata kad se ona znatno razlikuje od knjigovodstvenih
vrijednosti prikazanih u bilanci?

Financijski instrumenti – novac, ulaganja u dionice drugog poduzeća i ugovori na temelju

kojih se prima ili isplaćuje novac.
Ovaj se pojam odnosi na određenu imovinu kao i na većinu obveza (obveznice).
Fer vrijednost općenito označava tekuću tržišnu vrijednost, a budući da se objavljuje u
bilješkama financijskih izvještaja, ona ne utječe na knjigovodstvene vrijednosti financijskih
instrumenata u bilanci kompanije.
FABS ima dva osnovna razloga za to što zahtijeva objavljivanje fer vrijednosti:
 Prvo, fer vrijednost predstavlja tekuću «ekonomsku» vrijednost financijskih
instrumenata – dakle to je najbolji pokazatelj današnje vrijednosti resursa koji je u
posjedu ili za kojega postoji obveza.
 Drugo; financijske se instrumente često može likvidirati ( prodati ili isplatiti) po
njihovoj fer tržišnoj vrijednosti. Ako se ove cijene likvidacije razlikuju od
knjigovodstvene vrijednosti financijskih instrumenata, transakcija će likvidacije
rezultirati priznavanjem gubitaka ili odbitaka.
Objavljivanje fer vrijednosti ovih instrumenata mogu upozoriti investitora na mogućnosti – ili
vjerojatnost – pojave takvih budućih dobitaka ili gubitaka.

16. Zašto se obveze objavljivanja fer vrijednosti često primjenjuje na financijske

instrumente kao što su obveznice, obveze i potraživanja za dugoročne
zajmovne vrijednosne papire, ulaganja u dionice i obveznice, a ne primjenjuje
se na novac, obveze prema dobavljačima, potraživanja od kupaca ili
komercijalne zapise?

Novac, potraživanja od kupaca, obveze prema dobavljačima i komercijalni zapisi obično

imaju knjigovodstvenu vrijednost jako blizu njihove fer vrijednosti, dok emitirane obveznice
ili potraživanja za dugoročne zajmovne vrijednosne papire i ulaganja u dionice i obveznice,
međim , često imaju fer vrijednost koja je značajno različita od njihove knjigovodstvene
vrijednosti.

17. Što se misli kad se kaže da financijski instrument stvara izvanbilančani rizik?
Navedite primjer.

Izvanbilančani rizik – rizik budućih gubitaka koji je posljedica postojanja financijskog

instrumenta koji se trenutačno ne pojavljuje u bilanci (financijski instrument koji ne stvar
imovinu ili obvezu).
Primjer je; rizik gubitka zbog garancije kredita ili velika kompanija ponekad daje garanciju za
kredite ili neke druge obveze financijski slabijim kompanijama. – ona se obavezuje kroz
garanciju da će otplatiti kredit ako originalni zajmoprimac to nije u stanju učiniti.

18. Kao posljedicu emisije dvadesetogodišnjih obveznica, L. C. F. Sada ima odnos

pokrića kamata od 0.75 prema 1. Da li ovaj odnos ima veće značenje za
dugoročne kreditore ili za dioničare? Objasnite.

90
Odnos pokrića kamata; koji je jednak poslovnoj dobiti dijeljen s troškom kamata, pokazuje
koliko puta zarade kompanije pokrivaju njezine obveze za kamate. Kreditori preferiraju visoki
odnos pokrića kamata.
U slučaju nemogućnosti podmirenja svojih obveza za kamate dolazi do ugroženosti samog
postojanja takve kompanije koje može voditi stečaju.
Stečaj nosi više štete od potraživanja dugoročnih kreditora. Dioničari imaju samo rezidualna
potraživanja za imovinu, prema tome dionice su prvi vrijednosni papiri koji gube vrijednost.

19. Emisija nominalne vrijednosti 200 milijuna $ NDP C. (solventna kompanija)

nedavno je dospjela. Čitava je vrijednost po dospijeću isplaćena iz fonda za
obveznica. Kakav je učinak ova transakcija imala na tekući odnos kompanije.
Na stupanj zaduženosti? Objasnite.

Fond za otkup obveznica – formiraju ga korporacije kako bi učinile emisiju obveznica što
atraktivnijom. Preko tog fonda se obveznice otkupljuju na dan dospijeća. U redovnim
intervalima korporacije deponiraju novac u ovaj fond. Fond za otkup obveznica ne smatra se
tekućom imovinom, zbog toga što nije dostupan za plaćanje tekućih obveza. Takvi se fondovi
prikazuju u bilanci pod naslovom «dugoročna ulaganja» .
Znači ta transakcija nije imala nikakav učinak na tekući odnos kompanije.
Na stupanj zaduženosti – koji se dobije dijeljenjem ukupne imovine s ukupnim obvezama ,
pokazuje postotak ukupne imovine koja je financirana iz posuđenog novca. Isto ne bi trebala
imati nikakav učinak ako su prodane za nominalnu vrijednost bez diskonata ili premije,
povećala se je obveza (po izdanim dionicama) za iznos od 200 milijuna dolara a isto tako i
imovina (novac primljen od prodaje dionica).

POGLAVLJE 17: ULAGANJE U KORPORACIJSKE VRIJEDNOSNE PAPIRE

Izraz korporacijski vrijednosni papiri odnos se na dionice i obveznice koje su emitirale

korporacije.

1. Zašto se ulaganja u utržive vrijednosne papire obično tretiraju kao tekuća

imovina?

Zbog toga što se ih može vrlo lako kupiti i prodati po cijenama koje kotiraju na tržištu, te
osim što investitori lako ostvaruju povrat na ulaganje u vrijednosne papire, oni su još i
likvidni gotovo kao novac. (državne obveznice, te obveznice i dionice velikih korporacija)
Da bi bila tekuća imovina, ulaganja u utržive vrijednosne papire moraju biti brzo utrživa –
znači da ih se može odmah prodati po cijeni koja kotira na tržištu.
Ulaganja koja nisu brzo utrživa i na dugoročnoj su osnovi, nisu tekuća imovina – trebala bi se
voditi pod imovinom - dugotrajna ulaganja.

2. Zašto investitor koji posjeduju brojne utržive vrijednosne papire mora voditi
njihovu analitičku evidenciju?

Zbog toga što se računovodstvena načela ponekad razlikuju između tretiranja ulaganja u
utržive vlasničke vrijednosne papire (dionice) i u utržive dužničke vrijednosne papire
(obveznice). Zbog toga se za svaki oblik ulaganja koristi odvojeni sintetički račun u glavnoj

91
knjizi. Za svaki sintetički račun vodi se analitička evidencija koja pokazuje datume kupnje,
troškove ulaganja po dionici (ili obveznici) svakog vrijednosnog papira. Ovakva analitička
evidencija daje podatke koji su neophodni za određivanje dobitaka ili gubitaka od prodaje
dionica ili obveznica.
Glavna je razlika u računovodstvenom praćenju ulaganja u dionice i obveznice u dnevnom
akumuliranju kamata na obveznice. Investitori koji kupuju obveznice moraju obračunati
nastale kamate kad se obveznica kupuje, na kraju svakog računovodstvenog razdoblja i kad se
obveznica prodaje. Dividende na dionice, međutim dnevno se ne akumuliraju.

3. Ako investitor koji kupuje obveznice između datuma isplate kamata, on ili ona
plaća obračunate kamate od posljednjeg datuma isplate kamata kao dio
kupljene cijene. Sa druge strane, ako investitor kupuje redovne ili povlaštene
dionice «dividende se ne obračunavaju» kao dodatak cijeni koja kotira.
Objasnite zašto ova razlika postoji.

Kad se kupuje obveznica ostvaruje se automatski pravo primiti i polugodišnju kamatu zato on
plaća cijenu obveznice plus obračunate kamate.
Kupnjom dionica dividenda se na dionice dnevno ne akumulira, tako da ukupni trošak kupnje
dionice je nema tržišna cijena plus provizija brokera. Pravo na dividendu ostvaruje se samo
ako upravni odbor te kompanije izglasa dividendu te prihod od dividende priznajemo tek kad
nam stigne ček na iznos dividende.

4. Trebaju li se dividendne dionice koje je primio investitor smatrati prihodom ?

Objasnite.

Ne one se ne trebaju smatrati prihodom, nisu dobitak dioničara, a za evidenciju povećanja

posjedovanih dionica koristi se samo bilješka. Međutim trošak ulaganja po dionici se
smanjuje zbog većeg broja dionica koje čine investiciju nakon što su primljene dodatne
«besplatne» dionice iz dijeljenja dionica ili dividendnih dionica.

5. Zbog pada tržišnih cijena, N. C. mora otpisati knjigovodstvenu vrijednost svog

ulaganja u utržive vrijednosne papire za 70,000$ u tekućoj godini. Da li postoji
razlika u određivanju neto dobiti tekuće godine ako se ulaganje N. C.
klasificira kao tekuća imovina ili kao dugoročno ulaganje. Objasnite u cijelosti.

Iako tržišne cijene obveznica dnevno fluktuiraju, na dan dospijeća tržišna će cijena biti ista
vrijednosti obveznice po dospijeću. Kad tržišna cijena dionice padne nikada ne možemo biti
sigurni da li je pad privremen ili trajan.
Zbog toga primjenjujemo drugačije standarde na vrednovanje vlasničkih i dužničkih
vrijednosnih papira:
Vrednovanje utrživih dužničkih vrijednosni papira:
Kratkoročna se ulaganja u obveznice uglavnom vode u knjigovodstvu po trošku ulaganja, a
dobitak se ili gubitak priznaje kad je ulaganje prodano. Ako se obveznice drže kao
dugoročno ulaganje, a razlika između troška ulaganja i vrijednosti obveznica po dospijeću
značajna, vrednovanje ulaganja se korigira svake godine amortizacijom diskonta ili premije.
Vrednovanje utrživih vlasničkih vrijednosnih papira:
Tržišne cijene dionica mogu drastično padati ili rasti – prodavanjem ulaganja koje je iznad ili
ispod troška nabave dionica investitora priznat će se kao dobitak ili gubitak podaje. Međutim

92
ako investitor nastavi držati vrijednosne papire i nakon velike promjene njihove tržišne
vrijednosti postoji pravilo:
 pravilo niže tržišne vrijednost - oprezan oblik vrednovanja portfolija utrživih
vrijednosnih papira u bilanci po nižoj vrijednosti između ukupnog troška ulaganja
ili tekuće tržišne vrijednosti. Svrha – dobivanje opreznih rezultata u bilanci i
izvještaju o dobiti.
 Portfolio – skupina kupljenih vrijednosnih papira koji imaju sličan
računovodstveni tretman i slično se klasificiraju u bilanci. Investitorovo
posjedovanje utrživih vlasničkih vrijednosnih papira ili utrživih dužničkih
vrijednosnih papira tretira se kao dva odvojena portfolija. Osim toga, investitor
može imati dugoročni i kratkoročni portfolio u svakoj kategoriji.

za tekuću imovinu:
- ako tržišna vrijednost portfolija padne ispod troška ulaganja pad se vrijednosti
prikazuje kao gubitak (nerealizirani gubitak) u izvještaju o dobiti investitora
- ponovno povećanje tržišne vrijednosti portfolija prikazuje se kao dobitak
(nerealizirani dobitak), ali samo ako tržišna vrijednost raste do troška nabave
– povećanje tržišne vrijednosti iznad troška ulaganja ne prikazuje se u
izvještaju o dobiti sve dok se ne proda. ( odbitak zbog vrednovanja utrživih
vlasničkih vrijednosnih papira protu-imovinski je račun ili račun vrednovanja)

Kratki odgovor na 5 pitanje:

Primjenjuje se pravilo niže vrijednosti.
Kad se portfolio promatra kao tekuća imovina, nerealizirani se dobici i gubici zatvaraju u
sažetom računu dobiti, i prikazuju u izvještaju o dobiti zajedno s ostalim odbicima prihoda od
ulaganja. Nerealizirani dobici iz dugoročnih ulaganja ne bi trebali biti uključeni u određivanje
neto dobiti tekuće godine, budući da menedžment ne namjerava prodati ove vrijednosne
papire u bliskoj budućnosti. Prema tome, svaki neto nerealizirani gubitak vezan uz dugoročna
ulaganja prikazuje se u bilanci kao smanjenje dioničarske glavnice i ne uključuje se u
izvještaje o dobiti( tako je FASB propisao).

6. U odjeljku tekuće imovine bilance, na dan 31. prosinca 1994. D. I. Je prikazala

utržive vlasničke vrijednosne papire po tržišnoj vrijednosti od 3,000,000$ što
je 190,000$ ispod troška ulaganja. Ako bi se tržišna vrijednost ovih
vrijednosnih papira povećala za 250,000$ tijekom 1995., koliki bi nerealizirani
dobitak (ako bi postojao) D. I. Uključila u svoj izvještaj o dobiti za 1995?
Objasnite u cijelosti.

Povećanje tržišne vrijednosti portfolija prikazuje se u izvještaju o dobicima, ali samo ako
tržišna vrijednost raste do troška ulaganja. Povećanje tržišne vrijednosti iznad troška ulaganja
ne prikazuje se u izvještaju o dobiti. U ovom slučaju priznalo bi se u iznosu od 190,000$.
Trebamo spomenuti ako se evidentira kao tekuća imovina, ukoliko je to dugoročno ulaganje u
vrijednosne papire , oni neće biti uključeni u izvještaj o dobiti nego će biti prikazan u bilanci
kao povećanje vlasničke glavnice.

7. Koristeći podatke iz 6. gornjeg pitanja za raspravu, izračunajte tržišnu

vrijednost D. Ulaganja u utržive vlasničke vrijednosne papire na dan 31.
prosinca 1995. Da li je ova tržišna vrijednost iznos koji je prikazan u odjeljku
tekuće imovine D. Bilance od 31.12.1995. na položaju ulaganja u utržive
vlasničke vrijednosne papire? Ako nije, izračunajte iznos ulaganja u utržive

93
 vlasničke vrijednosne papire koji će se prikazati i opišite kako će tržišna
vrijednost biti objavljena u financijskim izvještajima na da 31. prosinca 1995.,
ako će uopće biti objavljena.

Bez obzira kako se utrživi vrijednosti klasificiraju u bilanci (dugoročni ili kratkoročni) oni se
prikazuju po nižoj vrijednosti između troška ulaganja i tržišne vrijednosti na zajedničkom
računu ( i obveznice i dionice zajedno) utrživi vrijednosni papiri i to u iznosu od 3,000,000$.
Ako je tekuća imovina, onda će iznos od 190,000$ biti prikazan kao nerealizirana dobit u
računu RDG a ako je dugoročna onda će uvećati vlasničku glavnicu u istom tom iznosu.
Kad god je «fer vrijednost» financijskih instrumenata ( ulaganje u obveznice i dionice drugih
kompanija») na datum bilance značajno razlikuje od knjigovodstvene vrijednosti u
računovodstvenoj evidencije, fer vrijednost mora biti objavljena kao bilješka u financijskim
izvještajima – na ona ne utječe na knjigovodstvenu vrijednost financijskih izvještaja u bilanci.
( u našem slučaju ako informaciju smatraju značajnom trebaju navesti da je fer vrijednost
dionica 60,000$ veća od knjigovodstvene).

8. Po čemu je obveza vrednovanja utrživih vlasničkih vrijednosnih papira prema

pravilu niže vrijednosti u financijskim izvještajima slična poreznoj regulativi
glede utrživih vrijednosnih papira?

Porezna regulativa vezana uz utržive vrijednosne papire ( FASB- ovim se odredbama) ne

prihvaćaju gornje vrijednosti (nerealiziranje prihode i rashode) kod određivanja oporezive
dobiti. Samo realizirani dobici i gubici koji su posljedica prodaje ulaganja priznaju se u
porezne svrhe. Računovodstveno načelo kaže da se dobitak ne priznaje sve dok nije
realiziran, a gubitak se priznaje čim postoj objektivan dokaz da će nastati gubitak.

9. Kada bi investitori trebali koristiti metodu udjela za računovodstveno praćenje

ulaganja u redovne dionice?

Vlasništvo nad 20% i više običnih dionica kompanije emitenta može dati investitoru značajan
utjecaj (kontrolu) nad politikom i poslovanjem kompanije-emitenta. U takvim slučajevima
investitor bi trebao koristiti metodu ujela za računovodstveno praćenje ulaganja.
Ulaganja u svrhu ostvarivanje i kontrole ne uključujemo u porfolijo utrživih vrijednosnih
papira nego ih u bilanci prikazujemo pod naslovom dugoročna ulaganja i računovodstveno
se različito prate od ulaganja u utržive V. P.

10. Dividende na dionice obično se prikazuju kao prihodi kad su primljene. Da li

investitori koji koriste metodu udjela za računovodstveno praćenje ulaganja u
redove dionice slijede ovo politiku. Objasnite u cijelosti.

Koristeći metodu udjela investitor priznaje proporcionalni udjel u neto dobiti kompanije-
emitenta kao povećanje knjigovodstvene vrijednosti svog ulaganja ( gubitak kao smanjenje
vrijednosti ulaganja).
Kad kompanija emitent isplaćuje dividendu smanjuje se njezina dioničarska glavnica.
Investitor zbog toga tretira dividende koje su primljena kao konverziju dijela ulaganja u
novac i na taj način smanjuje knjigovodstvenu vrijednost ulaganja.
- isplatom dividende smanjio se zadržani dobitak kompanije u kojoj smo imali udio kao
investitori, automatski moramo proknjižiti kod nas to smanjenje ulaganja za iznos dividendi
koje su nas pripale, e primitak novca (dividende).

94
 11. Kad se metoda udjela koristi za računovodstveno praćenje ulaganja u redovne
dionice kojima se trguje na organiziranim burzama, da li se ulaganje korigira
na nižu tržišnu vrijednost na kraju svakog obračunskog razdoblja. Da li se fer
vrijednost takovog ulaganja koje se računovodstveno prati metodom udjela
uopće objavljuje u financijskim izvještajima? Objasnite vaš odgovor.

Ulaganja koja se računovodstveno prate metodom udjela ne svode se na nižu vrijednost. Kad
cijene kotiraju na tržištu, tržišna vrijednost ulaganja koje se računovodstveno prate metodom
udjela mora biti objavljena u bilješkama uz financijske izvještaje.

12. A. C. posjeduje 80% glavnih dionica B. C. Objasnite temelj za pretpostavku da

ove dvije kompanije čine jedan ekonomski subjekt koji posluje pod
jedinstvenom kontrolom
Matična kompanija kontrolira podružnicu tako da bira njezin upravni odbor, koji zatim
imenuje menedžment podružnice. S praktičkog gledišta, podružnica je kao odjel unutar
matične kompanije.
Matična kompanija posjeduje 50% ili više dionica s pravom glasa druge kompanije ( ima
pravo izabrati upravni odbor podružnice koje - pravo joj daju kupljene dionice)
Podružnica je kompanija koja je potpuno ili u većinskom vlasništvu .
Povezane kompanije ( matica i njezina podružnica) zapravo funkcioniraj kao jedinstveni
ekonomski subjekt koji je pod kontrolom upravnog odbora matice.

13. Što su konsolidirani financijski izvještaji? Ukratko objasnite kako se ovi

izvještaji pripremaju.

Konsolidirani financijski izvještaji – skup izvještaja koji prikazuje kombinirani financijski

položaj i poslovne rezultate konsolidiranog subjekta koji čine matična kompanija i jedna ili
nekoliko podružnica.
Oni sadrže imovinu, obveze, prihode i rashode dviju ili nekoliko povezanih kompanija koji se
kombiniraju u jedinstveni kompletni financijski izvještaj - kao da su povezane kompanije
jedan poslovni subjekt.
Budući da su matrica i podružnica odvojeni pravni subjekti - Kao pravni subjekti pripremaju
se izvještaji odvojeno. Pošto funkcioniraju - Kao jedinstveni ekonomski subjekt (matična)
pripremaju se konsolidirani financijski izvještaji.
Priprema konsolidiranih financijskih izvještaj a- ne vodi se računovodstvena evidencija na
razini konsolidiranog subjekta i iznosi u konsolidiranim financijskim izvještajima ne prenose
se iz glavne knjige, oni se formiraju u radnim bilješkama – kombiniranjem iznosa istih stavki
iz financijskih izvještaja povezanih kompanija . Knjiženja kojim se eliminiraju učinci među-
kompanijskih transakcija provode se samo na ovim radnim bilješkama i ne evidentiraju se u
računovodstvenoj evidenciji matične kompanije ni njezinih podružnica. Nakon toga slijedi
konsolidirana bilanca koja koristi posljednji stupac iz radnih bilješka

14. Navedite tri temeljna oblika među-kompanijskih eliminacija koje bi se trebale

provesti kao korak u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja?

a) eliminacija međukompanijskih udjela

b) eliminacija međukompanijskih dugova
c) eliminacija međukompanijskih prihoda i rashoda.

95
 15. Objasnite zašto cijena koja je plaćena za kontrolni udjel u podružnici može biti
različita od knjigovodstvene vrijednosti kupljene glavnice.

Jer kada matična kompanija kupuje kontroli udjel u podružnici ona obično plaća cijenu koja je
veća od knjigovodstvene vrijednosti njezinih dionica; jer se vjeruje:
- da je fer tržišna vrijednost određene imovine ( kao što su zagrade i zemljište)
veća od njezine knjigovodstvene vrijednosti
- da su prognoze budućih zarada tako povoljne da će opravdati više plaćanje
dionica ( neevidentirani goodwill)

16. Sljedeća se stavka pojavljuje u konsolidiranoj bilanci: «Manjinski udjel u

podružnici…620,000$» Objasnite prirodu ove stavke, i u kojemu se dijelu
konsolidirane bilance pojavljuje?

Kada je u pitanju manjinski udjel u konsolidiranoj bilanci pojavljuje se novi oblik vlasničke
glavnice poznat kao manjinski udjel. Pojavljuje se u bilanci u odjeljku dioničarske glavnice
– odvojeno. ( ne uključuje se u iznos dioničarske glavnice)
Manjinski udjel predstavlja vlasnički udjel u podružnici koji nije vlasništvo matične
kompanije već je u posjedu ostalih dioničara.

17. Ukratko objasnite kad se poslovna kombinacija promatra kao kupnja, a kad se
može promatrati kao udruživanje interesa.

Ako matična kompanija plaća novcem ili emitira dužničke vrijednosne papire da bi kupila
dionice druge korporacije, poslovna se kombinacija računovodstveno prati metodom kupnje.

Metoda udruživanja interesa je odgovarajuća ako se dionice podružnice stječu izravnom

razmjenom za dionice matične kompanije. Ključni je aspekt takve transakcije da bivši
dioničari podružnice postaju dioničari matične kompanije. (matična kompanija je emitirati
dionice koje će razmijeniti za dionice podružnice)

18. Kao opće pravilo, kad su konsolidirani financijski izvještaji primjereni?

Da se dvije ili više kompanija promatra kao jedan poslovni subjekt.

- treba izvršiti korekcije da bi se eliminirali učinci međukompanijskih transakcija.

19. Koje su skupine investitora prvenstveno zainteresirane za konsolidirane

financijske izvještaje? Zašto?

Dioničari i kreditori matične kompanije živo su zainteresirani za financijske rezultate

cjelokupnog poslovanja koje je pod kontrolom matice, uključujući i onog koje vode
podružnice.
Jednostavno zato jedni sudjeluju u vlasništvu kompanije drugi dolaze kao vjerovnici
(kreditori) koji potražuju svoj novac – te se njihove budući novčani iznosi, očekivanja, jako
ovisiti o cjelokupnom poslovanju.

U knjizi na stranici 811 imamo sažetak računovodstvenog ulaganja u korporacijske

vrijednosne papire.

96
DIO VI : IZVJEŠTAJI ZA SVRHE I ANALIZE FINANCIJSKIH
IZVJEŠTAJA

POGLAVLJE 18: POREZI NA DOBIT I POSLOVNE ODLUKE

1. Koje su četiri osnovne vrste poreznih obveznika prema federalnom zakonu o

porez na dobit?

To su: pojedinci, korporacije, posjedi, fiducijarije.

2. Objasnite razliku između poreznog planiranja i izbjegavanja poreza te navedite

primjere

Porezno planiranje – aktivnost kojom porezni obveznici koji vode svoje poslovne aktivnosti
tako da u skladu s zakonom minimiziraju svoju poreznu obvezu. (Planiranje metoda vođenja
zaliha, koja metoda amortizacije, vlasništvo automobila da li je privatno ili u najmu).
Izbjegavanje poreza – odnosi se na nezakonite postupke koji poduzimaju porezni obveznici
da bi izbjegli plaćanje poreza. ( ne-predavanje prijave poreza na dobit ili smanjivanje iznosa
oporezive dobiti u poreznoj prijavi prijevarom).

3. Zašto je američki porezni sustav opisan ako sustav samooporezivanja? Koja

sredstva porezne vlasti koriste u provođenju ovog sustava?

Zato jer se temelju na tome da porezni obveznici sami određuju oporezivi dohodak,
izračunavajući svoje obveze za poreze i ispunjavajući svoje prijave poreza na dohodak koje se
predaju državnim poreznim vlastima.
Vladi se moraju poslati formulari :
Poslodavac formular W – u kojim su navedene ukupne plaće ili nadnice plaćene svakom
zaposlenom tijekom godine.
Korporacije i banke formulare 1099 – u kojima se vladi prikazuju dividende i kamate koje je
ostvario svaki investitor i kreditor
IRS ( Internal Revenue Service) provjerava ove informacije, te kontroliraju porezne prijave
poreznih obveznika. Prilikom kontrole porezne prijave porezni obveznik ima obvezu
iznošenja dokaza.
Te novčana kazna za porezne obveznike koji prenisko iskazu svoj oporezivi dohodak.

4. Navedite u obliku jednadžbe formulu federalnog poreza na dohodak

pojedinaca, počevši s ukupnim dohotkom i završivši s oporezivim dohotkom.

Ukratko ovaj postupak uključuje:

- Izračunavanje ukupnog dohotka
- Isključenje određenih stavki posebno utvrđenih zakonom da vi se odredio bruto dohodak
- Odbijanje izdataka vezanih uz poslovanje da bi se došlo do korigiranog bruto dohotka
- Oduzimanje standardnog odbitka ( ili specificiranog) i osobnih izuzetaka da bi
se došlo do ključnog iznosa oporezivog dohotka.

97
OPĆA FORMULA ZA IZRAČUNAVANJE POREZA NA DOHODAK:

UKUPAN - sav dohodak i dobici ostvareni iz bilo kojih izvora

DOHODAK

manje

ISKLJUČENJA - dohodak koji se zakonski isključuje iz oporezivanja

jednako je

BRUTO - dohodak prije dolje navedenih odbitaka i izuzetaka

DOHODAK
manje

ODBICI KOJIMA SE - rashodi i gubici vezani uz poslovanje

DOLAZIDO KORIGIRANOG doprinosi mirovinskim planovima
BRUTO DOHOTKA

jednako je

KORIGIRANI BRUTO - značajan je zbog toga što se nekoliko odbitnih

DOHODAK stavki izračunava kao njegov postotak
manje

STANDARDNI ODBITAK ILI SPECIFICIRANI - specificirani oblici koji su

ODBICI OD KORIGIRANOG BRUTO dopušteni zakonom
DOHOTKA
i manje

OSOBNI - izuzeci koji su specificiranog iznosa za svakog

IZUZECI pojedinog poreznog obveznika, bračnog druga i uzdržavanog
člana obitelji
jednako je

OPOREZIVI - iznos na koji se primjenjuje odgovarajuće porezne stope

DOHODAK

Isključenja ( kamate na municipalne obveznice, pokloni i nasljedstva, primici iz police

životnog osiguranja, potpore radnicima i primanja od socijalnog osiguranja, mirovine
veteranima, određeni oblici školarina, naknade primljene za štete).
Odbici kojim a se stiže do korigiranog bruto dohotka ( poslovni rashodi vlastite tvrtke, rashodi
koji se odnose na posjede koji se daju u najam, gubici od prodaje imovine korištene u
trgovinskoj ili poslovnoj djelatnosti, neto kapitalni gubici, doprinosi u mirovinske planove i
ostali).

98
Odbici od korigiranog bruto dohotka ( kamate na hipotekarne kredite, državni porezi i porezi
na posjed doprinosi, troškovi liječenja, gubici zbog nezgoda i razni odbici 2% korigiranog
bruto dohotka – to su specificirani).
Osobni izuzeci ( uzdržavani član).

5. S. H.. ispunila je svoju poreznu prijavu na novčanoj osnovi. Tijekom tekuće

godine, prikupila je od svojih pacijenata 18,900$ za usluge liječenja obavljene
prethodne godine, te je fakturirala 115,000$ pacijentima za usluge obavljene
ove godine. Na kraju tekuće godine imala je potraživanja od 24,6ooo$ vezana
za fakturirani iznos iz tekuće godine. Koliki će iznos bruto dohotka H.
Prikazati u svojoj poreznoj prijavi.

18,900$ novac
+ 90,400$ (115,000$ potraživanja za izvršene usluge – 24,600$ potraživanja na kraju
109,300$ godine = 90,4000)

6. Osoba s godišnjom plaćom od 40,000$ imala je neto kapitalni gubitak od

60,000$ U kojem iznosu, i da li će se, ovaj kapitalni gubitak sučeliti s plaćom
kod izračunavanja oporezivog dohotka? Objasnite.

Kapitalna imovina obuhvaća svu onu imovinu osmi one koja se koristi u poslovanju
Neto kapitalni gubitak – ukupni kapitalni gubici veći od ukupnih kapitalnih dobitaka.
U poreznoj prijavi pojedinca, on se može oduzeti od ostalog dohotka samo do iznosa od
maksimalno 3,000$ godišnje ( preostali gubitak se može prenijeti u sljedeće godine i sučeliti
s kapitalnim dobicima ako postoje ili ostalim dohotkom).

7. Objasnite glavne čimbenike koji bi se trebali razmotriti prilikom odlučivanja o

najpovoljnijem trenutku ulaganja koje će rezultirati velikim kapitalnim
gubitkom?

Bilo bi pametno da u istoj godini imamo i kapitalni dobitak, tako bi se sučelili.

Dva su ograničenja vezana uz kapitalne gubitke :
- kapitalni gubici na osobnoj imovini kao što je obiteljska kuća i automobil nisu
odbitna stavka
- iznos kapitalnih gubitaka koji se svake godine može odbiti od ostalih odbitaka
dohotka ograničen je s 3,000$.

8. Što se želi reći kad se kaže « Povoljan tretman dugoročnih kapitalnih

dobitaka»? Da li dugoročni kapitalni dobici danas imaju povoljan porezni
tretman? Objasnite.

Dugoročni kapitalni dobici ( kad posjeduje imovinu dulje od jedne godine) po starom zakonu
su se oporezivali samo do visine od 40% 60% je bilo oslobođeno oporezivanja Bila je dana
porezna stimulacija da bi se potaknuli investitori na preuzimanje rizika, umjesto da ulažu u
nerizične vrijednosne papire kao što su državne obveznice, već u ulaganja u nove rastuće
sektore industrije. Porezna reforma od 1986. godine je eliminirala «povlasticu», te se sada i
kratkoročni i dugoročni kapitalni dobici oporezuju kao običan dohodak. 1991, obnovljena je
mala povlastica , ukupan kapitalni dobitak oporezuje su se po progresivnoj stopi (15%,28%, i
31%), s time da 31% nije u primjeni.

99
 9. Navedite neke razlike između poreznih odredbi za korporacije i poreznih
odredbi za pojedince.

Neke od razlika su :
a) odvojen porezni raspored s različitim poreznim stopama i poreznim razredima
b) nema koncepta korigiranog bruto dohotka i nema standardnog odbitka ili osobnih
izuzetaka
c) sam je 30% dividendi koje korporacija primi oporezivo
d) korporacija ne odbija neto kapitalne gubitke

10. Objasnite nastanak obveze za odgođene poreze na dobit. Kakve posljedice ima
povećanje ove obveze tijekom razdoblja na odnos između troška poreza na
dobit prikazanog u izvještaju o dobiti i iznosa poreza koji se plaća tijekom
godini?

Računovodstvenom dobiti mjere se rezultati poslovanja u skladu s opće prihvaćenim

računovodstvenim načelima. Oporezivom dobiti, međutim mjere se rezultati poslovanja u
skladu s poreznim zakonom. Budući da se računovodstvena dobit i oporeziva dobit određuju
prema različitim pravilima, dolarski iznos računovodstvene dobiti često se značajno razlikuje
od iznosa oporezive dobiti. Alokacija poreza na dobit između razdoblja koristi se za
usklađivanje troškova poreza na dobit s računovodstvenom dobiti iz izvještaja o dobiti.
Većina poduzeća koriste u svojim poreznim prijavama one računovodstvene metode koje će
ubrzati priznavanje rashoda i odgoditi priznavanje prihoda. Ovakva politika odgađa plaćanje
poreza na dobit za buduće godine stvara obvezu za odgođene poreze koja je često značajnog
iznosa.

11. Objasnite prednost za jednog vlasnika male korporacije u prikupljanju

sredstava kreditom umjesto emisijom dionica.

Prikupljanje sredstava kreditom uključuje povećanje obveze i imovine ali i trošak kamate
koja će rezultirati smanjenjem dobiti prije oporezivanja. Emisija dionica osim samih troškova
emisije povećava obvezu i imovinu, ali ne rezultira troškom kamate tokom razdoblja, nego
dividendom koja se dijeli ako kompanija posluje profitabilno, te ima zadržani dobitak, koji je
prije toga bio oporeziv.

12. U kakvom su odnosu porezne stope za pojedince iz osamdesetih i one iz

sedamdesetih? Objasnite.

Maksimalan federalna stopa poreza na dobit 70-tih se povećala na 70%, a u većini 80-tih
najveća stopa je bila 50%, da bi 1988 kongres svojim aktivnostima snizio najveću stopu na
28%.
13. Navedite dva cilja poreznog planiranja:

Porezno planiranje – sustavni proces minimiziranja poreza na dohodak prethodnim

razmatranjem poreznih posljedica alternativnih poslovnih i investicijskih postupaka. Glavni
čimbenik u odabiru oblika poslovnog udruživanja i financijske strukture, u odlukama
proizvesti ili kupiti i u tempiranju odnosno strukturi transakcija.
Ciljevi su:
- minimiziranje ukupne porezne obveze
- odgađanje poreza za buduće godine

100
 14. «Povećanje standardnog odbitka Poreznom reformom od 1986. donijelo je
prvenstveno koristi onim osobama koje inače ne specificiraju svoje odbitke».
Da li se slažete s ovom izjavom? Objasnite.

Standardni odbitak – definirani iznos koji se odbija od korigiranog bruto dohotka.

Alternativa nabrajanju specificiranih odbitaka kao što su kamate na hipoteku i porezi na
posjed. ( za vjenčane 5,700$ i 3,4000$ za samce, tokom godine korigiraju se za iznos
inflacije.)
Ne – Svejedno je, jer možemo odabrati bilo koji od načina. Osobe koje koriste specificirani
način, znači da imaju više odbitaka nego što je standardnim odbitkom to dozvoljeno).

15. Postojala je tvrdnja da je korporacijska dobit predmet «dvostrukog

oporezivanja» Objasnite značaj ovog izvora.

Praksa , kad se najprije oporezuje dobit korporacije, a zatim zarada dioničara.

16. Porezi se karakteriziraju kao progresivni, proporcionalni ili degresivni s

obzirom na bilo koju osnovicu. Opišite poreznu strukturu koja će biti u skladu
sa svakom od ovih karakteristika.

Progresivni porez - uzima veći dio osnovice kako se ta osnovica povećava, ( Federalni porezi
na dobit su progresivni s obzirom na dobit, budući da se primjenjuje veća porezna stopa kako
se povećava iznos oporezive dobiti).
Proporcionalni porez - se uzima konstantnim postotak osnovice bez obzira kako se ta
osnovica mijenja. (na primjer 6% poreza na promet uzima konstantnim postotak od prometa
bez obzira na primjenu u dolarskom iznosu prometa).
Degresivni porez – uzima manji dio osnovice kako se osnovica povećava ( izuzetno rijetki).

17. A. S. , samac, ispunjava svoju poreznu prijavu na novčanoj osnovi. Tijekom

1992, 800$ kamata doznačeno je na njegov štedni račun; podigao je kamate 18.
siječnja 1993. S. Nije više primio kamate niti dividende. U prosincu 1992. S.
Je kupio poslovnu opremu čiji je procijenjeni vijek trajanja 10 godina. Osim
toga 29. prosinca 1992. unaprijed je platio godišnju najamninu poslovnog
prostora. Objasnite kao bi se ove stavke trebale tretirati u S-ovoj poreznoj
prijavi:

Doznaka za kamatu – uključena je u bruto dohodak,

Kupnja dugoročne opreme – nije kapitalna imovina jer se koristi u poslovanju, amortizirat će
se po trošku nabave kroz razdoblja, rashod - smanjit će bruto dohodak
Plaćanje godišnje najamnine poslovnog prostora – tekuća imovina, amotrizira se tijeko
razdoblja trajanja najma – rashod.

18. Koje od sljedećih nije kapitalna imovina a prema Internal Revenue Codeu?

a) ulaganja u dionice G. Motorsa - je kapitalna imovina

b) osobno prebivalište - je kapitalna imovina
c) oprema koja se koristi u poslovnim aktivnostima – nije kapitalna imovina
d) ulaganje u Krugerrande (zlatne kovanice) – je kapitalna imovina

101
 19. Čak i kad porezni obveznik koristi obračunsku osnovu računovodstva za
porezne svrhe, oporeziva se dobit može razlikovati od računovodstvene dobiti.
Navedite četiri razlike između poreznog i računovodstvenog tretmana stavki
koje su uključene u određivanju dobiti.

Razlika je uzrokovana zbog specifičnih odredbama iz poreznog zakona koje propisuju

drukčiji tretman prihoda i rashoda od onog u GAAP-u.
Druga razlika proizlazi iz činjenice da Kongres s vremena na vrijeme donosi drastične
promjene u odredbama koje su vezane uz određivanje oporezive dobiti.
Razlike nastaju i zbog drugačijih ciljeva:
- svrha određivanja računovodstvene dobiti prije poreza je mjerenje i
izvješćivanje rezultata poslovnih aktivnost sukladno općeprihvaćenim
računovodstvenim načelima,
- oporeziva dobit s druge strane pravni je koncept, pod utjecajem poreznog
zakona, i predmet je čestih izmjena od strane Kongresa
Stavke koje stvaraju tu razliku možemo svrstati u dvije:
- Stalne razlike – čine prihodi i rashodi koji se uzimaju u obzir prilikom
izračunavanja jedne dobiti, a ne uzimaj se u obzir prilikom izračunavanja
druge ( primjer kamata od dividendi – u porezne svrhe oporezivo samo 30%)
- Vremenske razlike – nastaju kad se isti dolarski iznos prihoda i rashoda
priznaje u porezne svrhe i računovodstvene svrhe, međutim vrijeme
priznavanja u porezne svrhe razlikuje se od vremena priznavanja prema
računovodstvenim načelima (korištenje ubrzane metode amortizacije u svojoj
poreznoj prijavi, a linearnu metodu u izvještaju od dobiti- tijekom čitavog
vremensko vijeka trajanja imovine koja se amortizira ukupan iznos će na kraju
biti isti kod oba dva izvještaja). Kao drugi primjer, odbitak od spornih
potraživanja – porezni zakon zahtijeva direktni otpis.
Evo nekoliko čimbenika koji se moraju uzeti u obzir prilikom pripreme korporacijske
porezne prijave.
a) primljene dividende - samo je 30% ili manje prihoda od dividende oporezivo 70% se
može odbiti od bruto dobiti
b) Kapitalni dobici i gubici – Kapitalni dobici korporacija oporezuju se kao obična dobit,
prema tome , stope mogu varirati od 15% do 34%. Kapitalni se dobici tretiraju na isti
način kao bilo koji drugi oblik prihoda koji čini dobit na koju se primjenjuje i prirez
od 5% ako je primjereno. Korporacije mogu odbiti kapitalne gubitke samo tako da se
ih sučeli s kapitalnim dobicima,
c) Ostale razlike od postupka oporezivanja pojedinaca – koncept korigiranog bruto
dohotka nije primjenjiv na korporaciju. Ovdje nema standardnog odbitka i nema
osobnih izuzetaka. Bruto dobit umanjena za odbitke koji su dopušteni korporaciji čini
oporezivu dobit.
d) Alternativni minimalni porez – početna točka u izračunavanju alternativnom
minimalnog poreza redovita je oporeziva dobit korporacije. Taj se iznos korigira s
različitim odbicima i razgraničenjima(odgođeni dobitak od prodaje na rate ili višak
dobiti koja je prikazana dioničarima iznad prikazane oporezive dobiti) Stopa od 20%
minimalnog poreza (AMP) primjenjuje se na ovu korigiranu osnovicu. Minimalni
porez mora se platiti ako je veći od poreza dobivenog redovnim postupkom.

Većina poduzeća u svojim poreznim prijavama koristi one računovodstvene metode koje će
što je moguće više ubrzati priznavanje rashoda, i što je moguće više usporiti priznavanje
prihoda.

102
 20. Pod kojim je uvjetima odgovarajuće primijeniti postupak poznat kao alokacija
poreza na dobit? Objasnite svrhu tog postupka.

Alokacija poreza između razdoblja – alokacija troška poreza na dobit između

računovodstvenih razdoblja zbog vremenskih razlika između računovodstvene dobiti i
oporezive dobiti. Uzrokuje logičku povezanost troška poreza na dobit prikazanog u
financijskim izvještajima i računovodstvene dobit.
Koristi se kad je nejednakost između računovodstvene dobiti prije poreza i oporezive dobiti
uzrokovana vremenskim razlikama,.
Da bi se izišlo na kraj s ovim razlikama između dobiti prije poreza i dobiti nakon poreza u
svrhe financijskih izvješćivanja koristi se računovodstvena politika poznata kao alokacija
poreza na dobit između razdoblja.
Cilj alokacije poreza na dobit je odgoditi trošak poreza na računovodstvenu dobit bez obzira
hoće li se stavke koje čine računovodstvenu dobit u različitim razdobljima odbijati ili će biti
oporezive. Odgođeni porezi su obveza. Temelje se na procijeni. ( obaveza za odgođene
poreze je zapravo beskamatni kredit – kapital koji postoje dostupan poduzeću odabirom
pogodnih računovodstvenih metoda koje se koriste u poreznim prijavama kompanije.

21. Navedite neke porezne čimbenike koji se moraju uzeti u obzir prilikom
odlučivanja o organiziranju poduzeća kao korporacije ili kao vlastite tvrtke.

Prilikom poreznog planiranja bitno je odlučiti o tome da li će poduzeće ostvariti porezne

koristi kao korporacija, vlastita tvrtka ili partnerstvo. Odluka će varirati od slučaja ovisno o
čimbenicima kao što su:
- porezni razredi vlasnika kao individualnih poreznih obveznika ili
- namjera vlasnika vezana za povlačenje zarada iz korporacije u obliku dividendi
nasuprot zadržavanju zarada u korporaciji koje će omogućiti širenje poslovanja

22. Objasnite kako korporaciji porez na dobit stvara financiranje putem

zaduživanja atraktivnijim od financiranja putem emisije povlaštenih dionica.

Prilikom odlučivanja o financijskoj strukturi, vlasnici poduzeća trebali biti svjesni da su

dugovi kao što su obveznice i zajmovi vrijednosnih papira odbitne stavke kod određivanja
oporezive dobiti, dok se dividende koje se plaćaju na redovne ili povlaštene dionice to nisu.

23. Neke od odluka koje vlasnici poduzeća moraju provesti prilikom osnivanja i
vođenja poslovanja utjecat će na iznos poreza na dobit koji se mora platiti.
Navedite neke od odluka koje će utjecati na zakonski iznos porezne obveze.

Razlika u poreznim stopama:

- vlasnik inokosnog poduzeća ili partner plaća porez po jedinstvenoj stopi ( od
15% do 32%) na dobit ostvarenu u svakoj godini bez obzira da li je dobit
povučena iz poduzeća ili ne
- korporacije plaćaju porez na svoje zarade po stopama ( od 15%do 34%) , kod
određivanja oporezive dobiti, korporacije oduzimaju plaće vlasnicima za
izvršene usluge, međutim ne mogu oduzeti dividende. I plaće i dohodak su
oporezivi.
Način financiranja ? - obveznicama i vrijednosnim papirima ili emisijom dionica.
Porezno utočište – ulaganje ( državne i municipalne obveznice kamata im je umjerena ali
oslobođena plaćanja poreza, ulaganje u nekretnine s odbicima kao što su kamate za hipoteku).

103
POGLAVLJE 19: MJERENJE NOVČANIH TOKOVA

1. Navedeno je na poslovnoj starici novina izvještaj o novčanim tokovima nazvan

«novim» financijskim izvještajem. Zašto?

Jer je do 1988. godine postojao izvještaj koji pokazuje izvore i upotrebu likvidnih sredstava
tijekom računovodstvenog razdoblja- izvještaj o promjenama u financijskom položaju
( neformalno izvještaj o fondovima. Zbog različitih definicija «fondova» izvještaji o
promjenama u financijskom položaju sadržajem se znatno razlikovao u različitim
kompanijama i stvarao teškoće investitorima pri usporedbi izvještaja o fondovima različitih
kompanija ( «likvidna sredstva» bila su definirana na nekoliko različitih načina).
Kako bi riješio ovaj problem FASB je donio odredbu kojom, počevši od 1988. godine sve
kompanije, moraju prestati pripremati izvještaj o promjenama u financijskom položaju i
umjesto njega trebaju pripremati izvještaj o novčanim tokovima – te se pobrinuo da osigura
puno više uputa vezanih za formu i sadržaj novog izvještaja .

2. Zašto FASB traži od kompanija da ne koristi izraz fondovi u izvještaju o

novčanim tokovima?

Da bi se izbjegla zbrka između starog «izvještaja o fondovima» i novog izvještaja o novčanim

tokovima, FASB je tražio od kompanije da izbjegavaju korištenje riječi «fondovi» u novim
financijskim izvještajima.

3. Kratko navedite svrhe izvještaja o novčanim tokovima.

Svrha je izvještaja o novčanim tokovima davanje informacija o novčanim primicima i

novčanim izdacima subjekta iz poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti.
Čitatelji financijskih izvještaja koriste ove informacije za procjenu solventnosti poduzeća i
njegove sposobnosti za generiranje pozitivnih novčanih tokova u budućim razdobljima,
sposobnost za plaćanje dividendi i za financijski rast.

4. Da li izvještaj o novčanim tokovima najbolje mjeri profitabilnost financijski

jakog poduzeća ili to čini izvještaj o dobiti? Objasnite.

Poslovati profitabilno znači povećati iznos vlasničke glavnice kroz poslovne aktivnosti
poduzeća, ukratko to znači ostvariti zadovoljavajući povrat uloženog vlasničkog kapitala.
( izvještaj o dobiti mjeri uspješnost ili neuspjeha poduzeća u postizanju jednog cilja, a to je
profitabilnost)
Ostati solventan – znači biti sposoban platiti svoje dugove i obveze poduzeća kako one
dospijevaju. ( Izvještaj o novčanim tokovima – dobar kod procijene solventnosti)

5. Dvije dopunske bilješke obično prate izvještaj o novčanim tokovima. Kratko

objasnite sadržaj ovih bilješki.

«Nenovčane» ulagateljske i financijske aktivnosti.:

Jedan je od zadataka izvještaja o novčanim tokovima osigurati informacije o svim
ulagateljskim i financijskim aktivnostima. Prema tome , ako ove aktivnosti nemaju
«nenovčane» elemente, kao što je razmjena emitiranih dionica za zemljište, tada se nenovčani
aspekti te transakcije objavljuje u dopunskim bilješkama koje prate izvještaje o novčanim
tokovima.

104
Primjer: novčani izdaci za kupnju stroja, ulagateljska aktivnost, kupljen stroj 160,000$ u
gotovu a 40,000$ emitiranjem dugoročnih vrijednosnih papira. Samo će se 160,000$ izdataka
pojaviti u izvještaju o novčanim tokovima (novčani izdatak za kupnju stroja) dok će se
nenovčani aspekt ove ulagateljske transakcije prikazati kao dopunska bilješka.

6. Navedite dva primjera novčanih primitaka i dva primjera novčanih izdataka za

svaku od sljedećih kategorija:

a) poslovne aktivnosti
novčani primici:
- priljevi od prodaje roba i usluga
- primljene kamate i dividende
- ostali primici iz poslovanja ( primjer, primitak na temelju sudskog spora
novčani izdaci:
- izdaci za trgovinsku robu i usluge, uključujući plaće zaposlenih
- plaćanje kamata
- plaćanje poreza
- ostali izdaci vezan uz poslovanje ( primjer, isplate na temelju sudskog rješenja)
b) ulagateljske aktivnosti
novčani primici:
- primici od prodaje vrijednosnih papira ili postrojenja
- primici od naplate glavnice kreditora
novčani izdaci:
- izdaci za kupnju vrijednosnih papira ili postrojenja
- iznosi dani zajmoprimcu
c) financijske aktivnosti
novčani primici :
- primici od kratkoročnih i dugoročnih pozajmica
- novac primljen od vlasnika ( na primjer, od emisije dionica)
novčani izdaci:
- otplata posuđenih iznosa - krediti ( bez kamata)
- isplata vlasnicima, kao što su novčane dividende

7. Zašto se isplate i primici od kamata klasificiraju kao poslovne aktivnosti a ne

kao financijske ili ulagateljske aktivnost?

FASB je želio da se na neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti odražavaju novčani efekti
prihoda i rashoda koji ulaze u određivanje neto dobiti. Kako prihodi i rashodi od kamata
ulaze u određivanje neto dobiti, FASB je odlučio da se s njima vezani novčani tokovi
klasificiraju kao poslovne aktivnosti.
Plaćanje dividendi, međutim ne ulazi u određivanje neto dobiti, prema tome, isplate se
dividendi promatraju kao financijska aktivnost.

8. Definirajte novčane ekvivalente i navedite tri primjera.

Novčani ekvivalenti – Visoko-likvidna kratkoročna ulaganja ( kao što su blagajnički zapisi,

fondovi tržišta novca i komercijalni zapisi). Da bi bio novčani ekvivalent, kratkoročno
ulaganje mora imati mogućnost konverzije u poznati iznos dolara unutar tri mjeseca od
trenutka ulaganja. U svrhu pripremanja izvještaja o novčanim tokovima, novčani se

105
ekvivalenti promatraju kao «novac». Prema tome transferi novca između računa u banci i
ovih novčanih ekvivalenata ne promatraju se kao novčani primici i izdaci novca.

9. Tijekom tekuće godine, D. C. je izvršila transfer 300,000$ sa svojeg

bankovnog računa u fond tržišta novca. Hoće li se ova transakcija pojaviti u
izvještaju o novčanim tokovima? Ako hoće, u kojem odjeljku? Objasnite.

Promatrat će se kao «novac» - novac se smatra «novcem» bez obzira drži li se on kao valutni
novac na računu u banci ili u obliku novčanog ekvivalenta. On nije novčani primitak ni
izdatak on je novčani ekvivalent.

10. Da li je dugoročno važnije da poduzeće ima pozitivan novčani tok iz

poslovnih, financijskih ili ulagateljskih aktivnosti? Zašto.

U dugom roku, poduzeće mora generirati pozitivan novčani tok iz svojih poslovnih
aktivnosti, ako želi opstati. Poduzeće s negativnim novčanim tokom iz poslovnih aktivnosti
neće moći stalno prikupljati novac iz drugih aktivnosti. Zapravo sposobnost poduzeća da
pribavi novac financijskim aktivnostima ovisi o njegovoj sposobnost da generira novac iz
svojih uobičajenih poslovnih aktivnosti. Kreditori i dioničari oklijevaju investirati u
kompaniju koja ne generira dovoljno novca iz poslovnih aktivnosti za promptno plaćanje
dospjelih obveza, kamata i dividendi

11. Od tri vrste aktivnosti koje su prikazane u izvještaju o novčanim tokovima, za

koju je najmanje vjerojatno da će pokazati pozitivan neto novčani tok u
uspješnom rastućem poduzeću? Obrazložite.

Ulagateljska aktivnost – pretpostavlja se da poduzeće koje posluje profitabilno, ostvaruje

«višak» novaca da će investirati u dalji rast poduzeća ( kupnja novih i boljih postrojenja) ili
ulagati u dugoročne vrijednosne papire te davati zajmove ( uz određenu kamatu). Iznos
ulaganja bi u svakom slučaju treba biti veći od prodaje utrživih vrijednosnih papira, naplate
kredita ili primitka od prodaje postrojenja – u obračunskom razdoblju te će pokazati negativan
novčani tok.
U svakom slučaju prodaj starog stroja biti će evidentirana po knjigovodstvenoj vrijednosti od
nekoliko godina u nazad i da je prodana uz neki dobitak, ona će sigurno iznositi puno manje
nego kupnja nekog novog stroja .

12. Stavke i iznosi navedeni u bilanci i izvještaju o dobiti korespondiraju s

pojedinim računima iz glavne knjige kompanije. Da li je isti slučaj sa stavkama
i iznosima iz izvještaja o novčanim tokovima? Objasni.

Stavke izvještaja o dobiti ili bilanci predstavljaju stana na računima glavne knjige te
korespondiranju.
Stavke i iznosi izvještaja o novčanim tokovima ne korespondiraju sa pojedinim računima
glavne knjige. Izvještaj o novčanim tokovima sažima novčane transakcije tijekom
računovodstvenog razdoblja. Glavna se knjiga, međutim vodi na obračunskoj osnovi
računovodstva, a ne na novčanoj. ( primjer, iznos kao što je «novac primljen od kupaca 1000$
ne pojavljuje se kao stanje na određenom računu gl. knjige već ( u unutar stanja iznosa na
računu novca).

106
 13. Poduzeće M. I. imalo je godišnje neto prihod od prodaje od 840,000$.
Potraživanja od kupaca povećala su se sa 90,000$ na početku godine na
162,000$ na kraju godine. Izračunajte iznos novca prikupljenog tijekom godine
od kupaca.

Poslovna aktivnost – određuje se zbrajanjem novčanih priljeva i oduzimanjem novčanih

odlijeva.
Ako se iznos na računu potraživanja od kupaca povećao tijekom godine, znači da je prodaja
na krediti bila veća od naplate potraživanja. Prema tome mi moramo oduzeti povećanje
iznosa na računu potraživanja tijekom godine od neto prihoda od prodaje, da bi odredili
iznos primljenog novca, i obratno. Ako se iznos novca na računu potraživanja od kupaca
smanjio tijekom godine znači da je naplata potraživanja bila veća od prodaje na kredit, prema
tome moramo dodati smanjenje iznosa na računu potraživanja neto prihodu od prodaje da
bi odredili iznos primljenog novca.
U našem slučaju imamo povećanje potraživanja od kupaca tijekom godine i to u iznosu
72,000$ (162,000-90,000). Njega moramo oduzeti od neto prihoda prodaje. ( 840,000-
72,000=778,000$). Znači iznos novca prikupljen tijekom godine od kupaca je bio 778,000$.

14. Opišite vrste novčanih izdataka koji su sažeti u odjeljku «Novčani izdaci
dobavljačima i zaposlenima».

Plaćanje dobavljačima i zaposlenima – uključuje sve novčane izdatke za kupnju trgovinske

robe i plaćanje poslovnih rashoda ( svi rashodi osim kamata i poreza). Oni se navode u
posebnoj stavci izvještaja. Iznosi novca za kupnju trgovinske robe i za plaćanje poslovnih
rashoda izračunavaju se odvojeno. Na kraju se zbroje u novčane izdatke dobavljača i
zaposlenih.

a) novčani izdaci za kupnju robe

+ smanjenje obveza
Novčani izdaci troškovi + povećanje zaliha prema dobavljačima
za kupnju = prodanih ili i ili
trgovinske roge proizvoda - smanjenje zaliha - povećanje obveza prema
dobavljačima

Razmotrimo: Ako kompanija želi povećati zalihe, kupit će više trgovinske robe nego što će
prodati tijekom razdoblja; osim toga, ako kompanija želi povećati svoje obveze prema
dobavljačima, neće platiti gotovinom svoje nabavke.

b) novčani izdaci za plaćanje rashoda

+ povećanje izdataka koja + smanjenje obračunatih

Plaćanje Amortizacija prethode rashodu obveza
= i ostali novčani i ili i ili
rashoda rashodi - smanjenje izdataka koja - povećanje obračunatih
prethode rashodu obveza

Unaprijed plaćeni rashodi ( imovina) = izdatak koji prethodi rashodu – novčani izdaci već od
priznatog rashoda.
Obračunati rashodi ( obveza) = plaćanje izvršeno smanjuje obvezu

107
 15. Navedite tri čimbenika radi kojih se neto dobit može razlikovati od neto
novčanog toka iz poslovnih aktivnosti.

Neto dobit se razlikuje od neto novčanih tokova iz poslovnih aktivnosti zbog nekoliko
razloga. Jedan od razloga su «nenovčani» rashodi, kao što je amortizacija materijalne i
nematerijalne imovine. Ovi rashodi ne zahtijevaju novčane odljeve, smanjuju neto dobit,
međutim ne utječu na neto novčani tok. Drugi su razlog vremenske razlike između
priznavanja prihoda i rashoda i nastanka novčanih tokova. Konačno, neposlovni odbici i
gubici uključuju se u neto dobit, međutim povezani novčani tokovi klasificiraju se kao
ulagateljske ili financijske aktivnosti, a na kao poslovne( gubitak pri prodaji postrojenja ).

16. Kratko objasnite razliku između direktne i indirektne metode izračunavanja

neto novčanog toka iz poslovnih aktivnosti. Koja od metoda rezultira većim
neto novčanim tokom?

Obje metode rezultiraju istim neto novčanim tokovima.

Direktna metoda - prikazuje pojedine novčane priljeve i odljeve koji su obuhvaćeni
poslovnim aktivnostima.
Indirektna metoda – izračunavanje počinje obračunatom neto dobiti, nakon čega se provode
sve neophodne korekcije da bi se došlo do neto novčanog toka iz poslovnih aktivnosti.

17. Da li se novčani izdaci za izvršenje obveza promatraju kao poslovne aktivnosti

ili ulagateljske aktivnosti? Navedite u izvještaju o novčanim tokovima koji je
prikazan na 878. stranici odjeljak koji sadrži izdatke za izvršenje obveza.

Kao poslovne aktivnosti, kao stavka novčani izdaci dobavljačima i zaposlenima, obaveza za
plaćanje robe i usluga, obaveza plaćanja kamata, obveza plaćanja poreza…
Ima i u financijskim aktivnostima , izdatak plaćanje kratkoročnih dugova – obveza za
primljene pozajmice, te obaveza za dividende – isplata dividendi.

18. D. C. je razmijenio 5000,000$ emitiranih dionica za zemljište. U ovoj

transakciji novac nije mijenjao ruke. Hoće li transakcija biti objavljena u
izvještaju o novčanim tokovima kompanije? Objasnite.

Da, cilj izvještaja je informirati o svim aktivnostima ( ulagateljskim i financijskim). Bez

obzira što je ova razmjena nema novčani element – odnosno ima nenovčani aspekt, ona se
objavljuje u dopunskim bilješkama koje prat izvještaje o novčanim tokovima.

19. Jedina transakcija koja je bila evidentirana na računima imovine u kompaniji

R. C. tijekom godine, knjižena je tako da potražuje račun zemljište za
150,000$. Pod pretpostavkom da je ovo novčana transakcija, da li ona
predstavlja novčani primitak ili izdatak? Trebali se ovih 150,00 pojaviti u
izvještaju o novčanim tokovima ili su neophodne neke korekcije?

Potražno knjiženje na računu imovine znači da smo zemljište prodali., isto tako ono nam daje
informaciju samo o trošku nabave ( ili knjigovodstvene vrijednosti). Ova transakcija za nas
znači novčani primitak. Da bi smo odredili novčane primitke od prodaje, moramo korigirati
iznos potražnih knjiženja za sve odbitke ili gubitke nastale od prodaje.

108
 20. Tijekom tekuće godine računi uplaćenog kapitala poduzeća M. S. potraživali
su za sljedeće iznose: dionički kapital 10,000,000$, premija na uplaćeni kapital
98,500,000$. Objasnite vrste potražnih transakcija koje su vjerojatno
uzrokovale ove potražne promjene i ilustrirajte prikaz ove transakcije u
izvještaju o novčanim tokovima.

To su novčani tokovi iz financijskih aktivnosti, ( koje se inače određuju analizom dugovnih i

potražnih promjena evidentiranih tijekom razdoblja na odgovarajućim računima obveze i
dioničarske glavnice). Primici novca od emisije dionica knjiže se tako da duguje račun novca,
a potražuje račun dionički kapital, te ako su prodane dionice prodavane iznad nominalne
vrijednosti, dodatnim potražnim knjiženjem razlike ( između nominalne i tržišne) na računu
premija na uplaćeni kapital. Znači u izvještaju o novčanim tokovima biti će u djelu financijska
ulaganja evidentiran primitak od emisije dionice 108,500,000$.

21. Na početku tekuće godine, B. C. imala je obveze za dividende od 1,200,000$.

Tijekom tekuće godine kompanija je izglasala novčane dividende od
3,600,000$ od čega se 900,000 pojavilo kao obveza na kraju godine. Odredite
iznos novčanih dividendi koje su plaćene tijekom ove godine.

U slučaju kada su dividende isplaćene novčani izdatak je povezan s dugovnim knjiženjem na

računu zadržani dobici.
Ako bilanca sadrži obvezu za dividende, dugovni iznos na računu zadržani dobici predstavlja
dividende koje su izglasane tijekom razdoblja, što može biti različito od iznosa dividendi koje
su plaćene. Da bi smo odredili iznos plaćenih dividendi, moramo korigirati iznos izglasanih
dividendi dodavanjem svih smanjenja ( ili oduzimanjem svih povećanja) na računu obveze za
dividende.
U našem slučaju imamo 1,200,000$ (PS)
+3,600,000$ ( izglasane dividende tokom razdoblja)
- 900,000$ (ZS)
=3,900,00$ ( isplaćene dividende) – izdaci
U financijskom izvještaju evidentirati će se u dijelu – novčani tokovi iz financijskih aktivnosti
plaćene dividende (smanjenje novca).

109
POGLAVLJE 20: ANALIZA I INTERPRETACIJA FINANCIJSKIH
IZVJEŠTAJA

1. Koje su skupine zainteresirane za financijske poslove javnih korporacija?

Navedite neke od važnijih izvora financijskih informacija za investitore.

a) Financijsko poslovanje može biti interesantno raznim skupinama kao što su:
menedžment, kreditori, investitori, političari, predstavnici sindikata i vladine agencije.
b) Važni izvori financijskih informacija za investitore su :
- financijski izvještaji objavljeni u godišnjim i tromjesečnim izvješćima
- dopunske informacije koje čuva SEC ( u slučaju velikih javnih korporacija)
- uz godišnja izvješća velike korporacije trebaju uključiti i raspravu i analizu
rezultata poslovanja i tekućeg financijskog položaja
- kod agencija za kreditni rejting ( Dunn & Broadstreet ) financijske informacije
o gotovo svakom poduzeću

2. Koji su glavni ciljevi promatranja trendova podataka i pokazatelja u analizi

financijskih izvještaja? Navedite neke duge standarde usporedbe.

Procjena buduće uspješnosti poslovanja kompanije.

Mnogi financijski analitičari proučavaju položaj i buduće izglede javnih korporacija i prodaju
svoje analize, zaključke, te preporuke o ulaganjima. Cilj, promatranja neto dobiti kompanije u
odnosu na prihod od prodaje, imovinu i dioničarsku glavnicu – da bi prosudili adekvatnost
korporacijske neto dobiti moramo staviti u odnos dolarski iznos neto dobiti s godišnjim
prihodom od prodaje kompanije, s vrijednošću njezine imovine i s iznosom dioničarske
glavnice. Neto dobit od milijun dolara može predstavljati vrlo dobru ili vrlo lošu zaradu,
ovisno o opsegu poslovanja i investiranim iznosima. Najčešće se koristi komparativni
financijski izvještaj podaci su u izvještaju za dvije ili više godina prikazani jedan pored
drugoga u stupcima).
Iznosi dobiveni iz financijskih izvještaja vrlo su značajni, odnosno njihov odnos s ostalim
iznosima te smjer njihovih promjena. Analiza je uglavnom postupak postavljanja značajnih
odnosa i identificiranja promjena i trendova. Četiri široko korištene analitičke tehnike su:
a) dolarske i postotne promjene
b) trend u postocima
c) komponente u postocima
d) pokazatelji
Standardne usporedbe – prema kojima možemo prosuditi dali je pokazatelj do kojeg smo
došli povoljan ili nepovoljan:
Imamo; uspješnost poslovanja kompanije u prošlosti i uspješnost poslovanja drugih
kompanija u istoj grani djelatnosti.

3. Do kojih informacija dolazimo u analizi financijskih izvještaja izračunavanjem

pokazatelja do kojih ne možemo doći jednostavnim promatranjem podataka?

Pokazatelj je jednostavan matematički iskaz odnosa između dviju stavki, uspoređujući dva ili
više poduzeća iste grane, i u niz nekoliko godina, te u odnosu na inflaciju možemo doći do
pokazatelja kao što su iznos zarada po dionici, profitabilnost , produktivnosti, promjena
prihoda od prodaje tijekom razdoblja……te korist e za točniju interpretaciju financijskog
položaja , te budućih trendova i izgleda za uspjeh.

110
 4. Navedite razlike između trenda u postocima i komponenti u postocima. Što bi
od ovog bilo prikladnije za analizu promjena prihoda od prodaje tijekom
razdoblja od nekoliko godina.

Trend u postocima – Svrha je izračunavanja trenda u postocima mjerenje povećanja ili

smanjenja financijskih stavki ( kao što su prihodi od prodaje, neto dobit, novac itd.) od
odabrane baze godine do niza sljedećih godina. Na primjer, dolarski iznos neto dobiti za
svaku godinu dijeli se s neto dobiti bazne godine da bi dobili trend u postocima).
Komponente u postocima – odnos bilo koje stavke iz financijskih izvještaja za dvije ili
nekoliko sukcesivnih godina smješteni jedan pored dugog u obliku paralelnih stupaca kako bi
se mogle analizirati promjene.
Komponenta u postocima bi bila prikladnija da vidimo analizu promjene prihoda od prodaje
tijekom razdoblja od nekoliko godina , jer možemo promatrati i druge stavke kako su se
odnosile u odnosu na promjenu prihoda tijekom razdoblja odnosno (stavke koje postaju
značajne i one koje postaju manje značajne).

5. «Iako se neto dobit smanjila u odnosu na prošlu godinu, povećavala se sa 3%

na 5% od neto prihoda od prodaje». Da li se prihod od prodaje povećao ili
smanjio?

Prihod od prodaje se povećao za 2%, u odnosu na prošlu godinu. Vjerojatno je kompanija

pretrpjela određene druge gubitke koji su smanjili neto dobit.

6. Navedite razliku između horizontalne i vertikalne analize.

Horizontalna analiza – praćenje promjena stavki financijskih izvještaja, kao što su zalihe,
tijekom dva ili nekolik računovodstvenih razdoblja.
Vertikalna analiza . usporedba pojedine stavke iz financijskog izvještaja s ukupnim zbrojem
koji obuhvaća tu stavku, kao što su zalihe kao postotak od tekuće imovine ili odnos poslovnih
rashoda i neto prihoda prodaje.

7. Pretpostavimo da se C. C. bavi proizvodnjom i distribucijom raznih kemikalija.

Zašto biste prilikom analize financijskih izvještaja ove korporacije potražili
odnose i pokazatelje ostalih kompanija iz kemijske industrije? Zašto biste
prilikom usporedbe financijskih rezultata C. C. i druge kemijske kompanije bili
zainteresirani za računovodstvene politike koje primjenjuj ove dvije
kompanije?

Postoje standardi grane djelatnosti – prosjek za određenu granu, dati će nam valjane
zaključke. Recimo da je prihod u turističkoj grani pao u prosijeku 5%, Ako je kompanija koju
promatramo imala pad od 2 % onda je to povoljno, ili ako je odnosu na drugu kompaniju koja
je poslovala s padom od 1% lošije .
Isto tako recimo da su kompanije koje se bavile poljoprivredom, pokazale rast u prosjeku od
15%. Normalno da ne bismo došli do valjanih zaključaka promatrajući i uspoređujući te dvije
kompanije koje su u različitim granama djelatnosti.
Zainteresiranost za računovodstvenu politiku kompanije – znamo da može biti razlike između
primjene različitih računovodstvenih načela i metoda a koje se smatraju općeprihvaćenima.
Menedžment može biti pod pritiskom da izvješćuje rastuće zarade, korištenje različitih
metoda vođenja zaliha, metoda amortizacija – zavisno koje metode je odabrao menedžment
one mogu voditi do opreznih rezultata ili imaju tendenciju napuhavanja zarada.

111
 8. Objasnite kako će se sljedeći računovodstveni postupci utjecati na kvalitetu
zarada kompanije. ( zanemarite utjecaj inflacije)

a) primjena ubrzane metode amortizacije umjesto linearne – smanjuje dobit

b) primjena FIFO metode procjene zaliha umjesto LIFO metode – biti će rashodi manji
automatski dobit veća , da je po LIFO metodi cijene zadnjih ulaznih zaliha su više,
rashodi veći, manja dobit, a zalihe u bilanci bi bile na kraju u prikazane podcijenjeno,
jer su pod starim cijenama.
c) Primjena korisnog vijka trajanja opreme od 7 godina umjesto 10 godina – rezultira
većim troškovima amortizacije, automatski tereti prihode razdoblja te prikazuje
manju dobit

9. Koji bi pokazatelj bio od najvećeg interesa za :

a) bankara koji razmatra kratkoročni zajam?

Kratkoročni kreditori prvenstveno su zainteresirani za likvidnost zajmoprimca na što
upozoravaju pokazatelji kao što su novčani tok iz poslovnih aktivnosti, neiskorištene
kreditne linije, tekući odnos, brzi odnos i koeficijent obrtaja zaliha i potraživanja
b) redovnog dioničara?
Investitor u redovne dionice prvenstveno je zainteresiran za buduću profitabilnost, dividende
i tržišnu cijenu redovnih dionica. Prema tome, ovi investitori promatraju trendove pokazatelja
profitabilnosti kao što su profitabilnost imovine, profitabilnost dioničarske glavnice i zarade
po dionici, a također su zainteresirani za pokazatelje kao sadržane cijenu po dionici, kao što
su odnos cijene i zarade i prinos od dividendi.
c) osiguravateljsku kompaniju koja razmatra dugoročne hipotekarni kredit?
Dugoročni kreditori prvenstveno su zainteresirani za prinos od njihova ulaganja i za
zajmoprimčevu sposobnost da izvrši plaćanje glavnice i kamata na vrijeme.

10. M. C. je ostvarila profitabilnost imovine od 16%. Tekuće obveze iznose 10%

od ukupne imovine. Dugoročne obveznice s kuponskom stopom od 13%
iznose 30% od ukupne imovine. Nema povlaštenih dionica. Da li je ova
primjena poluge povoljna ili nepovoljna s gledišta običnih dioničara M. C.

Profitabilnost imovine dobije se: dijeljenjem poslovne dobiti/ prosječna ukupna imovina,
Izraz poluga znači da se koristimo posuđenim novcem za vođenje poslovanja.
Sve dok je profitabilna stopa veća od kamatne stope posuđenog kapitala je povoljno, no ako
profitabilnost padne ispod prosječne kamatne stope posuđenog kapitala, poluga će smanjiti
neto dobit i profitabilnost glavnice redovnih dioničara.
U našem slučaju je povoljno.

11. Prilikom odlučivanja da li je odnos glavnice kompanije povoljan ili

nepovoljan, kreditori i dioničari mogu imati različita stajališta. Zašto?

Odnos glavnice – pokazuje koliki su dio imovine financirali dioničari za razliku od kreditora.
Izračunava se dijeljenjem ukupne dioničarske glavnice s ukupnom imovinom. Nizak odnos
glavnice ukazuje na ekstenzivno korištenje poluge, što znači da su u velikoj mjeri imovinu
financirali kreditori. Visok odnos glavnice- činjenica da poduzeće koristi polugu u manjoj
mjeri.
S gledišta dioničara nizak odnos glavnice donijeti će maksimalnu korist ako menedžment
može ostvariti stopu profitabilnosti imovine koja je veća od kamatne stope koja se plaća

112
kreditorima. Međutim nizak odnos glavnice može biti vrlo nepovoljan kad profitabilnost
imovine padne ispod kamatne stope koja se plaća kreditorima. Redovni dioničari ne žele
riskirati nizak odnos glavnice (puno kredita) od nepovoljnog učinka poluge.
S druge strane kreditori, ako poduzeće koje je jeko zaduženo da ne može izvršavati plaćanja
kamate i glavnice ( niski odnos glavnice) može prisiliti poduzeće na likvidaciju ili
reorganizaciju. (u svakom slučaju on neće izgubiti svoj kapital,, za razliku od dioničara koji to
riskira).

12. Ahi. Co. ima tekući odnos od 3 prema 1. Ono Corp. Ima tekući odnos od 2
naprema 1. Da li znači da je Ahijev poslovni ciklus dulji od Onova? Zašto?

Tekući odnos – mjeri sposobnost plaćanja kratkoročnih obveza. Izračunava se tako da se

tekuća imovina podjeli s tekućim obvezama. Tekući odnos pokazuje sposobnost kompanije za
plaćanjem dugova u kratkom roku (povoljan tekući odnos kaje jamstvo da će kompanija biti u
stanju platiti sve svoje obveze koje dospijevaju u bliskoj budućnosti) , to je pokazatelj
likvidnosti i solventnosti.
Ne on ne znači da je poslovni ciklus dulju od Onova, već pokazuje da je Ahi u boljoj
mogućnosti plaćanja svojih tekućih obveza.

13. Investitor je rekao « Kupio sam ovu dionicu prije nekoliko godina za 50$, a
sada je prodajem za 100$. Prošle sam godine dobio dividendu od 5$ po dionici,
tako da sam ostvario 10% na svoje ulaganje» Kritizirajte ovu izjavu.

U svakom slučaju on je čekao nekoliko godina da bi ostvario 10% tog ulaganja , da je negdje
drugdje uložio, možda bi bolje prošao.
Prvo zarada po dionici je u redu, ali bi bilo lijepo da znamo odnos zarad prethodnih godina
za usporedbu daljnjeg rasta. Ukoliko je zarada po dionici privi put, možemo očekivati rast
tržišne vrijednosti.
Drug odnos cijene i zarade je jako bitan p/e – određuje se dijeljenjem tržišne cijene po
dionici zaradama po dionici. U našem slučaju je to20 prema 1 što je pokazatelj da je
kompanija imala i kontinuirani i brzi rast.
Prinos od dividendi – prilikom usporedbe alternativnih mogućih ulaganja, trebali bismo
povezati zarade i dividende po dionici s tržišnom vrijednošću dionica. Dividende po dionici
dijeljenje tržišnom cijenom po dionici daj stopu prinosa na dionički kapital. Cilj je
maksimiziranje prihoda od dividendi. U našem slučaju prinos je 5%.

14. A. P. ima značajne sezonske oscilacije u svom poslovanju. Najveću poslovnu

aktivnost imaju u studenom, a najnižu u srpnju. Što mislite u kojemu će
mjesecu tekući odnos kompanije biti veći? Kada bi kompanija birala fiskalnu
godinu u računovodstvene svrhe, što biste im savjetovali?

Pretpostavljam krajem studenoga jer će tada imati potraživanja veća ,te novac od aktivnosti će
se povećati i smanjenje obveza…………
U trenucima kada je poslovna aktivnost najniža, bira se fiskalna godina.

15. Obrtaj zaliha i obrtaj potraživanja poduzeća A. P. povećali su se od 1993. do

1994. dok se neto dobit smanjila. Možete li navesti nekoliko mogućih uzroka
za ovo?

113
Troškovi su se proizvodnje po jedinici proizvoda povećali, zarada po proizvodu je pala , desio
se je kompaniji određeni neplanirani ( izvanredni gubitak), povećane administrativnih
troškova………….

16. Da li profitabilnost ulaganja (ROI) prvenstveno mjeri likvidnost, solventnost ili

neki drugi aspekt poslovanja? Objasnite.

ROI – Stopa profitabilnosti ulaganja; mjera sposobnosti menedžmenta da ostvari

zadovoljavajuću profitabilnost imovine koja je pod njegovom kontrolom. Učinkovito
korištenje raspoloživih resursa. Koriste se brojne inačice ROI koncepta, kao što su
profitabilnost ukupne imovine, profitabilnost ukupne dioničarske glavnice ili profitabilnost
glavnice redovnih dioničara.
Poslovna dobit treba se staviti u odnos(podijeliti) s prosječnim ulaganjem ( ulaganje na
početku godine i na kraju godine podijeljeno s 2).

17. Navedite tri financijska iznosa s kojim se korporacijska dobit može logički
uspoređivati radi prosudbe njezine adekvatnosti ili prihvatljivosti.

Da bismo prosudili adekvatnost korporacijske neto dobiti, moramo staviti u odnos dolarski
iznos neto dobiti s godišnjim prihodima od prodaje kompanije ( pokazuje koliko otpada na
redovito poslovanja, a koliko na druge izvore prihoda), s vrijednošću njezine
imovine(profitabilnost imovine pokazuje produktivnost imovine bez obzira na strukturu
kapitala) i s iznosom dioničarske glavnice( pokazuje iznos zarade na ( u slučaju dioničarskog
kapitala) na svaku dionicu.

18. Pod kojim biste okolnostima smatrali da je korporacijska dobit od 1 milijun$

preniska? Pod kojim biste okolnostima smatrali da je korporacijska dobito od 1
milijun $ previsoka?

Postoje brojni načini procijene adekvatnosti korporacijske zarade. Bez sumnje, zarada bi se
trebala uspoređivati s ukupnom imovinom, investiranim kapitalom kao i s prihodima prodaje.
Ovisno o opsegu poslovanja i investiranom iznosu ( ako smo uložili 900,000 te godine a
zaradili 1 milijun je loše, ako smo malo investirali i naš opseg poslovanja je mali a zaradili 1
milijun onda je to jako dobro).

114
VJEŽBA 1:

1. Što je računovodstvo? (pojam i svrha)

Pojam: računovodstvo je skup znanstvenih metoda i tehnika mjerenja, evidentiranja,

interpretiranja i povezivanja rezultata ekonomskih aktivnosti.
Svrha: temeljna svrha računovodstva jest donositeljima odluka pružati informacije korisne
za donošenje poslovnih odluka.

2. Koja su područja računovodstva sa stajališta tipova računovodstvenih informacija?

Područja:
a) Financijsko računovodstvo – pruža informacije opće svrhe koje opisuju stanje i
kretanje imovine dugova i kapitala te prihoda, rashoda i financijskog rezultata
poduzeća.
b) Upravljačko računovodstvo – uključuje pripremu i interpretaciju računovodstvene
informacije čija je svrha pomoći menadžmentu u određivanju općih ciljeva poduzeća,
u ocjenjivanju uspjeha odjela i pojedinaca, u odlučivanju da li uvesti novu proizvodnu
liniju itd. ( po potrebi). Upravljačko računovodstvena informacija opskrbljuje
donositelja odluka financijskim i nefinancijskim informacijama ( učinci različitih
aktivnosti na okružje, na imidž poduzeća)
c) Računovodstvo za poreze –temelji se uveliko na informacijama financijskog
računovodstva koji se korigiraju i prilagođavaju zahtjevima sastavljanja izvještaja
poreza na dobit. Temeljna uloga ovog područja računovodstva je planiranje poreza,
odnosno poreznih učinaka poslovnih transakcija sa svrhom minimiziranja poreznog
opterećenja.

3. Koja su područja računovodstva sa stajališta poslovanja?

a) Financijsko računovodstvo
b) Upravljačko računovodstvo
c) Računovodstvo troškova – obuhvaća više struku, analitičku obradu i klasifikaciju
troškova ( po jedinici poslovne aktivnosti i proizvedenih proizvoda) koji nastaju u
realizaciji različitih poslovnih aktivnosti, ( obrada i klasifikacija) njihovo
računovodstveno mjerenje i evidentiranje, te izvještavanje o tekućim i planiranim
troškovima te njihovim relativnim odnosima.

4. Koja razlika između računovođe i knjigovođe?

Zadatak knjigovođe svodi se u osnovi na izvođenje dnevnih operacija računovodstvenog

sustava, tj. na evidentiranje i klasificiranje rutinskih transakcija.
Računovođa mara razumjeti zahtjeve za financijsko izvještavanje, on mora biti u stanju
dizajnirati računovodstvene sustave i sustave internih kontrola, evidentirati složene poslovne
transakcije, interpretirati sve vrste računovodstvenih informacija, te dati profesionalno
mišljenje za rješenje problema koji nemaju službena rješenja.

5. Što je osnova računovodstvene ravnoteže?

IMOVINA = OBAVEZE +
VLASNIČKA GLAVNICA
IMOVINA = POTRAŽIVANJAVJEROVNIKA + POTRAŽIVANJA VLASNIKA

115
SREDSTVA = TUĐI IZVORI SREDSTAVA + VLASTITI IZVORI SREDSTAVA
VJEŽBA 2:

1. Što je financijsko izvješćivanje?

To je pružanje financijskih informacija opće svrhe osobama izvan i unutar poduzeća.

2. Koja su «temeljna pravila» sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja?

Da bi financijski izvještaji različitih poduzeća bili usporedivi potrebno je uskladiti propise,

računovodstvene standarde i postupke u svezi s njihovom pripremom i prezentiranje. U tom
smislu potrebno je na nacionalnoj razini regulirati način uporabe računovodstvenih standarda
ne dovodeći u pitanje koncepcijski okvir međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS)
kao temeljnih pravila za financijsko izvješćivanje.

3. Tko su korisnici financijskih izvještaja?

Korisnici financijskih izvještaja koriste ove izvještaje kako bi zadovoljili svoje različite
potrebe za informacijama; dijelimo ih u dvije skupine:
a) vanjski korisnici – investitori, zajmodavci, dobavljači, financijski analitičari,
savjetnici za ulaganje, radnički sindikati, vladine agencije, javnost itd.)
b) unutarnji korisnici ( menadžeri i zaposlenici).

4. Koje su temeljne računovodstvene pretpostavke sastavljanja financijskih izvještaja?

Dvije su:
a) nastanak događaja – učinci transakcija i drugih poslovnih događaja priznaju se kada
nastane a ne kada se primi ili isplati novac ili njegov ekvivalent, bilježe se u
računovodstvenim evidencijama i izvješćuju u financijskim izvještajima razdoblja na
koja se odnose.
b) neograničenost vremena poslovanja – financijski izvještaji sastavljaju se uz
pretpostavku da poduzeće posluje vremenski neograničeno te da će tako nastaviti
poslovati i u skoroj budućnosti. U slučaju poslova likvidacije poduzeća ili značajnog
smanjenja razmjera poslovanja poduzeća financijski izvještaji bi se sastavljali na
drugačijoj osnovi.

5. Što su i koja su obilježja kvalitete financijskog izvještaja?

To su značajke koje informacije iz financijskih izvještaje čine uporabljivim za korisnike.

Četiri obilježja kvalitete:
a) razumljivost – informacija treba biti razumljiva korisnicima uz pretpostavku da
korisnici imaju dovoljno znanja i volje proučiti informaciju.
b) važnost – informacija je važna ukoliko utječe na donošenje ekonomskih odluka
korisnika
c) pouzdanost – informacija je pouzdana kada u njoj nema značajnije pogreške niti
sumnje, te u koju se korisnici mogu pouzdati da vjerodostojno prikazuje ono što
predstavlja. Obilježja pouzdanosti jesu: vjerno predočenje, bit važenja od oblika ( ili
forme), neutralnost, razboritost, potpunost ali u granicama značajnosti i troška ( cost
benefit analiza )

116
 d) usporedivost – korisnici moraju biti u mogućnosti usporediti financijske izvještaje
istog poduzeća kroz različito vrijeme te različitih poduzeća istog vremenskog
razdoblja; u tom smislu nužna je dosljednost računovodstvenih postupaka i politika.
( politika amortizacije, politika zaliha, metode FIFO, LIFO zalihe materijala)

6. Što su financijski izvještaji? ( MRS- 1 regulirani) – pojam, svrha i podjela

To je skup od 5 međusobno povezanih izvještaja namijenjen korisnicima tih izvještaja u

ocjenjivanju financijskog položaja, profitabilnosti i budućeg prosperiteta poduzeća.
Podjela:
a) Bilanca - prikazuje financijski položaj poduzeća na točno određeni dan ( statički
izvještaj) odnosno vrijednosno stanje imovine ( aktive), obaveza i kapitala ( pasive)
koji moraju biti međusobno u ravnoteži.
b) Račun dobiti i gubitka (RDG) – ukazuje na profitabilnost poduzeća tijekom
proteklog obračunskog razdoblja, najčešće godina dana( dinamički izvještaj),
uspoređujući suprotne ekonomske kategorije, prihode i rashode, kako bi se utvrdila
uspješnost poslovanja poduzeća, dobitak ili gubitak.
c) Izvještaj o promijeni glavnice – prikazuje sve stavke koje su u obračunskom
razdoblju utjecale na promjenu veličine glavnice poduzeća u odnosu na početno
razdoblje.
- na uvećanje kapitala kroz ostvarenu dobit ili vlasnički ulog itd.
- na umanjenje kapitala kroz ostvareni gubitak, kroz vlasničko povlačenje itd.
( tečajne razlike, revalorizacije)
d) Izvještaj o novčanim tijekovima – pruža informacije o promjenama u financijskom
položaju poduzeća sumirajući novčane primitke (priljeve) i novčane izdatke (odljeve)
istog obračunskog razdoblja nastale kao rezultat poslovnih, investicijski(ulagačkih)
i financijskih aktivnosti
e) bilješke – sadrže dodatne informacije korisne u interpretaciji prethodno spomenutih
izvještaja ( tip komentara )
Pored ovih t obaveznih financijskih izvještaja sugerira se sastavljanje dodatnih financijskih
izvještaja kao što su:
f) izvješće o zaštiti čovjekove okoline
g) izvještaj o dodatnoj vrijednosti

7. Elementi financijskih izvještaja?

Jesu:
a) imovina, obaveze i glavnica – to su elementi koji su u izravnom odnosu s mjerenjem
položaja u bilanci
b) prihodi i rashodi- to su elementi koji su u izravnom odnosu s mjerenjem uspješnosti
u računu dobiti i gubitka
c) ostali financijski izvještaji - odražavaju elemente prethodnih izvještaja

NAPAMET!!!

IMOVINA - je resurs poduzeća nastao kao rezultat prošlih događaja, kojeg ono( poduzeće )
kontrolira te od kojeg se u budućnosti očekuje priljev ekonomskih koristi u poduzeće.

OBAVEZE - to je sadašnji dug kojeg je poduzeće priznalo a koji je nastao kao rezultat
prošlih događaja, te na ime čijeg se podmirenja očekuje odljev resursa iz poduzeća.

117
GLAVNICA – je rezidualna ( rezidua = ostatak) veličina, ostatak imovine poduzeća po
odbitku svih njenih obaveza.

PRIHODI - je bruto priljev ekonomskih koristi nastao iz redovitih aktivnosti poduzeća

tijekom obračunskog razdoblja u obliku povećanja imovine ili smanjenja obaveza što rezultira
povećanjem glavnice a da to nije u svezi s vlasničkim ulaganjem ( pr. Prodaje proizvoda
kupcu ako se zalihe smanje za 100 kn prihod 130 kn veći od smanjena zaliha – kupci –
potraživanje od kupaca – prihod- rashod = dobitak)

RASHOD – je smanjenje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku

iscrpljenja imovine ili stvaranja obaveza što rezultira smanjenjem glavnice a da to nije u svezi
s vlasničkom glavnicom.

DOBIT – je rezidualna veličina, tj. ostatak prihoda po odbitku svih rashoda.

VJEŽBA 3:

1. Što su to konta? Što je glavna knjiga? U kakvoj su vezi konta i glavna knjiga?

Konta su raščlanjeni dijelovi bilance te računa dobiti i gubitka (RDG) koji služi za skraćeno
bilježenje poslovnih promjena koje se mogu vrijednosno izraziti; koji na jednom mjestu
akumuliraju sve informacije o promjenama u imovini, obvezama, vlasničkoj glavnici,
prihodima, rashodima i financijskom rezultatu.

Glavna knjiga je računovodstvena evidencija koja kroz T oblik konta bilježi sve poslovne
transakcije nastale u poduzeću. To je knjiga s neuvezanim listovima odvojenih konta. Ona
sadrži onoliko konta koliko je u financijskim izvještajima propisano stavki.

Veza u gl. knjizi promjene evidentiraju u promjeni konta, konta se nalaze u gl. knjizi – sve što
je u gl. knjizi toliko je konta (promjena).

2. Što određuje broj i sadržaj konta u poduzeću?

To je veličina poduzeća, priroda poslovanja, te željeni opseg detaljne klasifikacije

informacija.

3. Što označavaju pojmovi: duguje, dugovati, potražuje, potraživati?

Pojmovi duguje i potražuje oznake su za lijevu i desnu stranu konta.

Pojam dugovati znači biti nečiji dužnik, dok potraživati znači biti nečiji vjerovnik.

4. Da li duguje uvijek označava povećanje i da li potraživanje uvijek označava smanjenje?

Ne, ovo pravilo vrijedi samo za konta imovine, a ne i za konta obveza i glavnice.

5. a) Ako transakcija smanjuje imovinu poduzeća, da li će biti proknjižena na dugovnoj ili

potražnoj strani konta?
- na potražnoj strani konta(desno)

118
 b) Ako transakcija smanjuje obvezu poduzeća ili vl. Glavnicu da li će biti proknjižena na
dugovnoj ili potražnoj strani konta?
- na dugovnu stranu konta (lijevu)

6. Zbog čega isto pravilo knjiženja na dugovnoj i potražnoj strani konta vrijedi iza
obveze i za vlasničku glavnicu?

Zato jer oba utječu i ovise o imovini, odnosno oba predstavljaju izvore financiranja te imovine
ili dva pogleda na istu imovinu. Naime imovinu poduzeća su nabavili ili vjerovnik (obveza) ili
vlasnik (kapital).

7. Što je saldo konta? Kakav može biti saldo konta?

Saldo konta je razlika između dugovne i potražne strane konta

Ako je dugovna strana veća od potražne, konto ima dugovni saldo, a što je uobičajeno za
konta imovine; a ako je potražna strana veća od dugovne konto ima potražni saldo što je
uobičajeno za konta obveza i glavnice.

NAPAMET!

8. Koja su pravila knjiženja na dugovnoj i potražnoj strani konta imovine i glavnice?

D konto imovine P D konto obveza i vl. Glavnice P

___________________________________ ________________________________

PSº Smanjenje - Smanjenje - PSº

Povećanje + ZS ZSº Povećanje +

9. Objasnite sustav dvostavnog ( dvojnog) knjigovodstva?

Izraz «dvostavno» označava potrebu da se svaka poslovna transakcija istovremeno iznosi,

bilježi na dugovnoj i potražnoj strani dvaju ili više različitih konta na kojima uzrokuje
promjene suprotne prirode. Drugi riječima svaka stavka ima svoju protustavku ( jednu ili više)
čije sume moraju biti međusobno u ravnoteži.

10. Što je dnevnik? U kakvoj su vezi dnevnik i gl. knjiga?

Dnevnik je računovodstvena evidencija u kojoj se poslovne transakcije unose kronološki, dan

za danom. U stavki dnevnika dugovanje i potraživanje za danu transakciju evidentirana su
zajedno pa je stoga dnevnik evidencija koja prikazuje kompletnu priču o nekoj transakciju u
jednom knjiženju. Obzirom da je dnevnik računovodstvena evidencija u koju se transakcije
najprije evidentiraju, zove se još i knjiga izvorne evidencije ili knjiga originalnog knjiženja
( sve prvo ide u dnevnik). U odgovarajućim intervalima, dugovni i potražni iznosi,
evidentirani u dnevniku prenose se u glavnu knjigu koja služi kao osnovica za pripremu
financijskih izvještaja. (prvo dnevnik, iz dnevnika u gl. knjigu).

119
11. Što je probna bilanca? Koje su koristi i ograničenja probne bilance?

Probna bilanca sastoji se od dva stupca, u jednom su nazivi konta a u dugom su dugovna i
potražna salda ovih konta. Ona se sastavlja prije upotrebe salda konta glavne knjige za
pripremu financijskih izvještaja u cilju dokazivanja da je ukupni iznos konta s dugovnim
saldima jednak ukupnom iznosu konta s potražnim saldima. Drugim riječima probna bilanca
dokazuje da je glavna knjiga u ravnoteži. (ograničenje – prijepisom konta može doći do
greške).

12. Koji su osnovni koraci računovodstvenog ciklusa?

Računovodstveni ciklus je slijed postupaka koje koristi poduzeće da evidentira, klasificira i

sumira učinke poslovnih transakcija u svojim računovodstvenim evidencijama.
Koraci:
a) evidencije poslovnih transakcija u dnevnik
b) prijenos transakcije iz dnevnika u gl. knjigu
c) priprema probne bilance
d) priprema financijskog izvještaja

Probna bilanca - načelo rastuće likvidnosti . Za imovinu od dugotrajne prema sve

kratkotrajnijoj imovini
- načelo opadajuće ročnosti ( od najdužeg roka dospjeća ka onome što ima
kraći i kraći rok dospijeća

Vježba 4…..

120
 VJEŽVA 5:

1.Objasnite kako se korektivna knjiženja odnose prema računovodstvu nastanka

događaja?

Korektivna knjiženja su potrebna za one transakcije koje utječu na rashode i prihode više
od jednog računovodstvenog razdoblja.
Ona pomažu ostvarenju ciljeva računovodstvenog nastanka događaja na način da
omogućuju uključivanje u RDG-ovih prihoda koji su realizirani u tom razdoblju i svih
rashoda koji su nastali pomažući ostvariti te prihode.

2. Opišite sljedećih pet tipova korektivnih knjiženja:

a) trošak amortizacije (MRS 4)

- Amortizacija je sustavno umanjenje vrijednosti dugotrajne imovine tijekom njezina
korisna vijeka trajanja, te dodjeljivanje iznosa za koji se amortizira troškovima
tekućeg računovodstvenog razdoblja.
b) AVR – aktivna vremenska razgraničenja
- Konta AVR daju informacije o visini stvarno nastalih izdataka koji
terete troškove više računovodstvenih razdoblja, te zarađenih prihoda
čija je naplata odgođena. Konta AVR javljaju se onda kada najprije
imamo izdatak, a tek zatim trošak, odnosno kada se najprije javi
učinak, a tek onda primitak.
1) unaprijed plaćeni troškovi budućeg razdoblja
2) nedospjela naplata zarađenih prihoda
Primjeri knjiženja:
1)
Novac AVR Trošak najma
__________________ __________________ ___________________

2)
Novac AVR Prihodi
__________________ ___________________ ___________________

d) PVR pasivna vremenska knjiženja

Konta PVR daju informacije o visini obračunskih (očekivanih) troškova čije je plaćanje
odgođeno, te unaprijed naplaćenih prihoda koji se tek moraju zaraditi u budućem razdoblju.
Konta PVR javljaju se onda kada se najprije javi trošak, a onda izdatak, odnosno najprije se
javi primitak a tek potom učinak.

121
 1) odgođeno plaćanje troškova
primjer knjiženja.

Novac PVR Trošak

___________________ ____________________ __________________

2) unaprijed naplaćeni prihodi budućeg razdoblja

Novac PVR Prihod

___________________ ____________________ __________________

3. Objasnite načelo značajnosti?

Značajnost podrazumijeva relativnu važnost iznosa ili stvari. Stvar koja nije dovoljno važna
da utječe na odluke korisnika financijskog izvještaja smatra se beznačajnom. Također korist
od procesa izvješćivanja (vrijednost informacije) mora premašiti trošak njezina sastavljanja
što znači da beznačajne iznose i stvari nije isplativo izvješćivati.

VJEŽBA 6: Sve o radnom listu (pojam, svrha, sastavljene ) – interno se koristi izvještaj

VJEŽBA 7:

1. Opišite poslovni ciklus trgovinskog poduzeća?

Poslovni ciklus je kupnja i prodaja robe N-R-N-R

2. U čemu je posebnost računa dobiti i gubitka trgovinskog poduzeća?

Bruto marža ( cijena- nabavna vrijednost = bruto marža ) bruto marža – plaćen porez i
troškovi = neto dobit.

122
BD – prije oporezivanja ? NE!

Skraćeni oblik RDG( za trg. Poduze.)

RDG – trg. Poduzeće

____________________________
1. Prihod prodaje robe
- Troškovi nabave robe
____________________________
2. Bruto (marža) dobit
- troškovi poslovanja trg.
______________________________
3. Dobit prije oporezivanja

Popis robe (MRS 2)

3. Objasnite razliku između glavne knjige i pomoćnih knjiga te njihove međusobnosti?

Međusobnosti – Analitička evidencija

Neke su obavezne - analitička evidencija robe
- knjiga blagajne
- analitika plaća
- knjiga dioničara
Neobavezne su - Salda konti ( po imenu dobavljača i kupca)
- skladišno i robno knjigovodstvo
Glavna knjiga to su konta ( koliko ih treba biti- da bi izvještaj bio razumljiv – točno onoliko )

123
124
125
126
.

127
128
129
130