PRAVNI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U MOSTARU

ODSJEK ZA KRIMINALISTIKU I SIGURNOSNI MENADŽMENT

PRETRAGA ZRAKOPLOVA
Seminarski rad iz kolegija Kriminalistička taktika

Profesor: dr.sc. doc. Borislav Petrović Student: Karlo Galić KPM-542

Mostar, srpanj 2020.

SADRŽAJ:

UVOD.........................................................................................................................................1
1. ZNAČAJKE USLUGA ZRAČNOG PRIJEVOZA ROBE.................................................2
1.1. Značajke tržišta prijevoznih kapaciteta........................................................................3
1.2. Subjekti tržišta prijevoznih kapaciteta.........................................................................4
1.3. Značajke zračnog prijevoza robe..................................................................................4
2. SIGURNOSNE PROCEDURE U PROCESU PRIHVATA I OTPREME
ZRAKOPLOVA.........................................................................................................................8
2.1. Sigurnosne procedure vezane za strane štetne objekate.............................................10
3. PREPOZNAVANJE SKRIVENIH OPASNIH ROBA.....................................................12
3.1. Opasna roba koju nose putnici ili posada...................................................................12
3.2. Opasne robe u vlasništvu operatora...........................................................................13
4. NEZGODE I NESREĆE...................................................................................................14
4.1. Izvještavanje o nezgodama i nesrećama.....................................................................14
4.2. Izvještavanje o neprijavljenoj ili pogrešno prijavljenoj opasnoj robi........................15
4.3. Izvještavanje o događaju s opasnom robom...............................................................15
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................16
LITERATURA.........................................................................................................................17

UVOD
 Svaka zračna luka trebala bi imati napisan i implementiran sustav upravljanja
sigurnošću (SMS) odobrenog od nadležne agencije. Sustav treba biti definiran sa ciljem,
vremenskim rokom te detaljnim planom za realizaciju navedenih ciljeva. Također u ciljevima
je potrebno definirati i implementirati politiku zračne luke vezanu za zdravlje i sigurnost
zaposlenika. Općenito, sigurnosna politika treba uključivati mjere koje će: štititi zaposlenike,
vršiti procjenu rizika vezanu za zdravlje i sigurnost kako zaposlenika tako i ostalih sudionika
na zračnoj strani aerodroma, poticati suradnju sa zaposlenicima i ostalim sudionicima na
zračnoj strani aerodroma, omogućiti održavanje opreme na zahtijevanoj razini, omogućiti
odgovarajuće upute, obuku i ostale informacije, eliminirati nesreće i incidente.

Kroz rad bit će opisan sigurnosni postupak u pretresu zrakoplova, prijem i otprema
opasnih materija, zatim sve sigurnosne procedure vezane za strane štetne objekte, te
sigurnosne procedure vezane za operativno upravljanje sredstvima na zračnoj strani
aerodroma.

1. ZNAČAJKE USLUGA ZRAČNOG PRIJEVOZA ROBE

 Sa stajališta poslovne logistike pod prijevozom se podrazumijeva djelatnost, koja je
istovremeno i element logističkog sustava, kojim se omogućava premještanje dobara kroz
logistički i distribucijski sustav.

Danas postoji velik broj poduzeća koja pružaju usluge prijevoza robe te na taj način
obavljaju i izvršavaju sve korake potrebne za brz i siguran prijevoz robe, pri čemu vrlo važnu
ulogu ima špediter. S obzirom na vrlo široko tržište prijevoznih usluga na kojem se vrši
prijevoz velike količine robe i u različitim transportnim sredstvima, veliki je izbor načina
prijevoza, prijevoznog sredstva i prijevoznog puta koji špediter optimalno određuje na temelju
zahtjeva korisnika prijevoznih usluga. Tržište prijevoznih kapaciteta može biti podijeljeno na
nekoliko skupina s obzirom na vrstu prijevoza o kojoj se radi. Ono može biti podijeljeno na
tržište :

1. pomorskog prijevoza

2. unutarnje plovidbe

3. zrakoplovnog prijevoza

4. željezničkog prijevoza

5. cestovnog prijevoza

U svakome od navedenih vrsta prijevoza, špediter ima jednako važnu ulogu te je

zadužen za određivanje optimalnog prijevoznog rješenja te organizaciju i provedbu prijevoza
robe. Potrebna dokumentacija za otpremu, dopremu i provoz robe je ono što razlikuje
pojedine vrste prijevoza.

Dokumentacija i određene dozvole potrebne za obavljanje prijevoza, dobivaju se od

različitih nadležnih institucija, ali uloga špeditera u pojedinoj grani prometa se bitnije ne
mijenja. Zračni prijevoz ima svoje specifičnosti u djelatnosti prijevoza i logistike u kojima se
razlikuje od ostalih oblika prijevoza robe, o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu rada. ( Halča,
B. 2006.)

1.1. Značajke tržišta prijevoznih kapaciteta

 Prijevoznim kapacitetom smatra se sposobnost prijevoznog sredstva za prijevoz
tereta, određenim prijevoznim putem u određenom vremenu. Ta se sposobnost izražava kao
korisna nosivost u težinskim (jedinicama mase) i prostornim jedinicama. Cijena prijevoza se
formira na temelju ponude i potražnje, a predstavlja stvarne troškove usluge prijevoza i
konjunkture. ( Feiss. B. 2015.)

Značajke tržišta prijevoznih kapaciteta su :

 prostorna određenost
 međunarodni karakter
 liberalnost
 kolebanje potražnje
 tromost ponude

Prostorna određenost podrazumijeva prometne pravce koji se koriste prilikom

prijevoza robe na kraćim ili duljim relacijama, a važno je da se odredi optimalan pravac kod
prijevoza. Zbog sve većeg širenja tržišta prijevoz se odvija kroz više različitih država, koje
ostvaruju robnu razmjenu i kao takvo ima međunarodni karakter.

Liberalnost je karakteristika slobodnog tržišta na kojem se slobodno formiraju cijene,

postoji globalna konkurencija između prijevoznika te mogućnosti korisnika prijevoza da
između velikog broja ponuda izaberu najpovoljniju. Postoje ograničenja u djelatnosti
prijevoza jer države štite domaće prijevoznike na način da stranim prijevoznicima uvode
dozvole za prijevoz po načelu pariteta. Kolebanje potražnje rezultat je utjecaja različitih
faktora na potražnju tako da ona varira ovisno o određenim parametrima koje treba redovito
pratiti kako bi se otklonio ili umanjio njihov utjecaj na djelatnost prijevoza. ( Feiss. B. 2015.)

1.2. Subjekti tržišta prijevoznih kapaciteta

 Na tržištu prijevoznih kapaciteta ima više različitih funkcija i poslova koji se
obavljaju. Njihovi zajednički interesi su ostvarivanje što veće zarade te što bolji način
realiziranja usluga koje nude. Njihovi interesi ne poklapaju se kada je riječ o cijenama
prijevoznih usluga i na taj način nastaje konkurencija na tržištu čime se poboljšava kvaliteta
usluga poslovanja. Subjekti na tržištu prijevoznih kapaciteta dijele se na prijevoznike, agente,
korisnike prijevoza i špeditere.

Prijevoznici su subjekti ponude koji na tržištu nude svoja prijevozna sredstva kojima
prevoze određenu robu od mjesta ukrcaja robe do odredišta. Njihov je interes što veća zarada,
a da pri tome budu konkurentni u odnosu na druge prijevoznike.

Agenti posreduju na strani ponude, a njihova uloga je akvizicija, odnosno prikupljanje

tereta za prijevoznike koje zastupaju.

Korisnici prijevoza su subjekti potražnje i njihova uloga na tržištu prijevoznih

kapaciteta je kupnja proizvodnih usluga Njihova je temeljna zadaća pribavljan odgovarajućih
prijevoznih kapaciteta za prijevoz vlastite robe u određenim vremenskim razdobljima, a cilj je
obaviti prijevoz uz što manju cijenu te što bolju i pouzdaniju uslugu.

Špediteri, kako je ranije u radu rečeno, posreduju na strani potražnje te u ime svojih
komitenata zaključuju i ugovaraju prijevozne kapacitete, što čine izravno s prijevoznicima ili
posredstvom agenata. ( Ivanović Č. 2010.)

1.3. Značajke zračnog prijevoza robe

Za razumijevanje zračnog prijevoza robe nužno je prvo pojasniti pojam zračnog

prometa. Zračni promet podrazumijeva prijevoz putnika, tereta i pošte zračnim letjelicama.
Ponekad podrazumijeva i uporabu letjelica u Zemljinoj atmosferi i u druge svrhe. Kao
posebna prometna grana, u užem smislu podrazumijeva prijevoz putnika i robe kao
gospodarsku djelatnost, a u najširem smislu obuhvaća i zračne puteve, aerodrome, kontrolu
zračnoga prometa i slično. Zračni se promet dijeli na javni i opći. Javni zračni promet može
biti redoviti ili izvanredni.

Redoviti (linijski) zračni promet redovit je komercijalni prijevoz osoba i stvari, koji je
dostupan svima pod jednakim uvjetima, a obavlja se na unaprijed utvrđenim linijama, prema
redu letenja i po objavljenim cijenama. Izvanredni (povremeni, neredoviti, čarter) zračni
promet obavlja se uz posebno ugovorene uvjete, a ovdje pripadaju pojedinačni ili serijski
čarterski prijevoz, taksi prijevoz, panoramski letovi i slično. Opći (generalni) zračni promet
obuhvaća civilnu uporabu zrakoplova i drugih zračnih letjelica izvan redovitoga i
povremenoga prometa, primjerice u školske, poslovne, turističke ili rekreacijske, športske i
slične svrhe, te uporabu za obavljanje različitih zadaća. Zračni promet kao gospodarsku
djelatnost obavljaju zračni prijevoznici, koji mogu biti u državnom, privatnom ili mješovitom
vlasništvu. S obzirom na prostor djelovanja, zračni prijevoz dijeli se na lokalni, regionalni,
nacionalni, međunarodni i međukontinentalni, dok se prema onomu što se prevozi dijeli na
putnički, teretni, poštanski i mješoviti putničko-teretni prijevoz.

Roba se na tržištu zrakoplovnog prijevoza prevozi različitim vrstama zrakoplova,

međutim robni promet (engl. Cargo) je oduvijek bio manjeg opsega u odnosu na prijevoz
putnika. Robni promet bilježi stalan rast zbog sve većeg broja zrakoplova koji imaju veće
eksploatacijske značajke zrakoplova poput povećanja nosivosti, promjena poslovne politike
zrakoplovnih kompanija te pojave prijevoznika specijaliziranih za hitan prijevoz pošiljaka,
odnosno robe od vrata do vrata (engl. Courier Express Service).

Teretni zračni promet, s obzirom na brzinu i sigurnost kao njegove glavne prednosti,
pretežno se koristi za prijevoz skupocjenoga tereta, pokvarljive robe ili žurnih (ekspresnih)
pošiljki, a u slučaju kada nije moguća ili je znatno otežana uporaba prijevoznih sredstava
drugih prometnih grana (prirodne katastrofe, rat), zračni je prijevoz katkad jedini izbor za
opskrbu izoliranih područja. Teretni zračni prijevoz najviše razvijaju zračni prijevoznici, u
suradnji s otpremnicima i pošiljateljima. Teret se zrakom prevozi uz putnike u putničkim
zrakoplovima (obuhvaćaju više od polovice prijevozne sposobnosti teretnoga zračnoga
prometa) ili namjenskim teretnim zrakoplovima (2007. svaki je deseti trgovački zrakoplov bio
teretni).

Zrakoplovne tvrtke specijalizirane za teretni prijevoz, teret prevoze samo teretnim

zrakoplovima. Posebna se poduzeća bave integralnim prijevozom, u kojem se dio prijevoza
obavlja zrakoplovima zadovoljavajući potrebe korisnika za prijevozom od vrata do vrata.
Prometne tokove tereta u zrakoplovnim lukama čine:

 ulazni prometni tokovi tereta, tj. početni tokovi

 izlazni prometni tokovi tereta, tj. završni tokovi
 prometni tokovi tereta u transferu
Ulazni, početni prometni tokovi tereta odvijaju se po određenim dionicama gdje se stvaraju :

 prometni tokovi do predaje tereta

 prometni tokovi od mjesta predaje tereta do mjesta razvrstavanja i oblikovanja
transportnih
 jedinica prometni tokovi od skladišta do mjesta za ukrcavanje tereta

Izlazni, završni prometni tokovi tereta odvijaju se također po određenim dionicama gdje
se stvaraju :

 prometni tokovi od mjesta iskrcavanja do terminala (cargo skladišta)

 prometni tokovi od mjesta skladištenja i rastavljanja transportnih jedinica do mjesta
 predavanja tereta

Transferske prometne tokove čine :

 prometni tokovi tereta od mjesta za iskrcavanje do mjesta za ukrcavanje

Ako se pak transfer odvija preko terminala, onda transferske prometne tokove čine :

 prometni tokovi od mjesta iskrcavanja do terminala (cargo-skladišta)

 prometni tokovi od terminala (cargo-skladišta) do mjesta za ukrcavanje

Poštanski početni prometni tokovi u zrakoplovnim lukama obilježeni su sljedećim

radnjama ili operacijama

 pretovar poštanskih pošiljaka s dostavnih vozila na vozila za prijevoz po

aerodromu
 prijevoz poštanskih pošiljaka od mjesta za pretovar do mjesta za ukrcavanje u
zrakoplov
 ukrcavanje poštanskih pošiljaka

Pri završnim prometnim tokovima poštanskih pošiljaka, operacije se odvijaju obratnim

redoslijedom. Razlika između teretnih i poštanskih prometnih tokova jest u tomu što se u
poštanskih prometnih tokova ne pojavljuju operacije u cargo skladištu, već se neposredno
sreću kopneni i zračni prometni tokovi.

U prometu poštanskih pošiljaka odvijaju se intenzivni transferi koji mogu biti :

  izravni (sa zrakoplova na zrakoplov)
 posredni (s operacijama razvrstavanja pošiljaka i oblikovanja novih jedinica)

U razdoblju 1958–2008. godišnji porast ostvarenih tonskih kilometara iznosio je više od

7%, dosegnuvši 194 milijarde tkm, te ukupno 42 milijuna tona prevezenoga tereta.Oko 70%
zračnoga teretnoga prijevoza odvija se između Sjeverne Amerike i Azije, Europe i Azije,
Europe i Sjeverne Amerike te unutar Sjeverne Amerike i unutar Azije.

Među prijevoznicima je u 2007. godini u prijevozu tereta najveći promet ostvario

FedEx (15,7 milijardi tkm), a u Europi Lufthansa Cargo (8,3 milijardi tkm).

Te su godine prema broju teretnih zrakoplova najveći prijevoznici bili FedEx (672
zrakoplova), DHL (420 zrakoplova) i United Parcels Service (254 zrakoplova).

Međunarodno udruženje zrakoplovnog prijevoza IATA (eng. International Air

Transport Association) osnovano je 1919. godine u Montrealu. To je nevladina organizacija
čiji su članovi zračni prijevoznici, a temeljna zadaća organizacije je donošenje cijena
prijevoza koje su obvezne za sve zračne prijevoznike (tarife). ( Feiss.B. 2010.)
 2. SIGURNOSNE PROCEDURE U PROCESU PRIHVATA I
OTPREME ZRAKOPLOVA

Svaka zračna luka trebala bi imati napisan i implementiran sustav upravljanja sigurnošću
(SMS) odobrenog od nadležne agencije. Sustav treba biti definiran sa ciljem, vremenskim
rokom te detaljnim planom za realizaciju navedenih ciljeva. Također u ciljevima je potrebno
definirati i implementirati politiku zračne luke vezanu za zdravlje i sigurnost zaposlenika.
Općenito, sigurnosna politika treba uključivati mjere koje će:

 štititi zaposlenike
 vršiti procjenu rizika vezanu za zdravlje i sigurnost kako zaposlenika tako i ostalih
sudionika na zračnoj strani aerodroma
 poticati suradnju sa zaposlenicima i ostalim sudionicima na zračnoj strani
aerodroma
 omogućiti održavanje opreme na zahtijevanoj razini
 omogućiti odgovarajuće upute, obuku i ostale informacije
 eliminirati nesreće i incidente

Sigurnosne procedure u procesu prihvata i otpreme zrakoplova vezane su za:

1) operativno upravljanje sredstvima na zračnoj strani aerodroma

2) suzbijanje Stranih štetnih objekata (FOD27)

3) sigurnosne mjere u nepovoljnim meteorološkim uvjetima

4) zaštita od buke i štetnih plinova zrakoplova

Sigurnosne procedure vezane za operativno upravljanje sredstvima na zračnoj strani

aerodroma Operativno rukovanje sredstvima tehničkog prihvata i otpreme zrakoplova
dozvoljeno je osobama koje:

 posjeduju ovlaštenje u vidu licence za rad na odgovarajućem radnom mjestu u skladu s

Pravilnikom o stručnoj spremi, ispitima i dozvolama za rad stručnog osoblja koje
obavlja poslove od značaja za sigurnost zračne plovidbe (NN 103/97)
 osposobljeni su za rad na određenom sredstvu
 Na zračnoj strani aerodroma mogu se koristiti samo ispravna sredstva. Ispravnost
sredstva osigurava odgovarajuća služba održavanja na temelju periodičkih pregleda i servisa.
Osoba koja rukuje sredstvom obavezna je prije nego li započne rukovati sredstvom napraviti
vizualni pregled kako bi otkrila moguće neispravnosti na sredstvu. Kretanje vozila odnosno
opreme na stajanci dozvoljeno je samo servisnim prometnicama odnosno područjima
namijenjenim za kretanje opreme i to na način da ni u jednom trenutku se ne presijeca putanja
kretanja putnika ili zrakoplova.

Osoba koja rukuje sredstvom mora poštivati sva ograničenja vezana za pojedino
sredstvo od brzine kretanja do načina manipulacije. Prilaženje sredstvima zrakoplovu
dozvoljeno je nakon zaustavljanja zrakoplova na odgovarajuću poziciju te gašenja motora i
anticollision svijetla odnosno postavljanja sigurnosnih čunjeva. Prilikom prilaženja
zrakoplovu potrebno je poštivati proceduru propisanu aerodromskim priručnikom i
sigurnosnim priručnikom zračnog prijevoznika.

U novije vrijeme većina zračnih prijevoznika zahtijeva u svojim sigurnosnim

procedurama da prilikom prilaženja zrakoplovu na udaljenosti od oko 5m se napravi provjera
kočnica na sredstvu koje prilazi zrakoplovu. Navedena udaljenost može biti veća i manja u
ovisnosti o sigurnosnim procedurama zračnog prijevoznika. Kako bi se spriječilo oštećenje
zrakoplova nastalo udarom sredstva zabranjeno je kretanje sredstvima na udaljenosti manjoj
od 2m od bilo kojeg dijela zrakoplova . Izuzetak predstavljaju sredstva koja se neposredno
prislanjaju na zrakoplov. Sredstva koja se prislanjaju na zrakoplov (samohodne stepenice,
ambulift vozilo, mobilna tekuća traka…) moraju biti tako dizajnirana i licencirana da mogu
bez oštećenja se prisloniti na oplatu zrakoplova. Prilikom manipulacije potrebno je koristiti
osobu za navođenje. ( Tehnologija prihvata i otpreme zrakoplova. Dostupno na: http://e-
student.fpz.hr/Predmeti/T/Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova/Materijali/Literatura_
Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova_.pdf. Preuzeto: 14.07.2020.)

Svakom sredstvu koje je zaustavljeno ili postavljeno u neposrednoj blizini zrakoplova

obavezno mora biti povučena ručna kočnica, a mjenjač mora biti postavljen u neutralni
položaj. Operativno osoblje da bi osiguralo implementaciju „pravila 2m“ ima obavezu
postavljanja čunjeva na određena mjesta uz zrakoplova u skladu sa sigurnosnim procedurama
koje propisuje zračni prijevoznik.
 Nakon završetka procesa prihvata i otpreme zrakoplova, sredstva koja nisu neophodna
za rad zrakoplova (GPU) moraju se udaljiti na sigurnosnu udaljenost i postavljena na mjesto
gdje neće ometati zrakoplov u kretanju niti ugrožavati sigurnost.

2.1. Sigurnosne procedure vezane za strane štetne objekate

Sigurnosne procedure vezane za suzbijanje stranih štetnih objekata ili FOD ostaci na
aerodromu predstavljaju izvor opasnosti kako za zrakoplov tako i za operativno osoblje.
Operativno osoblje odgovorno je za održavanje stajanke odnosno prtljažno-teretnih prostora
zrakoplova čistim od slobodnih objekata kako ne bi došlo do usisavanja objekta u motore
zrakoplova ili ozljede operativnog osoblja.

Šteta koju FOD uzrokuje na zrakoplovu/opremi/objektima/operativnom osoblju

očituju se kroz:

 ozbiljno ugrožavanje sigurnosti

 troškove o Zračnim prijevoznicima, i o Operatorima zračne luke

FOD može uzrokovati oštećenja na:

 samom zrakoplovu
 zrakoplovnim motorima
 Gumama
 zrakoplovnim komponentama

Stoga je potrebno educirati operativno osoblje koje sudjeluje u procesima na zračnoj

strani o opasnostima koje može uzrokovati FOD. Edukacija osoblja predstavlja prvi korak,
slijedeći korak je kontinuirano provođenje procesa čišćenja zračne strane aerodroma od FOD
(posebno stajanke). Odgovornost za uklanjanje FOD je leži na operativnom osoblju zračne
strane aerodroma. FOD otpatke potrebno je odložiti na odgovarajućim mjestima odnosno u
odgovarajućim spremnicima (kantama). Na mjestima gdje se odlaže FOD ne smije se odlagati
smeće sa zrakoplova, spremnici ulja ili bilo kakvi drugi otpadci koji nisu FOD. Prije dolaska
zrakoplova te po završetku procesa prihvata i otpreme zrakoplova potrebno je napraviti
pregled pozicije u cilju otkrivanja slobodnih objekata odnosno FOD-a.
 U praksi često se FOD pregled pozicije i sigurnosni pregled zrakoplova (walk around)
preklapaju jer odgovorna osoba (parker/starter) prilikom sigurnosno pregleda zrakoplova koji
se mora izvršiti prije polaska zrakoplova ujedno pregledava poziciju zrakoplova.

Mjere koje mogu umanjiti rizik od FOD uključuju:

 pregledavanje područja oko zrakoplova prije odlaska od strane predstavnika zračnog

prijevoznika ili koordinatora prihvata i otpreme zrakoplova
 instaliranje sustava koji su u mogućnosti uhvatiti slobodne objekte (novine, plastične
vrećice…) na području stajanke
 organizaciju redovitog pregleda zračne strane zračne luke koji će uključivati
odgovorne osobe zračne luke, zračnog prijevoznika, operatora stajanke radi otkrivanja
uzroka nastajanja FOD
 organizaciju seminara te edukacija zaposlenika o štetnim posljedicama FOD
 osigurati da radnici koji rade na rekonstrukciji ili nadogradnji zračne luke su svjesni
činjenice da moraju držati svoj alat i materijale na predviđenom mjestu
 organizaciju sigurnosnog pregleda uzletno – sletne staze, voznih staza i stajanke te
prema potrebi čišćenje
 analizu FOD kako bi se otkrilo koji sudionici uzrokuju nastajanje FOD
 analizu FOD od strane sigurnosnog odbora koji čine predstavnici zračne luke, zračnog
prijevoznika i raznih operatora na zračnoj strani.

( Tehnologija prihvata i otpreme zrakoplova. Dostupno na: http://e-

student.fpz.hr/Predmeti/T/Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova/Materijali/Literatura_
Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova_.pdf. Preuzeto: 14.07.2020.)
 3. PREPOZNAVANJE SKRIVENIH OPASNIH ROBA

Teret koji je deklariran pod općim nazivom može sadržavati određene opasne predmete
koji nisu odmah prepoznatljivi. Zbog toga je bitno da cijelo vrijeme održavamo svjesnost i
budnost. Veliku brigu treba voditi o tome kako bi osigurali da se nikakva druga opasna roba,
osim one koja je ranije opisana, ne utovari ili prevozi u zrakoplovu. Osoblje koje za operatora
prihvaća opći teret mora biti odgovarajuće osposobljeno kako bi mogli prepoznati i otkriti
opasne robe koje se nađu u općem teretu. Osoblje koje prihvaća teret, koje vrši rezervacije i
prodaju i osoblje koje radi na prijavama putnika za let, rezervacijama i prodaji mora imati na
raspolaganju informacije i te informaciie moraju biti odmah dostupne, a to su:

 opći opisi koji se često koriste za pojedine predmete u teretu i putničkoj prtljazi, a koji
mogu sadržavati opasnu robu
 druge indikacije o prisustvu opasne robe (npr, oznake, obilježja)
 one opasne robe koje smiju nositi putnici i posada.

Potrebno je tražiti potvrdu od odjela za teret za svaki sadržaj ili predmet koji pobuđuje
sumnju da bi mogao sadržavati opasnu robu. Ako se otkrije da je opasna roba predana na
prijevoz kao opći teret mora se zatražiti pomoć od osoblja koje prihvaća opasnu robu ili
specijalista. Postoji veći broj primjera pojedinih predmeta koji bi mogli sadržavati ili
ukazivati na prisustvo opasne robe.

3.1. Opasna roba koju nose putnici ili posada

Mnogi naizgled obični predmeti koji se koriste svakodnevno kod kuće ili na radnom
mjestu i koji možda izgledaju bezopasno, kada se prevoze zrakom mogu postati vrlo opasni.
Zbog promjena temperature i pritiska tijekom leta, može doći do curenja, stvaranje otrovnih
plinova ili nastanka požara. Kako je već prije spomenuto, općenito su opasne robe zabranjene
kao prtljaga ili u prtljazi. Postoje, međutim, određene iznimke za robe koje služe za osobnu
njegu, medicinske potrepštine, sportsku opremu, i predmete koji su namijenjeni kao pomoć
osobama s invaliditetom. Treba napomenuti da se u skladu sa zahtjevíma zaštite na neke
stavke (tekućine, raspršivače i gelove), kada se nose u ručnoj prtljazi, primjenjuju
restriktivnija količinska ograničenja.

Za neke se predmete, u kontroliranim količinama, zahtijeva odobrenje zračnog

prijevoznika. Odobrenje je potrebno ishoditi od zračnog prijevoznika, prije dana određenog za
putovanje. Zračni prijevoznik ima pravo ne prihvatiti određene predmete na prijevoz. Za
predmete ili artikle koji sadrže više od jedne opasne tvari moraju se poštovati odredbe svih
primjenjivih točaka Propisa o opasnoj robi.

Na primjer, naprtnjača za spašavanje iz lavine koji sadrži litijeve baterije i plinski

spremnik mora ispunjavati odredbe iz točaka 2.3.4.3 i 2.3.5.9 Propisa o opasnoj robi. Prtljaga
koja je namjenjena za prijevoz u kabini zrakoplova (ručna prtljaga), a smjesti se u prtljažni
prostor (predana prtljaga), mora sadržavati samo opasne tvari dopuštene za nošenje u predanoj
prtljazi.

Prije nego prijevoznik prtljagu namijenjenu za nošenje u putničku kabinu smjesti u

prtljažni prostor zrakoplova, mora potvrditi sa putnikom da su uklonjene sve opasne tvari koje
su dopuštene samo u ručnoj prtljazi.

3.2. Opasne robe u vlasništvu operatora

Neki predmeti i tvari, koji su klasificirani kao opasna roba, a koji se moraju nalaziti na
zrakoplovu u skladu s relevantnim plovidbenim zahtjevima i propisima za izvodenje operacija
ili su odobreni od nadležnog tijela države zračnog prijevoznika, zbog udovoljavanja posebnim
zahtjevima npr. splav za spašavanje, pojasevi za spašavanje, tobogani za evakuaciju, sadrže
cilindre stlačenog plina, a mogu sadržavati i druge predmete kao što su pribor za prvu pomoć i
trepereće svijetlo. Drugi predmeti kao što su: raspršivači, alkoholna pića, parfemi, kolonjske
vode, sigurne šibice, upaljači s tekućim plinom i prijenosni elektronički uredaji koji sadrże
litijeve ionske ili litijeve metalne članke ili baterije pod uvjetom da litijeve baterije
udovoljavaju odredbama Propisa o opasnoj robi. Navedene predmete zračni prijevozník može
koristi na zrakoplovu ili prodavati za vrijeme trajanja leta ili serije letova.

( Tehnologija prihvata i otpreme zrakoplova. Dostupno na: http://e-

student.fpz.hr/Predmeti/T/Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova/Materijali/Literatura_
Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova_.pdf. Preuzeto: 14.07.2020.)
 4. NEZGODE I NESREĆE

Nesreća s opasnom robom je događaj povezan s prijevozom opasne robe zrakom koji ima
za posljedicu smrt, ozbiljno ozljeđivanje osobe, veću materijalnu štetu ili štetu za okoliš.
Nezgoda s opasnom robom je događaj povezan s prijevozom opasne robe zrakom, koji nije
nesreća s opasnom robom, i ne mora se nužno dogoditi u zrakoplovu, a koji ima za posljedicu
ozljedu osobe, materijalnu štetu ili štetu za okoliš, požar, lom, prolijevanje, curenje tekućine,
zračenje ili drugi trag koji ukazuju na to da nije sačuvana cjelovitost ambalaže. Svaki događaj
povezan s prijevozom opasne robe, koji ozbiljno ugrozi zrakoplov i osobe u zrakoplovu,
također se smatra nezgodom s opasnom robom.

4.1. Izvještavanje o nezgodama i nesrećama

U slučaju:

1. zrakoplovne nesreće

2. ozbiljne nezgode kada je umiješana opasna roba koja se prevozi kao teret,

operator zrakoplova koji prevozi opasnu robu kao teret mora bez odlaganja izvijestiti
službe za postupanje u slučajevima izvanrednih događaja o opasnoj robi koja se nalazi u
zrakoplovu, kao što je to navedeno na informaciji za zapovjednika zrakoplova. Operator
također mora što je prije moguće izvijestiti odgovarajuća nadležna tijela države operatora i
nadležna tijela države na čijem se teritoriju navedeni događaj dogodio. Subjekti, koji nisu
operatori, kod kojih se nalazi opasna roba u trenutku događaja s opasnom robom, kao što su
pošiljatelji, otpremnici, carinarnice, imenovani poštanski operateri, pružatelji zemaljskih
usluga prihvata i otpreme tereta, pružatelji usluga zaštitnih pregleda i drugi subjekti, trebaju
postupiti u skladu sa zahtjevima za izvješćivanje propisanim u Propisima o opasnoj robi,
moraju o svakom događaju s opasnim robama i izvijestiti nadležna tijela bez obzira da li se je
opasna roba nalazila u teretu, pošti ili prtljazi.
 4.2. Izvještavanje o neprijavljenoj ili pogrešno prijavljenoj opasnoj robi

Operator mora izvijestiti o svakom događaju kada se otkrije neprijavljena ili pogrešno
prijavljena opasna roba u teretu ili pošti. Izvještaj se mora uputiti odgovarajućim tijelima
države zračnog prijevoznika i države u kojoj se događaj desio. Zračni prijevoznik također
mora izvijestiti o događajima kada se otkriju opasne robe, koje nisu dopuštene u skladu s
odredbama točke 2.3 Propisa o opasnoj robi, u prtljazi ili da ih imaju uz sebe putnici ili
članovi posade. lzvještaj se mora podnijeti nadležnom tijelu države u kojoj je otkrivena
nedopuštena opasna roba.

4.3. Izvještavanje o događaju s opasnom robom

Zračni prijevoznik mora izvijestiti odgovarajuća nadležna tijela države zračnog

prijevoznika i države porijekla o svakom događaju kada:

a) se otkrije da se opasne robe prevoze a da nisu utovarene, razdvojene, razmaknute ili

osigurane u skladu s odredbama 9.2 ili 9.3 Propisa o opasnoj robi,

b) se otkrije da se opasne robe prevoze a da o tome nije dostavljena pisana informacija

zapovjedniku zrakoplova u skladu s odredbom 9.5.1.1 Propisa o opasnoj robi.

( Tehnologija prihvata i otpreme zrakoplova. Dostupno na: http://e-

student.fpz.hr/Predmeti/T/Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova/Materijali/Literatura_
Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova_.pdf. Preuzeto: 14.07.2020.)
ZAKLJUČAK

Prijevoz opasne robe predstavlja značajan rizik za sigurnost putnika, osoblja na

zrakoplovu, osoblja koje prihvaća i otprema opasnu robu i samog zrakoplova. Da bi se
povećala sigurnost i olakšalo rukovanje s opasnom robom potrebno je poštovati zakone i
koristiti priručnik.

Načela i postupci temelje se na klasifikaciji opasnih roba, osposobljavanju osoblja,

zabrani prijevoza opasnih roba, ambalaži, obilježavanju i označavanju, dokumentaciji,
obavještavanju zapovjednika zrakoplova, prepoznavanju skrivene opasnosti, izvještavanju o
nesrećama i nezgodama s opasnom robom, te ljudskim faktorima.

Kroz rad je opisan sigurnosni postupak u pretresu zrakoplova, prijem i otprema

opasnih materija, zatim sve sigurnosne procedure vezane za strane štetne objekte, te
sigurnosne procedure vezane za operativno upravljanje sredstvima na zračnoj strani
aerodroma.
LITERATURA

KNJIGE I ČLANCI

1. Feiss, B. : Uloga špeditera na tržištu prijevoznih kapaciteta, Završni rad, Fakultet

prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2015.

2. Ivanovič, Č., Stanković, R., Šafran, M. : Špedicija i logistički procesi, Fakultet

prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2010.

3. Halča, B. : Poslovna logistika, Pomorski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Rijeka,

2006.

URL IZVORI:

1. Tehnologija prihvata i otpreme zrakoplova. Dostupno na: http://e-

student.fpz.hr/Predmeti/T/Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova/Materijali/Lite
ratura_Tehnologija_prihvata_i_otpreme_zrakoplova_.pdf. Preuzeto: 14.07.2020.