SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ

Sveučilišni diplomski studij Ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja

Inkluzija djeteta s oštećenjem sluha u odgojnu obrazovnu

ustanovu
- akcijsko istraživanje-

Kolegij: Inkluzivni kurikulum

Nositelj kolegija: prof.dr.sc. Dejana Bouillet

Studentica: Katarina Drvarić

Zagreb, siječanj 2021.

1. BIRANJE PROMJENE

Nedovršene rečenice

Jedna stvar koju bih promijenila je da ostala djeca u skupini počnu komunicirati i igrati se s
djevojčicom iz skupine.

Moja bi praksa bila bolja kada bi mi bila financirana stručna usavršavanja i učenje Hrvatskog
znakovnog jezika.

Djeca s kojom radim trebaju uvažavati svako dijete bez obzira na različitosti.

Voljela bih znati više o djeci s oštećenjem sluha kako bi mogla pomoći djevojčici A.A. i
olakšati joj svakodnevnicu.

Pitam se zašto me za ovakvu situaciju nije pripremio studij koji sam završila.

Trebam naučiti kako se služiti Hrvatskim znakovnim jezikom.

Najvažnija stvar kod uvažavanja različitosti je prihvaćanje sve djece s njihovim različitostima
te prihvaćanje sebe kao individue sa svojim posebnostima.

Najvažnija stvar kod izgradnje mira je stvaranje osjećaja da je svako dijete dio tima.

Djevojčica A.A. s oštećenjem sluha uključila se u odgojno - obrazovnu skupinu s pet godina.
Organiziran je sastanak na temu njenog dolaska te su stručni tim i odgajatelji u čiju je skupinu
dolazila djevojčica, te odgajatelji koji su imali iskustva u radu s djecom oštećena sluha,
iznosili prijedloge prilagodbe načina rada i okruženja u svrhu inkluzije djevojčice. Roditelji su
pokazali volju za suradnjom sa stručnim timom i odgojiteljima. Prepreka je što nemam
iskustva u radu s djecom oštećenog sluha i što ne znam Hrvatski znakovni jezik te to otežava
inkluziju djevojčice u skupinu. Djevojčica A.A. u skupini u početku ne započinje
komunikaciju s drugom djecom, već ponekad s odgojiteljicom kad joj nešto zatreba. Druga
djeca primjećuju da je A.A. drugačija pa je ne pozivaju da se igra s njima. Najviše me brine
kako će ostala djeca uspostaviti komunikaciju s djevojčicom oštećenog sluha i hoće li
djevojčica moći sudjelovati u aktivnostima i rasporedu skupine.
2. PLANIRANJE PROMJENE

Cilj ovog istraživanja je kroz dva mjeseca naučiti djecu u skupini osnovama Hrvatskog
znakovnog jezika i upotpuniti aktivnosti i uvesti pomagala kako bi i djevojčica s oštećenjem
sluha mogla sudjelovati u vrtićkoj svakodnevnici.

Vjerujem da je učenje Hrvatskog znakovnog jezika prvi korak u ostvarivanju inkluzije

djevojčice. Uz to su bitni poticaji i aktivnosti koji će pomoći ostaloj djeci shvatiti i prihvatiti
djevojčicu i naučiti čega je važno pridržavati se u interakciji s djevojčicom Želim omogućiti
djetetu oštećenog sluha kvalitetan odgoj i obrazovanje te poboljšati kvalitetu odgojno -
obrazovnog procesa za svu djecu s oštećenjem sluha. Nadalje, želim omogućiti odgojiteljima
mogućnost besplatnog učenja znakovnog jezika te mogućnost edukacije i dodatnog
usavršavanja u području rada s djecom oštećenog sluha. Pomoći može istraživanje prikladne
stručne literature, savjetovanje i podrška stručnog tima te država financiranjem dodatnih
edukacija za odgojitelje koje će im pomoći u radu s djecom oštećenog sluha. Ranijeg iskustva
u radu s djecom oštećenog sluha nemam te bi trebala istražiti karakteristike te poteškoće i
kako mogu pomoći djeci s navedenom poteškoćom u vrtićkom okruženju. Izazov predstavlja
angažman oko učenja znakovnog jezika, prihvaćanje djevojčice A.A. u skupinu od strane
druge djece te ulazak djevojčice u komunikaciju i interakciju s drugom djecom. Smatram da
ću svojom upornošću i angažmanom oko učenja znakovnog jezika i uspostavljanjem
komunikacije s djevojčicom ostaloj djeci biti model te da će i oni, uz učenje znakovnog jezika
kroz razgovor, igru, poticaje i unaprijed osmišljene aktivnosti moći uspostaviti komunikaciju
s djevojčicom.

3. KREIRANJE PROMJENE

Kao metodu za prikupljanje podataka koristit ću promatranje i video zapise, crteže djevojčice,
intervjuirat ću djecu te ću bilježiti komentare roditelja kroz dva mjeseca.

Svakodnevno ću promatrati i bilježiti ponašanja djevojčice A.A. i ostale djece u skupini,

koliko često, kako i s kim započinju interakciju i komunikaciju. Bilježit ću zajedničke
aktivnosti video zapisom kako bi kasnije zajedno sa stručnim suradnicima imala uvid u način
postupanja djevojčice i ostale djece u određenim situacijama.
Fotografirat ću crteže djevojčice koje crta nakon provedbe zajedničkih aktivnosti i izlaganja
medijima koji su usmjereni na emocije i osjećaje kroz dva mjeseca te ću uspoređivati crteže.

S djecom i djevojčicom ću razgovarati o njihovim mišljenjima koje imaju jedni prema

drugima, što vole raditi u vrtiću, čega i s kim se vole igrati.

Također ću od ulaska djevojčice u skupinu bilježiti komentare roditelja djevojčice oštećenog

sluha. Ispitivat ću ih što djevojčica A.A. govori kada govori o vrtiću, voli li odlaziti u vrtić i u
njemu provoditi vrijeme, ima li djece s kojima se druži ili bi se voljela družiti.

Literatura koja nam može pomoći je Odgojno-obrazovna integracija djece oštećena sluha
(Alaber, 2016) i Stavovi prema integraciji gluhe djece, znakovnom jeziku i uključivanju
tumača za znakovni jezik u redovne vrtiće i škole (Bosnar, Bradarić-Jončić, 2008).

PLAN AKCIJSKOG ISTRAŽIVANJA

Ciljane skupine su djevojčica oštećenog sluha, ostala djeca iz skupine, stručni tim i
odgojitelji.

Zadatak odgojitelja je da kroz dva mjeseca intenzivno uče znakovni jezik te ga nakon toga
dodatno usvajaju po potrebi, detaljno planiraju i provode razne aktivnosti i poticaje s djecom
koje vode ka inkluziji djevojčice oštećenog sluha, informiraju se i usavršavaju na području
poteškoća sluha, provode radionice s roditeljima i ostalim zaposlenicima.

Članovi stručnog tima trebaju omogućiti dodatnu pomoć i podršku odgojiteljima u radu,
prisustvovati u promatranju situacije unutar odgojne skupine koje će kasnije pomoći u analizi
podataka te održavati sastanke za odgojitelje i roditelje.

Djeca će u skupini svakodnevno sudjelovati u aktivnostima kroz koje će imati priliku učiti
znakovni jezik i koje će olakšati adaptaciju djevojčici oštećenog sluha.

Planirane aktivnosti jesu:

- izrada kartica sa znakovima te korištenje istih u raznim igrama (igra pamćenja, izvlačenje iz
vreće pa pokazivanje i izgovaranje...)

- izrada plakata s osnovnim znakovima

- izrada plakata sa slikama i znakovima dnevnih aktivnosti

- izrada "drveta naše grupe" kako bi sva djeca osvijestila svoje i tuđe različitosti kojima se
bogati drvo

- igranje igre "slijepi miš"

- igra "pantomime"

- korištenje "personalizirane lutke".

4. DIJELJENJE NAUČENOG

Za analizu prikupljenih podataka koristit ću trianguliranje kojim ću proučiti pitanje

istraživanja iz četiri točke gledišta: crteži djevojčice, opservacije odgojitelja i stručnih
suradnika, intervju s djecom te zabilježeni komentari roditelja.

Problem: Može li učenje Hrvatskog znakovnog jezika i uvođenje poticaja i aktivnosti na temu
oštećenja sluha pridonijeti inkluziji djevojčice oštećenog sluha u odgojno-obrazovnu skupinu?

Cilj: Kroz dva mjeseca naučiti djecu u skupini osnovama Hrvatskog znakovnog jezika i
upotpuniti aktivnosti i uvesti pomagala kako bi i djevojčica s oštećenjem sluha mogla
sudjelovati u vrtićkoj svakodnevnici.
Istraživačko Izvor podataka Izvor podataka Izvor podataka Izvor podataka
pitanje 1 2 3 4
Kako na Crteži djevojčice Opservacija Intervju s Zabilježeni
inkluziju Pri dolasku u odgojitelja i djecom komentari
djevojčice s skupinu stručnih Djeca nisu znala roditelja
oštećenjem djevojčica A.A. suradnika kako se obratiti Djevojčica
sluha djeluje nakon razgovora U početku se djevojčici oštećenog sluha
učenje o tome što djeca djevojčica igra oštećenog sluha, u početku nije
Hrvatskog najviše vole sama i ne jer su primijetili htjela odlaziti u
znakovnog raditi u vrtiću i pokušava da ona ne čuje vrtić, govorila je
jezika djece i čega se vole uspostaviti kao druga djeca da joj se tamo ne
odgojitelja u igrati crta samo komunikaciju s i neki su mislili sviđa,da joj je
skupini te sebe s lutkama. drugom djecom da se zbog toga dosadno i da se
uvođenje Nakon te je samo dvoje ne može igrati s sama igra. Za
unaprijed provedenih djece pokušalo njima. Sva su vrijeme
osmišljenih aktivnosti uspostaviti djeca pri opisu provođenja
poticaja i djevojčica pored komunikaciju s djevojčice rekla aktivnosti počela
provođenjem sebe crta još tri njom. da djevojčica je pokazivati
aktivnosti na djevojčice s Provođenjem samo šuti. volju za
temu oštećenja kojima se često raznih Petero djece je odlaskom u vrtić
sluha? igra. aktivnosti, sva reklo da je i prepričavala je
su se djeca djevojčica što su u njemu
počela zajedno čudna. Nakon radili. Nakon
igrati i provedenih dva je mjeseca s
komunicirati te aktivnosti su veseljem
su se međusobne znali kako joj se odlazila u vrtić i
interakcije mogu obratiti te pričala svojim
nastavile i nakon im se svidjela roditeljima čega
planiranih igra s njom. se igrala s
aktivnosti. Također e prijateljima.
Djevojčica A.A. desetero djece
sudjelovala je u reklo da je A.A.
svim draga i dobra
zajedničkim prijateljica.
 aktivnostima, a
ostatak vremena
najčešće je
provodila u igri
s tri iste
djevojčice.

Uporište u literaturi:

Alaber, M. (2016.): Odgojno-obrazovna integracija djece oštećena sluha. Preuzeto s:

https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu:633/preview

Dijete s oštećenjem sluha ima pravo na bezbrižno i veselo djetinjstvo okruženo najmilijima i
vršnjacima s kojim uči i razvija se. Pogrešno je misliti da su djeca s oštećenjem sluha
ograničena u svojim sposobnostima i odnositi se prema njima pretjerano zaštitnički. Nekada
se mislilo da se da se takvo dijete treba prilagođavati skupini, no danas se zna da bi se dijete s
oštećenjem sluha integriralo, okolina se treba prilagoditi njemu. Naglašava se važnost igre
kroz koju se potiče djetetov razvoj, stoga se može reći da se djevojčica A.A. uspješno
integrirala u vrtićku skupinu.

Bosnar B., Bradarić-Jončić S. (2008): Stavovi prema integraciji gluhe djece, znakovnom
jeziku i uključivanju tumača za znakovni jezik u redovne vrtiće i škole. Preuzeto s:

https://hrcak.srce.hr/30716

Rezultati istraživanja pokazuju da prosvjetni djelatnici smatraju da djeca s oštećenjem sluha

nemaju slabije razvijene sposobnosti za učenje, nemaju niži koeficijent inteligencije te da
imaju potencijal za postizanje iste obrazovne razine kao i njihovi vršnjaci. Iz tog bi razloga
pohađanje redovne odgojno-obrazovne ustanove bilo korisno za obrazovanje i socijalnu
integraciju djece s oštećenjem sluha.

Provedene aktivnosti pokrenule su i olakšale komunikaciju i interakciju djevojčice oštećenog

sluha s ostalom djecom u skupini što je doprinijelo izgradnji inkluzivnog okruženja u
odgojno - obrazovnoj skupini. Posebno korisno bilo je učenje Hrvatskog znakovnog jezika jer
bi bez njega komunikacija s djevojčicom bila dodatno otežana. Ovo je istraživanje uvelike
doprinijelo izgradnji kvalitete inkluzivne prakse za djecu s oštećenjem sluha, ali i obrazovanju
odgojitelja i stručnog tima. Međutim, smatram da se na ovu temu mogu nadograditi još brojna
akcijska istraživanja svakodnevnim promatranjem djece, stvaranjem bilješki i postavljanjem
pravih pitanja.

LITERATURA
Alaber, M. (2016.): Odgojno-obrazovna integracija djece oštećena sluha. Preuzeto s:
https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu:633/preview

Bouillet,D. (2016). Uvažavanje različitosti i izgradnja mira. Priručnik za akcijska istraživanja.

Zagreb:CCI.

Bouillet,D. (2016). Uvažavanje različitosti do kulture mira. Priručnik za odgojitelje djece

rane i predškolske dobi. Zagreb: CCI.

Bosnar B., Bradarić-Jončić S. (2008): Stavovi prema integraciji gluhe djece, znakovnom
jeziku i uključivanju tumača za znakovni jezik u redovne vrtiće i škole. Preuzeto s:

https://hrcak.srce.hr/30716