Cvijet 

je reproduktivni organ biljaka cvjetnica (Magnoliophyta), preobraženi izdanak. Sadrži

reproduktivne organe biljke, a jedna od funkcija mu je da proizvodi sjeme. Nakon oplodnje, dijelovi
cvijeta se razvijaju u plod. Kod viših biljaka sjemenke služe za razvoj sljedeće generacije potomaka,
kao primarni način razmnožavanja određene biljne vrste.[1][2]
Pored uloge kao reproduktivnih organa biljke, cvjetovi su od davnina služili ljudima u razne svrhe,
počev od ukrašavanje svoje okoline, ali i kao hrana.
Cvijet se nalazi na cvjetištu, gornjem proširenom dijelu cvjetne stapke. Vanjski dijelovi cvijeta su
čaška i vjenčić. Čašku čine lapovi,a vjenčić čine latice. U unutrašnjosti cvijeta nalaze se spolni
dijelovi cvijeta. Ženski spolni dio cvijeta je tučak. Građen je od plodnice, vrata i njuške ili žiga tučka.
Donji prošireni dio tučka naziva se plodnica. U njoj se nalazi jedan ili više sjemenih zametaka,a u
svakom od njih je ženska spolna ćelija. Prašnici su muški dijelovi cvijeta. Svaki prašnik građen je od
prašničke niti i prašnice (antera) u kojoj su polenova zrnca. U svakom polenovom zrnu
muške spolne ćelije. Cvjetovi mogu biti jednospolni ili dvospolni. Cvjetovi koji imaju tučak i prašnike
su dvospolni cvjetovi npr.jabuka,kruška,dunja. Oni cvjetovi koji imaju samo tučak ili samo prašnike,
jednospolni su npr. lijeska, orah, vrba, maslačak. Cvat je skup cvjetova na jednoj cvjetnoj stapci.
Cvatovi mogu biti različite građe. Razlikujemo glavicu (maslačak),klas (pšenica),grozd (vinova loza)
itd. Oprašivanje je prijenos polenovih zrnaca na njušku tučka. Cvjetovi se
oprašuju insektima i anemofilno, rijeđe se i samooprašuju. Čovjek obavlja umjetno oprašivanje kako
bi dobio nove odlike biljaka. Oplodnja je proces u kojem se muška polna ćelija iz polenovog zrnca
spušta kroz cjevčicu do sjemenog zametka,te se u njemu spaja s jajnom ćelijom. Nakon oplodnje,
plodnica se tučka povećava i od nje se razvije plod,a ostali dijelovi cvijeta uvenu. Iz sjemenog
zametka razvit će se sjemenka,a iz jajne ćelije klica.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Rudbeckia fulgida

mini

Cvjetovi su redovno jasno odvojeni od vegetativnh dijelova biljaka i zasebne su morfološko-

anatomske strukture. - Najpotpuniji su cvjetovi u obliku polumjeseca. Imaju upravilan oblik i obično
su aktinomorfni (višesimetrični), tj. imaju dva simetrična dijela na više ravnina, naprimjer mak) ili
su zigoorfni ili jednosimetrične (imaju samo jednu ravninu simetrije, npr. Fabaceae), rijetko
bilateralne ili nesimetrične i izosimetrične.

Cvjetovi

Među glavnim obilježjima pravog cvijeta je spolni dimorfizam, koji se očituje u strukturi i
funkciji stabljika, kao muških, te plodnih listova, kao ženskih orgsna. Osim muških i ženskih
reproduktivnih organa, cvjetovi imaju posebno neplodno (sterilno), često živopisno obojene listove,
koji čine periant ili ocvijeće. Tipski cvijet je dvospolan (monoklinski ili hermafroditski), odnosno
sadrži i muške i ženske reproduktivne organe. Manje su uobičajeni jednospolni (diklinski) cvjetovi,
zvani muški, a ženski ili plodni ako imaju samo plodne listove. Biljke sa jednospolnim cvjetovima
mogu biti jednolične (monecijske),kada se na istoj biljci razvijaju i muški i ženski cvjetovi
(npr. kukuruz, grah,hrast bukva) ili dvoecijski, kada se na jednoj jedinici nalaze samo muški cvjetovi,
a na drugoj samo ženski (npr. vrba, topola).
Cvjetište je kratka osovina cvijeta, na kojoj izrastaju svi ostali dijelovi cvijeta. U većini dijelova cvijeta
formiraju se određeni krugovi njegovih komponenti. Takvi se nazivaju ciklični i obično se sastoje od 4
ili 5 ciklusa (tetraciklički ili pentaciklički); rjeđe su kod ovih biljaka neciklički cvjetovi, čij su dijelovi
raspoređeni u zavojite (spiralne, npr. magnolija) ili hemikline strukture.
Osnovni dijelovi i zajedničke strukture kod cvjetnica, u potpuno razvijenom stsnju su cvasti,
cvjetovi, prašnici (andrecij) i plodni listovi (ginecij). Ocvijeće u cvijetu na cvasti je obično kratko,
ravno, konveksno i/ili šuplje. Položaj ostalih dijelova cvijeta na njemu ovisi o obliku čašice i krunice.
Latice, tj. krunica ili perijant štiti spolne dijelove cvijeta, a različitim jarkim bojama i mirisima privlači
insekte za oprašivanje. Često su svi listovi cvjetova jednakih oblika, veličine i boje, što se
naziva perigon (npr. tulipan). Češće se u cvijetu diferenciraju vanjski, obično zeleni, kaliks (čašica),
od režnjeva (sepala, čašićnih listića). Krunica (corrolla), redovno je građena od latica (petala), obično
živih boja. Listovi cvjetova (perigon, čašica, vijenac oli krunica) mogu se međusobno razdvajati ili
spajati.
Prašnici kod različitih grupa cvjetnica, građeni su od različitih materijala i mogu biti raznih oblika.
Najčešće sastoji se od dva glavna dijela: tanke drške ili niti (filamentum) i obično puno deblje
prašnice (anthera). Drška antera je različite debljine i dužine, a sjedeće su bez drške. Sastoje od
dvije hemisfere ili teke (thecae) koje su međusobno povezane konektorom. Svaka biljka u prašniku
obično ima po dvije prašnice. U njima nastaje polen, muški biljni gamet. To su mikroskopski sitna
zrnca koja po svom filogenetskom porijeklu i načinu razvoja odgovaraju mikrosporama paprati, dok
je sam polen homologan mikrosporangiji tih biljaka. Zrno polena obično je eliptično ili okruglo, a
njihov se zid sastoji od dvije membrane: unutrašnje, tanke i osjetljive (intina) i vanjske, guste i čvrste
(egzina),koja ima razna površinska zadebljanja, u obliku bodljica, bradavica i bora. Kad se otvori
zrela prašnica, iz nje izlaze polenova zrna, što je, prije svega, važno za biljke koje se rasprostiru
vjetrom, ili tako da više njih ostane zajedno (čestokod biljaka koje oprašuju insekti). Ženski dio
dvodijelnog cvijeta, sastoji se od plodnih listova koji formiraju sjemenske embrione (ovule), iz kojih
se, nakon oplodnje, razvija sjeme. Na gornjem dijelu tučka nalazi se njuška (stigma) koja, prilikom
oprsšivanje, prihvata polen. Njuške različitih skupina biljaka različitih su oblika, bradavičaste,
dlakave, raširene ili sluzave na površini, jednodijelne, dvodijelne ili višedijelne. Između njuške i
plodnice često se nalazi vrat tučka, koji je obično tanak. Njegova funkcija je da dovede njušku u
povoljan položaj za oprašivanje i da propustu i hrani polen u procesu oplodnje. Broj tučaka u cvijetu i
njihova struktura ovise o broju plodnih listova koji čine ginecij. Ako se ginecij sastoji od samo jednog
plodnog listića, kao naprimjer u Fabaceae (mahunarki), tada u cvijetu postoji samo jedan tučak. Ako
se ginecij sastoji od velikog broja plodnih listova, tada svaki plodni list formira poseban tučak (ginecij
je tada apokarpan) ili su svi plodni listovi srasli u jednu gomilu (ginecij je sinkarpan). Sinkarpni ginecij
često je podijeljen u više odjeljaka (pomoću septa), a nalazi se na cvasti kako bi mogao biti
obrastao, podrastao ili nadrastao.
Cvjetovi golosjemenjača razlikuju se od onih kod skrivenosjemenjača, po nizu obilježja koja
dokazuju njihov niži stepen razvoja. Kod današnjih predstavnika, oni su uvijek jednospolni, u obliku
resa ili šišarke, a i nemaju živih boja. Oprašuju se redovno pomoću vjetra, tj, one su anemofilne.
Muški se cvjetovi golosjemenjača sastoje se od određenog (ponekad i velikoga) broja ljuskastih ili
štitastih prašničkih listova, koji na donjoj strani imaju veći, neodređeni broj antera. Ženski cvjetovi su
od ljuskastih ili štitastih plodnih listova, a imaju većinom po 2 sjemena zametka, na otvorenim
plodnim ljuskama, pa polenova zrna, prilikom oprašivanja, padaju neposredno na
mikropile sjemenih zametaka.