Kada razmišljamo o reformama školstva mnogo toga bi mogli da navedemo kao nešto što bi dodali, ali

također i mnogo stvari bi oduzeli. Moje viđenje idealne škole bi bilo sljedeće:

Riječ je o osnovnoj školi koja bi se nalazila na gradskoj periferiji, ako je moguće okružena prirodom.
Učenici bi imali pristup autobusima koji bi ih vozili iz škole do kuće ili određenog mjesta gdje
roditelji preuzimaju djecu. Školske klupe bi bile pojedinačne za svakog učenika te bi manji broj
učenika bio u razredima. Vanjski dio škole bi bio obojen nekom od nijanse bež boje, dok bi unutarnji
dio škole bio obojen u skladu sa učeničkim razredima. Kurikulum bi se sastojao od osnovnih predmeta
te bi bio prilagođen i za naprednu djecu i za djecu sa mentalnim poteškoćama.

Škola ima svoju kantinu gdje učenici mogu da jedu zdrave obroke koji su pristupačni svima. Časovi
traju 45 minuta, mali odmor 10 minuta dok veliki odmor traje 30 minuta. Učenici odmore provode
napolju (ako je vremenski moguće) ili u kantini.

Nadalje, škola ne podržava bilo kakve oblike vršnjačkog nasilja te djeca koja prekrše to pravilo snose
oštre kazne, ali također i škola minimalno 2 puta mjesečno održava časove koji promoviraju nenasilje
u školama, objašnjavajuči učenicima koje su posljedice i kako prepoznati nasilje te kako kontrolirati
bijes i sl.

Škola bi redovno održavala izlete u prirodu i posjetu BIH te upoznavanje sa svim prirodnim
blagodatima naše države. Učenike bi temeljno pripremali za srednju školu kada dođu do završnog
razreda.

Predmet kulture življenja bih opet uvela u škole kao školski predmet da se djeci obezbjedi osnovno
znanje o kulinarstvu, vrtstvu i sl.