POREZ NA DOHODAK

 Temeljni pravni izvori:

– Zakon o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18)
– Pravilnik o porezu na dohodak (NN 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19)
– drugi izvori: međunarodni ugovori (o sprječavanju dvostrukog oporezivanja) ; drugi pravni
propisi (npr. Pravilnik o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti, Pravilnik o
paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu)

 osnovna obilježja:
1. neposredni porez
2. porezni oblik kojim se oporezuju uglavnom fizičke osobe
3. periodični porez
4. zajednički porez – u RH (raspodjela prihoda između gradova/općina i županija)
5. subjektni porez - uzima u obzir osobne karakteristike poreznog obveznika
6. sintetički porez - oporezuje se ukupni dohodak poreznog obveznika (u većini poreznih
sustava)  međutim: u nekim poreznim sustavima (npr. Ujedinjeno Kraljevstvo) porez na
dohodak jest analitički porez - posebno se oporezuju pojedine vrste dohotka (prihodi) koje
ostvaruju porezni obveznici
7. porezna obveza se veže za činjenicu nastanka dohotka i plaća se neovisno o trošenju
dohotka
8. oporezivanje neto dohotka
9. oporezivanje ostvarenog, a ne pretpostavljenog dohotka
10. postojanje raznovrsnih poreznih oslobođenja i olakšica
11. skupo ubiranje i sa stajališta primjene – složeni porez
12. porezni izvor, porezni objekt i porezna osnovica – dohodak koji porezni obveznik ostvari
svojom djelatnošću
13. porezni oblik koji dobro ispunjava fiskalne, ali i nefiskalne ciljeve oporezivanja

 prednosti:
1. instrument pravedne raspodjele poreznog tereta
2. ostvarivanje (re)distributivne svrhe oporezivanja
3. ostvarivanje ciljeva stabilizacijske politike države
4. respektiranje osobnih svojstava poreznog obveznika
5. velika fiskalna izdašnost
6. instrument uspostavljanja narušene ravnoteže u gospodarstvu
7. instrument rješavanja problema nezaposlenosti
8. anti-inflacijski instrument
 nedostatci:
1. teškoće pri utvrđivanju porezne osnovice
2. razrez, naplata i kontrola ubiranja poreza kod velikog broja poreznih obveznika
3. porezna uprava treba biti dobro opremljena, stručno osposobljena i adekvatno plaćena
4. visoki troškovi oporezivanja
5. zadiranje u privatnost poreznog obveznika
6. značajan otpor plaćanju poreza
ODREĐENJE POREZNOG OBJEKTA

1. TEORIJA IZVORA- kriterij: postojanje stalnog izvora dohotka ; dohodak je ukupnost prihoda
poreznog obveznika koji redovno, trajno pritječu iz određenih stalnih izvora u jednom
određenom razdoblju (tijekom jedne godine), a nakon odbitka troškova koje je trebalo učiniti
da se ti prihodi ostvare
2. TEROIJA ČISTOG PRINOSA (SHS - Schanz-Haig-Simonsova teorija) -dohodak je novčana
vrijednost čistog povećanja ekonomske snage poreznog obveznika u vremenu od godine
dana, neovisno o tome jesu li to redovni ili izvanredni prihodi tj. pritječu li trajno ili ne
3. POTROŠNI POREZ NA DOHODAK- oporezivanje potrošnje poreznog obveznika porezom na
dohodak – primjena progresivne tarife na ukupni iznos potrošnje poreznog obveznika tijekom
godine ; od prijavljene ukupne potrošnje oduzima se iznos utrošen za štednju
4. TEORIJA TRŽIŠNOG DOHOTKA- danas ju primjenjuje većina država – sastoji se u taksativnom
nabrajanju prihoda koji se smatraju dohotkom za potrebe oporezivanja – npr. prema
hrvatskom ZPDoh (čl. 5.): dohodak od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine,
kapitala, osiguranja i dr. ;teorijsko opravdanje: svi ti oblici dohotka ostvareni su na tržištu
(tržište rada, roba, usluga, kapitala i sl.)

POREZNI OBVEZNIK

 čl. 2., st. 1. ZPDoh - porezni obveznici su fizičke osobe koje ostvaruju dohodak (sadržajna
dimenzija osobnog obuhvata por. obveze)
 razlikovanje rezidenata i nerezidenata – formalna dimenzija (kriterij: prebivalište ili uobičajeno
boravište)

 rezidenti (čl. 3. ZPDoh) - osobe koje u RH imaju: - prebivalište ili - uobičajeno boravište - te osobe
zaposlene u državnoj službi RH koje primaju plaću po toj osnovi ; : primjena načela neograničene
porezne obveze (načelo svjetskog dohotka)
 nerezidenti (čl. 4. ZPDoh) - fizičke osobe koje nemaju ni prebivalište ni boravište u RH, a ostvaruju
oporezivi dohodak u RH primjena načela ograničene porezne obveze (načelo izvora dohotka)

 određenje poreznog obveznika u drugim poreznim sustavima  pitanje sadržajne dimenzije

osobnog obuhvata porezne obveze: – obitelj kao porezni obveznik – Belgija, Francuska, Poljska –
oporezivanje dohotka obitelji što u konačnici rezultira manjim poreznim opterećenjem
supružnika ; oporezivanje partnerstva (supoduzetništva) – u nekim zemljama partnerstvo ima
pravnu osobnost
o u RH ne! – čl. 2., st. 2. ZPDoh - situacije u kojima više osoba zajednički ostvaruje dohodak;
moguće kod (čl. 12., st. 6. ZPDoh): – dohotka od samostalne djelatnosti (supoduzetništvo;
udruženje bez pr. osobnosti) – dohotka od imovine i imovinskih prava (suvlasništvo ili
supoduzetništvo) svaka osoba plaća zasebno porez na svoj udio u zajednički
ostvarenom dohotku

POREZNA OSNOVICA

 predmet oporezivanja (predmetni obuhvat porezne obveze) – u RH prihvaćena teorija tržišnog

dohotka
 u čl. 5. ZPDoh navedeni oblici dohotka (prema izvorima):
 1. dohodak od nesamostalnog rada
2. dohodak od samostalne djelatnosti
3. dohodak od imovine i imovinskih prava
4. dohodak od kapitala
5. dohodak od osiguranja (BRISANO OD 01.01.2019.!)
6. drugi dohodak
 svaki od tih oblika dohodaka predstavlja razliku između primitaka i izdataka nastalih tijekom
poreznog razdoblja (načelo neto dohotka) – čl. 12., st. 1. ZPDoh – primici i izdaci utvrđuju se
prema načelu blagajne tj. tek nakon primljenih uplata odnosno obavljenih isplata (čl. 11., st. 3.
ZPDoh) – izdaci moraju biti u vezi sa ostvarenjem dohotka (čl. 11., st. 2. ZPDoh

GODIŠNJI VS KONAČNI DOHODAK

 nakon stupanja na snagu novog ZPDoh (NN 115/2016): potrebno razlikovati dvije temeljne
kategorije dohotka: – godišnji dohodak i – konačni dohodak (čl. 12., st. 2. ZPDoh)
 prvi kriterij razlikovanja: “Za konačne dohotke ostvarene u poreznom razdoblju porezni obveznici
ne mogu podnijeti godišnju poreznu prijavu niti se za te dohotke može provesti poseban
postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak” (čl. 55., st. 2. ZPDoh)
 drugi kriterij razlikovanja: pri utvrđivanju konačnog dohotka ne priznaje se osobni odbitak (čl. 55.,
st. 3. ZPDoh)
 treći kriterij razlikovanja: na konačni dohodak uvijek se primjenjuje odgovarajuća proporcionalna
stopa, a progresivne stope primjenjuju se isključivo na godišnji dohodak (čl. 19. ZPDoh

GODIŠNJA POREZNA OSNOVICA

 godišnja porezna osnovica = zbroj svih oblika godišnjeg dohotka – umanjen za osobni odbitak
(iz čl. 14.-16. Zakona)
 dohodak od samostalne djelatnosti se dodatno umanjuje za određene stavke (čl. 18., st. 2.
ZPDoh) – iznos plaća novozaposlenih osoba, državne potpore za obrazovanje i izobrazbu,
izdatke za istraživanje i razvoj te preneseni gubitak

OSNOVNI ODBITAK- ČL.36. ZPDoh

 neoporezivi dio dohotka – iznos za koji se umanjuje porezna osnovica

 osnovni osobni odbitak – 4000,00 HRK mjesečno (od 01.01.2020.) – umnožak osnovice
osobnog odbitka od 2500,00 kuna i koeficijenta 1,6
 dodatna uvećanja osobnog odbitka: – za uzdržavane članove obitelji, za invalidnost (por.
obveznika ili člana obitelji), za plaćene doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje,
darovanja

ŠTO NIJE UKLJUČENO U POREZNU OSNOVICU?

 dvije temeljne kategorije primitaka:

a) primici koji se ne smatraju dohotkom – nisu porezni objekt! (čl.8.)
o izravne uplate premije osiguranja za dokup dijela mirovine; obiteljske mirovine koje djeca
ostvaruju nakon smrti roditelja; državne nagrade; primici koje fizičke osobe ostvaruju po
 osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba, a za zdravstvene potrebe (pod određenim
uvjetima)
b) primici koji su temeljem zakonske odredbe oslobođeni od oporezivanja – tzv. objektna
oslobođenja – unatoč tome što se načelno smatraju dohotkom kao poreznim objektom, tj.
uključeni su u predmetni obuhvat porezne obveze(čl.9.)
o naknada plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti i spriječenosti za rad; razni oblici
nagrada i primitaka učenika i studenata; naknade štete zbog posljedica nesreće na radu;
naknade i nagrade koje osuđene osobe primaju za rad u kaznenopopravnim ustanovama
i domovima za preodgoj; stipendije učenicima i studentima; športske stipendije;
sindikalne socijalne pomoći; nagrade za športska ostvarenja i naknade športašima prema
posebnim propisima;

POREZNE STOPE

 većina zemalja primjenjuje progresivne porezne stope prilikom oporezivanja dohotka – zbog
postizanja vertikalne pravednosti – jače porezno opterećenje osoba koje ostvaruju viši
dohodak
 u RH se od 1.1.2017. oporezivanje godišnjeg dohotka vrši se sa dvije progresivne porezne
stope: 24% i 36% – ovisno o odgovarajućem poreznom razredu – tzv. lomljena (klizeća)
progresija!
 novije vrijeme – ideja o primjeni proporcionalne porezne stope (tzv. flat tax) – Latvija,
Estonija, Island, Češka, Bugarska, Srbija, BIH, Makedonija

POSTUPAK UTVRĐIVANJA I NAPLATE

 u RH dva instituta :
1) obveza podnošenja godišnje porezne prijave od strane poreznog obveznika u kojoj on
navodi sve činjenice bitne za oporezivanje
2) poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak – porezno tijelo (Porezna
uprava) po službenoj dužnosti samo utvrđuje iznos godišnjeg poreza na dohodak
 važno: navedena se dva instituta primjenjuju samo za godišnji dohodak! – nakon zakonske
promjene iz 2016. i podjela dohotka u dvije temeljne kategorije (godišnji i konačni) – za sve
oblike konačnog dohotka – nema obveze podnošenja godišnje porezne prijave, niti se
provodi poseban postupak

GODIŠNJA POREZNA PRIJAVA

 tko je obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu? (čl. 48. ZPDoh) – porezni obveznici koji
ostvaruju doh. od samostalne djelatnosti i – porezni obveznici – rezidenti za dohodak od
nesamostalnog rada koji su ostvarili kao članovi posade broda u međunarodnoj plovidbi
 nakon podnošenja porezne prijave porezno tijelo donosi porezno rješenje u kojem utvrđuje
dužan iznos poreza
 tko ne podnosi godišnju poreznu prijavu? – porezni obveznici koji su tijekom poreznog
razdoblja ostvarili isključivo konačni dohodak – porezni obveznici u odnosu na koje se
provodi poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza – porezni obveznici koji plaćaju
porez u paušalnom iznosu
  POSEBAN POSTUPAK UTVRĐIVANJA:
1. postupak u kojem Porezna uprava
2. temeljem dostupnih podataka
3. utvrđuje poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te
4. razliku poreza na dohodak i prireza za uplatu ili za povrat,
5. o čemu izdaje privremeno porezno rješenje
prava poreznih obveznika u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza: – pravo na
prigovor protiv privremenog poreznog rješenja – o prigovoru odlučuje prvostupanjsko tijelo,
donošenjem poreznog rješenja – mogućnost korištenja poreznih povlaštenja (npr. povećanje
osobnog odbitka za dana darovanja) u slučaju da Porezna uprava ne raspolaže svim
relevantnim podacima ; porezni obveznik može dostaviti podatke na posebnom obrascu
(ZPP-DOH)

PREDUJMOVI POREZA NA DOHODAK

 iznosi poreza na dohodak koji se plaćaju tijekom poreznog razdoblja

– predujam se plaća ili istodobno s ostvarenjem primitka ili unutar kratkog razdoblja nakon
ostvarenog primitka(npr. predujam za drugi dohodak )
– uplaćuje isplatitelj drugog dohotka istodobno s isplatom
 kod godišnjeg dohotka, uplaćeni predujmovi odbijaju se od izračunate obveze za uplatu
godišnjeg poreza na dohodak (čl. 46, st. 1. ZPDoh)
 kod konačnog dohotka – ne uplaćuju se predujmovi, već se uplaćeni iznosi poreza smatraju
konačnim porezom!

OBLICI DOHOTKA:

1. OD NESAMOSTALNOG RADA
 obilježja nesamostalnog rada: svaki rad u kojemu posloprimac radi po uputama svojeg
poslodavca; posloprimac ne snosi nikakav poslovni rizik, a u posao ulaže samo svoj rad, dok
poslodavac određuje uvjete rada (mjesto, vrstu i vrijeme rada)
 poslodavac posloprimcu stavlja na raspolaganje sredstva rada i isplaćuje mu unaprijed
dogovorenu plaću
 dohodak: razlika između primitaka i izdataka (realizacija neto načela)
 primici po osnovi nesamostalnog rada: – plaća i pogodnosti uz plaću (bilo u novcu bilo u
naturi)– mirovine – poduzetnička plaća
 izdaci po osnovi nesamostalnog rada: – uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka
(doprinosi iz plaće: 1. i 2. stup mirovinskog osiguranja)
 tehnika naplate poreza na dohodak od nesamostalnog rada porez po odbitku – isplatitelj
dohotka (plaće, mirovine, i sl.) obračunava porez i uplaćuje iznos poreza Poreznoj upravi za
poreznog obveznika
 zato zaposlenik ako je tijekom godine primao samo plaću ne treba podnositi godišnju poreznu
prijavu jer se porez i prirez koji je za njega tijekom godine uplaćivao poslodavac smatra
konačno obračunanim i plaćenim porezom i prirezom – uzima se u obzir osobni odbitak, a na
osnovicu se primjenjuju odgovarajuće progresivne stope (24 i 36%)
2. OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI
 samostalna djelatnost=svaka djelatnost koja ima obilježja:
 – samostalnosti (djelatnost se obavlja za svoj račun i na vlastitu odgovornost), trajnosti
(ponavljanje djelatnosti s ciljem stvaranja trajnog izvora dohotka) i obavlja se s ciljem
ostvarivanja dohotka
 dohodak od samostalne djelatnosti čine (čl. 28. ZPDoh):
1. dohodak od obrta - obrtom se smatraju različite proizvođačke, trgovačke, uslužne i slične
djelatnosti određene Zakonom o obrtu
2. dohodak od slobodnih zanimanja - npr. liječnici, veterinari, novinari, književnici, umjetnici,
izumitelji, znanstvenici i sl.
3. dohodak od poljoprivrede i šumarstva – ukoliko je osoba koja se bavi tom djelatnošću
obveznik PDV-a
 dohodak od samostalne djelatnosti jednak je razlici između poslovnih primitaka i poslovnih
izdataka
1. Poslovni primici jesu dobra (u obliku novca, stvari, materijalnih prava, usluga i dr.)
koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju u okviru njegove
djelatnosti – utvrđuju se prema tržišnoj vrijednosti
2. Poslovni izdaci su pak svi odljevi dobara koji nastaju s ciljem ostvarenja primitaka
(moraju biti u vezi sa obavljanjem djelatnosti) npr. izdaci za materijal, robu, energiju,
izdaci za plaće i doprinose na plaću radnika, iznos amortizacije i dr. ;obveza vođenja
poslovnih knjiga i izdavanja računa
 POREZNI GUBITAK (čl.38.ZPDoh)–moguće utvrditi samo po osnovi obavljanja samostalnih
djelatnosti; negativna porezna osnovica – višak poslovnih izdataka nad poslovnim
primicima ;mogućnost prenošenja poreznog gubitka u idućih pet poreznih razdoblja (engl. loss
carry forward) – porezna osnovicu u tim razdobljima se smanjuje za iznos gubitka – od
porezne osnovice se prvo odbijaju gubici starijeg datuma
 tijekom poreznog razdoblja (godine dana) porez se plaća u mjesečnim predujmovima – iznos
predujma utvrđuje se rješenjem Porezne uprave; obvezno podnošenje godišnje porezne
prijave za obveznike koji obavljaju samostalnu djelatnost! – konačni iznos porezne obveze
utvrđuje se rješenjem koje donosi Porezna uprava po podnošenju porezne prijave!
3. OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA
 dohodak od imovine i imovinskih prava ostvaruje se:
1. iznajmljivanjem nekretnina (stanova, soba ili postelja) – primitak je iznos
najamnine/zakupnine, a izdatak se priznaje u paušalnom iznosu od 30% primitka
2. vremenski ograničenim ustupom imovinskih prava (npr. autorska prava) – po
podnošenju godišnje porezne prijave priznaju se izdaci u visini stvarno nastalih
izdataka
3. otuđenjem nekretnina i imovinskih prava – prodaja, zamjena ili dr. prijenos –
dohodak: razlika između primitka utvrđenoj po tržišnoj vrijednosti
nekretnine/imovinskog prava i nabavne vrijednosti – dohodak od otuđenja
nekretnine se ne oporezuje: ako je nekretnina prodana nakon dvije godine od dana
nabave ili je služila za stanovanje obveznika ili je otuđenje izvršeno između bračnih
drugova i članova uže obitelji ili je u neposrednoj vezi sa razvodom braka ili
nasljeđivanjem
4. OD KAPITALA
 kapital = financijska imovina - imovina vlasništvo nad kojom se dokazuje nekim financijskim
instrumentom (npr. dionicom, obveznicom i sl.)
  Temeljni oblici doh. od kapitala koji se oporezuju u RH (čl. 64.-65. ZPDoh):
1. primici po osnovi kamata (na štednju, po vrijednosnim papirima, na dane kredite i
zajmove, prihodi od podjele dobiti investicijskog fonda)
2. dividende i udjeli u dobiti
3. kapitalni dobici
 Predujam od dohotka od kapitala – po odbitku, po stopi od 12% na gore navedene primitke
5. OD OSIGURANJA
 utvrđuje se prilikom isplate osigurane svote životnog osiguranja s obilježjem štednje i
dobrovoljnog mirovinskog osiguranja u visini ukupno uplaćenih premija osiguranja, ako su te
premije bile oslobođene plaćanja poreza
6. DRUGI DOHODAK (čl.39. ZPDoh)
 različiti oblici primitaka koje se ne može svrstati niti u jednu od prethodnih pet kategorija
dohotka (tzv. rezidualna kategorija)
 Zakon izričito navodi neke primjere drugog dohotka: – primici članova skupština, nadzornih i
upravnih odbora, povjerenstava, primici sudaca porotnika – autorske naknade – primici
sportaša, trgovačkih putnika, agenata. tumača, prevoditelja i dr. – primici od nesamostalnog
rada, stipendije, nagrade – iznad iznosa propisanih u PPDoh
 Izdaci pri obračunu drugog dohotka – uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja, iznimno
30% od iznosa primitka za autorske naknade, te za primitke sportaša, umjetnika, novinara
 predujam od drugog dohotka: plaća se po odbitku po stopi od 24%, bez priznavanja osobnog
odbitka

PAUŠALNO OPOREZIVANJE DOHOTKA

 u određenim slučajevima porezni obveznici ne plaćaju porez na stvarno ostvareni dohodak,

već porez na paušalni dohodak (čl. 82. ZPDoh)
 paušalno oporezivanje detaljnije uređeno s dva pravilnika: – Pravilnik o paušalnom
oporezivanju samostalnih djelatnosti i – Pravilnik o djelatnostima iznajmljivanja stanova, soba
i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova koje će se paušalno oporezivati, o
visini paušalnog poreza i načinu plaćanja paušalnog poreza
 paušalno oporezivanje moguće samo za 2 kategorije poreznih obveznika:
1. Porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost obrta ili poljoprivrede/šumarstva,
2. Porezni obveznici koji ostvaruju dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja
putnicima i turistima i organiziranja kampova – pod uvjetom da nisu obveznici PDV-a, te koji
po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruju ukupni godišnji primitak veći od
iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav PDV-a (trenutno: 300.000,00 HRK) (za
samostalne djelatnosti)

PRIPADNOST PRIHODA OD POREZA NA DOHODAK

 najveći udio ubranih prihoda pripada lokalnim jedinicama, a manji dio središnjoj državi – čl.
1., st. 3. ZPDoh – za pripadnost prihoda relevantan je kriterij prebivališta/uobičajenog
boravišta poreznog obveznika
o iznimka (čl. 1., st. 4. ZPDoh): kod paušalnog oporezivanja dohotka od iznajmljivanja
stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, pripadnost
 prihoda određuje se prema mjestu gdje se nekretnina odnosno smještajna jedinica
nalaze

PRIREZ POREZU NA DOHODAK

 dodatni porez koji se plaća povrh poreza na dohodak, a služi za financiranje jedinica lokalne
samouprave
 porezna osnovica prireza - plaćeni porez na dohodak
 porezni obveznici su obveznici poreza na dohodak koji imaju prebivalište ili uobičajeno
boravište na području općine/ grada koji su propisali obvezu plaćanja prireza
 na temelju Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
(ZFJLRS), visinu prireza određuje lokalna vlast. Općine i gradovi mogu uvesti prirez porezu na
dohodak i to:
1. općina po stopi do 10%,
2. grad s manje od 30.000 stanovnika po stopi do 12%,
3. grad s više od 30.000 stanovnika po stopi do 15%,
4. Grad Zagreb po stopi do 18%.
 Grad Rijeka: trenutna stopa prireza od 15%

POREZ NA DOBIT

 porez na dobit (engl. Corporate income tax ili Company tax; njem. Körperschaftsteuer) =
porez na dohodak koji ostvaruju trgovačka društva i druge pravne osobe
o pojam dohodak/dobit – u poreznom pravu RH dva različita pojma s obzirom na vrstu
subjekta koji ih ostvaruju  načelno dobit ostvaruju samo trgovačka društva i pravne
osobe; ali, u RH obveznici PDob mogu biti i fizičke osobe!
 neposredni porez – najvažniji neposredni porez, uz porez na dohodak i imovinske poreze

POREZNI OBVEZNIK

 trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja
gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili
prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi
 posebni slučajevi određenja poreznog obveznika:
1. fizičke osobe:
a) fakultativno – fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne
djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu
samostalnu djelatnost ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak
b) obligatorno – ostvarenjem zakonskih uvjeta (čl. 2., st. 4.): fizičke osobe koje obavljaju
samostalnu djelatnost ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak
veći od 7.500.000,00 kuna
2. nerezidenti – stalne poslovne jedinice inozemnih poduzetnika
o rezidenti – pravne osobe čije je sjedište upisano u sudski registar/upisnik u RH ili
kojima se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u RH i fizičke osobe s
 prebivalištem/uobičajenim boravištem u RH čija je djelatnost upisana u
registar/upisnik u RH
o nerezidenti - pravne i fizičke osobe koje ne udovoljavaju ovim kriterijima; obveznik
PDob je i poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezidenta) koja se nalazi u RH;
SPJ predstavlja subjekt bez pravne osobnosti; radi se o stalnom mjestu poslovanja
putem kojeg nerezident u cijelosti ili djelomično obavlja djelatnost u RH; poreznu
osnovicu poreza na dobit SPJ čini samo dobit ostvarena u RH!

TKO NISU P. OBVEZNICI?

 opće pravilo: određene pravne osobe nisu, prema ZPDob, porezni obveznici
–subjektno oslobođenje od poreza kriterij: subjekti koji nisu osnovani radi ostvarenja
dobiti:
1. subjekti javnog prava – tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i regionalne
samouprave, HNB, državne ustanove i ustanove jedinica lokalne i regionalne samouprave,
državni zavodi
2. neprofitni subjekti – vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge,
umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke
zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije
o iznimka: ako navedeni subjekti obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi
neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u
roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar
poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dob

IZRAČUN P. OSNOVICE PREMA NOVČANOM NAČELU

 Iznimka (čl. 5., st. 7.-14. ZPDob): NOVČANO NAČELO PRI UTVRĐIVANJU OSNOVICE POREZA
NA DOBIT Moguće samo za porezne obveznike koji u prethodnom poreznom razdoblju
nisu ostvarili prihode veće od 7.500.000,00 HRK; ako je porezni obveznik ujedno i obveznik
PDV-a, mora primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama (u sustavu
PDVa)

PAUŠALNO OPOREZIVANJE

 samo za tzv. neprofitne subjekte (čl. 2., st. 7. ZPDob) koji su obveznici poreza na dobit; ako u
prethodnom poreznom razdoblju nisu po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti ostvarili
prihode veće od 7.500.000,00 HRK

AMORTIZACIJA

 otpis (amortizacija) dugotrajne imovine – jedna od važnijih stavki u kategoriji poslovnih

rashoda
 cilj: omogućiti poduzetniku pri izračunavanju porezne obveze povrat kapitala koji je uložio u
obavljanje djelatnosti ;u svrhu obavljanja neke gospodarske djelatnosti, poduzetnik nabavlja
materijalnu imovinu (npr. nekretnine, strojevi, automobili, oprema,…) te nematerijalnu
imovinu (npr. autorska i srodna prava), ta se imovina troši te s vremenom gubi svoju nabavnu
vrijednost, zato se poduzetniku priznaje da određeni iznos vrijednosti te imovine otpiše, tj.
bilježi kao poslovni rashod te time umanji osnovicu poreza na dobit
  dugotrajna imovina – stvari i prava s pojedinačnom nabavnom vrijednošću većom od 3500 kn
i vijekom trajanja dužim od godinu dana

POREZNI GUBITAK

 ako prilikom utvrđivanja porezne osnovice bude utvrđena negativna porezna osnovica
govorimo o poreznom gubitku
 mogućnost prijenosa gubitka u 5 narednih poreznih razdoblja – time se umanjuje porezna
osnovica u idućim razdobljima

POREZNA STOPA

 u RH – dvije porezne stope koje ovise o visini prihoda poreznog obveznika unutar poreznog
razdoblja (prag izmijenjen od 01.01.2020.!  7.500.000,00kn)

PRIPADNOST PRIHODA- državni proračun

POREZ NA PROMET I PDV

 porez na promet – predmet oporezivanja je promet dobara i usluga na tržištu

 porezni teret snose svi stanovnici države jer se nameće na gotovo sve akte prometa uz
naknadu (prodaja robe i pružanje usluga), ali: financijsko gospodarski cilj nije oporezovati akt
prometa (npr. prodaje robe), već potrošnju; naime, kupci kroz povećanu cijenu
proizvoda/usluga snose porezni teret, oni su konačni platci ovog poreza
 porezi na promet – ubrajaju se u posredne poreze

VRSTE POREZA NA PROMET

1. opći porez na promet – predmet oporezivanja je promet svih ili većine proizvoda i usluga na
tržištu
danas: PDV kao najrašireniji oblik općeg poreza na promet
2. posebni (pojedinačni) porezi na promet – predmet oporezivanja je promet jednog ili samo
nekih proizvoda/usluga
javljaju se pod nazivima trošarine ili akcize (npr. trošarina na duhanske proizvode)

OPĆI POREZ NA PROMET

 Porez na dodanu vrijednost (PDV; engl. Value Added Tax – VAT; njem. Mehrwertsteuer)
porez na promet koji se obračunava i plaća u svim fazama proizvodno-prometnog ciklusa, ali
tako da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodane vrijednosti ostvarene u toj fazi
 dodana vrijednost - razlika između vrijednosti prodaje proizvedenih dobara i usluga
(outputa), i vrijednosti inputa (ali: ne i inputa radne snage) kojima su ta dobra i usluge
proizvedeni
 povijesni razvoj: vezan za EU i prijedlog Komisije iz 1963. da sve države članice EU prihvate
PDV kao oblik općeg poreza na promet; razlog – to je nužno za funkcioniranje zajedničkog
tržišta
  HARMONIZACIJA U EUJedan od temeljnih ciljeva EU-a jest ostvarenje unutarnjeg tržišta
(internal market) ; zahtjev za slobodnim kretanjem dobara, usluga, osoba i kapitala bez obzira
na granice između država članica; ovaj zahtjev nužno zahtijeva ili potpuno ukidanje poreza na
promet dobara/usluga (neprihvatljivo zbog fiskalnog značaja ovih poreza!) ili uniformnost u
njihovoj primjeni

4 osnovna (polazna) pravila:

1. svaka isporuka dobara/usluga mora biti oporezovana PDV-om, osim ako nije oslobođena
posebnom odredbom
2. niti jedna isporuka dobara/usluga ne smije biti oporezovana dva ili više puta
3. PDV zaračunat na isporuke dobara/usluga u poduzetničke svrhe mora biti odbijen putem tzv.
pretporeza
4. svaki poduzetnik zahtijeva od svojih dobavljača račun na kojem će PDV biti posebno iskazan,
kako bi taj iznos mogli odbiti kao pretporez

prednosti PDV-a:

1. izostanak kumulativnog učinka – porezna osnovica za obračun PDV-a u svakoj fazi

proizvodno-prometnog ciklusa je isključivo dodana vrijednost te faze  tako da iznos poreza
obračunat i plaćen u prethodnoj fazi ne ulazi u osnovicu
2. otežano izbjegavanje PDV-a – zbog instituta pretporeza (koji se dokazuje pomoću izdanog
računa) PDV je samokontrolirajući mehanizam
3. poduzetnička neutralnost – porezni teret snose u cijelosti krajnji potrošači, a ne poduzetnici,
koji PDV na svojim ulaznim računima odbijaju kao pretporez  svi poduzetnici koji nisu u
sustavu PDV-a – izjednačeni s krajnjim potrošačima

nedostatak: negativna socijalna obilježja – za PDV je karakterističan tzv. regresivni učinak; porezni
teret se raspoređuje regresivno u odnosu na prihode krajnjih potrošača koji snose porezno
opterećenje; naime kupci oporezovanih proizvoda/usluga plaćaju nominalno isti iznos poreza bez
obzira na vlastitu ekonomsku snagu; to dovodi do relativno većeg poreznog opterećenja građana s
manjom ekonomskom snagom

mjere za anuliranje regresivnog učinka:

1. mjere unutar sustava PDV-a - porezna oslobođenja ili snižene porezne stope za određene
kategorije proizvoda i usluga (npr. prehrambeni proizvodi, lijekovi, itd.)
2. mjere izvan sustava PDV-a, ali unutar poreznog sustava - primjena progresivnih poreznih
stopa kod poreza na dohodak – tzv. kompenzatorna progresija
3. mjere izvan poreznog sustava - upotreba izravnih socijalnih transfera socijalno najugroženijim
osobama te druge mjere socijalne politike
4. kombinirane mjere

PRETPOREZ

 vezan je za način na koji se porezna obveza PDV-a izračunava – kreditna metoda ili metoda
računa
  kreditna metoda – dodana vrijednost svakog poduzetnika se ne izračunava direktno, već
svaki poduzetnik svoju poreznu obvezu izračunava tako da PDV plaćen na svoje nabavke
(inpute) u poduzetničke svrhe odbije od PDV-a kojeg treba platiti na vrijednost prodaje
(outputa)
o pdv = t (output) – t (input)
 PDV zaračunat na poduzetnikove nabavke (inpute) naziva se pretporez ; to je zapravo PDV
koji je poduzetnik platio svom dobavljaču za dobra i usluge koja su mu nužna za obavljanje
gospodarske djelatnosti (inputi), a ima ga pravo odbiti od PDV-a na dobra i usluge koje
isporučuje svojim kupcima (outpute)
 pretpostavke za odbitak pretporeza:
1. mora biti ispostavljen račun (R1 ili R2 račun) na kojem je PDV posebno iskazan
2. isporuka dobara i usluga mora biti izvršena od poduzetnika koji je porezni obveznik PDV-a
3. primatelj isporuke mora također biti porezni obveznik PDV-a
4. isporuka dobara i usluga mora biti izvršena u poduzetničke svrhe

NAČELO ODREDIŠTA

 problem kod oporezivanja prometa dobara i usluga koje ulaze u međunarodnu razmjenu
(transakcije koje imaju međunarodni element), potrebno riješiti na način da se izbjegne
dvostruko oporezivanje tih dobara/usluga, ali i dvostruko neoporezivanje dobara/usluga
 2 moguća rješenja: načelo porijekla( dobra koja ulaze u međunarodnu razmjenu oporezuju se
u državi u kojoj su proizvedena, bez obzira da li su namijenjena krajnjoj potrošnji u toj državi
ili nekoj drugoj) i načelo odredišta(općeprihvaćeno načelo PDV-a za dobra/usluge koja
sudjeluju u međunarodnoj razmjeni; dobra koja ulaze u međ. razmjenu oporezuju se PDV-om
u onoj državi u kojoj dolazi do krajnje potrošnje, bez obzira jesu li u toj državi i proizvedena ili
nisu)

OSNOVNI ELEMENTI PDV-a: prema Direktivi 2006/112/EZ:

1. predmet oporezivanja -čl. 4. ZPDV-u:

a) isporuka dobara(prijenos prava na raspolaganje materijalnom imovinom u svojstvu
vlasnika) i obavljanje usluga (sve ono što se ne smatra isporukom dobara) u tuzemstvu uz
naknadu od strane poreznog obveznika(kumulativno)
b) uvoz dobara u tuzemstvo (zbog primjene načela odredišta za dobra u međunarodnoj
razmjeni; radi se o uvozu dobara koja, sukladno carinskim propisima, nisu u slobodnom
prometu na području EU)
c) stjecanje dobara unutar EU koje je oporezivo hrvatskim PDV-om (npr. kod stjecanja novih
prijevoznih sredstava i od strane osoba koje nisu porezni obveznici; slično uvozu, ali dobra se
ne unose na teritorij RH iz trećih država, već iz država članica EU!)
vlastita potrošnja- slučajevi isporuka dobara i usluga u privatne svrhe, a na teret
poduzetničke imovine; takve isporuke također će biti oporezovane PDV-om, a porezna
osnovica će biti tržišna vrijednost isporučenog dobra ili obavljene usluge; cilj takve odredbe:
sprječavanje zloporabe instituta pretporeza, naime, poduzetnik je pri nabavi poduzetničke
imovine odbio pretporez, a sada tom imovinom raspolaže u nepoduzetničke (privatne) svrhe
2. porezna oslobođenja -određene isporuke dobara i usluga uz naknadu neće biti oporezovane
PDV-om (ili će imati povlašteni porezni tretman) iz raznoraznih razloga;
 -3 glavna razloga:
a) ublažavanje regresivnog učinka – odnosi se na isporuke dobara kao što su hrana i
lijekovi; za te se isporuke najčešće koriste snižena ili nulta stopa
b) usluge od javnog interesa – npr. obrazovanje, zdravstvene usluge, i dr.
c) usluge za koje se smatra da je teško provesti njihovo oporezivanje PDV-om –
bankarske i druge financijske usluge te usluge osiguranja
-treba razlikovati dvije osnovne vrste poreznih oslobođenja – oslobođenja bez prava na
odbitak pretporeza(RH: usluge od javnog interesa i dr.(osiguranja, bankarske i financijske,
priređivanje igara na sreću..)) i oslobođenja s pravom na odbitak pretporeza (odnosno nultu
stopu)
-NULTA STOPA- porezni obveznici koji obavljaju isporuke dobara i usluga za koja je propisana
upotreba nulte stope obračunavaju PDV za svoje outpute po stopi od 0% te od tog iznosa
(koji je uvijek jednak nuli) odbijaju iznos pretporeza zaračunat na inpute; u EU se nulta stopa
načelno ne smije primjenjivati za tuzemne isporuke
3. porezni obveznik-svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez
obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti
-definicija pojma „gospodarske djelatnosti”: svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba
koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti
slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili
nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda
-određenje kriterija „samostalnosti” – nije ispunjen u slučaju međusobnih odnosa poslodavca
i radnika
-osobe koje ispunjavaju sve navedene uvjete su STALNI POREZNI OBVEZNICI PDV-a
-iznimka – tzv. POSEBAN POSTUPAK OPOREZIVANJA ZA MALE POREZNE OBVEZNIKE:
poduzetnici čija je vrijednost prometa (tj. isporučenih dobara i obavljenih usluga) u
prethodnoj kalendarskoj godini manja od 300.000,00 HRK smatraju se malim poreznim
obveznicima; oni nisu porezni obveznici PDV-a, tj. ne zaračunavaju PDV na svoje izlazne
isporuke niti imaju pravo odbiti pretporez na ulazne isporuke
-povremeni porezni obveznici – osobe koje inače nisu porezni obveznici PDV-a, ali postaju
obveznici “od slučaja do slučaja” ispunjenjem određenih zakonskih uvjeta(npr. slučaj
stjecanja novih prijevoznih sredstava unutar EU)
- osobe koje nisu obveznici PDV-a: tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice
lokalne i regionalne samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima, kada obavljaju
poslove u okviru svog djelokruga i ovlasti; rješenjem Porezne uprave mogu biti proglašeni
obveznicima PDV-a ako bi njihovo neoporezivanje dovelo do narušavanja tržišnog natjecanja
4. porezna osnovica -naknada za isporučeno dobro ili obavljenu uslugu; sve što primatelj
isporuke treba dati ili platiti za isporučeno dobro/obavljenu uslugu, najčešće u novcu, ali i u
naturi (npr. razmjena dobara/usluga) ; načelno ako nema naknade, nema ni PDV-a; iznimka
su slučajevi vlastite potrošnje – tada poreznu osnovicu čini tržišna vrijednost isporučenih
dobara/obavljenih usluga
5. porezna stopa-četiri su moguće vrste stopa PDV-a:
a) standardna ili opća stopa – stopa po kojoj se oporezuju sve isporuke dobara i usluga
osim onih za koje se izričito primjenjuje kakva druga stopa ili su oslobođene od
oporezivanja; u RH opća stopa je 25%
 b) snižena stopa – niža od standardne i njome se u pravilu oporezuje promet proizvoda
bitnih za životni standard (u RH: dvije snižene stope – 13% i 5%); snižena stopa od
5% u RH se primjenjuje na isporuke: kruha, mlijeka, udžbenika, lijekova, kino
ulaznica..; a od 13% na: turistički smještaj, ulaznice za koncerte, urne i lijesove...
c) povišena (luksuzna) stopa – viša od standardne i upotrebljava se za isporuke
proizvoda luksuznog karaktera(od 1993. ukinuta njezina upotreba na razini EU jer se
isti cilj puno učinkovitije postiže trošarinama)
d) nulta stopa – zapravo predstavlja porezno oslobođenje s pravom odbitka
pretporeza; u RH se nulta stopa za određene isporuke u tuzemstvu (npr. isporuke
kruha, mlijeka, lijekova i dr.) prestala primjenjivati od stupanja na snagu novog
ZPDV-u, tj. datumom pristupanja EU (1.7.2013.)
6. pretporez
7. mjesto oporezivanja -bitno odrediti samo kod isporuka sa prekograničnim elementom;
mjesto oporezivanja određuje se ovisno o tome radi li se o isporuci dobara ili isporuci usluga
8. posebni postupci oporezivanja

TROŠARINE

 u pravilu se ubire u fazi trgovine na malo

 u većini država posebni se porez nameće na promet sljedećih dobara/usluga: duhan, promet
šibica i dr. sličnih proizvoda, kavu, sol, žestoka pića, pjenušava vina, pivo, svijetleća tijela,
naftu i naftne derivate
 dominantan je fiskalni razlog posvojoj izdašnosti posebno se ističu trošarina na naftne
derivate,duhan i alkohol – čine oko 90 % ukupnih trošarinskih prihoda
 drugi razlozi: uspostavljanje neposredne veze između plaćanja poreza i koristi poreznog
obveznika od korištenja ubranih prihoda, smanjenje potrošnje određenih proizvoda,
“kažnjavanje” potrošnje određenih proizvoda zbog negativnih posljedica za pojedinca i
društvo, socijalni učinci
 posebni porezi na promet u RH: trošarine (na alkohol i alkoholna pića, duhanske proizvode,
energente i električnu energiju), drugi posebni porezi na promet: posebni porez na motorna
vozila, posebni porez na kavu i bezalkoholna pića, posebni porez na premije osiguranja od
automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih vozila

IMOVINSKI POREZI

 Imovina kao gospodarska kategorija - skup materijalnih dobara koja pripadaju određenom
subjektu, a koja služe zadovoljenju njegovih potreba
 Imovina kao pravna kategorija - skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim
nositeljem
 IMOVINA (za potrebe oporezivanja)- ukupnost ekonomskih dobara i prava izraženih u novcu
 IMOVINSKI POREZI – oni porezi čiji je objekt (predmet) oporezivanja imovina

PODJELA IM. POREZA

1. prema statičnosti/dinamičnosti predmeta oporezivanja/poreznog objekta:

 • imovinski porezi u užem smislu – predmet oporezivanja je imovina u statičkom obliku, najčešće
pravo vlasništva, a porezna osnovica je tržišna vrijednost imovine u zakonom utvrđenom
trenutku (trenutku nastanka porezne obveze); to su neposredni porezi, koji se temelje na načelu
plaćanja poreza prema gospodarskoj snazi ( npr. porez na cestovna motorna vozila, porez na kuće
za odmor – u RH )
• imovinski porezi u širem smislu - predmet oporezivanja jesu određene promjene na imovini,
najčešće prijenos prava vlasništva uslijed prometa imovine na tržištu (uz naknadu) ili u
slučajevima nasljeđivanja/darovanja imovine (bez naknade); posredni porezi(npr. porez na
promet nekretnina, porez na nasljedstva i darove – u RH)
2. prema poreznom izvoru
• nominalni imovinski porezi – imovina je samo porezni objekt, ali ne i porezni izvor; porezni izvor
je ili prihod od imovine ili dohodak poreznog obveznika (npr. porez na nekretnine plaća se
prihodima/dohotkom od iznajmljivanja nekretnine )
• realni imovinski porezi – imovina je i porezni objekt i porezni izvor, što znači da porezni
obveznik ostaje bez dijela imovine kako bi podmirio poreznu obvezu (npr. porezni obveznik proda
vlastitu nekretninu kako bi mogao platiti porez na nekretnine); s obzirom da zadiru u supstancu
imovine poreznog obveznika smatraju se gospodarski štetnima i danas je njihova primjena
ograničena
3. prema obuhvatu predmeta oporezivanja
• opći (sintetički) imovinski porez – predmet oporezivanja je ukupna neto imovina poreznog
obveznika; zbog poteškoća u utvrđivanju imovinskih predmeta i procjene njihove vrijednosti,
zakonom se metodom enumeracije (nabrajanja) navodi što se sve smatra imovinom
• parcijalni (analitički) imovinski porezi – predmet oporezivanja jest pojedini dio ukupne imovine
poreznog obveznika (npr. nekretnina, automobili, novčana sredstva na tekućim i štednim
računima, ...); u RH: porez na kuće za odmor, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila

PRAVNI OKVIR U RH

 na razini EU ne postoji harmonizirani sustav oporezivanja imovine

 stanje u RH: ne postoji opći porez na imovinu, samo analitički imovinski porezi:
1) porez na kuće za odmor,
2) porez na cestovna motorna vozila i
3) porez na plovila;
također i imovinski porezi u širem smislu: porez na nasljedstva i darove i porez na promet
nekretnina

 Porez na nasljedstva i darove

 imovinski porez u širem smislu riječi - predmet oporezivanja jeste imovina, ali je povod
oporezivanja promet imovine, tj. prijenos vlasništva bez naknade
 među živima sa darodavatelja na daroprimatelja
 u povodu smrti sa ostavitelja na nasljednika, na osnovi zakonskog prava nasljeđivanja ili
oporuke ostavitelja
 Realni porez: predmet oporezivanja = porezni izvor = porezna osnovica
OBLICI POREZA NA NASLJEDSTVA

1. porez na davanje nasljedstva tj. na ostavinsku masu – estate tax; Porez na ostavinsku masu;
Zahvaća se ukupna ostavinska masa, a broj nasljednika, blizina srodstva i dr. nisu relevantni

2. porez na primanje (stjecanje) nasljedstva tj. na pojedine dijelove ukupne ostavinske mase –
inheritance tax; Porez na nasljedne dijelove; Najšira primjena – pogotovo u europskim državama;
Neto vrijednost nasljedstva

 Visina poreznog opterećenja porezom na nasljedstva Ovisi o tri elementa:

1.Izbor porezne osnovice ( to je načelno neto naslijeđena imovina, ali prisutne su poteškoće
pri vrednovanju – utvrđivanju vrijednosti naslijeđene imovine)
2.Obuhvat i broj poreznih oslobođenja : a) subjektna oslobođenja/olakšice – pogodnosti za
određene porezne obveznike, najčešće članove uže obitelji ostavitelja; b) objektna
oslobođenja/olakšice – pogodnosti u odnosu prema poreznom objektu - imaju za cilj
jednostavnost i jeftinoću ubiranja
3.Način na koji je iz(g)rađena porezna tarifa a) apsolutni iznosi b) primjena proporcionalnih
stopa c) primjena progresivnih stopa
 progresivno oporezivanje nasljedstva- temelji se na dvije pretpostavke: oporezivanje prema
ekonomskoj snazi + respektiranje blizine srodstvaRezultat = stupnjevano porezno
opterećenje koje može biti: indirektno – za određene stupnjeve srodstva priznaju se
pogodnosti tj. porezne povlastice ili direktno – porezna tarifa za pojedine grupe srodnika tj.
nasljednika koji čine porezne razrede predviđa različite porezne stope koje rastu što je
stupanj srodstva udaljeniji
 Visina poreznog opterećenja kod poreza na nasljedstva npr. Slovenija: za istu vrijednost
naslijeđene imovine primjenjuju se stope :
1. Od 5-14% drugi nasljedni red
2. od 8 do 17% treći nasljedni red
3. Od 11-30% četvrti nasljedni red
- u pravilu se primjenjuju 2 kriterija: blizina srodstva i vrijednost imovine

OPOREZIVANJE DAROVANJA

 najčešće je pravna osnova isti zakon koji uređuje oporezivanje nasljedstva  razlog: svi
relevantni elementi jednaki , povod oporezivanja isti (transfer ekonomske snage i povećanje
ekonomske snage – razlika inter vivos/mortis causa), ovakav tretman razumljiv i opravdan te
potreban zbog potrebe za neutralnošću poreza, nepostojanje razloga za različit porezni
tretman nasljedstva i darova rezultat - reguliranje istim propisom

POREZ NA NASLJEDSTVA I DAROVE U RH

 Predmet oporezivanja: promet bez naknade (nasljeđivanje/darovanje) gotovog novca,

novčanih tražbina i vrijednosnih papira te pokretnina (ako im je pojedinačna tržišna
vrijednost veća od 50.000,00 kn na dan utvrđivanja porezne obveze)
 VAŽNO: darovanje/nasljeđivanje nekretnina nije predmet oporezivanja ovim porezom, već
porezom na promet nekretnina
 Porezni obveznik: pravna/fizička osoba koja u RH naslijedi / primi na dar / stekne po drugoj
osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove; dakle u RH se
primjenjuje porez na primanje (stjecanje) nasljedstva!
 subjektna oslobođenja: bračni drug, krvni srodnici u ravnoj liniji, posvojenici, posvojitelji
umrlog/darovatelja i neke druge kategorije osoba
 Porezna osnovica: tržišna vrijednost nasljeđene/darovane imovine
 Porezna stopa: 4%
 Nastanak porezne obveze: trenutak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju/primitka dara
 Pripadnost prihoda: županija prebivališta/sjedišta poreznog obveznika
 FINANCIJSKO IZRAVNANJE

FINANCIJSKO IZRAVNANJE – dio financijskog prava kojim se uređuju financijski odnosi između širih i
užih političkoteritorijalnih jedinica

FISKALNA DECENTRALIZACIJA – prijenos prihodnih i rashodnih ovlasti sa središnje na niže razine vlasti

 glavni cilj fisk. decentralizacije: poboljšanje učinkovitosti javnog sektora

 stabilizacijsku i redistribucijsku funkciju potrebno obavljati sa središnje razine
 alokacijska funkcija - ovisno o važnosti/karakteru javnih dobara, treba ih pružati ili središnja ili
niže razine vlasti
 temeljni cilj u dodjeljivanju funkcija: minimalni vanjski učinci (eksternalije) - tzv. Oatesov model

Prednosti fisk. decentralizacije:

1. prilagođavanje lokalnim ukusima

2. racionalizacija zakonodavstva – propisi doneseni na središnjoj razini često su preopćeniti i
neprecizni s obzirom na primjenu u različitim lokalnim jedinicama
3. poticanje konkurencije između vlasti – mogućnost seljenja stanovnika (tzv. „glasanje nogama”)
potiče veću učinkovitost i i odgovornost predstavnika vlasti
4. mogućnosti inovacija
5. mogućnost boljeg povezivanja prihodne i rashodne strane proračuna

Nedostaci fisk. decentralizacije

1. pojava vanjskih učinaka (eksternalija) npr. odlagalište otpada

2. gubitak koristi od uporabe ekonomije razmjera npr. ako svaka općina ima svoju knjižnicu to znači
i povećanje troškova usluge po korisniku
3. problem neučinkovitosti poreznog sustava zbog pojave porezne konkurencije u slučaju mobilnih
poreznih osnovica i prevaljivanja poreznog opterećenja na stanovnike drugih jedinica
4. dohodak per capita se razlikuje između lokalnih jedinica što negativno utječe na mogućnost
vođenja politike preraspodjele dohotka na lokalnoj razini

Vrste financijskog izravnanja

I. horizontalno i vertikalno financijsko izravnanje

1) horizontalno – uređuje financijske odnose između jedinica istog ranga (npr. financijski odnosi
između dvije općine )
2) vertikalno – uređuje financijske odnose između jedinica različitog ranga (npr. financijski odnosi
između središnje države i gradova/općina)

II. aktivno i pasivno financijsko izravnanje

1) aktivno – uređuje pitanja raspodjele javnih prihoda između teritorijalnih jedinica (prvenstveno
u složenim državama); raspodjela pojavnih oblika poreznog suvereniteta: kojoj jedinici pripada
pravo utvrđivanja izvora i vrste poreza, pravo raspolaganja prihodima od poreza te pravo
razreza i naplate poreza?
 2) pasivno – uređuje pitanja podjele zadataka i mjera iz nadležnosti pojedinih teritorijalnih jedinica
i s tim povezanih javnih rashoda (npr. koja će jedinica biti nadležna za pružanje javnih usluga u
području zdravstva/školstva/obrazovanja?)

OPĆI NORMATIVNI OKVIR LOKALNE I REGIONALNE SAMOUPRAVE:

1. Ustav RH
2. Europska povelja o lokalnoj samoupravi
3. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi
4. Zakon o Gradu Zagrebu

POSEBNI NORMATIVNI OKVIR FINANCIRANJA JLRS:

1. Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zakon o lokalnim

porezima
2. drugi zakoni: Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, Zakon o područjima posebne
državne skrbi, Zakon o brdsko-planinskim područjima, Zakon o otocima, Zakon o obnovi i
razvoju grada Vukovara,...
3. primjena općih propisa iz područja financijskog prava:
4. Zakon o proračunu i Zakon o izvršavanju proračuna
5. niz podzakonskih akata

temeljna podjela prihoda lok. jedinica:

1. porezi
2. dotacije (međuproračunski transferi)
3. korisničke naknade
4. prihodi od zaduživanja

Zakon o financiranju jedinica lokalne i regionalne samaouprave (ZFJLRS) razlikuje tri osnovna izvora
sredstava JLRS:

1. vlastiti prihodi
2. prihodi od poreza
 zajednički porezi: prihodi se dijele između države i općine/grada/županije; trenutno: samo
porez na dohodak
 vlastiti (lokalni) porezi: prihodi u cijelosti pripadaju JLRS-ima
3. dotacije (pomoći) unutar općeg proračuna

POREZNA AUTONOMIJA- pokazatelj samostalnosti lok. jedinica u reguliranju materije oporezivanja,

u pripadnosti poreznih prihoda i raspolaganju njima; formalni kriterij: normativne ovlasti pri
reguliranju materije oporezivanja; materijalni kriterij: izdašnost lokalnih poreza i oblik raspodjele
prihoda od poreza

Podjela poreza

1. s obzirom na to koja razina vlasti ima ovlaštenje reguliranja pojedinih elemenata poreznog oblika:
a) isključivi porezi – sve elemente (osnovica, stopa, obveznik) uređuje isključivo jedna razina
(središnja ili lokalna)
 b) mješoviti – središnja razina u pravilu regulira obveznika, osnovicu i porezna oslobođenja, ali
stope reguliraju niže razine
2. s obzirom na pripadnost poreznih prihoda:
a) vlastiti porezi – cjelokupan iznos prikupljen porezom pripada jednoj razini (prihod od
poreza na promet nekretnina u cijelosti pripada općini/gradu na čijem se području nalazi
predmetna nekretnina (čl. 2. ZPPN-a))
b) podijeljeni porezi – iznos se dijeli između različitih razina primjenom unaprijed utvrđenih
kriterija (jednako pojmu „zajedničkog poreza” iz ZFJLRS u RH: trenutno je to isključivo
porez na dohodak)

Korisničke naknade - plaćanje za učinjenu uslugu ili nekapitalno dobro koje nije industrijske
prirode; obično se naplaćuju za usluge električne energije, plina, vodovoda, odvodnje, sakupljanja i
zbrinjavanja otpada..; 3 vrste korisničkih naknada:

1. pristojbe – za izdavanje dokumenata/dozvola/pružanje usluga od strane nižih razina vlasti

2. cijene korištenja komunalnih dobara i objekata – moguća individualizacija troškova (npr.
plin, el. energija, vodoopskrba…)
3. porezi temeljem ostvarene posebne koristi (engl. benefit tax) – obilježava ih nemogućnost
individualizacije troškova; nemoguće ih je povezati s pružanjem ili prodajom specifičnog
dobra ili usluge točno određenom pojedincu, ali: radi se o obveznom davanju koje se zasniva
na načelu korisnosti – porezni obveznici su one pravne/fizičke osobe za koje se smatra da
ostvaruju koristi od javnih usluga

fiskalno najznačajniji neporezni prihodi JLS u RH: KOMUNALNA NAKNADA i KOMUNALNI

DOPRINOS uređeni Zakonom o komunalnom gospodarstvu (ZKG); iskazuju određena obilježja
imovinskih poreza, ali ubrajaju se u korisničke naknade: prihodi od kom. naknade/doprinosa su
strogo namjenska sredstva, što znači da se mogu koristiti isključivo za svrhu koja je određena ZKG i ne
bi se smjela koristiti za bilo koju drugu svrhu – destiniranost!  ostvarivanje načela korisnosti

KOMUNALNA NAKNADA-realna individualizacija troška je nemoguća (npr. odvodnja atmosferskih

voda, održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanje javnih
površina...); obveznici plaćanja: vlasnici/korisnici stambenog, poslovnog, garažnog prostora,
građevnog zemljišta koje služi obavljanju posl. djelatnosti, neizgrađenog građevnog zemljišta; visina
kom. naknade ovisi o: lokaciji nekretnine (zona u kojoj se nalazi) i vrsti nekretnine

MEĐUPRORAČUNSKI TRANSFERI- izravna doznačivanja – (transferna plaćanja) novčanih sredstava

između proračuna različitih teritorijalnih jedinica

 Osnovne podjele: Vertikalni i horizontalni (najvažniji su vertikalni: dodjela sredstava lokalnim

jedinicama od strane središnje države); Opći i namjenski (ovisno o tome je li unaprijed utvrđena
namjena trošenja sredstava)
 Ciljevi i razlozi primjene međ. transfera
1. Izjednačavanje rashodnog kapaciteta
2. Za nadoknadu učinka prelijevanja i za dodatna dobra
3. Za gospodarsku stabilizaciju
4. Za nadoknadu izgubljenog poreznog prihoda
5. Za izvršenje povjerenih zadataka
 6. Za regionalni razvoj
 nedostatci u primjeni:
1. iskrivljavanje lokalnog odlučivanja
2. problem fiskalnog oportunizma i neučinkovitosti u dizajniranju sustava lokalnih javnih
prihoda ( npr. dodjela dotacije za izgradnju vodovodne mreže daje negativni poticaj lok.
vlastima da putem ispravne cjenovne strukture korisničkih naknada namaknu dovoljan
iznos sredstava)
3. umanjivanje odgovornosti lokalnih vlasti
4. nepredvidivost i nestabilnost prihoda od dotacija

ZADUŽIVANJE LOKALNIH JEDINICA

 važno za financiranje kapitalnih rashoda lokalnih jedinica(npr. infrastrukturnih projekata u

području javnog prijevoza, športskih i kulturnih objekata, komunalne infrastrukture,...)
 problemi zaduživanja lok. jedinica: moguća prijetnja makroekonomskoj stabilnosti države, učinak
„istiskivanja” slobodnih novčanih sredstava u odnosu na privatni sektor; javni dug lok. jedinica
zapravo predstavlja potencijalne implicitne obveze središnje države
 zato se zakonski postavljaju ograničenja zaduživanja lok. jedinica (izuzetak su Kanada i SAD);
primjerice:
1. samo za određene namjene (kapitalni projekti)
2. samo uz prethodno odobrenje poreznih obveznika
3. samo uz prethodno odobrenje središnje vlasti
4. samo do određenog postotka ukupnih prihoda lok. jedinica
 način zaduživanja lok. jedinica: sklapanje ugovora o javnom zajmu (kredita) i izdavanje
vrijednosnih papira – municipalnih obveznica
 RH: ograničenja zaduživanja:
1.samo dugoročno zaduživanje ili sklapanjem ugovora o javnom zajmu ili izdavanjem vrijednosnih
papira
2.samo za investiciju predviđenu u proračunu JLRS
3.samo uz dobivenu suglasnost Vlade RH
4. ukupna godišnja obveza javnog duga JLRS može iznositi najviše 20% njezinih prihoda iz
prethodne godine
5. dodatno ograničenje (ZIDP): ograničenje iznosa ukupnog zaduženja svih JLRS za koji Vlada RH
može dati suglasnost u proračunskoj godini ( za 2019. godinu: 3% prihoda poslovanja svih JLRS)

JAVNI ZAJAM I JAVNI DUG

JAVNI ZAJAM-ugovor na temelju kojeg zajmodavac (fizičke/pravne osobe ili država/međunarodna

organizacija) predaje državi kao zajmoprimcu određenu količinu novca (rjeđe nekih drugih
zamjenjivih stvari) uz obvezu da država - zajmoprimac u ugovorenom roku vrati isti iznos novca
(glavnicu) i kamate (cijenu pozajmljenog novca)

• radi se o javnom prihodu sui generis: jer će u trenutku dospijeća glavnica zajma i pripadajuća
kamata predstavljati javni rashod!
• tijekom povijesti javni zajmovi od izvanrednih prihoda države sve više poprimaju karakter
redovnih javnih prihoda
 Razlozi za zaključenje javnih zajmova i njihovo visoko sudjelovanje u BDP-u:
1. vremensko nepoklapanje između pritjecanja prihoda i dospijeća obveze države da
podmiri određene rashode
2. nemogućnost države da prikupi potrebna sredstva povećanjem poreznog tereta
3. izvanredne potrebe
4. povećanje funkcija države
5. zahtjev da se teret izvršenja određenih rashoda države prebaci na buduću generaciju koja
će imati koristi od trošenja sredstava prikupljenih državnih zajmom
6. skromne mogućnosti zemalja u razvoju u formiranju domaće štednje-akumulacije
kapitala zbog kojih javni zajmovi postaju osnovna pretpostavka njihova razvoja tj. u
inozemstvu pribavljaju sredstva potrebna za unapređenje njihova gospodarstva

Prednosti javnih zajmova

1. otpor javnim zajmovima manji je no kod oporezivanja; predstavničko tijelo radije štiti
sadašnje nego buduće porezne obveznike; ali javni zajmovi su anticipirani porezi!
2. javni zajmovi koji služe za dugoročnije investicije od kojih će imati koristi buduće generacije
prijeko su potrebni; ekonomski se mogu lako opravdati jer je financijski teret podijeljen na
duže vrijeme i na veći broj osoba ; princip pay as you use (npr. zajam za izgradnju autocesta)
3. omogućuju financiranje izvanrednih i nepredvidivih rashoda
4. omogućuju prikupljanje sredstava brže i bez većih štetnih posljedica za gospodarske subjekte
no što bi to bilo s oporezivanjem
5. zemlje u razvoju i tranziciji, zbog manjka domaćeg kapitala, upućene su na zaduživanje putem
tzv. inozemnih javnih zajmova

Nedostaci javnih zajmova

1. sprječavaju gospodarski razvoj

2. utječu na lakomisleno opterećenje javnih financija i rasipništvo u gospodarenju sredstvima
ubranim zajmom
3. odsutnost štednje pri trošenju javnog zajma štetno utječe na gospodarske subjekte, ali i
gospodarstvo u cjelini
4. previsoko zaduženje države javnim zajmovima može dovesti do raspada financijskog sustava i
ugroziti opstanak države
5. povećavaju teret poreznih obveznika
6. nesocijalna mjera
7. potiču porast državnih rashoda
8. unutrašnjim javnim zajmovima izvlače se novčana sredstva od gospodarskih subjekata kako
bi se formirala kupovna snaga države (tzv. učinak istiskivanja)
9. stvaraju ekonomsku i drugu ovisnost države zajmoprimca u odnosu na vjerovnike

Podjela javnih zajmova

1. unutrašnji i vanjski zajmovi

2. dobrovoljni, prisilni i patriotski
3. kratkoročni, srednjoročni i dugoročni
 4. zajmovi po paritetu, ispod pariteta i iznad pariteta
5. zajmovi s javnim upisom, upis zajma prodajom obveznica banci ili konzorciju banaka i prodaja
obveznica na burzi
6. zajmovi širih i užih teritorijalnih jedinica
7. zajmovi gdje se kao vjerovnici javljaju banke, stanovništvo, međunarodne financijske
institucije, država
8. produktivni i neproduktivni zajmovi
9. novčani i robni zajmovi

Načela zaduženja države

1. ravnomjerna raspodjela tereta zajma

 Teret otplate javnog zajma mora biti raspoređen ravnomjerno
 Dvije mogućnosti: 1) pay-as-you-use načelo; teret zajma treba otplaćivati u trenutku
korištenja određenog javnog dobra financiranog zaduživanjem (primjer: uzimanje
dugoročnih kredita za financiranje cestovne infrastrukture) 2)Načelo
međugeneracijske solidarnosti – bez obzira na korištenje javnog dobra financiranog
zaduživanjem, dio tereta javnog zajma trebaju snositi buduće generacije
2. načelo rentabiliteta -sredstva prikupljena javnim zajmom treba uložiti u produktivne svrhe
tako da se glavnica i kamate mogu otplatiti iz povećanog dohotka (tj. iz rasta BDP-a)
3. konjunkturnopolitičko načelo - putem javnih zajmova može se provoditi anticiklička fiskalna
politika – tj. država bi trebala posegnuti za zaduženjem u vremenu krize kako bi potaknula
potražnju, a u vremenima gospodarskog rasta treba odustati od zaduženja i akumulirati
proračunske suficite
4. načelo preraspodjele dohotka i imovine - zaduživanje države ne smije kao posljedicu imati
produbljivanje dohodovnih nejednakosti u društvu (u korist male skupine vjerovnika)
5. načelo gospodarskog rasta - zaduživanje države (javnog sektora) trebalo bi doprinijeti
povećanju društvene produktivnosti

JAVNI DUG – kumulativ potraživanja koja prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u
određenom trenutku; javni dug je širi pojam: obuhvaća obvezu države ne samo na vraćanje javnog
zajma već i obvezu na ispunjenje svih drugih novčanih obveza države po bilo kojoj osnovi (npr.
izvršene eksproprijacije, naknade ratne štete ili druge štete, i dr.)

OGRANIČAVANJE ZADUŽENJA DRŽAVE:

1. Zaduženje po stanovniku
2. Zaduženost u odnosu na ukupnu državnu imovinu
3. Zaduženost u odnosu na prihode proračuna
4. Odnos zajmodavca prema dužniku
5. Utjecaj na (neželjenu) raspodjelu dohotka i imovine unutar društva
6. Odnos zaduženja prema BDP-u

 Danas je najvažniji pokazatelj odnos ukupnog javnog duga i BDP-a  države članice EU-a
obvezne poštivati granicu zaduženja od max. 60% BDP-a, tj. u slučaju prekoračenja poduzimati
mjere kojima će zaduženje smanjiti u budućnosti
“Zlatno pravilo” zaduživanja države

1. Dugoročno
-Država se treba zaduživati samo radi financiranja kapitalnih izdataka
-Financiranje tekućih izdataka nepoželjno
2. Kratkoročno
-opravdano je zaduživanje radi smanjenja kratkoročnih debalansa proračuna uzrokovanih
nejednakom dinamikom priljeva i odljeva sredstava
-to se izvršava izdavanjem trezorskih zapisa

Instrumenti zaduživanja

 Kako financirati proračunski deficit?

1. Prodaja imovine (npr. prihodi od privatizacije)
2. Zaduživanje (kratkoročno i dugoročno)
 Instrumenti zaduživanja
1. Kratkoročno: • trezorski zapisi (dospijeće 91, 182 ili 364 dana) • nepodmirene obveze
(problem zateznih kamata)
2. Dugoročno: • Krediti, • Obveznice, • Zajmovi

Pojam kreditnog rejtinga: ocjena kreditne sposobnosti države, tj. sposobnosti države da vrati
unutarnje i vanjske dugove

BANKROTA DRŽAVE: svi slučajevi kod kojih država kao dužnik ne može, ili ne želi, podmiriti svoju
obvezu, djelomično ili u cijelosti, u ugovorenoj visini i u ugovorenom roku, također i slučajevi kad
država vraća nominalno isti, ali ne i realno isti iznos pozajmljenih sredstava

I. Bankrot države u užem smislu: država-zajmoprimac ne udovoljava svojim obvezama prema

vjerovnicima koje proistječu iz ugovora o zajmu.

 Dva podoblika:
1) otvoreni bankrot (repudijacija): država dužnik javno izjavi da odbija ispuniti, djelomično ili
u cijelosti, svoju ugovornu obvezu, odnosno kad izričito odbije priznati postojanje već
zaključenog zajma
2) prikriveni bankrot: država privremeno obustavi vraćanje zajma (moratorij) ili izvrši prisilnu
konverziju zajma ili odustane od klauzule o osiguranju realne vrijednosti zajma

II. Bankrot u širem smislu – kad država-dužnik prisilno pretvori jedan ili više kratkoročnih (letećih)
dugova u jedan dug koji će se vratiti nakon dvije ili više godina (prisilna konsolidacija)

RESTRUKTURIRANJE

 Pariški klub: najvažniji institucionalni okvir restrukturiranja javnog duga koje jedna država duguje
drugoj državi ; radi se o neformalnom forumu na kojemu predstavnici razvijenih država (izvoznica
kapitala) pregovaraju oko restrukturiranja duga drugih država

 KONSOLIDACIJA: zamjena više ranije zaključenih ugovora o zajmu, kojima su bili predviđeni različiti
uvjeti (rokovi otplate, kamatne stope i dr.), s jednim novim ugovorom s jedinstvenim uvjetima;
također i: pretvaranje letećih zajmova u srednjoročne/dugoročne zajmove ili pretvaranje vremenski
ograničenog zajma u rentni zajam

KONVERZIJA: ukupnost promjena sastavnih elemenata ugovora o zajmu kojima se postiže

poboljšanje financijskog položaja države zajmoprimca; najčešće smanjenje kamatne stope zajma;
Prisilna vs dobrovoljna konverzija; osnovni uvjet za konverziju zajma: tržišna kamatna stopa niža od
ugovorene kamatne stope zajma (relevantno samo za ugovore s fiksnom kamatnom stopom)

PRORAČUN

tri osnovna načina financiranja javnih potreba:

1. proračunsko financiranje
2. financiranje putem izvanproračunskih fondova (IF-ova)
3. financiranje kroz javna poduzeća

PRORAČUN- plan javnih prihoda i javnih rashoda za određeno vremensko razdoblje!

 temeljna obilježja svakog proračuna:

1. javni akt
2. brojčano uspoređivanje javnih prihoda i rashoda
3. orijentiran na buduće razdoblje s planskim značenjem
4. mora biti kratkoročno uravnotežen i u skladu sa donesenim financijskim planom
5. brojčano izraženi program aktivnosti države i mjera za njihovo ostvarenje

PRORAČUNSKO PRAVO

1. subjektivno (proračunsko pravo parlamenta) – pravo predstavničkog tijela na donošenje

proračuna i kontrolu njegovog izvršenja; apsolutno ili relativno
2. objektivno – skup propisa kojima je regulirana materija sastavljanja, donošenja, izvršenja,
kontrole proračuna

5 osnovnih funkcija proračuna:

1. politička – izraz je političkog programa vlade, a donosi ga predstavničko tijelo  biračima se

omogućuje nadzor nad odlučivanjem o trošenju javnih prihoda od strane njihovih
predstavnika
2. pravna – odredbe proračuna su obvezujuće za tijela koja ga izvršavaju (u pogledu vrste i
visine javnih rashoda)
3. financijska – cilj proračuna je prikupiti (financijska) sredstva te ih potrošiti za utvrđene
namjene  financiranje javnih potreba
4. socijalna – putem proračuna se preraspodjeljuje značajan dio ukupno ostvarenog dohotka, i
na prihodovnoj strani (porezi, doprinosi, i dr.) i na rashodovnoj strani (npr. socijalni transferi
građanima)  u skladu sa načelima socijalne države
5. gospodarska – proračun kao sredstvo ostvarenja ciljeva ekonomske politike  stabilizacijskih
(kratkoročnih) i razvojnih (dugoročnih) ciljeva

FORMALNO-STATIČKA NAČELA:
 1. načelo jedinstva (svi javni prihodi i svi javni rashodi jedne teritorijalne jedinice u jednome
proračunu)  suprotnost tome: proračunski pluralizam (npr. posebni fondovi)
2. načelo potpunosti (treba prikazati sve javne prihode i rashode u punom iznosu, bez
prebijanja prihoda s povezanim rashodima i obrnuto – tzv. bruto proračun);
3. načelo preglednosti (jasnoće) - prihodi i rashodi grupiraju se na sustavan, detaljan i
pregledan način  klasifikacija: prihodi prema izvorima, a rashodi prema njihovoj namjeni
(resorno i funkcionalno načelo)

 DINAMIČNO-MATERIJALNA PRORAČUNSKA NAČELA

1. načelo točnosti - prihode i rashode potrebno što točnije utvrditi  nekoliko metoda: a)
automatska metoda, b) metoda povećanja proračunskih prihoda u odnosu na prethodnu
godinu, c) metoda direktne procjene
2. načelo prethodnog odobrenja - usvajanje od strane predstavničkog tijela prije početka
proračunske godine
3. načelo specijalizacije (odobrena sredstva trošiti samo u utvrđenom iznosu (kvantitativna
specijalizacija), za utvrđenu svrhu (kvalitativna specijalizacija), unutar utvrđenog vremena
(vremenska specijalizacija));
4. načelo javnosti (javnost mora biti upoznata s izradom, donošenjem i izvršavanjem
proračuna);
5. načelo ravnoteže - proračunski višak (suficit) i proračunski manjak (deficit) su u suprotnosti s
ovim načelom; deficitarno financiranje – mnogi zagovornici teorije da se proračunska
ravnoteža treba ostvariti unutar jednog gospodarskog ciklusa (teorija cikličkog proračuna), a
ne unutar proračunske godine
6. načelo periodičnosti – proračun se uvijek donosi za točno određeno razdoblje od 1 godine –
proračunska godina

PRORAČUN U RH- riječ je o planu tj. procjeni prihoda i primitaka te rashoda koje mora odobriti
Sabor, koji se donosi prije početka fiskalne godine na koju se odnosi

 Fiskalna godina - vremensko razdoblje od 12 mjeseci za koje država planira prihode i rashode; u
RH: 1. siječnja - 31. prosinca

U RH - TRI RAZINE PRORAČUNA

1. državni proračun
2. proračun izvanproračunskih fondova
3. proračun jedinica lokalne i regionalne samouprave i uprave
 Sva tri proračuna čine cjelinu – PRORAČUN OPĆE DRŽAVE

KONSOLIDIRANI PRORAČUN OPĆE DRŽAVE - rezultat konsolidacije tj. poništavanja međusobnih

novčanih transakcija svih triju dijelova državnog proračuna; samo konsolidirani proračun opće države
pokazuje realnu sliku veličine javnog sektora, tj. prihode i rashode javnog sektora

STRUKTURA PRORAČUNA - svaki se proračun sastoji od 2 glavna dijela: 1) opći dio i 2) posebni dio

1. opći dio proračuna čine dva sastavna dijela:

  račun prihoda i rashoda – prikaz prihoda i rashoda prema ekonomskoj klasifikaciji (tj.
prihoda prema vrstama, a rashoda prema ekonomskoj namjeni )
 račun financiranja – dio proračuna koji prikazuje način financiranja proračunskog manjka te
korištenje proračunskog viška; tj. iskazuju se primici od financijske imovine i zaduživanja te
izdaci za financijsku imovinu i za otplatu kredita i zajmova
2. posebni dio proračuna:
 plana rashoda i izdataka proračunskih korisnika iskazanih po vrstama, raspoređenih u
programe koji se sastoje od aktivnosti i projekata; pritom se slijedi prikaz prema
organizacijskoj (administrativnoj) klasifikaciji

dvije temeljne kategorije prihoda:

1) prihodi poslovanja (tekući prihodi)

2) prihodi od prodaje nefinancijske imovine (kapitalni prihodi)

RAČUN FINANCIRANJA - dio proračuna u kojem se vode sve transakcije koje se odnose na
zaduživanja i otplate dugova

 Sastoji se od:
 primitaka od financijske imovine i zaduživanja – npr. primljene glavnice kredita od poslovnih
banaka, primici od izdanih obveznica ili trezorskih zapisa, i dr.
 izdaci za financijsku imovinu i otplate zajmova – npr. država otplaćuje dospjeli dio glavnice
javnog zajma
 Dakle, račun financiranja prikazuje koliko se država namjerava zadužiti u proračunskoj godini i
koliko novca namjerava izdvojiti za otplatu dospjelih dugova

PRORAČUNSKI TIJEK

POZITIVNO-PRAVNI OKVIR PRORAČUNSKOG PRAVA U RH

1. Zakon o proračunu (NN 87/08, 136/12. 15/15) : uređuje procese planiranja, izrade,
donošenja i izvršavanja državnog proračuna i proračuna jedinica lok. i reg. samouprave (JLRS)
te financijskih planova izvanproračunskih fondova
2. niz podzakonskih akata (pravilnika) kojima se detaljnije uređuju određena pitanja iz Zakona

PRORAČUNSKI PROCES/CIKLUS

 4 osnovne faze proračunskog procesa:

1. Izrada
2. Donošenje
3. Izvršenje
4. Kontrola
 tijekom proračunskog procesa općenito je dominantna uloga izvršne vlasti (vlade); iako
proračun donosi zakonodavna vlast (parlament)
 2,5 godine – kraj ”života jednog proračuna” – donošenjem završnog računa (godišnjeg
obračuna) proračuna (po istom postupku kao i donošenje samog proračuna)
 FAZE PRORAČUNSKOG PROCESA

1. inicijativa ministarstva financija za pripremu i donošenje proračuna u godini koja prethodi

proračunskoj godini;
2. proračunski korisnici planiraju vlastite prihode i rashode za sljedeću godinu;
3. ministarstvo financija oblikuje nacrt proračuna, na temelju kojeg vlada izrađuje prijedlog
proračuna koji podnosi na odobrenje predstavničkom tijelu (načelo prethodnog odobrenja!)
4. parlament raspravlja o prijedlogu te odobrava proračun;
5. proračunski korisnici izvršavaju proračun u proračunskoj godini

PRORAČUNSKI PROCES U RH

 4. faza: kontrola, tj. proračunski nadzor  prisutna u svim prethodnim fazama i koracima
proračunskog procesa(nadzor zakonitosti, svrhovitosti i pravodobnosti korištenja
proračunskih sredstava ) obavljaju ga Ministarstvo financija i Državni ured za reviziju (DUR)
 DUR – samostalna i neovisna institucija koja ocjenjuje sukladnost trošenja proračunskih
sredstava s planiranim i odobrenim iznosima ; odgovorna za svoj rad Saboru – kojemu
podnosi godišnje izvješće o svom radu
 1. i 2. faza – obavljaju se u godini koja prethodi proračunskoj godini (npr. tijekom 2014. za
proračun koji se donosi za 2015. godinu)
 3. faza (izvršenje): obavlja se u godini za koju se proračun donosi (proračunskoj godini)

PRIVREMENO FINANCIRANJE - situacija kada proračun nije donesen na vrijeme (prije početka
proračunske godine); tada Sabor donosi odluku o privremenom financiranju, kako bi se nastavilo
financiranje javnih potreba

 ograničenja privremenog financiranja:

1. može trajati najdulje 3 mjeseca
2. obavlja se razmjerno prihodima ostvarenim u prethodnoj godini, a ukupan iznos
privremenog financiranja ograničen je do najviše ¼ ukupnih prihoda iz prethodne
godine
3. U razdoblju privremenog financiranja financiraju se isti programi, a korisnici ne smiju
povećavati broj zaposlenih u odnosu na stanje 31. prosinca prethodne godine.
4. U razdoblju privremenog financiranja proračunski korisnici ne smiju preuzimati nove
obveze.
 prihodi i rashodi ostvareni i izvršeni tijekom privremenog financiranja uključuju se u
naknadno doneseni proračun

IZMJENE I DOPUNE PRORAČUNA (u slučaju izvanrednog povećanja rashoda/smanjenja prihoda u

toku godine)

1. mjere privremene obustave izvršavanja proračuna – prema čl. 43., st. 1. ZP-a:
-ako se u tijeku proračunske godine zbog nastanka novih obveza za državni proračun ili
promjena gospodarskih kretanja povećaju rashodi i/ili izdaci, odnosno smanje prihodi i/ili
primici državnog proračuna, Vlada može, na prijedlog Ministarstva financija, obustaviti
izvršavanje pojedinih rashoda i/ili izdataka, na razdoblje od najduže 45 dana
 -Mjerama privremene obustave izvršavanja Vlada može: zaustaviti preuzimanje obveza i/ili
predložiti produljenje ugovorenih rokova plaćanja u skladu s posebnim propisima i/ili
zaustaviti preraspodjelu proračunskih sredstava.
2. izmjene i dopune proračuna (rebalans) – ako se za vrijeme provođenja mjera privremene
obustave izvršavanja državnog proračuna državni proračun ne može uravnotežiti, Vlada mora
najkasnije u roku od 15 dana prije isteka roka za privremenu obustavu izvršavanja, predložiti
izmjene i dopune državnog proračuna
-rebalansom se uravnotežuju proračunski prihodi i rashodi
- postupak rebalansa, prema čl. 39., st. 2. ZP-a, isti je kao i postupak donošenja proračuna  tj.
izmjene i dopune proračuna donosi Sabor na prijedlog Vlade RH

ZAVRŠNI RAČUN – GODIŠNJI OBRAČUN PRORAČUNA -posljednji korak proračunskog procesa ; akt
kojim se utvrđuje kako je izvršen proračun; donosi se u istom pravnom obliku i po istom postupku
kao i proračun; na ovaj način Sabor vrši političku kontrolu rada izvršne vlasti; u slučaju usvajanja
završnog računa daje se pozitivna ocjena radu vlade