You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Bosna Franciscana

Bosna Franciscana

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Jasmina Lukić
Title: DVIJE ANDRIĆEVE PRIČE: ANIKINA VREMENA I MARA MILOSNICA
TWO ANDRIC NOVELS: ANKA TIMES AND MARA COURTESAN
Issue: 23/2005
Citation Jasmina Lukić. "DVIJE ANDRIĆEVE PRIČE: ANIKINA VREMENA I MARA MILOSNICA".
style: Bosna Franciscana 23:151-174.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=47511
CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 151

DVIJE ANDRI]EVE PRI^E:

ANIKINA VREMENA I MARA MILOSNICA

Jasmina Luki}

Pristupiti Andri}evoj prozi iz rodne perspektive mo`e se, na prvi pogled,

~initi jednostavnim zadatkom. Nema sumnje da je svijet Andri}evih junaka
(sa izuzetkom malobrojnih pri~a sa suvremenom tematikom) duboko patri-
jarhalan i po svojoj prirodi represivan prema `enama, te da su `enski likovi
malobrojniji, manje plasti~ni od mu{kih likova i gotovo isklju~ivo vezani za
odvojeni, zatvoreni prostor domesticiteta. Podre|eni su rigidnoj patrijarhalnoj
logici dru{tva, a ~esto i bahatoj mu{koj vlasti, i uglavnom se pojavljuju kao
dru{tvene ili obiteljske `rtve, li{ene prava na izbor ili mogu}nosti da se obra-
ne od razli~itih oblika nasilja. Dovoljno je, primjera radi, prisjetiti se nekoli-
cine karakteristi~nih `enskih likova koji ovo mogu dobro oprimjeriti, poput
Avdagine Fate iz romana Na Drini }uprija, o kojoj se u pjesmi pjevalo:
Mudra li si, lijepa li si,
lijepa Fato Avdagina!
(Andri} 1999, 114)

A pjevalo se zato {to je djevojka, primorana da se uda protiv svoje volje,

sko~ila u nevjestinskom odijelu u Drinu i tako rije{ila problem dvije sukob-
ljene volje, ne pori~u}i ni o~evu rije~ da }e po}i za izabranog joj mu`a, ni
svoju zadanu rije~ da u ku}u tog mladi}a nikada ne}e nogom kro~iti. Drugi
dobro znani primjer je Rifka iz pri~e “Ljubav u kasabi”, koja utjelovljuje ~e-
stu Andri}evu temu, slabost i bespomo}nost `ena u svijetu u kojem nema pra-
vog izbora, ni mogu}nosti da se po~injena gre{ka ispravi. Ono {to je za be-
~kog ~asnika Lednika samo mali flert u u~malom gradi}u u kojem se nema
{to drugo raditi, za lokalnu djevojku Rifku predstavlja `ivotni, sudbonosni
izbor, dakako, tragi~an. Rifka tako na najbolji na~in oprimjeruje tvrdnju Pam
Morris da se `enski likovi u tradicijskoj prozi po pravilu nalaze u poziciji tako-
zvanog “izbora izme|u dva prosca”, odnosno izbora izme|u dvije mogu}nosti,

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 152

152 Jasmina Luki}

koji potom – jednom zauvijek – u potpunosti odre|uje njihovu sudbinu

(Morris 1993, 32).
Naravno, u Andri}evu se svijetu pojavljuju vrlo razli~iti `enski likovi, no
~ini se da je hijerarhija me|u njima vrlo jasno uspostavljena, i to u skladu s
vrednotama koje odre|uje upravo taj represivni patrijarhalni sustav koji `ene
vezuje i limitira na prostore doma}eg ognji{ta. Ta se hijerarhija jasno vidi u
Travni~koj hronici, u odnosu izme|u gospo|e Davil, `ene francuskog konzu-
la, i gospo|e fon Miterer, `ene austrijskog konzula. Dok je gospo|a Davil pri-
kazana kao vrijedna, okretna i potpuno posve}ena svome mu`u i djeci, gospo-
|a fon Miterer je li{ena ku}anskih sklonosti i sva okrenuta tra`enju nekih dru-
gih iskustava u `ivotu, {to nju samu i njezina mu`a neprekidno dovodi u
iznimno nelagodne situacije. Nema sumnje da su naklonosti i okoline, i sa-
mog pripovjeda~a u potpunosti na strani gospo|e Davil. O tome dobro govori
njezin ve} prvi opis, koji upu}uje na osnovne odrednice tradicijske `enske
uloge, uz pozitivne konotacije {to ih moramo pripisati sveznaju}em pripovje-
da~u u romanu, dakle onom glasu kojem je dato da bude krajnje verbalizira-
no ishodi{te autentizacije moralnih sudova u tekstu:
“Gospo|a Davil je bila plava, sitna i mr{ava. Ispod slabe kose, koja je bila
izdignuta u frizuru izvan svih moda, maleno, `ivo lice, sa zdravom bojom,
finim crtama i modrim o~ima metalnog sjaja. Iza njenog na prvi pogled ne-
uglednog i bezna~ajnog lika krila se umna, trezvena i okretna `ena sna`ne
volje i neumornog tela. [...] Njen `ivot, to je bila fanati~na ali razborita i strp-
ljiva slu`ba ku}i i svojima.” (Andri} 1962, 55)
Gospo|a fon Miterer prikazana je u potpuno druga~ijem svjetlu, ali i tonom koji
se bitno razlikuje od onoga koji pripovjeda~ koristi kada govori o gospo|i Davil:
“Kao sve lude i besne `ene, lepa, nastrana, rasipna gospo|a fon Miterer
radila je {to je htela, ne znaju}i nikad pravo {ta ho}e. Zaletala se bezglavo u
svoja povremena ‘odu{evljenja’ i brzo vra}ala iz njih razo~arana. [...] Ne-
ukrotiv i nerazumljiv bes koji je `iveo u ovoj `eni menjao je s godinama pra-
vac i oblik, ali nije pokazivao znake slabljenja ni sti{avanja” (isto,107).
Gospo|a Davil u romanu ima podr{ku sredine, koja se najjasnije vidi u tri-
naestom poglavlju koje govori o njezinu porodu, gdje pripovjeda~ nagla{ava
kako je upravo obiteljski `ivot {to ga je ona oblikovala i stvarala “zra~io izvan
Konaka” i “postizavao ono {to drugo nije bilo u stanju da postigne, ni sila, ni
mito ni nagovaranje: zbli`avao je bar donekle stanovnike toga Konsulata sa
narodom ovoga grada” (isto, 327).
Za gospo|u Fon Miterer, me|utim, nema razumijevanja ni sa jedne strane,
ni u javnosti, niti kod pripovjeda~a, koji ne propu{ta priliku da naglasi kako
njezino pona{anje proizvodi kaos i potpuno onemogu}ava svaki obiteljski
`ivot. Ona je, naravno, prikazana kao `ena koja nema ni ljubavi niti razu-
mijevanja za djecu, te njezina k}i zazire od nje, vole}i samo oca “jednom
nemo}nom, pasivnom ljubavlju” (isto, 108).

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 153

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 153

Opozicija izme|u ovih dviju `ena postavljena je po jednostavnom obras-

cu, na jednoj je strani sve pozitivno, {to se onda identificira s mirom, kontro-
lom i potpunom posve}eno{}u prostoru domesticiteta, dok je na drugoj sve
nesmireno, otvoreno, i uznemiruju}e slobodno, i ta sloboda, to izmicanje kon-
troli, proizvode kaos i predstavljaju opasnost za zajednicu. Ova opozicija u
suglasnosti je s tradicijskim, patrijarhalnim odnosom prema `enama; {tovi{e,
taj se odnos temelji na ovako postavljenom sustavu, i dvije pri~e koje su tema
ovog rada tako|er reproduciraju ovaj osnovni odnos.
Pitanje je, me|utim, do koje mjere Andri}eva proza do kraja interiorizira
aksiolo{ki sustav na kojem se temelji ova duboka podjela, promoviraju}i je i
sama, {to bi onda zna~ilo da bi se suvremena ~itateljica, uza sve po{tivanje
autorova stilskog umije}a, morala u zna~ajnoj mjeri osjetiti izoliranom od tog
svijeta kontinuirane `enske nesre}e, gdje se samo povremeno mo`e na}i utje-
ha u posve}enosti obitelji, i to samo na trenutke, i ako `ena ima sre}e da joj
sudbina udijeli razumna `ivotna suputnika. Pa ipak, zna~ajan je broj suvre-
menih ~itateljica, u koje se i sama ubrajam, koje ne samo {to uva`avaju An-
dri}evu prozu, ve} im ~itanje ovih tekstova pru`a nesumnjiv ~itateljski u`itak.
Ako se pri tom slo`imo da taj u`itak te{ko mo`e proiste}i iz jednostavna po-
istovje}ivanja s patrijarhalnim svijetom Andri}eve Bosne, onda se nu`no
postavlja i pitanje gdje su njegova ishodi{ta. Druga~ije formulirano, postavlja
se pitanje postoje li u Andri}evoj prozi “to~ke otpora” koje bi suvremena
~itateljica mogla iskoristiti za “opozicijsko ~itanje” njegovih proza. Rije~ je o
~itanju koje u naoko homogenoj teksturi svijeta represivna patrijarhata otvara
prosjek za druga~ije mi{ljenje i na taj na~in omogu}ava ~itateljicama da mu
pristupe, a da pri tome ne budu primorane da se “identificiraju nasuprot sebi
samima,” {to je po rije~ima Judith Fetterley ~est slu~aj s mu{kim tekstovima
knji`evnog kanona (Fetterley 1978, xii).
Postavljaju}i ovo pitanje, oslanjam se na tezu Patrochinio Schweickart da
je svako ~itanje nu`no rodno obilje`eno, i da androcentri~ka literatura druga-
~ije strukturira ~itateljsko iskustvo za mu{karce i za `ene. “Mu{karcima takav
tekst slu`i kao to~ka susreta osobnog i univerzalnog. Bez obzira na to pri-
bli`uje li se tekst posebnostima njegova osobnog iskustva, mu{ki je ~itatelj
pozvan da potvrdi izjedna~enje mu{kosti sa ljudsko{}u. ^itatelj mu{karac
osje}a svoju bliskost s univerzalnim, s paradigmatskim ljudskim bi}em, upravo
zato {to jest mu{karac. [...] Isti tekst na ~itateljicu utje~e druga~ije. [...] Kao
~itateljice, nastavnice i znanstvenice, `ene su u~ene da misle kao mu{karci, da
se identificiraju s mu{kim stajali{tem i da prihvate kao normalan i legitiman
mu{ki sustav vrijednosti” (Schweickart 1989, 41-2). Prihvatimo li ovo staja-
li{te, to onda zna~i i da se `ene u androcentri~kim tekstovima identificiraju s
mu{kim stajali{tem, prepu{taju}i se njegovu dominantnom zna~enju. Rije~ je
o svojevrsnom procesu maskulinizacije, {to je termin koji Patrochinio Schweic-
kart preuzima od Judith Fetterly. No, to je samo prva ~itateljska reakcija. Za
njom slijedi i druga, a to je prepoznavanje vlastite, `enske pozicije u tekstu,

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 154

154 Jasmina Luki}

{to dovodi do podvajanja i unutarnjeg konflika u iskustvu ~itateljice. Ona ~ita

tekstove istodobno i kao mu{karac i kao `ena, a njezin u`itak u androcentri-
~kom tekstu uvjetovan je prihva}anjem pozicije koja nju samu kao `enski
subjekt dovodi u pitanje.
Izlaz iz ove situacije Schweickart vidi ponajprije u “preuzimanju kontrole
nad tekstom”. “Proces maskulinizacije je latentan u tekstu, ali on se aktuali-
zira samo kroz ~itateljsku aktivnost. U stvari, ~itateljica je ta koja sprovodi
sopstvenu maskulinizaciju”, ka`e ona, nadodaju}i kako feministi~ki
osvije{tena ~itateljica mo`e “poduzeti kriti~ku analizu procesa ~itanja, te rea-
lizirati kako tekst ima mo} strukturirati njezino iskustvo”. No upravo ta rea-
lizacija poma`e joj da shvati vlastitu, ~itateljsku mo} nad tekstom: ona je ta
koja mo`e birati izme|u dvaju na~ina ~itanja, izme|u prihva}anja dominant-
nog toka zna~enja, ili ~itanja “tekstu usuprot” ( 1987, 49-52).
Teza ovog rada je da Andri}eva proza jest androcentri~ka u svom glav-
nom toku, no da ona istodobno ugra|uje u sebe vrlo o~ite i jasno nazna~ene
“to~ke otpora” koje ~itateljicama olak{avaju “preuzimanje kontrole nad tek-
stom” i nadaju se kao osnov opozicijkog ~itanja. Te su “to~ke otpora” u An-
dri}evoj prozi prepoznatljive na razli~itim razinama strukturiranja teksta, pri-
je svega na razini postupka, gdje narativna struktura pokazuje da se zna~enja
izre~ena kao neupitne tvrdnje moraju kriti~ki promatrati u kontekstu drugih
opisanih zbivanja, ali i u detalju koji odudara od glavne linije radnje ili domi-
nantne karakterizacije nekog lika. Andri}ev se pripovjeda~ ~esto pona{a kao
da je o ne~emu {to se u pripovjedanju javlja po prvi put ve} bilo rije~i, kao da
~italac o datoj temi, doga|aju ili kontekstu zna vi{e no {to mu je u datom tre-
nutku re~eno.1 Time se posti`e utisak kontinuiranog pripovijedanja koje se ne
ograni~ava na tekst {to ga ~itatelj/~itateljica imaju pred sobom, ve} ono te~e
negdje mimo i izvan njegovih okvira, kao stalna ljudska djelatnost kojom se
osmi{ljava svijet i koja svijetu daje okvir i smisao. Istodobno, takvim uokvi-
ravanjem pripovijedanja posti`e se i jedan sasvim druga~iji efekat, ~itatelju
postaje jasno da je sve nekakva pri~a i pripovijedanje, i da iza svake pripo-
vijesti stoji njezin pripovjeda~, koji zapravo ne mo`e biti sveznaju}i ni kada
na takav na~in pripovijeda, ve} je uronjen u svoj svijet, iz kojeg tuma~i ono
o ~emu pripovijeda. To onda zna~i i da je sustav vrijednosti koji pripovijeda~
zagovara i na kojemu temelji svoju pripovijest isto tako kontekstualiziran
okvirima toga svijeta.
Ovo je zna~ajno upravo sa stajali{ta opozicijskog ~itanja i tra`enja upori-
{nih to~aka za takvo ~itanje u Andri}evu tekstu. Jer, dru{tveni sustav o kojem

1
Dobar primjer za to nalazimo na po~etku “Mare milosnice” koji glasi: “Pred samu austrij-
sku okupaciju, do{ao je Veludin-pa{a, zvani ^erkez, po drugi put u Bosnu; ovaj put kao gla-
vni komandant sve vojske koja se nalazila u Bosni” (91). Pri~a dakle po~inje kao da ~itatelj
ne{to zna o Veludin-pa{i, i o njegovom ranijem bivanju u Bosni, o ~emu }e tek kasnije biti
tek ne{to vi{e obavije{ten.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 155

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 155

ve}ina njegovih proza govori jest sustav koji nije represivan samo prema
`enama, ve} se pokazuje isklju~iv i prema svim vidovima Drugosti, na koje
se onda primjenjuju mehanizmi socijalnog ostracizma. Dobar primjer za to je
odnos prema Romima, koji su uvijek socijalno obilje`eni kao svijet na rubu
ako ne i izvan zakona, ili odnos prema strancima, koji se uvijek moraju doka-
zivati sredini u koju dolaze kako bi na bilo koji na~in bili prihva}eni. Na-
ravno, bilo bi potpuno pogre{no pripisivati samom Andri}u negativno
obilje`ene iskaze o Romima (ili bilo kojoj drugoj etni~koj skupini), kojih ima
u njegovoj prozi. Takvi su iskazi zapravo odraz na~ina mi{ljenja svijeta o ko-
jem Andri} govori. Recimo, kada u “Anikinim vremenima” jedna od slu-
{kinja, “jednooka Ciganka”, predaje Anikinu poruku `eni s kojom je Anika u
sukobu, “staroj Risti}ki”, ka`e se: “Videlo se da joj te{ko pada, iako je i Ci-
ganka” (48). U ovom primjeru zanimljivo je i to da ni sin “stare Risti}ke”, ni
njezina snaha nemaju imena, jer su oni ovdje u funkciji jednog drugog odno-
sa – odnosa izme|u dviju jakih `ena, Risti}ke i Anike, koje obje imaju aktiv-
nu poziciju, s tim {to jedna funkcionira u okvirima patrijarhalnog poretka i
predstavljena je imenom porodice koju zastupa, dok mu se druga direktno
suprotstavlja, i nosi samo osobno ime.
Primjenimo li istu logiku i na Andri}ev odnos prema `enama, postaje o~ito
da se u slu~ajevima neposrednih negativnih iskaza o `enama koje daju poje-
dini likovi, ili {ireg negativnog odnosa prema njima koji susre}emo u nekim
Andri}evim prozama, ne mo`e govoriti o autorovu stavu, ve} o stavu sredine
koji se prenosi glasom pripovjeda~a. Autentizacija pripovjeda~evih stavova
po pravilu je limitirana kontekstom u kojem se ti stavovi izri~u, a prozni
postupak je takav da ostavlja izvjestan prostor i za druga~iju ~itateljsku pro-
sudbu o istoj stvari. To onda zna~i i da je pozicija sveznaju}eg pripovjeda~a
u Andri}evoj prozi zapravo limitirana, i da je nu`no napraviti razliku izme|u
implicitnog autora i pripovjeda~a, jer se na razini implicitnog autora uspo-
stavlja odre|ena distanca prema glasu pripovjeda~a. Ta se distanca ne ekspli-
cira, ve} iskazuje na razini narativnog postupka, i posebno je va`na za opozi-
cijsko ~itanje o kojemu je ovdje rije~. Jer, upravo tekstualne indikacije o limi-
tiranoj pouzdanosti pripovjeda~kog glasa olak{avaju ~itateljici preuzimanje
kontrole nad tekstom. Na taj na~in, ona dobiva u tekstu indikacije kako aksio-
logija na koju se oslanjaju pojedini likovi, a povremeno ~ak i sam pripovje-
da~, nije univerzalna, niti op}e prihvatljiva, premda u okvirima datog pri-
povjednog svijeta te`i da se prika`e kao takva.
Postoje i druge strategije kojima se Andri} koristi da pa`ljivom ~itate-
lju/~itateljici indicira gdje su naprsline u zatvorenu svijetu kojim se bavi. Jed-
na od takvih strategija je i uvo|enje likova koji dolaze sa strane, stranaca koji
se ne trebaju i ne `ele integrirati jer dolaze iz nekog drugog svijeta u kojem
su vidici, ~ini se, {iri a `ivot udobniji i milostiviji prema ljudima. Pojava tak-
vih likova ~esto navodi Andri}eve junake da vlastiti svijet i svoju poziciju u
njemu sagledaju na novi na~in, iako to sagledavanje ne mora predstavljati

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 156

156 Jasmina Luki}

promi{ljeno i racionalizirano iskustvo. Primjerice, upravo susret sa strancima

i strankinjama koji se pona{aju bitno slobodnije od lokalnog `ivlja, pa ni `ene
ne kriju svoja tijela (“Anikina vremena”, 14) predstavlja uvod u pop-Vuja-
dinovo ludilo. U “Mari milosnici”, opet, jedina osoba koja u Mari ne izaziva
strah jest doktor Ke~et, [vicarac u turskoj slu`bi, koji se smije{io “ve} sa
avlijskih vrata i pozdravljao veselo” (153).
Zna~ajni su i opozicijski postavljeni iskazi, usuprot dominantnom
zna~enju, koji dolaze od samog pripovjeda~a ili glavnih likova, ili detalji koji
dobivaju takovu funkciju. Gospo|a fon Miterer dobar je primjer za ovakovu
upotrebu detalja koji dobiva destabilizacijsku funkciju u ina~e homogenom i
plo{nom predstavljanju `enskog lika. Prema njoj svi imaju negativan, ili
barem suzdr`an odnos, osim njezina supruga za kojeg se ka`e da je “...tu `enu,
koju mu je sudbina dala kao nezaslu`enu kaznu, voleo bezgrani~no i stalno, kao
{to se voli bolesno dete. Sve {to je na njoj, u njoj i oko nje, sve do mrtvih
predmeta koji su joj pripadali, sve mu se to nametalo kao ne{to vi{e i lep{e,
dostojno obo`avanja i vredno svake `rtve. Patio je od njenih skokova i ispa-
da, stideo se pred svetom i mu~io u sebi, ali u isto vreme on je strepeo od
same pomisli da bi ta ~arobna `ena mogla da ga napusti ili da {togod u~ini
sebi i nestane iz njegove ku}e ili sa ovoga sveta” (isto, 107). U slu~aju Trav-
ni~ke hronike, opozicijsko ~itanje moglo bi da krene upravo od ove re~enice,
koja nudi to~ku otpora ~itavom sustavu vrijednosti na kojem po~iva ne samo
prikaz dva sredi{nja `enska lika, ve} i ~itav svijet u koji su oni uzglobljeni u
romanu. Takvo ~itanje moralo bi otvoriti pitanje {to su korijeni i {to je pravo
zna~enje melodramatskih lutanja gospo|e fon Miterer, koja se kao lik lako
mo`e povezati s gospo|om Bovary, kao {to se bezgrani~na fon Mitererova
ljubav prema njoj lako mo`e usporediti sa ljubavi Charlesa Bovaryja prema
svojoj `eni. Implikacije takva ~itanja o~ite su. Umjesto bijesne, neugodne
`ene koja ne zna {to bi sa sobom, pa mu~i sebe i sve oko sebe, ova asocija-
tivna veza sa Emom Bovary preobra}a gospo|u fon Miterer u `rtvu dru{tvenih
normi koje `enama ne daju alternativu, pa tako onima koje sebe ne mogu na}i
u prostoru domesticiteta preostaje samo nemo}ni bijes i jalovo lutanje u pro-
pale ljubavne avanture, {to je jo{ jedna dodirna to~ka izme|u Flaubertova i
Andri}eva lika. No, izme|u fon Miterera i Charlesa Bovarya postoji jedna
zna~ajna razlika koja utje~e na potencijalno zna~enje navedenog odjeljka kao
upori{ta za opozicijsko ~itanje. Fon Miterer nije prikazan kao jednostavni
dobri~ina, potpuno nesvjestan lutanja i nesmirenosti svoje `ene. Naprotiv, fon
Miterer vrlo dobro zna {to se s njegovom `enom zbiva, pa se njegova velika
ljubav prema `eni s ~itateljskog stajali{ta ne mo`e tako jednostavno zanema-
riti, niti obezvrijediti.
Teza ovog ~itanja jest da dvije najpoznatije, a po mom sudu i najzna~ajnije
Andri}eve pri~e u kojima se posebice govori o `enama, “Anikina vremena” i
“Mara Milosnica”, karakterizira uporaba svih ovih navedenih postupaka koji
otvaraju prostor da se u narativnu strukturu teksta upi{e mogu}nost kriti~kog

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 157

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 157

distanciranja od logike hegemonisti~kog maskuliniteta {to na primarnoj razi-

ni upravlja logikom pripovijedanja. To je prostor u kojem ~itateljice mogu na-
}i osnovu za opozicijsko ~itanje i za u`itak u tekstu koji ne}e biti uvjetovan
njihovim implicitnim poricanjem vlastite seksualnosti.
Ovo je utoliko zna~ajnije {to je glavna tema i “Anikinih vremena” i “Mare
milosnice” zapravo pitanje dru{tvene kontrole `enske seksualnosti. Ove dvije
pri~e na prvi pogled imaju potpuno razli~ito postavljen si`e. U prvom slu~aju,
rije~ je o `eni koja je svojevoljno prekri{ila sve dru{tvene norme, pa je sredi-
na vidi kao nasilnicu. U drugom slu~aju, rije~ je o `eni koja je bila primora-
na da prekr{i dru{tvene norme i koja je nesumnjiva `rtva. Pa`ljivo ~itanje,
me|utim, pokazuje da obje pri~e slijede istu logiku, obje pokazuju kako su
`ene u svijetu hegemonisti~kog maskuliniteta uvijek samo `rtve, i kada poku-
{avaju biti aktivne, kao Anika, i kada se prepu{taju svojoj sudbini, kao {to to
~ini Mara.
Ovdje je, naravno, nu`no dodati da je Andri} i ina~e vrlo kriti~an prema
svijetu o kojem pi{e i da nisu rijetki primjeri nedvojbenih iskaza koji govore
o tegobnom `ivotu koji ljudima i ru{i tijelo i ograni~ava duh. Pri~a “^a{a”
vjerojatno je najbolji primjer za ovu tvrdnju.2 U tom bi se okviru i stradanja
Mare milosnice i Anike, kao i drugih `enskih likova u Andri}evoj prozi mogla
~itati kao dio {ireg i obuhvatnijeg sustava ljudskih patnji. To je perspektiva
koju prihva}a i Dragan Stojanovi} u svojim analizama ovih dviju Andri}evih
pri~a. Tako je okosnica njegova tuma~enja i “Anikinih vremena” i “Mare
milosnice” pitanje ljepote, i odnosa ljudi prema njoj. Ljepota je tu vi|ena kao
ne{to izuzetno u svijetu {to onda izaziva i pozitivne i negativne reakcije,
navode}i ljude da poka`u skrivenu stranu svojega bi}a. Stojanovi}evo ~itanje
je izvedeno s mnogo pa`nje prema tekstu i s podjednakim udivljenjem prema

2
Evo {to fra Nikola, napadan zbog toga {to voli piti iz posebno lijepe ~a{e, kazuje svojem
sugovorniku:
“Ovo je zemlja oskudna i uboga, tijesna i mrka, ni valija nije u njoj lako biti a kamoli
raja i redovnik. U ovoj se zemlji jedna ~a{a vi{e vidi i bode o~i kao najvi{a kula u
nekoj drugoj. Kome je do toga da bude rahat i zen|il, nije mu se trebalo u njoj roditi
ni zafratriti. Ovdje se i dram radosti du{om pla}a.” (149).
Zna~ajan je u tom smislu i po~etak pri~e “Ljubav u kasabi”. Nakon {to pojasni da se kasa-
ba podigla na mjestu koje ne nudi lagodne uvjete `ivota, Andri} nastavlja:
“Zatvoren vidik, mr{ava zemlja, divlja klima, ~este pohare, davali su ve} djeci kasa-
balijski izgled, borben i manija~ki. Kad bi mladi} odrastao, o`enio se, stekao djecu i
navr{io dvadeset petu godinu, on je ve} bio oboru`an za `ivot i zavr{en kao tip: mrk,
pognut, `ilav, o{tra i `mirkava pogleda, poslovan, ponajvi{e }utljiv i zabrinut. [...] Za
veselje ne znaju. Zaja`ena `ivotna radost javlja se kao silovita strast i ispad, pojedi-
na~ni ili skupni. Ono {to te`ak `ivot i nemilosrdna borba jo{ ostave u njima od ~ovje-
ka, smiruju u vjerskoj ceremoniji ili ustaljenim i prostim formama familijarne
privr`enosti i trgova~ke ~asti. U vanrednim slu~ajevima pokazuju neo~ekivanu soli-
darnost, smjelost, blagorodnost i veli~inu.
Tako se ra|aju, udaju, `ene, sti~u, `ive dugo, te{ko, gluvo.” (172)

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 158

158 Jasmina Luki}

Andri}evoj spisateljskoj vje{tini i prema njegovim junakinjama, no problem

je u tome {to se to tuma~enje u krajnjoj instanci zadr`ava u okvirima univer-
zalizma iz kojeg se ne mo`e izvesti uvjerljiva kritika hegemonisti~kog
maskuliniteta, niti pojasniti posebnosti pozicije `enskih likova u svijetu repre-
sivna patrijarhata. Drugim rije~ima, Stojanovi} se u svojoj analizi ne uspjeva
osloboditi logike na kojoj se temelji i sam hegemonisti~ki maskulinitet, iako
se Stojanovi} i sam ogra|uje od nekih njegovih pretpostavki. Pa tako, uza svu
kriti~arsku osjetljivost za slo`ena zna~enja teksta, i osobnu su}ut prema
junakinjama ovih dviju pri~a, Stojanovi}ev okvir ~itanja navodi ga da na
kraju svojih analiza u prvi plan stavi Anikinu krivicu koja onda implicira i
nu`nost njezina ka`njavanja 3, a u Marinu slu~aju da govori o simboli~kom
o~i{}enju do kojeg dolazi kroz pri~u, impliciraju}i time da Mara jest ne~ista.
Umjesto da slijedi logiku patrijarhata, opozicijsko ~itanje Andri}evih pri~a
prepoznaje u nasilju nad `enama strukturnu komponentu datog dru{tvenog
sustava preko koje se onda oslikava i cijeli sustav. U svijetu Andri}evih pri~a
podjela na privatno i javno dosljedno je izvedena i `ene spadaju u domenu
privatnog bez mogu}nosti da prije|u postavljenu granicu. Tradicijski, sfera
privatnog je tako|er domena prirode, dok se u sferi javnog oblikuje ono {to
prepoznajemo kao kulturu. Ovu podjelu slijede i dvije Andri}eve “`enske”
pri~e, s time {to se u “Anikinim vremenima” odnos prema kategoriji prirod-
nog uslo`njava povezivanjem Anikine pojave u selu s prirodnim nepogoda-
ma. @ene poput Anike, (Anika sama, kao i njezina prethodnica, izvjesna Ti-
jana), pojavljuju se iznenada, remete}i prirodni poredak stvari, pojavljuju se
niotkuda, i nestaju isto tako naglo, nakon ~ega se ponovo uspostavlja neka-
da{nji red u svijetu. A to onda zna~i i da je nesputana `enska seksualnost koju
utjelovljuju Anika, Tijana i `ene “otpadnice” poput njih dvije istodobno i pri-
rodna (poput bilo koje druge nepogode), i opasna (na isti na~in). Podvo|enje
te nesputane seksualnosti pod kontrolu postaje tako pitanje kulture, odnosno
rada kulture na transformiranju “necivilizirane” prirode, a kako taj rad uistinu
izgleda pokazuju rije~i jednog od Anikinih najlju}ih protivnika, gazda Petra
Filipovca:
“Vidi{, ti si mlad, ali ja ti ka`em da je istina {to su stari ljudi go-
vorili. U svakoj `eni ima |avo koga treba ubiti ili poslom ili ra|anjem,

3
Indikativno je u tom smislu da Stojanovi} u svojoj opse`noj i detaljnoj analizi “Anikinih
vremena” relativno malo prostora posvje}uje Mihailu. Stojanovi}, naime, s pravom na-
gla{ava kako je Anika pogo|ena Mihailovim pona{anjem i kako je njezina odluka da otvori
ku}u mu{karcima izazvana njegovim odbijanjem. Njegovo dalje ~itanje pri~e, me|utim,
potpuno je podre|eno krajnje konvencionalnom i u osnovi duboko patrijarhalnom tuma-
~enju Anikinog “pada” i “greha” koji tra`i da bude ka`njen. U skladu s tim, epizoda s Krsti-
nicom gotovo je potpuno zanemarena, jer ona otvara pitanje Mihailove moralne odgo-
vornosti za to ubojstvo kao i, posredno, za Anikinu sudbinu, {to ne odgovara Stojanovi}evu
~itanju, u kojem je `ena ta koja ima mo} nad mu{karcem, i kada je zloupotrijebi, mora biti
ka`njena.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 159

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 159

ili i jednim i drugim, a ako se `ena otme i jednom i drugom, onda

treba ubiti `enu” (74-75).

Kako se mo`e ~itateljica postaviti u odnosu na ovaj iskaz? Ovo je to~ka u

pri~i u kojoj tvrdnja Patrochinio Schweickart da androcentri~ka literatura dru-
ga~ije strukturira poziciju ~itateljice nego ~itatelja postaje sasvim o~ita. Jer
dok se ~itatelj mo`e su}utno ograditi od logike koja stoji iza navedena citata,
~itateljica ga mora osjetiti kao prijetnju. ^itateljici je stoga ovdje veoma te{ko
prihvatiti dominatni tok zna~enja, ona se mora od njega distancirati, a moja je
teza da joj Andri}ev tekst u tome zapravo poma`e, nude}i kroz cijelu pri~u
osnovu za opozicijsko ~itanje. Ta paralelna linija konstituira se gotovo kao
paralelni tok radnje koji se odvija na drugom planu teksta.
Ve} sam po~etak “Anikinih vremena” upu}uje na ovu drugu, manje na-
gla{enu, ali nesumnjivo prisutnu liniju gra|enja teksta. Jer, pripovijedanje za-
po~inje epizodom o ludilu dobrunskog popa Vujadina, koja naoko nema mno-
go veze sa samom Anikom i koja predstavlja zaokru`enu cjelinu, pri~u u pri-
~i. Tu se opisuje kako obudovjelog popa Vujadina samo}a i nezadovoljena
seksualna `elja postupno vode u ludilo. Bezuspje{na borba uma sa zahtjevi-
ma tijela vodila se dugo i mu~no, no skriveno od o~iju seljana – jer je rije~ o
stvarima koje moraju ostati sakrivene u tom tipu patrijarhalna dru{tva – pa su
njegov kona~ni pad i nesre}a izgledali potpuno nerazumljivi svima oko njega.
Pri~aju}i o popu Vujadinu, i o povijesti njegove porodice, tra`e}i razlog
nesre}i koju nisu mogli razumjeti, ljudi su do{li i do davnih, Anikinih vreme-
na. ^ini se tako da je ova epizoda uklju~ena samo kao neka vrsta vremenske
kop~e s pro{lim vremenima. No ona ima mnogo va`niju funkciju – preko pop
Vujadinove sudbine pokazuje se da je prava tema pri~e ljudska seksualnost i
njezina pogubna sputanost u okvrima restriktivna patrijarhata. Pop Vujadin
nije tako samo linearno, kroz vrijeme i proces pripovijedanja, povezan s Ani-
kom, niti time {to mu je pradjed, prota Melentije, bio zalu|en njome, nego
svojom nemo}i da sebi pomogne. Te{ka du{evna razdiranja kroz koja pop
Vujadin prolazi `ude}i za `enama i mrze}i ih istodobno postaju tako slika
skrivenog dijela ljudskog `ivota koji se smatra ne~asnim i dru{tveno nepo-
`eljnim, ali koji se istodbno ne mo`e negirati niti kontrolirati:
“Mrzeo je sama sebe i svoje muke, muke sama~kog `ivota udovca
popa. Jer, bilo je dana kad je, onako ozbiljan i prosed, po ~itav sat sta-
jao skriven u senci pored prozora i vrebao da vidi seoske `ene kako
prolaze na reku da ispiraju rublje. A kad bi ih do~ekao i video kako
zami~u za vrbak, okretao bi se s gnu{anjem u neprovetrenu
polupraznu sobu i nazivao ih glasno najpogrdnjim re~ima. [...]

Takvi nastupi kidali su i udvajali njegovu li~nost u tolikoj meri da mu je

sve te`e bivalo da `ivi i radi kao ~ovek i sve{tenik. Jer, pola sata docnije, on

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 160

160 Jasmina Luki}

je morao da razgovara sa seljacima, i bled, uko~ena pogleda i mukla glasa, da

odgovara na njihova bezbrojna pitanja, i uri~e dane za kr{tenja, molitve i
sve{tavanja” (12-13).
Podvojenost koju pro`ivljava pop Vujadin nije tek puka podvojenost neza-
dovljena tijela i kontroliraju}eg razuma, ve} mnogo kompliciraniji mehani-
zam podvajanja dru{tveno priznate, kontrolirane seksualnosti (kakvu je i on
iskusio u vrijeme braka) i nekontrolirane `elje, koja se smatra dru{tveno opa-
snom i stoga proskribira. I dok mahnito ska~e po sobi i psuje `ene koje je
samo ~as ranije promatrao skriven iza prozorskog okna, pop Vujadin zapravo
radi isto ono {to radi i ~itavo patrijarhalno dru{tvo kada `enu (vje~nu Evu)
progla{ava za krivca zbog toga {to njezino tijelo budi mu{ku `elju. U tom
smislu, ovaj uvodni segment nagovje{tava i priprema rije~i gazda Petra Fili-
povca o |avolu koji ~u~i u svakoj `eni, upu}uju}i ~itatelja na njihovu va`nost
u pri~i, ali istodobno otvaraju}i i prostor za njihovo kriti~ko ~itanje tako {to
pokazuje gdje je njihovo pravo ishodi{te – ne u samoj `eni, ve} u sankcionira-
noj, dru{tveno proskribiranoj mu{koj `elji. Tako se sud o `enskoj prirodi {to
ga izri~e Petar Filipovac i “lijek” za nepokorne `ene {to ga tu propisuje poka-
zuju kao ista vrsta mahnita psovanja poput pop Vujadinovih mu~nih ispada u
pustoj sobi.
Ovakvo ~itanje pokazuje da se prava veza izme|u pop Vujadina i Anike
uspostavlja na razini glavne teme oko koje se gradi ~itava pri~a, a to je pitanje
dru{tvene kontrole nad ljudskim `ivotima, koja se prije svega ogleda u kon-
troli ljudske seksualnosti. Pop Vujadinova podvojena svijest pokazuje se tako
kao sinegdotska slika cijelog dru{tva koje nastoji zadr`ati u racionalnim okvi-
rima jasno odre|ene sve elemente dru{tvena `ivota. A to se mo`e samo uz po-
mo} represije, ne samo nad `enama, ve} i nad svime drugim {to u `ivotu kasa-
be poku{a da se na neki na~in uzdigne, ili razlikuje. Pa se tako na samom po-
~etku odjeljka u kojem se kona~no po~inje govoriti o vremenu kada je “Anika
orvala”, ka`e:
“U kasabi, gde ljudi i `ene li~e jedno na drugo kao ovca na ovcu,
desi se tako da slu~aj nanese po jedno dete, kao vetar seme, koje se iz-
metne, pa str~i iz reda i izaziva nesre}e i zabune, dok se i njemu ne
podseku kolena i tako ne povrati stari red u varo{i” (24).

Ovaj odjeljak zapravo preusmjerava pa`nju ~itatelja sa same Anike na

dru{tvenu sredinu i na~in njezina funkcioniranja. Njegovo zna~enje postaje
jo{ o~itije pove`emo li ga naslovom same pri~e, koji tako|er ne upu}uje na
samu Aniku – a sigurno ne samo na nju – ve} na vremena kada je “Anika or-
vala”. Rije~ je, dakle o vremenima koja su ostala zapam}ena i imenovana po
jednom od “izmetnute” djece, onima koje prepoznajemo kao Druge, i o tome
kako se vra}a “stari red u varo{i”. Drugim rije~ima, pri~a zapravo govori o to-
me kako dru{tvo funkcionira kao zatvoreni sustav i kako se brani pred svime

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 161

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 161

{to ugro`ava njegovu mo} da sve ono {to se pojavi u domeni javnog ostane
pod strogom socijalnom kontrolom. A budu}i da je nekontrolirana `enska
seksualnost jedna od o~itih prijetnji tom sustavu, hegemonisti~ki maskulinitet
funkkcionira kao jedno od mo}nih oru|a dru{tvenog sustava u odr`avanju
`eljenog stanja kontrolirane egzistencije.
Stoga se Anika ve} od samog po~etka pri~e obilje`ava kao do{ljakinja, kao
netko tko je druga~iji. Njezinu majku Vidinku otac je doveo iz svijeta, ona je
druga~ije od kasabalija obla~ila sebe i k}er, druga~ije namje{tala svoje odaje, pa
je svijet nije volio i tu|io se od nje. I Anika je druga~ije izgledala od samog
po~etka, prvo zbog na~ina na koji ju je majka obla~ila, a potom naglo ostav{i si-
ro~e, zbog crnine koja ju je i dalje – poput druga~ije poveza~e {to joj majka ra-
nije stavljala na glavu – izdvajala mimo ostalog svijeta. Tako je Anika sve vrije-
me u sredini u kojoj odrasta vizualno jasno obilje`ena kao druga i druga~ija.
Ta drugost istodobno nagla{ava i njezinu odlu~nost u sprovo|enju vlastite
volje, {to je odlika koja ne ide zajedno s pretpostavljenom `enskom sudbi-
nom. Anika je ta koja zapravo na neki na~in “prosi” Mihaila pa, kada bude
odbijena, vrlo samosvjesno odustaje od svakog daljeg poku{aja da se uklopi
u sustav koji je nju i njezinu majku i tako sve vrijeme odbacivao. Umjesto da
moli za mjesto u krugu onih {to su uvijek bili spremni na prezir, i da tra`i
zamjenu za onoga koji ju je odbacio, Anika sama odbacuje i sredinu koja je
ne voli, i mogu}nost da prvu ljubav zamijeni nekim surogatom bra~ne sre}e.
Pri dono{enju takve odluke, Anika je zapravo u istoj situaciji kao i druge
Andri}eve junakinje. Ona ima mogu}nost samo jednog izbora izme|u “dva
prosca”, poput Avdagine Fate (koja odbija}i nametnutog prosca, pravi izbor
izme|u svoje i o~eve ~asti, odnosno `ivota u poni`enju i svojevoljne smrti),
ili Rifke (koja prihvata da se poda svom ljubavniku da bi odmah potom shva-
tila da on nije vrijedan njezina dara). Anika pravi svoj odlu~uju}i izbor kada
me|u svim mu{karcima odabere upravo Mihaila, ~ovjeka koji se zbog vlastite
pogre{ke u pro{losti ne mo`e iskreno otvoriti prema `eni, niti dopustiti sebi
iskrene emocije. Tako se Anikin izbor pokazuje kao tragi~na gre{ka koja po-
tom usmjerava sva potonja zbivanja.
Ovdje je va`na jedna naoko uzgredna, ~ak u zagradu stavljena karakteri-
zacija Mihailova stanja nakon raskida s Anikom:
“Kao te{ki bolesnici, on je mogao da misli samo na sebe; ni pomi{ljao
nije, niti naslutit nije mogao {ta se u to vreme de{ava sa Anikom.” (42)

No ova se napomena nipo{to ne ti~e samo Mihaila, ona je zapravo va`na

indikacija ~itatelju/~itateljici dako ni on/ona ne znaju ni{ta o tome {to Anika
misli ili osje}a u trenutku kada je Mihailo odbije. Kao {to se i ina~e u pri~i o Ani-
kinim emocijama i unutarnjm du{evnim stanjima vrlo malo govori, nakon prvih
razvijenijih opisa njezina naglog odrastanja. U svim potonjim sekvencijama,

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 162

162 Jasmina Luki}

~itatelj ili ~itateljica primorani su o Anikinim osje}anjima i motivima zaklju-

~ivati posredno, na osnovi njezinih javnih ~inova.
Uz samog Mihaila, kao klju~na epizoda, vezuje se pri~a o Krstinici i uboj-
stvu njezina mu`a u koje je Mihailo bio uklju~en, i koja na prvoj razini, reklo
bi se, podr`ava ve} navo|enu tezu o `enskoj gre{nosti te tako podupire ~itanje
Anikine sudbine kao pri~e o padu i zaslu`enoj kazni. Va`no je, me|utim,
odmah naglasiti kako je epizoda o Krstinici ispripovijedana iz posebne per-
spektive, pri ~emu se kao sredi{te fokalizacije koristi Mihailova svijest. Ili,
kako bi to imenovala Mieke Bal, rije~ je o fokalizaciji preko lika, koja u datoj
situaciji uvodi jedno krajnje subjektivizirano stajali{te i tako limitira prividnu
objektivnost pripovijedanja u tre}em licu. Krstinica je do kraja negativan lik
samo ako je promatramo iz Mihailove vizure, koja ne ostavlja ni tra~ka
mogu}nosti da se osjen~i njezin lik i postave neka bitna pitanja u vezi s njezi-
nim ~inom. Ali, ako scenu ~itamo sa svije{}u o posebnosti te vizure i ostane-
mo otvoreni za neke zna~ajne detalje u opisu scene ubojstva Krstini~ina mu-
`a, pokazuje se da ona uklju~uje i mno{tvo upori{nih to~aka za opozicijsko
~itanje. Prije svega valja re}i da Krstinica ne uvla~i Mihaila u mu~ki smi-
{ljeno ubojstvo u kojem Krsta biva iznena|en i mu~ki zate~en, ve} ta scena
zapo~inje hrvanjem mu`a i `ene, gdje Krsta u desnoj ruci dr`i sjekiru (32), sa-
mo mu je `ena uhvatila i potpuno uko~ila tu ruku. Krsta o~ito svoju slabu tje-
lesnu gra|u u sukobima sa `enom nadokna|uje oru|ima tipa sjekire, pa taj
“dodatak” ovu scenu karakterizira kao prizor doma}eg nasilja {to ga je Krsti-
nica o~ito osobno isku{avala i ranije. Protuma~imo li je na ovaj na~in, onda
se i ubojstvo koje na kraju slijedi pokazuje kao jedno od tipi~inih ubojstava
{to ga i ~ine `ene kao reakciju na kontinuirano nasilje koje trpe od mu`a, a ne
kao mu~ko umorstvo posve nevine `rtve. U tom se smislu i njezine izjave “o
tome kako }e valjda i nju bog pogledati i osloboditi jednom” (32) ~itaju barem
dvojako; za Mahila je to potvrda Krstini~ine zle namjere u koju ga je planira-
no uvukla, a za opozicijski postavljena ~itatelja/~itateljicu to je upravo iskaz
koji potvr|uje da se scene fizi~kih obra~una i prijetnje sjekirom ne doga|aju
prvi put u no}i kada je Krsta ubijen. Potvr|uje se to i ne{to kasnije, u opisu
Mihailova stanja neposredno nakon ubojstva:
“Osje}ao se izdan, osramo}en, pokraden, smrvljen zauvek, ose}ao je
da se oko njega stegla zamka koju vuku, svako na svoju stranu, mu` i `ena,
u dubokoj i staroj mr`nji koja je ve}a i ja~a i od njih i od njega.” (34)

Mihailo je sa Krstinicom upoznao tjelesnu ljubav, {to se zavr{ilo njegovim sudio-

ni{tvom u ubojstvu. Ona je nakon toga postala utjelovljenje zla {to ga je prepozna-
vao u svakoj `eni. Kona~no, prepoznao je Krstini~in pogled u Anikinim odlu~nim
o~ima, i to ga je natjeralo da se nje kona~no odrekne. U njegovoj svijesti njih su se
dvije i doslovno spojile (77). Pitanje je, me|utim, slijedi li i ~itava pri~a Maihailovu
logiku, utoliko prije {to se Anika, nakon raskida s njim, pokazuje kao netko tko na
izazove odgovara jo{ ve}im izazovima i tko }e i sam povre|ivati druge ljude.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 163

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 163

Mo`e li se onda re}i kako pri~a u cjelini oblikuje jednu gradaciju negativ-
nog stava prema `enama, a posebno prema `enama koje izmi~u socijalnoj
kontroli, potvr|uju}i svojim glavnim tokom zna~enja gorke rije~i Petra
Filipovca? Teza ove analize upravo je obrnuta. Opozicijsko ~itanje kakvo je
ovdje predlo`eno pokazuje kako socijalna represija nad `enama od koje se
polazi u ovoj pri~i ne ostavlja nikakav prostor za alternativu onima koje su
tim sustavom ugro`ene, osim pribjegavanja nasilju ili autodestrukciji. Krsti-
nica pribjegava nasilju. Anika autodestrukciji, poput Avdagine Fate, ali uz
prethodnu objavu svijetu da je ona ta koja vlada vlastitom sudbinom i `eli
imati kontrolu nad svojom slobodom. A u svijetu u kojem za `enu nema `i-
vota izvan braka i maj~instva tu pobunjeni~ku slobodu ona mo`e na}i samo
na dru{tvenom rubu, gdje se `ivi mimo i izvan zakona. Tek tu ona mo`e, ma
koliko kratko, i ma koliko mu~no i bolno, zadobiti kontrolu nad svojim tije-
lom (nad kojim bi ina~e, po vladaju}im zakonima, kontrolu imao njezin mu`),
i nad vlastitom seksualno{}u (jer Anika ne prima sve koji joj do|u na vrata, ve}
samo one koje ona ho}e).4 Anikino pismo dobrunskom proti Melentiju (djedu
nesretnog popa Vujadina), u kojem ga ona podsje}a na njegove preljubni~ke
grijehe, jasna je optu`ba la`nog morala iz pozicije prokazane `ene s dru{tve-
nog ruba. Jer tim pismom ona nije samo suprotstavila dvostruki moral u odno-
su prema mu{karcima i `enama prema kojem je jednima dopu{teno ono {to
drugima nije (i gdje se veza sa Krstinicom jasno upisuje). Anika je tu uprla
prst i u crkvu (jer no}no preskakanje tu|ih plotova ne ometa protu da propo-
vijeda crkveni moral), i u dr`avu (jer joj je na noge do{ao kajmakam, kome
je “otpasala sablju kao djetetu”, te joj je on “onako star dr`ao legen i pe{kir”).
^ini se da je to pismo potvrda Anikine velike mo}i, kojoj se nitko ne mo`e
oduprijeti, ni prota, ni kajmakam, ni obi~ni ljudi, a posebno ne obi~ne `ene,
koje ona tako|er ugro`ava, kao stalna prijetnja njihovim mu`evima i doma-
}em miru. U ovom kontekstu va`na je jedna epizoda koja u dosadanjim ~ita-
njima “Anikinih vremena” nije bila mnogo komentirana, Anikina ljubavna
veza s Jak{om. S Jak{om je Anika o~ito dijelila ne{to vi{e od obi~na susreta

4
Ovdje bi se moglo na~initi veoma zanimljivo pore|enje “Anikinh vremena” s filmom A
Destiny of Her Own, u kojem se opisuje `ivot jedne venecijanske kurtizane, zasnovan na
istinitoj pri~i. Za nas je ovdje zanimljiva filmska verzija, u kojoj se junakinja odlu~uje na
`ivot kurtizane nakon {to shvati da se ne mo`e udati za mladi}a koga voli. Njezina odluka
djelomi~no je iznu|ena (u ulogu kurtizane gura je majka, i sama nekadanja kurtizana, kako
bi se osigurao potreban novac za uzdr`avanje obitelji), ali je djelomi~no i voljna, jer djevoj-
ka shva}a da }e joj samo u toj ulozi biti otvoren prostor izvjesne slobode u javnom `ivotu,
bez mnogih ograni~enja na koja su osu|ene udane `ene. Film, me|utim, pokazuje i da se ta
sloboda, dakako, veoma skupo pla}a, ~ak i u onim kulturama koje su, poput renesansne Ve-
necije, njegovale kult tjelesne ljubavi i znale se di~iti svojim kurtizanama, barem u trenuci-
ma lagodna opu{tanja. Jer, ne samo {to ih starost nu`no baca s kratkotrajnog pijedestala
obo`avanih dru`ica na samo socijalno dno, ve} u trenucima op}ih po{asti poput kuge ili
rata, upravo su kurtizane prve `rtve socijalnog ostracizma kojim dru{tvo `eli povratiti
izgubljeno samopo{tivanje, odnosno ‘~istotu’ i stabilnost.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 164

164 Jasmina Luki}

koji se pla}a, {to je jasno vidljivo iz napomene da je ona jedno vrijeme pri-
mala samo Jak{u (53), kao i iz Jak{ina nabrajanja razmjenjivanih nje`nosti
nakon {to ga je ona odbacila (58). A kada svoju ku}u zatvori za Jak{u, Anika
jedno vrijeme “nije htjela nikoga vi{e da prima” (59). Stoga se postavlja
pitanje za{to ona odbacuje Jak{u kada joj nakon protinih `albi do|e zaptija u
ku}u, i “vra}a” ga ocu, dodaju}i i taj dio u ono isto pismo u kojem proti {alje
uvredljive poruke o njegovim skitanjima po udovi~kim ku}ama. Da li se
Anika jednostavno upla{ila? To ne zvu~i uvjerljivo, jer je nakon zaptijina
dolaska primila i “raspasala” kajmakama, a njezino nagla{avanje da mu je
“otpasala sablju” – nedvosmileni fali~ki simbol, kao i simbol njegove institu-
cionalne mo}i – govori o tome da ona vrlo dobro zna gdje je njezina mo} i
kamo je mo`e usmjeravati. Meni stoga izgleda mnogo vjerojatnije da Anika
odbacuje Jak{u jer se ne `eli vezati ni za koga pravim osje}anjima, jer ona
dobro zna da kao “pala `ena” vi{e nema mogu}nosti da za sebe ostvari neki
druga~iji `ivot, a u rubnom prostoru apsolutne socijalne margine u kojem se
ona nalazi ozbiljnija vezanost za bilo koga mo`e samo umanjiti njezinu mo},
zasnovanu na kori{tenju vlastita tijela kao jedine stvari nad kojom je ona
sama do kraja vlasna. U tom je smislu isklju~ivanje Jak{e cijena koju ona pla-
}a da bi “raspasala” kajmakama, isto kao {to je, s druge strane, gubitak Jak{e
pravi po~etak njezina kraja, kona~na potvrda da izlaza iz pozicije u kojoj se
nalazi zapravo nema. I opet se ovdje kao presudni element javlja upravo soci-
jalna stigma, jer Jak{a Aniku iskreno voli, a posredno se pokazuje i da Anika
nije prema njemu ni malo ravnodu{na. Samo {to u njihovu svijetu za Aniku
nema iskupljenja, ve} samo za Jak{u, {to je opet u skladu s normama hege-
monisti~kog maskuliniteta. On je taj koga je zavela “zla” `ena, pa ima pravo
da se iskupi, o`eni i zapopi, vra}aju}i se na “pravi put” i nastavljaju}i poro-
di~nu tradiciju u kojoj se posao prote i doslovno prenosi s oca na sina.
Pri~a tako jasno pokazuje do koje je mjere Anikina navodna mo} samo pri-
vid, ona nema upori{ta ni u ~emu izvan vlastite unutarnje snage, one iste kojom
Anika tjera pijanog napasnika sa svojih vrata dok on vi~e da nekoga mora ubiti:
“– [ta je? [ta se dere{? [ta ho}e{? – pitala ga je prigu{eno svojim
muklim glasom, a lice joj sasvim mirno, samo se obrve sastavile. – Ko-
ga }e{ ti da ubije{? Evo, pa ubi! Misli{, neko se boji tvoga no`a, buda-
lo seoska! Ubij, de! [...]
Pri~alo se da je tada, vra}aju}i se kroz ku}u i prolaze}i pored
Jelenke, Tana i jo{ jednog mladi}a, nastavljaju}i da grdi pijanca, rekla
za sebe:
– Osevapio bi se ko bi me ubio” (73).

Ovaj odjeljak zapravo je uvod u kona~no razrje{enje pri~e. Nasuprot

mu{karcima koji je oblije}u, Anika pokazuje daleko vi{i stupanj samokontro-
le – dakle, racionalnog pona{anja, koje bi se po tradicionalno postavljenim

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 165

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 165

rodnim ulogama trebalo vezivati uz mu{karce a ne uz `ene. I upravo ta racio-

nalnost, sposobnost da u svakoj situaciji vlada sobom, da se odrekne emocija,
~ini Aniku dodatno opasnom po svijet kojem ona neumoljivo ukazuje na nje-
gove vlastite slabosti. No, ona je istodobno veoma ranjiva, {to pokazuje reka-
cija na Mihailovo odbijanje, i u osnovi ambivalentni odnos prema Jak{i. Odu-
stajanje od veze s Jak{om zapravo je ona kona~na prekretnica u njezinu `i-
votu nakon koje po~inje njezin silazni tok, premda njezina javna mo} u tom
trenutku izgleda neupitna. Ali Anika `eli do kraja kontrolirati svoju sudbinu,
pa tako sama donosi odluku ~ak i o vlastitoj smrti, koju uspijeva tako
izre`irati da izbjegne kr{}anski grijeh samoubojstva, a da ipak “iza|e” iz ulo-
ge u kojoj o~ito vi{e nije `eljela bit. Zakazuju}i istodobno i Mihailu i malo-
umnom bratu Laletu da do|u u njezinu ku}u, ona kao da se osigurava da u da-
tom ~asu kraj nje bude barem jedan izvr{itelj njezina nauma, i tako ostaje do
kraja onaj tko kontrolira situaciju.
U ovoj to~ki ponovo se name}e pore|enje Anike s Avdaginom Fatom, i to
prije svega po smirenom planiranju vlastitog kraja kao jedine mogu}nosti za
`enu da se odupre svijetu. Jer, kako pri~a ka`e, Anika je nakon Jak{e jo{ samo
otvorila ku}u za kajmakama, i tako pokazala svijetu kolika je njezina snaga.
Ali nakon kajmakama, Anika se zatvara u ku}u.
“Ne prima vi{e nikog. Pred ve~e zaklju~a i avliju i naredi Jelenki da
peva. U Jelenke o{tar i visok glas, da ga ~uje cela kasaba od brega do bre-
ga. Anika sedi pored nje i slu{a bez promene na licu, bez glasa i pokreta.
U kasabi, gde se tuma~i svaki Anikin korak i svaka njena re~ prenosi
od usta do usta, govori se da Anika nije mirna ni zadovoljna, iako je
unizila protu na njegovom pragu i pot~inila sebi celu kasabu” (72).

Zanimljivo je da pripovjeda~, koji je prije Anikina “pada” detaljno govo-

rio o njezinim osje}anjima, ovdje napu{ta svoju sveznaju}u poziciju, i pri-
klanja se samo vanjskom opisu, isklju~en iz Anikina du{evna svijeta kao i svi
drugi vanjski promatra~i. I ina~e, od trenutku kada se Anika “objavi” (43), od-
nosno, kada prekora~i granicu privatnog i javnog i od osobe koja bi trebala
pripadati isklju~ivo zatvorenu prostoru domesticiteta prelazi u prostor javna
djelovanja, pripovjeda~ Aniku uglavnom prati i opisuje na otvorenim pro-
storima (vrt, ulica, put, va{ari{te), ili se o njoj govori preko drugih likova.
Pripovjeda~ se, dakle, vrlo jasno pozicionira kao dio sredine, netko tko Aniku
promatra samo izvana, dakle, kao netko tko je i sam kontekstualiziran i ome-
|en pripadno{}u tom svijetu. Ali zato implicitni autor bri`ljivo gradi to~ke
otpora takvom su`enom vi|enju Anikine sudbine i premre`ava tekst ~itavim
nizom zna~ajnih indikacija koje pokazuju da Anika nije samo natprosje~no
lijepa (“kajmakam je zastao pred tom lepotom”, 60), ve} i intelektualno i ka-
rakterno sasvim izuzetna osoba koja u svom vremenu nije imala drugih mo-
gu}nosti do da se pokori ili da propadne. Anika se ne `eli pokoriti, i zato
odlazi, svojevoljno, ali ne kao pokajnica.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 166

166 Jasmina Luki}

Kada Anika bude ubijena, sve se vra}a u svoj nekadanji, “prirodni” red, no
komentar gazda Petrovog sina o njegovoj predstoje}oj `enidbi jasno govori
kakav je to red: “’Du{u }u ubiti u njoj’, ka`e on drugovima gluvo i nabusito.”
(88) Ne{to kasnije slijedi i re~enica: “Sve se zaboravilo kao po mu~kom do-
govoru, i sve sre|ivalo kao ~udom”, koja tako|er potvr|uje da taj novi red ni-
po{to nije li{en svoje mra~ne strane. U njemu nemo}ni mu{karci podi`u sje-
kire na svoje seksualno nezadovoljene `ene, a Jak{a postaje ugledni prota koji
je “[v]oleo pi}e i nije mu bilo mrsko `ensko sve do pod starost. Ali pored sve-
ga toga, bio je mnogo voljen i uva`en” (11). Samo za Aniku u tom svijetu ne
mo`e biti mjesta, jer ona kr{i zavjeru {utnje. Ona tom svijetu pru`a ogledalo
u kojem se jasno vidi kako problem nije sama Anika, ve} strah toga svijeta od
oslobo|ene, nekontrolirane `enske seksualnosti. Njegov mir i “prirodni” red
uspostavljeni su na degradiranju `enske osobnosti, i to je ono {to pri~a pokazuje,
ispisuju}i istodobno i jednu sna`nu, nedvosmislenu kritiku takvog sustava.
Upravo zato ova se pri~a ne mo`e do kraja pro~itati prevo|enjem u ter-
mine koji legitimiziraju taj isti represivni patrijarhat, ili mu daju privid uni-
verzalnosti. Stoga Dragan Stojanovi} u svojem ~itanju “Anikinih vremena”
ne uspijeva da se odmakne od vi|enja Anike kao “pale `ene” i “gre{nice”, {to
ga na kraju navodi da usporedi Aniku s Nastasjom Filipovnom iz Idiota te da
zaklju~i kako su one “[s]vjesne da treba da budu ka`njene” (Stojanovi}, 16,
naglasak autorov). Anika je za njega jednostavno lijepa, i on u njoj vidi tek
povod za daljnja razmi{ljanja o prirodi ljepote, o ljubavi i ljudskom zlu,
rabe}i ove katergorije kao univerzalne i potpuno zanemaruju}i {to bi taj
pojam ljepote mogao zna~iti sa samu Aniku kao potpuno obespravljenu `enu,
ili za druge `ene koje su tako|er u poziciji da se na njih gleda kao na lijepu
stvar; ili {to ta ljepota zna~i za druge `ene koje u njoj vide tek opasnost, a {to
za Mihaila, Jak{u, ili kajmakama. Prevo|enje “Anikinih vremena” isklju~ivo
na univerzalne termine rasprave o ljepoti, ili o dobru i zlu, koja isklju~uje po-
sebnosti rodne perspektive, oduzima pri~i upravo onu slo`enost zna~enja na
koju je ovdje predlo`eno opozicijsko ~itanje htjelo da uka`e, zna~enja koje
predstavlja osnovu za u`itak u tekstu ne samo ~itateljima ve} i ~itateljicama,
usprkos slici represivna patrijarhata koju pri~a donosi.
Sli~no je i s pri~om “Mara Milosnica”, u kojoj djeluju istovetni narativni
mehanizmi, premda je kriti~ka perspektiva u odnosu prema represivnom
patrijarhatu u ovoj pri~i mnogo lak{e uo~ljiva i na razini odnosa prema
glavnoj junakinji, i na razini strukturiranja same pri~e. Mara, milosnica Veli-
pa{e, nema ni~eg od Anikine gordosti i dosljednosti, nema `elje da sama
odlu~uje o svojoj sudbini, ona nikome ne pru`a otpor, niti na bilo koji na~in
poku{ava biti doista aktivna. Mara je u tom pogledu utjelovljenje osnovne
`enske vrline {to je sustavno propagira represivni patrijarhat, potpune poslu-
{nosti. To je ona vrsta poslu{nosti koju zagovaraju mnoge bajke u kojima
~ista i vrijedna djevojka koja se nikome ne suprotstavlja na kraju biva
nagra|ena dobrim mu`em. Mari, me|utim, koja ne `ivi u bajci, ova pokorna
poslu{nost nije donijela ni{ta drugo do umno`ena stradanja.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 167

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 167

Pri~a je jasno strukturirana oko lika Mare i njezine sudbine, prate}i {to se
de{ava s njom od trenutka od kako je Veli-pa{a uo~io u o~evoj pekarnici, do
njezine prerane, tegobne smrti. No i ovdje se, kao i u “Anikinim vremenima”,
uz pripovijedanje o Mari vezuju i druge pri~e, koje i tematski i strukturno po-
dr`avaju osnovnu si`ejnu liniju. I dok “Anikina vremena” govore o dru{tve-
nom strahu od oslobo|ene, nesputane `enske seksualnosti, “Mara Milosnica”
govori o `eni-`rtvi, poja~avaju}i sliku Marine nesre}e prizorima iz `enskih `i-
vota s kojima Mara dolazi u dodir tokom pri~e. Gradacija je sustavno izvede-
na: svaka epizoda u Marinu `ivotu popra}ena je paralelnom pri~om o `enskim
nesre}ama i stradanjima.
Ali pije no {to se usredsredimo na samu Maru, zanimljivo je uo~iti da u
“Mari Milosnici”, kao i u “Anikinim vremenima”, pripovijedanje zapo~inje
od mu{kog lika, za koji se jedno kratko vrijeme ~itatelju ~ini da }e imati sre-
di{nju va`nost. U ovom slu~aju, to je Veli-pa{a, zvani ^erkez, koji po drugi
put dolazi u Bosnu kao dru{tveno mo}an, ali privatno podriven ~ovjek, koga
izjeda bolest i koji se jo{ malo ~emu doista raduje. U tako postavljenom Veli-pa-
{inom liku sustje~u se dvije zna~enjske linije od iznimne va`nosti za Andri-
}evu prozu uop}e, a to je odnos pojedinca prema dru{tvenoj mo}i kojom ra-
spola`e, i odnos sredine prema ~ovjeku koji se na neki na~in izdi`e iznad nje,
prije svega zahvaljuju}i mo}i koja mu je u nekom trenutku data. Veli-pa{a je
~ovjek koji je iskusio i uspone i padove, i koji se prema ljudima oko sebe od-
nosi s hladnim prezirom. I premda nema mnogo direktnih iskaza koji o Veli-pa-
{i govore na nedvosmisleno pozitivan na~in, pripovjeda~ ga na samom po~e-
tku slika vi{e u pozitivnom no u negativnom svjetlu. Takav je, recimo, opis
njegova lika u vrijeme kada po drugi put dolazi u Bosnu, koji uklju~uje i slje-
de}u re~enicu:
“Nepromijenjene su bile i o~i, pravilno srezane i tamne, sa mirnim
i ozbiljnim pogledom, kakav se vidi kod pametne djece i kod uistinu
hrabrih i plemenitih ljudi.” (92).

Pozitivno je intoniran i opis njegovih sukoba sa kasabalijama (93, 114),

gdje je naglasak na Veli-pa{inoj smirenosti i samokontroli. Osim toga, Veli-pa-
{a je prikazan kao ~ovjek koji ne ide za bogatstvom, ve} umije u`ivati u `i-
votu (“Bio je ~uven po svojim konjima i teferi~ima” /92/).
Na po~etku se tako|er ~ini da pripovjedni glas u osnovi podr`ava sustav
vrijednosti koji reprezentira Veli-pa{a, vojni~ki moral koji kombinira asketi-
zam i hedonizam, samokontrolu i objesnu vlast nad ljudima, uz jednu mjeru
brige prema onome {to se smatra va`nim. (“Ne brinu}i se ni za {to na svijetu
do za svoje vojnike i svoje konje, on je bio nemilosrdan i bezobziran, i uzimao,
kad je vojsci trebalo, jednako tursko kao i hri{}ansko.”/93/) Vrlo brzo, me|u-
tim, ~itatelj uo~ava da je pripovjeda~ samo prividno neutralan i samo naizgled
objektivan u prikazu Veli-pa{e. Sve Veli-pa{ine pozitivne osobine mogu se

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 168

168 Jasmina Luki}

vidjeti kao takve samo u mu{kom svijetu, odnosno unutar vrijednosti koje
afirmira hegemonisti~ki maskulinitet. Promatran s druge strane, sa strane onih
kojima nije sklon, Veli-pa{a te{ko mo`e biti vi|en kao “hrabar” i “plemenit”,
ve} prije kao osoran i bezosje}ajan ~ovjek. Tako|er, pa`ljivo ~itanje pri~e po-
kazuje da je Veli-pa{a zapravo prvi u nizu mu{kih likova koji sustavno nanose
zlo `enama, ne zastaju}i ni za trenutak da promisle {to to oni zapravo ~ine, jer
`ene u njihovu svijetu i ne zavrje|uju taj napor. Andri} tako u ovoj pri~i vrlo
jasno pokazuje da `enske nesre}e ne dolaze niotkuda, kao misti~ni, neodvo-
jivi dio njihove sudbine u svijetu koji im nije sklon, ve} da su te nesre}e rezul-
tat vrlo konkretnog pona{anja vrlo konkretnih ljudi koji ~ine sasvim konkret-
no nasilje. Rije~ je, dakle, o svojevrsnu procesu konkretizacije nasilja koji to
nasilje ~ini vidljivim, i to je to~ka oko koje se lako konstituira osnova za opo-
zicijsko ~itanje pri~e. S tim {to u “Mari milosnici” feministi~ki usmjereno
opozicijsko ~itanje nije suprotstavljeno osnovnoj liniji pripovijedanja kao {to
je to slu~aj u “Anikinim vremenima”, ve} ono prije poja~ava i nagla{ava po-
ruku koju donosi glavni tok pri~e. Posebnost opozicijskog ~itanja u ovom
slu~aju ide u smjeru prepoznavanja te`nje da se nasilje konkretizira i da mu se
tako oduzime bezli~nost univerzalne, nepromjenljive `enske/ljudske sudbine.
I to je ona dimenzija zna~enja pri~e koja se gubi ako “Maru milosnicu”
~itamo preko univerzalnih kategorija odnosa ljepote, dobrote i zla, kao {to to
~ini Dragan Stojanovi}. U sredi{tu Stojanovi}eve analize “Mare milosnice” je
pojam ljepote, i njezin polo`aj u svijetu koji nije dorastao tome da shvati nje-
zinu vrijednost. “Lepoti je te{ko u svetu, a u sku~enom svetu, mu~enom zlom
i nesre}om, lepom bi}u je posebno, ~esto neizdr`ljivo te{ko”, ka`e Stoja-
novi}. (“Lepota u svetu mu~enom zlom i nesre}om”, 2) U ovoj re~enici sa`ete
su mnoge bitne zna~ajke njegova pristupa Andri}evoj pri~i: Mara je vi|ena
kao “lepo bi}e”, {to je odrednica koja izbjegava da uputi na njezinu spolnost
i jasno pokazuje kako je namjera tuma~a da pitanje spolnosti podredi ideji lje-
pote kao univerzalnoj kategoriji. Time se ~ini upravo obrnuto od onoga {to
predla`e ovo ~itanje Andri}eve pri~e – nasilje o kojem je ovdje rije~ se de-
konkretizira, ono se ~ini univerzalnim i bezimenim, njegovo ishodi{te posta-
je tako|er bezimeni “sku~eni svet”. Od te to~ke na dalje cijela se pri~a u Sto-
janovi}evoj interpretaciji ~ita kao univerzalna pri~a o ljudskom zlu, gdje rod-
na dimenzija tog zla postaje tek sekundarna, te tako ostaje prakti~ki nevidljiva.
Mara je ovdje vi|ena kao `rtva na isti onaj na~in na koji bilo tko drugi tko se
izdvaja (tko je “lepo bi}e”) postaje `rtva u “svetu mu~enom zlom i nesre}om”.
Valja odmah re}i da za ovakvo Stojanovi}evo poop}avanje postoje zna~aj-
ni argumenti na razini glavnog toka pri~e. Onima koje daje sam Stojanovi}
`elim dodati jo{ jedan – okvir rata u Bosni, odnosno gra|anskih nemira koji
su prethodili aneksiji Bosne od strane Austrije, kao naj{iri okvir zbivanja u
koji se smje{ta pripovijest o Marinoj sudbini, zapravo nagla{ava ovu liniju ~i-
tanja. Ali, nasuprot Stojanovi}u, `elim naglasiti kako taj naj{iri okvir ne smije
oduzeti ~itanju “Mare milosnice” svijest o konkretnosti nasilja, koje je u ovoj

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 169

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 169

pri~i izrazito rodno obilje`eno. Jer nije samo Mara, kao “lepo bi}e”, izlo`ena
zlu i nasilju, sve `ene s kojima ona dolazi u dodir tako|er su na neki na~in
obilje`ene sasvim konkretnim oblicima nasilnog pona{anja, po pravilu izra-
zito rodno obilje`enim. Rije~ je ili o konkretnom seksualnom nasilju, ili o
odnosima mo}i koji mu{karcima daje vlast nad `enama u svijetu represivna
patrijarhata. ^itamo li pri~u s ovom svije{}u, onda i okvir ratnog nasilja, kao
naj{iri okvir pri~e, postaje tako|er prevodiv u termine rodne analize, jer se i
ratno nasilje u krajnjoj konzekvenci pojavljuje kao proizvod dru{tvenih odno-
sa utemeljenih na hegemonisti~kom maskulinitetu.
Ova temeljna veza koja se u pri~i uspostavlja izme|u rata kao krajnjeg
oblika nekontrolirana nasilja, ratne kulture i nasilja nad `enama uvedena je ja-
sno preko lika Veli-pa{e. Jer, Veli-pa{a jest ratnik, i sve ono {to se na prvoj ra-
zini pripovijedanja ~ita kao pripovjeda~ev pozitivan odnos prema njemu
dolazi iz sustava vrijednosti koji legitimira ratnu kulturu. Otuda i naglasak na
njegovoj ~vrstini, snazi, hrabrosti, postojanosti. Taj i takav Veli-pa{a ponosan
je na svoju sposobnost “po jednoj ispru`enoj ruci da pozna vrstu `ene i nje-
zinu vrijednost” (97), {to nedvosmisleno pokazuje da je svaka `ena, pa i Ma-
ra, za njega samo tijelo koje se uzima i odbacuje prema trenuta~noj potrebi. I
kada gleda Maru, on zapravo vidi samo to tijelo, koje nare|uje da mu dove-
du kao {to bi naredio da mu dovedu bilo {to drugo ~ime mo`e raspolagati kao
nekom stvari. Ali kada Veli-pa{a bude odlazio, ostavljaju}i Maru u kasabi,
ona }e sebe usporediti ne s drugim ljudima, ve} s konjima i psima, shva}aju}i
da oni Veli-pa{i vi{e zna~e od nje same (“Evo, on odlazi, a sramota ostaje. Vo-
di konje i sluge i pse, a nju ostavlja. Odlazi – ostavlja.” /118/).
Indikativno je usporediti ovdje Stojanovi}evu analizu istog detalja. U Sto-
janovi}evoj interpretaciji Veli-pa{ina i Marina odnosa naglasak je na pa{inoj
“ljubavnoj strasti” i potrebi da Maru {titi, {to njegov odnos prema Mari pre-
vodi prije svega u pozitivne termine. “Andri} je taj odnos prikazao u raznim
aspektima, daju}i i poneku neposrednu ocenu kakav je i u ~emu se sastoji. Ka-
da ~italac sagleda celinu tih aspekata, vidi da, s pa{ine strane, u tom odnosu
ima neke umorne po`ude, mirnog zadovoljstva kakvo, onom ko ume da u`iva,
donosi prisustvo mladog, lepog, a prepla{enog stvorenja, svojevrsne ne`nosti
i brige, koje se me{aju s pokroviteljskom nadmo}i, a ima, u zametku, ~ak i
uva`avanja Mare kao li~nosti, neke obzirnosti prema `ivoj ljudskoj du{i u
njoj, o kojoj tako|e valja misliti.” (“Lepota u svetu mu~enom zlom i nesre-
}om”, 3) Iz ovog opisa, koji je u sebi sa`eo svaki pa i najmanji trag ljudskosti
koji se da pripisati u pri~i Veli-pa{i, potpuno je isklju~eno pitanje za{to je
Mara “prepla{eno stvorenje”, svijest o tome da ju je upravo Veli-pa{a udaljio od
svega {to je ~inilo njezin `ivot, izlo`io najneposrednijem fizi~kom i mental-
nom nasilju, daju}i joj za uzvrat tek mrvice milosti i suosje}anja. U tom smi-
slu ovaj opis mo`e poslu`iti kao dobar primjer ~itanja koje, usprkos nesumnji-
voj naklonosti kriti~ara prema Mari kao junakinji pri~e, slijedi samo prvu razinu
pripovijedanja, izme|u ostalog i zato {to sama interpretacija konceptualno

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 170

170 Jasmina Luki}

ostaje utemeljena u hegemonisti~kom maskulinitetu. Otuda Stojanovi}, ne{to

kasnije, navode}i istu re~enicu koju sam i ja ovdje navela, ka`e: “Kad je os-
tavlja, napu{taju}i Bosnu, on brine za njene tro{kove i gleda da je koliko-
toliko obezbedi za budu}nost. Devojka, naravno, ne misli, niti mo`e da misli
na ‘tro{kove’. Ona je za pa{u vezana svojom sramotom. ‘Vodi konje sluge i pse,
a nju ostavlja.’ U tome, me|utim, i jeste tragika njenog grani~nog polo`aja.
Bez konja, slugu i, naro~ito, pasa se ne mo`e. Mara za Veli-pa{u nije napro-
sto stvar koja se nosi sa sobom, Ali nije ni neko bez koga, kao ljudskog bi}a,
on vi{e ne bi mogao. Mara je ono. Ona to ne mo`e da razume i prihvati.”
(“Lepota u svetu mu~enom zlom i nesre}om”, 4). U ovom navodu sasvim je
o~igledna logika ~itanja koje sledi logiku patrijarhata. Stojanovi} ne izvodi
dosljedne zaklju~ke iz pa{ina kori{tenja bezli~ne zamjenice “ono” za Maru
(104, 105), ve} `urno prevodi tu zamjenicu u personaliziranu formu ona,
zatomljuju}i time jednostavnu ~injenicu da Veli-pa{a Maru nije samo uzeo
kao stvar, ve} i da se sve vrijeme prema njoj tako pona{ao. Stojanovi} osje}a
potrebu da sa~uva odnos nekog po{tivanja i razumijevanja prema Veli-pa{i,
pa je tako njegovo ostavljanje malo novaca da se za Maru zadr`i iznajmljena
ku}ica jo{ neko vrijeme nakon njegova odlaska u njegovu tuma~enju
pro~itano kao izraz stvarne skrbi koja zavrje|uje priznanje. Na drugoj strani,
Marino slo`eno du{evno stanje `rtve, vezane za svoga nasilnika kao jedino
ishodi{te neke sigurnosti, koja njegovim odlaskom biva ponovno izlo`ena
nasilju jer je upotrebljena i ostavljena kao stvar, sa `igom osramo}ene `ene u
nemirnim vremenima, prevodi se u Stojanovi}evu ~itanju u termine roman-
ti~ne ljubavi, i nagla{ava kako se Mara usprkos svemu po~ela vezivati za
pa{u, te joj stoga njegov odlazak te{ko pada (isto, 4-5). Ali, kada bi tako bilo,
onda klju~na rije~ Marinu vi|enju pa{ina odlaska ne bi bila upravo sramota:
“On odlazi, a sramota ostaje”.
Sramota je ovde ne{to {to Mari name}e okolina, koja ni u jednom trenutku
o njoj ne misli kao `rtvi, ve} samo kao o gre{nici. Ali, Mara nema izbora isto
kao {to ga nema ni baba Anu{ina unuka, koju mame na {e}er “kao {to se
mami uporno `ivin~e na kukuruz” (126), kako bi je na kraju silovali. Sli~nost
s Marom je vi{e nego o~igledna – i jedna i druga su djevoj~ice tek iza{le iz
puberteta, i obje uzete kao stvari koje potom bivaju odba~ene. Iz ove per-
spektive pokazuje se da epizoda s baba-Anu{inom unukom funkcionira kao
mise en abyme u odnosu na glavni tok pri~e, i upu}uje ~itaoca da pa`ljivo
prati zna~enja koja se oblikuju pore|enjem `enskih sudbina. Jer, nakon ove
prve relacije koja se uspostavlja izme|u Mare i baba Anu{ine unuke, pri~a se
razvija kroz gradiranje `enskih nesre}a, i svaki novi korak koji Mara u~ini u
`ivotu dovodi je u poziciju ne samo da se suo~i s novim zlom i novim nasi-
ljem koje ona sama mora da iskusi, ve} i s nasiljem nad drugim `enama koje
je okru`uju. Tako je Jela, koja o Mari brine u ku}i Pamukovi}a, i sama bila
silovana u mladosti, pa se njena sudbina nadovezuje na Marinu i sudbinu baba
Anu{ine unuke. U tom nizu, posebno je zna~ajna sudbina Nevenke, nevjeste
Pamukovi}a, koja se udala za mu{karca koji se zaljubio u nju toliko da sirotu

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 171

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 171

djevojku uvede u svoju bogatu ku}u usprkos otporu roditelja, ali koji svoju
ljubav na kraju preobra}a u nasilje. Mari ova pri~a nije prijatna, ona “[s]tri-
jepi od onog {to ~uje, i jo{ vi{e od pomisli da }e ~uti jo{ ne{to stra{nije” (141),
jer je to ponovljeno zlo i nasilje dodatno ugro`ava.
Nasilje koje se vr{i nad Marom nije samo seksualno, ali je uvijek povezano s
njezinim polo`ajem obilje`ene `ene u represivnom patrijarhatu. Hegemonisti~ki
maskulinitet ne pokazuje svoju mo} samo nad Marinim tijelom, ve} i nad njezi-
nom du{om. Jer Mara postaje prvi put svjesna svoje “sramote” kada ode u crkvu,
i kada se okupljeni narod po~inje odmicati od nje, a sve}enik s predikaonice go-
vori o njezinoj sramoti. Iako Maru osje}anje stida mu~i i prije no {to do|e u crkvu,
tek ova javna situacija nju obilje`ava kao “osramo}enu” `enu. No scena u crkvi
je zna~ajna i zato {to ona jasno suprotstavlja dva na~ela, mu{ko i `ensko:
“Kao u snu pade na koljena, ne usu|uju}i se da gleda ni u oltar, na
kom je bio naslikan mr{av i `ut svetac, a ne mila Gospa kao u njihovoj
crkvi u Docu.” (103)

“Mr{av i `ut svetac” personificira ovdje ~itavu kulturu hegemonisti~kog

maskuliniteta koji na `ene gleda kao na bi}a manje vrijednosti, sa strogo{}u
koja se izjedna~ava sa surovo{}u, bez ikakvog razumijevanja njihova stvarna
polo`aja u svijetu. Fra Grgo, koji stoji ispred slike toga sveca pokazuje koja
je narav vjere i milosti {to je on ispovijeda u tom znaku – on u Mari vidi samo
zlo i sramotu i ne libi se da je izlo`i najdirektnijem du{evnom mu~enju kako
bi zadovoljio svoje osje}anje pravde. Kada mu Mara, nakon pa{ina odlaska
do|e na pokajanje, nakon mno{tva gorkih rije~i o njezinim grijesima, sve-
}enik govori i o bo`jem milosr|u i opro{tenju “koje je, odnekud, moglo i
moralo da do|e, ali koje, osje}ala je ona, ne mo`e da pridigne ni utje{i.”
(132). Mara uvijek sve prihva}a, pa se tako na kraju i moli sa sve}enikom, i
sve to izgleda kao neki ~udan obred, ali i tu je, kao i u drugim situacijama
kojima je u `ivotu bivala izlo`ena, “njena du{a bila skr{ena i satrvena”.
Ova epizoda s fra Grgom iznimno je zna~ajna jer pokazuje da se pitanje
nasilja nad Marom ne mo`e prevoditi na pitanje me|uetni~kih odnosa u oto-
manskoj Bosni, iako mnogi likovi imaju replike koje vode u tom smjeru (tako
Jela vidi u Mari dijete koje je “satro Tur~in” /163/). Fra Grgino i [imunovo
pona{anje prema Mari, kao i pona{anje drugih mu{kih likova prema `enama,
pokazuju da je ovdje rije~ o rodno obilje`enom nasilju, odnosno, o sustavu ko-
ji je tako postavljen da nu`no proizvodi takvo nasilje. Naravno, sam Andri} o
tom sustavu ne bi govorio u terminima koji su ovdje uporabljeni, kao o “susta-
vu koji podr`ava hegemonisti~ki maskulinitet”, jer to nije terminologija nje-
gova vremena, ali on to~no prepoznaje klju~na obilje`ja toga sustava i izla`e
ih kriti~kom sudu ~itatelja, odnosno ~itateljica, {to je za njih posebno va`no.
Nasuprot represivnom mu{kom principu stoji slika “Mile Gospe” iz dola-
~ke crkve, uz koju je Mara odrasla, i koja ovdje personificira `enski princip.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 172

172 Jasmina Luki}

I kao {to u stvarnom `ivotu Mari neku stvarnu pomo} zapravo pru`aju samo
`ene – posebice Jela, koja brine o njoj kada se u njezinu ludilu poka`e da je
djevojka trudna – Mara jedino od tog `enskog principa mo`e tra`iti neku
za{titu. Stoga se ona u svom ludilu okre}e upravo toj slici koju zna iz dje-
tinjstva, tra`e}i od Gospe da je za{titi i pokrije svojim pla{tom:
“ – Pokrij me, Gospo draga, ne daj! Skloni me od svih, od svih...
Svukud su me vodili, kod Turaka i kod na{ih. Svuda su me gonili. Ni-
{ta ne znam. Nisam kriva. Ne daj me!” (161)

Scena Marina ludila tako|er nosi zna~ajan potencijal za opozicijsko, fe-

ministi~ko ~itanje. Jer, u dru{tvenom sustavu u kojem Mara `ivi, za `ene
poput nje nema izlaza osim bijega u ludilo ili smrt. I to je to~ka u kojoj se
povezuju sudbine Anike i Mare. S tim {to Anika poku{ava barem donekle
sama kontrolirati svoju sudbinu, dok se Mara sve vrijeme poslu{no prepu{ta
tome da joj drugi odre|uju {to }e raditi. No, rezultat je isti i u jednom i u dru-
gom slu~aju, destrukcija `ene koja – bilo svojom voljom ili stjecajem okol-
nosti – izmakne dru{tvenoj kontroli `enske seksualnosti. U tom je smislu
Anika dru{tvena `rtva isto kao i Mara. Samo {to je ”Mara milosnica” pisana
s mnogo o~igledne su}uti prema `enama, pa opozicijsko ~itanje koje upu}uje
na kritiku hegemonisti~kog maskuliniteta ide linijom vrlo bliskom dominant-
noj liniji zna~enja. I dok je u slu~aju “Anikinih vremena” valjalo pokazati ka-
ko implicitni autor na relativno suzdr`an na~in ostavlja prostor ~itatelju/~i-
tateljici da problematizira mizogine elemente koje pripovjeda~ uvodi u pri~u
kao dio svoga svjetonazora, u “Mari milosnici” je mizoginija svijeta u kojem
junakinja `ivi problematizirana na mnogo eksplicitniji na~in, i strukturom
pripovijedanja, i neposrednim iskazima razli~itih likova, pa i samog pripo-
vjeda~a. I poanta pri~e, sasvim eksplicite ide u tom pravcu. Jela, “koju niko
nije vidio da je suzu pustila”, na Marinoj sahrani pla~e naglas i moli Boga “da
obrani i zakloni sve `ene, nesre}ne drûge i mu~enice”, sluga Marijan uzvikuje
“[A]n|ela smo bo`jeg zakopali” (168-9).
Sam kraj pri~e zapravo je krajnje sumoran, ne samo zbog Marine smrti. U
zadnjoj re~enici pri~e Jela se vra}a s groblja ne misle}i vi{e na Maru, ve}
brinu}i o tome da na|e zdravu `enu “koja }e mo}i dojiti Nevenkinog sina,
najmla|eg Pamukovi}a” (169). Sustav se, dakle, reproducira, ni{ta se nije
promijenilo, niti se mo`e promijeniti. A to zna~i i da se reproducira sustavno
nasilje, u obitelji i izvan nje.
^itatelji neskloni feministi~koj kritici mogli bi mi ovdje prigovoriti kako
se Mara kona~no otiskuje u ludilo ne zbog mu{kog nasilja, ve} zbog komen-
tara koji joj prezrivo upu}uje jedna `ena. Naime, kada [imun poku{a pri}i
Mari s o~itom namjerom da je napastuje, prilazi mu otraga njegova `ena An|a
i otr`e ga od Mare s re~enicom:
“ – Ovamo dolazi, nesretni sine. Treba ti Turska milosnica!

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 173

Dvije Andri}eve pri~e: Anikina vremena i Mara milosnica 173

Ostav{i sama u polumra~noj sobi, djevojka se neko vrijeme nije

micala s mjesta, a onda pade u razastrtu vunu i ponovi u sebi, rije~
milosnica. Samo je jednom u `ivotu ~ula tu rije~; u jednoj sva|i neka
`ena dobacila je njenoj majci, preko sokaka. Od kako su je odveli iz
Travnika, ona je i sama, u najgorim ~asovima i za besanica, pomi{ljala
na tu rije~, u kojoj je osje}ala ne{to kao modro, meko i rasplinuto, ali
smrtonosno.” (158).

U toj to~ki zapo~inje kona~ni Marin pad. Za{to onda toliko zao{travam
odnose izme|u mu{karaca i `ena i ovdje i u “Anikinim vremenima”, kada u
obje pri~e nalazimo zna~ajne situacije u kojima se `ene me|usobno sukoblja-
vaju, kao {to i `ene i mu{karci djeluju zajedni~ki? Jednostavno zato {to te
situacije ne mijenjaju osnovnu prirodu sustava {to ga Andri}eve pri~e
ogoljuju. Jer, kao {to to feministi~ke teorije pokazuju, u prirodi je represivna
patrijarhata da `ene okre}e jedne protiv drugih, jer one moraju primarno biti
usmjerene na mu{ke ~lanove obitelji, bilo kao supruge ili kao majke. Ono {to
Nevenku Pamukovi} kona~no uvodi u porodicu jest ra|anje sina. Isto tako,
~injenica da `ene koje su uklju~ene u sustav aktivno doprinose njegovu
odr`avanju ne mijenja prirodu sustava. Stoga epizode koje govore o `enskom
neprijateljstvu spram Anike ili Mare, ili svjedo~e o `enskoj podr{ci
patrijarhalnom sustavu, ne govore protiv opozcijskog, feministi~kog ~itanja
Andri}evih pri~a, ve} svjedo~e o visokoj razini njegova spisateljskog umije}a
i njegovoj sposobnosti da svijet o kojem govori predstavi u svoj njegovoj
kompleksnosti. Ta je njegova sposobnost jedno od va`nih ishodi{ta ~itatelj-
skog u`itka, {to ga podjednako mogu iskusiti i ~itatelji i ~itateljice.

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

BF-16.qxp 5/3/2006 1:04 PM Page 174

174 Jasmina Luki}

LITERATURA

Andri}, Ivo. 1999 [1945]. Na Drini }uprija. Zagreb: Konzor.

Andri}, Ivo. 1962 [1945]. Travni~ka hronika. Zagreb: Mladost.
Andri}, Ivo. 1981. Jelena, `ena koje nema. Sabrana dela, knjiga sedma.
Udru`eni izdava~i.
Andri}, Ivo. 1981 [1931]. “Anikina vremena”, u Jelena, `ena koje nema.
Sabrana dela, knjiga sedma. Udru`eni izdava~i.
Andri}, Ivo. 1981 [1926]. “Mara Milosnica”, u Jelena, `ena koje nema.
Sabrana dela, knjiga sedma. Udru`eni izdava~i.
Andri}, Ivo. 1981 [1923]. “Ljubav u kasabi”, u Jelena, `ena koje nema.
Sabrana dela, knjiga sedma. Udru`eni izdava~i.
Andri}, Ivo. 1981 [1940]. “^a{a”, u @e|. Sabrana dela, knjiga {esta. Udru`eni
izdava~i.
Andri}, Ivo. 1981. @e|. Sabrana dela, knjiga {esta. Udru`eni izdava~i.
Fetterley Judith. The Resisting Reader: A Feminist Approach to American
Fiction. Bloomington: Indiana University Press, 1978.
Morris, Pam. 1993. Literature and Feminism. Oxford UK & Cambridge USA:
Blackwell.
Lanser, Susan Sniader. 1992. Fictions of authority: Women Writers and Nar-
rative Voice. Ithaca and London: Cornell University Press.
Schweickart, Patrochinion P. 1989. “Reading Ourselves: Toward a Feminist
Theory of Reading”, in Speaking of Gender. Priredila E. Showalter. New
York i London: Routledge.
Stojanovi}, Dragan. “Lepota u svetu mu~enom zlom i nesre}om”.
WWW.rastko.org.yu/knjizevnost/nauka_knjiz/andric/dstojanovic-mara.html
Stojanovi}, Dragan. “Lepota i mr`nja”.
WWW.rastko.org.yu/knjizevnost/nauka_knjiz/andric/dstojanovic-anika.html

CEEOL copyright 2017