Metodički savjeti - priprema

Mikroprogramiranje u likovnoj kulturi

Uvod:

Nastava likovne kulture je razmjerno specifična u odnosu na nastavu drugih predmeta; zahtjeva
određenu vještinu i osviještenost određenih pojmova. Potrebno je poznavanje likovnog jezika i likovnih
tehnika, ali i svijest o njihovoj praktičnoj primjenjivosti. Sa odgojnog stanovišta, govorimo o
individualnosti, zaštiti od kiča, stereotipa i šablona. Govorimo o balansiranju između učenja, tj. davanja i
primanja informacija u obliku znanja, i odgoju, osvještavanju mehanizama ponašanja i njihovom
uključivanju u vlastitu strukturu. Za uspješno obavljanje takve zadaće potrebno je pokrenuti vlastite
resurse, prenošenje takvih vještina traži da ih, barem donekle, i sami imamo. Praćenje stručne literature,
promatranje i promišljanje izložaba i likovnih umjetnina najmanji je napor koji moramo poduzeti ako smo
preuzeli odgovornost educiranja generacija naraštaja u tom području. Unutar razreda, metodički ćemo
pokušati razraditi način obrazovanja radi postizanja predviđenih ciljeva, zadržavši na umu kako je razred
živa cjelina, uvijek u promjeni i svakog sata drugačiji. Metodikom nazivamo skupinu pravila koja vrijede u
statističkom prosjeku situacija; u specifičnim pojedinim situacijama svaki je nastavnik prepušten sebi i
svojim sposobnostima prilagodbe.

Priprema:

Obrazovni zadaci:
a) stjecanje znanja

b) stjecanje sposobnosti

Odgojni zadaci:

Pripremanje za nastavni sat počinje odlukom što njime želimo postići, misleći pri tome primarno na
likovne probleme. Njihovim izborom i izborom tehnike odlučujemo se za motiv koji će djecu dovesti do
ispunjenja zadatka.
Nadalje, određujemo obrazovne zadatke:
Stjecanje znanja predviđa usvajanje, prepoznavanje, razumijevanje i primjenu pojmova likovnog jezika
(u pripremi navesti kojih pojmova), likovnih i kompozicijskih elemenata, te likovnih tehnika. Dijete dobiva
informacije i o umjetničkim djelima svjetske i nacionalne baštine, i uči riječi i sintakse kojima može vršiti
analizu viđenog.
Stjecanje sposobnosti cilja na razvijanje divergentnog mišljenja, kreativnosti, intelektualnih i senzornih
sposobnosti. Razvijaju se također i psihomotoričke sposobnosti, vještina kontrole ruke u izražajne svrhe,
kao i psihičke funkcije: koncentracija, percipiranja, empatija (uživljavanje), pamćenje, mašta itd.
Odgojnim zadacima potiče se pozitivan odnos prema radu, aktivnost, upornost, samostalnost. Razvija
se socijalni odnos kolegijalnosti sa drugom djecom kroz suradnju u grupnim radovima, kao i urednost,
pažljivost i poštovanje prema tuđim djelima.
Nastavna jedinica:

Izvor motiva:
a) vizualan
b) nevizualan
c) likovni i kompozicijski elementi kao izvor motiva

Likovno područje

Likovno-tehnička sredstva i likovne tehnike

Likovni problemi

Pristupamo izradi nastavne jedinice.

Određujemo izvor motiva: da li je vizualan (gledamo u nešto i to slikamo, mrtvu prirodu npr., ili portret, ili
izmišljeni kišobran), nevizualan (osjećaji, glazba, okusi, mirisi i sl.) ili su likovni i kompozicijski elementi
izvor motiva (ples crta i točaka, ritam boja, nizovi geometrijskih i slobodnih likova i sl.; često se koristi
likovna priča). Likovni su elementi točka, crta, ploha, boja, površina masa i prostor, a kompozicijska su
načela ritam, kontrast, proporcije, razvnoteža, dominacija, harmonija i jedinstvo.

Likovno područje precizira radi li se o crtanju, slikanju, modeliranju i građenju, grafici ili dizajnu.

Likovno-tehnička sredstva i likovne tehnike navode kojim materijalom će djeca raditi: olovka, ugljen, tuš-
drvce, tempera, akvarel, glina, didaktički neoblikovan materijal (kutijice npr.), papir, žica itd.

Likovni problemi su, kako smo već naveli, okosnica cijelog sata likovne kulture. Uključuju likovne
elemente (točka, crta, ploha, površina, itd.) i kompozicijske elemente (kontrast, harmonija, ritam,
ravnoteža, proporcija, dominacija, jedinstvo); motivacija mora biti pravilno izvedena kako bi dijete dovela
do ispunjenja likovnog zadatka. Jasnoća u izražavanju likovnih problema je osiguranje od sladunjavih,
kičastih i dopadljivih likovnih radova koji često privlače needucirane gledatelje sa sniženim vrijednosnim
pragovima. U okvirnom programu su likovni problemi navedeni pod "Ključni pojmovi".

Važno: nastavna jedinica sastoji se od četiri elementa: 1. motiva; 2. likovnog problema; 3. likovna tehnika
i 4. likovnog područja. Nastavne jedinice nemaju nazive; tome je slična najava zadatka.

Metode rada

Način rada

Nastavna sredstva i pomagala

Plan ploče

Metode rada mogu biti analitičko promatranje, likovni scenarij, metoda razgovora, demonstracije, rada s
tekstom. U realizaciji metode su kombiniranje, variranje, građenje, razlaganje.
Način rada: promatranjem, nakon promatranja, prema sjećanju, zamišljanjem, izmišljanjem.
Nastavna sredstva i pomagala: sredstva su priroda, predmet, reprodukcija itd. Pomagala su ploča,
kreda, dijaprojektor, televizor, grafoskop itd.
 Plan ploče treba predvidjeti što će sve i kako će na ploči pisati - i sama ploča mora biti likovno estetski
komponirana. Slova moraju biti čitljiva i uredna, posebno u prvom razredu gdje djeca još jedva sriću
slova. Treba predvidjeti aplikacije i reprodukcije i njihovu funkciju pri analizi. Također treba znati što će
se maknuti sa ploče kako bi se napravilo mjesta za izlaganje dječjih radova, a što mora ostati (kao
pomoć pri analizi, na ploči nužno mora biti ispisan likovni problem koji se tog sata obrađivao, zatim motiv
i reprodukcija na kojoj ćemo prepoznavati te iste likovne probleme.

Struktura nastavnog sata

Priprema

Motivacija

Struktura (artikulacija) nastavnog sata:

Priprema: pripremamo materijal za rad, po potrebi razmještamo stolice, dijelimo učenicima pribor,
nalijevamo vodu u čašice i sl. Demonstriramo djeci rad sa određenom tehnikom i njene izražajne
sposobnosti (ako rade prvi put ili su nekoliko puta radili, to obično vrijedi u prvom i drugom razredu) ili ga
verbalno ponavljamo. Određujemo na kojem papiru se radi; usmjerenje papira, vertikalno ili okomito se
najčešće prepušta slobodnom izboru djeteta.
Motivacija: ovisno o izvoru motiva određujemo metodički pristup.
Vizualno kao izvor motiva zahtjeva analitičko promatranje i razgovor o motivu koji proučavamo. Ključna
pitanja su "Što vidiš?" i "Što još vidiš?" kako bi se osvijestilo što više detalja i njihovih odnosa,
proporcionalnih i strukturalnih. Osvještavaju se likovni problemi koje ćemo prikazati u radovima (ritam i
nizovi na klipu kukuruza npr., ili komplementarne boje zelene salate i crvene paprike).
Nevizualno kao izvor motiva zahtijeva uključivanje drugih osjetila osim vida: miris, okus, opip i sluh. Na
učenike djelujemo glazbom, tekstom, hranom sa izraženim okusima (slano, slatko kiselo, gorko),
cvijećem i sl. Ne sugeriramo ništa (npr. strah je hladne boje a radost tople), već ostavljamo posve
slobodan izbor djetetu kako će se izraziti. Tijekom analize razgovaramo i o emocijama.
Likovno-kompozicijski elementi kao poticaj započinjemo likovnim scenarijem - likovnom pričom,
stvaralačkom igrom, pokretom, demonstracijom i sl.

Najava zadatka

Najava zadatka: iako vremenski najkraći dio sata ovo je izrazito važan dio sata: u
jednoj rečenici treba jasno sažeti cijelu motivaciju i objesniti što se i kako traži od djece
da rade. Drugim riječima, u jednoj rečenici izgovaramo nastavnu jedinicu (motiv, likovno
područje, likovnu tehniku i likovni problem), npr.: danas slikamo teksture na kori drveta
akvarelom. Jednako važno: tražimo od jednog učenika da ponovi najavu zadatka radi
povratne informacije o našoj jasnoći. Ako jedan učenik ne može ponoviti, pitamo nekog
drugog. Ako ni taj nije u stanju, to je signal da vjerojatno nismo bili jasni i da valja
ponoviti najbitnije dijelove motivacije, dok djeca ne shvate što se od njih traži.

Realizacija (rad)
Analiza i vrednovanje

Realizacija (rad): zbog vremenskog ograničenja (45 minuta) školskog sata likovne kulture cijelu
motivaciju treba obaviti unutar desetak minuta. Ako se tome doda još pet minuta za analizu, glavni dio
sata u kojem djeca trebaju započeti i dovršiti svoje radove traje otprilike tridesetak minuta - što je veoma
malo. Učenici rade svoj posao dok ih učitelj obilazi, potiče i podsjeća na likovne probleme. Sprječavamo
moguće precrtavanje od susjeda postavljanjem alternativa i podsjećanjem na potrebu za samostalnim
izrazom. U slučaju potrebe to će se potvrditi i valoriziranjem ocjenom. Sve primjedbe dajemo samo
usmeno, ni slučajno ne interveniramo u dječji rad tamo gdje se radi o stvaralačkoj sposobnosti; možemo
pomoći tamo gdje se traži mehanički napor.

Analiza i vrednovanje likovnih produkata: na kraju sata dječje radove ćemo izložiti na ploči ili negdje
drugdje. Pri ocjenjivanju učeničkih radova vrednuje se:
1. ispunjenje zadatka, likovni problem
2. originalnost,
3. raspon upotrebe tehnike,
4. likovnost, kompozicija,
5. uloženi trud, odnos prema radu.

S djecom povedemo razgovor o uspješnosti realizacije zadatka, i to kroz teme:

1. - pitanja ostvarenosti zadatka
2. - pitanja načina korištenja materijala (tehnike)
- rukopis
3. - pitanja kreativnosti:
- različitosti,
- sličnosti ("prepisivanje" i šablone, stereotipi)
- likovnost
- emotivni dojam
- samoanaliza
Veoma je važno izbjeći subjektivna pitanja o ukusu ("Koji ti se rad najviše sviđa?"), već razgovor
navodimo na objektivna analitička pitanja o izvršenosti zadatka. Ako su se pojavile šablone treba ih
negativno valorizirati, ako treba i ocjenom, kako bi ih se pokušalo eliminirati. Uz analizu treba biti prisutno
i umjetničko djelo na koje ćemo osvijestiti likovne elemente koje su i sama djeca koristila u svojim
radovima. Time postaje jasnija veza među djelima različitih motiva a sličnih likovnih riječi (npr. ritam
nekog drvoreda renesansne slike i ritam oblika na nekoj suvremenoj apstraktnoj slici). Umjetničko djelo
također služi i kultiviranju pogleda i ukusa i bilo bi poželjno da je i stalno prisutno u razredu u obliku neke
kvalitetne reprodukcije. Za više detalja o analizi pritisnite ovdje.

Programiranje: izvedba godišnjeg mikroprograma (izvedbenog programa):

Kada sami izrađujemo godišnji mikroprogram (što je poželjnije od korištenja gotovih planova zbog
mogućnosti prilagodbe gradivu drugih predmeta i pojedinom razredu) poželjno je krenuti od cjelina.
Cjeline su likovni elementi (točka, crta, boja, ploha, površina, masa i prostor); svakom mjesecu dodijelimo
jednu cjelinu. Odabiremo temu; u jednom mjesecu obradit ćemo dvije teme. Od jedne teme napravit ćemo
dvije nastavne jedinice; jedna cjelina obuhvaća četiri nastavne jedinice. Iz okvirnog programa uzimamo
propisane ključne pojmove - to su likovni problemi. Zatim tražimo motive, pazeći da unutar dva-tri
mjeseca pokrijemo sve vrste motiva, sva likovna područja i sve oblike rada. Ove cjeline poželjno je
strukturalno korelirati i s drugim predmetima čime se bitno ubrzava učenje pojmovnika svih predmeta.

Primjer ispunjene pripreme (prednja strana):

Primjer ispunjene pripreme (zadnja strana):

Mikroprogramiranje u likovnoj kulturi PRVA STRANICA

Tekstovi
Stranice za učitelje
Stranice za studente
 M. Huzjak

Moda je izdavačkih kuća, od nedavno, izdavanje CD-a s izvedbenim programima (mikroprogramima)

za sve predmete. U to se krenulo nakon što je primijećeno kako se udžbenici i priručnici ne kupuju prema
kriteriju kvalitete, već ovisno o tome je li njihov autor ugradio detaljan izvedbeni program koji se može
doslovno slijediti. Okvirni programi (makroprogrami) nemaju tu atraktivnost, jer su oni samo zbroj svih
pojmova propisanih za obradu, koje tek treba raspodijeliti po nekom "ključu" kroz školsku godinu.
Preuzimanjem "ključa" vremenske raspodijele pojmova iz mikroprograma različitih autora propušta se
jedna velika prednost koju nastava time može dobiti - korelacija između predmeta. Naravno, govorim o
korisnoj, strukturalnoj korelaciji o kojoj sam već pisao, a ne o tematskoj koja samo ponavlja isto na
površnoj razini.

Nastava likovne kulture u tim je procesima vjerojatno najlošije prošla. Poplava (nekvalitetnih)
priručnika iz likovne kulture stvorila je inflaciju pojmova koji su organizirani u neprimjerene izvedbene
programe. Najgore je što mnogi nastavnici u preuzimanju i ne primijećuju očigledne promašaje u
mikroprogramima koji im fotokopiranjem dolaze na stolove.
Nedavno sam u jednoj školi gledao takav izvedbeni program; prenijeti ću ga detaljno:

Programsko područje (vrsta), Nastavni izvori, sredstva i

Nastavna jedinica Vrsta sata
cjelina programskog područja pomagala
Bijela tempera, kistovi, papir,
OBLIKOVANJE NA PLOHI,
Grozd, kesten, orah Obr. vodene bojice (gvaš), grozd,
slikanje
kestenje, orasi

Na stranu posve nejasni nazivi rubrika; morao sam upitati učiteljicu bi li ona znala prema tome
programu izvesti nastavni sat. Pitanje joj nije bilo jasno; pa da, odgovara. Dobro. Kako biste naslikali taj
grozd, kesten i/ili orah?, pitam. Pa, onako kako izgledaju, dobivam odgovor.
Ovaj odgovor pokazuje nekoliko ključnih problema u odnosu publike prema umjetnosti i nastavi likovne
kulture. Kada bi nastavnik u izvedbenom programu za matematiku naišao na nastavnu jedinicu "Jabuke"
odmah bi protestirao: što da radim s jabukama? Da ih zbrajam, oduzimam, dijelim, množim? Kakva bi bila
korist od sata matematike da samo pričamo o jabukama? Ili o C-vitaminu?
Ista kao i od sata likovne kulture s grozdom i kestenom. Kineska poslovica kaže: "Ako vam netko
pokazuje Mjesec, budala ste ako gledate u njegov prst". Jabuke, grozdovi i kesteni su ti prsti; nastavni
sadržaj je Mjesec. Nastava likovne kulture ima svoj pojmovnik koji se uči (iako je naglasak na
osvještavanju) kao i ostali školski predmeti; nazivamo ga vizualni jezik, a na satu ga obrađujemo u kroz
tzv. likovni problem. Bez likovnog problema sat je beskoristan, a ne rasterećujući.
Naravno, tu je i zabluda kako vidimo ono što nam je pred očima. Da nije tako može nam pokazati
svaki mađioničar i svaka optička varka. Oči samo prenose kodirane impulse do mozga koji ih interpretira,
već prema znanju i kategorijama kojima raspolaže. Upravo to činimo kada se bavimo likovnom
aktivnošću; interpretiramo svijet oko sebe i u sebi. I to po likovnim pravilima. To je, uostalom, razlika
između teme (što?) i sadržaja (kako?) likovnog djela, o čemu sam već pisao.

Izrada izvedbenog programa

Pokazat ću kako pomoću okvirnog programa možemo vrlo jednostavno načiniti izvedbeni program.
Najvažniji element sata je likovni problem. To su elementi vizualnog jezika i pojmovi koje želimo
obraditi na satu, a u Nastavnom planu i programu (PIP-u) su navedeni pod "Ključne riječi".
Likovni problemi su stavljeni ispod Tema; misli se na nastavne teme, a ne teme kao motivi. Načelno,
jedna od jedne nastavne teme treba načiniti dvije nastavne jedinice.
Teme su grupirane u Cjeline. Cjelinu su zapravo likovne elementi iz vizualnog jezika: Točka i crta, Boja,
Ploha, Površina, Masa i prostor. U PIP-u su upisane podebljanim tiskanim slovima.

Podsjetimo se, vizualni jezik čine počela i načela:

Likovni elementi (počela) Kompozicijska načela (načela)

Točka Ritam
Crta Kontrast
Boja Ravnoteža
Ploha Proporcije
Površina Dominacija
Prostor i volumen Harmonija
Jedinstvo

PIP još propisuje i likovna područja - crtanje, slikanje, grafiku, modeliranje i građenje i dizajn.

Uzmimo da se bavimo bojom. Boju opisujemo s tri parametra: 1. vrsta boje (crvena, ljubičasta,
primarne, sekundarne...), 2. ton ili svjetlina boje (svjetlo plava, tamno plava), i 3. čistoća, kvaliteta boje,
valer (jarka plava, blijeda plava). Boja ima i svoje efekte: tople i hladne boje, pomoću čega postižemo
modulaciju i kolorističku perspektivu. Napokon, poznajemo i kontraste boja, prema Ittenu njih sedam: (a)
boje prema boji, b) svijetlo - tamno, c) toplo - hladno, d) komplementarni kontrast, e) simultani kontrast, f)
kontrast kvalitete (čistoće), g) kontrast kvantitete. Sveukupno, uz pojam "boja" možemo nanizati dvanaest
elemenata, što ujedno znači i dvanaest nastavnih jedinica.
Ako se netko osjeća nesiguran na polju vizualnog jezika, podsjećam kako postoje vrlo kvalitetne knjige
s objašnjenim pojmovnikom. Evo nekih: M. Jakubin, "Likovni jezik i likovne tehnike", Educa, Zgb., 1999; J.
Damjanov: "Vizualni jezik i likovna umjetnost", Školska knjiga, Zgb. 1991.; R. Ivančević: "Likovni govor",
Profil, Zgb., 1997., M. Bačić - J. Mirenić-Bačić: "Likovno mišljenje", Školska knjiga, Zgb, 2004.

U izvedbenom programu ćemo pročitati u kojim razrednima se i pod kojim područjima obrađuju
određeni pojmovi. Cjeline načelno (svaki nastavnik ima pravo na svoju autonomiju kojim će redoslijedom
obrađivati ključne pojmove) traju po mjesec dana, dakle četiri nastavne jedinice.
Tablica će izgledati ovako

likovni
razred mjesec cjelina nastavno područje tema
problem
svjetlina
boje,
Tonovi
listopad BOJA slikanje miješanje
boje
1. boja, mrlja
potez

Sljedeći je korak (da, tek sada) odabrati motive. Dijelimo ih na vizualne (koji se mogu vidjeti),
nevizualne (koji se ne mogu vidjeti) i vizualni jezik kao poticaj (istoznačnost teme i sadržaja - crveno
kao crveno, na kao jabuka ili ljubav). Dodajmo tablici nove rubrike i ravnomjerno ih ispunimo:

nastavno motiv
mjesec cjelina tema likovni problem
područje vizualni nevizualni viz. jezik
prosinac BOJA Imena boja, slika, slikanje,
slikanje leptir
boja, slikar, osnovne boje
osnovne i slikanje izvedene boje sreća i
izvedene
 tuga
boje
niz
geometrijskih
svjetlina boje, miješanje
slikanje likova različitih
Tonovi boja, mrlja potez
svjetlina
boje (jedne) boje
svjetlina boje, miješanje
slikanje
boja, mrlja potez
lišće

Dodati ćemo sada likovne tehnike:

nastavno likovni motiv

mjesec cjelina tema tehnika
područje problem vizualni nevizualni viz. jezik
boja, slika,
Imena slikanje,
boja, slikanje slikar, pastel leptir
osnovne i osnovne
izvedene boje
pro- boje izvedene
BOJA slikanje akvarel sreća i tuga
sinac boje
svjetlina niz
boje, geometrijskih
Tonovi
slikanje miješanje tempere likova različitih
boje
boja, mrlja svjetlina (jedne)
potez boje
svjetlina
boje,
slikanje miješanje gvaš lišće
boja, mrlja
potez

Time smo dovršili nastavnu jedinicu (cjelina, likovni problem, motiv, tehnika, područje).

U nastavku slijede rubrike za metodičku realizaciju - metode rada, načini rada i oblici rada, npr.:

Metodička realizacija
metode rada način rada oblici rada
analitičko promatranje, prema promatranju, frontalni,
razlaganje prema zamišljanju individualni
razgovor, razlaganje prema izmišljanju frontalni, individualni
likovni scenarij, variranje prema izmišljanju frontalni, individualni
prema zamišljanju, frontalni,
rad s tekstom, građenje
prema izmišljanju u paru
 Napomenimo kako pod "oblicima rada" svakako povremeno treba koristiti rad u paru i grupni rad;
djeca trebaju što više uvježbavati suradnju, dogovor i toleranciju na zajedničkim projektima.

Interdisciplinarnost i koreliranje nastavnih predmeta

Ovako, dakle, izgleda tablica izvedbenog programa za likovnu kulturu za razrednu nastavu (a jednaka
može biti i za predmetnu nastavu). Sada možemo učiniti korak dalje: iskoristimo cjeline kako bismo
povezali izvedbene programe različitih predmeta. Podsjetimo, teme nas ne zanimaju - i u likovnoj kulturi
kontrast veliko - malo može imati mnoštvo tema: uz Kiklopa i Odiseja tu su i Regoč i Kosjenka, Guliver i
Liliputanci ili Golijat i David. Stoga ćemo iskoristiti pojam kontrast (suprotnost) i provući ga kao ključnu
riječ kroz ostale predmete, dobivši tako interdisciplinarnost:

cjeline priroda i glazbena

likovna kultura hrvatski jezik matematika tjelesna kultura
(dolje): društvo kultura
Regoč i desetice -
kontrast veliko - malo planina - dolina glasno - tiho čučanj - skok
Kosjenka tisućice
po toku i konkretistička pravci, grane, trava,
crta reski zvuk igra vlakića
karakteru poezija dužine... peteljke...
ponavljanje
godišnja doba,
ritam ritam oblika ritam u poeziji simetrija, muzički ritam ples
plima-oseka...
nizovi
muzička tema,
dominacija katedrale u napadač ili
dominacija glavni lik, inicijal geometrija vodeći
oblika gradovima kapetan u timu
instrument

Dakako da su pojmovi unutar predmeta ovdje ispisani posve proizvoljno; nastavnik će ugraditi one
pojmove koji mu trebaju prema okvirnom programu za njegov razred i u trenutku koji mu odgovara.
Namjera je, međutim, jasna - kroz sve predmete se u određenom razdoblju trebaju provlačiti zajedničke
ključne riječi, koje će smisao te sintakse osvjetljavati sa svih strana, kroz sve discipline. Tada učenici
neće pitati je li Ljudevit Gaj "iz povijesti" isti onaj Ljudevit Gaj "iz hrvatskog"? Ovakav pristup razmišljanju
o nastavnom gradivu možete pogledati na Internetu na stranicama projekta za škole pod nazivom "Take
One Picture" na
http://www.takeonepicture.org
U rubrici "Across The Curriculum" vidjet ćemo kako je Engleski nastavni kurikulum (programi, ciljevi i
zadaci za sve predmete) grupirao predmete prema područjima: 1. Literacy (slovno), 2. Numeracy
(brojčano), 3. ICT (informatika), 4. Other Learning Areas (ostala područja učenja). Ako otvorimo
Numeracy, pronaći ćemo arhitekturu, zajedno s geometrijom, 2D i 3D oblicima i dugo. Dakle, umjetnost je
u svim područjima, kao i slova i brojke, sva se područja prožimaju.

Zaključimo zgodnim primjerom iz poezije. Poezija često pazi na kompoziciju, pa pogledajmo pjesmu
Rose Petković:

SIJAMSKI BLIZANCI

što buljite u NAS u buljite što

zar niste NIKAD niste zar
vidjeli sijamske BLIZANCE sijamske vidjeli
 Prilično je očita namjera povezivanja teme i sadržaja - blizanci nam se čine kao odraz jedan drugom,
pa je iskorišteno matematičko pravilo zrcaljenja. Ilustrirajmo:

Robert Indiana: Love rising, 1968.

Ovaj simetričan odnos elemenata lako možemo naslikati u likovnoj kulturi (pogledajte sliku Roberta
Indiane "Love rising") kao i u geometriji. U prirodi ćemo ga pronaći u krilima leptira, u notama u odnosu c-
d-e prema e-d-c, a neće ih biti teško izvesti ni pokretima tijela na satu tjelesne kulture (apeliram da
tjelesna kultura ne bude samo sport). Ako pak poželimo rješavati zadatke iz translacijske simetrije,
možemo to izvesti geometrijski:

ili rekompozicijom pjesmice:

SIJAMSKI BLIZANCI

što buljite u NAS što buljite u NAS

zar niste NIKAD zar niste NIKAD
vidjeli sijamske BLIZANCE vidjeli sijamske BLIZANCE

Ovakvom nastavom postižemo akceleraciju učenja, jer se često spominju isti pojmovi; a ponavljanje je
majka učenja, nije li? Još je važniji utjecaj integrirane nastave na svetonazor učenika. Iako toga možda
nismo svjesni, rascjepkanost znanja u nastavne predmete rascjepkava način razmišljanja; učenici se
navikavaju kako postoje ispravni načini rješavanja problema (oni u knjizi za taj predmet) i pogrešni načini.
To je u suprotnosti s divergentnim mišljenjem, dakle i s kreativnošću. Uostalom, u današnje vrijeme
upravo znanost pokazuje kako se do novih otkrića dolazi gotovo isključivo interdisciplinarnim pristupom i
kreativnim razmišljanjem. Mišljenje je estetski čin; i znanstvenik i umjetnik stvarajući modele interpretacije
Svijeta zaprava stvaraju Svijet iz nule - tj. svjetonazor. Širinu uma neće povećati ni utjecaj ministarstva niti
veće plaće; ovo je područje u kojem je svaki nastavnik isključivo sam odgovoran.

Nastava nije samo obrazovni proces; u širem smislu ona je prvenstveno odgojni proces; zato
nastavnik uvijek učenicima ugrađuje svjetonazor. Integracija nastave je pitanje integracija uma; prečesto
zaboravljamo kako je Svijet cjelovit. Završimo s još jednim primjerom konkretističke poezije; vjerujem da
ćete ga upotrijebiti interdisciplinarno:
Pajo Kanižaj

NAGINJAO SAM SE NAPRIJED

JER SAM BIO VRLO RADOZNAO
DA SAM POSTAO OD KVADRATA
ROMB NA KRAJU SAM SPOZNAO
Dual Drill