Tablica 3

Oblici rada

Frontalni rad/ Izravno poučavanje

 nastavnik (ili učenik) istodobno poučava sve učenike
 svi učenici pod vodstvom nastavnika rade zajednički na istim zadacima
 nastavnik je posrednik između sadržaja i učenika u svim etapama nastavnog rada; učenici usvajaju sadržaje
posredstvom njegova poučavanja
 metode rada odnose se na način poučavanja nastavnika

Samostalni rad učenika

 učenici samostalno rade na nastavnim sadržajima; učenici i nastavni sadržaji su u direktnom odnosu
 nastavne metode odnose se na način na koji učenici usvajaju sadržaje
 uloga nastavnika: organizator nastavnog procesa, motivira, pomaže, nadzire, provjerava, ali ne obavlja
funkciju poučavanja
 oblici samostalnog rada: rad u skupinama, rad u paru (suradničko učenje) i individualni rad
Rad u skupinama Rad u paru Individualni rad
 unutar razreda povremeno se formiraju  zajednički rad dvoje učenika  pojedinačni sa-
manje skupine učenika koje samostalno  mogućnosti primjene: u svim mostalni rad učenika
rade na određenim zadacima i s etapama rada u školi, u na zajedničkim ili
rezultatima svojeg rada upoznaju ostale ispunjavanju školskih zadataka diferenciranim
učenike, odnosno nastavnika izvan nastave (pomoć u zadacima (u jednoj
 izravna suradnja članova grupe rješavanju domaće zadaće, nastavnoj jedinici,
 organizacija nastavnog rada je pripremanje ispita, zajedničko tijekom jedne
drugačija: nastavnik upoznaje učenike s prikupljanje materijala za nastavne cjeline)
programom i zadacima (isti za sve nastavu ili pripremanje nekog  povezanost s progra-
grupe ili diferencirani); učenici se dijele projekta itd.) miranom, egzem-
u grupe (kriteriji!); grupe rade  preduvjeti: radna disciplina plarnom, prob-
samostalno; po završetku rada grupe ili obaju partnera, zajednički lemskom i men-
njihovi predstavnici izvješćuju o interes, međusobna susretljivost torskom nastavom
rezultatima rada (sintetiziranje i pomoć, itd.  nastavni listići s
rezultata), nastavnik ili učenici sami  kriteriji za formiranje parova: individualiziranim
ocjenjuju rezultate rada učenici istih ili različitih zadacima
 moguće etape (prema Bognar- sposobnosti, spola, socijalnog
Matijević, Didaktika): dogovor, porijekla
realizacija, evaluacija
Suradničko učenje

1
 Tablica 4: Nastavne metode (prema V. Poljak, Didaktika, str. 74-111). Napomena: zvjezdicom su označene one
metode koje ne navodi Poljak.

Metoda Objašnjenja i primjeri

VERBALNE METODE

Izlaganja/Usmenog Odnosi se na situacije u kojima nastavnici ili učenici verbalno izlažu određene dijelove sadržaja.
izlaganja Metodičke varijante: a) predavanje (pripovijedanje), b) opisivanje, c) objašnjavanje, d) obrazlaganje
(argumentiranje), e) izvješćivanje, f) glasno razmišljanje, h) posredno izlaganje (pomoću ICT).
Razgovora Struktura razgovora: pitanja i odgovori.
Vođeni razgovor, ispitni razgovor, razredna diskusija, slobodni (nevezani) razgovor, debata
Postavljanje pitanja.
Čitanja i rada na Vještina čitanja i čitanja s razumijevanjem.
tekstu/ Rada s Rad na tekstu: čitanje + misaona aktivnost (npr. analiza teksta) + izražavanje (npr. usmeno, pisano,
povijesnim tekstom crtežom) + promatranje (npr. tiska, slikovnih priloga) + praktični rad.
Rad s povijesnim tekstom: odlomci iz pisanih povijesnih izvora (pisama, govora, biografija, kroni-
ka, letaka, zakonika, književnosti), stručne literature (historiografija), enciklopedija i leksikona itd.
Pisanja/pisanih Sa stanovišta nastavnika, metoda pisanja odnosi se na pisanje po ploči, pisanje kako bi se pripremili
radova materijali za nastavu, testovi, pripreme itd. Sa stanovišta učenika, pisani radovi u povijesti mogu
imati razne oblike: prepisivanje (teksta iz udžbenika, bilješki s ploče), provjeravanje znanja
(testovi, odgo-vori na pitanja), opisi (slika, karata, dijagrama, kronoloških tablica, opisivanja
povijesnih nalazišta, fotografija, pisanih izvora itd.), bilježenje (koncipiranje, zabilješke za diskusiju,
bilješke za grupnu prezentaciju, bilješke prilikom posjeta nalazištu, bilježenje za vrijeme predavanja,
bilješke prilikom čitanja teksta udžbenika itd.), pisano-grafički radovi (bilješke, sažeci, opisi,
mentalne mape, tabelarni prikazi, kronološke tabele), izražajno pisanje (parafraziranje, priprema za
debatu, komentari video-materijala, sudjelovanje u izradi igrokaza itd.), imaginativno pisanje
(pisanje iz perspektive ljudi iz prošlosti, poput dnevnika, novinskog teksta, svjedoka nekog
događaja, pisma), analitičko/ evaluativno pisanje (analiza evaluacija izvora, interpretacija, analiza
uzroka, posljedica, promjena; izrada skica, planova, nacrta, teza), sinteza (izvještaji, prikazi, ocjene,
referati, eseji, studije, znanstveni radovi).
VIZUALNE METODE

Demonstracije To je pokazivanje svega onoga što je u nastavi moguće perceptivno doživjeti. Metoda
demonstriranja povezana je s metodom usmenog izlaganja (i ostalim metodama), jer je prilikom
demonstriranja potrebno i opisivanje, objašnjavanje i obrazlaganje. U broju demonstriranih
predmeta na jednom satu ne treba pretjerivati.
Demonstriranje statičnih predmeta (izvornih materijala, modela,), slikovnih materijala (slika,
zemljovida, fotografija, dijapozitiva, filmova, shematskih crteža), dinamičnih prirodnih pojava
(izvorna stvarnost, eksperimentiranje), aktivnosti vezanih uz ljudski rad (praktičnih, izražajnih,
senzornih, intelektualnih)
Crtanja/ilustrativnih Metoda crtanja odnosi se na način rada nastavnika i učenika, pri čemu se pojedini dijelovi nastavnih
radova/grafičkih sadržaja izražavaju crtežom
uradaka Crtanje u nastavi povijesti: crtanje grafičkih znakova (npr. topografski i kartografski znaci na
zemljopisnim kartama); crtanje grafičkih simbola (npr. srp i čekić, grb itd.); geometrijski crtež;
grafičko prikazivanje kvantitativnih odnosa (grafikoni, dijagrami); shematsko crtanje predmeta (npr.
starih dvoraca, oružja, bitaka); shematsko prikazivanje procesa (razvojni ili genetički crtež – sastoji
se od nekoliko crteža od kojih svaki prikazuje određenu razvojnu fazu); crtanje na temelju
promatranja i predodžbe prirodnih predmeta; konkretizacija apstrakcije (npr. pojmovni odnosi);
ilustriranje fabule (crteži, stripovi)
Izrade i interpretira- Mapiranje – jedna od metoda i tehnika nelinearnog organiziranja informacija i tehnika vizualiziranja
nja mentalnih mapa strukture i klasificiranja ideja.
Tony Buzan.
Rada s vizualnim Ovisi o vrsti slikovnih materijala: umjetničke slike, fotografije, plakati, karikature, zemljovidi,
(slikovnim) grafikoni, dijagrami, poštanske marke, razglednice, itd.
izvorima*
OSTALE

Praktičnih radova Praktične operacije npr. modeliranje, izrada plakata itd.

Učenja prema Još se naziva učenje oponašanjem, promatranjem ili identificiranjem. Opoanašati se može verbalno
modelu (uzoru)* (ponavljanje verbalnih sadržaja), psihomotorno (učenje prema modelu, oponašanje radnje) i
čuvstveno (oponašanje ponašanja).
Istraživanja/Povijes- Etape: promatranje, praćenje, prikupljanje podataka, anketa, eksperiment.
nog istraživanja* Povijesno istraživanje.
Iskustvenog učenja* Igra uloga, simulacija
Rješavanja Problemski zadaci, traženje mogućih rješenja, provjeravanje rješenja
problema*
Projektnih radova* Etape: inicijativa, planiranje, provođenje, prezentacija, vrednovanje

2
 Tablica 5: Nastavni sustavi
Nastavni Objašnjenje
sistemi
Heuristička

Nastavnici svojim načinom poučavanja misaono vode učenike kroz sve komponente nastavnog procesa do shvaćanja
nastava

obrađivanih sadržaja. Dominantno mjesto ima poučavanje nastavnika kao svojevrsna didaktička pomoć učenicima.
Pretpostavlja solidno i svestrano pripremanje nastavnika. Naročito ima svoje mjesto kada je riječ o teškim i složenim
nastavnim sadržajima koje učenici mogu shvatiti jedino uz pomoć sigurnog vođenja nastavnika.
Slabosti: teško je sve učenike misaono voditi i dovesti do shvaćanja, neke je učenike nepotrebno voditi, neposredno
komuniciranje nastavnika ograničeno je na manji broj učenika, dominacija poučavanja nastavnika i vođenje učenika
ne pridonosi osamostaljivanju učenika.
Programiran

Za nju je karakteristično da transformira duge korake iz heurističke nastave u kratke korake. Prethodi joj izrada
a nastava

programiranog materijala koji se oblikuje po člancima, od kojih svaki slijedi strukturu nastavnog procesa. Priprema
obuhvaća upute za samostalni rad. Saopćavanje informacija je početni dio članka u kojem se učenicima priopćava
nova informacija (dio veće cjeline). Usvajanje informacije obuhvaća upute učenicima o tome kako najbolje upamtiti
informaciju ili im se prepušta da sami odaberu kako će to uraditi. Formuliranje i rješavanje zadatka: ovdje se
formulira zadatak koji učenici trebaju riješiti. Povratna informacija: učenicima se nudi točno rješenje koje je ujedno
regulator u samostalnom učenju učenika: ako je odgovor pogrešan, učenici moraju ponovo proučavati članak, a
katkada i nekoliko prethodnih članaka.
Prednosti: učenici se putem kratkih koraka sigurno vode do cilja, svi učenici rade na istom materijalu, uspjeh u
nastavi je osiguran u visokom postotku, stalnom povratnom informacijom učenici su motivirani, rad učenika je
individualiziran.
Nedostaci: strogo vođenje učenika koracima koje je odredio programer onemogućava stvaralački rad učenika;
nedostaje interpersonalni odnosi između nastavnika i učenika i između samih učenika.
Egzemplarn

Nastavnik na osnovu pažljivog proučavanja nastavnog programa izdvoji slične sadržaje. Zatim iz njih izdvoji ono što
a nastava

je bitno, osnovno, reprezentativno, egzemplarno. Takvom selekcijom diferencirat će se nastavni sadržaji na

egzemplarne (uže) i analogne (šire).
Zatim se obrađuju egzemplarni sadržaji, i to na egzemplaran način (heuristički, programirano, problemski). Učenici
pritom trebaju shvatiti obrađeni nastavni sadržaj te usvojiti određeni model. Nakon toga učenici prelaze na
samostalno obrađivanje analognih (sličnih) sadržaja. Taj samostalni rad može biti nediferenciran (svi rade isto) i
diferenciran (učenici obrađuju različite sadržaje). Nakon samostalne obrade slijedi završno produktivno ponavljanje
svih obrađenih sadržaja – egzemplarnih i analognih. Pritom učenici pod vodstvom nastavnika uspostavljaju misaone
veze i odnose između njih.
Egzemplarna nastava uključuje i poučavanje nastavnika i samostalni rad učenika. Ova je nastava najprikladnija za
opširne dijelove nastavnog programa u kojima ima mnogo sličnosti.
Problemska

Cilj ove nastave jest osposobiti učenike za rješavanje brojnih životnih i radnih problema. U noj učenici sami
nastava

rješavaju uočeni problem; za razliku od egzemplarne nastave, za rješenje problema nije im prethodno prezentiran
model ili uzorak rada . Učenici su u prvom planu, a pomoć nastavnika u drugom planu. Pri rješavanju problema
razvija se posebna kvaliteta mišljenja: stvaralačko ili kreativno mišljenje. Problemska nastava je didaktičko rješenje
za razvijanje stvaralačkih sposobnosti učenika, a njezin je glavni preduvjet da su učenici ovladali raznovrsnim
misaonim operacijama.
Struktura problemske nastave: U pripremnom dijelu potrebno je kod učenika stvoriti psihološku potrebu za
samostalnim rješavanjem uočenih problema; zato pripremanje učenika ima gotovo veću važnost nego u prethodnim
sistemima. Zatim će učenici samostalno proučavati sadržaje i stjecati novo znanje potrebno za pronalaženje rješenja
problema. Ponekad će u toku rada ponavljati već obrađene sadržaje te izvoditi stanovite radnje koje se u didaktičkom
smislu odnose na vježbanje. Te će se komponente međusobno izmjenjivati, a o tome će najčešće odlučivati sami
učenici, tj. sami se voditi do rješavanja problema.
Mentorska

Po svojoj je koncepciji i mikrostrukturi veoma je slična problemskoj nastavi. Razlika je što se u njoj poučavanje
nastava

nastavnika još više smanjuje, a povećava samostalni rad učenika: učenici se samostalno ili po sugestiji nastavnika
opredijele za proučavanje znanstvenog problema, a u tijeku rada se povremeno konzultiraju s mentorom. Prikladna je
za rad učenika u raznim znanstvenim grupama, pri izradi referata, maturalne i diplomske radnje na završetku
školovanja, itd.
Upravo tijekom konzultacija mentor više-manje poučava učenika o sadržajima koje treba obuhvatiti, izvorima
proučavanja, metodologiji rada, itd.; istovremeno se mentor informira što i kako kandidati rade. Zato kandidati na
konzultacije dolaze s radnim materijalom i pitanjima o kojima će raspravljati s mentorom. Ovaj sistem temelji se na
samostalnom radu, pa pretpostavlja visok stupanj samodiscipline i sposobnosti kao i svladanu tehniku intelektualnog
rada.

(Poljak, Didaktika, Zagreb, 1990.)

3
Tablica 6: Nastavna načela

Nastavna načela Objašnjenje

1. Zornosti Držati se načela zornosti znači omogućiti učenicima da tijekom nastave
osjetilima (vid, sluh, njih, opip, itd.) neposredno zahvaćaju svijet koji ih
okružuje (neposredno promatranje u autentičnom okružju, zorna nastavna
sredstva, slikovito pripovijedanje). Zorna nastavna sredstva mogu se koristiti u
svim etapama nastavnog procesa, no na satu ne valja upotrebljavati prevelik
broj jer tada služe samo pokazivanju, a ne izvođenju zaključaka i apstrakcija.
2. Aktivnosti Nastavu treba organizirati tako da se osigura aktivno sudjelovanje i učenika i
nastavnika. Učenik stječe znanja i vještine, tj. razvija se, vlastitom aktivnošću.
Ključ za aktiviranje učenika je u psihološkoj strani nastave, tj. u motiviranju
učenika, stvaranju potrebe za učenjem.
3. Sistematičnosti Načelo sistematičnosti znači obrađivati gradivo u određenom logičkom
pregledu, tj. logički strukturirati sadržaje. Bit sistematiziranja je u tome da su u
mnoštvu činjenica izdvoje određeni sadržajni elementi kao uporišta (prema
različitim kriterijima), ta se uporišta raspoređuju u logični slijed, a ostali
sadržajni elementi koncentriraju se oko uporišta.
4. Postupnosti Obrađivanje nastavnog gradiva od lakšeg k težem, od jednostavnog k
složenom, od bližega k nepoznatom, od konkretnog ka apstraktnom.
5. Diferencijacije Načelo diferencijacije ostvaruje se na raznim nivoima: u podjeli nastavnih
sadržaja na nastavne predmeta; u potrebi mikrostrukturiranja odgojno-
obrazovnog procesa (npr. program pojedinog predmeta dijeli se na cjeline,
teme i jedinice, nastavna jedinica dijeli se na pojedine etape, itd.); razred se kao
sociološka formacija povremeno dijeli na manje skupine.
6. Primjerenosti Prilagođavanje nastave dobi djece i njihovim psihofizičkim karakteristikama.
Nastava ne smije biti ni prelagana ni preteška, no treba ići korak dalje od
trenutnog stanja kako bi se ostvario razvoj.
7. Individualizacije Individualizirati nastavu znači organizirati je tako da se svakom pojedincu
omogući zadovoljavanje njihovih specifičnih interesa i potreba, tj. prilagoditi
nastavu individualnim potrebama učenika. Individualizacija se može provoditi
različitim načinima diferencijacije nastave (npr., redovna, dopunska, dodatna,
izborna, fakultativna), oblicima samostalnog rada učenika i oblicima nastave.
8. Socijalizacije Navikavanje učenika na rad u skupini, socijalizacija učenika u kolektivu.
9. Ekonomičnosti Racionalno trošenje vremena i materijalnih sredstava – postići najveći mogući
učinak sa što manjim utroškom vremena, snaga i sredstava.
10. Aktualizacija Povezivanje nastavnog gradiva sa životom, školom i društvom.

(Prema: V. Poljak, Didaktika, Zagreb, 1990; L. Bognar, M. Matijević, Didaktika, Zagreb, 2002.; D. Trškan,
Učiteljava priprava na pouk zgodovine, s.a.)

4
5