Eugene Ionesco

Ćelava pjevačica

- Bilješke o autoru: Eugene Ionesco bio je francusko-rumunjski književnik

i dramatičar, te jedan od glavnih predstavnika Teatra apsurda. Rodio se
26. studenog 1909. godine u Slatini, u Rumunjskoj. Umro je 28. ožujka
1994. godine u Parizu. Pisao je poezije, drame, eseje, romane, operne
adaptacije i libreta, a neka od njih su: „Poduka“, „Stolice“, Ćelava pjevačica“, „Nu“ i
„Kralj umire“.

- Smjernice za čitanje djela u cijelosti:

1. Smithovi dočekuju Martinove tako da razgovaraju o raznim novim i starim stvarima. G.
Martin i Gđa Martin razgovaraju o tome kako misle da su se negdje sreli, ali se ne mogu
sjetiti gdje. Oni su zapravo zajedno putovali do Smithovih.
2. Bila je zbunjena atmosfera; „Gospodin i gospođa Smith sjednu nasuprot gostima. Sat
ističe replike jače ili slabije, prema potrebi. Martinovi, osobito ona, zbunjeni su i plašljivi.
Zato se razgovor u početku teško pokreće. Riječi se teško nalaze. Velika nelagodna stanka u
početku. Zatim nova stanka, oklijevanje.“
3. Kada je došao vatrogasni kapetan na početku su svi bili začuđeni, a poslije su bili sretni
što je on došao i slušali su njegove priče. „Nazočni su još malo začuđeni. Gospođa Smith je
ljuta. Okrenula je glavu i ne odgovara mu na pozdrav.“
4. U osmom prizoru na početku vatrogasni kapetan prepričava basnu o psu i volu. Priča
kako je june pojelo tucano staklo i o hunjevici. G. Smith priča o zmiji i lisici, a Gđa Smith o
zaručniku i zaručnici.
5. U desetom prizoru vatrogasni kapetan spominje ćelavu pjevačicu prije nego što je
otišao, ali se ona poslije i prije toga ona opće nije spominjala u tekstu. Naslov djela upućuje
da su događaji u tekstu potpuno zbunjujući i nerealni. Isto koliko je naslov djela povezan sa
ovim djelom toliko i ovo djelo ima smisla.
6.U zadnjem prizoru likovi polude. Počinju govoriti nevažne i nepovezane činjenice jedni
drugima. Oponašaju razno razne zvukove i ponavljaju neke riječi. „Kad gospodin Smith
izrekne ovu repliku, svi načas preneraženo zašute. Osjeća se da su prilično nervozni. I sat
kuca nervoznije. Daljnje replike treba govoriti ledenim, neprijateljskim tonom.
Neprijateljstvo i nervoza sve će više rasti, a pri kraju ovog prizora stajat će ove četiri osobe
jedna do druge vičući, prijeteći jedna drugoj stisnutim pesnicama.“
7. Na kraju djela početna scena se ponavlja i to navodi da ponovo započinju razgovor
kako su i na početku. Zapravo je razgovor beskrajan.

- Tema djela: nemoć čovjeka u ostvarenju istinske komunikacije

- Mjesto radnje: stan od g. Smith i gđe Smith

- Vrijeme radnje: večer u jesen

- Fabularni tijek:
-uvod: na početku djela gospodin i gospođa Smith razgovaraju o
raznim stvarima i događajima. Razgovaraju o obitelji u kojoj se svi
članovi zovu Bobby Watson i svi su trgovački putnici.
-početak radnje: U stan Smitha dolaze gospodin i gospođa Martin kao
gosti. Oni razgovaraju o tome kako misle da su se negdje susreli, ali se
ne mogu sjetiti gdje i nisu sigurni.
-zaplet: Ubrzo dolazi i vatrogasni kapetan. On je došao da bi ugasio bilo
kakvu vatru, ali na žalost u stanu nema nikakve vatre.
-vrhunac: Vatrogasni kapetan počinje pričati basne i priče koje tvrdi da
su „istinite“ i koje nemaju nikakvog smisla. Svi ga slušaju i komentiraju
njegove priče.
-rasplet: Kada je vatrogasni kapetan odlazio svi su ga ispratili. Morao je
ići dalje gasiti vatru. Upitao je za ćelavu pjevačicu, ali mu je gđa Smith
samo odgovorila šalom.
-kraj: Nakon što je vatrogasni kapetan otišao svi su poludjeli. Počeli su
govoriti neke rečenice koje uopće nisu imale smisla i nisu bile
povezane. Na kraju su svi bili agresivni, ponavljali su neke riječi i
oponašali su neke zvukove.
- Karakterizacija likova: -glavni: G. Smith, Gđa Smith
-sporedni: G. Martin, Gđa Martin, Mary, Vatrogasni kapetan

- Ideja djela: Ne mora svako književno djelo imati smisla.

- Književno razdoblje: kasni modernizam

- Doživljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo zato što je kratko i jednostavno. Ne sviđa mi
se to što je nelogično. Smiješno mi je ponašanje likova. Ovo djelo bi se meni činilo
boljim kad bi ga samo gledao u kazalištu ,a ne čitao knjigu. Mislim da je ovo djelo
jedno od onih u kojima je ponašanje likova važnije od radnje i događaja.