Professional Documents
Culture Documents
SEMINARSКI RAD
Mentor: Studenti:
dr Jelena Avramović Marko Agatonović 1/16
Dragan Obradović 6/16
1. Biotehnologija.....................................................................................1
4. Zaključak.............................................................................................6
5. Literatura.............................................................................................7
1. Biotehnologija
Biotehnologija predstavlja nauku znatiželje i istraživanja, predstavlja jedan od glavnih aspekata
nove proizvodenje i novi način primene u raznim oblastima poljoprivrede, medicine, i životne
sredine. Predstavlja jednu od glavnih grana u industriji. Biotehnologija obuhvata razne oblasti,
od genetskog inženjeringa do bioinformatike genoma, biosenzora, Svi procesi biotehnologije
služe ludjskoj rasi za bolje shvatanje živih organizama i bolju manipulaciju tih organizama kako
bi se poboljšalo zdravlje, opstanak i sam način života – više od 10 hiljada godina ljudi menjaju
biljke, životinje i životnu sredinu u nastojanju da dođu do najboljih rešenja. Biotehnologija se
kao nova naka pojavila pre više od 28 godina i to istovremeno u Bostonu, San Francisku i
Kembridžu gde su naučnici došli do određenih otkrića. Od tada do danas biotehnologija se
raširila na gotovo sve delove sveta, ona postoji u čak 42 države. Biotehnologija pomaže ljudima
da dođu do najboljih rešenja neophodnih za opstanak i razvoj. Otuda se najčešće primenjuje u
medicini, proizvodnji hrane i drugim oblastima koji su značajni za ljude. Glavna oblast
proučavanja biotehnologije je zdravlje, otkrivanje razloga bolesti, njihovog porekla i zašto
ljudski organizam reaguje na njih, kao i načina koji one mogu da se suzbijaju ili izleče u celosti.
Danas u svetu postoji oko 130 lekova koji su proizvod biotehnologije, to je glavna namera
biotehnologije, naredna grana proučavanja je poljoprivreda, a zatim i hrana.*
Genetika i genestki Dobijanje ječma bez anticijanogena, koji obezbeđuje proizvodnju piva sa
inženjering većom trajnošću.
Dobijanje kvasca sa ugrađenim genom za sintezu beta glukanaze iz ječma,
koji omogućava rešavanje problema filtracije piva.
Fitohormon gibeerelinska kiselina, biotehnološki proizvod iz
Klijanje ječma
mikroorganizma omogućava skraćenje kljijanja i smanjenje gubitka.
Proizvodnja Enzimi (amilaze, protease i beta-glukanaze) iz mikroorganizma
sladovine omogućuju primene praktično neograničenih količina nesladovanih
sirovina.
Vrenje Selekcija kvasca koji daju povećan ili smanjen stepen prevrelosti
omogućava proširenje asortmana piva.
Odležavanje piva
Mikrobiološki dobijeni enzimi obezbeđuju bolje naknadno vrenje i veću
fizičko-hemijsku stabilnost piva
Danas se mnogi preparati dobijeni iz raznih proizvoda metabolizma ili izdvojeni iz različitih
mikroorganizama masovno koriste za poboljšanje ukusa, svarljivosti i hranidbene vrednosti
brojnih životinjskih namirnica. Najčešće se korirsti u proizvodnji sira, primena starter-kultura u
fermentisanim kobasicama, proizvodnja sirćeta, itd.*
3. Biotehnologija i poboljšanje nutritivne vrednosti hrane
Mnogi biotehnološki proizvodi, utiču pozitivno na životne namirnice jer poboljšavaju njihovu
vrednost sa nutritivnog ili sa zdravstvenog aspekta. Aditivi koji se koriste su npr. vitamini,
aminokiseline i zaslađivači. Tako na primer, vitamini B grupe se nalaze u biomasi kvasaca i to
pre svega pivskog. Nedostatak hranljivih aminokiselina (lizin, metionin) i sl. u zrnima različitih
žitarica rešavaju se dodatkom različitih preparata koji su dobijeni biotehnološkim putem.
Zaslađivači na primer, fruktoza, dobija se biotehnološkim putem iz glukoze koja je dobijena
enzimskom hidrolizom kukuruznog skroba. Za ovu transformaciju se koristi enzim glukoza-
izomeraza.#
Poljuprivreda kao i ratarstvo i stočarstvo zahteva upotrebu velikih količina mineralnih đubriva,
biološki stimulisanih i zaštitnih agenasa koje se nazivaju “agrohemikalije”. Ovi preparati dužim
korišćenjem zagađuju zemljište i samim tim utiču i na hranu. Čak postoji i činjenica da štetočine
i korovi postaju otporni na korišćene hemikalije, pa se moraju proizvoditi novi koji su po
delovanju efikasniji ali samim tim i štetniji po hranu. Agrohemikalije takođe deluju i na biljke
koje se štite genetskim manipulacijama gde se formiraju vrste koje postaju otporne na određene
agrohemikalije. U današnje vreme je sve više postala učestala proizvodnja i transgene vrste
biljaka (GMO) i životinja (klonovi i sl.) sa većom otpornošću na uslove okoline i delovanje
agrohemikalija. Za sada ne postoje validni dokazi koji bi pokazali da konzumiranjem takve
biljke i životinje od strane čoveka neće pokazati štetna dejstva npr. mutacije. U svetu je došlo do
velikog negodovanja za njihovo korišćenje i to naročito u EU, pa i kod nas uvođenjem zakonskih
propisa i pravilnim obeležavanjem. U rešavanju ovih problema biotehnologija daje veoma veliki
doprinos (podsticaj) u proizvodnji “bioinsekticida” i “biopesticida”. Pored toga, u proizvodnji
“bioloških đubriva” (organska đubriva), koja se sve češće koriste kao zamena za mineralna,
razvijeni su postupci kompostiranja i metanizacije (metansko vrenje) organskog otpada.*
4. Zaključak
Na osnovu svega što je izneto u ovom radu, biotehnologija predstavlja veoma važan deo
proizvodnje hrane, čak se može reći da ona predstavlja “mozak” prehrambene industrije, jer
prehrambena industrija ne bi mogla da opstane bez primene biotehnologije. Sam opstanak i
razvoj prehrambene industrije na globalnom nivou zavisi od uloge biotehnologije.
5. Literatura
1. http://www.simptomi.rs/index.php/hranljive-vrednosti-namirnica
2. https://www.tehnologijahrane.com/knjiga/bioprotektori-u-proizvodnji-hrane
3. https://www.docsity.com/sr/energetske-potrebe-i-nutritivni-znacaj-hrane/557962/