od najnepismenijeg seljaka pa do gospode i dece njine, šta je rodoljubivo i časno, i šta treba da čine potomci negdanjih junaka.
Ne mogu da poznam narod
čije su pevali vrline pesnici od Branka do sada. Srpsko stado malo sve do poslednjeg runa razbilo se i ošugalo.
Postali smo zemlja
robova i potkazivača i stokatnih zelenaša. Pune su nam ulice sada poštovanih zlikovaca, a zatvori nevinih robijaša.
Na leđima kao da grbu
nosim od bola i stida, i ulicama kad idem, kao da mi blato baca pogled oholih stranaca u lice, i svakog dana veo mi se po veo skida sa rugoba naših rana.