Uvod

Zbirka pjesama Kameni spavač je jedno od posljednjih ostvarenja Mehmedalije Maka Dizdara i
ujedno jedna od najznačajnijih zbrki lirskih pjesama na Balkanu.

Kameni spavač kao cjelina će biti tema, koja će biti analizirana u ovom seminarskom radu.

Rad će biti koncipiran tako, što će prvenstveno biti riječi o zbirci pjesama uopće, odnosno, šta je
to, što je pjesnika ponukalo da napiše ove pjesme.

Nakon toga će se zasebno analizirati četiri podskupa pjesama: Slovo o nebu, Slovo o čovjeku,
Slovo o zemlji i Slovo o slovu. Pri tome će se povući paralela između pjesama unutar tog
podskupa, a ujedno će se analizirati i centralni motivi cjelokupne zbirke pjesama, kao što su
ljubav, briga o drugima, čežnja, skromnost, ljudska patnja i gorčina, a sve to pomoću konkretnih
primjera odnosno stihova iz pjesama.

Rad ima za cilj da odgovori na pitanje, u kojoj mjeri Mehmedalija Mak Dizdar poistovjećuje
sebe i predstavlja svoje ideale kroz razna bića i predmete u svojim pjesmama i šta je cilj tog
njegovog djelovanja.

Biografija
Mehmedalija Mak Dizdar je rođen u bosanskohercegovačkom gradu Stolac 1917. godine. U
istom gradu završava osnovnu školu, a svoje dalje obrazovanje, odnosno gimnaziju, završava u
Sarajevu. Odmah pri završetku gimnazije izdaje svoje prvo djelo Vidopoljska noć. Ostala djela
redovno počinje da objavljuje u časopisu Gajret, čiji je urednik bio njegov stariji brat, Hamid.
Za vrijeme rata, koje je proveo kao pripadnik Partizana, daje sebi pseudonim Mak, koje će ga
poslije pratiti kroz njegov intelektualni rad. Odmah nakon rata nastavlja karijeru kao novinar,
konkretno kao glavni urednik dnevnog lista Oslobođenje. Nakon tog perioda u karijeri Maka
Dizdara, on se odlučuje za osnivanje izdavačke kuće pod nazivom Seljačka zadruga, koja
nedugo zatim postaje Narodna prosvjeta i biva jednom od najproduktivnijih izdavačkih kuća na
Balkanu.
Zbog nagrade, koju je Narodna prosvjeta dodijelila Ćamilu Sijariću za njegovo djelo, u kojem on
opisuje položaj muslimana u Sandžaku u periodu između dva svjetska rata, ova izdavačka kuća
biva pripojena drugoj, a Mak Dizdar ostaje bez posla i duži niz godina djeluje volonterski.
Neka od najvećih umjetničkih dostignuća Maka Dizdara zasigurno su zbirke pjesama Kameni
spavač i Modra rijeka.
Njegova poezija koristi natpise sa srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika i njihove
poruke o prolaznosti života. Oni izražavaju prepoznatljivu viziju života i smrti, oslanjajući se na
kršćanske i islamske gnostičke senzibilitete o životu kao prijelazu između "groba i zvijezda".1
Pored navedenih djela, također je objavio sljedeće zbirke pjesama: Povratak, Okrutnost kruga,
Koljena za madonu, Minijature i Ostrva, te poeme Plivačica i Povratak.
Dizdar je ostavio neizbrisiv trag u kulturi Bosne i Hercegovine, a u prilog tome idu i komentari
istaknutih članova akadamske zajednice, između ostalog i komentar Meše Selimovića:
"Mak Dizdar je uspio uspostaviti pravu vezu sa tradicijom ne čineći nasilja nad njom,
obnavljajući stari jezik otkrivajući u njemu potpuno nova značenja, on je uspio premostiti
značenja sa srednjovjekovnih natpisa na misli i osjećaje savremenog čovjeka"2
Mehmedalija Mak Dizdar umire u Sarajevu 14. jula 1971. godine.

1
Intelektualno.com (2020). Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade. Preuzeto s:
https://intelektualno.com/bosna-da-prostis-jedna-zemlja-imade-na-danasnji-umro-je-istaknuti-bh-knjizevnik-i-
novinar-mehmedalija-mak-dizdar/ (28.12.2020.)
2
Redakcija magazina „Bašta Balkana“ (2015). Modra rijeka. Preuzeto s:
https://www.bastabalkana.com/2015/03/modra-rijeka-mak-dizdar-i-peva-arsen-dedic/ (28.12.2020.)

1
O Kamenom spavaču

Ova zbirka pjesama prvi put je izdata 1966. godine. Proučavaoci bošnjačke književnosti
smatraju je jednom od najboljih i najznačajnijih pjesničkih knjiga 20. vijeka. Razlog tako
velikom stupnju kvalitete ove zbirke sigurno se može pripisati iskustvu i bogatom književnom
stvaralaštvu autora.
Kao što samo ime zbirke djela otkriva, centralna tema mnogih njegovih pjesama i inspiracija za
iste jesu ustvari bosanskohercegovački stećci. Oni, po shvatanju Dizdara, simboliziraju neko
prošlo vrijeme i predstavljaju trajan trag nečega, što je nekada nekome bilo bitno i kao takvo se
nameće i nama, koji živimo u sadašnjosti. Kao veliki zaljubljenik stećaka i ornamenata na njima,
Mak Dizdar doslovno personificira stećak i predstavlja ga kao instituciju jednog vremena i želi
da kaže, da samo ono, što je vrijedno, na kraju dobije svoj stećak.
Kroz svoje pjesme također govori o tome i mišljenja je, da samo oni, koji na svijet gledaju
pozitivno, zaslužuju da ih se pamti kroz historiju, odnosno da i oni jednoga dana, kao i stećak,
predstavljaju podsjetnik na prave vrijednosti jednoga vremena.
Zbirka se sastoji iz četiri zapisa: “Slovo o čovjeku”, “Slovo o nebu”, “Slovo o zemlji” i “Slovo o
slovu”. Kroz djelo pisac prožima nematerijalne vrijednosti i postavlja ih na stepen iznad onih
materijalnih i predstavlja ih kao krajnji cilj i način postizanja internog mira i blagostanja. Svojom
poezijom Dizdar nastoji da riješi mnoge neriješene probleme čovjeka, tako da se u stihovima
istovremeno kriju i eksponiraju teme vjere, prirode, ljudskog postojanja, prolaznosti čovjeka,
smisla života, poštivanje različitih kultura, prošlosti i osjećaja za buduće naraštaje.
U navedena 4 podskupa pjesama moguće je pronaći i ljutnju pjesnika prema ljudima samima,
prema njihovom nepoštovanju drugih, bahatog odnosa prema zemlji i domovini.
Baš kao i kod drugih interpretatora nematerijalnih dobara, tako i kod Dizdara možemo nerijetko
pronaći veliko u malom, odnosno radovanje malim stvarima i dječiju radost i iskrenost, koje ne
nedostaje u Kamenom spavaču.
Posebnu poruku pjesnik šalje kada su u pitanju njegove riječi, to jest, njegova djela i nada da će i
nakon njegove smrti njegove riječi biti žive te pronaći put do srca čitalaca, jer čovjek je prolazan,
ali njegova ostavština je vječna.

2
Slovo o čovjeku

Jednostavnost Dizdarovog izražavanja lahko se da naslutiti iz samih naslova njegovih djela ili,
kao što je to slučaj ovdje, iz podskupa pjesama iz zbirke Kameni spavač.
U pjesmama, koje su sastavni dio Slova o čovjeku riječ je o čovjeku kao individui, njegovoj borbi
sa samim sobom, sa preprekama, koje mu se nađu na putu, sa njegovim mislima, željama ili pak
strahovima. Negdje na kraju se da zaključiti da je čovjek opisan skoro kao beznadežno biće, koje
živi u tami, koji je željan osnovnih životnih potrepština kao što su hrana i piće. Također čezne za
uživanjem i osjeća ogroman teret i pritisak, kao da su sve odluke svijeta na njegovim plećima.
Kao što u pjesmi Putevi prije ove skupine pjesama o čovjeku sam Dizdar kao da nagovještava
tematiku pjesama i kaže:
Jer najmanje znaš da u svome žiću
Najteža rvanja su
I ratovi pravi
U samome biću3
U samo četiri stiha prikazano je sve ono, što je spomenuto u prethodnom tekstu. Ta ljudska
neizvjesnost, nemoć i nemogućnost, da nešto promijeni, prikazani su u navedenim stihovima.
Opet se vraćamo na tu religioznu, odnosno nematerijalnu stranu Dizdarovog izražavanja, gdje je
čovjek ustvari biće, koje trpi nedaće čak i u samome sebi, a nemoćan je bilo šta učiniti da ih
odagna.
U nekim drugim stihovima čak i sa dozom ironije i sarkazma opisuje ljudske napore da stvari
promijene na bolje:
Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce4
Mozak i srce prikazuje kao dvije tamne jame, iz kojih je nemoguće dozvati sunce, odnosno
svjetlost. Tu se ogleda pjesnikova ogorčenost i nezadovoljstvo ljudima. Zatvoreni, odnosno
vjerni samo svojim idealima, pojedini ljudi će provesti vječnost dozivajući spas, bez da će se
potruditi da izađu iz jame i okvira tame i približe se suncu, kako bi pohrlili u svjetlost. Pjesnik,
dakle, ne vidi izlaz, a život vidi kao jednu veliku patnju i bol, koja je neminovna i neizbježna.

3
Dizdar, Mehmedalija Mak (1996): Kameni spavač, Sarajevo, Svjetlost: 3
4
Dizdar, Mehmedalija Mak (1996): Kameni spavač, Sarajevo, Svjetlost: 6

3
Slovo o nebu

Također i u ovom dijelu se govori o ljudima, međutim na jedan drugi način i u drugačijim
okolnostima. Ovdje se govori o ljudima, koji su svoje živote žrtvovali za ideale i tuđe ciljeve i
koji nisu više među živima:
Oprostite mi
što ipak vas molju
i bratiju i družinu i gospodu
do vratiju mojih do dođu da me pohodu
molju i kume i prijete i strine i nevjeste
da me ne minu već da me kad pominu
da me se kad sjete
jer ja sam bil kako vi sada jeste
a vi ćete biti kako sada jesam ja
Pjesnik istovremeno odaje počast dvjema stranama. Prva strana je čovjek, koji u ovoj pjesmi
fizički nije više među živima. Druga strana su oni, koji su ostali iza njega. Ovi drugi, po
mišljenju pjesnika, imaju obavezu da se sjećaju umrloga. Dužni su da ga se sjete i da ga pominju.
To naravno možemo poistovjetiti sa centralnim simbolom Kamenog spavača, a to je naravno
stećak. Mak Dizdar je čvrstog ubjeđenja da neko, ko se borio za svoje i tuđe ideale, mora da ima
nekoga iza sebe, ko će ga se sjećati. U suprotnom bi ta njegova borba i žrtva bila uzaludna.
Pored motiva žrtve, u ovom dijelu je zastupljen još jedan motiv, a to je personifikacija sokola. U
više stihova pjesnik izražava želju da bude sokol, koji leti visoko i daleko. Naravno, kroz ovu
pticu pjesnik želi da prikaže želju čovjeka za slobodom, bijegom iz okova i nametnute
marginalizacije, čak i bijeg od samoga sebe, ako se sjetimo stihova iz prethodnog dijela, kada
govori o čovjeku kao jami bez svjetlosti:
Zemlja priteže
nebo visoko
O da sam ptica
da sam soko5

5
Dizdar, Mehmedalija Mak (1996): Kameni spavač, Sarajevo, Svjetlost: 16

4
Iz navedenog da se zaključiti da pjesnik čezne za bijegom od stvarnosti i težine briga, koje nosi
sa sobom.
Pored sokola pjesnik glorifikuje i ostale životinje i odaje im veće poštovanje, nego ljudima.
Također govori da bi ljudi trebali poštovati i biljke, ali i uživati i u drugim prirodnim ljepotama,
od kojih smo se bez ikakvog razloga odvojili i otuđili.
Kao i sve pjesme, tako i pjesme u ovom podskupu sadrže nematerijalne vrijednosti, koje moraju
biti prioritet ljudima. Između ostalog prikazuje se i vrijeme kao nešto što je prolazno, a
nemoguće ga je kontrolisati:
Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu
Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu
Jer je vrijeme blizu
Želeći smrt al smrt je od nas bježala
Jer je vrijeme blizu

5
Slovo o zemlji

U ovom dijelu zbirke riječ je o zemlji pjesnika i o njegovim emocijama, koje gaji prema istoj. Pri
tome spominje sve, što ga fascinira, kao što su putevi, kojima hodi, sunce, koje ga grije ili pak
životinje. Ponovno se vraća na minimalizam, koji se proteže duž čitave zbirke. Male stvari ga
čine sretnim i zadovoljnim. Čak i kada je nemoćan, kada se osjeća bijedno, on je zahvalan na tim
sitnicama, koje sreće na zemlji. Pri tome spominje paradokse, kao što su njegov odlazak u
vojsku. On, kao pacifista, koji do tada ne da nije podržavao nasilje, nego je zamišljao život bez
nasilja, biva pozvan u vojsku i u boj:
Žih
A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh6
U pjesmi Gorčin, iz koje su citirani prethodni stihovi, skrivena je ujedno i sva bol pisca. Ta bol
nije fizička, jer ona je prolazna. Ona je duševna, emotivna bol. Bol za njegovom dragom, koja
mu je ukradena, dok je on pratio tuđe ideale, a pri tome nije bio ništa pitan:
Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posječe sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
U ovom dijelu pjesnik iskazuje svoje divljenje mnogima, između ostalog i bosanskim kraljevima,
vojvodama, knezovima, vlasteli, ali i tek rođenim bebama. Time pravi paralelu između prošlosti i
budućnosti. Povezuje prošlost, koju reprezentuju bosanski kraljevi, i budućnost, koja je u rukama

6
Dizdar, Mehmedalija Mak (1996): Kameni spavač, Sarajevo, Svjetlost: 65

6
tek rođenih beba, koje su kao takve nezaštićene, a vremenom moraju da se izbore sa svim
preprekama, koje se nađu ispred njih:
U životu trebaš mudro da šutiš
Al riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka istina
Neka bude rečena za čovjeka
Kroz izrečene stihove pjesnik dijete savjetuje ili da šuti ili da govori istinu, ma koliko ta istina
bila teška za nekoga. Kao da svoje misli utjelovljava u bebu i kao takve ih želi prikazati čitaocu,
jer tako dobivaju epitet iskrenosti, kakvu samo bebe mogu da imaju.

Slovo o slovu

U ovom dijelu zbrike pjesama riječ je o nešto drugačijoj tematici. U prethodnim pjesmama riječ
je bila o živim bićima, međutim ovdje pjesnik piše o slovima i simbolici slova. On slova
posmatra kao nešto živo, opipljivo, a što dalje ima itekakvu težinu i značaj u životu:
Jedno slovo krto Drugo slovo škrto
Jedno iz okova Drugo od olova
Slovo kudi slovo Dok fa ne probudi
A kad poludi hita da osudi
Čitajući prethodne stihove imamo utisak kao da se radi o ljudima i da slova stoje kao substitucija
za ljude i njihove različite karakterne osobine. Tako neka slova (op.a. ljudi) mogu biti čvrsti,
neki škrti, dok su neki skloni da kude i da osuđuju. Čak i ovdje se osjeti ta razočaranost u ljude,
koju pjesnik skoro u svim pjesmama ispoljava. Kao da govori da svi rade ono, što ne bi trebali da
rade.
Dizdar slova najviše cijeni kada ona čine cjelinu i postaju riječ. Pri tome misli na jednistvo kod
ljudi i protagonira ideju zajedništva, koja opet ima veze sa stećcima i pomenima prošlosti i
zajedništva.
Baš kao što ovaj serijal pjesama simbolično počinje pjesmom, koja je analizirana na samom
početku ovoga rada, tako se ovaj ciklus završava pjesmom sa simboličnim nazivom Poruka. To
je poruka pisca čitaocu, odnosno, onima, koji dođu iza njega. Riječ je o subjektivnoj poruci, u

7
kojoj on opet poziva na zajedništvo i usmjerava čitaoca na pravi put razmišljanja. Pri tome kaže
da piscu ne treba da bude bitno ko je bio Dizdar, gdje je živio, kako i sa kim, već da mu bude
bitno ono, što ovdje piše. Ovo što je napisano je Dizdarov stećak, trajan i univerzalan:
Na mome mjestu
Ležati će pepeo
Za kojim će se otimati žene
Al ostat će zato poslije mene
Na prvoj kamenoj gromači
Iz nekih dobrih
I bolnih ruka
Procvala
Cvjetna Poruka7
Nakon svega izloženog sa sigurnošću se da zaključiti da ovakva zbirka pjesama može biti
napisana samo u kasnijim stvaralačkim godinama iskusnih pjesnika, kakav je Mehmedalija Mak
Dizdar zaista i bio. Pet godina prije svoje smrti Dizdar piše pjesme iskusvom stečenim kroz
život, starim tonovima, a ujedno i osvježavajućim i futurističkim mislima, koje su svakako odlika
samo istaknutih stvaralaca.

7
Dizdar, Mehmedalija Mak (1996): Kameni spavač, Sarajevo, Svjetlost: 112

8
Zaključak

U seminarskom radu je analizirana zbirka pjesama Kameni spavač od Mehmedalije Maka

Dizdara.

Kao što je u samoj analizi rečeno, zbirka se sastoji iz četiri zapisa: “Slovo o čovjeku”, “Slovo o
nebu”, “Slovo o zemlji” i “Slovo o slovu”. Kroz djelo pisac prožima nematerijalne vrijednosti i
postavlja ih na stepen iznad onih materijalnih i predstavlja ih kao krajnji cilj i način postizanja
internog mira i blagostanja. Centralna nit, koja povezuje sve ove, na prvi pogled nespojive
pjesme, jeste motiv stećka. Stećak je simbol istrajnosti, neprevaziđenosti, pravih vrijednosti
jednoga vremena i kao takav je bio velika inspiracija za skoro sve Dizdarove pjesme u ovoj
zbirci.

U zapisu Slovo o čovjeku pjesnik piše o čovjeku kao individui, njegovoj borbi sa samim sobom,
sa preprekama, koje mu se nađu na putu, sa njegovim mislima, željama ili pak strahovima. Pri
tome čovjeka opisuje kao beznadežno biće, koje utjehu traži u pogrešnim stvarima, umjesto da
uživa u sitnicama i ne obazire se na ono, što svakako nije u stanju da promijeni.

U zapisu Slovo o nebu se govori o ljudima, koji su svoje živote žrtvovali za ideale i tuđe ciljeve i
koji nisu više među živim. Tu pjesnik svjesno i ciljano pravi dvije skupine ljudi: one, koji su,
svojom voljom ili ne, otišli u borbu za tuđim idealima, i one, koji su ostali iza njih. Kao da želi
da podijeli teret podjednako na obje skupine i kaže da oni, koji su ostali iza onoga, koji je otišao
u boj i nije se vratio, imaju obavezu da ga se trajno sjećaju i pamte ga. Tu opet susrećemo stećak
kao personifikaciju svega onoga dobrog iz prošlog vremena.

U zapisu Slovo o zemlji riječ je o zemlji pjesnika i o njegovim emocijama, koje gaji prema istoj.
Pri tome spominje sve, što ga fascinira, kao što su putevi, kojima hodi, sunce, koje ga grije ili
pak životinje. Minimalizam i sitnice su centralni motivi i pjesnik navodi čitaoca da razmišlja
“jednostavnije”, kako bi bio sretniji, odnosno, da se divi svakodnevnim stvarima, kao što su
izlazak sunca, vjetar i slične stvari, koje su svima dostupne, a ne da stremi ka nečemu, što je za
mnoge nedostižno.

U posljednjem zapisu Slovo o slovu pjesnik piše o slovima i simbolici slova. On slova posmatra
kao nešto živo, opipljivo, a što dalje ima itekakvu težinu i značaj u životu. Slova stoje kao

9
substitucija za ljude i njihove različite karakterne osobine. Tako neka slova (op.a. ljudi) mogu
biti čvrsti, neki škrti, dok su neki skloni da kude i da osuđuju.

Rad je imao za cilj da, između ostalog, odgovori na pitanje, u kojoj mjeri Mehmedalija Mak
Dizdar poistovjećuje sebe i predstavlja svoje ideale kroz razna bića i predmete u svojim
pjesmama i šta je cilj tog njegovog djelovanja.

Odgovor je jasno uočljiv i lahko ga je protumačiti. Kao zagovornik slobode i jednakosti, za što se
čitav život borio, on sebe prikazuje i u pjesmama kroz razne likove, kao što su sokol, vjetar,
hrabri mladić, onaj, iza kojega će ostati nešto i tako dalje. Ova zadnja teza je jako važna. Svakom
piscu, a tako i Dizdaru, je jako važno da nakon njega ostane nešto, po čemu će ga drugi pamtiti.
Dizdar ide čak i izvan tih okvira i kaže da njemu nije važno da čitalac zna ko je on bio i s kim je
bio, kao što to kaže u jednoj od svojih pjesama, nego da je poenta ovih pjesama u samim
pjesmama, odnosno u onome, šta je pjesnik htio da poruči njima. To je naravno tema slobode,
ljubavi prema sebi, drugima, domovini i svojoj prošlosti.

Zbirka Kameni spavač zasigurno opravdava epitet najbolje lirske zbirke na Balkanu u 20.
stoljeću i kao takva treba da bude analizirana s velikom pažnjim i emocijom, jer, ma koliko
jednostavan jezik bio, kojim se Dizdar namjerno koristio, ovi stihovi kriju teške i važne pouke i
smjernice za život.

10
Literatura

Primarna literatura:
 Dizdar, Mehmedalija Mak (1996): Kameni spavač, Svjetlost, Sarajevo

Internet izvori:
 Redakcija magazina „Bašta Balkana“ (2015). Modra rijeka. Preuzeto s: 
https://www.bastabalkana.com/2015/03/modra-rijeka-mak-dizdar-i-peva-arsen-dedic/
(28.12.2020.)
 Intelektualno.com (2020). Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade. Preuzeto s:
https://intelektualno.com/bosna-da-prostis-jedna-zemlja-imade-na-danasnji-umro-je-istaknuti-
bh-knjizevnik-i-novinar-mehmedalija-mak-dizdar/
(28.12.2020.)
 Čopra, Zerina (2019): Književnost i kultura srednjovjekovne Bosne u istraživačkom i
publicističkom djelu Maka Dizdara. Preuzeto s:
http://ff.unsa.ba/files/zavDipl/18_19/kbh/Zerina-Copra.pdf
(28.12.2020)
 Kodrić, Sanjin (2013): Zbornik radova, Slovo o Maku. Preuzeto s:
file:///C:/Users/hp/Downloads/Kameni_spavac_M_Dizdara_M_Dizdars_Stone.pdf
(28.12.2020.)

11