Složenice i

polusloženice
Složenice
Kada dvije ili više riječi razviju novo značenje, one
se smatraju novom riječju, složenicom, i pišu se
sastavljeno, kao jedna riječ.

Ovakva definicija složenica obuhvata i prefiksalne i

sufiksalne tvorevine te sraslice.
a) IMENICE
Složenice su mnoge imenice tvorene od dviju riječi
između kojih se nalazi spojni morfem –o-:
brodolom, blatobran, dalekovod, padobran,
romanopisac, nogomet, novogradnja.

Neke imenske složenice nemaju spojnog morfema

–o-: blagdan, stranputica.

Složenice su i riječi kao: generalmajor,

ugljendioksid, višeboj, kućevlasnik.
Kao složenice pišu se i riječi koje u prvome dijelu
imaju članove auto (kao oznaku za automobil), foto
(kada označava neki pojam u vezi sa svijetlom ili
fotografijom), radio (kao oznaka vezana za
radioaktivnost i radiom, uređajem): autodijelovi,
automehaničar, autoput, fotoćelija, fotokopija,
fotometrija, radioaktivnost, radiostanica.

Složenice su i sastavljeno se pišu i slićni spojevi kod

kojih je drugi dio nesamostalan: automobil,
automobilizam, fotograf, motocikl, radiologija.
Kao složenice pišu se nazivi stanovnika naseljenih
mjesta, država, kontinenata – bez obzira na to da li su
zemljopisna imena od kojih su ti nazivi izvedeni
složenice, polusloženice ili dvočlani nazivi: Bjelorus,
Južnoamerikanac, Novozelanđanin, Novopazarac.

Složenice su i sastavljeno se pišu osobna imena uz koja

su vremenom srasli počasni naslovi aga i beg: Đulbeg,
Hamdibeg, Mustajbeg, Hasanaginica, Biserbegovica.
b) Pridjevi

Kao složenice se pišu pridjevi koji označavaju jedan

pojam, izvedeni od zemljopisnih imena:
bosanskohercegovački, srednjobosanski, kotorvaroški,
njujorški, zapadnoevropski.

Složenice su i sastavljeno se pišu pridjevi koji su u

tvorbenoj vezi s dvjema riječima u sinaksičkom odnosu
(tj. kada označavaju neki nedjeljiv pojam):
književnoumjetnički, političkopravni,
književnohistorijski, krivičnopravni.
Također su i složenice i pridjevi nastali čistim
slaganjem: dvosmjeran, dobronamjeran, istoimen,
punokrvan, srednjoškolski, gluhonijem, tamnoplav,
prošlogodišnji, vodootporan, takozvani.
c) Zamjenice

Prave su složenice i sastavljeno se pišu neodređene

zamjenice nastale udruživanjem upitnih ili odnosnih
zamjenica i predmetaka gdje-, koje-, ne-, ni-, po-, sva-,
šta-: gdjeko, gdjekoji, iko, išta, ikakav, kojekakav,
nešto, niko, nikakav, svako, svakakav, štošta.
d) Brojevi

Složenice su glavni brojevi od jedanaest do devetnaest,

njihovi redni brojevi, spojevi brojeva od dva do devet
sa deset i sto: trinaest, petnaest, dvadeset, četiristo,
sedamnaesti, dvjestoti, šestoti.

Složenice su i brojne imenice: četrdesetpeterica,

šezdesetorica, petnaestina.
e) Glagoli
Prefiksi s glagolom čine složenicu te se ne odvajaju od
njeg u pisanju: napisati, pročitati, mimoići, uzdići,
uzmoći.

f) Prilozi
U tvorbi složenih priloga najčešće učestvuju prijedlozi
koji srastaju sa raznim ostalim vrstama riječi. Ovakvi
prilozi pišu se sastavljeno: donedavno, najprije,
nakoso, naprosto, pobliže, poprijeko, udesno, ukratko,
ukrivo, unaprijed, umalo, ubuduće, oduvijek, unatrag,
odmalehna, prekjučer, slijeva, nedavno.
U sastav složenih priloga mogu ulaziti i imenice
(dogodine, naglas, napolju, napretek, naruku,
prekoputa, uglas, uistinu, začas), zamjenice
(kojekamo, nadasve, sasvim, zatim), brojevi (drugdje,
isprva, nasto, odsto), glagoli (stojećke, nehotice).

Sastavljeno se pišu i složeni prilozi koji se naporedo

javljaju sa pokretnim samoglasnikom a i bez njega:
dotud / dotuda, niotkud / niotkuda, odozdol /
odozdola.
g) Prijedlozi
Sastavljeno se pišu složeni prijedlozi nastali
srašćivanjem dvaju prijedloga ili prijedloga i imenice:
ispred, iznad, izviše, nakraj, nasuprot, umjesto, pokraj,
povrh, posred.

h) Veznici i riječce

Složenice su veznici kao: ama, iako, iliti, nada,
premda, pošto.
Riječca li sa nepromjenjljivim riječima ispred sebe
obično tvori složeni veznik: akoli, kadli, kamoli,
negoli.
Polusloženice
Tok prerastanja grupe riječi u složenicu može se
odlikovati određenim razvojnim stupnjem tzv.
neporpunim srastanjem.
Svaka od riječi čuva nešto od svoje posebnosti, ali je
čvrsto vezana za drugu.
Ovakvi spojevi zovu se polusloženice i pišu se sa
crticom.
a) Imenice
Veze između dviju riječi, ukoliko označavaju jedan
pojam, imaju obilježje imeničkih polusloženica. Prvi
njihov član ostaje nepromjenjljiv, makar inače bio
promjenjljiv: bajram-namaz, gol razlika, klima-uređaj,
remek-djelo, sabah-zora, ski-lift, sahat-kula, panel-
ploča.
Počasni naslovi ukoliko su upotrebljeni u svom pravom
značenju, vezuju se uz ime crticom: Gazi Husref-beg,
Isa-beg Ishaković, Mehmed-beg Kapetanović, Ešref-
efendija Kovačević.
Ali ako nepromjenjljivi počasni naslovi stoje ispred
imena, ne vezuju se crticom za ime i pišu se velikim
početnim slovom: Hadži Lojo, Uzun Bećir.
Dvostruka imena (ime + nadimak, nadimak + ime)
pišu se bez crtice: Musa Ćazim Ćatić, Mehmedalija
Mak Dizdar, Mehmed Meša Selimović.

Kad ženska osoba ima dva prezimena između njih se

piše crtica: Nasiha Kapidžić-Hadžić, Nermina Gušo-
Tabaković.

Dvočlana arapska imena pišu se kao polusloženice:

Ebu-Leheb, Ebu-Hurejre, Ebul-As.
b) Pridjevi

Kao polusloženice se pišu prisvojni pridjevi na -ov/-ev,

- in, kada su u tvorbenoj vezi sa osobnim imenima koja
se pišu kao polusloženice: Husrev-begov, Omer-pašin,
Šejh-Jujin.

Kao što se crticom povezuju prezimena dvije ili više

osoba koji su razvili neki oblik saradništva: Osman –
Azizov roman, Marković – Ajanović – Diklićev
pravopis.
c) Brojevi

Polusloženice su i pišu se s crticom dva broja kojima se

označavaju približne ili neodređene vrijednosti: dva-
tri, dvoje-troje, peterica-šesterica, stotinu-dvije.

Kao polusloženice pišu se i slične veze sa imenicom na

prvom i brojem na drugom mjestu: mjesec-dva,
godinu-dvije, riječ-dvije.
d) Glagoli

Kao polusloženice se pišu dvočlani glagolski izrazi:

hoću-neću, rekla-kazala, okreni-obrni.

Konstrukcije sa tri i više članova mogu se pisati na dva

načina: ili sa odvojenom crticom ili bez ikakvog znaka
razdvajanja: radio – ne radio / radio ne radio, htio – ne
htio / htio ne htio.
e) Prilozi

Kao polusloženice pišu se priloški izrazi koji čine dva

priloga suprotnog ili korelativnog značenja: tamo-
amo, gore-dolje, kad-tad, koliko-toliko, više-manje,
lijevo-desno.
KRAJ
Radio: Čolo Adnan