Sveučilište u Zagrebu

Pravni fakultet

Studijski centar socijalnog rada

Poslijediplomski studij obiteljske medijacije

Kolegij: Nasilje u partnerskim odnosima

Ispitni zadatak

Profesorica: prof.dr.sc. Marina Adjuković

Studentica: Sara Gunjača,mag.act.soc.

Rijeka, ožujak 2020. godine

 1. Kratak opis slučaja

Neven (44) i Ivana (38) u braku su 19 godina. U braku je rođeno šestero djece, Matea (19), Anamarija (18),
Kristijan (15), Lana (12), Gabrijel (7) i Marko (3). Neven je zaposlen kao građevinski radnik u jednoj
talijanskoj firmi te ima solidna primanja, a Ivana je zaposlena u restoranu kao pomoćna kuharica. Oboje
su nižeg obrazovnog statusa. Ivana i Neven su porijeklom iz istog sela iz Like. Obitelj već godinama živi u
Rijeci u podstanarskom stanu. Ivana navodi da problemi u braku postoje oduvijek jer je Neven od kada ga
zna volio „zaviriti u čašicu“, ali da su najveći problemi počeli kada se vratio iz Domovinskog rata u kojem
je sudjelovao kao dragovoljac. Nakon povratka iz rata nije nikada zatražio stručnu pomoć. Od povratka s
bojišta je skoro svakodnevno konzumirao alkohol te bi Ivanu vrijeđao, omalovažavao, optuživao da ga
vara, razbijao bi po kući. Kada bi se otrijeznio, ispričavao joj se i kleo da više neće ponoviti učinjeno. Ona
je to sve trpila radi djece i radi toga što je u to vrijeme bila nezaposlena i financijski je ovisila o Nevenu.
Kada je o tome pokušala pričati sa svojom majkom ona bi joj rekla da je njeno da bude dobra žena i da se
nema što suprotstavljati mužu. Nebrojeno puta bi od nje na silu zahtijevao spolni odnos čemu se ona
prepuštala jer ju je bilo strah da se ne dogodi nešto gore. Ipak, Neven nikada nije bio fizički nasilan prema
Ivani u smislu da ju je udario ili fizički ugrozio. Kako navodi, ponekad bi djecu znao „disciplinirati“ remenom
i to nije smatrao problemom jer su i njega tako odgajali. Ivana na to opet nije mogla ništa reći. Jedno
vrijeme je situacija bila mirna jer je Neven prestao konzumirati alkohol radi posla (svakodnevno je odlazio
u Trst). To razdoblje je prema Ivaninim navodima bilo divno. Nije bilo uvreda, nije bilo vrijeđanja,
razbijanja, dizanja pijanog Nevena s poda. Najviše od svega joj se svidjelo to što je radi odlazaka na posao
u Trst iz kuće odlazio rano, a vraćao se kasno. I ona i djeca su bili sretni. Prije par godina Ivana je odlučila
da se želi zaposliti jer više nije mogla podnijeti situaciju da je sama s djecom kod kuće, da ne smije otići na
kavu s prijateljicom jer joj Neven od ljubomore ne dopušta. On je bio protiv tog zaposlenja, ali Ivana je bila
uporna te je na kraju popustio i dozvolio joj, ali pod njegovim uvjetima: da mu se mora javiti kada dođe
na posao, da mu se mora javljati svakih sat vremena dok je na poslu i da nakon posla mora doći direktno
doma, nema kava, viđanja s prijateljicama, odlazaka u dućan. Ivana je na to sve pristala da samo neko
vrijeme bude izvan kuće i odahne od života koji ima. Ipak, nakon nekog vremena što je radila Neven je
postajao sve uporniji u svojim idejama da ga Ivana vara. Ponovno je počeo konzumirati alkohol, vrijeđati i
napadati Ivanu. Jedan dan je u žaru ispada ljubomore u kuhinji pred djecom fizički nasrnuo na Ivanu,
uhvatio ju je za vrat, podignuo u zrak i stisnuo u kut vikavši djeci „Evo je vaša majka kurva, gledajte ju“.
Tada ju je bacio na pod, okrenuo se, sjeo na fotelju i upalio dnevnik. Najstarija kći je tada nazvala policiju
koja ga je odvela. Bio je pritvoren u istražnom zatvoru. Ivana je nakon tjedan dana povukla prijavu te je
pušten van. Ispričavao joj se i kleo da neće više nikada (opet). Ali se na Badnjak ponovno dogodilo nasilje.
Ivana je na Badnjak trebala ići raditi na što je on poludio jer je „Badnjak vrijeme za biti s familijom“ te joj
je tri puta opalio šamar i zaključao u kupaonicu. Kristijan je tada nazvao policiju koja ga je opet odvela, a
Ivana je potražila smještaj u sigurnu kuću.

2. Osvrt na slučaj
2.1. Tip i dinamika nasilnog odnosa
Svako nasilje u partnerskim odnosima određeno je odnosima moći i kontrole koju (najčešće) muškarac
uspostavlja nad ženom. Tako svaki nasilni događaj ima tri faze koje se ciklički izmjenjuju. U prvoj fazi dolazi
do porasta napetosti nasilnog partnera. U ovom slučaju Neven i Ivana cijeli svoj brak zapravo žive u situaciji
napetosti jer je on konstantno „na rubu“ zbog svojeg problema s alkoholom, a koji pak korijene ima u
sudjelovanju u ratu, ali i tradicionalnom i konzervativnom odgoju. Ivana i Neven su se zapravo
svakodnevno verbalno sukobljavali jer bi on nju napadao i vrijeđao. Ivana bi ga tada pokušavala smiriti
opravdavajući se da da ga ne vara, da nigdje ne ide osim što je u kući, da se brine za djecu. Tako je zapravo
živjela godinama. Kada bi se otrijeznio Neven bi se ispričavao i kleo da više nikada neće taknuti alkohol.
Obećanje bi trajalo par dana i nakon toga bi se sve ponavljalo. Do nasilnog događaja dolazi kada se
oslobađa nekontrolirana napetost nakupljena u prvoj fazi. O slučaju Ivane i Nevena do toga dolazi kada se
Ivana zaposlila i kada Neven više nije mogao podnijeti da ne može kontrolirati suprugu. Iako je ispunila
sve njegove uvjete (da mu se javlja, da s posla dolazi direktno doma) to mu nije bilo dovoljno pa je konačno
fizički nasrnuo na nju i pred djecom ju napao i vrijeđao. Tad a je završio u pritvoru, ali je Ivana od straha
za financijsku sigurnost obitelji povukla prijavu te je Neven pušten iz zatvora. Tada nasilni događaj ulazi u
treću fazu, fazu medenog mjeseca. Neven se tada ispričavao, kupovao cvijeće, ostavio se alkohola. Obitelj
je vodio na izlete, u kino, ponašao se kao da se nije ništa desilo. Kada je Ivana rekla da mora ići raditi na
Badnjak jer se kolegica razboljela Neven je opet poludio, posegnuo za rakijom te je Ivanu ovog puta fizički
napao na način da ju je istukao. Tada je Ivana napokon odlučila da potraži smještaj u sigurnu kuću i napusti
Nevena.
Prema tipologiji nasilja iz 90-ih godina nasilje među Nevenom i Ivanom moglo bi se opisati kao
paternalistički oblik nasilja u kojem je otac nasilan prema ženi koju percipira kao zavisnu i slabu, ali i prema
djeci. Suvremeni pogled na nasilje u obitelji ovaj odnos opisao bi kao „intimni terorizam“ tj. oblik nasilja
kojeg karakterizira prisila i kontrola, a ponašanja koja uključuje jesu zastrašivanje, prijetnje, izoliranje,
ponižavanje, itd.
 2.2. Obrazac privrženosti partnera
Nasilno ponašanje kod Nevena ima korijene u njegovom djetinjstvu i sredini u kojoj je odrastao. Porijeklom
je iz malog Ličkog sela. Obitelj je bila patrijarhalno orijentirana i vrlo tradicionalna. Otac je bio glava kuće,
alfa i omega u donošenju odluka. Nerijetko je koristio nasilje kao metodu za odgajanje i discipliniranje
djece, ali i kao metodu da „ženi pokaže gdje joj je mjesto“. Pretjerano je konzumirao alkohol i u takvom
stanju bi zapravo bio najgori. Nevenov oblik privrženosti jest anksiozno-ambivalentan jer je tokom
djetinjstva mnogo puta bio prisutan kada bi njegov otac zlostavljao majku. Samim time, kada je odrastao
razvio je i sam potrebu za kontrolom jer si na taj način pomaže da predvidi situaciju što mu pruža osjećaj
sigurnosti koji nije imao dok je bio dijete. Uz navedeno na njega je utjecalo i sudjelovanje u Domovinskom
ratu nakon kojega nikada nije potražio psihološku pomoć jer „pravi muškarci ne trebaju psihijatre“.
Njegovo ponašanje obilježeno je željom za intimnosti, ljubavlju i ovisnosti. Želi da Ivana misli samo o
njemu, bude usmjerena samo na njega, ispunjava sve njegove želje. Svoju nesigurnost izražava kroz
ljubomoru i potrebom za ovisnošću. Strah ga je da će ga Ivana napustiti te ju na sve načine želi zadržati za
sebe ne birajući pritom sredstva kojima će to postići.
Ivanino ponašanje i reakcije na Nevenovo nasilno ponašanje također su oblikovani njezinom odgojem i
sredinom u kojoj je odrasla. Kao i Neven, dolazi iz istog Ličkog sela. I njezina obitelj je bila patrijarhalna i
tradicionalno orijentirana. Otac je bio glava kuće, majka je bila doma s djecom i brinula je o kućanstvu i
domaćinstvu. I njezin otac bio je sklon upotrebi sile u odgoju spram nje i njezine braće i sestara, ali je
također bio nasilan i prema majci. Od majke je Ivana naučila kako se ponašati u tim situacijama – potrebno
je da šuti, trpi i čini ono što muškarac želi. Na taj način je socijalizirana i takav oblik ponašanja preslikala
je u svom braku. Ivana je u djetinjstvu stvorila ambivalentni tip privrženosti što je dovelo do toga da se
razvila u nesigurnu osobu koja je ovisna o Nevenu. Rijetko kada bi iskazala svoje nezadovoljstvo njegovim
ponašanjem prema njoj i djeci iz straha da se ne desi nešto još gore, ali i zato jer je naučena da mora šutjeti
jer cijela obitelj ovisi o njemu i njegovim prihodima.

2.3. Oblici nasilja

U počecima je Neven prema Ivani iskazivao većinom emocionalno nasilje. Omalovažavao ju je, ponižavao,
vrijeđao pogrdnim imenima i psovao nju i djecu (što je je dodatno bolio jer je to sve činio pred djecom).
Također je iskazivao zastrašivanje na način da je u pijanom stanju razbijao posuđe i stvari po kući. Izolirao
ju je od svijeta, nije joj dozvoljavao da se druži s prijateljicama, kontrolirao je svaki njezin odlazak do
dućana. Kada se zaposlila zahtijevao je da mu se neprestano javlja. Nadalje je koristio svoje muške
privilegije te se prema njoj ponašao kao prema sluškinji. Zahtijevao je da ga svaki dan ujutro dočekuje
doručak, da mu spremi marendu za posao i da mu pripremi večeru kad se vrati s posla. Nerijetko bi
omalovažavao to što je napravila ili govorio da ne želi to pojesti jer je „smeće“. Spolno ju je iskorištavao
na način da ju je zastrašivao i na taj način je iznuđivao seksualni odnos na koji je ona nerijetko pristajala
jer ju je bilo strah da će postati fizički agresivan. Ekonomski ju je zlostavljao na način da joj u početku nije
dozvolio da se zaposli te joj je ostavljao određenu količinu novaca tjedno koje je smjela potrošiti isključivo
na kućanstvo. Na kraju je počeo koristiti i tjelesno nasilje na način da je prvo primijenio fizičku silu na način
da ju je uhvatio za vrat i podigao u kut, a drugi put joj je zadao tri šamara te je u je bacio na pod kuhinje.

2.4. Tip/kategorija počinitelja

Prema psihološkom profilu počinitelja nasilja u obitelji Neven se može kategorizirati kao ciklički počinitelj
nasilja. Emocionalno je nestabilan, čini srednje teške oblike nasilja i ima veliku potrebu za kontrolom.
Nevena je strah da će ga Ivana ostaviti i to iskazuje kroz ljubomoru. Nesigurno je privržen te je posesivan
i kontrolirajući spram Ivane. Neven je tradicionalno i patrijarhalno nastrojen, smatra da je muškarac glava
kuće, a žena i djeca ga moraju slušati i pokoravati se njegovim željama i potrebama. U djetinjstvu je bio
socijaliziran u tradicionalnoj i patrijarhalnoj obitelji i zajednici te nije imao sigurnu privrženost s
roditeljima, a doživljavao je i nasilje od strane oca prema njemu, braći i sestrama kao i majci. Svoju
ljubomoru prikriva alkoholom i srdžbom što je na kraju puknulo u obliku fizičkog nasilja prema Ivani. Nakon
što je izašao iz pritvora bio je miran, ali se u njemu nakon nekog vremena ponovno nakupilo negativnih
emocija, potrebe za poštovanjem i kontrolom te je ponovno puknuo i fizički napao Ivanu.

2.5. Rizik od ponavljanja nasilja

U ovom slučaju za sada nema rizika od ponavljanja fizičkog nasilja jer je Neven u pritvoru, a Ivana je
zatražila smještaj u sigurnu kuću. Za sada još nije podnijela zahtjev za razvod braka stoga nije isključeno
da se neće vratiti Nevenu jednom kada izađe iz zatvora ili kada ona odluči da želi izaći iz sigurne kuće. Ipak,
nakon što je završio u zatvoru Neven je Ivani slao poruke isprike, da mu je žao, da je ovo bilo zadnji put da
se ovako nešto dogodilo. Kako mu nije odgovarala na poruke to ga je počelo frustrirati pa joj je počeo slati
agresivne poruke da mu se ne može sakriti, da će ju naći i da ju nikada neće pustiti. Na taj način se nasilje
zastrašivanjem ponovno ponavlja iako su supružnici odvojeni.

2.6. Rizik po djecu

Neven je u svom odnosu prema djecu nerijetko koristio silu i oblike tjelesnog kažnjavanja poput
„discipliniranja remenom“, uskraćivanje obroka, zatvaranjem djece u sobu dok se ne smire. Djeca prema
njemu imaju razvijen strah. Također pokazuju internalizirane i eksternalizirane oblike neprihvatljivog
ponašanja. Najstarija kći, Matea je tokom odrastanja imala napadaje panike što se nastavilo i u starijoj
dobi. Anamarija je sa 16 godina prekinula srednju školu, nerijetko je upadala u nevolje (npr. policija ju je
uhvatila s marihuanom, s prijateljima je provalila u kiosk), tražila starije partnere, često izmjenjivala
seksualne partnere. Kristijan je pao peti razred OŠ te je također ušao u „ekipu“ starijih dečki s kojima ide
na utakmice, opija se, konzumira marihuanu. Lana je vrlo loša u školi, teško hvata gradivo, spora je u
procesiranju informacija, nije zainteresirana za učenje niti išta drugo. Nema prijatelja i cijeli dan provodi
na mobitelu igra igrice. Gabrijel je tek krenuo u OŠ, a učiteljica je primijetila da je u igri s drugom djecom
agresivan i da koristi mnogo psovki. Marko pokazuje znakove regresivnog ponašanja, još uvijek ne želi
skinuti pelenu, skriva se iza majke, želi da ga majka stalno mazi i nosi. Prema svemu navedeno očito je da
sve djeca u obitelji pokazuju znakove rizičnih ponašanja. S maloljetnom djecom bi trebalo raditi na
uklanjanju tih rizičnih ponašanja kako ona ne bi eskalirala u budućnosti, a punoljetnim djevojkama bi
trebalo pružiti podršku i osnažiti ih da budu samostalne.

2.7. Optimalne intervencije i prepreke promjeni

Ovu obitelj upoznala sam kroz mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi nad djetetom. Mjera
je izrečena od strane CZSS nakon što je Neven prvi puta napao Ivanu i to je bilo prijavljeno policiji. Do tada
obitelj nije bila poznata Centru niti je škola išta prijavljivala. Mjeru sam vodila cca 3 mjeseca kada je Neven
opet napao Ivanu na Badnjak i ponovno završio u zatvoru. Ivana je s mlt. djecom smještena u sigurnu kuću,
a Matea i Anamarija su išle svaka kod svojeg dečka. Mišljenja sam da je majku potrebno uključiti u tretman
za žrtve obiteljskog nasilja, a djecu je potrebno, prema individualnim potrebama zasebno, uključiti u razne
programe koji bi im pomogli u sprečavanju razvoja rizičnih ponašanja. Ivanu je potrebno osnažiti da se
zauzme za sebe i djecu, da ne bude pasivna i da se ne gleda kao na ovisnu o Nevenu i njegovim prihodima.
Također bi kod nje trebalo poraditi na promjeni vrijednosti gdje se ona gleda kao žena koja je tu da sluša
i udovoljava muškarcu. Prepreke promjenama vidim u činjenici da je Ivana nižeg obrazovnog statusa, već
jako dugo živi ovisničkim životom i to je jedino što poznaje. Potrebna joj je velika želja i snaga da se iz toga
izvuče, a to bi mogla pronaći u svojoj djeci jer njima želi dobro, ne želi da imaju život kao ona.
Neven bi trebao biti uključen u psihosocijalni tretman za počinitelje nasilja u obitelji koji bi ga suočio s
njegovim ponašanjem. Kod njega je potrebno raditi na kontroli srdžbe te mijenjanju stavova i uvjerenja.
Također je bitno da prihvati odgovornost za svoje ponašanje te da usvoji obrasce pozitivne komunikacije.
Za Nevena je bitno i da se riješi svoje ovisnosti o alkoholu koja također uvelike utječe na njegovo
iskazivanje nasilja. Isto tako, obzirom da nije nikada bio na pregledu nakon dolaska iz rata možda ne bi bilo
loše da se i na tom aspektu poradi. Prepreke u svemu ovome nalazim u njegovom otporu tome da je
nasilnik, da ima problema s alkoholom. Također prepreke nalazim i u njegovom odgoju u tradicionalnoj i
patrijarhalnoj sredini koja mu je usadila takve vrijednosti, a koje će biti teško promijeniti.

Literatura:
1. Blažeka Kokorić, S., Gabrić, M. (2009) Razlike u ljubavnim vezama studenata sa sigurnim i
nesigurnim stilovima privrženosti. U Ljetopis socijalnog rada 16(3), 551-572
2. Radni materijali s predavanja (Ajduković, M., 2020.)
3. Sesar, K., Dodaj, A. (2014) Čimbenici rizika za nasilje u partnerskim vezama. U Socijalna psihijatrija
42(3), 162-171