Seminarska aktivnost: Tko je kriv?

a) Tko je najviše kriv:

1. Markov tata-nije ga bilo briga za vlastito dijete, ne viđa se s njim, nije
se pojavio na razgovoru s učiteljicom te je on glavni problem Markovih
emocija: trajna unutarnja atribucija
2. Markova mama: nije odvela Marka psihologu: promjenjiva unutarnja
atribucija
3. Ivanova mama: obećala je razgovarati s Ivanom, ali to nije učinila:
promjenjiva unutarnja atribucija
4. Učiteljica: krivo je procijenila situaciju i nije reagirala na vrijeme kada
je svjedočila sukobu dječaka: promjenjiva vanjska atribucija
5. Ivan: konstantno je izazivao Marka i vrijeđao ga: trajna unutarnja
atribucija
6. Marko: na Ivanove provokacije reagirao je tučom: trajna unutarnja
atribucija

c) Marko: „Roditelji su mi se rastali i to sam jako teško podnio. Moj otac se

odselio, ima novu obitelj i ne želi me uopće vidjeti. Sve u školi je bilo
odlično do tada; imao sam dobre ocijene i puno prijatelja. Kada su
prijatelji iz razreda saznali da se moj otac odselio počela su zadirkivanja.
Ivan je stalno govorio da me otac ostavio na što sam uvijek burno
reagirao tučnjavom jer sam se tako pokušao braniti i natjerati ga da me
prestane zadirkivati. Njegove provokacije nisu prestale iako se učiteljica
umješala i pokušala riješiti situaciju uz pomoć naših roditelja. Da su
odrasle osobe ozbiljnije shvatile situaciju možda ne bih ozlijedio Ivana do
te mjere da je morao završiti u bolnici.