Imunološki sustav

Prirodna otpornost na
bolesti
 Obrana protiv patogena na urođen
(nespecifičan) i specifičan način
Imunološke stanice i
proteini
 Obrana je posredovana stanicama i
proteinima krvi i limfe
19.1
 Bijele krvne stanice – limfociti i fagociti, imaju
brojne obrambene uloge
19.2
19.2
 Imunološki sustav stvara nekoliko tipova
proteina.
 Protutijela i receptori T stanica vežu strane
tvari, MHC proteini pomažu prepoznavanje
stranih tvari i aktivaciju obrambenih stanica,
citokini mijenjaju ponašanje drugih stanica
Prirođena imunost

 Fizikalna barijera, normalna flora, sekreti s

antibakterijskim enzimima
19.1
19.1
 Sustav komplementa sadrži 20 proteina, u
nizu reakcija zajedno s fagocitima i
protutijelima liziraju strane stanice
19.3
 Interferoni stvoreni u virusom inficiranim
stanicama sprječavaju replikaciju virusa u
susjednim stanicama
 Makrofazi i neutrofili proždiru bakterije
 NK stanice napadaju tumorske stanice i
virusom inficirane stanice
 Makrofazi su važni u upali
 Aktivirani mastociti oslobađaju histamin koji
povećava propusnost kapilara
 Komplement privlači makrofage koji proždiru
bakterije i mrtve stanice
19.5
19.5
Specifična obrana –
imunološki odgovor
 Četiri značajke:
 Specifičnost, odgovor na različite antigene,
razlikovanje vlastitog od stranog, pamćenje
 Imunološki odgovor usmjeren je protiv
antigena koji prolaze mimo nespecifične
obrane
 Svako protutijelo ili T stanica usmjereno je na
pojedinu specifičnu antigensku determinantu
19.6
 Imunološki odgovor je raznolik, može
specifično odgovoriti na milijune različitih
antigenskih determinanti
 Imunološki odgovor razlikuje vlastite od
stranih stanica, napada samo strane
 Imunološki sustav pamti; brzo i djelotvorno
odgovara na drugo izlaganje antigenu
 Dva interaktivna imunološka odgovora
 Humoralni – protutijela izlučuju plazma
stanice protiv antigena
 Stanični – T stanice napadaju virusom
inficirane stanice, mutacijom promijenjen
stanice ili strane antigene na stanici
 Teorija klonalne selekcije objašnjava brzinu,
specifičnost i raznolikost imunološkog
odgovora, pamćenje temeljeno na stvaranju
izvršnih i stanica s pamćenjem
19.7
 Imunološko pamćenje održava prirodnu i
umjetnu stečenu imunost
19.8
 Tolerancija na vlastito nastaje klonalnom
delecijom anti-vlastitih limfocita
19.9
B stanice: humoralni
imunološki odgovor
 Aktivirane B stanice stvaraju plazmocite koji
sintetiziraju i izlučuju specifična protutijela
 Protutijelo – imunoglobulin – tetramer
polipeptida: dva identična laka lanca i dva
identična teška lanca s konstantnom i
varijabilnom regijom
19.11
 Varijabilna područja lakih i teških lanaca
stvaraju vezno mjesto za antigen, određuju
specifičnost protutijela
 Konstantna područja određuju destinaciju i
funkciju protutijela
 Pet klasa imunoglobulina
 IgM, nastaje prvi, receptor je na membrani B
stanica, kao i IgD
 IgG najzastupljeniji
 IgE – alergije
 IgA – tjelesni sekreti
19.2
 Monoklonska protutijela – identične
imunoglobulinske molekule usmjerene protiv
jedne antigenske determinante
 Hibridomi nastaju fuzijom B stanica s
mijelomskim stanicama
19.13
19.13
T stanice: stanični
imunološki odgovor
 Stanični imunološki odgovor usmjeren je
protiv promijenjenih ili inficiranih stanica
 TC stanice napadaju virusom inficirane stanice
ili tumorske stanice
 TH stanice aktiviraju B stanice i utječu na
razvitak drugih T stanica i makrofaga
19.14
 T stanični receptori su analozi imunoglobulina
 MHC kodira brojne proteine membrane
 MHC molekule u makrofazima i B stanicama
vežu prerađene antigene i predstavljaju ih T
stanicama
19.16
19.17
19.17
 Aktivacija humoralnog imunološkog
odgovora započinje suradnjom klase II MHC
molekula, CD4 proteina T stanica i citokina
 Izvršna faza uključuje T stanice, klasu II MHC
molekula, B stanica i citokina
19.18
19.18
19.18
19.18
 U staničnom imunološkom odgovoru klasa I
MHC molekula, TC stanice, CD8, i citokini
surađuju i aktiviraju TC stanice
 T stanice tijekom razvitka nauče prepoznati
vlastite MHC molekule i ne vezati se za
antigene vlastitog tijela
 Odbacivanje transplantata rezultat je genske
raznolikosti MHC molekula
Genetska baza raznolikosti
protutijela
 Nekoliko porodica gena temelj je raznolikosti
protutijela i receptora T stanica
 Geni teškog lanca protutijela slažu se od V, D,
J, i C segmenta
 V, D, i J kombiniraju se preraspodjelom DNA
19.19
19.20
19.20
 Mutacije i slučajno dodavanje baza na krajeve
DNA pridonose raznolikosti
 Plazma stanice počinju s proizvodnjom IgM
 Kasnije se započinje stvaranje drugih klasa
protutijela iste specifičnosti izrezivanjem i
povezivanjem gena konstantne regije
19.21
19.22
Evolucija imunološkog
sustava
 Mehanizam preraspodjele DNA vjerojatno je
nastao od DNA transpozona
 Beskralješnjaci mogu odbaciti strano tkivo ali
nemaju imunološko pamćenje
 Imaju stanice i molekule analogne
limfocitima, imunoglobulinima i citokinima
 Najstarija skupina kralješnjaka ima
imunološki sustav sličniji čovjeku nego
beskralješnjacima
Bolesti imunološkog sustava

 Alergije nastaju zbog prejake reakcije na

antigen
 Autoimunosne bolesti nastaju zbog
neprepoznavanja vlastitog, B i T stanice
napadaju vlastite stanice
 Imunološka deficijencija
 AIDS – smanjivanje broja TH stanica zbog HIV
infekcije
19.23
19.24
 HIV unosi kopiju svog genoma u kromosom
makrofaga ili TH stanice
19.25
 Lijekovi usmjereni protiv reverzne
transkriptaze i proteaze