DIDAKTIKA-dijete je u sjedištu zanimanja i njegov razvoj ljudskih potencijala, no ne može se

zanemariti da čovijek živi u društvu i da odgoj i obrazovanje moraju pripremiti na suživot s drugima

Didaktika je pedagoška znanost koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa. Danas postoje
različiti,a često i oprečni, didaktički koncepti, što je uvjetovano različitim teorijskim polazištima,
razvojem znanostina koje se oslanja didaktika, ali i postojanjem različitih rješenja u praksi, čije je
uopćavanje didaktika.

DIDAKTIČKE KONCEPCIJE:

Sociocentrički i pedocentrički pristup, znanstveni, umjetnički i radni pristup, adaptibilni i

emancipacijski pristup, sustavni i kreativni pristup, samo su neke od mnogobrojnih međusobno
suprotstavljenih didaktičkih koncepcija, koje imaju vrlo različite reperkusije na praktično izvođenje
odgojno-obrazovnog procesa.

-suprotnosti između pedocentističkog i sociocentričkog sustava rastu imeđu demokrattskim i

totalitarnim društvima i državama a smanjuju se u humanističkim i demokratkim društveim
zajednicama

Koncepcija za koju se odlučuju autori ovog rada didaktiku shvaća kao teoriju i odgojnog i
obrazovnog procesa. Odgoj i obrazovanje se shvaćaju kao dvije strane jedinstvenog procesa. Oni
imaju svoje specifičnosti, pa se obrazovanje ne može svesti na odgoj, a ni odgoj na obrazovanje, ali se
provode u sklopu jedinstvenog procesa.

Pedocentristički pristup

-javlja se početkom 20.stoljeća kao reakcija na staru europsku školu

-upozorava na prirodu čovijeka i specifičnost dječjeg razvoja

-Pokret: „nove škole“

-nova vizija odgoja i obrazovanja okrenuta čovjeku i ljudskim potrebama

Neke od mana: neorganiziranost, arhaičnost, pretjerano veličanje djeteta

Određivanje CILJA I ZADATAKA ODGOJA:proizlaze iz pojedinca, pojedinac sam sudjeluje u izboru cilja
koji želi ostvariti

Sadržaj se bira prema 2 kriterija:

1.sadržaj se bira prema interesu djece, aktualnim doživljajima, na temelju dječjih pitanja, igara i
spontanih aktivnosti

2.prema mogućnosti određene dobi djece da ih prihvate , sadržaji se integriraju prema dječjim
razvojnim stupnjevima

METODIČKO POGLED: učenici samostalno biraju i izvode aktivnosti, vrlo je malo strukturiran
OSNOVNA KOMUNIKACIJA: slobodnija komunikacija, komunikacija između učenika i samostalni rad

USPIJEH UČENIKA: napreduju prema svojim mogućnostima, a uspjeh se ne rangira nego se prati
opisno

ODGOJO OBRAZOVNA EKOLOGIJA- male, je dostavno uređene prostorije s mogućnostima da ih djeca

preoblikuju te da se slobodno u njima bave željenim aktivnostima

-mediji su namijenjeni djeci i ona se njima samostalno služe

Sociocentrički pristup:

-javlja se dolaskom fašizma u Zapadni dio Europe i Staljinizma u Istočnom djelu Europe

-didaktička rješenja:frontalna, predavačka nastava kruti predmetno-satni sustav, stalni raspored sati i
autoritarni odnos(zadržao se i u Hrvatskoj)

-formiranje lojalnih i poslušnih građana

određivanje CILJA I ZADATAKA ODGOJA:

-ciljeve određuje društvo, a ne pojedinac na kojeg se ti cijevi odnose

Ciljevi-patriotizam

Odgoj ličnosti:moralni odgoj

IZBOR SADRŽAJA: zagovara pristup koji je propisan državnim dokumentom što se u mora realizirati u
obrazovno odgojnom procesu

Sadržaj se bira prema 2 kriterija:

1.akademska utemeljenost-samo sadržaj koji ima status akademskih znanosti, a obrazovno-odgojni

proces se shvaća kao priprema ljudi za nastavak tih akademskih znanosti

2. socijalna kompetentnost-pripremaju pojedinca za uspješno obavljanje njegovih društvenih sadržaja

METODIČKO POGLED:autoritarni odnos i čvrstu strukturiranost, dominiraju frontalni rad i sjedilačko-

slušalačko-gledalačka nastava koja se provodu u 45 minuta nastavnog sata

OSNOVNA KOMUNIKACIJA: nastavnik-učenik a komunikacija učenik-učenik je zabranjena

-svi učenici rade na istim sadržajima

USPIJEH UČENIKA: rangira se i ocjenjuje brojčano, učenici koji nisu savladali program –ponavljaju
razred

ODGOJO OBRAZOVNA EKOLOGIJA-mamut-škole,hladno uređene, prema potrebama odraslih, nakon

završetka nastave učenik se ne smiju u tim prostorima zadržavati

-mediji-nastavnici upravljaju i imaju dostup medijima, demonstriraju ono što je potrebno za

realizaciju odgojno-obrazovnog programa
OSNOVNI POJMOVI DIDAKTIKE

Definicija didaktike

didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa

- ima svoj opći i posebni dio:

opći dio bavi se antropološko-psihološkim i socijalno-kulturnim uvjetima o-o procesa

 poseban dio bavi se užim didaktičkim pitanjima kojima pripadaju cilj i zadaci o-o procesa,
sadržaji i aktivnosti, dinamika o-o procesa, socijalni oblici i o-o ekologija i mediji te o-o klima i
komunikacija

- podjela didaktike na specijalne didaktike ili metodike, i to metodiku odgoja i metodiku obrazovanja

metodika odgoja se odnosi na metodiku egzistencijalnog odgoja, metodiku socijalnog odgoja i

metodiku humanističkog odgoja

metodika obrazovanja se odnosi na metodiku znanstvenog obrazovanja, metodiku umjetničkog

obrazovanja i metodiku tehnološkog obrazovanja

- pedagogija se bavi fenomenom odgoja i obrazovanja na višoj teorijskoj razini i tu problematiku

zahvaća mnogo šire i kompleksnije od didaktike

- s obzirom na mjesto provedbe odgoja i obrazovanja razlikujemo institucionalnu i

izvaninstitucionalnu pedagogiju

institucionalnu pedagogiju čine predškolska, školska i visokoškolska, te specijalna i domska

pedagogija

izvaninstitucionalnu čine obiteljska ped. i ped. slobodnog vremena

Gdje je u tome mjesto didaktici?

- didaktika je dio školske pedagogije koju još čine teorija škole, problematika permanentnog
osposobljavanjanastavnika i ostalih radnika škole, problematika suradnje s roditeljima itd.

- didaktika proučava odgojno obrazovni proces u njegovim različitim oblicima, što je osnovna
djelatnost škole, pa možemo konstatirati da je ona najvažniji dio školske ped.

- u didaktičkom konceptu koji zagovaraju autori zauzumaju se za pluralistički pristup, obrazlažući i

različite teorijske pristupe i različita rješenja u praksi, uz istovremen kritički odmak, te nuđenje
vlastitih rješenja
Metodika odgoja

-važno je shvaćanje pojma odgoja

- autori odgoj shvaćaju kao međuljudski odnos u kojem ljudska jedinka zadovoljava svoje osnovne
ljudske potrebe, uz istovremeno prihvaćanje određenih općeljudskih društvenih normi

odgoj tako ima svoj individulni aspekt (zadovoljavanje bioloških, socijalnih i samoaktualizirajućih
potreba), ali i svoj društveni aspekt (ostvaruje se egzistencijalnim, društvenim i humanističkim
odgojem)

metodika egzistencijalnog odgoja, metodika socijalnog odgoja...

Metodika obrazovanja

- obrazovanje – zadovoljavanje spoznajnih, doživljajnih i psihomotornih interesa pojedinca aktivnim

usvajanjem i daljim razvijanjem određenih kulturnih i civilizacijskih dostignuća

- metodika znanstvenog područja bavi se svim znanostima iz procesa obrazovanja – prirodne

znanosti,društvene znanosti, ali i matematika i informatika koje su elementi znanstvenog jezika koji
se koristi u svim znanostima

- metodika umjetničkog područja bavi se primjenom različitih grana umjetnosti u obrazovanju,

razvojem umjetničkog stvaralaštva i ovladavanjem umjetničkim jezikom

- metodika tehnološkog područja polazi od tehnoloških dostignuća, te od kinezioloških spoznaja, s

jedne strane, i interesa učenika za određene radne i tjelesne aktivnosti, s druge strane

Odgojno-obrazovni proces

- odgojno-obrazovni proces je sustavno organizirana zajednička aktivnost nastavnika i učenika na

ostvarenju zadataka odgoja i obrazovanja

- u didaktici se još koristi i izraz nastava, ali danas uz nastavu postoji niz izvannastavnih aktivnosti koje
su također odgojno-obrazovni proces

- nastavne aktivnosti – prema kriteriju obvezatnosti: redovna (namijenjena svim učenicima), izborna
(okrenuta interesima učenika) i fakultativna nastava

– prema dužini trajanja: nastava po epohama (u dužem razdoblju realizira se isključivo jedan sadržaj,
npr. iz povijesti, a poslije toga duže vrijeme neki drugi sadržaj, npr. iz zemljopisa), tečajna nastava (u
nekom kraćem vremenu se realizira neki sadržaj ili aktivnost), mikronastava (kraće vrijeme se
intenzivno radi na svladavanju nekih vještina ili stjecanju znanja)

– prema mjestu održavanja: učionička, izvanučionička i nastava na daljinu

- izvannastavne aktivnosti mogu se podijeliti na školske i izvanškolske

Subjekti odgojno-obrazovnog procesa

TKO SUDJELUJE U ODGOJNO-OBTRAZOVNOM PROCESU?

- o-o proces čine ljudi koji su osnovni pokretači, nosioci i ralizatori procesa to su nastavnici, učenici
i roditelji

- o-o proces postoji zbog učenika, bez čijeg aktivnog sudjelovanja u svim etapama i aspektima o-o
procesa odgoj i obrazovanje nisu mogući

- međutim, učeniku je potrebna i pomoć starijih

uloga nastavnika kao voditelji organizator o-o procesa, jer poznaje pedagogiju, didaktiku i metodike
u kojima je sustavno ljudsko iskustvo u vještini odgajanja i obrazovanja,

uloga roditelja, čija je uloga naglašenija što je učenik mlađi

POGLAVLJE: POVIJESNI I SUVREMENI DIDAKTIČKI SUSTAVI

RAZREDNO-SATNI SUSTAV I ŠKOLA BEZ RAZREDA

Početkom 17. st. pojavljuje se nešto veći ineres za školovanje mladih, jača i spoznaja o korisnosti
obrazovanja. Tomu je pridonio i nagli razvoj manufakturne proizvodnje.

Smatra se da su državice Weimar (1619) i Gotha (1642) prve uvele obvezno školovanje za svu
mušku i žensku djecu.

-U državici Gotha izrađen je jedan od prvih nastavnih planova za obveznu školu, prema kojem je
školska godina trajala 10 mjeseci, a tjedna satnica nastave od 9 do 12 te od 13 do 16 sati.

- Uz nastavni plan, nastava se u školama počinje izvoditi po grupama, što će postupno prerasti u
razredno-predmetno-satni sustav koji, uz određene izmjene, postoji do danas.

Komenskyjev razredno-satni sustav

- konstruiranje toga sustava usko je vezano za život i rad velikog češkog pedagoga Jana Amosa
Komenskog – osnovne ideje raz-pred-satnog sustava iznio je u Velikoj didaktici

-zauzima se za osnovnu školu koja traje 6 godina (6-12), a u kojoj se nastava održava na materinjem
jeziku te koja treba biti općeobrazovna i obavezna za dječake i djevojčice

-zagovara školu s jasno određenim početkom, te planom rada za godinu, mjesec, tjedan i svaki dan;
za svaki sat treba odrediti zadatke kako bi se učenici mogli dovesti do cilja

- nastavu treba prilagoditi dj. prirodi i mogućnostima, izbjegavajući pritom svaku prisilu

- svojim učenjem o školi, svojim udžbenicima, školskoj godini Komensky je sistematizirao dotadašnje
spoznaje o školi i nastavi te udario nastavne temelje razredno-predmetno-satnom sustavu

- u toku 18. i u prvoj pol. 19. st. njegovo učenje je potisnuto i gotovo sasvim zaboravljeno
- poznati pedagozi su se bavili pitanjima cilja odgoja i položajem djeteta u nastavi, a dosta je učinjeno
na širenju osnovnih škola po tadašnjim europskim državicama

- u to doba djeluje i poznati filozof i pedagog J. J. Rousseau on je ponovno aktualizirao značenje

dječje prirode za odgojno djelovanje; odgajatelj je dužan stvarati što povoljnije okolnosti za razvoj
djeteta; odgajaju priroda, ljudi i stvari; njegovo pedagoško učenje izraženo u djelu Emil ili o odgoju

Dalton-plan i Winnetka-plan

- kao didaktički koncepti pokušali su prilagoditi nastavu sposobnostima i interesima svakog djeteta, te
da se prevladaju nedostaci raz-pred-satnog sustava

- povezuje ih ideja o ekstremnoj individualizaciji procesa učenja u nastavi i briga za neovisno

napredovanje svakog djeteta

- Dalton-plan kao didaktički koncept razvila je 1920. godine Helen Parkhurst u Daltonu

- napušta se frontalna nastava u radu s djecom starijom od 9 godina; učenicima se pruža mogućnost
da biraju jednu od triju razina programa, a svaki učenik radi prema vlastitim mogućnostima i tempu;
program je podijeljen na mjesečne i tjedne radne zadatke; učenici dobivaju pismene naloge s
detaljnim uputama za

samostalan rad; učionice pretvorene u radne sobe i laboratorije; nema razrednih učitelja, već rad po
sobama nadziru i pomažu predmetni nastavnici

- ako je neki učenik prije kraja mjeseca završio svoje zadatke, može odmah preuzeti nove – učenik je
u pojedinim predmetima na razini različitih razreda(„škola bez razreda“)

-glavne prednosti: povećana aktivnost učenika, sloboda rada i individualizacija učenja te razvijanje
odgovornosti svakog učenika za vlastito napredovanje

- uočene su i određene slabosti koje su se posebno manifestirale u zanemarivanju odgojne uloge

učeničkog kolektiva te individualističkom odgoju koji je rezultat pretjerivanja sa samostalnim
učenjem iz knjiga

Winetka-plan nazvan je po gradiću Winetka u SAD-u u kojem je Carleton Washburne utemeljio

originalan koncept rada u školi

-polazi od pretpostavke da rad u školi treba prilagoditi razvitku učenika, omogućujući im da prožive
dječji život; svaki učenik treba napredovati svojim tempom te razvijati vlastite sposobnosti i
sklonosti, uz minimalan program određen za svaki razred

-za razliku od Dalton-plana, učenici u ovom sustavu rade i kolektivno (3 sata dnevno radi se
individualno, a 2 sata kolektivno)

- na program sljedećeg razreda, u cjelini ili u dijelovima, može svaki učenik prijeći u svako doba
školske godine
Jena-plan

- Peter Petersen (u njemačkom gradu Jeni) je uočio nedostatke razredno-satnog i predmetnog

sustava i kreirao je ped. koncept školske organizacije poznat kao Jena-plan

-uzor za uređenje školske zajednice je obitelj; u obitelji se dijete udobno osjeća i prirodno razvija, pa
tako treba urediti i školu; u školama se nastoje stvoriti pogodnosti koje dijete ima kod kuće;
zajedništvo se postiže formiranjem grupa djece različite dobi; svaka grupa ima jednog voditelja;
nastoje se zaposliti i roditelji kao pomagači u organizaciji svečanosti, izleta i svih drugih djelatnosti
škole

- školske prostorije su uređene po uzoru na obiteljski dom – nema klupa poredanih za sjedenje u
potiljak, već su tu brojni stolčići, stolovi i ležajevi koje djeca raspoređuju prema vlastitoj želji i
potrebama

-stjecanje znanja nije primaran pedagoški cilj, ali se i tome pridaje određena pozornost – znanje se
stječe učenjem prema vlastitom interesu i mogućnostima; razvija se sposobnost samostalnog učenja i
metoda istraživanja

-velika pozornost se posvećuje igri – ona je važan aspekt dječjeg života jer omogućuje kreativno
potvrđivanje i druženje; to nije odmor već prilika da se dijete prepusti vlastitoj fantaziji i kreativnosti

- napredovnja i aktivnosti djece prate se uz neposredne kontakte roditelja i voditelja djece, te u

obliku izvještaja

-bez predmetno-satnog i razrednog sustava stvaraju uvjeti za neposredan kontakt djece sa

stvarnošću te za spontan i prirodan razvoj i učenje

„Summerhillski“ model

- A. S. Neil (1921.)

- vođen idejom da stvori školu koja odgovara djetetu, a ne dijete koje odgovara školi

-djeci se nastoji pružiti sloboda da budu ono što jesu i da osjete da su prihvaćena

- Neil smatra da je dijete po prirodi mudro i realno; ako mu se omogući da bude samostalno, ono će
se razviti najviše što može

- pohađanje nastave nije obavezno; raspored sati postoji, ali njega se moraju pridržavati samo
nastavnici

- s djecom od 7 do 9 godina radi jedan učitelj; za stariju djecu nastavu organizira nekoliko učitelja, a
svaki uvodi dva predmeta

- nastava se održava od 9 do 13 sati; poslijepodne je slobodno, a večernji sati ispunjeni zanimljivim

aktivnostima

-učenje je podređeno igri i slobodnom radu

- ambicioznija djeca se opredjeljuju za pripremanje prijemnog ispita za koledž

-Summerhillsku školu, dakle, karakteriziraju sloboda, igra, samoupravljanje, ljubav, prihvaćanje,

povjerenje i poštovanje ličnosti te koedukacija

- „škola“ koja to jest i nije – objektivizirana kritika svih drugih škola utemeljenih na bubanju iz brojnih
knjiga i na tisućama nastavnih sati kojih se učenici ne mogu sjetiti ili ih se nerado sjećaju

Škola bez razreda

- bitno obilježje osnovnih škola u SAD-u je težnja za individualizacijom učenja u školi

- zagovornici tog pedagoškog koncepta nude model „škole bez razreda“

- preteče škole bez razreda su Dalton- i Winetka-plan, te Pueblo-plan iz 1894. koji se smatra prvim
sustavom individualizacije školske nastave

- grupe učenika vodi jedan učitelj, ali učenici jedne grupe proučavaju različite stupnjeve o-o
programa

- kada dođu u školu, ako su savladali 80-85% određene cjeline, učenici mogu početi s drugim dijelom
programa

- razredi postoje samo kao orijentacija, a ne kao nešto što strogo određuje učenikovo
napredovanje

- učenik proučava dijelove programa koje omogućuju njegova predznanja, odnosno opći razvoj, a ne
kronološka dob

- učionice i kabineti prilagođeni su samostalnom radu, istraživanju i analiziranju

- učitelj osigurava planove i programe pojedinim učenicima, stvara uvjete za rad, osigurava potrebna
nastavna sredstva, potiče učenike...

PREDMETNO-SATNI SUSTAV I SKUPNA NASTAVA

- predmetno-satni sustav je doživio niz promjena vezanih za unutarnju strukturu, te za način izbora i
rasporeda sadržaja učenja

- najsnažniji pečat na unutarnju strukturu nastavnog sata ostavili su svakako J. F. Herbart i njegov
sljedbenik T. Ziller

Herbartizam i nastavni sat

- Herbartova didaktika, označena kao „intelektualistička“, potisnula je s pedagoške scene ideje

Rousseaua i Pestalozzija

- središnje mjesto zauzima teorija nastave koja počiva na tzv. formalnim stupnjevima
- nastavni proces artikulirao na 4 stupnja:

1. jasnoća (upoznavanje pojedinačnoga zornošću)

2. asocijacija (novonaučeni sadržaji udružuju se sa starima)

3. sustav (povezivanje pojedinih spoznaja u cjelinu)

4. metoda (uvježbavanje i praktična primjena)

- Ziller – raščlanjuje nastavu na najmanje metodičke jedinice koje ispunjavaju nastavni sat, a svaka

metodska jedinica obrađuje se u 5 formalnih stupnjeva:

1. analiza (priprema za učenje)

2. sinteza (povezivanje novog i starog)

3. asocijacija (novo se uspoređuje sa starim, uz isticanje zajedničkog)

4. sustav (omogućava daljnje objašnjenje pojmova)

5. metoda (primjena novog u rješavanju konkretnih zadataka)

Didaktički koncepti koncentracije nastave

- nastojanja za koncentracijom sadržaja učenja u neke logične cjeline

- naziv „koncentracija nastave“ potječe od Zillera koji je njime želio označiti sva nastojanja za
prevladavanjem postojeće ekscentričnosti u nastavi

- sistematizirajući pokušaje za koncentraciju nastave, P. Šimleša navodi 13 različitih rješenja:

1. stvarna koncentracija – uspostavljanje stvarnih veza između različitih predmeta

2. personalna konc. – sustav rada razrednih učitelja koji imaju uvid u sadržaje svih predmeta i koji
mogu svakodnevno koordinirati i korelirati sadržaje tih predmeta

3. idejna konc.- nastojanje oko neke glavne ideje vodilje koncentriraju svi nast. Sadržaji i sve
aktivnosti i koreliraju s njome

4. psihološka konc. – želi pobuditi sve interese i pokrenuti svu psihičku aktivnost učenika, kako bi
međusobno povezivanje sadržaja dovelo do jedinstva svijesti učenika

5. etička konc. – nastojanje da se svi predmeti usmjere prema jedinstvu moralno-etičkog htijenja i
djelovanja

6. subjektivna konc. – vodi jedinstvu učenikove svijesti, sjedinjavanju stečenih spoznaja u svijesti
subjekata (učenika)

7. objektivna konc. – koncentracija sadržaja u nastavnim programima i udžbenicima

8. hegemonijska ili tiranska konc. – koncentracija kod koje određeni predmet toliko dominira nad
svim ostalim predmetima da mu se svi ostali podčinjavaju

9. sukcesivna konc. – označava takvu koncentraciju u nastavi kod koje se u vodstvu naizmjenično
mijenjaju različiti predmeti, te tako jedan predmet za drugim zauzima centralni položaj u nastavi

10. enciklopedijska konc. – traži spajanje sadržaja unutar jednog predmeta, ali i spajanje srodnih
dijelovarazličitih predmeta

11. kirurška ili subtrahirajuća konc. – ide za tim da se odbace svi dijeovi programa raznih predmeta
koji se ničim ne mogu povezati

12. metodička konc. – koncentracija koju predmetni nastavnici istog razreda provode tako da se na
sjednici razrednog vijeća stalno i često dogovaraju o načinu povezivanja sadržaja različitih predmeta,
kao i o oblicimarada i o metodskim postupcima

13. konfuzna korelacija. – neuspjeli pokušaji da se pri obradi neke nastavne sekvence iz jednog
predmeta uz to povežu svi ostali predmeti

- u nastojanju da se postigne stvarna koncentracija, danas pribjegavamo personalnoj i idejnoj

koncentraciji, subjektivnoj i objektivnoj te enciklopedijskoj i metodičkoj koncentraciji

Didaktički koncepti skupne nastave

- prikazani didaktički koncepti koncentracije nastave preteče su skupne nastave

- psihologizam i pedocentrizam, kao teorijski koncepti i shvaćanja u prihologiji i pedagogiji, svakako

su pridonijeli pojavi skupne nastave

- zagovara se napuštanje znanstvenog raspoređivanja sadržaja u predmete

-prednost se daje takvom rasporedu nastavnih sadržaja da se poštuje psiha djeteta

- E. Key, jedna od pobornica pedocentrizma, zahtijeva da tradicionalna forma odgoja zamijeni

prirodni odgoj koji dijete prepušta njegovom slobodnom razvoju – njena knjiga Stoljeće djeteta
naznačila ped. Orijentaciju na dijete

- utjecaj:

- Haeckelov biogenetski zakon – predmetni sustav nastave ne odgovara prirodi djeteta

- Berthold Otto – jedan od prvih zagovornika i utemeljitelja skupne nastave (Gesamtunterricht) –

slobodan skupni rad učenika s nastavnicima i roditeljima
FRONTALNO, GRUPNO I INDIVIDUALNO POUČAVANJE

- u proteklim stoljećima su se iskušavali različiti sustavi s obzirom na broj učenika koji su istovremeno
poučavani (npr. Komensky je smatrao da jedan učitelj treba poučavati istodobno 100 i više učenika...)

Bell-Lancasterov sustav

- otprilike istodobno na dva kraja svijeta A. Bell u Indiji i J. Lancaster u Engleskoj ponudili učiteljima
novi didaktički sustav koji je ubrzo prihvaćen

-Bell – tzv. monitorni sustav, tj. međusobno poučavanje učenika u sklopu školske nastave (učitelj
poučava najbolje, a onda oni poučavaju slabije učenike)

Lancaster – sustav uzajamnog pomaganja učenicima u školama za siromašnu djecu; ubrzo prihvatilo
stotinjak škola u Engleskoj

- nisu radili zajedno, ali se sustav spominje kao Bell-Lancasterov

Slobodni rad po grupama R. Cousineta

- i Roger Cousinet tražio je u grupnom radu djece način prevladavanja nedostataka razredno-
predmetnosatnog sustava

- polazi od psiholoških spoznaja o promjenama u razvoju djece od 9. do 12. godine života – do tada
je dijete više zainteresirano za predmete nego za osobe oko sebe

- smatrao da je to štetno zanemariti pri modeliranju nastavnog procesa, odnosno ukupnog školskog
života

- cjelokupan školski rad djece od 9 i više godina orijentiran je na slobodni grupni rad (najpogodnije su
grupe od 25-30 učenika)

- 2 osnovna principa: slobodno grupiranje djece u grupe i slobodan izbor sadržaja grupnog rada

-učitelj priprema materijal i omogućava uvjete rada

- ne postoji obvezan nastavni plan i program

Individualizirana nastava R. Dottrensa

- Robert Dottrens, švicarski pedagog

- model nastave koji karakterizira naglašena briga za napredovanjem svakog pojedinog učenika

- individualizirana nastava uz pomoć nastavnih listića

- oslanja se na 2 bitne ideje: individualnu slobodu i rad prema dobi učenika

- omogućiti svakom učeniku da radi onako kako njemu odgovara – to je sredstvo za osiguranje
djetetovog normalnog života
- konačni cilj nije samo stjecanje znanja, već i stvaranje mogućnosti i buđenje želje da se nastavi
obogaćivanje vlastite kulture

- svaki nastavnik prema vlastitoj zamisli organizira rad s nastavnim listićima

- individualizacija se obično odvija nakon frontalne (kolektivne) nastave

UMJETNIČKI I RADNI ODGOJ U ŠKOLI

- „stara škola“ (herbartovska) naglašena orijentacija prema intelektualnom razvoju

(intelektualizam) te naglašeno isticanje materijalnih zadataka nastave (didaktički materijalizam)

-dominiraju represivne metode i zanemaruje prirodan razvoj djeteta

- kao kritika javlja se sredinom 19. st. pokret za umjetnički odgoj, „nova škola“, obilježena
raznovrsnim aktivnostima učenika (aktivna, radna škola)

Pokret za umjetnički odgoj

- prve ideje od J. Ruskina iz Engleske, procvat doživio u Njemačkoj uz angažiranje A. Lichtwarrka i F.

Avenariusa

- ostavili određene pečate na unutarnju organizaciju i koncepciju škole

-umjetnički odgoj dobio tretman posebnog područja u stvaralaštvu, a došlo se i do objašnjenja

potreba i mogućnosti dječjeg umjetničkog stvaralaštva

Pokret radne škole

- također kao rezultat traži organizacijsko rješenje za prevladavanje slabosti „stare škole“

- G. Kerschensteiner -manualni rad – temelj svakog valjanog obrazovanja

- H. Gaudig -zagovarao koncept „radne škole slobodne duhovne djelatnosti“ –škola koja se ne
oslanja samo na fizički rad, već se treba orijentirati na samostalan rad učenika čime god se oni bavili

- kasnije -radna škola poprimila različita organizacijska rješenja (koncept jedinstvenog rada škole u
bivšem Sovjetskom savezu, sustav rada M. Montessori, Deweyjev pedagoški instrumentalizam i
pragmatizam u Americi...)

NEKI CJELOVITI PROJEKTI I SUSTAVI „NOVE ŠKOLE“

Projekt-metoda

- John Dewey, SAD

-osnovne dječje interese i potrebe ne može zadovoljiti škola u kojoj su u prvom planu nastavni
predmeti i rad grupe, a ne učenik (pojedinac)

- dalje razvio W. H. Kilpatrick – izložio koncept nastavnog rada po projektima

- 4 vrste projekata: projekti oblikovanja, projekti estetskog doživljavanja, projekti rješavanja
problema, projekti uvježbavanja vještina

- učenici prema interesima rade na određenom projektu u grupi

- taj rad ima ove osnovne faze:1. zajedničko postavljanje problema

2. iznošenje pretpostavki za rješavanje problema

3. izrada plana za rješavanje problema

4. izvođenje rada prema definiranom planu

5. izvođenje zaključka

6. primjena zaključka u praktičnom životu

- pridonosi razvoju individualnih sposobnosti svakog učenika te njegovoj socijalizaciji

Montessori-sustav

- pedagogija M. Montessori temelji se na znanstv. promatranju spontanog učenja djece, poticanju

vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti i na poštivanju djetetove osobnosti i
individualnosti

-temeljno načelo je pomoći dijetetu u svim razdobljima, od rođenja nadalje, u tjelesnom, umnom i
duševnom odrastanju, da bi se ono moglo razviti u neovisnog, slobodnog i samostalnog čovjeka

- slobodni rad temelj je Montessori pedagogije

- nema značajnog početka nastave nego djeca ulaze u razred kad je predviđen početak nastave i
počinju s radom prema vlastitom izboru (to može biti čitanje knjige, rješavanje matematičkih
zadataka ali i zalijevanje cvijeća, hranjenje životinja ili slikanje slike)

-za djecu važno opažanje stvari preko osjetila

Waldorfska škola

Prva waldorfska škola otvorena je 1919. u Stuttgartu. Ova škola je za početak uzimala djecu radnika a
kasnije i svu ostalu djecu. Nakon toga otvorene su mnoge škole diljem svijeta, naj utemeljivanja škole
ustrajao na tome da ona mora biti otvorena za svu djecu, da nastavnici imaju puni nadzor nad
odgojnim metodama, te da su u najmanjoj mogućoj mjeri ovisni o utjecaju države i raznih tvrtki.

Ime ove metode i potječe iz naziva tvornice Waldorf , a ovaj skraćeni izraz često se kolokvijalno koristi
za naziv ovog obrazovanja.

Ova pedagogija zauzima posve drugačije stajalište od klasične pedagogije, čije se metode primjenjuju
u državnim vrtićima i školama.

Glavni cilj ove pedagoške metode je težnja za usklađivanjem djetetovog „duhovnog i zemaljskog
dijela“, kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Njemu se pristupa kao pojedincu čiji se razum, emocije, i
htijenje nastoje oplemeniti i razviti kao cjelovito biće.
Stečeno znanje se NE provjerava pismenim i usmenim ispitivanjem i ne vrednuje se brojčanim
ocjenjivanjem, već waldorfski učitelj djecu ocjenjuje pismeno, na kraju svake školske godine.

- U ovoj školi nema ni ponavljanja razreda. Odgoj i nastava se ne razlažu na teoriju i praksu, zbog
čega nema odvojenog učenja zasebnih predmeta, već se nastava odvija po takozvanim „epohama“:
jedan predmet ili tema se obrađuju dvaput godišnje, u trajanju od tri do četiri tjedna.

-U waldorfskoj privatnoj školi jedan učitelj prati djecu svih osam godina školovanja, koje je ukupno
podijeljeno u 12 razreda. Ovo školstvo objedinjuje osnovnu i srednju školu zajedno. Ostale četiri
godine pohađa se predmetna nastava. Učenici koji žele maturirati pohađaju poseban trinaesti
razred, koji je priprema za državnu maturu van waldorfske škole.

-Posebna pozornost posvećuje se godišnjim dobima i obilježavanju kršćanskih blagdana,. Religija

prožima svakodnevan waldorfski odgoj. Nastoji se postići uživljavanje djece u vjerske predodžbe,
neovisno onjihovim osobnim vjeroispovjestima. Nastava vjeronauka se organizira u skladu sa
religijskom pripadnošću pojedinih učenika.

-Rudolf Steiner je zahtijevao i posebno oblikovanje prostora u kojem borave djeca i učenici. Zidovi
waldorfskog vrtića primjerice obojani su bojom breskvinog cvijeta. Prostorije viših razreda također
imaju svoje boje.

-Izvođenjem specifičnih slikarskih i kiparskih vježbi razvija se kreativnost, čime se pokušava

uspostaviti cjelovit razvoj osobe kao duševno duhovnog bića.

-Svi uporabni predmeti moraju biti od prirodnog drveta, kreativno oblikovanog. Traži se i uređenje
arhitekture kroz zaobljene linije i nepravilne, pokretne plohe. Učenici waldorfskih ustanova stječu
znanje kroz praktičnu primjenu teorijskog sadržaja.

- Odgajaju se živjeti u skladu sa ritmom prirode, i svemira, usklađujući svoje dnevne zadatke sa
ritmičnim mjenama u prirodi i u ljudskom tijelu. Učenici izvode i euritmijske vježbe. Iako učenici ne
uče antropozofiju kao predmet, njeno proučavanje se savjetuje onima koji rade s djecom u školi.

- Roditelji imaju aktivnu ulogu u waldorfskom odgoju. Udruge građana su i zaslužne za osnivanje
waldorfskih škola.

-Iako učenici imaju računarstvo kao redovan predmet, ne potječe se dodir sa elektronskim medijima
posebice sa televizijom. Djeca se najprije uče shvatiti način djelovanja stvari kojima se koriste.
Upoznaju princip rada računala, kako bi se izbjegao moguć negativni ili nepoznati utjecaj tehnologije
na čovjeka.

Manheimski sustav

- 1900. J. A. Sickinger

- prvi pokušaji da se u razredno-satnom sustavu poštuju individualne razlike među učenicima

- učenike podijelio na paralelna odjeljenja, formirana prema sposobnostima i predznanju, odnosno

darovitosti

-želio omogućiti nastavniku da osigura optimalno napredovanje svakog djeteta

- 4 odjeljenja jednog razreda

- djeca s normalnim sposobnostima i predznanjem

- djeca s normalnim sposobnostima, ali zaostala zbog različitih razloga

- djeca smanjenih intelektualnih sposobnosti

- darovita djeca

- danas se više argumenata navodi u prilog integracije djece različitih sposobnosti i predznanja u
zajednička, heterogena odjeljenja, uz traženje raznovrsnih organizacijskih rješenja za uzimanje u obzir
različitih edukacijskih potreba djece

Freinetov pokret

- Celestin Freinet

-tragao za načelima rada u kojima će učenici biti aktivniji od učitelja

organizacijska rješenja:

- polazi se od učeničke slobode i prava na izražavanje vlastitog mišljenja

- službeni udžbenici se ne koriste

- učenici stječu znanja iz primarnih izvora ili istražujući u prirodi

- bitno izmijenjene metode rada

- cijeli sustav rada karakterizira naglašena samostalnost učenika, učeničko literarno stvaralaštvo,
povezivanje školske i životne sredine, te školska samouprava

Kompleksna nastava i laboratorijsko-brigadni sustav

- Pavel Petrovič Blonski i Nadežda Konstantinova

- Blonski „Radna škola“ – izložen koncept škole čiji je temelj odbacivanje razredno-predmetno-
satnog sustava, a zagovaranje koncepta „kompleksne nastave“

- polazi od zaokružene prirodne cjeline i kolektivnog rada djece

- u prvom planu 3 kompleksa: priroda kao izvor sirovina, rad čovjeka u prirodi, društveni odnosi na
temelju kolektivnog rada

- djeca umjesto predmeta trebaju proučavati život

-za razredna odjeljenja trebalo je naći odgovarajuću zamjenu – stvoren je „laboratorijsko-brigadni

sustav“ u kojem dominira kolektivni rad djece i okupljanje u brigade ili grupe