Pri samom otvaranju Almanaha dočekala me je jedna jako neobična poruka.

„Mašta je važnija od znanja“ koju je rekao Albert Ajnštajn. Jako neobična

poruka koju nisam očekivala. Zbog čega me je toliko začudila? Iz prostog
razloga što sam očekivala da će me dočekati poruke poput – uči, uči i samo
uči... Uči definicije i uči podijele, zagrij stolicu, budi uvijek nad knjigom...
Umjesto toga dočekala me je poruka koja je u suštoj suprotnosti od one koju
sam očekivala, a to je da razvijam maštu, da oslobodim svoju kreativnost i da
iskažem svoju individualnst.
U samim principima Almanaha nastave je navedeno toliko principa sa kojima
se iskonski slažem i koje su prijeko neophodne za promijenu kolektivnog
obrazovnog sistema. Svjedoci smo da je naš obrazovni sistem samo pokretna
traka u fabrici proizvodnje radne snage. Intencija tog sistema nije da napravi
ljude koji će doprinijeti našem društvu svojom inteligencijom i kreativnošću,
već namjerno pravi zupčanike koji će održavati već postojeći mehanizam koji je
vidno zastario. Zbog toga i postoje principi Almanaha koji svemu tome kažu
jedno veliko odlučno :“NE“! Živimo u svijetu velikih promijena, gdje je
budućnost jako neizvijesna i dosadašnji sistem nas može isključivo dovesti u
propast. Stoga je i citiran Njegoš: „što god da dođe njemu sam naredan“, jer
samo dobro potkovani znanjem i vještinama možemo dočekati spremni ono što
nam budućnost sprema. Jer kao što moramo stalno trenirati tijelo da bi ostali u
formi, tako moramo trenirati i naš um da bi bili u koraku sa vremenom.
Ono što mi je zapelo za oko čitajući Almanah jeste jedan detalj koji govori
mnogo o suštini njegovog duha, a to je da su dekani u obavezi da, s vremena na
vrijeme, prisustvuju nastavi. Na prvi pogled to dijeluje kao nadziranje i kontrola
od strane nadređenih, ali sa druge strane gledano stvara sredinu gdje se održava
veza između studenta kao nekoga ko je na početnoj ljestvici univerzitetskog
života i nekoga ko je na samom vrhu iste. Kada dođe do otuđenja među ta dva
elementa, onda do dolazi do disbalansa sistema usled čega sistem ne može
normalno da funkcioniše zbog čega napredak nije moguć, a ko ne napreduje, taj
stagnira, a kostagnira, taj izvjesno propada.
Najupečatljiviji dio Almanaha i dio koji je ostavio najjasniju i najglasniju
poruku jeste profesorova jednačina: S=z*i2(Sposobnost studenta UDG-a je
sačinjena od znanja studenta UDG-a pomnožena intezitetom života na UDG).
Ova kratka i jasna formula pokriva suštinu obrazovanja koju mnogi ne shvataju.
U našem narodu živi ideja da se ne treba truditi i da je dovoljno završiti studije
zbog tog „papira“ da bi se došlo do tog „svetog“ državnog posla. Dok se u
narodu kaže“Uči sine, da ne bi radio“, profesorova formula nam poručuje – uči,
misli i radi da bi bio sposoban i kvalitetan čovijek koji će svrsishodno da djela u
budućnosti za sebe i za svoje potomke.
Da budem u potpunosti iskrena, u planu mi je bilo samo da brzo pročitam ovaj
dokument zbog zadatog eseja jer su nam već na orijentaciji izložene osnovne
ideje Almanaha, zbog čega sam očekivala da mi čitanje istog neće toliko
zadržati pažnju. Što nisam očekivala je da ću ga studiozno izučiti i da ću, i
nesvjesno, provesti više vremena razmišljajući o porukama koje nam on šalje
nego li na samo čtanje. U meni je ovo sve stvorilo velika očekivanja od ovog
univerziteta i nadam se da ste spremni da ta očekivanja i ispunite.