Fakultet hrvatskih studija

Sveučilišta u Zagrebu
Odjel za kroatologiju

Hrvoje Babić

Sveti Ćiril i Metod i glagoljaštvo u Hrvata

Kolegij: Nasljeđa drugih kultura u hrvatskoj kulturi

prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak

Zagreb,
Lipanj, 2021.
Sadržaj

Uvod........................................................................................................................................3
Sveta solunska braća...............................................................................................................4
Papa Ivan X. kori dalmatinsko svećenstvo i slavenske vladare..............................................6
Sadržaj pisama pape Ivana X...............................................................................................6
Pismo pape Ivana X. nadbiskupu Ivanu svete salonitanske crkve......................................6
Pismo pape Ivana X. kralju Tomislavu (rex Chroatorum)..................................................7
Plominski natpis......................................................................................................................8
Valunska ploča........................................................................................................................8
Krčki natpis.............................................................................................................................8
Baščanska ploča......................................................................................................................9
Jurandvorski ulomci..............................................................................................................11
Senjska ploča.........................................................................................................................11
Zaključak...............................................................................................................................12
Literatura...............................................................................................................................13

2
Uvod
Tema ovoga seminarskoga rada, Sveti Ćiril i Metod i glagoljaštvo u Hrvata, obuhvaća
velik dio srednjovjekovne povijesti, ali i više, što nam govori i činjenica da se glagoljaštvo u
uporabi na hrvatskim prostorima uspjelo zadržati čak do 19.stoljeća. Ćirilometodska tradicija,
a posebice glagoljaštvo, obilježili su povijest hrvatski prostora, na jedinstven način,
obogativši hrvatsku baštinu. Dio te baštine i povijesti u ovome seminarskom radu prikazati
ćemo kroz nekoliko točaka, obuhvativši širi kontekst kroz život i djelatnost solunske Braće,
zatim kroz političku situaciju i zabranu slavenske liturgije koju nam vrlo dobro opisuju pisma
pape Ivana X. te kroz onaj danas najvažniji, pisani, kameni trag, epigrafske spomenike koji
potvrđuju bogatu pismenost hrvatskih prostora.

3
Sveta solunska braća
Sv. Ćiril (Konstantin) i Metod, kao što i sam naslov ove teme govori, potječu iz
Soluna gdje se njihov otac Leon nalazio u službi drungara. O životu starijeg brata Metoda i
njegovoj mladosti se najmanje zna. Rođen je 812., a već od rane mladosti, prema očevoj želji,
spremao se za vojnu i upravnu službu te ubrzo zauzeo poziciju carskog namjesnika (kneza). 1

Mlađi brat Konstantin rođen je oko 826./827. Za razliku od brata Metoda, koji se posvetio
političkoj karijeri, Konstantin se usmjerio na studij i školovanje u Carigradu na visokoj
dvorskoj školi. S obzirom na veliko znanje koje je posjedovao i zbog svoje učenosti dobiva
nadimak „filozof“. Također, osim što je bio veliki učenjak, bio je i borac protiv ikona
(ikonomahija). Svakako valja naglasiti i njegovu diplomatsku ulogu koju je dobio
zahvaljujući svojoj vještini u verbalnim dvobojima (tzv. disputacijama). 2

Ključne 862. godine, na dvor u Bizantu, k caru Mihajlu dolaze poslanici moravskoga
kneza Rastislava, predlažu Mihajlu politički savez i od njega traže misionare koji će njihov
narod podučavati slavenskome jeziku. Mihajlo, za tu ulogu u moravskoj misiji, odabire
upravo solunsku braću, Ćirila i Metoda, koji su govorili i grčkim i slavenskim . 3

U proljeće 863. Ćiril i Metod se već nalaze u Moravskoj i ondje se bave poučavanjem
učenika te prevođenjem slavenskih knjiga, a imaju i potporu kneza Rastislava u svome
djelovanju. Međutim njemački kler se protivi slavenskom bogoslužju, a kralj Ludovik 864. na
Rastisalava šalje vojsku, Rastislav je prisiljen na kompromise, a u Moravsku dolazi i njemački
kler. Dolaskom njemačkoga klera dolazi do sukoba sa slavenskim svećenstvom radi čega
solunska braća 866./867. kreću u Rim kako bi dobili odobrenje od pape i posvetili svoje
učenike. Na putu do Rima kreću se kroz slavensku kneževinu Panoniju gdje je na vlasti bio
knez Kocelj koji je u Solunskoj braći uvidio brže i temeljitije širenje vjere i prosvjete jer su
Ćiril i Metod propovijedali jezikom razumljivim Slavenima. Nakon Panonije zaustavljaju se i
u Veneciji gdje su željeli urediti odnose s akvilejskom patrijaršijom, međutim Konstantin ne
osuđuje stav akvilejskog svećenstva i njihovu ideju da su oltara dostojni samo hebrejski, grčki
i latinski jezik proglašava „trojezičnom herezom“. 4

Stjepan Damjanović, Slovo iskona, Zagreb, 2004.: 12.

1

Isto: 12.
2

Franjo Šanjek , Crkva i kršćanstvo u Hrvata (srednji vijek), Zagreb, 1993.: 80.
3

Isto: 81.
4

4
 Godine 867. u Rimu ih dočekuje papa Hadrijan II., kojemu braća donose kosti sv.
Klementa kao dokaz vjernosti i poštovanja. U Rimu su postigli velik uspjeh, papa je odobrio
njihov rad i posvetio slavenske knjige. Međutim za vrijeme boravka u Rimu, Konstantin se
razbolio te umro 14. veljače 869.5

Nakon Ćirilove smrti, papa imenuje Metoda nadbiskupom Sirmiuma i na Koceljevo

inzistiranje šalje ga u Panoniju , u tzv. Panonsku misiju. Ipak ubrzo nakon propasti Koceljeve
kneževine Metod se vraća u Moravsku gdje u nastoji organizirati slavensku Crkvu. Međutim
dolazi do sukoba između Rastislava i Svatopluka., a germanski kler Metoda proglašuje
heretikom i uzurpatorom biskupskih prava. 6 Ipak, nakon mnogih sukoba, zatvaranja Metoda
na tri godine od strane njemačkoga klera, Wichingova krivotvorenja papinoga pisma, Metod
je uspio dokazati svoju pravovjernost i izboriti priznanje slavenske liturgije koju 880.
odobrava papa Ivan VIII. Metod 885. godine umire, a ubrzo nakon njegove smrti dolazi do
zabrane slavenskog bogoslužja te su Ćirilovi i Metodovi učenici primorani napustiti
Moravsku. Neki Metodovi učenici, koje su Moravljani prodali u ropstvo, na mletačkoj tržnici
otkupio je bizantski car i kao misionare ih poslao u Bugarsku, a oni su njihovo djelo predali
dalje u nasljedstvo. 7

Blagovjesničko djelo sv. Ćirila i Metoda imalo je utjecaja na sve slavenske narode, bili
oni pod jurisdikcijom Rima ili Istočne Crkve. Tako ćirilometodsku baštinu možemo
promatrati i kod Hrvata i to s dvaju gledišta:

1. S obzirom na doprinos slavenskih apostola u pokrštenju Hrvata i širenju

kršćanske kulture na hrvatskim prostorima
2. S obzirom na glagoljicu u Hrvatskoj koja obuhvaća: glagoljsko pismo,
slavensko bogoslužje i pismenost glagoljskim pismom na narodnom jeziku.8

Damjanović, Slovo iskona :12.

5

Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata (srednji vijek) :82.

6

Isto: 82.
7

Isto: 83.
8

5
Papa Ivan X. kori dalmatinsko svećenstvo i slavenske vladare
Papa Ivan X. (914.-928.) imao je pravo rješavati crkvena pitanja na Balkanu, a toga su
vrlo dobro bili svjesni slavenski vladari kao i dalmatinsko svećenstvo. Upravo zato,
dalmatinsko svećenstvo i vladar, obraćaju se Ivanu X. sa molbom da ih poduči pravoj nauci
rimske crkve. Papa je 925. odlučio udovoljiti njihovoj molbi te šalje dvojicu svojih poslanika
sa dvama pismima, jednim upućenim nadbiskupu Ivanu i jednim namijenjenim kralju
Tomislavu. Također, papa Tomislava u svom pismu oslovljava titulom rex Chroatorum pa se
u hrvatskoj historiografiji zaključivalo da je Tomislav okrunjen za kralja 925.– međutim iako
se hrvatski vladari nakon Tomislava nazivaju titulom reges (kraljevi), o Tomislavovoj
krunidbi pouzdano danas ne možemo ništa reći. Pred papinim pismima nalazi se i uvod koji je
napisao nepoznati redaktor zaključaka crkvenog sabora 925.9

Sadržaj pisama pape Ivana X.

Saznajemo da su Tomislav i Mihajlo zajedno sa velikašima i biskupima Dalmacije,

Ivanom, Forminom , Grgurom i ostalima obratili se papi Ivanu X. s ciljem promicanja prave
kršćanske nauke te da je papa na njihovu molbu poslao pisma po svojim poslanicima, Ivanu
(biskup ankonitske crkve) i Leonu (palestrinski biskup).10

Pismo pape Ivana X. nadbiskupu Ivanu svete salonitanske crkve

Navodi se da se rimska crkva čudi što su zaboravili tijekom toliko godina ophoditi
rimsku crkvu, „kamen temeljac“ i nauku sv. Petra, zatim se navodi kako su čuli da se na
području salonitanske biskupije širi drugi nauk, a ne onaj sv. Petra. te da se biskup Ivan s
njom slaže i ne čini ništa kako bi ju spriječio. Navodi kako je loše da vjernici koji vjeruju da
drugi život mogu postići molitvom to čine Metodovim naukom te ga opominje radi toga i
upućuje ga da to odlučno ispravi i neka liturgiju vrši na latinskom jeziku jer Slaveni moraju
ostati odani nauci rimske crkve.11

9
Nada Klaić (ur.), Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine , Zagreb 1972. 30.
10
Zrinka Nikolić Jakus (ur.), Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko
550 − oko 1150),: 54-55.
11
Isto: 85., 212-214.

6
Pismo pape Ivana X. kralju Tomislavu (rex Chroatorum)

Papa se obraća Tomislavu, kralju Hrvata; Mihajlu, knezu Humljana i nadbiskupu

crkve salonitanske Ivanu te ostalim biskupima, županima i stanovnicima Slavonije i
Dalmacije. Papa ih opominje da svoju djecu, kao i sebe podvrgnu Bogu i njegovom, pravom
nauku. Papa se obraća visokorođenima – oni su predodređeni voditi narod. Spominje
Saksonace – koji su prihvatili vjeru i nauk Crkve od pape Grigorija na jeziku na kojemu je
crkva apostolska okrunjena. Na kraju pisma papa ih poziva na poslušnost biskupima – Ivanu
iz Ancone i Leonu iz Preneste te navodi da ne sumnja kako se slavensko svećenstvo
odcijepilo te kako oni nisu „naši“ odnosno ne pripadaju rimskoj crkvi.12

12
Isto: 212-214., 276., 486.

7
Plominski natpis
Jedan je od najstarijih epigrafskih spomenika s područja Istre i Kvarnera, ali vjerojatno
i najstariji sačuvani hrvatski glagoljički natpis. Zapravo predstavlja grafit sa sekundarno
uklesanim likom ilirsko-rimskoga boga životinja i raslinja Silvana na kasnoantičkoj ploči.
Sadržaj samoga grafita je lapidaran: se e pisъlъ s(...) (to je pisao S...). Silvana se uglavnom
tumači i kao sv. Juraja (zeleni Juraj).13 Bio je ugrađen na vanjskom zidu crkve sv. Jurja Starog
u Plominu, a potom izvađen i radi zaštite postavljen u samu crkvu. Za njega se znalo i prije,
ali nanovo ga je za znanstvenu javnost otkrio i interpretirao Branko Fučić 1946. godine.14

Valunska ploča
Po svojoj primarnoj funkciji služila je kao klesarski neobrađena nadgrobna ploča, a po
sekundarnoj kao potporni stup crkvenog trijema. Potječe s groblja stare crkve sv. Marka u
selu Bućevo (Bukjeva) nad današnjim mjestom Valunom na Cresu, a danas se nalazi uzidana
u sakristiji crkve sv. Marije u Valunu. Datira se u 11. st., a predstavlja dragocjen spomenik
dvojezičnosti i dvopismenosti, pisana je oblom glagoljicom i hrvatskim jezikom ranog
perioda te srednjovjekovnim latinskim jezikom i minuskulom. Natpis otkriva staru hrvatsku
narodnu antroponimiju; u grobnici koju je pokrivala ploča počivali su članovi obitelji iz triju
naraštaja: baka Tjeha, sin Bratohna i unuk Juna (1. Tĕha sinъ vъ(nu)kъ Juna, 2. i 3. Techa et
filius eius Bratohna et Iunna nepus eius).15

Krčki natpis
Kameni ulomak s natpisom na (staro) hrvatskom jeziku i obloj glagoljici iz 11.st. na
kojemu se spominje gradnja benediktinskog samostana ili crkve u Krku s navodom imena
benediktinaca glagoljaša: opat Maj, romanskoga imena, i slavenski redovnici Radonja,
Dobroslav, Rugota (1. se zida ma-, 2. ĵъ opatъ i ra-, 3. donê rugota, 4. dobroslav[ъ]) – Ovo
zida opat Maji Radonja, Rugota, Dobroslav. Natpis se danas čuva na zidu stubišta kanoničke
kuće u Krku.16

13
Branko Fučić, „Najstariji hrvatski glagoljski natpisi“, Slovo: časopis Staroslavenskog instituta (rujan 1971), br.
21.: 230.; Damjanović, Slovo iskona: 211.
14
Zrinka Nikolić Jakus (ur.), Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko
550 − oko 1150). Povijest Hrvata, knj. I, Zagreb, 2015.: 276.
15
Isto: 277.
16
Fučić, „Najstariji hrvatski glagoljski natpisi“: 236-237. ;Damjanović, Slovo iskona: 213.

8
Baščanska ploča
Najvažniji je među najstarijim hrvatskim glagoljičnim epigrafskim spomenicima, a
pronađena je u benediktinskoj crkvici sv. Lucije u selu Jurandvor na otoku Krku kraj Baške.
Danas se čuva u atriju palače HAZU u Zagrebu. Bila je ugrađena kao septum (lijevi plutej) u
oltarnu pregradu koja je dijelila prezbiterij (prostor za svećenstvo) od crkvene lađe (prostor za
puk). Ploča je, prema starijoj literaturi, isklesana između 1077. i 1105., a prema najnovijim
rezultatima istraživanja Luje Margetića datira se u 1105. Ploča je od vapnenca, uz gornji rub
ima borduru s tipičnim ornamentom lozice, široka je 196 cm, visoka 99, a debela 9 cm, a tekst
sadrži 13 redaka. Znanstvenici su Ploču zamijetili 1851. kada je, krčki klerik i kasniji
bašćanski župnik, Petar Dorčić upozorio na nju Ivana Kukuljevića Sakcinskog.
Staroslavenska akademija na Krku i slovensko – hrvatski biskup Anton Mahnič dali su Ploču
zatvoriti u staklenu vitrinu, ali se propadanje nastavilo pa je 1934. krčki biskup J. Srebrenić
dao je Ploču na „vječno čuvanje“ JAZU (danas HAZU). U proučavanje teksta same Ploče su
se uključili brojni znanstvenici, a oštećenja i prijelazni tip glagoljice su im činili velike
probleme pa neki nisu ni do danas razriješeni. Ipak, danas se najuspješnijim smatra čitanje
Branka Fučića:

1. A/ZЪ VЪ IME O/TCA I S(I)NA /I S/V(E)TAGO DUHA AZЪ

2. OPAT/Ъ/ DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI/N/Ě JUŽE
3. DA ZЪVЪNIMIRЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪI /VЪ/
4. DNI SVOJĘ VЪ SVETUJU LUCIJU I SV<E>/DO/ –
5. MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ/BA/VÊ MRA/TIN/Ъ VЪ L(I) –
6. CÊ PRBЪNEBŽA /S/Ъ POSL/Ъ/ VIN(O)DOLÊ / ÊK(O)VЪ V O –
7. TOCÊ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BI AP(OSTO)LA I G E –
8. VAN(ĴE)LISTI I S(VE)TAÊ LUCIÊ AM(E)NЪ DA IŽE SDÊ ŽIVE –
9. TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ DBROVITЪ ZЪ –
10. DAHЪ CRÊKЪVЪ SIJU I SVOEJU BRATIJU S DEV –
11. ETIJU VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD –
12. AJUĈAGO VЪSU KЪRAINU I BÊŠE VЪ TЪ DNI M –
13. IKULA VЪ OTOČЪCI /SЪ S/VETUJU LUCIJU VЪ EDINO¸17

17
Fučić, „Najstariji hrvatski glagoljski natpisi“,: 237-242. ; Nikolić Jakus (ur.), Nova zraka u europskom
svjetlu…: 280.

9
Prijevod Bašćanske ploče na suvremeni hrvatski jezični standard

Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade
Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji, i svjedoci: Desmira, župan Krbave,
Mratin u Lici, Prbineža, poslanik u Vinodolu, Jakov na otoku. Da tko to poreče,
nega ga prokune Bog i dvanaest apostola i četiri evanđelista i sveta Lucija, amen. Da tko
ondje živi, moli za njih Boga. Ja, opat Dobrovit, zidah crkvu ovu sa svoje braće devetero
u dane kneza Kosmata koji vladaše svom Krajinom. I bješe u te dane Mikula u Otočcu sa
svetom Lucijom zajedno.18

Kod tekstualnih problema, znanstvenike je posebice zainteresirao problem (ne)jedinstvenosti.

Tako je Štefanić 1955. pretpostavio da je Ploča prijepis iz kartulara i da se vjerojatno
nastavljala. Tu tezu će osnažiti Fučić dokazujući da su Jurandvorski ulomci „druga Ploča
„(1971). Tekstolingvistička analiza M. Žagara (1997) utvrđuje da su dva bitna dijela ploče
povezana invokacijom (božjim zazivom). Jezikoslovni pristupi pokušavali su pronaći i
naglasiti hrvatske ili staroslavenske jezične osobitosti (F.Rački, D.Kniewald, J.Hamm,
V.Štefanić, M. Moguš, S. Damjanović...). Posebnu pažnju privuklo je i to što se na Ploči
nalaze i neka neglagoljična slova (I,O,M,N,T,V) – neki su u njima vidjeli grčko-ćirilična, a
većina istraživača latinična slova.19

Sadržaj Ploče nam govori da ona donosi, nakon kršćanske invokacije, zapis opata Držihe da je
hrvatski kralj Zvonimir darovao ledinu sv. Luciji te se navode svjedoci darivanja, nakon toga
slijedi minacijska (kletvena) formula tj. prijetnja onima koji bi osporavali darovanje i obvezu
redovnika da mole za darovatelja i sudionike čina darivanja. U drugom zapisu opat Dobrovit
izvješćuje da je s devetero samostanske braće sazidao crkvu sv. Lucije u vrijeme kneza
Kosmata koji je vladao cijelom krajinom, a na kraju dolazi zapis da je u te dane Mikula bio u
zajedništvu sa svetolucijskom opatijom.20

Upravo se na Ploči prvi puta na hrvatsko-slavenskom jeziku spominje ime hrvatskoga naroda
i ime kralja Zvonimira i zahvaljujući njoj znamo da je kvarnersko područje bilo u granicama

18
Damjanović, Slovo iskona :215.
19
Baščanska ploča“, Enciklopedija.HR ,pristup ostvaren 05.06.2021.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6206
20
Damjanović, Slovo iskona :215.

10
Zvonimirove Hrvatske. Te možemo zaključiti kako ju Stjepan Ivšić s pravom naziva „dragim
kamenom“ hrvatskoga jezika.21

Jurandvorski ulomci
Četiri ulomka ploče s glagoljskim slovima koji su pronađeni u crkvici sv. Lucije u
Jurandvoru kao i Bašćanska ploča. Smatra se zapravo da je uz Bašćansku ploču postojala još
jedna, druga Bašćanska ploča od koje u ostali tek Jurandvorski ulomci, točnije njih četiri (s
obzirom da na njima možemo pročitati ime Zvonimir).22

Senjska ploča
Senjska ploča pronađena je 1964. godine u Senju za vrijeme uređivanja tvrđave Nehaj.
Godinu dana kasnije profesor Ante Glavičić, čovjek koji je ujedno vodio i konzerviranje
tvrđave Nehaj objavljuje izvještaj u kojemu stoji kako je pronađenim ulomcima dao naziv
Senjska ploča. Pronađeno je 20 ulomaka, no samo se manji dio njih može međusobno
povezati. Senjska ploča je služila kao plutej crkvene pregrade. Od svih epigrafskih spomenika
likovno gledano najsličnija je Bašćanskoj ploči, međutim manja je od nje za 40 centimetara,
odnosno dugačka je 160 centimetara. Prema svemu sudeći vjeruje se da je krasila neku
senjsku srednjovjekovnu crkvicu koja je bila manjih dimenzija od crkvice svete Lucije u
Jurandvoru.23

21
Nikolić Jakus (ur.), Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550 −
oko 1150): 280.
22
Fučić, „Najstariji hrvatski glagoljski natpisi“ :242-244. ;S. Damjanović, Slovo iskona :218.
23
Fučić, „Najstariji hrvatski glagoljski natpisi“, :247-249.

11
Zaključak
Vidimo da je ćirilometodska baština, kao i glagoljaštvo od najranijih početaka
pridobivalo veliku pozornost, posebice od strane Crkve u kontekstu razlike istočnoga i
zapadnoga obreda. Epigrafske spomenike pronađene na hrvatskim prostorima možemo
sagledati kao krunu ćirilometodskoga djelovanja na hrvatskom području, ali i začetak
narodnoga bogoslužja, dostupnoga svom narodu, a ne tek poznavateljima latinskoga jezika.
Posebice Bašćanska ploča, koja ujedno predstavlja i vrijedan povijesni izvor, a koju je Stjepan
Ivšić nazvao dragim kamenom hrvatskog jezika, a E. Hercigonja izrekao da su njome Hrvati
izronili iz mraka svoje nedokumentirane povijesti.24

„Baščanska ploča“, Enciklopedija.HR, pristup ostvaren 05.06.2021.

24

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6206

12
Literatura
Baščanska ploča“, Enciklopedija.HR ,pristup ostvaren 05.06.2021.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6206
Damjanović, Stjepan. Slovo iskona. Zagreb: Matica hrvatska, 2004.
Fučić, Branko. „Najstariji hrvatski glagoljski natpisi“, Slovo: časopis Staroslavenskog
instituta(rujan Jakus Nikolić, Zrinka (ur.). Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u
ranome srednjem vijeku (oko 550 − oko 1150). Zagreb: Matica hrvatska, 2015.1971), br. 21:
227-254.
Klaić, Nada (ur.). Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb: Školska knjiga, 1972.
Šanjek, Franjo. Crkva i kršćanstvo u Hrvata (srednji vijek). Zagreb: Kršćanska sadašnjost,
1993.

13