Mia Budimir, 2.c, 22.11.2020. g.

DJELOVANJE BRAĆE KONSTANTINA I METODA

Braća Konstantin (Solun, 826./827. – Rim, 869.) i Metod (Solun, 815. – Moravska,
885.) poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i Slavenski apostoli. Rođeni su kao
sinovi bizantskoga zapovjednika. U to je vrijeme Solun bio okružen Slavenima pa su Braća
još u mladosti govorila i poznavala slavenski jezik.
Metod se pravno obrazovao pa se posvetio državničkim poslovima. Konstantin je
zbog iznimnih sposobnosti dospio u Carigrad gdje se odgajao i školovao na carskoj visokoj
školi. Učitelji su mu bili veliki učenjaci toga doba Lav Matematik i Focije. Na kraju je dobio
i službu profesora filozofije, a zbog učenosti stekao je počasni naslov „Filozof“.
Moravski knez Rastislav tražio je od carigradskoga cara da mu pošalje misionare koji će na
slavenskom jeziku propovijedati i podučavati kršćansku vjeru. Car je 863. g. poslao braću
Konstantina i Metoda. Kako bi misija bila uspješna i u tradiciji vjere pisma, Konstantin je za
Slavene sastavio posebno pismo – glagoljicu (oblu) koja potiskuje latinicu. Riječ glagoljica
nastala je prema glagolu glagoljati. Taj glagol ima dva značenja: 1. služiti misu na
staroslavenskom jeziku; 2. pričati, govoriti, divaniti. Uz pomoć Metoda, Konstantin je preveo
liturgijske tekstove s grčkog na staroslavenski, a neke i s latinskog. Propovijedanje i slavlje
bogoslužja, na jeziku narodu razumljivu, urodilo je velikim uspjesima. Ali, u isto je vrijeme
kod franačkog svećenstva probudilo neprijateljski stav pa ih optužiše u Rimu zbog navodnog
krivovjerja. Nakon više od tri godine djelovanja u Moravskoj, Braća s nekolicinom učenika
krenu na put u Rim. Na tom putu prolaze našim krajevima i šire svoj nauk. U Rimu ih je
svečano primio papa Hadrijan II. (867. – 872.). Učinio je to zbog relikvija sv. Klementa koje
su Sveta braća ponijela sa sobom. Saznavši o radu Konstantina i Metoda u Moravskoj, papa
je priznao njihovu pravovjernost te potvrdio upotrebu staroslavenskog jezika u bogoslužju.
Konstantin se u međuvremenu u Rimu teško razbolio. Za vrijeme bolesti se službeno zaredio
i uzeo redovničko ime Ćiril. Umro je 14. veljače 869. te pokopan u bazilici sv. Klementa,
gdje mu se grob nalazi još i danas. Na smrtnoj postelji uputio je bratu Metodu riječi:
„Evo, brate, obojica smo bili ujarmljenici, orući jednu brazdu. I ja padam na lijesi, svoj dan
dovršavam. A ti voliš veoma Goru, no nemoj radi Gore ostaviti svoje naučavanje, jer upravo
njime možeš biti spašen.“ (Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1985. g., str. 102. – 103.)
Papa je Metoda imenovao nadbiskupom staroga Sirmiuma, današnje Mitrovice, te ga poslao
natrag u Moravsku kao papinskog legata. Dok se vraćao, njemački biskupi dali su ga uhititi i
zatočiti u samostan. U tamnici je proveo tri godine te je pušten 873. g. po nalogu pape Ivana
VIII. Metod se nakon toga vratio u Moravsku gdje se dao na dovršenje misije. Preveo je
cijelu Bibliju na slavenski jezik. Metod je ostatak života posvetio literarnoj djelatnosti
(prijevod „Knjige otaca“, pravnog zbornika „Nomokanona“…). U tom ga je poslu zatekla
smrt – umro je na Veliku srijedu 885. g. i pokopan je uz obrede na tri jezika: na latinskom,
grčkom i slavenskom. Nakon njegove smrti slavenska liturgija se zabranjuje u Moravskoj, a
knez Svatopulk protjerao je njegove učenike. Dio njih se sklonio i u hrvatske krajeve gdje su
nastavili svoj rad. Jedan od njih, Kliment Ohridski, u Makedoniji je reformirao novo
glagoljsko pismo i nazvao ga po svom učitelju Konstantinu (Ćirilu) ćirilica.
Katolička crkva 5. srpnja slavi spomen dan dvojice braće te ih je papa Ivan Pavao II. 1980. g.
proglasio suzaštitnicima Europe.

prikaz sv. Metoda i sv. Konstantina (Ćirila) glagoljsko pismo

Baština Svete braće, pismo glagoljica, Biblija i drugi temeljni tekstovi te ustanovljeni
književni jezik ukorijenili su se među slavenskim narodima. U vjerskoj i kulturnoj povijesti
Hrvata utjecaj Konstantina i Metoda je ostavio duboki trag na utvrđivanju kršćanstva u
Hrvata i istodobnom širenju glagoljice, bogoslužja i književnog jezika na kojem su izgradili
temelje svoje nacionalne književnosti.
LITERATURA: „Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela“ (Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1985. g.), enciklopedija.hr, narod.hr