POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU

VOĆARSTVO
AKADEMSKA 2020/2021

Trajnost proizvoda i dijelova biljaka, te opadanje ljekovitih

svojstava 
Rad za završni ispit

Mentor: Student:
Prof.dr.Senaid Memić Emir Hromo

Sarajevo, februar 2021. godine

 1. DEFINICIJA I VAŽNOST
Ljekovito i aromatično bilje te proizvodi (droge, eterična ulja, ekstrakti, tinkture i finalni farmaceutski
proizvodi) izrađeni od prirodnih tvari što ih one sadržavaju sve se više traže na razvijenim tržištima
svijeta. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u ljekovito bilje ubrajaju se one
biljne vrste čiji jedan dio ili više dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može iskoristiti u
terapijske svrhe ili za hemijsko farmaceutske sinteze. U aromatično bilje pripadaju one vrste koje
sadrže jednu ili više aktivnih tvari posebnog mirisa ili okusa koje se iskorištavaju za spravljanje mirisa,
kozmetičkih proizvoda, napitaka i aroma prehrambenih proizvoda. Te tvari aromatično i ljekovito bilje
stvara specifičnom biljnom sintezom. Za preradu se uzimaju samo oni dijelovi biljke koji sadrže
aktivnu tvar: list, plod, cvijet, korijen i stabljika.

U novijoj se literaturi aromatično, začinsko i ljekovito bilje naziva zajedničkim imenom ljekovito bilje.
Ono obuhvata sve biljne vrste koje se mogu koristiti u medicini ili u proizvodnji začina, mirisa, likera,
konzervanasa i sredstava za zaštitu bilja.

Ljekovito bilje – zajednički naziv za sve biljne vrste koje sadrže tvari koje se mogu koristiti u medicini
ili za spravljanje mirisa, likera, konzervanasa, insekticida.

Aromatično bilje – vrste koje sadrže jednu ili više djelujućih tvari posebnog mirisa ili okusa, koje se
koriste za spravljanje mirisa, kozmetičkih proizvoda, napitaka, aroma za namirnice.

Ljekovito, aromatično bilje ima višestruku ulogu:

 Ljekovito bilje samoniklo ili kultivirano zbog sadržaja biološki aktivnih tvari primjenjuje se u
liječenju ljudi i životinja.
 Aromatično bilje se zbog sadržaja aktivnih tvari koje poboljšavaju okus, upotrebljava u
prehrambenoj industriji.
 Aromatično bilje služi i za dobivanje eteričnih ulja. Ne postoje stroge granice između biljnih
vrsta u tim skupinama jer se iste biljke mogu iskoristiti u sve tri svrhe (npr. paprena metvica,
koja služi u medicinske svrhe, za dobivanje eteričnog ulja i za dobivanje aroma).

Ljekovito bilje može biti jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje, drvenasto ili grmoliko. Broj biljnih
vrsta ljekovitog bilja neprestano se mijenja. Divlje vrste zbog povećane potražnje za njima, prerastaju
u kultivirane, a pojedine se vrste kultiviranog bilja napuštaju zbog jeftinije proizvodnje sintetičkih
pripravaka.
 1.1. Faktori koji utiču na sadržaj i kakvoću aktivnih sastojaka ljekovitog bilja
Svojstva aromatičnog i ljekovitog bilja između ostalog ovise o njihovom staništu i vremenu branja.
Biljni svijet i njegov okoliš usko su vezani jer okoliš uvjetuje život biljka, a biljka utiče na okoliš.
Kvalitetni ekološki uslovi će biljnoj vrsti omogućiti tvorbu maksimalne količine biološki aktivne tvari
optimalne kvalitete. Najvažniji ekološki uslovi su: temperatura, geografska širina, svjetlost, voda, tlo,
nadmorska visina i alelopatija.

 Temperatura utiče na rasprostranjenost, način razvoja biljaka i na proizvodnju biomase.

Sadržaj aktivnih tvari povećava se, odnosno smanjuje ovisno o temperaturi optimalnoj za
pojedine vrste.
 Geografska širina važna je zbog temperature i sunčanih razdoblja. Vrijedi osnovno pravilo -
vrste uzgojene u toplijim i južnim područjima bogatije su eteričnim uljima.
 Svjetlost je također važna za stvaranje biološki aktivnih tvari. Intenzitet svjetlosti utiče na
metabolizam biljke (na kvalitetu i kvantitetu aktivnih tvari). Svjetlost potiče proces
fotosinteze npr. pri jakom fotosintetskom djelovanju, tvori ulje bogato esterima intenzivnije
arome.
 Voda može bitno uticati na udio biološki aktivnih tvari u ljekovitom bilju. Lavanda npr. gubi
znatan udio eteričnog ulja ako obilne kiše padaju prije ili u vrijeme cvjetanja. Nedostatak
vode u tlu također uzrokuje smanjen sadržaj eteričnog ulja.
 Tlo utiče na kvantitativna i kvalitativna svojstva biljaka, posebno tekstura i pH vrijednost. S
obzirom na klimu i tipove tla zapadno je područje pogodnije za uzgoj korjenastog ljekovitog
bilja (odoljen, anđelika, paprena metvica), a istočni dijelovi za uzgoj kultura ljekovitog bilja
kod kojih se biološki aktivne tvari akumuliraju u cvijetu, listu i plodu (matičnjak, kamilica,
komorač, miloduh, itd.)
 Nadmorska visina veoma utiče na količinu i kvalitetu aktivnih tvari. Istraživanja su pokazala
da se na nižim nadmorski visinama kod lavande, pelina, parene metvice i timijana smanjuje
količina aktivnih tvari i ljekovitost biljaka. Ima i obrnutih primjera s porastom nadmorske
visine povećav se sadržaj gorkih glikozidnih tvari u lincure.
 Alelopatija - Uticaj izlučevina jednih biljnih vrsta na druge biljne. Primjerice, biljke roda
Artemisia posijane zajedno s velebijom - Atropa belladonna stimulirale su razvoj i tvorbu
alkaloida iz biljka iz porodice Solanaceae.
 1.2. Trajnost proizvoda ljekovitog bilja
Veće količine bilja čuvaju se u višeslojnim papirnatim vrećama ili papirnatim kutijama, u suhim i
prozračnim prostorijama. Vlaga je jedan od glavnih uzročnika kvarenja biljnog materijala; sve biljne
droge, više ili manje, upijaju vlagu iz zraka, što dovodi do kvarenja već osušenog biljnog materijala.
Bilje je najbolje potrošiti do sljedeće sezone branja, dakle u roku od 12 mjeseci. Iznimka je kora
krkovine ili krušine koja je nezamjenjiv sastojak čajeva za poboljšavanje probave. Ona se prije
upotrebe mora skladištiti najmanje godinu dana ili uz dovod zraka zagrijavati najmanje 1 sat na
temperaturi od 80-100°C. Svježa kora izaziva proljev, mučninu i povraćanje. Aromatično bilje koje se
koristi za oplemenjivanje ili dekoraciju jela može se čuvati i zamrzavanjem duže vrijeme.

Tinktura je biljni pripravak koji je pogodan za aktivne tvari iz biljaka koje se bolje tope u alkoholu
nego u vodi. Omjer između bilja i alkohola mora biti 1:5, tj. za 20 g bilja potrebno je 100 g alkohola
(70 %). Tinkturu je moguće koristiti od godinu dana do dvije godine.

Uljni macerati nastaju namakanjem svježeg ili suhog bilja u nerafiniranom maslinovom,
suncokretovom, ulju kukuruznih klica, bademovom ili nekom drugom ulju. Trajnost mu je godinu
dana. Macerate koristimo kao ulja za masažu, za zarastanje rana i izradu drugih biljnih pripravaka
(masti, krema, emulzija itd.).

Biljne masti se mogu praviti od različitih biljnih dijelova, a pri tome koristiti svježe ili suho bilje.
Obično, pregršti svježe ili suhe biljke se stavlja u mast, biljnu ili animalnu. Pravilnim uskladištenjem
može se trajanje masti znatno produžiti i zbog toga je prijeko potrebno da se isključi djelovanje svih
faktora koji pogoduju kvarenju. Kako temperatura i svjetlo idu među glavne faktore kvarenja,
preporučuje se čuvanje masti u tami i na hladnom (0°- 4°C). 

Sokovi svježih biljaka se mješaju sa alkoholom (86 %), u omjeru 1:1, i čuvaju se u hladnjaku čija
trajnost je više od godinu dana.

Eliksiri se pripremaju od svježe ili suhe biljke, koja se kuha u vinu ili vodi. Eliksir se skladišti u sterilne
staklene boce koje se hermetički zatvaraju i čuvaju na tamnom mjestu. Prema uputama koristi se
odmah ili kasnije, a trajnost mu je oko 2 godine.