Biljna kemija

Pojedini su istraivai posvetili ivot farmaciji i bolesnom ovjeku, a ostavili su iza

sebe dokaze svoje ljubavi prema biljkama koje su bile nerazdvojni dio njihovih
ivota, njihovog rada i nade da biljka prua lijek za svaku bolest. Mi i danas
koristimo izvjesne biljne droge ne poznavajui im kemiju. Moda je priroda
nadarila biljke ravnoteom koja se iz nepoznatih razloga gubi ako se ne upotrijebi
cijela biljka?

Ako nemamo saznanje o djelovanju droga i kemijskom sastavu, ne moemo

kombinirati mjeavine ljekovitih ajeva te se u tom sluaju najbolje odluiti za
pripravak od samo jedne jedine biljne vrste, ali dobro poznatog djelovanja.
Pronalazaki duh ljudi uvijek se rado bavio time da mijenja oblike i kombinaciju
pripravaka. Zato imamo tinkture s alkoholom, vinom i octom, tvrde i meke
ekstrakte, sirupe sa eerom ili medom itd. Ali, to vie umnaamo te oblike u
kojima je i ona korist koja nas iskljuivo zanima, to emo due vremena trebati
da iz tvari odredimo djelotvornu dozu. Ekstrakt je, na primjer, zbog naina
prireivanja uvijek malo nesiguran u svom djelovanju ako koristimo nae formule.
Najinteresantnije je prije svega, pa i u etnofarmaciji, emu svaka biljka slui i
kako djeluje na pojedine organe ovjekovog organizma, te koje se bolesti biljkama
mogu sprijeiti, ublaiti ili izlijeiti. To e pitanje ovjek najprije postaviti, tek
kasnije e pojedinci pitati za kemijske tvari i nosioce djelovanja. Za neke biljke ne
znamo koja je to kemijska tvar u njima to djeluje ljekovito. To nije bio sluaj
iskljuivo u narodnom koritenju biljaka nekada, nego se to pitanje donekle
provlai jo i danas. Kod istraivanja upotrebe biljaka u narodu, u istraivakom i
terenskom radu zabiljeena su u primitivnim sredinama izvjesna lijeenja za koja
na drugim mjestima istraivai nisu imali prilike uti. ak je dolo do zanimljivih
spoznaja da se ta sirovina manje troila ondje gdje su ljudi bili bliski prirodi, nego
u urbanim i gradskim sredinama. Openito je razlika izmeu biljke i droge u tome
to je droga osuena biljka ili neki njen dio, a ljekovita biljka je odreena biljna
vrsta sve do momenta dok se ona ne ubere i osui.

Botanike su porodice jedinstvo biljaka s istim sastavom

Tako, na primjer, vrste iz otrovne i ljekovite porodice pomonice (Solanaceae)
sadre takve alkaloide koji su i kemijski, i s aspekta upotrebe vrlo slini, najee
isti. Ali u tu istu, tako vanu skupinu ubraja se i paprika, koja ima sasvim drugi
alkaloid i ima znatnu koliinu vitamina C i karotina. Dakle, sredstvo je za
poticanje funkcije eluca, zain, hrana i povre. esti su slini primjeri odstupanja
u biljnoj porodici za sline tvari kod biljaka. Budui da su biljne droge veoma
raznovrsnog kemijskog sastava i da ih veina sadri i po nekoliko djelotvornih
sastojaka, njihovo je djelovanje viestruko. Na taj nain e se ime jedne te iste
biljke pojaviti u njenim raznim djelovanjima na zdrave i bolesne organizme, s
pravilima za njihovu praktinu upotrebu. Ako je neka droga sloenijeg kemijskog
sastava, ee e se javljati i bit e ponavljana u veem broju grupa kemijskih

tvari. esto se droge opisuju kao droge s viestrukim djelovanjem. Vaan je jo

jedan sluaj: da se u jednoj biljci mogu nai i tvari koje su, sa stanovita
djelovanja, jedna prema drugoj zapravo u suprotnom pravcu na isti organ ili imaju
suprotno djelovanje, ali ne djeluju tako na isti organ. Biljke ponekada i nisu u
srodstvu, a imaju slino djelovanje i upotrebu. Upravo je zato kao naelo i
nunost izabrana kemijska podjela droga, ali s veoma vanom potpodjelom koja
ipak upuuje na djelovanje droge makar se iz te podjele lui nedostatak, u
neistovjetnosti droge i dotinog sastojka. Tako djelovanje jako vanog naprstka,
biljke poznate kao digitalis, pa i drugih droga, nije identino s digitoksinom u
drogi, kako je digitalis nosilac djelovanja, pored tog, i drugih alkaloida koji takoer
imaju svoja specifina djelovanja. Ako se eli postii iskljuivo djelovanje
digitoksina, daje se uvijek u istom stanju.
Droge su po okvirnoj podjeli uglavnom: alkaloidne, glikozidne, saponinske,
taninske, eterina ulja i ostale. Inae su dio znanosti o drogama mnoge prirodne
organske ljekovite sirovine, biljne i ivotinjske. U toj znanosti inae se obrazlae i
botanika podjela biljnih droga, gdje su botaniki uz odjel, razred i porodicu
nazone vrste i podjela domaih droga, s narodnim imenima biljaka. Ljekoviti su
sastojci droga u biljci odreene kemijske tvari, ili smjese srodnih, ili razliitih
materija, poznate ili nepoznate kemijske grae.

Lijekovi ili otrovi ovisno o dozi

Alkaloidi
Jakog djelovanja, gorkog okusa i u vrlo malim koliinama otrovni, najsnaniji su
alkaloidi. Djeluju na ivani sustav, srce i krvotok, dine, probavne i mokrane
organe, protiv reumatskih upala te stimuliraju imunoloki sustav. Koritenje uz
dnevno potrebnu koliinu lijekova, kao i uspjeh pri tome, uvijek nadzire lijenik.
Glavnije su alkaloidne biljke: raena glavnica, velebilje, jedi, tatula, bunika,
mrazovac i druge. Botanike su porodice alkaloida: makovi (Papaveraceae),
abnjae (Ranunculaceae), pomonice (Solanaceae), utike (Berberidaceae),
zimzeleni (Apocynaceae), svilenice (Asclepiadaceae), broevi (Rubiaceae)
Alkaloidi su posebno u sjemenju, korijenju i kori. Neki su dosta slini, mada su
razliito kemijski graeni.
Glikozidi ili heterozidi, saponini
U drogama su jako zastupljeni glikozidi ili heterozidi koji u svom sastavu sadre
redovito i vrstu eera. Te su supstance vrste, nehlapljive, manje ili vie gorke,
veinom u vodi i alkoholu lako topive i optiki aktivne. Njih sadre porodice:
krstaica (Brassicaceae stariji naziv Cruciferae), rue (Rosaceae), ljiljani
(Liliaceae) i druge. Heteroziodne biljke su: naprstak, gorocvijet, goruica,
medvjetka, siritara, krkavinka, urica i dr. Od osobite su vanosti one droge
koje djeluju na srce. Pojaavaju rad srca kad on postane nepravilan i nedovoljan
zbog raznih oboljenja. Djeluju i kao lijekovi koji poveavaju koliinu izluivanja
mokrae. Vrste glikozida su i saponini, oni sastojci to ih sadre i amponi, losioni
i slina kozmetika sredstva. Ako dospiju u krvotok iz pripravaka ciklame, a
donekle i iz divljeg kestena, izazivaju raspadanje crvenih krvnih tjeleaca. Jako su

otrovni za ive tvari stanice, na sluzokoi izazivaju osjeaj draenja i luenja

tekuine, a na osjetljivoj koi mogu kod pojedinaca izazvati saponizidi alergije.
Kako poveavaju propustljivost stanica, olakavaju i pospjeuju upijanje
djelotvorno aktivnih supstanci, te je u probavnim organima u prisustvu saponizida
upijanje lijekova kroz crijeva mnogo bre i potpunije. Djeluju i kao sastojci koji
poveavaju koliinu sluzi u duniku i dunicima. ine sluz tenijom, ime
potpomau njeno iskaljavanje. Stimuliraju bronhijalnu sekreciju. Domae su
saponizidne biljke: sapunjaa, jaglac, divizma, ljubiica, sitnica, breza, preslica,
zeji trn i druge. Mnoge saponinske biljke domae ivotinje ne pasu, a u sijenu ih
jedu bez ikakvih tetnih posljedica. Vjerojatno su tome uzrok promjene koje u
drogama nastaju prilikom suenja. Na nekim kontinentima upotrebljavaju te
droge za ienje krvi te je pitanje saponina jo uvijek vrlo zanimljivo. Te se
droge lako i dobro rastvaraju u vodi i alkoholu, naroito vrelom. Najee su
bijele, ukaste ili mrke boje, bez mirisa. Vrlo su slatke ili veoma gorke.
Pronaene su u nekih 400 biljaka, a od zastupljenih porodica vane su kod nas
karanfili (Caryophyllaceae) i ljiljani (Liliaceae). Saponina uglavnom nema u
porodicama biljaka s eterinim uljima niti kod biljaka s mnogo tanina.

Tanini, eterina ulja, antibiotici (fitoncidi)

Tanini su tvari u drogi oporog okusa, sa svojstvom da unitavaju bjelanevine te
kao takve tvari tave kou. Hrastova, cerova, jasenova, orahova i druge kore
drvea i voa steu usta, oporog su okusa. Tanini iz mumula, divljih kruaka,
jabuka i drugog divljeg voa vani su kao pomo kod proljeva i za bre
zaraivanje rana, ujeda, za jaanje i slino. Koriste se i ruin cvijet, opore jabuke,
mlada hrastova kora, korijen petoprste, koprivin list, nadzemni dijelovi
pljuskavice, orahove ljuske, kora i list, iarke s hrasta, plodovi borovnice, kupine
i maline, dunja, oskorua i razno drugo oporo bilje. Tanini neutraliziraju djelovanje
otrova, taloei bjelanevine na oboljeloj i ozlijeenoj sluznici ili koi. Blokiraju
razne klice iz crijevne sluzokoe. Taloe bjelanevine u sluzokoi usta pa se osjea
oporost i suhoa koe i sluznice. U sluaju opekotine, pomou njih se moe
stvoriti jedna vrsta zatitnog filma. Koliinski su razliito zastupljeni u drogama. U
hrastovoj kori prisutni su oko 10%, u korijenu petoprste oko 20%, a u raznim
iarkama od 50-70% su tanini. Vane su porodice Rosaceae, Leguminosae,
Myrtaceae, Rubiaceae Viegodinje zeljaste biljke sadre najvie tanina u
podzemnim organima.
U sastavu mirisnih biljaka pohranjeno je mirisno, najee slabo obojeno ili
ukasto eterino ulje. Svojstvenog je mirisa i ljutog aromatinog okusa. Ta su ulja
slabo topiva u vodi, a topiva su u alkoholu, masnim uljima i eteru. Droga
najbogatija eterinim uljima jest cvijet karanfila, s oko 20% sadraja eterinog
ulja. To ulje zastupljeno je i u biljci pljuskavici (kantarion), borovici, pelinu,
majinoj duici, kamilici, metvici, lavandi, rui, bijelom boru, ubru i drugim
biljkama. Mirisne biljke s hlapljivim sastojcima imaju mo unitavanja bakterija te
je u tome njihovo veliko znaenje. Eterina ulja borova i drugog crnogorinog
drvea, enjaka, luka daju takoer hlapljive sastojke koji djeluju antibakterijski.
Te tvari zastupljene su kod biljaka cvjetnjaa i porodica: usnae (Lamiaceae)
(Labiatae), rutvice (Rutaceae), lovori (Lauraceae), titarke (Apiaceae)

(Umbelliferae), glavoike (Asteraceae) (Compositae) Gume iz porodica

leptirnjaa (Fabaceae) (Leguminosae) vane su jer imaju zatitno djelovanje na
eludac i crijeva. U svim biljnim vrstama, a posebno u kiselim plodovima i
klicama, nalaze se vane organske kiseline, od limunske, vinske i oksalne koja
ublaava crijevne tegobe. Fermenti itarica mogu pospjeiti probavu
ugljikohidrata. Vitamini su nuni za razvitak i odravanje organizma, a sadre ih
ljekovite biljke. U biljnim su drogama i antibiotici i fitoncidi. Sposobni su unititi ili
sprijeiti razvoj nekih vrsta mikroorganizama bez tete po organizam, a izmeu
njih i antibiotika nema velike razlike. Fitoncidno djeluju eterina ulja, osobito u
lukovima i nekim biljkama: dragoljubu, kravljaku, rosiki, vranjemilu
Metode za izvlaenje materija iz droga ponekada su razliite ak i za istu tvar iz
razliitih droga. Alkaloidi, glikozidi i saponini smatraju se otrovnim materijama.
Celuloza, krob i eeri bez neke su naroite vanosti, a vrlo su rasprostranjeni u
drogama. Naprotiv, vitamini i druge vane materije nalaze se samo u jednoj biljci
ili u vrlo maloj grupi biljaka. Najidealnije bi bilo kada bi se uvijek mogle
upotrebljavati svjee ljekovite biljke. Uloga fermenata velika je pri suenju jer se
zbog njihovog utjecaja dogaaju velike promjene na tetu biljnih stanica dok su
ive. Naroito su osjetljivi glikozidi i saponini. U ivoj, neozlijeenoj biljci, mnogi
fermenti su u posebnim stanicama, a glikozidi u drugim. Kada se biljka ozlijedi,
fermenti se dovedu u dodir s glikozidom i nastaje kemijska reakcija u kojoj
sudjeluju molekule vode, a promjene su vidljive. Veina saponskih biljaka, inae
vrlo otrovnih dok su svjee, suenjem gubi svu ili skoro svu otrovnost, pa tako i
ljekovitost. Zato se te vrste biljaka ee upotrebljavaju samo svjee. Svakako se
mora provjeriti biljku i pomno je prouiti iz opisa, uz svaki podatak o njoj. Iz
brojnih praktinih prirunika u kojima su opisane biljke, jasno je da li biljka sadri
takve droge koje su jaeg ili slabijeg djelovanja.
Jadranka Grini
Opaska!
Ovaj clanak je posudjen sa Googlea a nalazio se na ve ugaenoj web stranici!
Za Domacu biljnu ljekarnu pripremio Lakky, 08.05.2008