HEIDI

Autor: Johanna Spyri

Johanna Spyri biografija

Johanna Spyri rođena je u švicarskom selu nedaleko od ciriškog jezera. Odrasla je u kući u kojoj je
živjelo puno djece. Počela je pisati za vrijeme francusko-ruskog rata 1871. god. Najviše uspijeha
doživjele su njezine knjige za djecu, osobito Heidi. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane jezike.
Umrla je 1901. godine.

Vrsta djela: dječji roman

Mjesto radnje: najvećim djelom u planinskoj Švicarskoj (Mayenfeld, Selce, kupalište Ragaz) i velegrad
Frankfurt.

Vrijeme radnje: različita vremenska razdoblja (od pokojeg dana do pokoje godine), period od
nekoliko godina, radnja se zbiva tijekom različitih godišnjih doba

Tema djela: život djevojčice Heidi u planini, i kasnije u velikom gradu, društvene razlike i prijateljstvo
djevojčica Klare i Heidi; Heidino odrastanje

Ideja djela: obilje ne znači sreću, sreću čine najdraži nam ljudi, za sreću nije potrebno bogatstvo, već
društvo dragih ljudi i život u skladu s prirodom

Redoslijed događaja:

1) Deta dovodi djevojčicu Heidi k djedu u kolibu, odgovara joj pastirski život te je jaka i zdrava

2)Deta se pojavljuje nakon nekoliko godina i odvodi Heidi u Frankfurt

3) Heidi se sprijateljila s oduzetom djevojčicom Klarom Sesemann, no svakodnevno žali za domom i

naglo je oslabila

4) doktor Classen omogućio je Heidi povratak kući

5) Djeda i djevojčicu na planinu dolazi posjetiti obitelj Sesemann, Klara ostaje kod njih

6) Klara čudom prohoda i daje obećanje kako će već na proljeće posjetiti Heidi i Djeda s planine

Redoslijed događaja:

1. Dolazak Heidi kod djeda

2. Upoznavanje Petra, njegove mame i bake

3. Dolazak kod Klare

4. Gđa Rottenmier i neobičan dan

5. Uzbudljivi događaji i saznanje novosti g. Sessemana

6. Klarina baka dolazi

7. Radosti i žalosti

8. Heidi mjesečari

9. Heidi na planini sa novostima

10. G. doktor na planini

11. Dogodilo se ono čemu se nitko nije mogao nadati

Kratak sadržaj

Znate li da se iz malog alpskog mjesta Mayenfelda za samo sat vremena pješice može doći do zaselka
Selce? Još isto toliko vremena treba da dođete do planinskih pašnjaka, a na pola puta se nalazi
Petrova koliba, lik o kojem ćete uskoro saznati malo više. Na početku romana čitatelj upoznaje visoku
i krupnu djevojku Detu, koja za ruku vodi nećakinju Heidi. Namjera Dete je da nećakinju od 5 godina
odvede sve do planine gdje samotnim životom živi djed, koji ima samo svoju kolibu i dvije koze. Kako
se Heidi nije ništa pitalo tako ni djed nije imao pravo mišljenja na Detinu odluku.

Malena Heidi čim je došla do djedove kolibe odmah je krenula istraživati novo područje. Djed joj je
odmah pokazao skromnu unutrašnjost kolibe u kojoj se osim ugradbenog ormara nalazila prostorija
sa stolom i stolcem. Na jednom kraju prostorije se nalazio krevet gdje je djed spavao, a na drugom
veliki kotao.

Heidi je odabrala spavanje na tavanu i tamo joj djed uredi krevet od svježeg sijena. Bilo je očito da
mu se djevojčica svidjela odmah i da ju je već tada zavolio. Već sljedeći dan Heidi upozna mladog
kozara Petra s kojim je krenula na pašu. Pratile su ih koze iz Selca te dvije djedove koze: Sivka i Bjelka.

Svakim danom Heidi je sve više jačala i koristila sve prednosti života u planini. Tako je toplo godišnje
doba završilo i nastupila je zima, a svuda okolo napadao je snijeg. Heidi je velik dio vremena provodila
s Petrom koji ju je pozvao kod sebe, pa ju je tako djed sa saonicama dovezao do Petrove kolibe da
upozna njegovu obitelj. Svojom dobrotom i iskrenošću djevojčica je osvojila sve ukućane, a najviše
Petrovu mamu i slijepu baku, koja je svaki put rekla Heidi da ju voli slušati. Već idući dan Heidi je
nagovorila djeda da popravi kolibu od stare bake kako se ne bi urušila. Bio je to prvi djedov dolazak
među ljude kako se povukao na osamu. Uslijedili su sretni dani za sve kada je Heidi uveseljavala
ukućane dok je djed popravljao kuću.

Prošle su tri godine kako je slatka djevojlica stigla kod starog djeda u planine i za to je vrijeme mnogo
naučila. Imala je osam godina i već su počele stizati poruke kako bi morala ići u školu, ali djed je bio
tvrdoglav i odbijao tu pomisao. Nakon dužeg vremena ponovno se pojavljuje Deta koja unatoč
djedovu protivljenju, bakinom zapomaganju i Petrovom bijesu odvodi Heidi u Frankfurt, u kuću
gospodina Sesemanna kako bi pravila društvo njegovoj uzetoj kćeri Klari. Heidi je upoznala i gđicu
Rottenmeier, voditeljicu kućanstva. Kako je vrijeme prolazilo tako je Heidi sve više težila ze
pašnjacima i prirodom. Koristila je svaku priliku kako bi pronašla željeno mjesto pa je tako kroz prozor
ugledala crkveni toranj. Krenula je u namjeri da ga pronađe, ali nije znala kako doći pa je za savjet
upitala dječaka potukača koji je za željenu informaciju tražio 40 pfeniga. Kada je napokon stigla do
tornja ni onda nije mogla vidjeti brda i doline. Od zvonara crkve dobila je dvije mačke koje je potajno
odnijela kući, a nakon nekoliko nezgodnih situacija s gđicom Rottenmeier koja ne podnosi životinje,
Heidi i Klara su uz pomoć sluge Sebastijana pronašle sigurno mjesto u kući za dvije slatke mace.
Sljedećeg dana u kuću dolazi dječak i traži od Heidi da mu da 40 pfeniga koje mu duguje. U tom
trenutku ulazi gđica Rottenmeier koja se spotakne na kornjaču koju je donio dječak. Užasnuta naredi
Sebastianu da izbaci uljeza.

Ali njeni problemi još uvijek nisu gotovi jer Sebastian unosi košaru iz koje iskoči nekoliko mačkica.
Gđica Rottenmeier se prestravi, a Sebastian ih odnese na sigurno na tavan u kući. Iako se Heidi
slagala s Klarom nisu ju voljeli učitelj i i voditeljica kućanstva, pa su tako koristili svaku priliku da je
ocrne, a kada se napokon vratio gdin Sesemann, rekli su mu kako je Heidi umno zaostala. On je
zaključio kako je s djevojčicom sve u redu i da je ona odlično društvo za njegovu Klaru, koja je
nažalost osuđena na invalidska kolica.

Gdin Sesemann je opet morao na put, ali zato najavljuje dolazak svoje majke Klarine bake. Bila je to
dobra žena mlada srca kojoj se Heidi odmah svidjela i koja je pronašla način kako da osvoji djevojčino
srce i u njoj pobudi zanimanje za knjigu. Iako je Heidi dobila još jednog prijatelja, još je uvijek žudjela
za planinama i sve je više kopnila. Svakim danom je bila sve bljeđa i sve je manje jela. U kući su se
počele istovremeno događati čudne stvari, a sve je strašila pomisao da u kući imaju duha jer svako
jutro nalaze otvorena kućna vrata. Sreća što se vratio Klarin otac jer je uz pomoć doktora Classena
došao do prave istine, a razlog čudnoj pojavi je Heidino mjesečarenje koja svake noći nesvjesno
otvara vrata. Doktor objašnjava da djevojčica pati za planinama i da je zbog toga sve lošijeg zdravlja
zbog čega bi ju trebalo poslati u planine na oporavak.

Ujutro je spakiraju i pošalju vlakom do Mayenfelda odakle je kolima pekar odveze do Selca. Heidi je
odmah otrčala do Petrove kolibe i slijepoj baki odnijela nekoliko žemlji kako ne bi morala jesti stari
kruh. Svi su bili sretni zbog njenog povratka, a najviše djed koji je shvatio svoju zabludu i kojem se
opet vratila vjera u ljude. Odlučio je zimi živjeti u Selcu kako bi Heidi mogla ići u školu.

Uskoro stiže pismo od Klare s porukom da će ih uskoro doći posjetiti. Tako su prošli mjeseci, a
doktora Classena je snašla velika tragedija jer mu je umrla kćer jedinica. Nažalost Klarino zdravlje nije
bilo dobro i put u Švicarsku je odgođen, ali umjesto nje dolazi doktor kojem je put godio. Probudio
mu se apetit, odmah se sprijateljio s djedom, a umjesto u hotelu u Ragazu, na djedov nagovor
smjestio se u u maloj gostionici u Selcu.

Nakon jednog poziva da s Heidi i Petrom krene na pašnjak, doktor je svaki dan provodio s dvoje
djece. Iako je na početku bio ljubomoran, Petar je prihvatio ljubaznog gosta koji mu je jednom
prilikom poklonio obilan objed. Doktor je zamolio Heidi da ga dođe posjetiti u Frankfurt i njegovati
ako se bude razbolio. Teškog srca je napustio prekrasno mjesto u planinama.

Prije velikih snježnih oluja Heidi i djed se u listopadu presele sa dvije koze u Selce. Tako je djevojčica
krenula u školu dok je Petar markirao na što se djed jako ljutio i prijetio batinama. Zahvaljujući
lukavosti, Heidi je uspjela naučiti Petra čitati u djedovoj kući.

U to vrijeme dođe pismo od Klare koja najavljuje dolazak na što Petar pobjesni i iskali svoj bijes
šibama na jadnim kozama. Napokon su došle baka Sesemann i Klara, a oduševljena okolicom umjesto
hotela u Ragazu, Klara je prihvatila smještaj u djedovoj kolibi. Zima je napokon prošla i svi su mogli
boraviti u djedovoj kolibi u planinama.

Kako su dani prolazili tako se djed brinuo za Klaru i pomagao joj te njoj i Heidi davao fino kozje
mlijeko. Klara je sve više jačala, a Petar je bio sve ljući jer se Heidi više družila s Klarom nego s njim.
Jednog je dana potajice od bijesa gurnuo invalidska kolica koja su se pritom raspala. Djed je krenuo
vidjeti što je s kolicima, a Heidi je natjerala Petra da joj pomogne osoviti Klaru koja je tako korak po
korak na kraju prohodala. Klara nije htjela još ništa javiti baki nego je čekala da dođe kako bi ju
iznenadila. Teško je bilo odrediti tko je bio sretniji trenutnim životom djed ili dvije djevojčice. Uskoro
doputuje baka, ali i Klarin otac. Bili su šokirani lijepom viješću, a Petar ne znajući da je Sesemann
Klarin otac, od straha se spotaknuo i pao niz planinu. Na kraju se nije razbio, ali je bio sav natučen.
Petar je bio uvjeren kako je Sesemann policajac koji je došao potražiti onog koji je razbio Klarina
kolica. Na kraju je sve sretno završilo, Petar je priznao krivicu, ali kako je njegov čin imao dobar ishod
na kraju mu je sve oprošteno, a još je dobio i doživotnu nagradu u obliku deset novčića tjedno. Tako
je baka odredila. Djedu je uslišena želja da nakon njegove smrti Heidi bude zbrinuta. To su mu obećali
gdin Sesemann i doktor Classen koji je Heidi zavolio kao svoju kćer. Heidi je bila sretna jer joj se
ispunila još jedna želja, pa je tako Petrova baka dobila poseban krevet s pokrivačem i debelim
jastucima. Cijela obitelj Sesemann odlazi u Frankfurt, ali s obećanjem da će se ponovno naći na
planini u proljeće.

Likovi: Heidi, djed, Klara, Petar, Petrova baka, Gospođica Rottenmeier, Baka Sesemann, Doktor
Classen, gradski dječak…

Analiza likova

Heidi – sretna, zaigrana, vesela, dobroćudna, Djevojčica koja nema roditelja, radoznala, poslušn

(Opis lika Heidi): glavni je lik u knjizi. Od malih nogu ostala je bez oca i majke pa je živjela s tetom
odmah u dolini Alpa. Kasnije se preselila djedu u planine. Taj svijet je bio nešto potpuno novo za nju.
Očaravao ju je i plašio u isto vrijeme. Kada se preselila u Frankfurt, jako joj je nedostajao život s
djedom u planini pa jednom prilikom čak i pokušala pobjeći. Voljela je život u planini, iako je tamo
imala samo najosnovnije, hranu i odjeću, dok je u Frankfurtu bila okružena s mnoštvom obilja.
Suosjećajna je, plemenita i dobra. Iskrena je, društvena i vesela, stalno je u pokretu. Optimistične je
naravi i loše situacije vedrim duhom uvijek pokušava preokrenuti u nešto pozitivno. Voli pričati i to
zanimljive priče ili one priče koje uveseljavaju druge jer pršte radošću i optimizmom. Njezin razigrani
duh pomaže svima da se oraspolože jer njoj je najveća životna radost da su svi sretni i veseli.

Djed – namrgođen, šaljiv, dobroćudan, Vrijedan, spretan, brižan, pažljiv, strpljiv

(Opis lika djeda):Starac od kojih 70 godina. Živio je kao pustinjak u planini u kolibi, a osim nje imao je
još samo dvije koze. Jednom davno izgubio je na kartama svu imovinu, a malo nakon toga poginuo
mu je i sin Tobija. Nakon toga povukao se u planinu pun razočarenja. S nikime nije bio u doticaju.
Kada je upoznao Heidi njegov život se postupno mijenja. Heidi je odmah vidjela da je djed dobar, da
se trudi, da je pun snage i radišan. Malo pomalo djed ponovo dolazi u kontakt s ljudima i oni ga
prihvaćaju.

Petar –odgovoran, zaigran, ljubomoran, sretan, bezbrižan

(Opis lika Petra): dječak, na početku priče prikazan je kao jedanaestogodišnjak. Bio je šest godina
stariji od Heidi. Živi s majkom i slijepom bakom na pola puta između Selca i djedove kolibe. Bio je
radišan, vodio je svakoga dana koze na pašu, rano ujutro i vraćao se tek navečer. Ljubomoran je na
sve koji se obrate Heidi, osjeća zavist i želi je samo za sebe. Zato se ne upušta lako s ljudima u
razgovor. Ipak, na kraju uviđa svoje mane i promijeni se. Ne voli učiti sve dok ga Heidi ne uvjeri da mu
je učenje potrebno u životu.

Klara – Nepokretna, tiha i povučena, dobra prijateljica

(Opis lika Klara):djevojčica koja je život provodila u invalidskim kolicima, ali je ipak uvijek bila
spremna za zbijanje šala. Bila je kći udovca Sesemanna. Imala je dvanaest godina (bila je četiri godine
starija od Heidi). Pošto je bila cijelo vrijeme u invalidskim kolicima, bila je slaba i boležljiva, blijedog
lica. Iako je Heidi bila potpuno drukčija od nje, neobrazovana i nimalo otmjena, odmah ju je zavoljela.
Uz Heidi je naučila neke nove ljepote kao što su na primjer lijepo zvjezdano nebo.